Dr

LOGIKA I PRAVNA LOGIKA-Prethodna pitanja i pojmovi-

Pojam svijesti

Svijest ili svjesno stanje jeste jasan, aktivan, razuman odnos ovjeka prema situaciji, okruenju, vremenu i prostoru u kome se nalazi. Nesvjestan ovjek to ne zna. Postavlja se pitanje kako se dopire do tog oblika svijesti?

Odgovor nalazimo u ulnom opaanju ili percepciji, npr. vid, sluh, miris, okus, dodir itd.

Dakle osjetilnom spoznajom prije svega i njenim mentalnim preraivanjem.

Veliki engleski filozof, racionalist i empirist Don Lok u svom djelu Ogled u ljudskom razumu, na jednom mjestu kae: NIHIL EST INTELECTUM QUOD PRIUS FUERIT INSENSUM, to u prevodu znai :

Nita nema u ljudskoj svijesti, u ljudskom mozgu to prethodno nije prolo kroz ula, to nije senzibilno ili senzitivno proivljeno.

Dakle svijest se u svom primarnom obliku ili vidu oslanja na ulnu percepciju, ulno proivljavanje. U tome smislu logika se kree negdje na granici izmeu psihologije i filozofije, a filozofija kao oblik svijesti zapoinje i zavrava logikom. Logika prije svega kao oblik miljenja jeste prije svega sloeni mentalni proces. Filozofi, logiari i sociolozi koriste pojam svijest, za razliku od pravnika koji koriste pojam uraunljivost. Ovo je jedan most izmeu formalne logike i pravne logike.Postavlja se pitanje Ako je ovo svijest, ta bi onda bila samosvijest?

Samosvijest znai biti svjestan sebe, svojih vrijednosti, svojih sposobnosti, svojih mogunosti, svog ugleda uz pomo drugog i drugaijeg. Jedino mjerei se sa drugim ovjek spoznaje vrijednost i kvalitet sebe.

Za tako definiranu samosvijest se vee i moralna svijest, odgovornost, pravo, etika politika i sve to postoji, da ne kaemo i to ne postoji. Ovaj oblik miljenja, ovaj filozofski fenomen Hegel razrauje u svom djelu Fenomenologija duha. Hegel kae ovjek postaje samosvjestan, tek kroz borbu za ivot i smrt, i to od fizike do intelektualne borbe. Primaran je dakle odnos ja - drugi i drugi ja.

Slijedee pitanje odnosi se na razum, to je zaista razum (lat. RATIO)?

Razuman ovjek moe biti samo svjestan ovjek. A onda to bi znaio razum svjesnog ovjeka? Razum je sposobnost rasuivanja, kritikog miljenja, prosuivanja, proraunavanja, uraunavanja (je li neko uraunjiv ili nije), kalkuliranje u odreenom vremenu i prostoru, u odreenim situacijama.. U psihologiji se kae da je inteligencija sposobnost brzog snalaenja u nepoznatim situacijama. Ako smo tako odredili pojam razuma onda nas ve ta definicija uvodi u razlike vrsta rasuivanja.-Utilitarni racio koristoljubivi razum. ovjek svojim razumom procjenjuje to mu je korisno, a to tetno.

-Etiki racio ovdje razumno bie procjenjuje to je poteno, a to nepoteno, to je dobro, a to loe.-Ekonomski racio se odnosi na ekonomske vrijednosti.

Politiki racio pa sve do pravnog racia, a itavo pravo jeste racio, jeste jedan racionalni sistem. Iz toga dolazi i logika prava.

Um (intelectus) i racio esto se u konverzaciji poistovjeuju kao sinonimi, meutim to nije isto.. Um je univerzum, sve postojee, prirodni zakoni su umski zakoni, povjesni um, drutveno povjesne zakonitosti i zakoni. Hegel to u Fenomenologiji duha naziva duhom. Subjektivni duh, objektivni duh tj. Apsolutni duh je um, apsolutno znanje, filozofija kao apsolutno znanje ili cjelokupnost ljudskog znanja kroz povijest od njegovih poetaka do danas nadalje i ubudue.Um se javlja kao univerzalni pojam, a razum kao njemu podreen ili subordiniran pojam. U tom smislu na ljudski razum je u funkciji stalnog odgonetanja tajni prirodnog i povijesnog uma, dosezanja njegovih granica koje su nedosene.

Kako to shvatiti?

I ivotinje imaju odreeni stupanj racia, znaju ega se treba plaiti, to treba izbjegavati, koju e travku pojesti, a da se ne otruju. To je osjetilni racio.Ljudski racio je u sklopu univerzalnosti uma, u funkciji otkrivanja njegovih tajni i njegovih granica. Ovo zvui prilino maglovito, ali par prostih primjerae nam objasniti zato.

I Leonardo Da Vini je crtao helikoptere, a tek nakon 4-5 stoljea su poletjeli prvi helikopteri. Ljudi su matali o letu na mjesec, ali tek se u 20 stoljeu ovjek spustio na mjesec. Danas se ve govori o kupovini placeva na mjesecu, o nastanjivanju Marsa, a kada nam granice prirodnog i povjesnog uma dopuste i spustimo se na Mars bit e nam u biti jasna razlika izmeu uma i razuma odnosno RATIO I INTELECTUS.

Ako smo prihvatili ova propedeutika naela, onda nam ona mogu posluiti tek kao platforma, kao podloga, ravan, oslonac da se deduktivnim metodom ili metodom deduktivne logike spustimo na malo konkretnije logike ravni, ali da se jo uvijek ne zavaravamo jer te ravni su strogo apstraktne, prilino teke ravni.ISTINA pojam i definicijaIstina po nekom pogledu jeste ono to je realno i to nije la. Ali da li je sve to je realno mora biti i istina. Ako vas neko realno lae, a ako vam kae da vas lae, da li vas uistinu lae ili priznaje istinu?

Postoje stotine definicija pojma istine, stotine teorija istine, a isto tako i lai.

Za pravni poziv studenata moe se izvui nekoliko definicija istine. Prije svega istina je jedno od temeljnih pitanja ne samo logike nego i svake znanosti uope. Sva nauka zapravo jeste usmjerena u traganje za istinom. Intelektualna radoznalost ili skepsa odnosno sumnja nas vodi na puteve ka istini.Iznijet emo nekoliko osnovnih definicija istine:

- Istina (gr. ALTHEA / lat. VERITAS) u prvom redu se moe definirati kao adekvacija ili podudarnost. Istina adekvacije.

to znai istina adekvacije?

VERITAS EST ADEQUATIO REI ET INTELECTUM to u prevodu znai Istina je podudarnost ili adekvacija, izmeu stvari i naeg znanja o stvarima.

- Istina korespondencije (korespondencija znai biti u odnosu, u relaciji. Doslovno dopisivati se itd), ali koje korespondencije? Subjekt objekt odnosa.

Osoba kao subjekt spoznaje i objekt odnosno predmet njenog spoznavanja su u nekom odnosu korespondencije. Predmet spoznaje se odnosi prema osobi izazivajui njenu radoznalost. Osoba se odnosi prema njemu spoznavajui njegove tajne.

U kasnom srednjem vijeku je postojao jedan teorijski sukob na relaciji izmeu nominalija i realija. A problem je u pitanju da li su realne stvari ili je realan na doivljaj tih stvari odnosno imena (nomina) to dajemo tim stvarima. Taj se teorijski sukob povlaio stoljeima i razvile su se dvije filozofske struje oko tog pitanja. Jedna koja se zvala nominalisti i druga koja se zvala realisti.- Istina evidencije je ona istina da se neke stvari uzastopno ponavljaju.

- Istina vjerojatnoe ili istina aproksimativnosti ili raun vjerojatnoe. Ako se neto ponavljalo za oekivati je da e se dogoditi istina, odnosno da e se desiti isti dogaaj ponovo.. To je jedna vrsta apstraktne istine ili apstraktnog poimanja pravde.

PRAVDA pojam pravde, pravednosti i pravinostiGrki dike znai pravda, dikaisia znai pravednost, a dikaisione pravinost, na latinskom se pravda oznaava rijeju iustitiaPravda je jedan apstraktni pojam, boanska pravda, mitoloka pravda. Pravda je realan socijalni fenomen, realan drutveni odnos, neka vrijednost, neka ideja kojoj tei pravo kao stvarnost. Ali u formalno logikom smislu mi razlikujemo dvije vrste pravde:

1) Komutativnu ili razmjensku pravdu koju bismo mogli jo nazvati aritmetikom pravdom. Po aritmetikoj ili matematikoj logici razmjenjuje se jednako za jednako, a ne isto za isto.

2) Distributivna ili proporcionalna pravda. Pravda raspodjele prema zaslugama, Dobiva se ono to se i zasluilo.

Obje ove vrste pravde se mogu izraziti i aritmetikim i geometrijskim formulama.

Samo racionalan tj. razuman ovjek je sposoban za spoznaju pravde. ovjek koji spoznaje pravdu logino je da i tei u ostvarivanju pravde, da on eli pravdu, da se bori za pravdu. Ta se tenja naziva dikaisia.

Pravinost je neto sloeniji pojam. Pravinost nije uvijek i po svaku cijenu postupanje po pravdi. Pravda zna biti rigidna, opaka (oko za oko, zub za zub). Ali ako nekoga nehotice povrijedimo, primjena pravde postane pravinost kroz oprost nanesene povrede. Tada se govori o pravinosti, i pravinost se tada smatra i milosrem odnosno karitativnou. Ona je vii kvalitet pravde.

-Kvalitet kvantitet. U formalnoj logici osim pojma suda, zakljuka i dr., postoji neto to se naziva relacija. Jedna od relacija kod Aristotela u Organonu jeste i kvalitet i kvantitet. Sa terena formalne matematike logike se prebacujemo na teren logike prava. Kada smo govorili to je razum, to je um, dolazimo do toga da je pravda prvi problem uma i razuma. Kao takva ona je prvobitni problem prirodnog prava.Sva ljudska bia su po prirodi jednaka to je racionalno prihvatljivo, ali i nisu jednaka to je takoer prihvatljivo zdravom razumu. Ali je takoer pravda i to u jo veoj mjeri problem pozitivnog prava. Npr. krivino pravo, komutativna pravda, naknada tete. teta koja se nainila mora se nadoknaditi i to u onom iznosu koliko iznosi teta. To se naravno odnosi na matematiku, aritmetiku ili geometrijsku pravdu. Pravda, npr. distributivna pravda jeste i problem javnog prava. Npr. drava graaninu daje onoliko koliko mu pripada tj. Onoliko koliko je zasluio. Znai pravde je i prirodnopravni i pozitivnopravni problem.SLOBODA pojam slobode

Grka rije eleutheria oznaava slobodu, a na latinskom jeziku se koristi rije libertas. Sloboda je temeljno pitanje filozofije, temeljno pitanje ljudske egzistencije, jedna transcendentalna metafizika pojava ili fenomen i svakidanji ovozemaljski problem nae egzistencije. Haos i nered nisu sloboda. Haos i nered vode anarhiji. Haos kao sloboda ugroava nau sigurnost. Ipak sloboda je neki red, samoograniavanje vlastite slobode zarad isto toliko slobode drugih. Ta vrsta logiki valjane ispravne slobode svima prua mir i sugurnost. Ali jo nismo logiki odredili ta je sloboda. Sloboda je u logikom smislu prije svega mogunost izbora, sloboda izbora, izbora izmeu vie mogunosti. Sloboda i samu sebe ograniava tj. samoregulie. Dakle kao mogunost izbora i samoograniavajua sloboda. Sa obzirom na ova dva primarna aspekta slobodu moemo razlikovati u apstraktno logikom i filozofsko logikom smislu tj, razlikujemo dvije vrste slobode:1. Pozitivna sloboda to znai sloboda ZA. Ja biram neto, Ja sam za to, Ja sam za tog i tog kandidata da bude izabran za predsjednika parlamenta itd...

2. Negativna sloboda to znai sloboda OD. Ovdje se radi o dinamikom shvatanju slobode. Slobode kao procesa. Pa se taj pojam negativne slobode ili slobode OD moe izraziti kao oslobaanje, a ne sloboda.Sloboda se konstantno osvaja, ovjek se oslobaa tlaenja, oslobaa se ropstva, oslobaa se nevolja. Takva samoograniavajua ili samoreducirajua sloboda jeste sinonim za pravo. Pravo jeste zakonita sloboda.

-Na relaciji svijest samosvijest postavlja se pitanje moe li nesvjestan ovjek biti razuman? Naravno odgovor je da ne moe, svaka misao je izgubljena, otuena itd... Dakle ovdje smo iskoristili induktivnu metodu zakljuivanja. Moe li nerazuman ovjek, neumno bie spoznati istinu? Ne moe jer je potrebno barem zrno uma (CUM GRANO SALIS). Moe li biti pravde bez istine? Naravno da ne jer ne moe se preutjeti istina i biti pravedan. Moe li biti slobode bez pravde? Ne moe jer kao u primjeru gospodara i roba, gospodar stalno trpi strah zbog nepravde koje nanosi robu. Nema slobode u nepravdi.

Istina, pravda i sloboda kao umsko-razumske kategorije su svojstvene samo svjesnim i samosvjesnim umsko-razumskim biima.Ako su svjesna, samosvjesna umsko-razumska bia, da li tim biima treba sloboda i da li oni razumjevaju slobodu? Ako su ta umsko razumska svjesna i samosvjesna bia slobodna, da li oni imaju neku ideju pravde? Da li je njima nedokuiv pojam istine? Nije, jer dolazimo do onih primarnih elemenata da sve potjee iz svijesti. Ali ovog puta ne ulno recipirano, nego svijesti u apstraktnom smislu, svijesti kao opeg univerzalnog i primarnog logikog elementa.

TO JE LOGIKA I VRSTE LOGIKE

Posluiti emo se deduktivnom metodom izlaganja i kreemo od najopenitije, najire definicije logike, da bi suavali na proste faktore i da bi mogli opet zaokruiti jedan logiko intelektualni krug opservacije ili rasprave.Logika jeste grana filozofije, filozofska disciplina, oblik filozofskog miljenja koji se bavi pravilima i principima valjanog, ispravnog miljenja. Ne svakog miljenja nego ispravnog miljenja. Logika je znanost o principima, naelima, zakonitosti ispravnog miljenja. Kao takva ona uspostavlja sama svoja pravila, svoje zakone. Na primjer ovjek je u svom ishoditu bio primat, on je neto govorio, ali to nije bio artikulirani govor. Artikulirani govor nastaje kad jezik sam uspostavlja svoja pravila i svoje zakonitosti, od naina pokreta jezika, usne, nepca. Tako nastaju zakonitosti jezika i lingvistika formalno. Dakle jezik nije govor, govor moe biti i gestikulacija (govor oiju, ruka i sl.). Jezik je govor artikuliran pravilima i zakonima. Na taj nain logika kao oblik miljenja stvara vlastite zakonitosti, pravilnosti i pravila miljenja.Grka rije logos znai u prvom redu govor, rije, um, boanski um, razum, razlog, razbor, raun, misao, miljenje, zakon.Stari Grci su imali jednu formulu uzdignutu na razinu zakona, formulu koja je postala ishodite itave grke kulture i civilizacije. Mitos- mnotvo bogova. Bogovi odreuju ljudima ponaanje to je dobro, to je loe. Ethos- ljudsko shvatanje da to ima logike, ima smisla. Logos kada sve to saberu naprave zakon nomos. Ovo je porijeklo logike.

-Logika kao govor kao razloni govor

Dolazimo do odnosa govor-misao. Jezik i govor su izraajno sredstvo naeg shvaanja onoga to mislimo i da drugi shvate ono to mi mislimo. Govor i misao treba uvjetno shvatiti kao jedan isti dio mentalnog procesa, ali sa druge strane kao dva odvojena djela jednog istog procesa. Govor i misao su dva osnovna elementa logike. Vratiti emo se malo na pojam istine radi definiranja pojma lai.

La jeste svako svjesno, namjerno, potpuno zaobilaanje istine ili njeno djelomino iskrivljavanje, prilagoavanja sebi.

Postoji dobronamjerna la na primjer smrtno bolesnoj osobi govoriti da e ivjeti ili pobijediti bolest.

Kantovi kategoriki imperativi, koji jesu problem logike apsolutno odbijaju svaku pomisao na la. Ali, logika takoer podrazumijeva istinite sudove, ali i lane sudove koji navode na krivo ono to nazivamo sofisterija.I problem istine i problem lai nas opet vraa onom primarnom pojmu svijesti. Dakle u jednom logikom dijapazonu miljenja radi se o odnosu svijesti i svijeta. Jedino uz pomo svijesti je mogua spoznaja svijeta.

Sada dolazimo do pitanja o znanju, to predstavlja znanje.

Svo znanje je znanje pojmova, po Platonu i Hegelu.

Na primjeru zgrade, zgrada predstavlja pojam koji se moe i ne mora odnositi ne neki objekat. Mi znamo da postoje zgrade, a da ih i ne vidimo. Pojam je prvi oblik apstaktnog miljenja.Ali ponovo se pitamo to je u stvari pojam?

Pojam je odgovor na pitanje to je to. Na primjer ako ne znamo pojam trokuta, prizme ili piramide, kako emo napraviti krov neke zgrade. Tek uz pomo pojmova mogue je zdravo rasuivanje, normalno prosuivanje ili logiciranje.

Dakle, ako je uz pomo pojmova mogue rasuivanje, onda je na osnovi rasuivanja mogue zakljuivanje. Ali i rasuivanje i zakljuivanje trai dokazivanje. Sve to se moe dokazivati ili negirati i empirijski i logiki. Empirijski se na primjer moe dokazati da e navee pasti kia, ali se empirijski ne moe dokazati postojanje Boga za razliku od logikog zakljuivanja kojim se moe zakljuiti postojanje Boga jer je prva logika pretpostavka da postoji neki prvi pokreta. Tu vrstu logikih dokaza od cogito mislim, dolazi se do logikih dokaza o egzistenciji Boga.

Ono to filozofi zovu svijest, pravnici nazivaju uraunljivost i neuraunljivost. Ono to logiari i filozofi zovu um, pravnici nazivaju umiljaj ili predumiljaj.

Ovo je jedna vrsta odnosa jezik-miljenje; jezik-stvarnost; jezik-potreba kao jedan od eliminatornih logikih problema.

Postoji i pojam dijalogos, kao neki paralelni logos, razlomljeni govor. Ali koji govor? Na primjer dok jedna osoba govori, druge osobe ute inae se nebi razumjela osoba koja govori. Smisao dijalogosa je da onaj koji slua unosi se u misli onoga koji govori. Jedino se tako moe doi do istine. To Sokrat naziva majeuetika vjetina, babika ili poroditeljska vjetina. Dok Sokrat govori, njegovi uenici se unose u njegove misli, on njima ne nudi odgovor, ne servira im istinu na tanjuru, ali ih navodi da dou sami do odgovora, odnosno da sami do istine. Dakle logiciranje kao misaoni mentalni proces.

MiljenjeMisao moe da se odnosi na razliite stvari, ali je ona dio jednog sloenog procesa, jedne sloene aktivnosti mozga.

Don Lokova misao da nema nita u ljudskoj svijesti, a da prethodno nije prolo kroz ula je jedan primarni oblik mentalnog odnosno logikog rasuivanja.Na primjer ako ovjek ulima osjeti neku aromu, neki miris, on njoj na svojem jeziku daje ime. Ovdje rije znai simbol, odnosno znak koji se odnosi na neku pojavu, predmet ili dogaaj.

Razmiljanje koje je zasnovano na istoj percepciji se ne moe nazvati niti kvalificirati drugaije nego kao primitivni oblik miljenja. Ali u procesu apstrakcije, a logika jeste apstraktna znanost, mi emo odrediti jedan apstraktni pojam, jednu istu rije miris za sve mogue vrste mirisa.

Ovim se govori da mi apstrahitamo kod svake konkretne pojave, ali zajednika svojstva jednog mnotva pojava i mi ve apstraktno uopavamo odnosno generaliziramo i time stvaramo jedan logiki zakon.

Logika kao proces miljenja stvara kao i jezik svoje vlastite zakonitosti.

To bi bio najui stupanj apstrakcije u primjerima mirisa, ukusa, relacije, brzine i dr.

Postoji za miris obratna rije, koja ima suprotno znaenje. Ali ima li ona opravdanje? Ako se sve moe obuhvatiti rijeju miris, tj. Prijatan miris i lo odnosno neugodan miris.

Na primarnom nivou apstrakcije lako je zaokruiti jedan niz fenomena i oznaiti je rijeju odnosno znakom ili simbolom mirisa, ili na sloenijim stupnjevima apstrakcija i generalizacija kako objasniti ta je pojam?

Rije, govor i misao, ovdje nije rije u razlikama izraavanja, nego u razlikama o poimanjima odreenih kategorija, odreenih procedura. Pravila procedure jesu logika pravila i induktivna i deduktivna pravila, ali ta pravila u svojoj rigidnosti znaju dovesti do loe presude.

Sud nije ustanovio, pravila procedure nisu ispotovana, nije utvreno injenino stanje, nisu utvrene materijalne injenice, nisu utvreni materijalni dokazi i optueni se oslobaa. Iz ovoga se izvlai pojam nepravde, to znai da pravo nije pravda jer kako se kae Mnogo pravila, a nema prava.

To znai da je pravo jedan racionalizirani logiki stav, postupak, procedura i da te procedure imaju svoju razlonost. Tei su i sloeniji procesi apstrakcija kada se radi o rasuivanju. Kada se na osnovu rasuivanja treba pristupiti zakljuivanjima, a da bi se neto zakljuilo mora se raspolagati dokazima. Dokazi nisu uvijek iskljuivo materijalni dokazi. Za proces dokazivanja postoje i logiki dokazi.

ARGUMENTUM AD HOMINE. ARGUMENTUM PRO. ARGUMENTUM CONTRA.

Dokazi za i protiv. Pozitivna sloboda i negativna sloboda. Logiki sistem je sam po sebi filozofian i kao takav on jeste i prolog u filozofiji. Zapravo filozofija uz religiju kao jedan od najsterijih oblika svijesti i zapoinje logikom kao zdravorazumskim miljenjem. ovjek se oslobaao od straha, zdravorazumski spoznavajui njegove uzroke i njegove posljedice. itava filozofija i zavrava logikom na taj nain to u svakom filozofijskom sistemu rtaimo njegova logika uporita. ODNOS LOGIKE SA DRUGIM LOGIKIM DISCIPLINAMA

Logika je i sama grana filozofije. Logika je i uvod u filozofiju. Logikom filozofija zapoinje i zavrava. Ona svoje teorijsko ostvarenje doivljava kroz filozofiju.

Odnos logike sa ontologijom.

Ontologija jeste temeljna filozofijska disciplina. Nauka o biu i bitku. Bie jeste ono konkretno, to konkretno egzistira u datom vremenu i datom prostoru. Bivstvo ili bitak jeste vremenitost i prostornost, a vrijeme i prostor su beskrajne kategorije. I kao takve (dakle beskrajne) jesu pretpostavke bia.

Dakle bitak je pretpostavka bia kao onog to konkretno jeste u datom vremenu i prostoru.

Kakve veze logika ima sa tim? Postoje dvije struje miljenja u tome smijeru. Jedna je ontologistika koja ne moe shvatiti ontologiju bez logike. To znai da logika traga i za samim poecima bia. Srednjovjekovni pa i Kantijanski logiki dokazi o egzistenciji Boga, jer negdje mora biti poetak, to jeste entelegija ili nepokretni pokreta.

Druga je struja antiontologistika u kojoj kau da je bitak ili bivstvo univerzum koji sam sebe stvara. I naravno tu logika nema ta da trai jer on stvara i logiku.

Odnos logike sa fenomenologijom.

Fenomenologija je druga temeljna filozofijska disciplina. I jedna i druga disciplina su stvar metafizike. Transcendencije sa onu stranu i sudstva. Fenomenologija je nauka o pojavnosti, o transcendentalnim razlozima ili uzrocima pojava. Grka rije noumenon znai misao, misaono promiljanje pojava, odnos misli prema pojavama. Druga grka rije phainoumenon znai pojava, fenomen, dogaaj, injenica, stvar. im smo rekli noumenon- misao, kaemo da misao nije misao ako nije logika, ako nije logiki ispravna, provjerljiva, dokazljiva. Dakle i fenomenologija ima svoju logiku. Logika fenomenologije jeste fenomenologijska redukcija. Svoenje stvari na njihov izvorni prapoetak ili arche. Odatle potie rije arheologija. Ovo takoer nemoe bez logike i logikih zakljuivanja. Odnos logike i gnoseologije.

Gnoseologija je grana filozofije, filozofska disciplina koja se bavi mogunostima i granicama ljudske spoznaje. Empirijske stvari su poznatljive osjetilno, prospektivno itd. Da li je mogua spoznaja Boga? Po logici da, empirijski ne. Moe li se razmiljati dokle seu mogunosti neeg znanja, a nemati razvijen jedan logiki sistem razmiljanja. Ne moe se na glupo pitanje dati pametan odgovor, pametan odgovor se moe dati samo na pametno pitanje.

Odnos logike sa epistemologijom.

Grka rije ephystheme znai uvod u metod, poetni metod, pretpostavke metoda. Te pretpostavke mogu biti samo logike.

Odnos logike sa etikom.

Isticali smo helensku formulu mithos ethos logos nomos. Moe li se neko pravedno ponaati i razmiljati, a da ne logicira? Ne moe, jer pravda je logika kategorija. Samo je logiki poznatljiva i kao transcendentalni pojam i kao socijalni ili drutveni pojam. Taj odnos logike sa etikom razvija jednu posebnu znanost (odnos vrsta logike sa logikom prava) deontologiju. To je logika normativna znanost o dunostima. Deontologija ili dontika logika jeste odnos etike i logike. Odnos logike i estetike.

Estetika je filozofijska znanost o lijepom. Ne moe neto biti lijepo, a da nije logino. Aristotel kae Lijepo je ono to je simetrino, ili asimetrino odnosno proporcionalno. Postoji i estetika runog. Runo nije dopadljivo, ali estetski moe biti primamljivo, jer nam o neemu govori. Kubizam na primjer, kao umjetnost nije ba lijepa, ali lijepa je jer u nama izaziva niz asocijacija. Zapravo je runo, ali nas podstrekava na razmiljanje.

Odnos logike sa metodologijom.

Nema logike bez metodologije. Grka rije methotodos znai put, nain, uvod u spoznaju. Taj uvod moe biti samo logiki.

Osnovni epistemoloki princip svake znanosti je logiki princip provjerljivosti. Kao na primjer da se sve istaknuto u logici moe provjeriti bez knjiga, to jeste samo razmiljajui ispravno. Logika je dakle nauka o ispravnom miljenju. Odnos logike i dijalektike.Grka rije dialogos znai razgovor dvojice, ali razgovor u toku kojega jedan govori, a drugi slua ponirui u njegove misli i obratno, traei istinu.

Sokrat svojim uenicima nikada nije servirao gotove odgovore, nego postavljajui im pitanja navodio ih da sami nau odgovore. Dialogos je znai razgovor dvojice na putu traenja istine. Od Heraklita do Sokrata, Platona, Aristotela do Hegela, a od Hegela do Marksa historijsko materijalistika dijalektika ili dijalektiki materijalizam je osnovni zakon, a to je zakon kontinuiteta ili determinacije. Zakon borbe suprotnosti je spomenut kod Heraklita kada on kae da je rat otac svih stvari. On ne misli na rat izmeu drava i naroda, nego izmeu svjetla i tame. Da nema tame nebi smo znali ta je svjetlo, a da nema svjetla nebi smo znali ta je tama.

Zakon negacije negacije je u primjeru kada se zrno pretvara u stablo, onda stablo negira zrno, a kada stablo rodi plodove, onda plodovi negiraju stablo, pa se opet vraamo na zrno itd. Dakle negacija negacije stvara afrmaciju to je dijalektika logika.

Eristika logika je logika nadmudrivanja. Izraena je u tipinom primjeru logike prevoenja ednog preko vode.Vrste logike

Formalna logika (govor, oblik), oblici ispravnog i valjanog miljenja jeste zdravorazumska u kojoj rije izaziva rije, rije vue rije kao dokaz i tvrdnju ili kao protudokaz ili protutvrdnju (logika prava) Ova se vrsta logike dijeli na dvije podvrste:

1) Deduktivnu logiku koja znai put logikog miljenja odnosno zakljuivanja od opeg ka pojedinanom.2) Induktivnu logiku koja znai put zakljuivanja od pojedinanog ka opem.

Primjer za formalnu deduktivnu logiku je ako kaemo da sve planete su hladna nebeska tijela, a zemlja je planeta. Iz toga izvlaimo zakljuak da je zemlja hladno nebesko tijelo. Dakle zakljuujemo od openitosti ka pojedinanosti.

Primjer za formalnu induktivnu logiku je ako kaemo da je zemlja hladno nebesko tijelo, a hladna nebeska tijela zovu se planete. Iz toga izvlaimo zakljuak da su sve planete hladna nebeska tijela. Dakle zakljuujemo od pojedinanosti ka openitosti.

Matematika logika je apstraktna igra simbola, igra brojeva. Aritmetika logika, algebarska logika, logika jednadbi jednako sa jednakim, nejednako sa nejednakim. To je i teorija pravde.

Geometrijska logika je logika proporcije. Za primjer moemo za geometrijsku logiku uzeti tipian sluaj Pitagorine teoreme gdje je kvadrat nad hipotenuzom, jednak zbiru kvadrata nad katetama. Iz logike proporcije izvire itava trigonometrija. Trigonometrija je geometrija, a geometrija je logika odnosno matematika logika. Simbolika logika. Logika je igra simbola. Simbol je znak, a znak u simboliko logikom rasuivanju ima vrijednost zakona. Ako na primjer neko kae petokraka, odreeni e to pripisati simbolu komunizma. Ali ta zvijezda sa pet krakova simbolizira? Simbolizira pet naseljenih kontinenata. A to to je Marks obojio u crveno i preveo na sentensu Proleteri svih zemalja, ujedinite se, nema veze sa pravim znaenjem zvijezde sa pet krakova. Drugi primjer je ako neko spomene kri ili krst, neko e drugi sistemom povrnih asocijacija pretpostaviti da se govori o simbolu krianstva. Ali ta je zapravo kri, ega je on simbol? On je simbol etiri strane svijeta. U religijskom, teolokom, simbolikom smislu je to rtvovanje za ovjeanstvo, ali u logici je to simbol etiri strane svijeta.Simbolika logika je veoma slina matematikoj logici. Moe takoer biti deduktivna i induktivna. Ako se spomene na primjer petokraka ili kri. Iz toga se moe doi do pojedinanih zakljuaka to jeste odnosa izmeu nacija naroda, drava itd.

Deduktivno je na primjer ako kaemo jug, moramo predpostaviti da postoji i sjever, ako kaemo istok mora se predpostaviti da postoji zapad. To su principi valjanog miljenja. Odnos semantike i pravne logike.

Norma je znak, njeno znaenje je to je doputeno, a to nije. ta je na znaku oznaeno? Oznaeni su delikti ili prekraji. Ko je oznaitelj? Oznaitelj je zakonodavac, odnosno donosilac zakona. Semiotika logika ili seizmatika je opa teorija znakova i znaenja u logici, lingvistici, semantici, gramatici i dr. Analitika logika ili analiza. Smisao analitike logike je radikalni obraun sa metafizikim nainom miljenja, sa metafizikom tradicijom. Taj obraun analitika logika vri uz pomo dvaju vrsta sudova. Jedni su tzv. Logiki sudovi apriori. To su neoborivi sudovi logike i matematike.Drugi su sudovi tzv. logiki sudovi aposteriori (naknadno). Nauni sudovi prirodnih nauka. Drutvene nauke pa tako i pravo kao teorija ili drutvena znanost ne smije metafiziki odreivati, nego mora empirijski egzaktno. Karakteristika te logike je njen osnovni zahtjev, zahtjev verifikacije ili dokazivanja.

Deontika logika ili deontologija jeste logika dunosti. Grka rije deon znai dunost. Zapoinje zapravo sa Kantom. Sa Kantovim kategorikim moralnim imperativima. Dunost radi dunosti, a ne radi koristi.Ovu vrstu logike poetkom 20 stoljea razvijaju osobito belgijski filozof Haim Perelman, ameriki politiki pravni filozof Don Rols i dr.

Argumentativna logika ili logika argumentacije (pravna logika). Ono to su u empirijskim znanostima injenice, u teorijskim znanostima su argumenti. Argument znai razlog.

Argumentum pro, argumentum contra, argumentum ad homine to znai argument za, argument protiv i argument za ovjeka.

I ovu je vrstu logike i utemeljivao i njegovao belgijski filozof Haim Perelman.

PRAVNA LOGIKA I LOGIKA U PRAVUPostoji li zapravo neto to bi se moglo zapravo definirati sintagmom pravna logika, ili je moda ispravnije govoriti o logici u pravu? Ako postoji neto kao pravna logika, onda to bi to mogla biti pravna logika. Rekli smo da je pojam uvijek odgovor na neko pitanje. Kako definirati pojam pravne logike?

Sve ove vrste logike formalne, induktivne, deduktivne, matematike, simbolike, semantike, semiotike, deontike, analitike, dijalektike, eristiko dijalektike itd... su zastupljene u pravu tj. i u pravnoj teoriji i u praksi. Da li je formalna logika pravna logika. Formalna je logika je na primjer da su dva i dva jednako etiri. A kada dva i dva nisu etiri? Nisu kada zakon naredi. Dakle pravna logika ponekada zna biti u suprotnosti sa formalnom, ali formalna logika je u daleko veoj mjeri i zastupljena u pravu. Dakle sve spomenute vrste logika su zastupljene u pravu. I to obino po vrstama pravnih podruija. To jeste podruija pravne stvarnosti i pravne teorije. Jedna e logika biti vie zastupljena u krivinom pravu kao to je na primjer matematika logika jednadbi, to jeste jednako za jednako. Nadoknaditi tetu u istoj mjeri koliko je nanesena. Druga e logika kao na primjer logika proporcije ili distributivne pravde biti zastupljena u pravnom pravu. Koliko zaradimo, toliko emo i dobiti.

Upravo to da se pravna logika ne moe svesti na jednu vrstu logike nego da od podruija do podruija zastupa sve vrste logike, govori o opravdanosti predmeta pravna logika. Dakle pravna logika nije isto to i logika u pravu.

-Logika stvaranja prava-

Logika zakonodavstva kao oblika stvaranja prava je specifina. Ta se logika reflektira na stvarnost, ona je refleksija stvarnosti i drutveno povijesnih materijalnih injenica. Pravo je stvarnost po kojoj ivimo. Stvaranje prava se vri i ostvarivanjem odnosno primjenom i tumaenjem prava. Sudijska logika nije ista kao i logika zakonodavstva. Zakonodavac stvara zakone, a sudstvo ih primjenjuje. Dakle to je argumentativna logika ili logika dokazivanja.

Nastanak i historijat razvoja

logike kao logike u pravu

Logika kao osnova filozofije i grana filozofije zapravo predstavlja neto to jeste u samim poelima ljudskog drutva. ovjek kada je poinjao da misli, uio se da misli razumski. Kulturoloko civilizacijski o logici sa naeg europocentristikog stajalita mi o logici smo najvie nauili i saznali od strane starih Grka. Od Heraklita koji kae da je rat otac svih stvari. To je ustvari dijalektiki zakon borbe suprotnosti. To je jedan od prvih logikih zakona. Najsistematinije djelo iz kojega evropljani pa i svijet poznaju logiku stvorio je Aristotel. To se djelo zove Organon ili Logiko orue. Aristotelovu logiku slijede i srednjevjekovni mislioci. Ponajprije se misli na Tomu Akvinskog za koga se zbog njegovog sljedbenitva Aristotelove logike esto kae da je kristijanizirao Aristotela tj. dovodio Aristotelovu logiku krianstvu. Posebno Aristotelovu entelegiju logike preveo je u logiki dokaz egzistencije Boga kao prvog nepokretnog pokretaa. Dakle rije je o odnosu logike i ontologije. Aristotelovu misao to se tie orjentalno islamskog svijeta je slijedio poznati srednjevjekovni orjentalno arapski mislilac Al Farabi za kojega se kae da je drugi uitelj. I za arape je Aristotel bio prvi uitelj. Postoji neto to je veoma vano za taj srednjovjekovni razvitak logike, a to je u historiji logike oznaeno relacijom izmeu nominalista i realista. Nominalisti su bili predstavnici kasne srednjovjekovne skolastike filozofije. Oni su bili miljenja da ne postoje realne stvari, da realno postoje samo imena ili nomina koje mi dajemo stvarima, a da li ono njima pripada ili ne to je veliko logiko pitanje, a na razliitim jezicima se iste stvari razliito izgovaraju.

Predstavnici druge realistike struje su utvrdili da realno postoje samo stvari, a da su imena koja mi njima dajemo samo simboli, znakovi ili oznake tih stvari.Zapravo se Aristotelijanska logika koja se protee na srednji vijek pa i do danas razvijala najveim djelom kao deduktivna logika.

Od ranog novog vijeka razvija se jedan drugi pravac koji nazivamo induktivnom logikom.

Jednim od prvih utemeljitelja induktivne logike smatra se engleski filozof Frencis Bekon. On je po ugledu na Aristotela napisao djelo Novi Organon nauka. Tu e induktivnu logiku uz Bekona razvijati i Dord Bul i Godfrid Vilhelm Lajbnic sa svojom teorijom monada kao najsitnijih estica, ne u materijalnom nego u misaonom smislu. Ali ono to je posebno vano jeste da ta vrsta induktivnog logiciranja poprima posebne razmjere polovinom 19 st. I razvijati e se nadalje kao analitika filozofija ili analitika logika, ili filozofija jezika gdje je rije monada, to jeste estica govora. Da bi se od tog perioda do danas paralelno razvijale i susretale povremeno i povremeno mimoilazile induktivna i deduktivna logika. One se ono to je za nas vano ponajvie susreu u pravnoj logici. Logika pravnog zakljuivanja je deduktivno induktivna i induktivno deduktivna. To se posebno odnosi na logiku sudijskog zakljuivanja, na logiku stvaranja prava putem primjene, ostvarivanja i tumaenja prava. Oblici logikog miljenja

formalno logikog i pravno logikog miljenja

-pojam, vrste pojmova i njihove definicije-to je pojam? Pojam je osnovni oblik formalno logikog i svakog drugog logikog razmiljanja. Kako emo definirati pojam? Za poetak rasprave pojam emo definirati kao skup svojstava, osobina, kvaliteta, znaenja koja se odnose na vei broj predmeta. To je jedna formalno logika definicija pojma. Ako kaemo pojam trokuta, ta je taj pojam, ta on znai? ta je za nas trokut, koja su njegova bitna svojstva? Njegova su bitna svojstva prvo da je on geometrijska slika ili lik, drugo bitno svojstvo jeste da svaki trokut mora imati tri stranice i tri ugla u kojima se te tri stranice dodiruju. Nema pojma trokuta izvan tih svojstava. Postoje razliite vrste trouglova kao na primjer jednakostranini, pravougli, tupougli, otrougli i dr. Da bi smo imali predodbu trokuta mi stvaramo pojam pravouglog trokuta, ako ga spljotimo on e postati tupougli, ako ga razvuemo dobit emo otrougli, ali svaki je trokut, trokut bio on pravougli, tupougli ili otrougli. Dakle to nam govori da su te stranice i ti uglovi jedan sadraj pojma trokuta. Psihologisti kau da je pojam predodba ili predstava o nekom predmetu ili nekoj pojavi. ta ta predodba znai? Na primjer ako kaemo ovjek, imamo predodbu da je to dvonono bie, bie sa dvije ruke, dva uha, dva oka, sa jednim ustima itd... Pojam nije tek predodba o izvanjskim karakteristikama, nego o poznavanju sutine. Da li ovjeka ini samo njegovo tijelo? ovjeka, ovjekom ini njegova misao, humanistiko etika, racionalna, umska i zdravorazumska misao. Dakle misliti o pojmu znai misliti o sutini (esenciji) predmeta ili pojave na koju se ta misao odnosi.

Nominalistike definicije pojma. Pojam je ime neke stvari. Ali postoje pojedinane stvari i nije isto rei na primjer ime nekog ovjeka i namjetaj. Pojam imena ovjeka se odnosi na konkretnu pojedinanu osobu, a kada kaemo namjetaj tu mislimo o stvarima koje spadaju u namjetaj. Tu se radi o niem i viem stupnju apstrakcije, asocijativnog miljenja. Ako za primjer uzmemo rije korijen. Na joji e korijen misliti stomatolog, a na koji e misliti botaniar? Ovim primjerom se poblie prikazuje zakljuivanje putem asocijacija.

Dakle nominalistike definicije su pojedinane i grupne ili kolektivne.

Vulgarno materijalistike i realistike definicije pojma. Ove definicije kau da je pojam misaoni odraz ili refleks stvari o kojima se misli. Ona je realistika, ali je i ona vulgarno materijalistika jer odreuje definiciju pojma kao vrlo jednostranog. Ali ta je dua ili duh? Da li je ona intelektualna refleksija neega konkretnog. Kod Hegela je to duh (suvjektivni, objektivni, apsolutni, povijesni, senzitivni), a za religioznog ovjeka je to dua. Dakle, kako to odrediti? Rije je o tekoama vulgarno materijalistikih i realistikih definicija pojmova. Naa misao nije puki odraz ili refleksija. Da li su ba sve stvari poznatljive same po sebi? Misao donosi sama vlastite zakone, a to su logiki zakoni.

Ontoloko gnoseoloka definicija pojma. Po ovoj definici pojam bi bio misao o bitnim svojstvima nekih predmeta i nekih pojava. U takvom definiranju pojma nebitna svojstva blijede, otpadaju. U primjeru kada izgovorimo rije kua, u taj pojmovni sadraj se mora smjestiti temelj, zidovi, krov, vrata i prozori. Nebitna svojstva (u primjeru, koja je kua vea, koja je manja i dr.) otpadaju, procesom apstrahiranja svake kue od svojstava svake kue kao pojma. Dakle ontoloko gnoseoloka misao jeste misao o biti stvari, gdje se nebitna svojstva (sporedna, sekundarna) gube, ali na snazi dobivaju najvanija (bitna) svojstva.Obim (opseg) i domet (domaaj) pojma

U navedenom pojmu trokuta njegov opseg je da pod pojmom trokuta mislimo na sve vrste trokuta. Ali kada kaemo trokut to je vii pojam u koji podpadaju svi nii pojmovi trokuta. Doseg pojma emo vidjeti u pojmu namjetaja jer on dosee od jednog djela namjetaja do mnogih drugih. Dakle on doprijee do svakog od tih pojedinanih pojmova. Ako spomenemo normu. Norma je standard. Kao na primjer u kulinarskim receptima odreene koliine namirnica, duina izlaganja temperaturi i drugo, ali ako kaemo pravna norma, njen pojmovni sadraj je predispozicija, despozicija i sankcija. Norma kao pojam dosee u mnoge sfere znanja, to jeste vii rodni pojam u odnosu na nie rodne pojmove. Primjer zakona (prijelaz od formalne ka pravnoj logici) on moe biti i prirodni i drutveni, ali on dosee i do pravnog pa i moralnog zakona. VRSTE POJMOVA

Pojmovi o fizikim predmetima se uvijek odreuju prostorno i vremenski. Na primjer kua. Kua moe biti iz 16 vijeka pa i iz 20 vijeka, moe biti nova i stara, u gradu na selu. Znai odreuje se gdje, kako i kada su pitanja postavljena u odreivanju pojmova o fizikim predmetima.

Pojmovi koji se odnose na psihike pojave, ne mogu se odrediti prostorno i vremenski, nego se mogu osjetiti i ispoljiti kroz mnoge vrste emocija.

Individualni i klasni pojmoviIndividualni pojmovi iji se pojmovni sadraj odnosi na manju grupu svojstava i iji domaaj dolazi do pojedinanih pojava ili predmeta.

Pojmovi u iji doseg ulazi vie predmeta ili pojava jesu klasni ili kolektivni pojmovi (pravna logika). Da postavimo za primjer udarac. To je pojedinani pojam. Ali klasni pojam iz udaraca izvadan je delikt, jer to je i udarac akom, varbalna uvreda, ubojstvo i kraa (formalna logika/pravna logika).

Nekvantificirani i kvantificirani pojmoviZa pojam koji se izriito ne protee na itavu klasu niti se izriito ograniava na njen dio nazivamo nekvantificiranim pojmom, a ako se misli na sve ili samo na neke lanove klase o kojoj se misli, onda je taj pojam kvantificiran.Nekvantificirani pojmovi mogu se prepoznati u primjeru izjave Gradovi su izvori kriminala. Ali ako kaemo da na podruiju neke drave toliko je gradova (pa ih nabrojimo) izvora kriminala, onda smo odredili kvantificirani pojam.

Univerzalni i partikularni pojmoviU primjeru ume uma je univerzalni pojam, a u primjeru drveta ono je partikularni pojam. Svi lanovi odreene klase ine opi ili univerzalni pojam, dok neki lanovi klase ine posebni ili partikularni pojam.Ako posjeemo odreenu umu pojam ume se nee izgubiti, jer se odnosi na cjelinu koju mi apstraktno logiki doivljavamo. Ali ako kaemo stablo ono ne mora biti dio ume jer moe biti usamljeno stablo.

Jednostavni i sloeni pojmoviOvi se pojmovi dijele sa obzirom na njihov pojmovni sadraj i sa obzirom na njihov obim i domaaj. Jednostavni pojmovi su pojmovi iji je pojmovni sadraj maksimalno najui ili pojam iji sadraj ima samo jednu oznaku. U pojmu bijelo. Bijelo je pojam boje. On se ne moe vie raslanjivati. Ali ako kaemo spektar boja onda je to iri pojam ili sadraj. Ako kaemo sloboda. ta se sve semantiki obuhvata pojmom slobode? Obuhvata politiku, pravnu prirodnu i dr.

Negativni i pozitivni pojmovi

Pojmove kojima mislimo odsutnost ili nepostojanje nekog svojstva, stanja, djelatnosti ili odnosa nazivamo negativnim pojmovima, a sve ostale pojmove kojima mislimo prisutnost nekih svojstava odnosa, procesa ili stanja nazivamo pozitivnim pojmovima. U primjeru nezakonitosti, nezakonitost je negativni pojam. to znai odsustvo zakonitosti. Pojam pravnog i zakonitost jeste pojam valjanog. To je prisustvo i zakona, i ponaanja po zakonu. U pravnoj logici dunost ili obaveza injenja i neinjenje mogu biti krivina radnja. Konkretni pojmoviTo su pojmovi koji se odnose na neki konkretan predmet, to je misao o nekom konkretnom predmetu ili pojavi.

Apstraktni pojmovi

Oni se uvijek odnose na klasu predmeta ili pojava koji imaju niz zajednikih svojstava.

Realni pojmovi jesu i konkretni pojmovi. Apstraktni pojmovi jesu i imaginarni pojmovi kao to je pojam due ili duha.

Jasni pojmoviJasni pojmovi su pojmovi iji nam je pojmovni sadaj i obim jasan.

Nejasni pojmovi

Nejasni pojmovi su oni pojmovi kod kojih nam nije jasan obim niti sadraj pojma. Razgovijetni i nerazgovijetni pojmoveRazgovjetni pojmovi su jasni, ali svi jasni pojmovi ne moraju biti razgovjetni. Primjer je da netko zna nabrojati sve vrline, ali ne zna sutinu niti jedne ili nekoliko vrsta taj pojam je jasan ali nije razgovjetan, a u drugom sluaju neko ne zna nabrojati dvadeset vrsta vrlina, ali zna ta je sutina vrline zna njena logina svojstva, to znanje pojma je razgovjetno ali nije jasno. Razgovjetan pojam jeste onaj pojam kod kojeg nam je poznat njegov sadraj, a nerazgovijetnim pojmovima nazivamo one pojmove kod kojih nam je poznat samo dio njegovih sadraja.Homologni i nehomologni pojmoviHomologni (homologiki) i nehomologni (heterologiki) pojmovi. Imaju klase koje same sebe sadravaju kao lan. Pojmove o takvim klasama zovemo homologinim pojmovima. Ako kaemo rije. Rije je rije, ali ima i nesuvislih rijei. Suvisla rije je znak ili simbol. U svakom rijeniku postoji pod slovom r, i izraz rijei. Ali ako kaemo engleske rijei, to kaemo nehomologino, zato to nismo rekli pojam engleske rijei rekli na engleskom jeziku. To su teke greke u dokumentima koje sudije piu, do te mjere da se i presude ponitavaju. Pojam o klasi koja nema svoj lan nazivamo heterologinim pojmovimaKolektivistiki pojmovi

Pojmove kojima mislimo cjeline koje su sastavljene od veeg broja predmeta iste vrste zovemo kolektivistikim pojmovima.Kada kaemo studenti to je neodreeni pojam, ali individualistiki ne kazemo studenti nego odreeni student. Svaki pojam podrazumjeva ne samo na svoj sadraj i znaenje, opseg i doseg, nego i u odnosu izmeu pojmova tj. neke nierodne i neke vierodne pojmove.

ODNOSI IZMEU POJMOVARekli smo da je pojam skup zajednikih svojstava ili oznaka koji se odnose na vei broj predmeta. To bi bio sadraj pojma. Obim ili opseg pojma jeste da uvidimo koji se sadraji odnose na koje pojmove. Pojmovi ueg sadraja podpadaju pod pojmove ireg sadraja. Tu je rije izmeu odnosa izmeu pojmova ili komparaciji pojmova. Dakle pojmovi se u prvom redu meusobno odnose i kompariraju sa obzirom na sadraj i sa obzirom na opseg pojma. Neki logiari daju prednost sadraju ili komparaciji izmeu pojmova, a drugi logiari daju pradnost obimu ili opsegu pojma. Sa tim u vezi mogu se ustanoviti razliite vrste pojmova.

Identini pojmoviIdentini pojmovi su oni pojmovi koji imaju identian sadraj i obim. Na primjer ako kaemo uvjet ili uslov mislimo na isto, kvadrat ili istostranini pravokutni etverokut i dr. Dakle radi se u sutini o jednom pojmu koji se naziva sa dva razliita imena. Isto se deava ako spomenemo dravu ili ako spomenemo politiku zajednicu, mislimo na isto, a to isto nazivamo razliitim imenom.Superordinirani (vii) i subordinirani (nii) pojmoviSuperordinirani pojmovi su oni pojmovi sa viim ili irim opsegom, a manjim sadrajem (npr. namjetaj-stolica). Primjer superordiniranog pojma je trokut, a nii pojam pojma trokuta je istostranini, raznostranini itd. Svaka vrsta trokuta se uklapa u superordinirani ili vii pojam trokuta. Subordinirani pojmovi su pojmovi sa manjim opsegom, a veim sadrajem.Interferirajui pojmoviPojmovi koji imaju djelomino sadraj i djelomino zajedniki opseg. Ako kaepo pojam politiara znamo to moe biti njegov pojmovni sadraj tj. ovjek koji se bavi opim interesom, organizacijom vlasti, a ako paemo pojam pravnik mislimo na ovjeka koji se bavi pravom ili bilo kojom oblasti prava. Zato su oni takvi? Zato to su i politiar i pravnik ukljueni u pojam ovjek. I zato to politiar moe biti pravnik, a i ne mora. Znai pravnik moe biti politiar i obratno pod odnosom interferencije zato to su obojica ljudi.

Koordinirajui pojmoviSu pojmovi koji imaju djelomino zajedniki sadraj, a po svome opsegu podpadaju pod opseg vieg rodnog pojma. Npr. katolik je pripadnik jedne religije, drugi primjer je protestant i on je takoer pripadnik jedne religije. Ta religija kojim oni pripadaju je krianstvo. Ono to ih koordinira jeste krianstvo kao vii rodni pojam. A zato su koordinirani? Zbog toga to pripadaju istom viem rodnom pojmu. Ali zato ih oznaavamo posebnim imenom? Zato to se ne moe u isto vrijeme biti i katolik i protestant. Na terenu prava imamo pojam pouzdanog i nepouzdanog svjedoka. I jedan i drugi su svjedoci, ali se razlikuju.

Kontrarni pojmoviZnai da istom viem rodnom pojmu mogu biti subordinirani vie nego dva nia pojma. U pravnoj logici pojmu sudac u subordiniranim pojmovima su pojmovi: sudac za prakraje, opinski sudac, krivini sudac itd. U pojmu sud subordinirani su pojmovi ne samo sudija, nego tuitelj i braanitelj. Sud naravno ne podrazumjeva samo sudiju, nego skup pojmova to jeste skup tih ljudi. Ali se pojmovi tuitelj i branitelj meusobno iskljuuju, meusobno su kontrarni. Dakle meusobno su suprotni, ali se sjedinjuju bez obzira na svoju suprotnost, u nekom viem rodnom pojmu odnosno pojmu suda. Kontradiktorno koordinirani pojmovi

Ove pojmove ine dva koordinirana pojma od kojih jedan predstavlje negaciju specifinih oznaka drugog pojma. Ali, oba zajedno iscrpljuju opseg pojma koji im subordinira. Primjer suda se sastoji iz pojmova pravnik, sudac, tuitelj, branitelj itd. Kao opi pojmovi. Ali njima su subordinirani pojmovi: struan pravnik, dobar sudija, dobar tuitelj, ali lo pravnik, nestruan pravnik ili sudac, tuitelj itd, govore da pojam dobrog pravnika iskljuuje osnovna svojstva loeg pravnika. U daljnim primjerima pravne logike imamo pouzdanog svjedoka i nepouzdanog svjedoka. Pouzdan svjedok iskljuuje svojstvo negativnog svjedoka, a negativni iskljuuje svojstva pozitivnog svjedoka. Dakle u svakom sluaju kad je rije o kontradiktorno koordiniranim pojmovima radi se o pojmovima u kojima oba pojma podpadaju pod istu vrstu, ali meusobno se iskljuuju.Kontradiktorni pojmovi

Njih ine dva pojma od kojih jedan, potpuno negira ili iskljuuje sadraj drugog, a svojim obimom obuhvata opsege svih drugih pojmova, osim tog jednog na koji se odnosi. Ako spomenemo nepravdu. To sve drugo podrazumjeva, manje pravde ili vie pravde, ali nepravda iskljuuje pravdu. U jednostavnom primjeru kada kaemo pojam ne bijelo, to moe biti raznih drugih boja, a samo ne moe biti bijelo.

Disparatni pojmoviDisparatni pojmovi su oni pojmovi koji su toliko meusobno razliiti da ih ni po emu nemoemo usporeivati. U jednostavnom primjeru se ogleda pojam disparatnih pojmova, a taj primjer je da li se mogu usporediti pojmovi strunjak i sudbina. Strunjak je realan pojam i ne moe se usporeivati sa sudbinom koja jeste imaginarni pojam. Svi ostali pojmovi osim ovih nalaze se u nekom odnosu. Taj odnos moe biti odnos ekvipolencije (identini pojmovi), subordinacije, superordinacije, interferencije, koordinacije (koordinirani, kontrarno ordinirani i dr). Ali sve u svemu oni su svi izvan disparatnih, nema ni interferencije niti subordinacije ili ekvipolencije i drugih.Svi ovi pojmovi i masa drugih ipak imaju neko ishodite i neko ue. Sa obzirom na sadraj i strukturu pojma, i opseg pojma uvjek postoji vii rodni pojam. Ali i od viih postoje vii pa i od tih postoje najvii rodni pojmovi. U koje se mogu svrstati sve do jednog. Najvii rodni pojmovi se zovu kategorije.

Filozofi logike su se uvijek sporili koliko moe biti najviih rodnih pojmova to jeste najuih rodnih pojmova. Neki filozofi su nalazili razliite brojeve tih najviih rodnih pojmova odnosno kategorija. Kod Aristotela u Organonu ima deset kategorija.Aristotelove kategorije pojmova-Prva kategorija je kategorija substance. Substanca znai bit ili sutina. Veina pojmova se moe svesti pod kategoriju substance kao najveeg rodnog pojma. Obuhvaa pojmove kao to su ovjek, konj i slino.-Druga kategorija je kategorija kvantiteta. Kvantitet ili mjera, koliina. Npr ovjek tei odreeni broj kilograma.

-Trea kategorija je kategorija kvaliteta. Primjeri kvaliteta ili kakvoe su dobro, loe, korisno, tetno i slino.

-etvrta kategorija je kategorija odnosa. Primjeri odnosa su dvostruko, trostruko i slino.

-Peta kategorija je kategorija mjesta. Primjer je na trgu.

-esta kategorija jeste kategorija vremena. Sve se dogaa u vremenu kao na primjer juer, danas u toliko sati i drugo.

Poto svaki pojam odnosi se na neku realnu ili na neku imaginarnu stvar, ali to je svejedno jer je uvijek lociran u nekom vremenu i prostoru.

- Sedma kategorija je kategorija poloaja. Primjeri su uspravan, pognut, leei, sjedei i drugi.

- Osma kategorija je posjedovanje ili stanje. U primjerima imamo naoruan, nenaoruan i slino.- Deveta kategorija je kategorija radnje ili djelovanja. Primjeri su sijee, puca itd.

- Deseta kategorija jeste kategorija trpljenja. Primjeri ove kategorije su mui se, biva spaljivan i slino.injenica da i Aristotelovih deset kategorija to ih je naveo u Organonu, jesu problem filozofije da se sve sastoji svesti na jedan opi pojam. Aristotel ovih deset kategorija naknadno u Logici svodi na osam, pa u Retorici poslije svodi ih na etiri kategorije. U Nikomahovoj etici na tri nastojei da dostigne filozofsko savrenstvo.

Jedan suvremeni filozof logike Franc Brentano, otiao je tako daleko da je sve ove kategorije kao vie rodne pojmove sveo na jedno. Za ovih deset Aristotelovih kategorija Brentano kae neto. Svako je od nabrojanog neto. Osnovno ontoloko pitanje bitka ili bivstva je Zato jeste neto, a ne nita. Sad to neto, moe biti stvar, bivstvujue, realno itd. Poput Brentana bilo je i drugih filozofa koji su nastojali suziti taj broj kategorija. Ali se to izvan ontologije uspostavilo nemogue. Pa je ak i Emanuel Kant ustanovio da postoji dvanaest kategorija. Svojih dvanaest kategorija Kant dijeli na etiri vrste.Prva je grupa tri kategorije kvantiteta. Koju obuhvataju jedinstvo, mnotvi i sveukupnost.

Druga je grupa sastojana od tri kategorije kvaliteta. Pod njih Kant podrazumjeva realitet, negaciju i limitaciju.

Trea je grupa sastojana od tri kategorije relacije, inherencije ili substitencije. to znai da svako svojstvo pripada nekom pojmu zajednitva i kauzaniteta.

etvrta grupa se sastoji od tri kategorije modaliteta. Pod njih spada mogunost/nemogunost; postojanje/nepostojanje; nunost/sluajnost.

Sve ove kategorije ine subjektivne oblike sa objektivnim vaenjem unutar jedne jedine svijesti, a to je ljudska svijest.

Brzina moe biti i pojam i kategorija. Ako pod brzinom mislimo kategoriju, njeni nii rodni pojmovi su sporo, brzo i prebrzo. A kategorija ukusa kao vii rodni pojam , nii su slatko, slano, gorko, kiselo itd.

SUDOVI I VRSTE SUDOVASvi mi mislimo, znai rasuujemo, prosuujemo, zakljuujemo. Sud je rezultat procesa miljenja ili misaone radnje. Logistika definicija suda jeste da je sud odnos izmeu pojmova, ali ne bilo kakav odnos nego smisaoni logiki odnos izmeu pojmova. U tome smislu emo za sud prvo rei da on izraava odreenu tvrdnju. Sud izraava tvrdnju ili negaciju. Ali izraava smisaonu tvrdnju. U drugom redu sudovi su uvijek nosioci istinosne vrijednosti. Dakle sud je misao koja posjeduje neku istinitu vrijednost. Prema tome mogu biti istiniti sudovi i neistiniti odnosno lani sudovi. Trea mogunost je iskljuena.

Psihologistiki sud je rezultat suenja kao misaonog procesa. Ali da bi se izbjeglo poistovjeivanje pojmova suda i suenja koristimo rije sud, a u pravnoj logici se koristi izraz iskaz. Sud vodi identifikaciju procesa i jednog konanog rjeenja izraenog kroz sud, a rije iskaz tu pravi razliku zato to se ne poistovjeuje iskaz sa suenjem. Ali nedostatak terminologije jeste to se poistovjeuje iskaz i rije, sud i reenica. Za svaki pojam postoji odreena rije, ali svaka rije nije pojam. Ako kaemo volim to je rije, ali nije pojam, zato je ljubav pojam. Specifina razlika je da svaki sud trai reenicu jer nema drugog naina da se izrazi. Ali svaka reenica nije sud. Struktura suda je da sud nije samo misao kojom se neto tvrdi ili porie niti pak samo smisao koja posjeduje neku istinosnu vrijednost kojom se tvrdi da neto jeste ili nije istinito. Sud je logiki strukturirana misao. Svi sudovi imaju istu osnovnu strukturu koja se obacezno uzima u obzir prilikom definiranja pojma suda.Postoji mnotvo logikih teorija o strukturi i biti sudova.

Predikacione teorije suda

To su dakle strukturalistike teorije o strukturi sudova. Prema predikacionim teorijama svaki sud se sastoji iz dva obavezna elementa (pojma). Subjekta i predikata. Pri emu je subjekt misao o onome o emu u sudu neto tvrdimo. Predikat predstavlja misao o onome ta to u subjektu tvrdimo. Jezikom simbolike logike x = kriv, x kriv. Znakovi = i predstavljaju kopulu, to jeste vezu izmeu subjekta i predikata. Neki logiari smatraju da sud ine obavezno tri elementa tj. subjekt, predikat i kopula. Drugi logiari smatraju kopulu sastavnim dijelom predikata. Dakle ne subjekt je, nego je kriv. Opet svode strukturu predikacionih sudova na dva osnovna elementa. I jedni i drugi sudovi su smisleni, ali zavisi od epistemolokih zahtjeva o preciznosti izraavanja. Prema nekim logiarima kopula jesta, a prema drugim nije obavezna sa obzirom da pripada predikatu.Teorija supsumcije

Govore nam da je opseg subjekta suda dio opsega predikata suda. U primjeru pravne logike uvreda je delikt. Uvreda kao subjekt suda je subordinirani rodni pojam u odnosu na pojam predikata (delikt) koji je superordinirani pojam. Sutina ove teorije suda jeste podvoenje ili sabiranje pod jedno.

Teorija identiteta sudova po opsegu (obimu)Ova teorija klasificira sudove na osnovi istovjetnosti ili identinosti obima subjekta i obima predikata suda. Primjer: neki ljudi su pravnici, to znai nisu svi ljudi pravnici ali svi pravnici jesu ljudi. Pod onim neki, i pod onim pravnici se dogaa istovjetnost sadraja oba pojma. Teorija imanencije

To je takoer predikaciona teorija. Kazuje nam da je svojstvo ili oznaka predikata suda jedno od svojstava ili oznaka subjekta suda. Sud zloin je opasan, ovdje je zloin subjekat, a opasan je predikat. Ali opasnost je jedno u nizu svojstava zloina. Zloin je ne samo opasan on je i nemoralan, nepotan, nedoputen, neprihvatljiv, kanjiv, osudljiv i dr. Ali u ovom sluaju mi smo samo jedno svojstvo predikata naveli od kao jedno u nizu od opih svojstava zloina.

Teorija identiteta po sadraju

To je teorija sudova, u ijoj se sutini sadraj subjekta suda poistovjeuje sa sadrajem predikata suda. Primjer: ratni zloin je nezastariv. Subjekat je ratni zloin, predikat je nezastariv. U emu je identinost sadraja subjekta i predikata? Da li je svaki zloin nezastariv? Nije, jer ima i zastarivih zloina, ali samo je ratni zloin nezastariv. Tu je iskazana identinost sadraja subjekta i predikata u primjeru.

Relacione teorije suda

Ove teorije negiraju onu dihotomiju u strukturi suda subjekat-predikat, za njih je bitan samo subjekat. Sve ove predikacione teorije spomenute do sada u strukturi podrazumjevaju subjekat i predikat, relaciona teorija se oslanja iskljuivo na subjekat. To je njena razlika na osnovu na druge teorije, to jeste da izraava relaciju. Ako kaemo Zloin se dogodio kod Vjene vatre, imamo subjekt zloin, ali nema predikata nego relaciju gdje, kod.... Njena je prednost u tome to je fleksibilnija od predikacionih sudova. A i logiki je u izvjesnoj prednosti jer i sadraj i obim suda su u nekoj relaciji.

Egzistencijalne teorije suda

Ove teorije egzistiraju samo na vanosti subjekta kao jedinog pojma suda u smislu poznavanja i potvrivanja egzistencije onoga na to se taj pojam odnosi. Kada kaemo ima pravde, pravda je subjekat nema predikata jer nije potreban, a kada kaemo nema pravde ima subjekta ali nema predikata. Ako kaemo verbalni delikt postoji ili verbalni delikt je ukinut itd.Sve ove vrste sudova se mogu klasificirati. U prvom redu teorija supsumscije i teorija identiteta po opsegu su bliske jer tretiraju sud kroz odnos izmeu obima ili opsega pojmova.

Teorija imanencije i teorija identiteta po sadraju su klasifikacijski bliske jer tretiraju sud kroz odnos izmeu sadraja pojmova. Teorija identiteta po obimu i teorija identiteta po sadraju bliske su jer tvrde da sudove identificiramo ili kroz sadraj ili kroz opseg pojma. Teorija supsumcije i teorija imanencije bliske su jer obje kazuju da je jedan od pojmova koji svojim obimom ili pak sadrajem obuhvaen drugim pojmom.

Isti se sudovi mogu interpretirati po raznim teorijama. Jedan isti sud se moe izraziti i u predikacionim, relacionim i egzistencijalnim i drugim teorijama. Nema apsolutne forme za sudove u koju bi ba svaki sud morao biti nuno izraen. Nema ak ni relativno najbolje forme za sve vrste sudova nego su vani naini izraavanja relativno najadekvatnije razliitim sudovima.

Na kraju izvodimo definiciju suda: Sud je misao kojom se neto tvrdi ili porie, misao koja je nuno istinita ili neistinita odnosno lana u istinosno vrijednosnome smislu.

Izvodi, teorije i pojanjenja

Sud je skup pojmova, ali ne bilo kakav skup pojmova nego smisaono povezanih pojmova.

Pojam misli i smisla su nezaobilazno vezani za jedan mentalan i intelekrualan proces koji nazivamo suenjem. Ako je suenje misao, onda je rezultat tog miljenja sud. Nema sudova bez toga. Sve to se misli misli se u pojmovima. Iz toga proizilazi da su sudovi skupovi misaono povezanih pojmova.

Pojmova nema bez sadraja, obima i bez dometa ili domaaja.

Ako donosimo neki sud moramo imati pojma o pojmu.

Sadraj, obim, domet kao tri bitna svojstva elementa bez kojih nema tvorbe pojmova su jedini elementi po kojima moemo ne samo definirati sudove, nego komparirati sudove. Komparacija sudova je mogua tek komparacijom njihovog sadraja.

Sudovi se jedino kompariraju po opsegu, sadraju i dometu.

Pojam je skup zajednikih svojstava ili oznaka koji se odnosi na vie predmeta, ali ne bilo kakvih oznaka nego bitnih oznaka.Tradicionalna etverostruka podjela sudova

Predikacioni sudovi postoje odkako postoji i sama logika. Od Heraklita do Aristotela pa sve do Tome Akvinskog. Ali relacioni sudovi i egzistencijalni sudovi su logiki novijeg datuma. Oni postoje negdje od 18 stoljea, razvitkom induktivne logike i sintezom induktivne sa deduktivnom logikom. I predikacioni i relacioni i egzistencijalni kao neko ishodite, kao jadan prapoetak stvaraju jednu etverostruku diobu sudova.1. Sudovi po kvantitetu.Toj vrsti sudova pripadaju univerzalni, partikularni i singularni sudovi.

2. Sudovi po kvalitetu. Toj vrsti sudova pripadaju afirmativni, negativni i limitativni sudovi.

3. Sudovi po relaciji. Toj vrsti sudova pripadaju kategoriki, hipotetiki i disjunktivni sudovi.

4. Sudovi po modalitetu. Toj vrsti sudova pripadaju problematini, aseptorini i apodiktini sudovi.

Kvatrotomija ili etiri vrste sudova, svaki od ta etiri suda sadri tri vrste suda. SUDOVI PO KVANTITETU

Univerzalni ili opi sud je sud u kome se pojam subjekta, misli u cjelini svog opsega. Recimo sud sve sudije su stroge, cjelina opsega ili obima je sve sudije bez izuzetka i sve sudije su bez izuzetka strogi. Partikularni ili posebni sudovi su sudovi koji su slini samo po dijelu svoga obima (pojma ili subjekta suda), ali se razlikuju po sadraju. Na primjer sud neki profesori su dosadni, neki studenti su pasivni, neki profesori, neki studenti su identini subjektu suda, ali dosadni, pasivni su razliiti kvaliteti to jeste razliiti predikati suda. Singularni ili pojedinani sudovi su sudovi u kojima se pod pojmom subjekta misli samo na jedan pojedinaan pojam ili dogaej pa ak i bie. Na primjer Sokrat je filozof, tu je Sokrat pojedinac, pojedinano bie ili npr Grbavica je gradska etvrt Sarajeva.SUDOVI PO KVALITETU

Afirmativni ili jasni sudovi su sudovi kojima se neto tvrdi. Na primjer svi svjedoci su pouzdani, predstavlja afirmativan ili jasan sud. Negativni sudovi su sudovi kojima se neto porie. Na primjer svjedosi nisu pouzdani je jedan od primjera negativnih sudova.

Limitativni sudovi (njih jo nazivamo i beskrajnim sudovima. I to su sudovi koji se odreuju prema kopuli. Kod ovih sudova kopula moe biti pozitivna ili negativna (uglavnom pozitivna), ali predikat suda mora biti negativan. Na primjer ovisnici su nepouzdani, ovisnici su je pozitivna kopula, ali je predikat negativan nepouzdani, ili u drugim primjerima zloin je ali nepopravljiv; teta je ali nenadoknadiva itd. Pozitivna je kopula, ali je negativan sud.

Ove sudove razlikujemo samo po kopuli, to znai ili jesu ili nisu pouzdani.

Ovu vrstu sudova je uveo nakon Aristotela, u logiku i pravnu logiku Imanuel Kant. Od etverostruke podjele sudova izloili smo samo dvije tj. Sudove po kvantitetu i sudove po kvalitetu. Izmeu njih se moe napraviti stotine kombinacija. Ali mi emo napraviti jednu kombiniranu podjelu sudova, gdje se i kako kombiniraju sudovi po kvantitetu i po kvalitetu.Na primjer sud svi X su Y. Sud koji izraavamo rijeima ovdje je izraen jezikom simbolike logike. Po kvantitetu je univerzalan, a po kvalitetu je afirmativan. Dakle to je univerzalno afirmativan sud ili sud koji univerzalno neto potvruje.

Sud druge vrste izraen semantiko simbolikom formulom niti jedan X nije Y, on je opet po kvantitetu univerzalan ali univerzalno iskljuuje, u kvalitativnom smislu je nagativan sud. Dakle ovaj sud je univerzalno negativan ili on neto univarzalno pobija.

Sud neki X su Y, je po kvantitetu partikularan, a po kvalitetu afirmativan. Oni su partikularno afirmativni sudovi.

Sud neki X nisu Y, u ovoj rijei neki je partikularan, u odrednici nisu Y je negativan sud. Ovu zadnju vrstu sudova nazivamo partikularno negativnom vrstom ili teorijom suda. svi X su Y = UAS (univerzalno afirmativni sudovi)niti jedan X nije Y = UNS (univerzalno negativni sudovi)

neki X su Y = PAS (partikularno afirmativni sudovi)

neki X nisu Y = PNS (partikularno negativni sudovi)

Sve ove vrste sudova UAS, UNS, PAS, PNS mogu napraviti 4444 kombinacije. Postoji neto to se u formalnoj logici naziva logikim kvadratom. On je jedno poetno formiranje sudova po njihovoj razliitosti i znai mogunost komparacije tih sudova.

Predpostavimo da je taka A UAS, da je taka E UNS, da je taka i PAS, a taka O PNS. U kakvom se odnosu ovi sudovi nalaze?

Sud svi X su Y (UAS) i sud niti jedan X nije Y (UNS) su apsolutno suprotni.

Sud neki X su Y (PAS) i sud neki X nisu Y (PNS) su podsuprotni. Jer ako su neki Y, onda mora biti da neki i nisu Y, zato se zovu partikularni.

Sud svi X su Y (UAS) i sud neki X su Y (PAS) su podreeni. Sud svi X su Y (UAS) i sud neki X nisu Y (PNS) su proturjeni. Sud niti jedan X nije Y (UNS) i sud neki X su Y (PAD) su proturjeni itd...

Jedna je ema, ali u toj emi je bitan odnos suprotnosti. Nije isto to i odnos proturjenosti. Moe se proturjeiti, ali se proturjenim dolazi do iznalaenja istine odnosno to predstavlja dialogos ili razgovor izmeu dvojice. Univerzalno afirmativni sud svi X su Y i univerzalno negativni sud niti jedan X nije Y su suprotni sudovi i meusobno se iskljuuju. Uvjet za istinitost jednog jeste istinitost drugog suda. Takve sudove nazivamo disjunktivnim sudovima koji se meusobno iskljuuju. Disjunktivne sudove zovemo jo i afirmativnim sudovima.

Partikularno afirmativni i partikularno negativni sudovi, neki X su Y i neki X nisu Y, nalaze se u odnosu podsuprotnosti. Meusobno se djelomino preklapaju i djelomino iskljuuju. Zato? Zato to se u oba suda radi o nekim, a neki su pozitivni, a da bi oni bili pozitivni neki moraju biti negativni. Dakle oni se spajaju i nazivamo ih konjuktivnim sudovima.

Univerzalno afirmativni i partikularno afirmativni sudovi nalaze se u odnosu podreenosti.

Univerzalno negativni i partikularno negativni sudovi nalaze se takoer u odnosu podreenosti pri emu je jedan sud podreen drugom

U tradicionalnoj logici ovaj logiki kvadrat vai kao sredstvo neposrednog zakljuivanja. U njemu se saimaju logiki odnosi izmeu etiri oblika subjekatsko predikatskog miljenja. Izvan ovih ema miljenje ne moe biti ispravno.

LOGIKA U PRAVU I PRAVNA LOGIKA

Ovaj se formalno logiki oblik suenja o odnosima izmeu sudova koje smo nazvali logikim kvadratom moe primjeniti i u pravnom rasuivanju, koje je puno kompliciranije. Ponekada djeluje da u pravu nema logike, ali imaje, jer je pravna logika specifina. Na taj nain formalna, simbolika, semantika, semantika, aritmetika, geometrijska i algebarska logika ulaze u sferu logike prava i tvore logiku prava od oblasti do oblasti. Ovaj simboliko semantiki univerzalno afirmativni sud svi X su Y, pretvorit emo u jedan pravni sud ili pravno logiki iskaz. Taj iskaz imamo u primjeru svi svjedoci su pouzdani. Da bi svjedok bio pouzdan mora biti svjestan, samosvjestan, uraunljuv, objektivan, nepristrasan, realan. Poten, nepodmitljiv. Dakle pojam pouzdanog svjedoka ukljuuje sve ove karakteristike, a ako ne onda on ne moe biti pouzdan svjedok. Sa druge sttane imamo univerzalno negativan sud niti jedan X nije Y ili pravno logiki reeno niti jedan svjedok nije pouzdan. Dakle ili nije svjestan, ili je neuraunjiv ili jednostavno nema rasudne moi. Kod partikularno afirmativnih sudova neki X su Y ili pravnom logikom neki su svjedoci pouzdani. Ali uvijek uz taj sud ide i da neki svjedoci nisu pouzdani (partikularno negativni sud), tu se sreemo sa sukobljavanjem ili suoavanjem svjedoka na sudu itd...

Od prije znamo da je svaki pojam rije, a svaka rije nije pojam; svaki sud je reenica ali svaka reenica nije sud. Dakle svjedok iznosi sud, taj sud koji je u formalnoj logici sud, preneen na pravnu logiku postaje iskazom. Iskaz svjedoka kao sud sa istinom vrijednosnog stajalita moe biti neistinit. Neistinit iskaz je laan sud, onda on povlai drugi iskaz ustanovljavanja da li je svjedok dao laan sud. Ustanovit e drugi svjedok ili tuitelj obarajui njegov iskaz logikom argumentacijom. Ovdje se formalna logika prebaena na teren pravne logike, transformira u pravnu logiku. A premisa ili jednostavan sud u pravu postaje zakljuak to jeste induktivno i deduktivo zakljuivanje u pravnoj logici.

Pravno logiki sudovi npr. afirmativni (svjedok je pouzdan) i negativni (svjedok nije pouzdan) su iskazi koji se javljaju kao iskazi o iskazima. A iskaz o iskazu je sloeni sud. SUDOVI PO RELACIJI(kategoriki, hipotetiki i disjunktivni)

Kategoriki sudovi su oni sudovi u kojima povezanost izmeu subjekta i predikata nije niim uvjetovana ili nije upitna. Na primjer pravnik je strunjek, to je oito, ali pojam strunjeka je iri pojam jer ima vie strunjaka. Znai neupitna je veza izmeu subjekta i predikata.

Hipotetiki sudovi su oni sudovi u kojima je odnos izmeu subjekta i predikata neim uvjetovan. Na primjer ako student ui postati e pravnik. Disjunktivni sudovi su sudovi koji se meusobno iskljuuju. Da bi jedan sud bio istinit neminovan je uvjet da drugi mora biti neistinit.

SUDOVI PO MODALITETU(problematini, apodiktiki i aseptoriki)

Problematini sudovi su oni u jojima se veza izmeu subjekta i predikata postavlje kao mogua ili vjerojatna, a ne sigurna. U mrimjeru svjedok je vjerojatno realan, ovdje je vjerojatno problematian sud.

Apodiktiki sudovi su oni sudovi u kojima se neto tvrdi kao nuno i nezaobilazno. Na primjer svi zloini moraju biti sankcionirani, rije moraju predstavlja apodiktinost ili nunost.

Aseptoriki sudovi predstavljaju vrstu sudova prema kojima neto jeste upravo kakvo se u sudu tvrdi da jeste. Sloeni sudovi su sudovi u ijem sastavu nalazimo dva ili vie sudova. U primjeru sloenog suda tko ubije uinio je zloin, onaj je ubio je sud, on je uinio zloin. To su dva suda u jednom. Sloeni sudovi nas uvode u proces zakljuivanja. Zakljuak je logika kombinacija vie sudova.

Jednostavni sudovi predstavljaju vrstu sudova koji se ne mogu dalje razlanjivati na sudove, u njima nema vie sudova, ali se zato razlanjuju na logiki povezane pojmove. Zakljuak je skup sloenih sudova u kojem jedan navodi, potvruje ili negira drugi sud.

Odnosi meu sudovima

Svi ovi sudovi se nalaze u nekom odnosu. Taj odnos sagledavamo sa obzirom na njihov sadraj, opseg i domet i tako ih kompariramo.

Kontrarni sudovi su univerzalno afirmativni sudovi i univerzalno negativni sudovi jer oba suda imaju isti kvantitet (univerzalnost), ali se razlikuju po kvalitetu jer je jedan afirmetivan a drugi negativan.

Kontradiktorni sudovi. To su dva suda koji imaju isti subjekt i predikat, ali se razlikuju po kvantitetu i po kvalitetu. Oni su meusobno proturjeni ili kontradiktorni. U takvom su odnosu meusobno univerzalno afirmativni i univerzalno negativni sudovi. Subalternirajui i subalternirani sudovi. Subalternirajui je univerzalni sud (nekada smo ga zvali subordinirani). Subalternirani sud je partikularni sud bilo da je pozitivan ili negativan.

Subkontrarni sudovi su dva suda od kojih je jedan partikularno afirmativan neki X su Y, a drugi je partikularno negativan neki X nisu Y. To je odnos podsuprotnosti ili subkontrarnosti. Oba suda imaju isti subjekt i pratikat, ali razliite kopule tj. Jedan pozitivnu, a drugi negativnu. Znai razlikujemo ih po kopuli. Oba subkontrarna suda mogu biti istinita, ali ne mogu oba biti ne istinita. Jer iz primjera je istina da neki svjedoci jesu, a neki nisu pouzdani . Ako bi i jedan i drugi sud bili pozitivni sud bi bio besmislen

Odnosi meu sloenim sudovima

To su uglavnom odnosi pri kojima se kao uvjet ili predpostavka da jedan sud bude istinit, drugi sud uvijek nesporno ili nuno javlja kao neistinit ili obratno. Da bi svi X bili Y tada je nuno da svi X nisu Y. Zakljuivanje i zakljuak

Zakljuak je skup sudova, ali smisleno povezanih sudova, a sud je sastavni dio zakljuka. Ali zakljuak nije samo skup dva suda, on moe biti rezultanta odnosa vie sudova. Iz ovoga svega proizilazi da je zakljuak: samo onaj skup sudova koji se meusobno smisleno odnose jedni sa drugima (sudovi po suprotnosti, analogiji, podreenosti itd), dakle zakljuak ili konkluzija je logiki odnos pri kome iz najmanje iz jednog suda slijedi ili proizilazi drugi sud ili u kome iz vie sudova, neminovno proizilazi jedan sud. Zakljuak je rezultat zakljuivanja, ali ne bilo kojeg zakljuivanja. Rezultat je logikog i matematikog zakljuivanja, zakljuivanja po principu neminovnosti ili nunosti.

Ponovo se vraamo logikom kvadratu kako bi pojasnili koje vrste zakljuaka postoje u pravnoj logici.

Sud A (a) svi X su Y UAS

Sud B (e) niti jedan X nije Y UNS

Oigledno je da su ova dva suda u meusobnoj suprotnosti. to znai da istinitost jednog suda proizilazi iz neistinitosti drugog suda. Ovu vrstu zakljuaka nazivamo logiki zakljuci po suprotnosti.

Sud C (i) nekiX su Y PAS

Sud D (o) neki X nisu Y PNS

Ovi su sudovi meusobno podudarni ili identini. Zato to iz istinitosti jednog suda proizilazi istinitost drugog suda. Ovakvu vrstu zakljuaka nazivamo logiki zakljuci po identitetu.

Sud A (a) svi X su Y UAS

Sud C (i) neki X su Y PAS

Sud B (e) niti jedan X nije Y UNS

Sud D (o) neki X nisu Y PNS

Ovi se sudovi nalaze u odnosu podreenosti. Naprosto injenicom da neki X podpadaju pod ono svi x, a da neki X nisu podpadaju pod onu kategoriju niti jedan x nije. Prije smo ovo nazivali sudovima superordinacije i subordinacije. Sada ih ovom prilikom poto se nalazimo u odnosu podreenosti zovemo zakljucima po podreenosti. Sud A (a) svi X su Y UAS

Sud D (o) neki X nisu Y PNS

Sud B (e) niti jedan X nije Y UNS

Sud C (i) neki X su Y PAS

Na banalnim primjerima: svi su svjedoci pouzdani ; neki svjedoci nisu pouzdani ; niti jedan svjedok nije pouzdan ; neki svjedoci su pouzdani. Ovdje nam se govori da su ovi sudovi meusobno proturjeni. Ovakve vrste zakljuaka nazivamo zakljucima po proturjenosti.

Zakljuci po proturjenosti ili A ili B, odnosno, ako A onda B iz ovoga proizilazi lani sud ako A onda ne B. Ili na primjer ako D, onda ne A. Jedno drugo iskljuuju. Ovakvu vrstu sudova koji su meusobno suprotni ili proturjeni, po prevnoj logici ih zovemo inkopatibilni.

Zakljuke po proturjenosti svi X su Y i neki X nisu Y, odnosno niti jedan X nije Y i neki X su Y, oznaavamo takoer kao inkopatibilnim. Zakljuci po podreenosti tipa svi X su Y i neki X su Y, odnosno niti jedan X nije Y i neki X nije Y su po pravnom jeziku kompatibilni za razliku od gore navedenih.

PRAVNA LOGIKADa pokuamo razmiljati ovako.

SUD I . Nia pravna norma ne smije biti u suprotnosti ili u proturjenosti sa viom pravnom normom.

SUD II . Zakon ne smije biti u suprotnosti sa ustavom.

SUD III . Podzakonski ili nii pravni akti ne smiju biti u suprotnosti sa zakonom.

ZAKLJUAK: Pravni sistem kao sistem normi mora biti dakle koherentan i konzistentan logiko hijerarhijski (formalno pravo), usklaen u kojem nie pravne norme deduktivno logiki proizilaze iz viih pravnih normi. Sistem u kojem su nie norme imanentno sadrane ili podrazumjevane pod viim pravnim normama.

OSNOVNA NORMA USTAV ZAKON PODZAKONSKI AKTIOvo predstavlja deduktivni metod zakljuivanja.

PODZAKONSKI AKTI ZAKON USTAV OSNOVNA NORMA Ovo predstavlja induktivni metod zakljuivanja.ZAKLJUAK: svi ovi akti moraju biti meusobno kompatibilni, a ne meusobno inkompatibilni. to znai ne smije biti kolizije izmeu zakona ili podzakonskih pravnih akata. Svi pravni akti koji ine jedan pravni poredak ne smiju se meusobno iskljuivati.

Pravna norma kao opi univerzalni pojam. Postoji nia i via norma i moraju biti meusobno kompatibilne. Jer ako postoji suprotnost tu bi nastala diverzija na pravni poredak. U strukturi sudova postoji subjekt i predikat. Pojam subjekta podpada pod pojam predikata. Neki logiari su mislili da je kopula neizbjena, a drugi su govorili da se moe bez kopule. Ali treba biti na strani onih logiara za koji sud ne moe biti bez kopule. Dokaz je u tome da je sud istinit skup pojmova. Ovdje kopula daje i oduzima smisao suda. Iz ovoga se trebamo zapitati da li zakljuak moe bez kopule, da bi se apsolutno moglo razgovarati o zakljuku. Dakle ni zakljuak ne moe u svojoj strukturi bez neega. To bez ega ne moe ne moemo nazvati kopulom, ali to zovemo prefiksom (pred rije). Zakljuak uvijek slijedi kao prefiks rije mora, nuno, slijedi, dakle, nezaobilazno.... Ako sud moe bez kopule, zakljuak bez ovih prefiksa ne moe. Mogu se pisati ili ne, ali se logiki podrazumjevaju. Ovim zakljucima po suprotnosti, po analogiji, po podreenosti i po proturjenosti smo utvrdili etiri osnovne vrste zakljuaka. Ali osim njih postoje druge vrste zakljuaka, npr. ono zakljuci koji proizilaze iz zakljuivanja metodom eliminacije. U pravnoj proceduri se eliminiraju nepouzdani svjedoci primjera radi. Zakljuivanje po uopavanju ili generalizacijom. Primjer je kod ljudskih prava da svakom ovjeku bez obzira na spol, rasu, vjeru i politiku ideologiju pripadaju ista prava po principu generalizacije.Silogizmi

Sve spomenute vrste zakljuaka po tradicionalnoj formalnoj logici nazivamo silogizmima. Silogizam je logika forma, oblik miljenja iji sadraj ine najmanje dva suda, iz ijeg odnosa proizilazi zakljuak. To je najprostija definicija silogizma. U sadraju silogizma osim najmanje dva moe initi i vie sudova (odnosi meu sloenih sudova) iz kojih opet naravno proizilazi jedan zakljuak, a moe i vie ali u rijetkim situacijama. Svaki pojedinani sud u okviru ili sadraju jednog silogizma nazivamo premisom, a sve zajedno premisama. Zakljuak koji iz tih sudova premisa proizilazi nazivamo konkluzijom. U tradicionalnoj metodologiji premisa bi bila predpostavka (hipoteza), ali u logici ona nije predpostavka ona je sud. Dakle najmanje moraju postojati dvije premise i jedna konkluzija da bi neto mogli nazvati premisom. Postoji vie vrsta silogizama. Ovdje emo uzeti samo relevantne silogizme potrebne za pravniku profesiju. Te vrste silogizama se razlikuju u odnosu spram vrste i broja sudova iz kojih proizilaze. Na primjer neposredni silogizam (upitno je da li se moe i nazvati silogizmom) jeste silogizam (zakljuak) u kojemu iz samo jednog suda proizilazi drugi sud. Kada se iz jednog suda izvodi mogunost drugog suda. Na primjer kod zakljuka svi X su Y, iz ovoga proizilazi da moe biti da ni jedan X nije Y. To govori da iz istinitosti jednog, proizilazi neistinitost drugog suda.

Deduktivni posrednici zakljuaka ili silogizama, su zakljuci kojima se iz najmanje dva suda koje nazivamo premisama izvodi jedan jedinstven zakljuak ili konkluzija.

Hipotetiki zakljuci ili silogizmi se sastoje iz dva hipotetika suda ili premise i jedne konkluzije koja iz njih slijedi.

Kategoriki zakljuci ili silogizmi su zakljuci koji proizilaze iz dva kategorika ili apodiktika suda ili premise.

Disjunktivni silogizmi jesu zakljuci koji se izvode ili proizilaze iz dva meusobno disjunktivna ili iskljuujua suda ili premise.Sloeniji pojmovi silogizma:

ENTIMEM predstavlja vrstu silogizma u kojem se manja ili vea predpostavka izostavlja, a da zakljuak ili konkluzija ipak neizostavno slijedi. U svakom zakljuku je najmanje potrebmo dvije premise, obino je prva premisa openita, a druga je razraujua ili konstatirajua koja se vee za prvu i iz njih izlazi zakljuak. Kod entimema prva ili opa premisa ili sud je dovoljno openita da za drugom premisom nema potrebe to jeste moe da izostane. U primjeru da blagoslov roditelja usreuje djecu. Blagoslov roditelja usteuje djecu, predstavlja prvi sud. Za drugim sudom nema potrebe. Zakljuak je ako blagoslov roditelja usreuje djecu, onda djeca moraju potivati roditelje. Entimen dakle predstavlja skraenu vrstu silogizma ili zakljuka.

SORIT predstavlja vrstu silogizma koji se sastoji iz niza sudova ili premisa po kome se svako slijedei sud ili premisa izvodi iz predhodnog suda ili premise da bi na kraju uslijedio jedinstven zakljuak. Primjer sorita kao silogizma sastavljenog iz niza sudova je da jeovjek razumno bie. To je sud broj jedan u nizu sudova. Samo razumno bie raspoznaje pojmove predstavlja drugi sud. Ko raspoznaje pojmove on razlikuje to je dobro, a to je zlo, predstavlja trei sud. Dobro i zlo su apstraktni pojmovi za razliku od konkretnih npr. vrijeme i prostor. Ko razlikuje dobro i zlo on voli vrlinu, to bi predstavljalo etvrti sud.Iz ovoga proizilazi zakljuak da ovjek kao razumno bie voli vrlinu. Dakle sorit je primjer sloenog suda. Postoji jo mnogo primjera od kojih emo navesti primjer Ustava Jugoslavije: Prvi sud je da sva vlast pripada radnikoj klasi, radnim ljudima i graanima.

Drugi sud je da svi nosioci vlasti u SFRJ su radni ljudi i graani.

Trei sud je da radni ljudi i graani ostvaruju svu vlast SFRJ u samoupravnom udruenom radu i njihovim organizacijama, te mjesnim zajednicama i drugo.

etvrti sud je poto sva vlast pripada radnikoj klasi, graanima i radnim ljudima oni su rukovoeni svjesnom avangardom koji predstavlja Savez Komunista.

Zakljuak je: SFRJ je drava raznog naroda i graana te socijalistikih drava i pokraina, zasnovana na vlasti radnike klase i samoupravljanju radnih ljudi po socijalistikim samoupravama, republikama i pokrainama.

Hipotetiki sudovi, kategoriki sudovi, premise, predpostavke, hipoteze, svih ovih sudova ima vie vrsta, ali kategorikih zakljuaka ima i koliko Kantovih kategorija. Dijele se takoer na etiri grupe. Pa iz toga onda logikim slijedom u svakoj grupi imamo zakljuke po analogiji, po suprotnosti, po slinosti, po podreenosti i na kraju razlike izmeu svih ovih vrsta zakljuaka. Pa su ak logiari da bi ih strogo diferencirali dali im razliita imena. Na primjer silogizam Barbara, silogizam Dariusa, silogizam Ferdara, Silogizam Klementa i mnogi drugi silogizmi. Svi silogizmi se u temelju mogu podijeliti na dvije vrste: deduktivne i induktivne.Deduktivni silogizam koji ide u pravcu zakljuivanja od openitom ka pojedinanom. To je uobiajena i najpouzdanija vrsta silogizama. Prost primjer je da su planete hladna nebeska tijela, to je jedna opa premisa. Iz nje slijedi pojedinaan konkretni zakljuak. Dalje slijedi da je zemlja hladno nebesko tijelo to nas vodi do zakljuka da je zemlja planeta. Induktivni silogizmi znae put zakljuivanja u obratnom pravcu od deduktivnog. Primjer induktivnog zakljuivanja je obrnut znai ako kaemo da je zemlja hladno nebesko tijelo, a hladna nebeska tijela zovu se planete. Iz toga izvlaimo zakljuak da su sve planete hladna nebeska tijela.Deduktivni silogizmi su jo poznati od Aristotelova Organona. U njemu su elaborirani na nenadmaan nain. Znai da svo dananje razmiljanje varira oko toga. Ima i induktivnih silogizama ali njima Aristotel kao logiar pridaje manje znaaj. Induktivna silogistika poprimila na znaaju i vrijednosti u novovjekovnog doba i to ne sluajno. Nego sa razvitkom graanskog drutva, graanskog empirizma, vlasnitva, ljudskih prava itd. Njenim se osnivaima smatraju J.S.Mill, F. Bacon i drugi. I posebno je ona danas rairena kroz tzv. analitiku filozofiju i filozofiju jezika. Suvremena analitika filozofija nastoji da ba sve postojee razlani na najistije i najsitnije elemente. Najsitniji je element jezik, a ne rije. Rije ima ne slova ve misaone estice. U genetici na primjer najsitnija estica je gen. Zato to je ba sudbinski fenomen i pojam jer odreuje naslijee. Ono to je u genetici gen, u ovoj vrsti razmiljanja se naziva mem (memorija). estica pamenja ili memorije i ona je nosilac kolektivne svijesti o prolosti. Po tome se dananje generacije pozivaju na mitove nije bitno koje, ije, kada i gdje. Zahvaljujui mem-u, kao najsitnijoj estici razum ili razmiljanje je ostalo u koelktivnoj svijesti. Or ovih razlanjivanja polazi suvremena analitika filozofija kao sui generis induktivna logika.

Pravni silogizam

Najjednostavnije reeno pravni silogizam bi mogli nazvati oblikom pravnog razmiljanja odnosno zakljuivanja na osnovama tradicionalnog formalno logikog odnosno silogistikog zakljuivanja. Na primjer ko uini tetu mora je i nadoknaditi, to je prva premisa ili prvi hipotetiko logiki sud. Druga razraujua premisa X je nainio tetu. Formalno logiki zakljuak je da je X duan nadoknaditi tetu. Drugi primjer je ko zlonamjerno ubije ovjeka, slijeduje mu smrtna kazna, to semantiko logiki prevedeno znai ako je X ubio ovjeka, slijeduje mu smrtna kazna.

Predpostavimo da i jedan i drugi silogizam shvatimo kao pravnu normu. Ona podrazumjeva da mora biti propisano u pravu ko drugom nanese tetu mora mu je i nadoknaditi. Materijalni dokaz je prvi dokaz da je to norma propisana zakonom. Te dokaze trai pravno pozvana ovlatena osoba. Iskaz o postojanju norme je prva premisa, druga premisa je sud. Iskaz moe dati svjedok, tuilac, sudski vjetak i drugi, to je materijalno pravna injenica. Norma je materijalno pravna injenica. Jedne injenice nisu inkopatibilne sa drugima. Dakle materijalno pravne injenice se uklapaju u pravnu normu. X je nainio tetu i duan je da je vrati. Zakljuak je da X treba po pravu da nadoknadi tetu.

X je ubio ovjeka, a ko ubije ovjeka slijeduje mu smrtna kazna. Zakljuak je X po pravu osuen na smrtnu kaznu.

Dakle u formalnoj logici za jedan sud koji ne treba dokazivati to jeste ako je sud jasan, iz njega se zakljuak logiki izvodi.

Kategoriki ili apodiktiki pravni silogizam

U kategorikom ili apodiktikom pravnom silogizmu imamo primjer da svaki odrasli ovjek ima birako pravo. X je odrastao punoljetan ovjek, ali ima neke uroene ili steene psihike ili fizike nedostatke ili ono to zovu invalidnou. To da on ima kao punoljetan graanin ne treba dokazivati i to to je invalid ne iskljuuje njegovo elementarno pojmovno svojstvo ovjenosti. Dakle ima birako pravo kao i drugi. Dakle izvodi se konkluzija da X ima birako pravo i ono se ne treba posebno dokazivati.Pravni dokazi i vrste dokaza

Da li je X ukrao ili nainio tetu, ili je Y ubio treba dokazati. Primjena prava, pravnih normi bezuvjetno je povezana sa injenicama koje su njihova sadrina i koju one predviaju kao uvjet za svoju primjenu. Dakle dokazi su injenice neizostavne za primjenu prava i pravnih normi. Postojanje tih injenica utvruje se odreenim metodima i sredstvima, jer su i metodi i sredatva propisani normom. Te metode odnosno sredstva nazivamo pravnim dokazima. Dokazi se mogu izraavati u utvrenim, nesumnjivim i poznatim injenicama iz kojih se onda konstatira postojanje pravnih injenica. Dokaz da postoji zakonska norma da ko naini tetu mora je nadoknaditi, ko ubije mora biti kanjen predstavlja pravnu injenicu. Empirijska materijalna injenica jeste da je X nainio tetu ili da je Y ubio. Kada se ta injenica pravno silogistiki dokae sudskom ekspertizom, izjavama svjedoka, uvidom u prometnu nesteu, uvidom u provalnu krau, uvidom u nasilno ponaanje, to postaju pravno relevantne injenice.Postoje dvije vrste dokaza: Neposredni dokazi na primjer uviaj ma licu mjesta, istranog sudije ili lijenika. Njihove izjave potvruju da se te injenice uklapa u neku pravnu injenicu u postojanje neke pravne norme.

Posredni dokazi bi mogli biti oni dokazi do kojih se dolazi putem logikog povezivanja. Na primjer putem uviaja na licu mjesta i njihovog usporeivanja sa izjavama pouzdanih svjedoka.

Na dokazima je esto najtei problem. Zato to su dokazi osnovni elementi u redu osnovnih elemenata neke istinosne vrijednosti.

Gleajui sa strane formalne istinosne vriujednosti kao dokaz se esto uzima i priznanje. Predpostavke i fikcije u pravu

Ima injenica za koje se u pravu i primjeni prava predpostavlja da su tane i da ih nije potrebno dokazivati ili posebno dokazivati. Na primjer treba li ikome dokazivati da je mu neke ene i otac njene djece. Dakle predpostavka koja se uzima uobiajno da je ne treba dokazivati i dovoditi u upitnik. Tu vrstu bi smo mogli nazvati neoborivim pravnim predpostavkama.

PRAESUMPTIO IURIS ET DE IURE pravna predpostavka koja proizilazi iz prava (neoboriva predpostavka).

Zato se ta predpostavka kao neoboriva uzima u dokaze. U pomenutom primjeru materinstvo je neosporivo, ali je u interesu drutva da i oinstvo bude neosporivo. Oborive pravne predpostavke. PRAESUMPRIO IURIS TANTUM. Su predpostavke kada tanost predpostavljenih injenica treba dokazivati. U tom sluaju teret dokaza pada na onoga ko sumnja.

Fikcije imaginacije su vrsta pravnih predpostavki za koje se predpostavlja da su istinite i tane, a svi mi znamo da nisu. To su logike predpostavke. Recimo takva vrsta predpostavke je da zaeto dijete u utrobi se smatra roenim. Ali samo je ta predpostavka valjana kada je u interesu zaetog djeteta, kao na primjer kod naslijednog prava.METODI SPOZNAJE

(odnos logike i metodologije)

Metodi formiranja i eksplikacije pojmova

Ovi metodi podrazumijevaju:

metod analize

metod sinteze

metod apstrakcije

metod generalizacije i

metod specijalizacije

Osvrnuti emo se vie na metod analize malo sloenijih pojmova, koji su potrebni za pravni poziv studenata. Najtei filozofski problem za logiare je logiki problem najuih (najjednostavnijih) i logiki problem najsloenijih pojmova (svijest, samosvijest, razum, um, sloboda, pravda i dr.). Problem uslonjavanja i pojednostavljivanja kao najtei filozofsko logiki problem bi se mogao izraziti primjerima. Pojam bijelo (najui pojam) ne moe se razlanjivati, ali pojam boje moe (najiri pojam to se tie boja). Isti je problem sa vrlo sloenim pojmom kao to je npr. pojam slobode. ta sve podpada u pojmovni sadraj i u obim tog pojma. Slobode nema bez svijesti odnosno samosvijesti, sloboda je samosvijest. Nema samoodreenja bez samosvijesti, jer samoodreenje proizilazi iz samosvijesti. Sloboda se moe opisati kao mogunost izbora, kao stvaralatvo, kao relacija

ja > ti > on > mi > vi > oni, kao odnos.Recimo pojam robe. ta bi podpadalo pod sadraj obim i domaaj pojma roba. Pod sadrajem pojma roba mislimo na neto to se koristi, na svrhu robe. Dakle upotrebnu vrijednost robe. im kaemo roba asocira nas na novac, to jeste na cijenu robe. I novac je roba, ali novac predstavlja univerzalnu robu. Mislimo dakle i na prometnu vrijednost robe. Opseg pojma robe moe se oitovati na primjer da li je nia ili via valuta, ili nia ili via cijena robe. U dometu pomenutog pojma, moemo rei da