Prof. dr Nenad Suzi

PRAVILA PISANJA NAUNOG RADA: APA I DRUGI STANDARDI

Banja Luka, 2012.

PRAVILA PISANJA NAUNOG RADA: APA I DRUGI STANDARDI

Autor:

Nenad Suzi

Recezenti: Prof. dr Veljko Banur, Uiteljski fakultet Beograd

Prof. dr Milenko Kundaina, Uiteljski fakultet Uice

Urednik: Prof. dr Mladen Vilotijevi

Lektor:

Mr Dragomir Kozomara

Izdava: Panevropski univerzitet "APEIRON"

Banja Luka, godina 2012.

Odgovorno lice izdavaa: DARKO Uremovi

Glavni i odgovorni urednik izdavaa:

Dr ALEKSANDRA Vidovi

EDICIJA: Vodii i prirunici Guides & Manuals, knj. 1

3

S A D R A J

PRAVILA PISANJA NAUNOG RADA: APA I DRUGI STANDARDI

Uvod 5 O standardima akademskog pisanja 5 Kratak istorijat 6 Sadraj i organizacija rukopisa 8 Evaluacija sadraja 9 Metodoloki standardi 10 Dijelovi rukopisa 14 Naslov rada 14 Ime autora 14 Heder (header) i futer (footer) 15 Apstrakt ili rezime 15 Uvod 17 Metod 19 Rezultati 20 Diskusija 22 Zakljuak 22 Literatura 22 Prilozi 23 Napomena o autoru 23 Pravila kvalitetnog pisanja 23 APA izdavaki kriterijumi 28 Interpunkcija 28 Pravila za upotrebu interpunkcije 33 Upotreba zagrade, kose crte i crtice 35 Pravila za upotrebu zagrada, kose crte i crtice 41 Ispis velikim slovima (Capitalization) 43 Pravila za ispis velikim slovima 45 Upotreba italike 46 Pravila za upotrebu italike 49 Skraenice 49 Pravila za upotrebu skraenica 55 Naslovi i nabrajanje 53 Pravila za pisanje naslova i nabrajanje 56

4

Tabele 57 Pravila za kreiranje tabela 64 Grafikoni i slike 66 Pravila za unos grafikona i slika 68 Fusnote, zabiljeke i prilozi 70 Pravila za pisanje fusnota, zabiljeki i priloga 71 Citiranje referenci u tekstu 73 Pravila za citiranje referenci u tekstu 77 Popis literature 79 Pravila za popis literature 93 ikago stil 98 Navoenje knjige jednog autora 98 Navoenje knjige dvaju autora 100 Pravila za citiranje i navoenje tampanih knjiga po ikago stilu 104 Autorstvo prevodilaca i prireivaa 106 Pravila za navoenje prevodilaca i prireivaa 109 Navoenje poglavlja ili ostalih dijelova knjige 110 Pravila za navoenje poglavlja ili ostalih dijelova knjige 113 Navoenje radova publikovanih u elektronskoj formi 115 Pravila za navoenje radova publikovanih u elektronskoj formi 120 Navoenje radova objavljenih u asopisima 122 Pravila za navoenja radova objavljenih u asopisima 125 Navoenje radova objavljenih u magazinima i novinama 126 Pravila navoenje radova objavljenih u magazinima i novinama 129 Navoenje doktorskih teza i radova prezentovanih na

konferencijama

130 Pravila za navoenje doktorskih teza i radova prezentovanih na

konferencijama

133 Ostali stilovi citiranja 135 Turabian stil citiranja 135 MLA stil 141 Vankuverski stil citiranja 143 Zakljuno 146 Literatura 148

5

UVOD

O standardima akademskog pisanja

Standardi korektnog citiranja i akademskog pisanja ve su dobrano prihvaeni u savremenom svijetu, a kod nas se jo uvijek pojavljuju novi tekstovi pisani bez potivanja standarda, tekstovi koje je teko pratiti, odnosno ije izvore i dokaze razumiju samo autori ili vrlo uzak krug upu-enih. To se posebno prepoznaje u mnogim magistarskim i doktorskim radnjama gdje je glavni cilj magistrirati, pri emu dokazi hipoteza i nalazi ostaju u tabelama, formulama i obrascima koje esto ni autori ne mogu potpuno objasniti. Naune injenice moraju biti jasno prikazane a struni radovi pisani jezikom koji razumiju oni kojima je rad namijenjen. U tu svrhu slue standardi akademskog pisanja i citiranja.

Ovdje se neu baviti svim standardima akademskog pisanja, nego prvenstveno APA standardima, a potom onim stilovima koji omoguuju jasan pregled gdje smo trenutno u pisanju i ta treba uiniti da nauno pisanje dosegne potrebne standarde. Zato u prvom planu o Apa standar-dima? Zato to su APA standardi danas predominantni u drutvenim i humanistikim naukama i zato to emo potivanjem tih standarda svoje kadrove i svoje radove lake pribliiti savremenom svijetu. Naime, ve decenijama u naoj strunoj i naunoj publicistici sreemo radove koji su na svjetskom nivou, ali ih ne nalazimo u savremenim asopisima koji izlaze na svih pet kontinenata. Razlog tome je to ti radovi nisu pisani po savremenim standardima. Upravo te, najrasprostranjenije standarde APA, ovdje elim detaljno prenijeti naoj strunoj i prosvjetnoj javnosti. Poto kao kljuan izvor koristim najnovije standarde date u petoj svesci (Publication manual of the APA, 2007), bie potrebno bezbroj puta citirati ovaj izvor, to moe izgledati prilino zamorno, ali je korist ispred tog zamora. Zato ne uraditi prevod teksta? Tri su razloga za to. Prvi, ovdje nam treba to saetiji tekst, prirunik koji se lako koristi. Drugi, brojna jezika prilagoavanja i objanjenja uinili bi prevod prilino autorizovanim, odnosno neoriginalnim. Trei razlog je to su zbog pravo-pisa bile potrebne odreene alternative kako bi nai autori korektno pripremili tekst na maternjem jeziku a ujedno mogli isti tekst pripremiti za izdanje na engleskom jeziku.

6

Model po kome je raena ova knjiga je jednostavan: prvo su data pravila sa primjerima i njihova tumaenja, odnosno objanjenja. Nakon svakog naslova izlistana su sva pravila obraena u tom naslovu. Pod sljedeim naslovom obraena su druga pravila, a na kraju tog naslova izlistana su pravila za probleme pisanja vezane uz taj naslov. Uz svako izlistano pravilo data je stranica na kojoj je naveden primjer i objanjeno to pravilo. Tako smo dobili 300 APA pravila i 70 pravila ikago stila. Ostali stilovi su samo kratko objanjeni kako bi italac ove knjige imao uvid u onaj set pravila i principe koje ne slijedi APA ili ikago stil. Nema sumnje da e se skoro svaki italac, poslije prorade ove knjige, opredi-jeliti za APA stil jer je to stil koji danas preovlauje, a svojim pravilima se prepoznaje kao najprosperitetniji u odnosu na druge stilove naunog pisanja.

Kako koristiti ovaj prirunik? Najbolji nain je preko naslova i podnaslova u Sadraju traiti odgovore na pitanja koja nas zanimaju pri radu na tekstu. Primjeri su dati u okvirima, sueno i dva pointa sitnijim fontom, a objanjenja u otvorenom tekstu uz dodatne napomene u fusno-tama. Namjera mi je da obezbijedim to krai put do razrjeenja dileme pri pisanju. Na primjer, ako nam nije jasno kako parafrazirati, u sadraju emo potraiti podnaslov Parafraziranje i na tom mjestu brzo nai odgovor na dilemu koju imamo pri pisanju.

Standardi nisu dati jednom zauvijek. Oni se mijenjaju kako se raz-vija nauka i ljudska komunikacija. Osnovni cilj i princip ovdje je obezbi-jediti to krai put do primarnog izvora. Najgora opcija je ne navesti izvor, makar i posredno ako ve nismo u mogunosti da ga navodimo iz prve ruke.

Kratak istorijat

Prve osnove meunarodnih standarda pisanja moemo vezivati za 1928. godinu, kada se grupa izdavaa antropolokih i psiholokih asopi-sa sastala u Medison Bentliju (SAD), gdje su se dogovorili oko elemen-tarnih instrukcija za pisanje i objavljivanje radova. Izvjetaj sa ovog sas-tanka publikovan je 1929. godine na sedam stranica pod naslovom Psychological Bulletin; danas je to poznati asopis Amerike psiholoke asocijacije (APA). Osnovna namjera ovih instrukcija bila je da se otklone zabune ili sumnje oko toga koji lanak moe biti publikovan, a koji ne (Publication manual of the APA, 2007, str. xix). Tokom godina ove instrukcije su revidirane i mijenjane, da bi 1952. godine bile objavljene na 60 stranica pod naslovom Publication manual (ibidem).

7

Prolo je 22 godine do publikovanja sljedeeg izdanja, 1974. godi-ne, na 136 stranica. Tree izdanje publikovano je na 208 stranica 1983. godine a etvrto na 368 stranica 1994. godine. Ovaj rad posveen je pe-tom izdanju, publikovanom na 439 stranica 2007. godine (ibidem). Van-kuverski sporazum i Apa standardi (American Psychological Association) krajem dvadesetog vijeka postali prepoznatljiv okvir u kome se kree ve-ina institucija i autora, poznatijih naunih i strunih asopisa i izdava-kih kua. Potreba da napiem ovaj tekst nastala je upravo zato to se ti standardi kod nas slabo primjenjuju i sporo ugrauju. Jo uvijek kod nas sreemo citiranje u fusnotama, izostavljanje kljunih injenica o navede-nim izvorima, krivo i nepotpuno navoenje izvora i slino. Ove nedoree-nosti i nepreciznosti dovode do naruavanja standarda naune asti i potenja.

8

SADRAJ I ORGANIZACIJA RUKOPISA

Osnovni cilj svakog publikovanja teksta jeste uiniti ga razumljivim i dostupnim to veem broju korisnika. To je i jedno od etikih pravila u nauci: nove spoznaje korisne drugim ljudima grijeh je sakrivati od jav-nosti. Iznimka se ovdje odnosi samo na one naune spoznaje koje bi mogle biti pogreno shvaene i koje bi na taj nain nanijele tetu ljudima.

Tekst treba pisati sloen u ideje. Slovo je grafem ili grafiki znak za glas, rije je garfiki znak za pojam, reenica je grafiki znak za misao a pasus je grafiki znak za ideju. Vie misli okupljenih oko jedne glavne misli, kao pele oko matice, ine ideju. esto susreemo nauni rad u kome su ideje nedovrene ili isprekidane u dva ili vie pasusa.

Tri su polazita prioritetna u organizaciji naunog teksta: 1) stil pisanja, 2) sutina i 3) araniranje teksta.

Stil pisanja naunog rada bitno se razlikuje od pisanja romana i eseja. Generalno gledano, moemo razlikovati dva stila: 1) ekspresivni ili iroko deskriptivni, odnosno literarni i 2) saeti ili kondenzovani, odnos-no nauni. U prvom stilu autor koristi mnogo rijei, stilske figure i sva sredstva da iroko i plastino doara ono o emu pie, a u drugom nastoji da sa to manje rijei iskae injenice i njihove odnose.

Sutina je najvanija. Bilo da rade pregled teoretskih spoznaja ili radova, bilo da objanjavaju vlastite statistike nalaze, istraivai ponekad piu ve poznate stvari ili objanjavaju statistiki neznaajne nalaze. Ovo svakako treba izbjei. Najee greke koje u tom smislu nalazimo u loe pripremljenim radovima za publikaciju su:

redanje citata o zadatoj temi bez povezivanja sa problemom na koji se istraivanje odnosi;

nepovezanost naslova i podnaslova sa zadatom temom istrai-vanja;

izvjetavanje o samo jednoj korelaciji ak i kad je znaajna, jedna korelacija ne moe objasniti odnos izmeu dvije varijable;

objanjavanje statistiki neznaajnih nalaza; slaba ili uopte ne postoji povezanost izmeu naenih injenica i

interpretacije koju autor izvodi; greke u interpretaciji veliine efekta dobijenog statistikim ukr-

tanjem varijabli;

9

naputanje generalne niti u razjanjenju fenomena koji se istra-uje i

loe citiranje. Araniranje teksta je obaveza autora. Dobro araniran tekst se lako

prepoznaje i lake ita, pa i pamti u odnosu na tekst sa loe sloenim sadrajem. Da bismo dobro aranirali, odnosno organizovali i formatirali tekst, potrebno je potovati sljedee standarde:

Odmah nakon naslova ne treba poinjati nabrajanja; Tekst nakon naslova kao ni pasus ne treba poinjati citatom; Znaajne naslove treba postaviti na zaglavlje neparne stranice; Tabele i grafikoni ne mogu ii odmah ispod naslova kao ni na

kraju naslova; Tabele, slike, grafikoni i sheme ne mogu ii jedna za drugom,

ve treba da plivaju unutar teksta. Ove probleme najee susreemo u loe pripremljenom tekstu za

publikovanje. Svaki autor moe sam izbjei ove greke ako na njih obrati panju.

Evaluacija sadraja

Vrlo esto se autorima deava da se ne mogu snai u obilju infor-macija koje su prikupili o zadatoj temi, bilo da se radi o brojnim izvorima i autorima, bilo da se radi o ogromnom broju podataka koje su izveli sta-tistikom obradom. Neki autori zapadaju u greku upornosti ili tvrdo-glavosti pa obrade sve mogue korelacije, razlike aritmetikih sredina, hi-kvadrate ili druge statistike pokazatelje. Jedna kandidatkinja je, na primjer, u svojoj magistarskoj radnji izvela oko 170 grafikona, a zatim je uporno i strpljivo poela da tumai svaki pojedinano. Nakon tridesetog tumaenja uoila je da joj se peto tumaenje idealno poklapa sa grafi-konom broj 31 i podlegla je kopi-peist iskuenju iskopirala je tumaenje petog grafikona i priloila ga uz trideset prvi. Kada sam je upozorio da je to nedopustivo, a da je izvoenje 170 grafikona besmisleno, ona je pitala ta da radi. Slikovito sam joj dao poreenje sa ogromnom njivom kuku-ruza gdje nas kao naunike zanimaju tri stvari: zato su na nekim mjestima kukuruzi zeleniji i vii od ostalih, zato su na nekim mjestima uti i zaostali u rastu i tree koji je prosjek napredovanja tih kukuruza u odnosu na ostale zasijane njive. Naunik moe da odgovori na jedno, dva ili sva tri pitanja, ali za svoj odgovor izabrae samo one podatke koji odslikavaju sutinu, koji najneposrednije daju odgovor na problem koji se istrauje, na istraivako pitanje. ta bi bilo da naunik pone opisivati

10

svaki kukuruz pojedinano ili da je Edison poeo objanjavati 9.999 promaaja od 10.000 pokuaja da napravi sijalicu? Ovo je ilustrativan primjer koji pokazuje da nauni rad podrazumijeva autorsku evaluaciju istraivakih nalaza kao i vlastitog teksta, odnosno naunog rada.

Da bi svaki autor sam provjerio kvalitet svoga teksta, potrebno je da odgovori na sljedea pitanja:

1) Da li je problem na kome radi znaajan i da li je rad originalan? 2) Koliko su instrumenti validni i pouzdani da mjere dati fenomen? 3) Da li su nalazi izvedeni na osnovu vrste metodoloke aparature

a varijable jasno ukrtene i razjanjene? 4) Da li se istraivanjem potpuno objanjava hipoteza ili se radi o

doprinosu tumaenja istraivanog fenomena i u emu je taj doprinos?

5) Da li je uzorak reprezentativan za populaciju na koju elimo generalizovati nalaze?

6) Kakav je doprinos tog istraivanja u objanjavanju fenomena u odnosu na druga tangentna istraivanja?

Kada odgovara na ova pitanja, autor treba da bude skroman, ali ne i da bespotrebno minorizuje svoj rad. U nauci je svako zrnce istine znaajno jer se od tih zrnaca kasnije moe sklopiti mozaik koji daje zna-ajan doprinos tumaenju fenomena koji se istrauje ili odreene zakono-mjernosti koja nije direktno ni istraivana u pojedinanim istraivanjima.

Metodoloki standardi

Tradicionalna metodologija na Balkanu jo se i danas odrava, mada se u savremenim udbenicima metodologije irom svijeta naputa ritual po modelu: problem, predmet i znaaj istraivanja, hipoteze, pothi-poteze, cilj i zadaci istraivanja. Ovaj ritual autore esto prisiljava na suvino i bespotrebno ponavljanje, koje zamara i njega i itaoca. U savremenoj svjetskoj literaturi taj standard se naputa, sve se iskazuje to krae i kondenzovano jasno i saeto. Nain na koji emo pisati o rezultatima istraivanja zavisi od tipova istraivanja. Postoji vie tipova istraivanja, od kojih se naee razlikuju sljedei: 1) emprijska istrai-vanja, 2) pregledni radovi, 3) teoretski radovi, 4) metodoloki radovi, 5) studije sluaja i 6) ostali, manje frekventni tipovi radova. Svaki ovaj tip rada ima specifine metodoloke zahtjeve, mada je dosta toga i zajed-niko. Ovdje u u najkraem rei nekoliko rijei o svakom od ovih tipova istraivanja.

11

Empirijska istraivanja su originalni radovi i treba ih predstaviti u onom u emu su izvorni, u emu se razlikuju od drugih radova, ali i u onome u emu se znatno podudaraju sa drugim nalazima ako te podudarnosti doprinose razjanjenju fenomena. U najkraem, ove radove treba pisati po sljedeem scenariju:

Uvod: osnovni pojmovi, kljuni nalazi ostalih istraivanja i kljune teoretske opservacije, cilj istraivanja;

Metodoloki okvir: opisati problem i nain na koji e se istrai-vati, instrumente, uzorak i statistiku;

Rezultati: opis i ilustracija nalaza istraivanja i Diskusija: interpretacija i objanjenje implikacija rezultata istra-

ivanja.

Gornje teze su samo osnovni kostur, a tu se podrazumijeva jo niz konkretnih komponenata kao to je popis literature i druge komponente za kompletiranje izvjetaja o istraivanju.

Pregledni radovi najee sadre kritiku evaluaciju istraivanja i materijala koji su ve publikovani. Osnovni cilj je ukazati na slaganje drugih istraivanja i stanovita raznih autora i autoriteta, ali i na slabosti tih drugih radova. Meta-analiza takoe spada u pregledne radove. Pre-gledni radovi ne treba da budu puko prepriavanje toga ta su drugi autori rekli, nego treba da zadovolje sljedee standarde:

Da razjanjavaju zakonomjernosti ili argumentuju slaganja i neslaganja raznih autora i radova, da rasvjetljavaju problem;

Da sumiraju ranija istraivanja i ukazuju na to gdje se nalazi rad aktuelnog istraivanja o kome autor pie;

Da identifikuju odnose, kontradikcije, neslaganja i nekonzisten-tnosti u literaturi;

Da sugeriu sljedee korake u rjeavanju datog problema. Kod nas vrlo esto sreemo radove koji beskonano prepisuju ono

to je ve poznato u literaturi ili ak u udbenicima. To nisu pregledni radovi, nego samo zbirka ili itanka o datoj problematici. Najei efekat ovakvog pisanja je isprazno ponavljanje bez sadraja i poruke. Zato je potrebno da pregledni rad ispunjava gorenavedene pretpostavke.

Teoretski radovi se baziraju na istraivanju relevantne literature. Ovdje se, za razliku od preglednih radova, objavljeni istraivaki nalazi koriste samo u sluaju ako doprinose razjanjenju teoretskog pitanja o kome se radi. Mladi autori esto misle da im je lake odbraniti tezu putem koritenja teoretskih radova, a zanemaruju niz kriterijuma koje treba

12

koristiti kako bi se zadovoljili savremeni standardi za ovakve radove, a to su:

Da su u obradu uzeti samo relevantni teoretski i istraivaki radovi koji doprinose razjanjenju postavljenog teoretskog fenomena;

Da su obraeni aktuelni radovi u skladu sa najnovijim naunim spoznajama;

Da su postavljeni jasni i nedvosmisleni kriterijumi za opservaciju teoretskih i istraivakih doprinosa zadatoj temi.

esto imamo situaciju da autori poseu za enciklopedijskim rjeni-cima starim tri i vie decenija, a imaju definicije i odrednice date u najno-vijim encikopedijskim izdanjima. Ovo je posebno nedopustivo kada ima-mo Internet i druge naine da doemo do najsavremenijih izvora. Nedos-tupnost izvora nije opravdanje za manjkavost teoretskog rada. Ako potu-ju navedene standarde, autori nee imati problema pri odbrani teze ili publikovanju nalaza svoga teoretskog istraivanja. Posebno je suvino i bespotrebno da se uz teoretsku temu insistira na tradicionalnoj metodolo-koj aparaturi problem, predmet i znaaj istraivanja, hipoteze, pothipo-teze, cilj i zadaci istraivanja ali to ne znai da ne treba jasno odrediti istraivako pitanje odnosno problem koji se eli razjasniti. Proitao sam mnogo najnovijih dobrih teoretskih radova i jo vie onih manje dobrih, ali nigdje nisam sreo ovu tradicionalnu metodoloku aparaturu.

Metodoloki radovi uglavnom predstavljaju novi metodoloki pris-tup, novi metod ili modifikaciju nekog postojeeg metoda, u njima se diskutuje o kvantitativnim ili kvalitativnim nalazima ili predstavljaju ud-rueni rezultati vie istraivanja. Ovi radovi treba da omogue itaocu da ih razlono i argumentovano porede sa analognim metodolokim rjee-njima koja ve postoje u literaturi ili da potpuno jasno i logino izloe novi metodoloki pristup. U metodoloke radove moemo svrstati i one u kojima se dvije ili vie postojeih metoda ili tehnika kombinuju na istraivanju novog, do sada neistraenog fenomena, ali uslov da to bude metodoloki rad jeste da se autor posveti prikazivanju metodoloke proce-dure, izvoenju dokaza i prikazivanju modela i obrazaca kojim se dokazuje ta je novo otkriveno u metodolokom smislu.

Kao i kod drugih naunih radova, za metodoloke radove postoje odreeni standardi:

Rad treba predstavljati novinu u metodologiji ili dati adekvatne dokazane kritike postojeih metodolokih rjeenja;

Metodoloka aparatura mora biti jasna, argumentovana i nedvos-misleno primjenljiva;

13

Metodoloki rad mora prezentovati dovoljno detalja kojima se objanjava fenomen ili dokazuje teza, odnosno nalaz istraivanja;

Rad treba da se fokusira na sutinu, a sve suvine podatke, nalaze ili citate treba izbjei;

Rad treba da ponudi metodoloku aparaturu koja e omoguiti obnovljivost istraivanja odnosno dokazivanja iznesenih pos-tavki;

Instrumente i priloge koji se ne mogu lako uklopiti u tekst treba dati u prilozima, posebno ako oni optereuju itljivost, saetost i jasnou teksta.

esto su autori optereeni uvjerenjem da u metodoloki rad treba da uvrste sve to nau o datom fenomenu u literaturi pa nekritiki citiraju istraivanja koja nemaju dovoljno dobru metodoloku aparaturu ili radove iza kojih ne stoje argumentovana potkrepljenja i nauni dokazi. Razlog tome je to na njima dostupnim jezicima, a posebno maternjem, nema do-voljno kvalitetnih radova kojima bi argumentovali svoju tezu ili nalaze. Bolje je da ima manje relevantnih izvora nego da se koriste neadekvatni radovi drugih autora.

Studija sluaja predstavlja svojevrsnu sintezu opisa istraivanog fenomena i teoretske opservacije nalaza ili uoenih pojava s ciljem da se na pojedinanom sluaju ili sluajevima dokae ili ilustruje nova spoz-naja. Ta nova spoznaja moe se odnositi na nain rjeavanja problema ili sluaja, na zakonomjernost uoenu na osnovu sluaja, na metodoloki po-stupak kojim rjeavamo sluaj te na znaajne implikacije koje proizilaze iz datog sluaja.

Poto studija sluaja vie od drugih istraivakih pristupa zavisi od istraivaa i njegove strunosti, potrebno je da se izvjetaj o istraivanju bazira na nekoliko polaznih standarda.

Studija se treba fokusirati na istraivako pitanje uz obrazloenje ta je to novo a ta se poredi sa starim, ve istraivanim srodnim fenomenom ili fenomenima;

U opisivanju sluaja i metodologije nuno je izbjei suvine deskripcije i literarne opservacije, ali zadrati sve injenice i opise koji e odslikati plastinost i osebujnost fenomena na koji se sluaj odnosi;

Povjerljive i osjetljive podatke koji bi mogli ugroziti intimu i diskreciju osoba na koje se sluaj odnosi ne treba prikazivati;

14

Sve fotografije, dokumente ili situacije koje na bilo koji nain poniavaju osobe na koje se odnose treba izbjei, ak i u situaciji kada se akteri slau sa objavljivanjem;

Ako studija sluaja negativno prikazuje osobu ili instituciju, potrebno je izbjei sve detelje u kojima e biti prepoznate te osobe ili institucije.

U radu na studiji sluaja autor mora balansirati izmeu znaajnog i ilustrativnog materijala. Naravno, prednost e imati znaajne injenice, ali studija sluaja ne moe biti kvalitetna ukoliko se znaajne injenice i procesi ne ilustruju jasno i slikovito ipak, ostaje pravilo da deskripcija ne smije zasjeniti injenice.

Ostale, manje frekventne forme radova kao to su prikazi, kratki izvjetaji sa znaajnih naunih skupova, rasprave i slino, treba predsta-viti tako da zadovoljavaju prethodno izlistane zahtjeve koliko god je to mogue. Najvanije je da tekst bude logiki postavljen i dobro organizo-van, da ima jasan uvod, razradu i zakljuak, da je jasna i zaokruena cjelina.

Dijelovi rukopisa

Pod ovim naslovom dajem standarde ili odreenja koja imaju za cilj to bolju ureenost svakog naslova ili dijela rada koji se priprema za publikovanje.

Naslov rada treba da sadri glavnu ideju kojoj je rad posveen. U posljednje vrijeme autori se trude da naslovi imaju stila i da privuku itaoce. Primjer takvog naslova je Kanjeni nagradama (Punished by Rewards), u kome autor pokazuje da se bavi nagradama i kaznama za dje-cu i da su nagrade ponekad ravne kazni ili prokletstvu (Kohn, 1999). Dobar naslov je kratak naslov. U naslovu treba izbjegavati skraenice.

Ime autora u otvorenom tekstu treba navesti u punoj formi kao i prezime, jedino srednje ime moe ostati sa inicijalom ovo ne vrijedi u sluaju kada se podaci o autoru navode u popisu referenci.

Na primjer, ispravno je Gojko I. Babi, ali ne i G. I. Babi. Nije poeljno da piemo J. A. Smit zato to moe postojati i J. Smit

i A. Smit tako da to moe dovesti do zabune odnosno do krivog navoe-nja. Osim toga, ispisivanje inicijala u naslovu, odnosno u otvorenom tekstu, obezliava osobu na koju se navoenje odnosi, a i u ivotu se nikada ne obraamo nekoj osobi sa G. I. Babi ili slino. U otvorenom

15

tekstu treba navoditi puno ime i prezime autora ili samo prezime ako je autor poznat kao to je na primjer Aristotel ili Ajntajn, ali manje poznata imena dobro je pisati imenom i prezimenom.

Ispravno je Gojko Babi ili samo Babi, ali ne i G. Babi. Ispis navoenja imena definisan je Apa standardima. Preporuiva

forma je da se navede ime autora, srednji inicijal a zatim prezime. Ova forma smanjuje mogunost greke identiteta osobe na koju se pozivamo (Publication manual of the American Psychological Association, 2007, str. 11).

Heder (header) i futer (footer) treba da sadre informacije o auto-ru, odnosno o tekstu, tako da olakavaju prolazak kroz tekst. Autor sam odluuje ta e postaviti u zaglavlje ili podnoje svake stranice. Na primjer, na lijevim, parnim stranicama moe stajati ime autora i naslov rada, a na desnoj naslov poglavlja, ali vano je da ukupan broj znakova na svakoj strani ne pree 50. U hederu moe biti maksimalno 50 znakova uraunavajui slova, interpunkciju i prostor izmeu znakova (ibidem, str. 12).

Apstrakt ili rezime predstavlja kratak, saet pregled sadraja cjelokupnog teksta; on omoguuje itaocu da brzo pregleda sadraje, i, poput naslova, omoguuje apstrahovanje informacija, indeksiranje i brzo sagledavanje sutine (ibidem, str. 12). Svi APA asopisi imaju apstrakte za svaki lanak ili nauni rad posebno. Apstrakt je svojevrsna vrsta malog ogledala u kome se sagledava cjelokupni rad. italac se prvo sree sa apstraktom, a potom se odluuje da li e itati ili koristiti rad. Zato je vano da apstrakt bude dobar, jer lo apstrakt moe odbiti itaoca.

Postoji pet APA principa po kojima treba sloiti apstrakte: 1) ta-nost, 2) sadrajnost, 3) konciznost i specifinost, 4) neevaluativnost i 5) koherentnost i itljivost (ibidem, str. 13). Svaki od ovih principa ovdje u poblie objasniti.

Tanost omoguuje da italac ispravno sagleda svrhu i sadraj rukopisa. Ni u kom sluaju apstrakt ne treba da ima sadraje ili injenice kojih nema u radu. Ako piemo apstrakt za ranije objavljen rad, potrebno je da italac ima tu informaciju pred sobom. Sve injenice iznesene u apstraktu treba da budu provjerljive.

Sadrajnost podrazumijeva da apstrakt odraava cjelokupni sadraj rada, pa zato uz njega idu osnovni pojmovi ili kljune rijei. Kratko treba istai ta rad sadri i koje kljune pojmove obrauje odnosno koristi.

16

Konciznost i specifinost apstrakta pokazae itaocu u to manje rijei (nauni stil) najvanije informacije koje rad sadri. Broj ovih rijei odreuje redakcija za svaki nauni asopis, ali u Apa standardima stoji da to ne smije biti vie od 120 rijei (ibidem, str. 13).

Neevaluativnost ili nepristrasnost podrazumijeva da tekst nema komentare ili vrijednosne ocjene koje glorifikuju ili minorizuju nalaze istraivanja ili ponuena rjeenja u tekstu. Ako navedemo da je neto znaajno ili vrijedno, potrebno je ukazati na injenicu koja to potvruje, a ne da ta ocjena ostane autorska atribucija nalaza ili sadraja. Moramo se uvati modela: to je dobro zato to ja tako kaem!

Koherentnost i itljivost treba da obezbijedi jasnost i tanost infor-macija koje prenosimo u sadraju rada. Treba izbjei politiku termino-logiju ispraznog fraziranja poput ove: mi smo opredijeljeni da istrajemo na istraivanju bez obzira na neke snage koje nastoje opstruisati ovako znaajan projekat. ak i da je bilo nekih snaga koje su se opirale projektu, ta pria ne ide uz istraivanje ili uz nauni tekst, jer nauka pod-razumijeva da se kae koje su to snage, kakav je otpor u pitanju i slino. Treba pisati u aktivu, a to manje u pasivu. Upotrijebite prezent da opiete aplikativnost rezultata ili da izvedete zakljuak, upotrijebite prolo vrijeme da opiete specifine varijable kojima ste manipulisali i koje ste testirali ranije (ibidem, str. 14). Tekst treba da bude jasan i lako itljiv.

Apstrakti se razlikuju s obzirom na vrstu naunog sadraja koji predstavljaju. Razlikujemo apstrakte: 1) empirijskih studija, 2) teoretskih radova, 3) metodolokih radova i 4) studija sluaja (ibidem, str. 14). Svaki od ovih apstrakta treba pisati po odreenim kriterijumima.

Apstrakt empirijske studije treba da potuje sljedee zahtjeve: Problem istraivanja iskazati jednom sentencom, ako je to

mogue; Za opis uzorka dati kljune podatke koji se odnose na sve ili

veinu ispitanika; Metodologiju i opis naina istraivanja, uzorak i instrumente

opisati kratko i jasno; Prikazati nalaze ali i njihove implikacije to konkretnije, jasnije

i eksplicitno; Dati ideje za nova istraivanja, ako je to mogue i Kratko dati zakljuak kao presjek onog to je donio rad. Ovim se ne iscrpljuje lista zahtjeva za dobar apstrakt empirijske

studije, ali su date kljune i nezaobilazne take.

17

Apstrakt za teoretski rad treba da sadri sljedee komponente: Temu rada dati u jednoj sentenci; U uvodu kratko objasniti svrhu, organizacioni konstrukt i

strukturu rada; Kratko i jasno izvesti zakljuak koji se odnosi na cjelokupan

tekst, istai najznaajnije momente iz rada; Na kraju ukazati na aktuelnost i relevantnost izvora, odnosno

popisa literature.

Metodoloki rad treba da ima apstrakt koji opisuje: Generalni problem ili metod koji se opisuje; Sutinske karakteristike metodologije o kojoj se radi; Mogunost aplikacije novog metoda ili pristupa, metodolokog

okvira koji se nudi; Zakljuak o prednostima i nedostacima novog metoda ili meto-

dolokog pristupa.

Metodoloki radovi su specifini jer se bave naunim metodama, naunim koncepcijama i pristupima, tako da je njihovo saimanje u apstraktu tee nego kod teoretskih i istraivakih radova, ali to nije razlog da se za metodoloke apstrakte postavljaju iri kriterijumi nego za druge.

Apstrakt za studiju sluaja treba da opie: Temu i sutinske karakteristike studije o kojoj se radi; Rjeenje koje studija donosi za istraivani problem; Listu tema za dalje istraivanje; Ocjenu relevantnosti izvora i literature koja se koristi u studiji. Studija sluaja je esto paradigma za druge sline sluajeve, ali

ponekad i model za generalnu pojavu koju analiziramo i istraujemo. Fenomen koji se opisuje u studiji sluaja treba da bude prikazan potpuno jasno, kratko i ilustrativno, ali i sa literarnim doprinosima ukoliko ovi doprinosi pomau jasnijem sagledavanju fenomena koji se istrauje.

Uvod treba da sadri najmanje tri komponente: 1) pristup problemu, 2) osnovu ili bekgraund problema, 3) rjeenje problema. O svakoj od ovih komponenata ovdje u dati kratka razjanjenja.

Pristup problemu treba da otvori sutinu fenomena koji se obrauje u tekstu i da razjasni nain na koji e problem biti tretiran.

Prije pisanja pristupa treba razmotriti: Zato je problem vaan? Kako su hipoteze i eksperimentalni dizajn povezani sa problemom?

18

Koje su teoretske implikacije studije i kako je studija povezana sa aktuelnim radovima iz ove oblasti?

Koje su teoretske pretpostavke testirane i kako su one izvedene? (Publication manual of the American Psychological Association, 2007, str. 16).

Dobar uvod daje itaocu odgovore o smislu rada, o tome ta rad donosi i ta otvara kao novi problem. Sve to u najkraoj formi.

Osnova ili bekgraund problema odnosi se na istorijat fenomena, na druga teoretska polazita o tom fenomenu kao i na izvore i literaturu koritenu u radu. Treba poi od pretpostavke da je italac upoznat sa baz-nom problematikom, tj. da je iz struke jer su nauni radovi namijenjeni prvenstveno ljudima iz struke. To je razlog da nije nuno ii u poznatu istoriju i ponavljati optepoznata mjesta. Vano je uspostaviti logiki kontinuum izmeu drugih srodnih radova i fenomena kome je aktuelni rad posveen. Podlogu ili osnovu problema treba dati jasno i optimalno iroko, ni preopirno, ni preusko. esto smo svjedoci da u prvom dijelu rada autor razvije vrlo iroku itanku o srodnim pojmovima, o grai koja samo djelimino tretira problem kome je rad posveen, a potom pre-e na problem uz malo ili bez povezivanja sa temom rada. esto se nas-lovi i podnaslovi zavravaju a da autor nije ukazao na vezu sa fenomenom koji istrauje ili obrauje. Ovo, svakako, treba izbjei.

U osnovi obrade problema treba koristiti citate specifine za datu problematiku i relevantne ranije radove koji su esencijalni za fenomen koji obraujemo. Istovremeno citirajte reference radova koji sadre pitanje koje obraujete, ali ne i radove koji samo tangiraju problematiku ili imaju generalni znaaj (ibidem, str. 16). Ako pravite pregled drugih radova iz date problematike, izbjegnite detalje koji nisu esencijalni. Osim toga: naglasite najznaajnije nalaze drugih istraivanja, istaknite znaajna metodoloka pitanja, ukaite na najznaajnije zakljuke i, generalno, pokaite logiki kontinuum izmeu ranijih i aktuelnog rada. Vano je da problem koji obraujete bude potpuno razumljiv za najiru profesionalnu publiku.

Rjeenje problema koji obraujete treba da sadri svrhu i racionalu koja proizilazi iz osnove materije kojom se bavite i fenomena koji ste anticipirali. Objasnite pristup i nain na koji namjeravate rijeiti problem. Ovdje e vam pomoi to da definiete varijable i hipotezu. Treba imati na umu da je ovo jo uvijek uvod, te ne treba precizirati sve varijable i hipotezu, nego objasniti kako namjeravate manipulisati varijablama, koje

19

rezultate oekujete i zato. Treba jasno dati logiku racionalu za rjeava-nje problema ili fenomena kojim se u radu bavite.

Metod treba da opie u detalje kako e studija biti izvedena. Ovaj opis treba da uvede itaoca u tok studije i da mu omogui vrednovanje teksta, odnosno nalaza istraivanja. Posebno je vano da se obezbijede informacije koje e omoguiti obnovljivost istraivanja ili studije jer je obnovljivost jedan od kljunih kriterijuma naunosti. Dobro prikazan metod omoguie drugim istraivaima i autorima da prou istim putem te na drugom uzorku uz adekvatne izvore potvrde ili opovrgnu nalaze koje nudi studija.

Ako u studiji ponavljate ranije publikovan metod, potrebno je da navedete sutinu i kratak opis tog metoda kao i izvore u kojima je on rani-je koriten. Naravno, naveete samo one izvore ili onaj izvor koji najne-posrednije odslikava upotrebu metoda koji ste izabrali za svoju studiju.

Da biste kvalitetno opisali metod, potrebno je da zadovoljite slje-dee zahtjeve: 1) opisati proceduru, 2) opisati uzorak, 3) prikazati apara-turu istraivanja.

Proceduru treba prikazati u formi kratkog presjeka svakog koraka studije pri emu je nuno jasno istai ta e raditi ispitanici, a ta testatori, kako su formirane grupe i kako e varijable biti obraene ili ukrtane. Kada je u pitanju rad na literaturi i drugim izvorima, isto tako autor treba opisati kako e i po kojim kriterijumima tretirati koritene radove i izvore. itaoci uglavnom znaju neke metode i postupke, pa ne treba uvijek opisi-vati detalje, posebno kada su u pitanju optepoznati metodi i postupci. U proceduri treba da opiete ta i kako ste radili u studiji s ciljem da drugi strunjaci mogu ponoviti cijeli postupak.

Uzorak treba prikazati kratko i jasno, ali ne izostaviti najvanije injenice o jedinicama zahvaenim istraivanjem. Kada su u pitanju oso-be, treba navesti podatke o broju, dobi, polu i drugim bitnim karakteristi-kama koje zahvatamo u studiji. Treba naglasiti da li su jedinice uzorka birane namjerno ili sluajno, koliko uzorak reprezentuje datu populaciju, da li su ispitanici sudjelovali dobrovoljno, da li su plaeni i slino. Vano je da italac kompletno razumije uzorak, tako da bi ga i on mogao formi-rati u ponovljenom istraivanju. Jasno je da e se opis uzorka znatno raz-likovati kada u studiji imamo pisane dokumente kao jedinice, na primjer novine, ivotinje ili ljude. Ovdje treba voditi rauna o etikim principima, jer se moe desiti da opisom uzorka ugrozimo neiju privatnost, to svakako nije poeljno.

20

Aparatura u istraivanju prikazuje instrumente, materijale, prostor, opremu, specijalne instrumente i sve drugo to moe biti znaajno za obnovljivost istraivanja. Ponekad je dobro priloiti i slike opreme i aparata, a ukoliko slike i skice zahtijevaju previe prostora, treba ih dati u prilozima.

Rezultati nam daju sumarni prikaz nalaza koje smo prikupili u radu na materiji koju obraujemo. Potrebno je da navedete dovoljno detalja kako bi zakljuci koje izvodite bili nedvosmisleno dokazani i argumento-vani. Ne treba prikazivati i opisivati neznaajne nalaze, odnosno nalaze koji nisu statistiki znaajni, osim u sluaju kada time dokazujemo ili odbacujemo hipotezu. Ne treba prikazivati nalaze po modelu ajtem-po-ajtem zato to zakljuivanje na osnovu pojedinanih ajtema metodoloki nije opravdano. Nalaze na jednom zadatku moemo prikazati samo kao ilustraciju, samo za primjer, ali ne i za naunu generalizaciju. Osim toga, ne treba izvoditi grafikone za podatke koje smo ve dali u tabeli.

Dobro prikazani rezultati studije posebno fokusiraju sljedee kom-ponente: 1) tabele i grafikone, 2) statistike pokazatelje, 3) dokaze hipote-za, 4) statistiki znaajne pokazatelje i 5) snagu odnosa meu varijabla-ma. Ovdje u za svaku ovu komponentu dati kratko obrazloenje.

Tabele i grafikone treba predstaviti to jasnije i ekonominije. Podaci treba da budu vidljivi na prvi pogled, vizuelno obuhvatni i jasni. Naslov tabele treba da odraava ono ta tabela prikazuje isto vrijedi i za grafikon. Tabele i grafikoni treba da plivaju u tekstu, a ne da slijede jedno iza drugog. U rad treba unijeti samo one tabele i grafikone koji su znaajni za nalaze istraivanja. Tabele i grafikoni nadopunjuju tekst, oni nisu same po sebi dovoljni za komunikaciju (Publication manual of the American Psychological Association, 2007, str. 21). itaoca uvijek treba uputiti na to ta treba da trai u tabeli ili ta da gleda u grafikonu. Tabela moe da sadri i vie desetina podataka, a da je samo nekoliko od njih znaajno. Na ove znaajne podatke treba ukazati itaocu. Osim toga, autor treba da protumai najznaajnije podatke date u tabeli i grafikonu. To tumaenje ne mora uvijek biti apsolutno, ali e italac vidjeti kako autor shvata i prezentuje nalaze svoga istraivanja.

Statistiki pokazatelji treba da sadre podatke koji ilustruju tanost hipoteze, snagu indikatora koji su otkriveni u istraivanju, mjeru veliine efekta i stupnjeve slobode koji nam slue za sagledavanje moguih grea-ka u obnovljenom istraivanju. esto smo svjedoci da istraivai prika-zuju sve to su statistiki otkrili komentariui jednu po jednu korelaciju, t-vrijednost ili drugi statistik. To moe biti strano zamorno i beskorisno.

21

Kada unosimo informacije o t-testu, F-testu i hi-kvadrat testu, tada treba da damo informacije o statistikoj znaajnosti ovih parametara, podatke o zahvaenim komponentama te smjer djelovanja efekta koji prikazujemo.

Dokaz hipoteze treba da omogui itaocu da potpuno jasno i nedvo-smisleno razumije da li je hipoteza prihvaena ili odbaena i ta znai to prihvatanje ili odbacivanje. Svaka statistika mjera treba da bude adekvat-no prikazana, a najmanje sa sljedeim pokazateljima:

Za parametrijske testove treba dati podatke o veliini uzorka, aritmetike sredine, standardne devijacije ili varijanse, veliinu mjere i njenu znaajnost;

Za nasumine blok-analize, ponovljeni dizajn mjerenja ili multivarijantnu analizu varijanse (MANOVA) treba dati veliinu uzorka za datu eliju, varijansu za odnos meu elijama, mjeru i znaajnost;

Za korelacione analize kao to je multipla regresija, faktorska analiza, strukturalni model izjednaavanja, nuno je dati matri-cu korelacija, varijansi i kovarijansi sa podacima o veliini uzorka, srednje vrijednosti, relijabilnost i druge parametre koji e nedvosmisleno ukazati na uinak koji statistikim postup-kom dokazujemo;

Za neparametrijske testove kao to je hi-kvadrat, statistika ran-gova i slino nuno je navesti broj sluajeve iz uzorka koje ukrtamo, veliinu parametra i statistiku znaajnost;

Za vrlo male uzorke, kao to je u studiji sluaja, treba obezbije-diti to kompletnije podatke koji dokazuju ispravnost suenja, odnosno izvoenje zakljuka.

Sve navedene komponente slue samo kao orijentir, kao podsjetnik da se ne izostave najvanije injenice, ali autor sam treba da procijeni ta je jo nuno da se efikasno dokae i plastino prikae hipoteza.

Statistiki znaajne pokazatelje dajemo u prikazu testiranih hipote-za. Oni slue da rutinski ponudimo dokaze da naa studija ima neoborive dokaze o hipotezi koju razmatramo. Korelacije ne treba koristiti kao dokaz uzrono-posljedinih odnosa, ve kao dokaz o odreenom nivou interakcije meu varijablama. Svaki statistik treba tumaiti u skladu sa metodolokim osnovama njegovog izraunavanja.

Snagu odnosa meu varijablama moemo prikazati na dva naina: veliinom efekta koji prikazujemo i smjerom djelovanja mjerenih, odnos-no analiziranih varijabli. Oba ova pravca treba preferisati u prikazivanju snage odnosa meu varijablama. Kao generalno pravilo, indikatori mul-

22

tiplog efekta prikazani stepenima slobode tendiraju da budu manje korisni nego indikatori efekta koji partikularno razlau test multiplog iskazivanja stepeni slobode u sluaju kada diskutujemo ili prikazujemo rezultate istra-ivanja (Publication manual of the American Psychological Association, 2007, str. 26).

Diskusija slijedi nakon prikazanih rezultata. Ovdje treba interpre-tirati i vrednovati rezultate rada; radi se o interpretaciji i kvalifikovanju nalaza i saznanja do kojih smo doli u radu. Istaknite sve teoretske kon-sekvence rezultata i vrednujte svoje spoznaje (ibidem, str. 26). Ovdje se podrazumijeva da vrednovanje ima funkcionalnu dimenziju, ali ne i ekstenzivnu i ispraznu dimenziju samohvaljenja. Ukoliko to doprinosi kvalitetu rada, poredite svoje nalaze sa drugim srodnim saznanjima dru-gih autora.

Diskusiju o nalazima vlastitog rada treba pisati otvoreno, sa jasnim argumentima za i protiv onoga to ste u radu otkrili ili ta zastupate. Vano je da italac osjeti kako je autor objektivan, kako vlastitim rezul-tatima prilazi s naunom objektivnou. Ovdje je poeljno anticipirati nova istraivanja, otvoriti nove probleme i perspektive. To e stimulisati mlade istraivae a autoru donijeti atribute objektivnosti i otvorenosti.

Zakljuak je vaan momenat u radu. On dolazi na kraju, a odnosi se na sutinske nalaze do kojih ste doli i na njihovu vanost za teoriju i praksu. Da biste dobro izveli zakljuak, potrebno je da zadovoljite slje-dee elemente: 1) kako ste izabrali problem, 2) ta su glavne spoznaje, 3) kako aplicirati nalaze i 4) ponuditi nove probleme za istraivanje. Ako ukratko proete po ovim komponentama, italac e vam biti zahvalan jer zakljuak moe dati vie nego rezime i kratko odslikati cijeli rad koji ste izveli. Ovdje e italac nai direktne odgovore na hipotezu ili problem koji rad tretira, saznati kako ste u svom radu doprinijeli rasvjetljavanju fe-nomena koji tretira rad, kako su rezultati istraivanja ili spoznaje aplika-tivni za teoriju i praksu i ta bi bilo poeljno dalje istraivati.

Literatura (izvori) izlistava se po alfabetskom redu; ako je tekst irilini, reference treba redati azbukom, a ako je tekst latinini, reference treba izlistati abecedom. Treba navesti samo one radove koji su direktno koriteni i na koje smo se pozvali. Neprihvatljivo je imati u popisu lite-rature jedinice koje nismo koristili ili u tekstu navoditi jedinicu koje nema u popisu literature. Svi citati u rukopisu moraju se nai u popisu refe-renci i sve reference moraju biti koritene u tekstu (ibidem, str. 28). Za navoenje referenci koristite samo jedan standard, APA, ikago, MLA ili

23

neki drugi standard. Kad god imate mogunost, argumentujte svoje nalaze i tvrdnje istraivakim nalazima drugih autora.

Prilozi se uvijek daju u originalnoj formi, samo ponekad skrauje-mo priloeni materijal zato to je predug i pod uslovom da u kraoj formi moemo prikazati sve to bi dala i dulja forma. U pravilu, prilozi nado-knauju detalje, dokumente ili materiju koja bi optereivala tekst rada. U priloge idu dokumenti, komplikovana matematika izraunavanja, instru-menti poput intervjua, testovi, skaleri i slino.

Napomena o autoru daje se u fusnoti naslova kada je u pitanju lanak za nauni asopis, na poetku ili na kraju kada se radi o knjizi. Ova napomena treba da sadri: a) podatke o zaposlenju autora, b) podatke o financijskoj podrci, c) podatke koji omoguuju kontakt itaoca sa autorom rada. Osim ovih podataka, napomena moe imati podatke o tome da li je rad branjen kao disertacija ili magisterij, gdje i kada, podatke o irem projektu u kome je studija izvedena, podatke o konferenciji na kojoj je rad predstavljen i slino.

Pravila kvalitetnog pisanja

1. Tekst treba uiniti razumljivim i dostupnim to veem broju koris-nika (str. 9).

2. Tekst treba pisati sloen u ideje (str. 9). 3. Sutina je najvanija (str. 9). 4. Citate o zadatoj temi ne treba unositi bez povezivanja sa problemom

na koji se istraivanje odnosi (str. 9). 5. Naslove i podnaslove treba povezati sa zadatom temom istraivanja

(str. 9). 6. Treba izbjei objanjavanje statistiki neznaajnih nalaza (str. 9). 7. Nuna je kvalitetna povezanost izmeu naenih injenica i interpre-

tacije koju autor izvodi (str. 9). 8. Ne treba naputati generalnu nit u razjanjenju fenomena koji se

istrauje ili analizira (str. 10). 9. Uvijek treba citirati po jednom standardu, APA ili nekom drugom

(str. 10). 10. Odmah nakon naslova ne treba poinjati nabrajanja (str. 10). 11. Tekst nakon naslova kao ni pasus ne treba poinjati citatom (str. 10). 12. Znaajne naslove treba postaviti na zaglavlje neparne stranice (str.

10).

24

13. Tabele i grafikoni ne mogu ii odmah ispod naslova kao ni na kraju naslova (str. 10).

14. Tabele, slike, grafikoni i sheme ne mogu ii jedna za drugom, ve treba da plivaju unutar teksta (str. 10).

15. Iz velikog broja statistikih podataka treba izdvojiti i razjasniti samo one najvanije (str. 11).

16. Problem na kome se radi treba biti znaajan a rad originalan (str. 11). 17. Instrumenti moraju biti validni i pouzdani da mjere dati fenomen

(str.11). 18. Nalazi treba da budu izvedeni na osnovu vrste metodoloke

aparature a varijable jasno ukrtene i razjanjene (str. 11) 19. Istraivanjem treba ponuditi potpuno objanjenje hipoteza ili dati

doprinos tumaenju istraivanog fenomena i objasniti u emu je taj doprinos (str. 11).

20. Uzorak treba biti reprezentativan za populaciju na koju elimo generalizovati nalaze (str. 11).

21. Treba odgovoriti na pitanje kakav je doprinos tog istraivanja u objanjavanju fenomena u odnosu na druga tangentna istraivanja (str. 11).

22. Autor treba da bude skroman, ali ne i da bespotrebno minorizuje svoj rad (str. 11).

23. Nije nuno slijediti ritual tradicionalne metodologije po modelu: problem, predmet i znaaj istraivanja, hipoteze, pothipoteze, cilj i zadaci istraivanja. Dovoljno je dati najbitnije postavke, a izbjei suvino ponavljanje (str. 11).

24. Empirijska istraivanja su originalni radovi i treba ih predstaviti u onom u emu su izvorni, u emu se razlikuju od drugih radova, ali i u onome u emu se znatno podudaraju sa drugim nalazima ako te podudarnosti doprinose razjanjenju fenomena (str. 12).

25. Pregledni radovi najee sadre kritiku evaluaciju istraivanja i materijala koji su ve publikovani. Osnovni cilj je ukazati na zakonomjernost u slaganju drugih istraivanja i stanovita raznih au-tora i autoriteta, ali i na slabosti tih drugih radova. Meta-analiza tako-e spada u pregledne radove (str. 12).

26. U pisanju teoretskih radova citirati samo relevantne teoretske i istraivake radove koji doprinose razjanjenju postavljenog teoret-skog fenomena (str. 12).

27. U pisanju teoretskih radova citirati aktuelne radove u skladu sa najnovijim naunim spoznajama (str. 13).

25

28. U obradu uzeti samo relevantne teoretske i istraivake radove koji doprinose razjanjenju postavljenog teoretskog fenomena (str. 13).

29. Postaviti jasne i nedvosmislene kriterijume za opservaciju teoretskih i istraivakih doprinosa zadatoj temi (str. 13).

30. Ako je metodoloki, rad treba predstavljati novinu u metodologiji ili dati adekvatne dokazane kritike postojeih metodolokih rjeenja (str. 13).

31. Metodoloka aparatura mora biti jasna, argumentovana i nedvosmis-leno primjenljiva (str. 13)

32. Metodoloki rad mora prezentovati dovoljno detalja kojima se obja-njava fenomen ili dokazuje teza, odnosno nalaz istraivanja (str. 14).

33. Rad treba da se fokusira na sutinu, a sve suvine podatke, nalaze ili citate treba izbjei (str. 14).

34. Rad treba da ponudi metodoloku aparaturu koja e omoguiti obnovljivost istraivanja odnosno dokazivanja iznesenih postavki (str. 14).

35. Instrumente i priloge koji se ne mogu lako uklopiti u tekst treba dati u prilozima, posebno ako oni optereuju itljivost, saetost i jasnou teksta (str. 14).

36. Studija sluaja treba se fokusirati na istraivako pitanje uz obrazloenje ta je to novo a ta se poredi sa starim, ve istraivanim srodnim fenomenom ili fenomenima (str. 14).

37. U opisivanju sluaja i metodologije nuno je izbjei suvine deskrip-cije i literarne opservacije, ali zadrati sve injenice i opise koji e odslikati plastinost i osebujnost fenomena na koji se sluaj odnosi (str. 14).

38. Povjerljive i osjetljive podatke koji bi mogli ugroziti intimu i diskre-ciju osoba na koje se sluaj odnosi ne treba prikazivati (str. 14).

39. Sve fotografije, dokumente ili situacije koje na bilo koji nain poniavaju osobe na koje se odnose treba izbjei, ak i u situaciji kada se akteri slau sa objavljivanjem (str. 15).

40. Ako studija sluaja negativno prikazuje osobu ili instituciju, potrebno je izbjei sve detalje u kojima e biti prepoznate te osobe ili institucije (str. 15).

41. U studiji sluaja dati prednost znaajnom u odnosu na ilustrativni materijal (str. 15).

42. Naslov rada treba da sadri glavnu ideju kojoj je rad posveen (str. 15).

43. Dobar naslov je kratak i atraktivan (str. 15). 44. U naslovu treba izbjegavati skraenice (str. 15).

26

45. Ime i prezime autora u otvorenom tekstu treba navesti u punoj formi (str. 15)

46. Heder (header) i futer (footer) treba da sadre informacije o autoru, odnosno o tekstu, tako da olakavaju prolazak kroz tekst (str. 16).

47. U hederu moe biti maksimalno 50 znakova uraunavajui slova, interpunkciju i prostor izmeu znakova (str. 16).

48. Ni u kom sluaju apstrakt ne treba da ima sadraje ili injenice kojih nema u radu (str. 16).

49. Tanost apstrakta omoguuje da italac ispravno sagleda svrhu i sadraj rukopisa (str. 16).

50. Apstrakt je svojevrsna vrsta malog ogledala u kome se sagledava cjelokupni rad (str. 16).

51. Broj rijei u apstraktu odreuje redakcija za svaki nauni asopis, ali u Apa standardima stoji da to ne smije biti vie od 120 rijei (str. 17).

52. Neevaluativnost ili nepristrasnost podrazumijeva da tekst nema komentare ili vrijednosne ocjene koje glorifikuju ili minorizuju nalaze istraivanja ili ponuena rjeenja u tekstu (str. 17).

53. Treba pisati u aktivu, a to manje u pasivu (str. 17). 54. Problem istraivanja iskazati jednom sentencom, ako je to mogue

(str. 17). 55. Za opis uzorka dati kljune podatke koji se odnose na sve ili veinu

ispitanika (str. 17). 56. Prikazati nalaze ali i njihove implikacije to konkretnije, jasnije i

eksplicitno (str. 17). 57. Dati ideje za nova istraivanja, ako je to mogue (str. 17). 58. Dobar uvod daje itaocu odgovore o smislu rada, o tome ta rad

donosi i ta otvara kao novi problem. Sve to u najkraoj formi (str. 19).

59. Treba poi od pretpostavke da je italac upoznat sa baznom problematikom, tj. da je iz struke jer su nauni radovi namijenjeni prvenstveno ljudima iz struke (str. 19).

60. U osnovi obrade problema treba koristiti citate specifine za datu problematiku i relevantne ranije radove koji su esencijalni za fenomen koji obraujemo (str. 19).

61. Vano je da problem koji obraujete bude potpuno razumljiv za najiru profesionalnu publiku (str. 20).

62. Metod treba da opie u detalje kako e studija biti izvedena (str. 20). 63. Posebno je vano da se obezbijede informacije koje e omoguiti

obnovljivost istraivanja ili studije jer je obnovljivost jedan od kljunih kriterijuma naunosti (str. 21).

27

64. Uzorak treba prikazati kratko i jasno, ali ne izostaviti najvanije injenice o jedinicama zahvaenim istraivanjem (str. 21).

65. Ne treba prikazivati i opisivati neznaajne statistike nalaze (str. 21). 66. Ne treba prikazivati nalaze po modelu ajtem-po-ajtem zato to

zakljuivanje na osnovu pojedinanih ajtema metodoloki nije opravdano (str. 21).

67. Ne treba izvoditi grafikone za podatke koje smo ve dali u tabeli (str. 21).

68. Podaci u tabelama i grafikonima treba da budu vidljivi i pregledni na prvi pogled (str. 21).

69. Naslov tabele treba da odraava ono ta tabela prikazuje isto vrijedi i za grafikon (str. 21).

70. Tabele i grafikoni treba da plivaju u tekstu, a ne da slijede jedno iza drugog (str. 21).

71. U rad treba unijeti samo one tabele i grafikone koji su znaajni za nalaze istraivanja (str. 21).

72. Korelacije ne treba koristiti kao dokaz uzrono-posljedinih odnosa, ve kao dokaz o odreenom nivou interakcije meu varijablama (str. 22).

73. Literatura (izvori) izlistava se po alfabetskom redu: ako je tekst irilini, reference treba redati azbukom, a ako je tekst latinini, reference treba izlistati abecedom (str. 23).

74. U popisu literature treba navesti samo one radove koji su direktno koriteni i na koje smo se pozvali (str. 23).

75. Neprihvatljivo je imati u popisu literature jedinice koje nismo koristili ili u tekstu navoditi jednicu koje nema u popisu literature (str. 23).

76. Za navoenje referenci koristite samo jedan standard, APA, ikago, MLA ili neki drugi standard (str. 23).

77. Napomena o autoru se daje u fusnoti naslova kada je u pitanju lanak u naunom ili strunom asopisu, a na poetku ili na kraju kada se radi o knjizi (str. 24).

28

APA IZDAVAKI KRITERIJUMI

APA izdavaki kriterijumi sadre set pravila ili uputstava kojima se

osigurava jasna i konzistentna prezentacija rada koji se objavljuje. To podrazumijeva dosljednu upotrebu interpunkcije, skraenica, dizajniranje tabela i grafikona, ispisivanje naslova, citiranje i navoenje referenci i mnoge druge elemente koje treba da ispotuje svaki rukopis prije nego bude prihvaen za tampu.

Svaki ugledni asopis nastoji da slijedi uniformne standarde za sve radove koje objavljuje. Radi se o setu pravila koja usvaja izdava da bi omoguio laku itljivost teksta, originalnost priloga, dostupnost koritenih izvora i aktuelnost izdanja. Za jedan asopis moe biti prilino devalvi-rajue ako se jedan rad pridrava Apa standarda, a drugi ikago stila ili nekog treeg standarda.

Interpunkcija

Interpunkcija kazuje itaocu gdje da napravi pauzu dok ita, kako da naglasi neka mjesta u tekstu ili istakne smisao. Loa upotreba inter-punkcije moe kompletno da promijeni smisao teksta ili ideje koja se u radu iznosi. Poznata nam je pria o poruci: 1) Ubiti, ne osloboditi! i 2) Ubiti ne, osloboditi! Prvi zarez osuuje ovjeka na smrt, a drugi oslobaa. U asopisima interpunkcija moe imati ritualni karakter, znaenje raz-dvajanja komponenata u sadraju, kao to je odvajanje naslova rada od naslova izdavaa i slino.

Upotreba zareza razlikuje se u srpskom i engleskom jeziku. Na primjer, pri nabrajanju:

(srpski jezik) visina, irina i dubina

(engleski jezik) the height, width, and depth

Dakle, prije nabrajanja posljednjeg elementa u nizu u srpskom jeziku uglavnom ne koristimo zarez ako upotrebljavamo veznik i, a u engleskom jeziku koristimo zarez i pored upotrebe veznika and.

Pri navoenju statistikih parametara u engleskom jeziku se esto koristi taka na mjestu gdje u srpskom koristimo zarez.

29

Na primjer, u otvorenom tekstu pisanom srpskim jezikom zarez koristimo za odvajanje decimalnih mjesta, a pri upotrebi engleskog jezika decimalna mjesta odvajamo takom:

(srpski jezik) Znaajne razlike naene su kod procjene samokontrole (F(3, 132) = 19,58; p = 0,01; procj. 2 = 0,31) i kod procjene sklonosti kontroli od strane drugih (F(3, 96) = 3,21; p = 0,03; procj. 2 = 0,09).

(engleski jezik) Significant differences were found for both ratings of controllability by self, F(3, 132) = 19.58, p = .01; procj. 2 = .31, and ratings of controllability by others, F(3, 96) = 3.21; p = .03; procj. 2 = .09 (Publication manual of the American Psychological Association, 2007, str. 78).

Kako vidimo, u engleskom jeziku ne piemo nulu ispred take koja

oznaava decimalna mjesta iza nule, a u srpskom piemo nulu sa zarezom i decimalnim brojevima iza zareza.

Kada citiramo u otvorenom tekstu, zarez koristimo iza imena autora a iza godita reference ako poslije godita navodimo i stranicu.

Na primjer: (srpski jezik) Patrick, 1993, str. 145)

(engleski jezik) Patrick, 1993, p. 145)

Kada ispisujemo broj koji ima vie od tri cifre, u engleskom jeziku svake tri cifre odvajamo zarezom, a u srpskom koristimo taku ili bjelinu.

Na primjer: (srpski jezik) brojevi od 1.000 i vie ili 1 000 i vie

(engleski jezik) numbers of 1,000 or more

Postoji niz drugih pretpostavki za upotrebu zareza u ispisu teksta za nauni i struni asopis, ali o tim pretpostavkama bie navedeni primjeri i pravila tokom narednog teksta ove knjige.

Taku i zarez (;) u nekim sluajevima koristimo na isti nain u srpskom i engleskom jeziku.

30

Na primjer: (srpski jezik) Raspored boja je bio: crvena, uta, plava; plava, uta, crvena; ili uta, crvena, plava.

(engleski jezik) The color order was red, yellow, blue; blue, yellow, red; or yellow, red, blue.

Taku i zarez koristimo da odvojimo ponovljena serijska nabraja-

nja. Isto tako, taku i zarez koristimo da odvojimo nezavisna znaenja u istoj reenici koja ne moemo odvojiti zarezom ili crtom.

Na primjer: (srpski jezik) Uesnici u prvoj studiji bili su plaeni; u drugoj studiji nisu bili plaeni.

(engleski jezik) The participants in the first study were paid; those in the second were unpaid.

Taku i zarez koristimo pri nabrajanju vie autora, odnosno refe-

renci.

Na primjer: (srpski jezik) (Davis i Hueter, 1994; Pettigrew, 1993)

(engleski jezik) (Davis & Hueter, 1994; Pettigrew, 1993)

Kada u otvorenom tekstu navodimo seriju statistikih pokazatelja, svaki niz odvajamo takom i zarezom.

Na primjer: (srpski jezik) glavni efekti dobi (F(1, 76) = 7,86; p < 0,01; d = 0,09; MSE = 0,019); uslova (F(1, 76) = 4,11; p = 0,05; d = 0,06); i interakcije dobi i uslova (F(1, 76) = 4,96; p = 0,03; d = 0,07)

(engleski jezik) main effects of age, F(1, 76) = 7.86, p < .01; d = .09; MSE = .019); condition, F(1, 76) = 4.11; p = .05; d = .06); and the Age Condition interaction, F(1, 76) = 4.96; p = .03; d = .07

Postoje i drugi sluajevi upotrebe take i zareza, a o njima e ilus-trativno pokazati dalji tekst ove knjige.

Dvije take pri primjeni Apa standarda koristimo gotovo identino u srpskom i engleskom jeziku.

31

Na primjer:

Kada nabrajamo radove ili ideje autora, nabrajanje poinjemo sa dvije take. (srpski jezik) Frojd (1930/1961) je pisao o dva nagona: jedan je nagon ka zajednitvu sa drugima a drugi egoistiki nagon za sreom.

(engleski jezik) Freud (1930/1961) wrote of two urges: an urge toward union with others and an egoistic urge toward happiness.

Kada navodimo reference, izmeu mjesta izdavanja rada (grada) i izdavaa stavljamo dvije take.

Na primjer: (srpski jezik) Sarajevo: Svjetlost.

(engleski jezik) New York: Wiley.

Dvije take ne koristimo kao otvaranje serije nabrajanja naslova, podnaslova ili dugih tekstualnih sentenci.

Drugi sluajevi upotrebe dvije take definisani su pravopisom. Navodnike (znakove navoda) koristimo u vie sluajeva: za

citiranje ili direktno navoenje neijih rijei, misli i ideja, za markiranje naslova autorskog rada u otvorenom tekstu, za isticanje prenesenog znaenja i na drugim sluajevima.

Kada direktno citiramo neki tekst, obavezno koristimo znakove navoda, a uz autorstvo nuno je da oznaimo i stranicu sa koje smo tekst preuzeli.

Na primjer: (srpski jezik) Omoguite vaem dijetetu da izabere materijal za itanje koji ga zaista interesuje (Martin, 2005, str. 41).

(engleski jezik) Get your shild to choose reading material that really interests them (Martin, 2005, p. 41).

Navodnike koristimo za isticanje prenesenog i suprotnog znaenja rijei i izraza.

32

Na primjer: (srpski jezik) Psiholozi kau: nemoj da se pravi da si normalan. (engleski jezik) Psychologists say: Do not act yourself as normal person.

Kada elimo u tekstu naglasiti ili istaknuti neto, radije koristimo italiku nego navodnike.

Na primjer: (srpski jezik) Subjekti u maloj grupi... Ali ne: Subjekti u maloj grupi...

(engleski jezik) Subjects in the small group... But not: Subjects in the small group...

Kada bismo u prethodnom primjeru rije maloj zadrali pod navodnicima, poruka bi bila da se ne radi o maloj grupi, nego o grupi za koju ironino kaemo da je mala, ali kada to istaknemo italikom, dobi-emo da autor istie da se radi o maloj grupi i da to vrijedi samo za malu, ali ne i druge grupe.

Kada citiramo neki ajtem iz vlastitog testa ili iz instrumenta koji smo dali u prilogu, koristimo navodnike.

Na primjer: (srpski jezik) Prvi zadatak za nadopunjavanje bio je Moglo bi se oekivati da_____

(engleski jezik) The first fill-in item was could be expected to_______ (Publication manual of the American Psychological Association, 2007, str. 83).

Kada opisujemo skalu Likertovog tipa ili neku drugu, bolje je da koristimo italiku nego navodnike.

Na primjer: (srpski jezik) Ajteme smo rangirali na skali procjene od 1 (sve vrijeme) do 5 (nikad).

(engleski jezik) We ranked the items on a scale ranging from 1 (all of the time) to 5 (never) (Publication manual of the American Psychological Association, 2007, str. 83).

Kada istiemo slova, rijei ili citiramo izreke, bolje je da koristimo italiku nego navodnike.

33

Na primjer: (srpski jezik) Istina je da govornici nisu dobri radnici.

(engleski jezik) Truth is Talkers are no good doers.

(srpski jezik) Ona je to poredila putem meta-analize...

(engleski jezik) She compared it with meta-analysis...

Ako smo ve otvorili navodnike i u okviru tog teksta elimo mar-kirati rije ili dio teksta, to emo uraditi italikom ili polunavodnicima, ali neemo ponovo koristiti navodnike.

Na primjer: (srpski jezik) Kada je kompletna sentenca data u zagradama, interpunkciju dajte u okviru zagrada.

(engleski jezik) When a complete sentence is enclosed in parentheses, place punctation in the sentence inside the parentheses.

A moe i ovako: (srpski jezik) Kada je kompletna 'sentenca' data u zagradama, interpunkciju dajte u okviru zagrada.

(engleski jezik) When a complete 'sentence' is enclosed in parentheses, place punctation in the sentence inside the parentheses.

Detaljnija uputstva o koritenju navodnika i polunavodnika cijenje-ni italac moe nai u radu Ivana Klajna (1997, str. 108 i dalje.

Pravila za upotrebu interpunkcije

78. Prije nabrajanja posljednjeg elementa u nizu u srpskom jeziku uglavnom ne koristimo zarez ako upotrebljavamo veznik i, a u en-gleskom jeziku koristimo zarez i uz veznik and (str. 29).

79. U otvorenom tekstu pisanom srpskim jezikom zarez koristimo za odvajanje decimalnih mjesta, a pri upotrebi engleskog jezika deci-malna mjesta odvajamo takom (str. 30).

34

80. U engleskom jeziku ne piemo nulu ispred take koja oznaava deci-malna mjesta iza nule, a u srpskom piemo nulu sa zarezom i deci-malnim brojevima iza zareza (str. 30).

81. Kada citiramo u otvorenom tekstu, zarez koristimo iza imena autora a iza godita reference ako poslije godita navodimo i stranicu (str. 30).

82. Kada ispisujemo broj koji ima vie od tri cifre, u engleskom jeziku svake tri cifre odvajamo zarezom, a u srpskom koristimo taku ili bjelinu (str. 30).

83. Taku i zarez koristimo da odvojimo ponovljena serijska nabrajanja (str. 31).

84. Taku i zarez koristimo da odvojimo nezavisna znaenja u istoj reenici koja ne moemo odvojiti zarezom ili dugom crticom (str. 31).

85. Taku i zarez koristimo pri nabrajanju vie autora, odnosno referenci (str. 31).

86. Kada u otvorenom tekstu navodimo seriju statistikih pokazatelja, svaki niz odvajamo takom i zarezom (str. 31).

87. Kada nabrajamo radove ili ideje autora, nabrajanje poinjemo sa dvije take (str. 31).

88. Kada navodimo reference, izmeu mjesta izdavanja rada (grada) i izdavaa stavljamo dvije take (str. 32).

89. Dvije take ne koristimo kao otvaranje serije nabrajanja naslova, podnaslova ili dugih tekstualnih sentenci (str. 32).

90. Kada direktno citiramo neki tekst, obavezno koristimo znakove navoda, a uz autorstvo nuno je da oznaimo i stranicu sa koje smo tekst preuzeli (str. 32).

91. Navodnike koristimo za isticanje prenesenog i suprotnog znaenja rijei i izraza (str. 32).

92. Kada elimo u tekstu naglasiti ili istaknuti neto, radije koristimo italiku nego navodnike (str. 33).

93. Kada citiramo neki ajtem iz vlastitog testa ili iz instrumenta koji smo dali u prilogu, koristimo navodnike (str. 33).

94. Kada opisujemo skalu Likertovog tipa ili neku drugu, bolje je da koristimo italiku nego navodnike (str. 33).

95. Kada istiemo slova, rijei ili citiramo izreke, bolje je da koristimo italiku nego navodnike (str. 33).

96. Ako smo ve otvorili navodnike i u okviru tog teksta elimo mar-kirati rije ili dio teksta, to emo uraditi italikom ili apostrofima, ali neemo ponovo koristiti navodnike (str. 34).

35

Upotreba zagrade, kose crte i crtice Male zagrade koristimo da umetnemo neku informaciju ili tekst u

kontekst rada ili u okvir ideje koju iznosimo. Cilj je da damo informaciju na adekvatnom mjestu, a da ne poremetimo tenost izlaganja ili obrazla-ganja ideje.

Malu zagradu koristimo da ubacimo strukturalno nezavisne elemen-te u tekst.

Na primjer: (srpski jezik) Modeli su bili znaajni (vidi Skicu 5)...

(engleski jezik) The patterns were significant (see Figure 5)...

Kada u otvorenom tekstu navodimo referencu, prezime autora i godite ubacujemo u malu zagradu.

Na primjer: (srpski jezik) Facijalne ekspresije su emocionalno znaajniji neverbalni stimulansi, djelimino za djecu i odrasle (Herba i Phillips, 2004).

(engleski jezik) Facial expressions are emotionally meaningful nonverbal stimuli, particulary for children and adolescents (Herba & Phillips, 2004).

Referencu u otvorenom tekstu moemo navesti samo goditem u maloj zagradi kada smo prethodno u kontekstu naveli ime autora.

Na primjer: (srpski jezik) Kako istie Potkonjak (1982)...

(engleski jezik) Ferretti et al. (2000) compared the effects of...

Kada neki tekst predstavljamo skraenicom, ovu skraenicu stav-ljamo u malu zagradu.

Na primjer: (srpski jezik) Efekat galvanskih reakcija koe (GRK)...

(engleski jezik) Effect on the main skin response (GSR)...

36

Malu zagradu koristimo kada u otvorenom tekstu alfabetom nabra-jamo neke komponente, s tim da je u srpskom jeziku dovoljna samo desna zagrada a u engleskom jeziku se slova alfabeta stavljaju u obje zagrade.

Na primjer: (srpski jezik) Ukljuena predmetna podruja su: a) sinonimi vezani za kulturalne interakcije, b) opisi za pripadnost etnikoj grupi...

(engleski jezik) The subject areas included (a) synonymus associated with cultural interactions, (b) descriptions for ethnic group membership... (Publication manual of the American Psychological Association, 2007, str. 84).

Malu zagradu koristimo u matematikim obrascima u skladu sa pra-vilima ove nauke.

Na primjer: (k 1)/(g 2) (1)

Lijevu i desnu malu zagradu koristimo kada markiramo formule.

Na primjer: Mj = Mj1 + fj + gj * gj' (1)

U maloj zagradi istiemo stepene slobode ili statistiku znaajnost koju navodimo u otvorenom tekstu.

Na primjer: (srpski jezik) Ovaj nalaz je bio znaajan (p < 0,05)...

(engleski jezik) The current finding was significant (p < .05)...

U malu zagradu unosimo stepene slobode za nalaze koje prikazuje-mo uz odgovarajui statistik.

Na primjer: (srpski jezik) t(75) = 2,19 F(2, 116) = 3,71

(engleski jezik) t(75) = 2.19 F(2, 116) = 3.71

U popisu literature malom zagradom odvajamo godite izdavanja rada ili djela.

37

Na primjer: (srpski jezik) Krmek, M. (2006). Nasilje meu vrnjacima. Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba. http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/825/3/. Oitano: 22. 09. 2009.

(engleski jezik) Bandura, A. (1986). Social foundations of thought and action: A social cognitive theory. Englewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall.

Malom zagradom ne treba obuhvatati ono to je istaknuto srednjom i velikom zagradom.

Na primjer: (srpski jezik) (Inventar znakova depresije [IZD])

(engleski jezik) (the Beck Depression Inventory [BDI])Uglasta zagrada se koristi u ispisivanju matematikih i statistikih

obrazaca, ali i u ispisu otvorenog teksta.

Kada iz citata izbacujemo dio teksta, mjesto gdje je tekst uklonjen oznaiemo uglastom zagradom i sa tri take.

Na primjer: (srpski jezik) Sljedee nedjelje svi su poli u crkvu i pitali je da li bi ona eljela poi s njima. [...] I sa suzama u oima, ona je podigla lice...

(engleski jezik) The next Sunday they all went to church, and they asked her if she wanted to come with them. [...] And with tears in her eyes, she lifted up her face...

Uglastu zagradu koristimo kada u citirani tekst ubacujemo komentar ili tekst koji nije citiran.

Na primjer: (srpski jezik) kada je prouavano [njeno i drugih] ponaanje (Hanish, 1992, str. 24)

(engleski jezik) whwn [his own and others'] behaviors were studied (Hanish, 1992, str. 24)

Uglastu zagradu treba izbjei u statistici u kojoj ve koristimo malu zagradu, a uglasta nam nije nuna.

38

Na primjer: (srpski jezik) bio je znaajan, (F[1, 32] = 4,37; p < 0,05). bio je znaajan, [F(1, 32) = 4,37; p < 0,05].

(engleski jezik) was significant, (F[1, 32] = 4.37, p < .05).

was significant, [F(1, 32) = 4.37, p < .05].Upotreba uglaste zagrade definisana je u matematikim i statisti-

kim obrascima po hijerarhijskom prioritetu: velika, uglasta, a potom mala zagrada.

Kosa crta se koristi u brojnim i razliitim formulacijama teksta. Ovdje nas posebno zanima njena upotreba u otvorenom tekstu.

Kosom crtom odvajamo godinu prvog objavljivanja od godine po-novnog izdavanja rada istog autora.

Na primjer: (srpski jezik) Frojd (1923/1961)

(engleski jezik) Freud (1923/1961)Kada navodimo interakciju ili ukrtanje varijabli, koristimo kosu

crtu.

Na primjer: (srpski jezik) ...rezultira strukturom replikovanom kroz rasa/etnos, nivo obrazovanja...

(engleski jezik) ...resulting structure replicated across race/ethnicity, educational level...Kada u otvorenom tekstu elimo prikazati proporciju ili razlomak,

koristimo kosu crtu.

Na primjer: (srpski jezik) X/Y

(engleski jezik) X/YKada u otvorenom tekstu navodimo interakciju dvije razliite

mjerne jedinice, na primjer metara u sekundi ili metara po sekundi, tada koristimo kosu crtu.

39

Na primjer: (srpski jezik) 7,4 m/sec

(engleski jezik) 7.4 m/secTamo gdje moemo koristit veznik ili, i kada moemo koristiti

interpunkciju, ne treba koristiti kosu crtu.

Na primjer: (srpski jezik) Ispravno: Svako dijete dobacuje loptu svojoj majci ili svome staratelju.

Neispravno: Svako dijete dobacuje loptu svojoj majci/staratelju.

(engleski jezik) Correct: Each child handed the ball to her mother or guardian.

Incorrect: Each child handed the ball to her mother/guardian (Publication manual of the American Psychological Association, 2007, str. 88).

Crtica se koristi na dva naina: kao duga, odnosno kao crta, i kao kratka crtica1. U srpskom jeziku, kao i u engleskom, kratka crtica slui za pisanje polusloenica.

Na primjer: (srpski jezik) rezultati t-testa

(engleski jezik) t-test resultsCrticom piemo sintagme, odnosno dvije ili vie rijei kojima

elimo dati zajedniko znaenje tako to crticu piemo spojeno sa rijeima u sintagmi.

Na primjer: (srpski jezik) tehnika samo-izvjetavanja

(engleski jezik) self-report techniqueCrta u srpskom jeziku slui za razdvajanje teksta i pie se odvojeno

od rijei, a u engleskom se pie spojeno.

1 Pravopis precizno definie upotrebu crtice i crte i tih pravila se trebamo drati.

40

Na primjer: (srpski jezik) Slijedi lista razliitih greaka koje mogu nastati i povratna sprega koja se javlja ova povratna sprega je takoe dostupna u ostalim uslovima.

(engleski jezik) The following is a list of the sorts of errors that could be made and the feedback that would occurthis feedback was also available in the other conditions.

Kada oznaavamo od koje do koje stranice je napisan tekst, tada koristimo crtu.

Na primjer: (srpski jezik) str. 355367

(engleski jezik) pp. 355367Kada nabrajamo komponente teksta, teze ili pojmove, tada u

srpskom jeziku koristimo crtu ili pointe, a u engleskom jeziku u pravilu pointe.

Na primjer: (srpski jezik) Vae dijete moe postaviti ciljeve u bilo kom podruju svoga ivota, ikljuujui: ciljeve za uenje tokom nedjelje, ciljeve za sport,

ciljeve za tednju novca za izlet...

(engleski jezik) Your child can set goals in any area of his or her life, including:

goals for that week's study goals for sport goals for saving money for a holiday...

41

Pravila za upotrebu zagrada, kose crte i crtice

97. Malu zagradu koristimo da ubacimo strukturalno nezavisne elemen-te u tekst (str. 36).

98. Kada u otvorenom tekstu navodimo referencu, prezime autora i godite ubacujemo u malu zagradu. (str. 36).

99. Referencu u otvorenom tekstu moemo navesti samo goditem u maloj zagradi kada smo prethodno u kontekstu naveli ime autora (str. 36).

100. Kada neki tekst predstavljamo skraenicom, ovu skraenicu stav-ljamo u malu zagradu (str. 36)

101. Malu zagradu koristimo kada u otvorenom tekstu alfabetom nabra-jamo neke komponente, s tim to je u srpskom jeziku dovoljna samo desna zagrada a u engleskom jeziku se slova alfabeta stavljaju u obje zagrade (str. 37).

102. Malu zagradu koristimo u matematikim obrascima u skladu sa pra-vilima ove nauke (str. 37).

103. pravilo: Lijevu i desnu malu zagradu koristimo kada markiramo formule (str. 37).

104. U maloj zagradi istiemo stepene slobode ili statistiku znaajnost koju navodimo u otvorenom tekstu (str. 37).

105. U malu zagradu unosimo stepene slobode za nalaze koje prikazuje-mo uz odgovarajui statistik (str. 37).

106. U popisu literature malom zagradom odvajamo godite izdavanja rada ili djela (str. 37).

107. Malom zagradom ne treba ubuhvatati ono to je istaknuto srednjom i velikom zagradom (str. 38).

108. Kada iz citata izbacujemo dio teksta, mjesto gdje je tekst uklonjen oznaiemo uglastom zagradom i sa tri take (str. 38).

109. Uglastu zagradu koristimo kada u citirani tekst ubacujemo komentar ili tekst koji nije citiran (str. 38).

110. Uglastu zagradu treba izbjei u statistici u kojoj ve koristimo malu zagradu, a uglasta nam nije nuna (str. 38).

111. Kosom crtom odvajamo godinu prvog objavljivanja od godine po-novnog izdavanja rada istog autora (str. 39).

112. Kada navodimo interakciju ili ukrtanje varijabli, koristimo kosu crtu. (str. 39).

113. Kada u otvorenom tekstu elimo prikazati proporciju ili razlomak, koristimo kosu crtu (str. 39).

42

114. Kada u otvorenom tekstu navodimo interakciju dvije razliite mjerne jedinice, na primjer metara u sekundi ili metara po sekundi, tada koristimo kosu crtu (str. 39).

115. Tamo gdje moemo koristiti veznik ili, i kada moemo koristiti interpunkciju, ne treba koristiti kosu crtu (str. 40).

116. U srpskom jeziku, kao i u engleskom, crtica slui za pisanje polu-sloenica (str. 40).

117. Crticom piemo sintagme, odnosno dvije ili vie rijei kojima eli-mo dati zajedniko znaenje tako to crticu piemo spojeno sa rijeima u sintagmi (str. 40).

118. Crta u srpskom jeziku slui za razdvajanje teksta i pie se odvojeno od rijei, a u engleskom se pie spojeno (str. 40).

119. Kada oznaavamo od koje do koje stranice je napisan tekst, tada koristimo crtu (str. 41).

120. Kada nabrajamo komponente teksta, teze ili pojmove, tada u srps-kom jeziku koristimo crtu ili pointe, a u engleskom jeziku u pravilu pointe (str. 41).

43

Ispis velikim slovima (Capitalization) Upotreba velikog slova jasno je definisana pravopisom, ali ovdje je

potrebno istai ono to vrijedi za jezik nauke, to olakava prolazak kroz tekst i ispis glavnih ideja koje autor eli prenijeti korisniku naunog rada.

U engleskom jeziku se velikim slovima ispisuju poetna slova kljunih rijei u naslovima knjiga kada ih navodimo u otvorenom tekstu ili na koricama knjige, a u srpskom ne.

Na primjer: (srpski jezik) Implikacije za razvoj rjenika

(engleski jezik) Implications for Vocabulary DevelopmentU popisu literature ili izvora ne koriste se velika slova za istaknute

rijei. Na primjer:

(srpski jezik) Koen, J. (1988). Mo statistike analize u bihevioralnim naukama (drugo izdanje). Beograd: Kula.

(engleski jezik) Cohen, J. (1988). Statistical power analysis for the behavioral sciences (2nd ed.). Hillsdale, NJ: Erlbaum.

U otvorenom tekstu rijei ili sentence nikad ne naglaavamo veli-kim slovima. Za to koristimo italiku.

Na primjer: (srpski jezik)

Pogreno: Ostala OGRANIENJA se odnose na elemente procedure koji su izabrani arbitrarno.

Ispravno: Ostala ogranienja se odnose na elemente procedure koji su izabrani arbitrarno.

(engleski jezik)

Pogreno: Another LIMITATIONS concerns elements of the procedure that were arbitrarily chosen.

Ispravno: Another limitations concerns elements of the procedure that were arbitrarily chosen.

44

Kada u otvorenom tekstu neku rije ili vie rijei istaknemo velikim slovima, to je kao da priamo i samo jednu ili nekoliko rijei izgovorimo mnogo glasnije.

Kada u tabelama ispisujemo imena varijabli, koristimo velika poet-na slova.

Na primjer: (srpski jezik) Depresija 2,16 0,52 0,05

Anksioznost 1,59 0,54 0,07

Neprijateljstvo 1,04 0,14 0,18

(engleski jezik) Depression 2.16 .52 .05

Anxiety 1.59 .54 .07

Hostility 1.04 .14 .18

Verzalne skraenice u otvorenom tekstu navodimo velikim slovima. Na primjer:

(srpski jezik) Da bismo testirali razlike indikatora rizika po osnovu pola, prvo smo izveli multivarijantnu analizu varijanse (MANOVA) sa BSI subskalama...

(engleski jezik) To test for gender differences on risk indicators, we first concluded a multivariate analysis of variance (MANOVA) with the BSI subscales...

Imena studijskih odsjeka kao i imena institucija u otvorenom tekstu piemo velikim poetnim slovom.

Na primjer: (srpski jezik) ...na Odsjeku za sociologiju Univerziteta u Vaingtonu...

(engleski jezik) ...on the Department of Sociology, University Washington...Imena instrumenata piemo poetnim velikim slovom, bilo da

dolaze iza skraenice, bilo da se navode bez skraenice.

45

Na primjer: (srpski jezik) MMPI Skala depresivnosti

Minesota multifazni personalni inventar (engleski jezik) MMPI Depression scale

Minnesota Multiphasis Personality InventoryIme instrumenta ispisujemo poetnim velikim slovom samo kada je

u pitanju konkretan instrument, ali kada navodimo neodreeni instrument, tada nema potrebe za poetnim velikim slovom.

Na primjer: (srpski jezik) Koristili smo test vokabulara... (engleski jezik) We use a vocabulary test...

Pravila za ispis velikim slovima

121. U engleskom jeziku se velikim slovima ispisuju poetna slova kljunih rijei u naslovima knjiga kada ih navodimo u otvorenom tekstu ili na koricama knjige, a u srpskom ne (str. 43).

122. U popisu literature ili izvora ne koriste se velika slova za istaknute rijei. (str. 43).

123. U otvorenom tekstu rijei ili sentence nikad ne naglaavamo veli-kim slovima. Za to koristimo italiku (str. 43).

124. Kada u otvorenom tekstu neku rije ili vie rijei istaknemo velikim slovima, to je kao da priamo i samo jednu ili nekoliko rijei izgovorimo mnogo glasnije (str. 44).

125. Kada u tabelama ispisujemo imena varijabli, koristimo velika poet-na slova (44).

126. Verzalne skraenice u otvorenom tekstu navodimo velikim slovima (str. 44)

127. Imena studijskih odsjeka kao i imena institucija u otvorenom tekstu piemo velikim poetnim slovom (str. 44).

128. Imena instrumenata piemo poetnim velikim slovom, bilo da dolaze iza skraenice, bilo da se navode bez skraenice (str. 44).

46

129. Ime instrumenta pimo poetnim velikim slovom samo kada se radi o konkretnom instrumentu, ali kada navodimo neodreeni instrument, nema potrebe za poetnim velikim slovom (str. 45).

Upotreba italike

Italiku ne treba koristiti previe esto zato to nam ona slui kao glavno sredstvo da naglasimo odreene rijei ili pojedine dijelove teksta. U starijim tekstovima naglaavanje je vreno podvlaenjem, boldovanjem pa i krupnim slovima, a danas sve to, manje-vie, ostvarujemo italikom.

Italiku koristimo za ispis naslova, odnosno podnaslova u tekstu u skladu sa rangom naslova i urednikim pravilima.

Na primjer: (srpski jezik) Eksplanatorna faktorska analiza

(engleski jezik) Explanatory Factor AnalysisItalikom naglaavamo rijei ili pojedine dijelove teksta. Na primjer:

(srpski jezik) Ovo je prvo istraivanje u kome se objedinjeno razmatraju ove dvije mjere u okviru faktorskoanalitikih metoda.

(engleski jezik) This is the first investigation to jointly consider these two measures within the framework of factor analytic mothods.

Kada naglaavamo italikom, nema potrebe da isti tekst i boldujemo jer se radi o dvostrukom naglaavanju.

Na primjer: (srpski jezik) Ispravno: Ovo je prvo istraivanje u kome...

Pogreno: Ovo je prvo istraivanje u kome...

(engleski jezik) Correct: This is the first investigation to jointly consider...

Incorrect: This is the first investigation to jointly consider... Kada u otvorenom tekstu istiemo odreena slova ili simbole,

piemo ih italikom.

47

Na primjer: (srpski jezik) Slovo a oznaava... (engleski jezik) The letter a mark...

Rijei koje mogu izazvati zabunu naglaavamo italikom kako bi italac obratio panju na stvarno znaenje rijei u kontekstu.

Na primjer: (srpski jezik) mala grupa [misli se na svojstvo, ali ne i veliinu grupe]

(engleski jezik) the small group [meaning a designation, not group size]Italikom ispisujemo statistike simbole, slova u statistici i algebar-

ske varijable.

Na primjer: (srpski jezik) F(1, 53) = 10,30; t test; procjena n; a/b = c/d

(engleski jezik) F(1, 53) = 10.30; t test; trial n; a/b = c/dUz ime asopisa italikom ispisujemo periodini broj izdavanja

sveske.

Na primjer: (srpski jezik) , . 34, 231239. (engleski jezik) Journal of Educational Psychology, 84, 331339.

Verbalni opis skalnih vrijednosti, ali ne i numeriki, ispisujemo italikom.

Na primjer: (srpski jezik) Ispitanici su odgovarali skalom od 1 (slabo) do 5 (odlino). (engleski jezik) The respondents answered on a scale from 1 (poor) to 5 (exellent).

Pri navoenju referenci italikom ispisujemo naslov sa korica, ali ne obavezno i naslov rada.

Na primjer:

48

(srpski jezik) , . (2009). XIX XX . " " (. 5477). : . (engleski jezik) Suzi, N. (2008). Can we motivate students to memorize sensless contents. U knjizi: A. Kozlowska, R. Kahn, B. Kouh, A. Kingston, J. Magon (Eds.), The role of theory and research in educational practice (pp. 113133). Grand Foks: University of North Dakota.

Italikom ne ispisujemo statistike i matematike sabskripte koje navodimo uz simbole kao ni slova grkog alfabeta.

Na primjer: (srpski jezik) Fmax; SA+ SB;

(engleski jezik) Fmax; SA+ SB; Italiku ne koristimo da naglaavamo tekst tamo gdje to nije nuno

suvina italika optereuje tekst i zbunjuje. Na primjer:

(srpski jezik) Vano je imati na umu da se ovaj proces ne predlae kao osnova teorije razvoja.

(engleski jezik) It is important to bear in mind that this process is not proposed as a stage theory of developments (Publication manual of the American Psychological Association, 2007, str. 102).

49

Pravila za upotrebu italike

130. Italiku koristimo za ispis naslova, odnosno podnaslova u tekstu u skladu sa rangom naslova i urednikim pravilima (str. 46).

131. Italikom naglaavamo rijei ili pojedine dijelove teksta (str. 46). 132. Kada naglaavamo italikom, nema potrebe da isti tekst i boldujemo

jer se radi o dvostrukom naglaavanju (str. 46). 133. Kada u otvorenom tekstu istiemo odreena slova ili simbole, pie-

mo ih italikom (str. 46). 134. Rijei koje mogu izazvati zabunu naglaavamo italikom kako bi i-

talac obratio panju na stvarno znaenje rijei u kontekstu (str. 47). 135. Italikom ispisujemo statistike simbole, slova u statistici i algebar-

ske varijable (str. 47). 136. Uz ime asopisa italikom ispisujemo periodini broj izdavanja sves-

ke (str. 47). 137. Verbalni opis skalnih vrijednosti, ali ne i numeriki, ispisujemo ita-

likom (str. 47). 138. Pri navoenju referenci italikom ispisujemo naslov sa korica, ali ne

obavezno i naslov rada (str. 47). 139. Italikom ne ispisujemo statistike i matematike sabskripte koje

navodimo uz simbole kao ni slova grkog alfabeta (str. 48). 140. Italiku ne koristimo da naglaavamo tekst tamo gdje to nije nuno

suvina italika optereuje tekst i zbunjuje (str. 48).

Skraenice

Skraenice koristimo da bismo rasteretili tekst i uinili ga lake razumljivim, a ne da ostavimo utisak naunosti ili da bi tekst izgledao pametnije. U svrhu maksimalne jasnosti, APA preporuuje da autori tedljivo koriste skraenice (ibidem, str. 103). Prostor koji na papiru spasimo skraenicom, esto e itaocu oduzeti dragocjeno vrijeme u traganju za znaenjem te skraenice.

Previe skraenica zamagljuje znaenje teksta i oduzima itaocu dragocjeno vrijeme.

50

Na primjer: (srpski jezik) Pogreno: Prednost LR jasno proizilazi iz VR podataka koji odraavaju visok PP i PN nivo brzine DR. Ispravno: Prednost lijeve ruke jasno proizilazi iz podataka o vremenu reagovanja koji odraavaju visok pogrenopozitivan i pogrenonegativan nivo brzine desne ruke.

(engleski jezik) Incorrect: The advantage of the LH was clear from the RT data, whoich reflected high FP and FN rates for the RH.

Correct: The advantage of the left hand was clear from the reaction time data, wich reflected high false-positive and false-negative rates for the right hand (Publication manual of the American Psychological Association, 2007, str. 103).

Poznate skraenice unosimo velikim slovima bez italike. Na primjer:

(srpski jezik) IQ; REM; UNESCO; AIDS

(engleski jezik) IQ; REM; UNESCO; AIDSKada uvodimo novu skraenicu koja e vaiti samo za tekst koji

publikujemo, pr