Metodika pisanja seminarskog

U N I V E R Z I T E T U B I H A Ć UPEDAGOŠKI FAKULTET U BIHAĆU

Odsjek za engleski jezik i književnost

Đorđe Slavnić Tijana Bišćević

TEHNIKA AKADEMSKOG PISANJA

Bihać, oktobar 2004.

-Slavnic-Biscevic: Tehnika akademskog pisanja ...

2


D J E L A NA D O D I P L O M S K O M S T U D I J U

Na dodiplomskom studiju studenti su dužni na temelju Pravila o režimu studija, te Zakona o naučno-istraživačkoj djelatnosti da se osposobe u izradi određenih pismenih radova koji će predstaviti sposobnost studenta da učestvuje u naučno-istraživačkom radu. Na dodpilomskom studiju studenti najčešće pišu sljedeće radove:

1) referat, 2) seminarski rad, 3) diplomski rad;

SEMINARSKI RAD

Seminarski rad je samostalna stručna obrada teme koju izabere student iz ponuđenih tema ili po sugerisanju predmetnog nastavnika iz predmeta koji su utvrđeni nastavnim planom i programom. Izradom seminarskog rada student se dublje upoznaje sa obrađenom temom i materijom nastavnog programa i stiče prva iskustva u pisanju stručnih i naučnih djela. Seminarskim radom student pokazuje sposobnost primjene teorijskih i praktičnih znanja stečenih na predavanjima ili stečenih korištenjem literature. Uglavnom, prilikom izrade seminarskog rada obrađuje se jedan uži ili jednostavniji problem.

BITNI ELEMENTI SEMINARSKOG RADA

Seminarski rad piše se pisaćom mašinom ili na kompjuteru najvećim proredom (razmak 2) na papiru formata A4 (210 X 297 mm), a sastoji se od sljedećeg:

1) omotne ili vanjske stranice,2) unutrašnje stranice,3) sadržaja,4) uvoda,5) izlaganja materije (u dva do tri dijela),6) zaključka,7) popisa literature (bibliografije),8) priloga (ako postoje).

Optirnalni obim seminarskog rada je desetak stranica ili po procjeni predmetnog nastavnika.

3


Naslov rada

Naslov rada izražava njegov osnovni sadržaj. Mora biti kratak, jasan I informativan i poželjno je da sadrži važnije ključne riječi o tretiranom problemu. Treba izbjegavati dugačke i nespretne naslove.

Predgovor

Predgovor nije obavezan ali ukoliko se kandidat odluči za njegovo pisanje, u njemu istiše razloge koji su ga potakli na izbor teme. U predgovoru se obilježava motiv i značenje seminarskog rada i eventualno se iznose posebne teškoće na koje je kandidat nailazio u radu.

Uvod

Uvod je pristupni dio seminarskog rada. U njemu student uvodi čitaoca u područje tretirane teme a upoznaje ga sa problemom istraživanja te sa sadržajem rada.

Izlaganje materije

Izlaganje materije je najopsežniji dio seminarskog rada. Student mu mora posvetiti najviše pažnje i vremena. Tretirana materija se raspoređuje u poglavlja, iznose rezultati istraživanja, opisuju se, objašnjavaju i izlažu utvrđene relevantne činjenice.

Zaključak

Zaključak je zapravo na koncizan način izložena sinteza čitavog seminarskog rada i ne smije biti preopširan.

Popis korištene literature (bibliografija)

Poslije zaključka seminarskog rada navodi se popis korištene literature. Po pravilu se piše na posljednjoj stranici a korištena literatura se grupiše na četiri skupine i to: (1) knjige, (2) studije, (3) članci, (4) nepotpisani natpisi, (5) priručnici, enciklopedije i slično.

4


Dokumentacijska osnova rukopisa

Dokurnentacijsku osnovu rukopisa seminarskog rada kao i drugih naučnih i stručnih djela čine:

1) pozivne bilješke i fus-note,2) ilustracije (ukoliko ih ima),3) stilsko-jezička i terminološka obrada rukopisa.

Pisanje teksta seminarskog rada

Tekst seminarskog rada mora biti jasan, koncizan i gramatički ispravan. Za pisanje seminarskog rada treba izabrati vrijeme kada je student najodmorniji i kada je za to inspirisan. Prethodno mora konsultirati I proučiti svu raspoloživu aktuelnu literaturu o tretiranoj materiji.

Najprije treba pisati ono što je najjednostavnije bez obzira o kom djelu (tezi) se radi jer se u konačnoj verziji ti dijelovi mogu vrlo jednostavno povezati u cjelinu. Pisati treba samo na jednoj strani papira ostavljajući i s lijeve i s desne strane papira dovoljno prostora (margine) radi eventualnog ispravljanja grešaka, odnosno poboljšanja rukopisa. Završno kucanje teksta vrši se tek nakon druge redakcije, odnosno nakon iščitavanja teksta I unošenja eventualnih poboljšanja. Tekst kucati tako da na stranicu stane najviše 26 do 28 redova sa po 60 slovnih mjesta tj. leksikografskih znakova. Računa se i prazan prostor između riječi. Preporučuje se da tekst bude raščlanjen na pasuse (3-5 pasusa) koji čine logičnu cjelinu na jednoj stranici.

DIPLOMSKI RAD

Diplomski rad je samostalno stručno djelo studenta u kojem pod vodstvom mentora obrađuje utvrđenu temu.

Svrha izrade diplomskog rada

Osnovna svrha izrade diplomskog rada je u tome da student, nakon položenih ispita, izrade seminrskih radova i izvršenih drugih obaveza u toku studija treba da pokaže sposobnost samostalnog rješavanja kompleksnog problema i snalaženje u rješavanju teorijskih i praktičnih problema koji ne moraju imati karakter originalnosti. U izradi diplomskog rada student mora pokazati sposobnost prirnjene teorijskog i praktičnog znanja te sposobnost da se samostalno služi aktuelnom domaćom i stranom literaturom u pismenoj obradi teme. Osim toga, student izradom diplomskog rada mora da dokaže:

5


1) sposobnost primjene naučnih metoda i naučnog instrumentarija u obradi aktuelne teme;

2) sposobnost korištenja relevantnih tuđih spoznaja, stavova i naučnih činjenica koje su objavljene u korištenoj literaturi;

3) sposobnost pravilne obrade ilustracija (tabela, grafikona, fotografija, crteža) .

Bitni elementi diplomskog rada

Bitni elementi diplomskog rada neće biti ovdje posebno razmatrani jer su oni gotovo identični onima koji su prikazani u shemi seminarskog rada.

Pisanje teksta naučnog i stručnog djela

Pri pisanju naučnog i stručnog djela student, odnosno autor naročitu pozornost mora obratiti:

1) dokurnentacijskoj osnovi rukopisa,2) samom pisanju teksta,3) stilskoj, jezičkoj i terminološkoj obradi rukopisa;

Dokumentacijska obrada rukopisa

Svako naučno i stručno djelo djelo temelji se na proučenom i sređenom literarnom materijalu kao dokumentacijskoj osnovi rukopisa koja se očituje u:

1) citatima,2) bilješkama,3) fus-notama,4) ilustracijama;

Oni su sastavni dio autorovog rukopisa (teksta djela)

6


Citiranje literature

U naučnom i stručnom pisanom djelu mora se jasno odvojiti autorov tekst, misao, spoznaja, ideja, podatak, ilustracija i slično od tuđeg teksta, tuđih spoznaja, podataka, ilustracija i slično.

Od drugog autora mogu se preuzeti definicije pojmova, naučne činjenice, ideje, podaci, stavovi, informacije i slično ali uvijek treba na vrlo jasan i uobičajen način navesti od koga su i iz kojeg bibliografskog izvora preuzeti. To se postiže citiranjem.

Mnogostruka je uloga citiranja u naučnim i stručnim djelima. Najčešće se citiranjem:

1) ilustrira neki problem,2) dokazuje nešto,3) argurnentira vlastita misao pozivajući se na neki autoritet,4) želi dokazati da je autor "naučniji" od autora citirane misli.

Ako autor citira citat (“citat iz druge ruke"), on mora navesti sve elemente o originalnom djelu (citatu) a nakon toga navesti takođe sve elemente o autoru i djelu iz i od koga je preuzeo citat.

Kada se duži tekst "prepričat vlastitim riječima, potrebno je navesti o kome tekstu je riječ. Preuzimanje tuđih ostvarenja bez navođenja autora I njegovog djela NEDOPUŠTENO JE i predstavlja PLAGIJAT .

Evo nekoliko primjera citata:

1) U svojoj studiji, Šamić ovako definiše nauku: “Znanost (nauka) je sređeno, sistematizirano i provjereno znanje ...”1

2) Na sličan način dr Žuvela definira znanost: "Znanost ili nauka je sistematizirani skup znanja ...”2

1 Midhat Šamić, Kako nastaje naučno djelo, (uvođenje u tehniku naučno-istraživačkog rada), /peto izdanje/, Svjetlost, Sarajevo, 1980, str. 120.

2 Ivan Žuvela, Uvod u ekonomiku istraživanja, /skripta/, Ekonomski fakultet Sveučilišta "Vladimir Bakarić" u Rijeci, Rijeka, 1978, str. 131.

7


Pozivna bilješka, fusnota, podnožak

Pozivna bilješka označava osim korištenog bibliografskog materijala ili izvora i bilješku ispod teksta koja obično sitnim slovima (što se u radovima kucanim pisaćom mašinom postiže smanjenjem proreda), objašnjava nešto u vezi sa tretiranom materijom. To su, zapravo, korisna ali istovremeno nisu neophodna objašnjenja.

Postoje tri (3) vrste fus-nota:

1) Dokumentarne ili bibliografske napomene:

One treba da pruže jamstvo istinitosti određenih citata te da čitaoca pravilno upute na korištenu literaturu i samim tim ga pobliže upoznaju sa odgovarajućim izvorima.

2) Eksplikativne napomene:

One služe kao dopunska objašnjenja pojedinih dijelova izlaganja i u cijelosti su autorove.

3) Komparativne napomene:

Ove napomene služe za upućivanje čitaoca na neki drugi izvor koji obrađuje istu ili sličnu problematiku.

Tuđa djela, spoznaje i stavovi citiraju se na dva načina.

PRVI NAČIN: Iza prezimena autora ili ključne riječi o problemu napiše se arapski broj koji se zatim ponovi na dnu stranice ispod crte koja se stavlja ispod teksta a iza njega se navode svi bitni elementi bibliografske jedinice (vidi primjere 1 i 2).

DRUGI NAČIN: Ovaj način ili načini se rjeđe koriste, gotovo nikako u dodiplomskim radovima.

8


Prije nego što navedemo nekoliko najkarakterističnijih načina pisanja pozivnih bilješki i fus-nota, potrebno je objasniti neke najčešće kratice koje se koriste pri izradi naučnih i stručnih djela.

1) Opus citatum ili skraćeno op.cit. ili samo o.c. što znači "navedeno djelo" to jest “djelo” koje je u ranijem citiranju navedeno, na prirnjer: M. Šamić, op.cit., str .44.

2) Ibidem, skraćeno Ibid. , ibd. ili ib. znači na istom mjestu, u istom djelu, na istoj strani neke knjige (upotrebljava se najcešće u citatima). Tako, na primjer, ako želimo ponovo citirati Šamića ne moramo pisati sve podatke nego samo stavimo: Ibidem, str .44.

3) Infra označava ispod, niže, dolje, u narednom izlaganju. Na primjer: “pob1iže o tome cf. infra tačka 6.7. “Danteov život ...” ili “cf. infra bilješka ispod teksta br. 88.”

4) Supra označava gore, ispred, prije, u prethodnom izlaganju. Na primjer: “cf. supra tačka 8.2. Danteov život i djelo ...” ili "cf. supra bilješku 84.”

5) Confer, skraćeno cfr. ili cf. znači uporedi, sravni, vidi. Na primjer: vidi bilješku 2 u prethodnom izlaganju: cf. supra tačka 2.

6) In fine znači konačno, na kraju (knjige), na završetku.

7) Pagina, skraćeno pag. ili p. znači stranica u knjizi.

8) “Kurziv je naš”, piše se onda kada autor citira tuđi tekst i zahtjeva da se pojedini dijelovi ili riječi ili rečenice štampaju kurzivom.

9) Scilicet skraćeno scil. ili sc. znači razurnije se, naime, to jest, svakako.

10) Respective skraćeno resp. znači odnosno, dotično.

9


PRIMJERI PISANJA POZIVNIH BILJEŠKI I FUSNOTA:

1. Knjige:

a) R. Zelenika: Međunarodna špedicija, (Osnovni i specijalni poslovi), Istarska naklada, Pula, 1985, str. 25.

(U ovom slučaju navodi se ime i prezime autora, naslov knjige ili monografije, podnaslov (u zagradi), ime izdavača, mjesto izdanja, godine izdanja i stranica sa koje je citat uzet.)

b) Ibidem, str. 75. (Ovo znači da je korišten citat iz neposredno navedenog djela samo sa druge stranice.)

2. Članci, referati, rasprave

a) D. Kritovac, Oprema naših znastvenih i stručnih periodičnih publikacija, Informatologia Yugoslavica, 10, (1-4), 1978, str. 15.

(U ovom slučaju treba navesti ime i prezime autora, naslov članka ili studije, ime časopisa /podvučeno, svaka riječ zasebno/ , godište časopisa, broj i godina izdanja te stranica sa koje je citirano.)

3. Enciklopedije, leksikoni, riječnici:

a) Tvrtko Čubelić, odrednica “Znanost o književnosti”, Književni leksikon, Zagreb, 1972.

b) odrednica "Leksikografija", Enciklopedija Leksikografskog Zavoda, Jugoslavenski Leksikografski Zavod, Zagreb, 1968, IV svezak, str. 345.

Ukoliko pri citiranju neke bibliografske jedinice nedostaju neki od sljedećih podataka upotrebljavaju se skraćenice koje označavaju nedostatak tih podataka:

a) ukoliko nije navedena godina štampanja knjige stavlja se oznaka “s.a.”, (latinski sine ano znaci “bez godine”), na primjer: Henrik Ibzen, Nora, Svjetlost, Sarajevo, s.a..

10


b) ukoliko nije navedeno mjesto štampanja upotrebljava se oznaka "s.l." što na

latinskom znači sine loco - bez mjesta. Na primjer: Henrik Ibzen, Nora, Sarajevo, s.l.,

1982.

c) ako nije navedeno ime izdavača ili štamparije koristi se oznaka "s.n." što na

latinskom znači sine nomen = bez imena. Na primjer: Henrik Ibzen, Nora, s.n., Sarajevo,

1982.

JEZIČKO-STILSKA OBRADA RUKOPISA

U naučnim i stručnim djelima ne može se pisati kolokvijalnim (govomim, svakodnevnim) jezičkim izrazom pa stoga ovdje treba paziti na formulacije i kvalifikacije koje se iznose u ovakvim djelima. Posebno treba izbjegavati pretjerane i krajnje subjetkivne izraze kao što su “kolosalno", "fantastično", "neponovljivo", "predivno", za stvari koje nas oduševljavaju kao što treba izbjegavati i ružne i neprijatne kvalifikacije izražene žestokim I neodmjerenim pridjevima uopšte ("odvratno", "glupo", "besmisleno", "idiotski" i slično). Treba se takođe izražavati što preciznije i jednostavnije, izbjegavati neprecizne, nejasne i subjektivne termine da bi se time postigla jasnost i preciznost zaključaka te čitkost teksta.

Pored kolokvijalnog, govornog stila postoje jos i naučni stil3, administrativni stil4,

književno-umjetnički stil5 i drugi stilovi.

3 Kod naučnog stila u prvom planu su elementi naučnog i intelektualnog jezika, bez subjektivnosti, pretjerane individualnosti, osjećajnosti, ironije, cinizma. Stil je po pravilu velikih obrta, strog, "suh", namijenjen specijalistima. Potrebno je da naučni tekst bude logičan, jasan i tačan.

4 Ovaj stil blizak je naučnom i koristi se za pisanje zvaničnih akata, dopisa, dokumenata uopšte. Njime se pišu zakonski propisi i slična djela.

5 Ovaj sti1 se bitno razlikuje od naučnog i administrativnog jer u njemu više do izražaja dolazi mašta nego intelekt, više osjeđaji nego razum. Ovaj sti uključuje u sve ostale sti1ove i sve druge mogućnosti jezičkog izraza.

11


Treba, po svaku cijenu, izbjegavati upotrebu prvog lica jednine pa čak i prvog lica množine.

Na primjer: “Ja sam to istražio …”, “ prema mojim istraživanjima …”, “čini mi se …”, “ siguran sam …”, “ poznato mi je …”, " znam …” i slično.

Ovakve izjave iritiraju čitaoce i slušaoce i stvaraju odbojnost prema piscu kao i materiji o kojoj je riječ pa ih stoga treba izbjegavati.

U naučnom radu treba pisati bezlično, na primjer: “istraživanja su pokazala …”, “smatra se …” i slično.

Brojevi se u seminarskim i diplomskim radovima pišu na sljedeći način: brojevi do deset pišu se slovima obavezno a preko deset ciframa. Od ovog pravila izuzima se pisanje datuma koji se uvijek pišu brojevima. Brojevi i godine na početku rečenice pišu se obavezno slovima a ne ciframa.

12


PRILOG 1: Unutršnja naslovna stranica jednog seminarskog rada (vanjskanaslovna stranica je identična samo ne sadrži podatke o nastavnompredmetu i mentoru.)

UNIVERZITET U SARAJEVUFILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU

Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo

DRAMATURGIJA PLAUTOVIH KOMEDIJA

Seminarski rad

NASTAVNI PREDMET: Istorija svjetske drame i pozorišta IMENTOR: Doc. dr Đorđe SlavnićSTUDENT: Saša Madacki

Sarajevo, novembar 1994.

13


PRILOG 2: Primjer pisanja popisa literature (bibliografije) na kraju seminarskog(diplomskog) rada.

BIBLIOGRAFIJADJELA:

1. Aristotel,6 O pjesničkoj umetnosti,7 Rad8, Beograd9, 194810.2. Aristofan, Komedije, Naučna knjiga, Beograd, 1963.3. Plaut, Komedije, Znanje, Zagreb, 1951.4. ……… 5. ………6. ………

KRITIČKA LITERATURA:

1. Arnold Hauzer, Socijalna istorija umetnosti i književnosti, Prosveta, Beograd,1966.2. Silvio d' Amico, Povijest dramskog teatra, Prosvjeta, Zagreb, 1972.3. Cezare Molinari, Istorija pozorišta, Jugoslovenska knjiga, Beograd, 1982. 4. ...5. ...6. ...

6 Puno ime autora djela 7 Tačan naslov djela8 Ime izdavača tj. izdavačke kuće9 Mjesto izdanja publikacije10 Godina izdanja publikacije

14

Documents

Metodika pisanja seminarskog