Poglavlja Za i Parcijalu Aronson

Socijalna psihologija Skripta MELA TABAKOVIĆ

POGLAVLJE SOCIJALNA PERCEPCIJA: KAKO

SPOZNAJEMO DRUGE LJUDE

Socijalna percepcija proučava kako stvaramo dojmove i donosimo zaključke o drugim

ljudima. Vaţan izvor informacija kojim se pri tome sluţimo je neverbalno ponašanje ljudi

kao što su njihovi izrazi lica, pokreti tijela isl.

Neverbalno ponašanje

Neverbalna komunikacija je način na koji ljudi komuniciraju bez riječi namjerno

ili nenamjerno, a neverbalni znakovi uključuju izraz lica, ton glasa, geste, poloţaj tijela,

pokret, dodir isl. Kako neverbalna komunikacija djeluje?

Neverbalno ponašanje se prvenstveno koristi za: izraţavanje emocija (oči su vam suţene,

obrve spuštene, usne su vam stisnute u tanku ravnu cetu ljuti ste)

Otkrivanje stavova (sviĎaš mi se-smješenje, pojačan kontakt očima, ne sviĎaš

mi se-izbjegavanje pogleda, duboki glas, tijelo okrenuto na drugu stranu)

Odrţavanje osobina ličnosti (ja sam otvorena osoba-široke geste, promjene u

modulaciji tokom govora)

Reguliranje verbalne komunikacije (spustite glas i odvratite pogled dok

završavate rečenicu)

Pokazivanje emocija izrazom lica

Krunski dragulji neverbalne komunikacije su izrazi lica. Darwinovo istraţivanje

izraza lica imalo je ogroman uticaj u mnogim područjima.

Sva ljudska bića kodiraju-pokazivanje ili izraţavanje neverbalnog ponašanja kao što

je smješenje ili tapšanje nekoga po leĎima i dekodiraju-tumačenje značenja

neverbalnog ponašanja koje drugi ljudi izraţavaju, kao što je zaključivanje da je tapšanje

po leĎima bio izraz gledanja sa visine a ne naklonosti. Istraţivanja Dachera i Keltnera npr

ukazuju da nelagoda ima specifičan neverbalan izraz kako je provjerena u

njegovom uztorku studenata bjelaca i crnaca. Od studenata se u Keltnerovom

istraţivanju traţili da izvedu teţak zadatak koji ih je često dovodio do osjećaja da im nestaju

sposobnosti. Keltner je paţljivo kodirao fotografije različitih izraza na njihovim licima tokom

rješavanja zadataka, a kasnije je od studenata traţio da ih dekodiraju.

Keltner je zaključio da postoji specifičan izraz za neklagodu koji se sastoji od okretanja

glave, pogleda prema dolje, odvraćanja pogleda na stranu, smješka na silu isl.

Čimbenici koji smanjuju tačnost dekodiranja emocija. Ispravno dekodiranje izraza lica

mnogo je sloţenije nego što slutimo.


Prvi razlog jeste taj što ljudi često pokazuju mješavine emocija pri čemu jedan dio lica

izraţava jednu emociju, a drugi dio lica drugu emociju.

Drugo, ljudi pokušavaju izgledati manje emocionalni nego što to jesu kako niko ne bi znao

kako se osjećaju.

Treće, ispravno dekodiranje izraza lica moţe biti teško zbog toga što kultura iz koje potiču

igra ulogu u tome kada će i kako će ljudi pokazati emocije na svojim licima.

Paul Ekman i suradnici primjetili su da postoje pravila pokazivanja emocija-

kulturalno specifična pravila o tome koja je neverbalna ponašanja prikladno pokazati.

Primjerice američke kulturalne norme obezhrabruju muškarce u pokazivanju osjećaja kao

što su ţalost i plač, ali takve izraze emocija dozvoljavaju ţenama. U Japanu tradicionalna

kulturalna pravila nalaţu da ţena ne smije pokazati širok nesuzdrţan osmjeh. Japanka će

uvijek rukama sakriti širok osmjeh.

Kodiranje je pokazivanje ili izraţavanje neverbalnog ponašanja, kao što je smiješenje ili

tapšanje nekoga po leĎima.

Dekodiranje je tumačenje značenja neverbalnog ponašanja koje drugi ljudi izraţavaju, kao

što je zaključivanje da je tapšanje po leĎima bio izraz gledanja s visine, a ne naklonosti.

Pravila pokazivanja emocija su kulturno specifična pravila o tome koja je neverbalna

ponašanja prikladno pokazati.

Ostali kanali neverbalne komunikacije

Amblemi predstavljaju geste koje imaju jasno i razumljivo značenje unutar neke kulture.

Obično imaju izravan verbalni prevod kao znak „OK“. Svakodnevni ţivot je sačinjen od

neverbalnih interakcija putem više kanala. Robin Akert i Abigail Panter ispitivali su različite

osobine ličnosti kako bi vidjeli moţe li se na osnovu njih predvidjeti ko su dobri dekoderi.

Dobiveni su naprimjer neki dokazi da ekstravertne osobe tačnije dekodiraju

neverbalne znakove na zadacima SIT-a nego introvertne osobe.

Spolne razlike u neverbalnoj komunikaciji

U velikom broju istraţivanja pokazalo se da su ţene bolje u kodiranju i dekodiranju. No kao i

kod većine pravila ovdje postoji iznimka. Iako su ţene suprotne muškarcima u

dešifriranju neverbalnih znakova dok osoba govori istinu, one gube svoju

superiornost kad osoba laţe. Rushantal i De Paule smatraju da je to zbog toga što su ţene

pristojnije od muškaraca. Tako su sposobne dekodirati neverbalne znakove laganja,

suočene su s obmanom iz pristojnosti i poštovanja prema govorniku te su sklone

svoje vještine isključiti. Ovo tumačenje se slijepo uklapa u teoriju spolnih razlika koju

je predloţila Alicia Eagly.

Teorija socijalnih uloga je teorija prema kojoj do spolnih razlika u ponašanju dolazi zbog

društvene podjele poslova meĎu spolovima. Ova podjela dovodi do razlika u očekivanjima


vezanim uz spolne uloge i specifične vještine koje su odgovorne za razlike izmeĎu

socijalnog ponašanja muškaraca i ţena.

Implicitne teorije ličnosti: popunjavanje praznina

Implicintna teorija ličnosti je vrsta sheme kojom se ljudi koriste kako bi grupirali

različite osobine ličnosti koje se javljaju zajedno.

Primjerice mnogi ljudi vjeruju da osoba koja je ljubazna da će biti i velikodušna. Kako naša

kultura i jezik oblikuju naše dojmove o drugim ljudima? Ljudi stvaraju dojmove o

drugima u skladu sa implicitnim teorijama ličnosti koje postoje u njihovom jeziku. Npr.

kada su kinesko-engleski dvojezični govornici čitali priče na engleskom jeziku bili su

sklopniji stvoriti dojam u skladu sa zapadnjačkim implicitnim teorijama umjetničkim tipom

ličnosti. Kada su ovi dvojrezični govornici čitali iste priče na kineskom jeziku bili su

skloniji stvoriti dojam u skladu sa kineskim implicitnim teorijama shi ju tipom ličnosti.

(Hoftman, Lav i Johnson).

Uloga kulture u implicitnim teorijama ličnosti:

Mnogi od nas imaju vrlo slične teorije, no ima takoĎer i prostora za individulane varijacije pa

imamo i neke teorije koje se razlikuju. Ove teorije razvijaju se s vremenom i s iskustvom.

Nije iznenaĎujuće da često imaju jaku kulturnu komponentu: U nekom će društvu većina ljudi

dijeliti implicitne teorije ličnosti zato što su one kulturna vjerovanja koja se prenose u tom

društvu.

Priroda atribucijskog procesa

Kao otac atribucijske teorije navodi se Fitz Heider. Heider je razmatrao kako je sam

nazvao „naivnu“ ili „zdravorazumnu“ psihologiju. Po njegovom mišljenju ljudi se

ponašaju kao znanstvenici-amateri i pokušavaju razumjeti ponašanje drugih ljudi

sastavljajući djeliće informacija dok nedoĎu do razumnog objašnjenja ili uzroka.

Atribucijska teorija je opis procesa kojim ljudi objašnjavaju uzroke vlastitog ponašanja ili

ponašanja drugih ljudi.

Razlikujemo unutarnju i vanjsku atribuciju po Heideru.

Unutarnja atribucija je zaključak da se osoba ponaša na odreĎen način, zbog nečeg u vezi

te osobe kao što su njezini stavovi, karakter ili osobine ličnosti.

Vanjska atribucija je zaključak da se osoba ponaša na odreĎen način zbog nečega vezanog

za situacije u kojoj se nalazi, predpostavka je da bi većiva ljudi reagovala na isti način u

takvoj situaciji.

Osnovna atribucijska pogreška: ljudi kao psiholozi ličnosti

Osnovna atribucijska pogreška je sklonost procjenjivanja stupnja u kojem je ponašanje

ljudi odreĎeno unutarnjim dispozicijskim faktorima i podcjenjivanja uloge situacijskih

faktora. Ovaj pojam definirao je socijalni psiholog Le Ross.


Model kovarijacije/unutarnje nasuprot vanjskim atribucijama – teorija koja navodi da, u

nastojanju da donesemo atribuciju o tome šta je uzrokovalo ponašanje neke osobe. Sustavno

uočavamo obrazac izmeĎu prisustva i odsustva mogućih uzroka i javljanja ili nejavljanja istog

ponašanja.

Informacija o suglasnosti: O Informacija o stupnju u kojem se drugi ljudi ponašaju na isti

način kao izvoĎač prema istom podraţaju.

Informacija o različitosti: informacija o stupnju u kojem se odreĎeni izvoĎač ponaša drugačije

prema drugim podraţajima.

Informacija o dosljednosti: Informacija o stupnju u kojem se ponašanje izmeĎu istog izvoĎača

i istog podraţaja ponavlja tijekom vremena i u različitim okolnostima.

Perceptivna istaknutost je prividna vaţnost informacije koja je u fokusu čovjekove

pozornosti: ljudi su skloni procijeniti uzročnu ulogu perceptivno istaknute informacije.

Eksperiment: Osnovna atribucijska pogreška Čak i kada su ljudi znali da je autorov

izbor teme eseja bio aksteralno uvjetovan predpostavljali su da ono što je napisao

odražava ono što on stvarno misli o Castru. Drugim riječima internalno su

atribuirali njegovo ponašanje (Jones i Haris). Na primjerici već klasičnog

istraživanja Jonesa i Harisa tražili su od studenata da pročitaju esej koji je napisao drugi

student u kojem se ili podržava ili suprostavlja vlast Fidela Castra na Kubi i da zatim

pokušaju pogoditi kakav je autorov stvaran stav o Castru. U jednoj eksperimentalnoj

situaciji istraživači su rekli studentima da je autor sam izabrao koje će stajalište zauzeti u

eseju pa je sudionicima bilo lako pogoditi stvaran stav autora eseja. Ako je izabrao pisati u

korist Casra onda je jasno da je prijateljski nastrojem prema njemu. U drugoj situaciji

studentima je rečeno da autor nije imao nikakvu mogućnost koje stajalište zauzeti.

Ipak sudionici istraživanja predpostavili su da autor zaista vjeruje u ono što je

napisao iako su znali da nije mogao izabrati stajalište koje će zauzeti.

Proces atribuiranja u dva koraka nastaje kada ljudi analiziraju ponašanje druge

osobe, obično automatski donose unutarnju atribuciju, zatim mogu svjesno odabrati da se

upuste u zahtjevni drugi korak procesa razmišljajući o mnogim situacijskim razlozima

za ponašanje nakon čega mogu promjeniti svoju početnu vanjsku atribuciju.

Efekt reflektora: Sklonost precjenjivanja stupnja u kojem su naši postupci i izgled uočljiviji

drugima.

Razlika izvoĎač/promatrač- sklonost da se ponašanje drugih ljudi vidi kao dispozicijski

uvjetovano a veće usmjeravanje na ulogu situacijskih faktora pri objašnjavanju vlastitog

ponašanja.

Harold Kelly razvio je teoriju atribucije ko0ja se usmjerila na prvi i osnovni korak kako

ljudi odlučuju hoće li donjeti unutarnju ili vanjsku atribuciju? Njegov glavni doprinos

atribucijskoj teoriji je spoznaja da pri stvaranju dojma o nekoj osobi uočavamo i razmišljanje


o više djelova koji čine informaciju. Npr. zamolimo prijatelja da nam posudi svoj

automobil a on nas odbije. Posle se pitamo zašto.

Kellyeva teorija: model kovarijance moţe odgovoriti na ovo pitanje i ona predstavlja

teoriju koja navodi da u nastojanju da donesemo atribuciju o tome što je uzrokovalo

ponašanje neke osobe sustavno uočavamo obrazac izmeĎu prisustva i odsustva mogućih

uzroka javljanja ili ne javljanja istog ponašanja.

Atribucije u vlastitu korist javljaju se kada ljudi stvaraju unutarnje atribucije za vlastite

uspjehe a vanjske za neuspjehe.

Obrambene atribucije pomaţu ljudima da izbjegavaju osjećaj vlastite ranjivosti i smrtnosti

postoje dva oblika obrambene atribucije:

nerealistični optimizam (vjerovanje da će se dobre stvari vjerovatnije dogoditi

nama a ne drugim ljudima te da će se loše stvari dogoditi drugima a ne nama)

vjerovanje u pravedan svijet (na osnovu ovoga oblika vjerujemo da se loše

stvari dogaĎaju lošim a dobre stvari dobrim ljudima)

Uloga kulture u atribucijskom procesu: Ponašanje osobe odraţava unutarnje osobine,

motive i vrijednosti. Ljudi u individualističkim kulturama daju prednost dispozicijskim

atribucijama o drugim ljudima, u odnosu na ljude u kolektivističkim kulturama koje

preferiraju situacijske atribucije. Ovi iz kolektivističkih kultura stvaraju i dispozicijske

atribucije ali su oni svjesniji toga kako situacija utiče na ponašanje i skloniji uzeti u obzir i

situacijske uzroke.


POGLAVLJE SAMOPOIMANJE: KAKO SPOZNAJEMO

SAMI SEBE

Priroda pojma o sebi

pojam o sebi – sadrţaj tj. naše znanje o tome tko smo.

Svijest o sebi – razmišljanje o sebi.

Funkcije pojma o sebi

Istraţivači su ukazali na 3 vaţne funkcije pojma o sebi:

pojam o sebi ima organizacijsku funkciju djelujući kao iznimno vaţna shema koja

nam pomaţe u tumačenju i dosjećanju informacija o sebi i socijalnom svijetu

pojam o sebi ima emocionalnu funkciju pomaţući nam da odredimo svoje

emocionalne reakcije

pojam o sebi ima izvršnu funkciju koja upravlja našim ponašanjem, planira

budućnost slično kao rukovoditelj izvršnih sluţbi u velikoj radnoj organizaciji.

Nezavisan pogled na sebe je definiranje sebe u terminima vlastitih razmišljanja,

osjećaja i postupaka a ne mišljenja, osjećaja i postupaka drugih ljudi.

Kulturne razlike u definiranju sebe – U mnogim zapadnim kulturama ljudi imaju nezavisan

pogled na sebe/definiraju sebe u terminima vlastitih razmišljanja osjećaja i postupaka a ne

mišljenja, osjećaja i postupaka drugih ljudi. Mnoge azijske i druge ne zapadne kulture imaju

meĎuzavisan pogled na sebe/definiranje sebe u terminima svojih odnosa s drugim ljudima;

shvaćanje da je nečije ponašanje često odreĎeno mišljenjem, osjećajima i postupcima drugih

ljudi.

Spolne razlike u definiranju sebe

Ţene imaju veću meĎuzavisnost u odnosu što znači da su više usmjerene na

svoje bliske odnose kao npr osjećaj prema svom zaručniku ili djetetu. Muškarci

imaju veću kolektivnu meĎuzavisnost što znači da su više usmjereni na svoju pripadnost

većim grupama.

Eksperiment: Spolne razlike u obliku meĎuzavisnosti Od muških i ženskih studenata

traženo je da opišu neki važan emocionalni dogaĎaj iz svoga života. Žene su više

opisivale dogaĎaje u odnosima koji su bili vezani uz bliske osobne odnose, dok su

muškarci više opisivali kolektivne odnose koji su bili vezani uz njihovu pripadnost većim

grupama.


Spoznavanje sebe introspekcijom

Introspekcija je proces kojim ljudi zahvaćaju sebe iznutra kako bi pronašli vlastite misli,

osjećaje i motive.

Postoje 2 zanimljive činjenice o introspekciji:

Ljudi se ne oslanjaju na ovaj izvor informacija tako često kao što bi ste mogli misliti

iznenaĎujuće, ali ljudi vrlo malo vremena provode razmišljajući o sebi čak i kada se posvete

introspekciji razlozi za njihove osjećaje i ponašanja mogu ostati skriveni od njihove svjesne

spoznaje.

Teorija svijesti o sebi je pretpostavka da ljudi kada usmjere svoju paţnju na sebe

usporeĎuju i vrednuju svoje trenutno ponašanje sa vlastitim unutarnjim standardima i

vrjednostima.

Zaključivanje o svojim osjećajima - govorimo više nego što moţemo znati

Introspekcija nas ne mora odvesti do pravih uzroka naših osjećaja i ponašanja, no mi ćemo

se usmjeriti i uvjeriti da se radi o pravim uzrocima. Richard Nisbett i Tim

Wilson nazvali su ovu pojavu „govorimo više nego što moţemo znati“ . Primjerice

većina ljudi je vjerovala da količina sna koju su imali predvidjeti koliko su sledeći dan bili

dobro raspoloţeni što ustvari nije bila istina. Količina sna se nije bila povezana sa

raspoloţenjem ljudi

Posljedica introspektivnog zaključivanja o razlozima

Bemova teorija samopercepcije navodi da kada su naši stavovi i osjećaji nejasni

ili višeznačni zaključujemo o njima opaţajući svoje ponašanje i situaciju u kojoj se

ona javlja npr. ako biste ţeljeli saznati voli li vaša prijateljica narodnu muziku opaţali biste

njeno ponašanje i objasnili zašto se tako ponaša. Mogli biste npr zaključiti da

vaša prijateljica uvijek sluša narodnu muziku u odsutnosti bilo kojeg situacijskog

pritiska ili prisile jer je niko ne sili da sluša sve te CD-ove.

Spoznavanje sebe opažanjem vlastitog ponašanja; Teorija samopercepcije je teorija o

tome kad su naši osjećaji nejasni ili višeznačni . Zaključujemo o njima opaţajući svoje

ponašanje i situaciju u kojoj se ono javlja.

Intrinzična nasuprot ekstrinzičnoj motivaciji

Intrinzična motivacija je ţelja za nekom aktivnošću zato što u njoj uţivamo ili nam je

zanimljiva ali ne zbog nagrada ili pritisaka izvana.

Ekstrinzična motivacija je ţelja za nekom aktivnošću zbog vanjskih nagrada ili

pritisaka ali ne zato što u njoj uţivamo ili nam je zanimljiva.

Efekt suvišnog opravdanja: pridavanje prevelike vaţnosti ekstrinzičnim razlozima i

podcjenjivanje intrinzičnih razloga pri pokušaju objašnjenja vlastitog ponašanja.


Razumijevanje vlastitih emocija:

Dvofaktorska teorija emocija Schocter je predloţio teoriju emocija koju je nazvao

dvofaktorska teorija emocija.

Dvofaktorska teorija emocija je predpostavka da je emocionalni doţivljaj rezultat

procesa opaţanja sebe u dva koraka tokom kojeg ljudi prvo osjete fiziološko uzbuĎenje

a zatim za njega traţe prikladno objašnjenje.

Eksperiment: Schocter i Singer proveli su eksperiment kako bi testirali ovu teoriju.

Zamislite sebe da sudjelujete u njemu. Odmah po vašem dolasku eksperimentator vam

objasni da ispituje učinak vitaminske smjese po imenu Suproxin na čovjekov vid. Nakon

što vam liječnik ubrizga malu količinu Suproxina daje vam upitnik koji trebate popuniti i kaže

da će se ubrzo vratiti da ispita vid. Bacite pogled na upitnik i shvatite da se sastoji od vrlo

uvredljivih pitanja. Drugi sudionik ljutito reagira na ova pitanja postajući bjesan sve

dok konačno ne podere svoj upitnik i izleti iz prostorije.

Pogrešna atribucija uzbuĎenja je proces kojim ljudi donose pogrešne zaključke o

tome što je uzrok toga i kako se osjećaju.

Teorije emocija temeljene na kognitivnoj procjeni: teorije prema kojima su emocije

rezultat naših tumačenja i objašnjenja dogaĎaja, čak i u odsustvu fiziološkog uzbuĎenja.

Spoznavanje sebe opažanjem drugih ljudi; Teorija socijalne usporedbe Leona

Festingera je postavka da ljudi spoznaju kakve su njihove sposobnosti ili stavovi

usporeĎujući se sa drugim ljudima.

Teorija se vrti oko 2 vaţna pitanja: kada se upuštamo u socijalnu usporedbu i s kim se

usporeĎujemo? Ako je ljudima cilj odrediti šta znači biti izvrstan upustiće se u ulaznu

socijalnu usporedbu usporeĎivanja sa drugim ljudima koji su bolji od nas u

odreĎenoj osobini ili sposobnosti.

Silazna socijalna usporedba je usporedba s ljudima koji su slabiji od nas u odreĎenoj

osobini ili sposobnosti.

Teorija socijalne interakcije Ervina Gofmana temelji se na dramatološkom djelu

koji se koristi u kazalištem kao metaforom društvenog ţivota. Na sceni glumci

pokazuju odreĎene aspekte sebe jedni s drugima, a Gofman smatra da i u svakodnevnom

ţivotu tokom svojih socijalnih interakcija činimo isto.

Ben Franklin efekt je kada nam se ljudi sviĎaju prema njima obično postupamo dobro,

ljubazno razgovaramo s njima i činimo usluge te im se toplo i radosno smijemo.

Teorija neusklaĎenog pojma o sebi prema ovoj teoriji ljudi osjećaju nelagodu kada je njihov

doţivljaj stvarnog ja neuskladan njihovom traţenom pojmu o sebi.


Teorija održavanja vlastite vrijednosti je teorija prema kojoj pojam o sebi neke osobe

moţe biti ugroţen ponašanjem druge osobe a stupanj ugroţenosti odreĎen je

bliskošću sa drugom osobom i vaţnošću ponašanja.

Teorija samopotvrĎivanja je teorija koja predpostavlja da će ljudi smanjiti uticaj prijetnje

svome pojmu o sebi koja izaziva nesklad usmjeravajući se na druge zadatke i

potvrĎujući svoju stručnost na nekim dimenzijama nepovezanim s prijetnjom.

Teorija samodokazivanja je teorija koja govori da ljudi kad god doţive prijetnju

vaţnom aspektu svog pojma o sebi postaju motivirani da potraţe dodatno socijalno priznanje

tog dijela svoga identiteta.

Upravljanje dojmovima

Upravljanje načinom kako sebe predstavljamo drugima kroz procese samopredstavljanja

(pokušaj da pokaţemo kakvi smo ili kakvi ţelimo da ljudi vjeruju da jesmo kroz svoje riječi,

neverbalnu komunikaciju i postupke) ili upravljanja dojmovima (svjesno ili nesvjesno

upravljanje paţljivo osmišljenom samoprezentacijom kako bismo stvorili odreĎeni dojam koji

odgovara našim ciljevima ili potrebama u socijalnoj interakciji.

Strategije samopredstavljanja: umiljavanje i samoopterećivanje (angaţiranje oko

ponašanja, osobine ili situacije prije izvedbe tako da bismo se kasnije mogli time posluţiti kao

opravdanjem ako postignemo slabiji uradak).


POGLAVLJE STAVOVI : Priroda i porijeklo stavova

Stav se definira kao vrednovanje ljudi, objekata ili ideja. Izjednačavaju se sa vrednovanjem

zato što se sastoje od pozitivnih ili negativnih reakcija na nešto. Ljudi su stalni procjenjivači

onoga što vide. Stavovi se sastoje od tri dijela:

A. emocionalne sastavnice, koje čine emocionalne reakcije prema objektu stava (npr.

drugoj osobi);

B. spoznajne sastavnice koju čine misli i vjerovanja o objektu stava

C. ponašajne sastavnice, koju čine postupci i vidljivo ponašanje prema objektu stava.

Primjer: Automobila: Kao prvo tu je vaša emocionalna reakcija ili osjećaj koji

automobil pobuĎuje, drugo tu je vaša spoznajna reakcija ili vaša vjerovanja o obiljeţjima tog

automobila i trece tu je i vaša ponašajna reakcija ili kakvo je vaše ponašanje prema tom tipu

automobila.

Koje je porijeklo stavova?

Abraham Tesser nudi provokativan odgovor na pitanje o porjeklu stavova i kaţe da

su neki stavovi barem djelimično vezani za naše gene.

Razlikuju se:

spoznajno zasnovan stav (to je stav koji se zasniva na vjerovanjima o

obiljeţjima objekata stava)

emocionalno zasnovan stav (stav koji se više zasniva na osjećajima i

vrijednostima nego na vjerovanjima o prirodi objekata stava)Ako emocionalno

zasnovani stavovi ne proizilaze iz razmatranja činjenica, koje je njihovo porijeklo?

Izvori su im raznovrsni:

a. temeljna, religiozna i moralna uvjerenja (odnos prema pitanjima kao što su: abortus,

smrtna kazna...) zasnivaju se više na vrijednostima nego na hladnoj analizi činjenica.

Funkcija takvih stavova više je izraţavanje i potvrĎivanje temeljnog stava vrijednosti

nego odraţavanje tačne slike svijeta.

b. rezultat osjetilnih reakcija (sviĎanje okusa čokolade uprkos njenoj kaloričnosti)

c. estetska reakcija (divljenje nekoj boji automobila)

stav zasnovan na ponašanju (stav zasnovan na opaţanjima vlastitog ponašanja

prema objektu stava)

Neki stavovi mogu biti posljedica uvjetovanja.

1. Klasično uvjetovanje je pojava kod koje neutralni podraţaj koji ne pobuĎuje

emocionalni odgovor nakon uparivanja sa podraţajem koji pobuĎuje emocije sam počinje


pobuĎivati emocije. (primjer: Posjeta djeteta baki. U bakinom domu se uvijek osjetio blagi

miris naftalina. Sami miris naftalina će izazvati emociju koju ste doţivljavali za vrijeme vaših

posjeta baki.

2. Operativno uvjetovanje je pojava kod koje ponašanja koja se javljaju kao rezultat

slobodnog izbora postaju rjeĎa ili češća ovisno o tome jesu li bila praćena

pozitivnim potkrepljenjem ili kaznom. (primjer četverogodišnja djevojčica bjelkinja ide sa

ocem u park i igra se sa Afroamerikankom ,otac burno reaguje govoreći da se oni ne igraju s

takvom djecom. djevojčica će interkciju s manjinama povezati s neodobravanjem usvajajući

tako očev rasistički stav.

Emocinalne stavove moţemo grupirati u jednu obitelj s obzirom da su im ključna obiljeţja:

nisu rezultat racionalnog razmatranja pitanja

njima ne upravlja logika (uvjeravajući argumenti rijetko mjenjaju emocionalno

zasnovan stav

često su vezani uz vrijednosti tako da pokušaji mjenjanja takvih stavova ugroţavaju

sistem vrijednosti

Stavovi zasnovani na ponašanju kao što se neki stav moţe primarno zasnivati na spoznajama

ili osjećajima, isto se tako moţe primarno moţe zasnivati na ponašanju. Stav zasnovan na

ponašanju proizašao je iz opaţanja vlastitog ponašanja prema objektu stava. To moţe zvučati

malo neobično. Kako znamo kako se ponašati ako već ne znamo kako se osjećamo? Prema

teoriji samopercepcije u odreĎenim okolnostima ljudi ne znaju šta osjećaju sve dok ne vide

kako se ponašaju. Npr. zamislite da prijateljicu pitate koliko uţiva u vjeţbanju. Ako odgovori:

„ Pa pretpostavljam da mi se sviĎa, zato što uvijek trčim u teretanu kako bih vjeţbala“ rekli bi

da ima stav zasnovan na ponašanju. Taj njen stav se više zasniva na opaţanju vlastitog

ponašanja nego na mišljenjima ili osjećajima.

Ljudi o svojim stavovima zaključuju na osnovu vlastitih ponašanja samo u odreĎenim

uvjetima

Početni stav treba biti slab ili neodreĎen (Ako vaša prijateljica ima snaţan stav prem

vjeţbanju tada ne treba opaţati svoje ponašanje da bi zaključila šta osjeća prema vjeţbanju.

Ljudi o svojim stavovima zaključuju na osnovu ponašanja samo kada za to ponašanje nemaju

drugih prihvatljivih objašnjenja. (Ako vaša prijateljica vjeruje da vjeţba kako bi smršavila ili

zato što joj je preporučio liječnik, nije vjerovatno da će pretpostaviti da trči i vjeţba zato što u

tome uţiva).

Snaga stava i pobudljivost

Stavovi se razlikuju i po snazi. Što je stav u većoj mjeri odreĎen naslijeĎem to će biti snaţniji.

Dobar način za mjerenje snage stava je utvrĎivanje pobudljivosti toga stava iz pamćenja, što

je stav snaţniji to je otporniji na promjene.


Pobudljivost stava: Snaga asocijacije izmeĎu objekta stava i vrednovanja tog objekta: Mjeri

se brzinom izjašnjavanja o nekom objektu ili pitanju. Ako je stav relativno nepobudljiv tada

se osjećaji sviĎanja javljaju znatno kasnije. Pobudljivost takoĎer utječe na lahkoću mjenjanja

stavova. Što je stav pobudljiviji, odnosno što brţe pada na pamet teţe ga je promijeniti.

Promjena stava

Mjenjanje stavova mjenjanjem ponašanja: Revidirana teorija spoznajnog nesklada

revidirati (lat. revidere) pregledati, izvršiti pregled, ispitati

kognitivno lat. i znaci spoznaju, tj. mentalne procese za koje se pretpostavlja da ističu

ponašanje

disonanca: nesklad, neslaganje...

Teorija spoznajnog nesklada (Kognitivne disonance) – kada se ljudi ponašaju sukladno

svojim stavovima i za to ponašanje nemogu naći vanjsko opravdanje. Festingerova teorija

kognitivne disonance predstavlja proširenje teoretskih uopštavanja o socijalnom uporeĎivanju

prema kojim je za ljudske karakteristike teţnja da utvrĎuju da li su njihova mišljenja ispravna

i usporeĎuju ih sa mišljenjima drugih osoba. Pod kognitivnim elementima Festing

podrazumjeva znanja, mišljenja i ideje o stvarima kao i sebi samome.

Uvjeravajuća poruka i promjena stava

Uvjeravajuća poruka (govor ili televizijska reklama) je poruka kojom se zastupa odreĎena

strana nekog pitanja.

Kada su istraţivači radili na na sveučilištu Yale taj pristup je postao poznat kao

Yale pristup promjeni stava. Taj pristup predstavlja istraţivanje uvjeta kojim će ljudi

najvjerovatnije promjeniti svoje stavove usljed uvjeravajućih poruka. Istraţivači ove tradicije

usmjeravaju se na pitanja „ko šta kome kaţe“ dakle na izvor komunikacije (vjerodostojnost i

privlačnost govornika bilo tjelesni izgled ili osobna ličnost), prirodu komunikacije (ljudi su

više pod uticajem poruka kod kojih nije očito da su usmjerene na mjenjanje stavova. Ako ste

sigurni da moţete pobiti argumente druge strane djelotvornije su obostrane poruke tj. poruke

koje sadrţe za i protiv argumente, a ne one jednostrane koje podupiru samo vaše stavove) i

prirodu publike(ljudi su naročito podloţni promjeni stava u osjetljivoj dobi izmeĎu

18i25godine nakon te dobi stavovi su stabilniji i otporniji na promjenu. Osobe niţe

inteligencije su više pod uticajem uvjeravanja nego one visoke inteligencije.

Model vjerojatnosti elaboracije: Teorija koja razlikuje dva načina promjene stava uslijed

uvjeravajuće komunikacij: središnji put koji se javlja kada su ljudi motivirani i sposobni

poklanjati paţnju argumentima u komunikaciji i periferni put koji se javlja kada ljudi ne

poklanjaju paţnju argumentima, nego su pod utjecajem površinskih obiljeţja poruke tj. ko

govori.


Središnji put uvjeravanja – situacija kada ljudi elaboriraju uvjeravajuću poruku paţljivo

slušajući poruku i razmišljajući o argumentima: javlja se kada su ljudi i motivirani i sposobni

paţljivo slušati komunikaciju.

Periferni put uvjeravanja- situacija kada ljudi ne elaboriraju argumente uvjeravajuće

komunikacije, nego su pod utjecajem perifernih obiljeţja.

Motivacija za usmjeravanje pažnje na argumente

Što je neko pitanje osobno vaţnije, ljudi su spremniji poklanjati paţnju argumentima u poruci,

odnosno pri uvjeravanju će vjerovatnije koristiti središnji put. Osim osobne vaţnosti teme,

motivacija za usmjeravanjem paţnje na poruku ovisi i o osbinama ličnosti. Neki ljudi uţivaju

razmišljajući o stvarima temeljitije nego drugi, za njih se kaţe da imaju izraţenu potrebu za

spoznajom to je osobina ličnosti koja odraţava stupanj o kojem se ljudi namjerno upuštaju u

spoznajne aktivnosti i uţivaju u njima.

Emocije i promjena stava

Pokazalo se da postoji nekoliko načina kojim emocije mogu uticati na promjenu stava i to:

emocionalni uticaj na put uvjeravanja (jedna zanimljiva posljedica ciljanja na

emocije je da o ovome ovisi hoće li ljudi usmjeravati paţnju na argumente u

poruci ili će koristiti mentalne prečice poruke izazivanja straha (su usmjeravajuće

poruke kojima se izazivanjem straha pokušavaju promjeniti stavovi. Ove

poruke neće biti uspješne ako su toliko snaţne da se ljudi osjećaju

ugroţenima)

emocije kao heuristike (prema heurističkom-sustavnom modelu uvjeravanja

Shelly Chaiken kaţe da ljudi pri perifernom načinu promjene stava često koriste

heuristike. Heurističko-sustavni model uvjeravanja je teorija prema kojoj

postoje načina kojima uvjeravajuća komunikacija moţe izazvati promjenu stava).

Ljudi ili sustavno obraĎuju vrijednost argumenta ili koriste mentalne prečice

(heuristike) kao što je „Stručnjaci su uvijek upravu“

Poruka izazivanja straha: uvjeravajuće poruke kojima se izazivanjem straha pokušava

promijeniti stav (Primjer cigareta u Kanadi sa uznemirujućim slikama)

Kako razviti otpornost na promjenu stava?

Učvršćivanje stava/otpornost na promjenu stava

Jedan pristup pridobiti ljude na razmatranje argumenata za ili protiv njihova stava prije

nego što ga neko napadne. Wiliam McGuire demonstrirao je tu činjenicu koristeći

postupak učvršćavanja stava. To je proces razvijanja imunosti ljudi na pokušaje i promjene

njihovih stavova ranijim izlaganjem malim količinama argumenata protiv njihovih

stajališta. McGuire je u jednom istraţivanju učvrstio stavove sudionika dajući im kratke

argumente protiv kulturalnih turizama ili mišljenja u koje većina društva nekritično vjeruje

kao što je ideja da trebamo prati zube posle svakog obroka.


Odupiranje pritisku vršnjaka: pritisak vršnjaka moţe biti vrlo uvjerljiv zato jer apelira na

emocije-ţelju ljudi da budu omiljeni i prihvaćeni. Mladi ljudi mogu naučiti oduprijeti se

uvjeravanju kroz pritisak vršnjaka ako su njihovi stavovi učvršćeni.

Teorija reaktivnosti - prema ovoj teoriji, osjećaj ljudi da je njihova sloboda izvoĎenja

odreĎenog ponašanja ugroţena pobuĎuje neugodno stanje reaktivnosti, a ta se reaktivnost

moţe smanjiti izvoĎenjem zabranjenog ponašanja, Prema ovoj teoriji reaktivnosti ljudi ne

vole osjećati da njihova sloboda mišljenja i ponašanja ugroţena. Primjerice James P.

i Deborah Sanders postavili su jedan od dva znaka u kupaonice u kampusu

sveučilišta pokušavajući pridobiti studente da prestanu pisati grafite po zidovima.

Kada stavovi omogućuju predviĎanje ponašanja?

Stavovi omogućavaju predviĎanje ponašanja samo u odreĎenim uvjetima.Razlikujemo

spontana i namjerna ponašanja

PredviĎanje spontanih ponašanja:

Stavovi ljudi će omogućiti predviĎanje spontanih ponašanja i biti u skladu s tim ponašanjima

kada su stavovi jako pobudljivi. Ako su stavovi jako pobudljivi, vjerovatne odrednice

ponašanja bit će arbitrirana obiljeţja situacije..

PredviĎanje namjernih ponašanja:

Teorija planiranog ponašanja (teorija razloţne akcije) je teorija o tome kako stavovi

omogućavaju predviĎanje planiranog, namjernog ponašanja. Prema ovoj teoriji najbolji

predikatori takvih ponašanja su namjerna ponašanja. Namjeru ponašanja odreĎuje:

• specifični stav osobe,

• njena subjektivna norma

• njena opaţena kontrola nad ponašanjem.

Prema ovoj teoriji za predviĎanje namjernih ponašanja nije bitan opći stav nego stav prema

specifičnom ponašanju o kojem se radi.

Osim mjerenja stavova po ponašanju takoĎe trebamo mjeriti i subjektivne norme

koje predstavljaju vjerovanja ljudi o tome kako će drugi ljudi do kojih im je stalo gledati na

odreĎeno ponašanje.. Uobičajno se pretpostavlja da stavovi (npr. prema nekom društvenom

pitanju) odreĎuju ponašanje, meĎutim, to nije uvijek tačno. Ako se radi o spontanom

ponašanju, ono ovisi o pobudljivosti stava ako se radi o namjernom ponašanju, ono ovisi o

namjeri ponašanja.

Subjektivne norme su vjerovanja ljudi o tome kako će drugi, njima bitni ljudi gledati na to

ponašanje.

Opažena kontrola nad ponašanjem je lakoća kojom ljudi vjeruju da mogu izvesti to

ponašanje.


Moć reklama

Šta je u osnovi djelovanja reklama

Reklamiranje je prilično djelotvorno u izazivanju promjene stavova, kao što pokazuju

istraţivanja testiranja podijeljenog trţišta. Najdjelotvornije je kada je reklama prilagoĎena

vrsti stava i kada se proizvodi ljudima predstave kao osobno vaţni. Propagandisti kada

pokušavaju promjeniti emocionalno zasnovan stav tada je najbolje napadati emocije s

emocijama (npr. reklame pića, nemaju ništa za reći umjesto prezentiranja činjenica reklama za

piće pokušavaju povezati osjećaje uzbuĎenja, mladosti energije i seksualne privlačnosti s

odreĎenom markom. Ako su stavovi više spoznajno zasnovani moramo preispitati koliko je to

pitanje osobno vaţno ima li bitne posljedice po svakodnevni ţivot ljudi ili je nevaţno koje ih

ne pogaĎa izravno. (problem ţgaravice) u tom slučaju najbolji način promjene stava je

korištenjem logičkih činjeničnih argumenata i uvjeta da će ljudi vaš proizvod najbolje ili

najbrţe smanjiti ţgaravicu i ljudi će ga kupovati.

Subliminalno oglašavanje: novi oblik kontrole uma

Jedna vrsta reklame koja je uzrokovala zabrinutost javnosti je korištenje riječi ili slika koje se

navodno opaţaju nesvjesno – subliminarne poruke: uprkos strahovima ljudi, za ovaj tip

reklame nije potvrĎen uticaj na potrošačko ponašanje u kontroliranim labaratorijskim

uvjetima, subliminalne poruke mogu suptilno djelovati na preferencije ljudi, ali nema dokaza

da su subliminalne poruke bile djelotvorne u stvarnim marketinškim kompanjama.

Subliminalne poruke su rječi ili slike koje se ne mogu svjesno opaziti ali svejedno utiču na

prosudbe, stavove i ponašanje


POGLAVLJE UVOD U SOCIJALNU PSIHOLOGIJU

Šta je socijalna psihologija?

U samom središtu socijalne psihologije je pojava socijalnog utjecaja. Na sve nas utječu drugi

ljudi. Kao npr, izravni pokušaji uvjeravanja, kada jedna osoba namjerno pokušava promijeniti

ponašanje druge osobe (propagandne kampanje). Socijalni utjecaj se očituje uz naša vidljiva

ponašanja, uključuje misli i osjećaje. Često smo i pod utjecajem ljudi koji nisu fizički prisutni.

Socijalna psihologija je znanstvena disciplina koja proučava kako stvarna ili zamišljena

prisutnost drugih ljudi utječe na naše misli, osjećaje i ponašanje ali i ono što se dogaĎa u

mislima pojedinca kada različiti tujecaji doĎu u sukob jedan s drugim.

Obilježja SP- Socijalna psihologija je različita od sociologije i antropologije jer je ne zanima

toliko socijalna situacija u objektivnom smislu nego u kojoj mjeri su ljudi pod utjecajem

svojih tumačenja ili konstrukcije socijalne okoline. To je znanost temeljena na

eksperimentalnom pristupu.

Konstrukcija je način na koji ljudi percipiraju, shvaćaju i tumače socijalni svijet.

Alternativni pokušaji razumijevanja socijalnog utjecaja:

Narodna mudrost/zdrav razum – novinari, kritičari društva i knjiţevnici mogli bi

reći mnogo o ovim situacijama. Kult moţe biti moćan u utjecaju na srca i misli

relativno normalnih ljudi. MeĎutim teškoća u oslanjanju na ove izvore proizilazi iz

toga što se ne slaţu jedan s drugim i nema jednostavnog načina da se odredi koji od

njih je upravu.

Filozofija: glavni izvor spoznaja o ljudskoj prirodi. Psiholozi koriste savremeno

filozofsko razmišljanje u pokušaju boljeg razumijevanja vaţnih pitanja kao što je

priroda svijesti i kako ljudi formiraju uvjerenja o socijalnom svijetu. Psiholozi se

koriste i znanstvenim metodama kako bi otkrili situacije i okolnosti za koje je

vjerojatnije da će prizvesti jednu ili drugu reakciju.

Usporedba socijalne psihologije sa društvenim znanostima

Glavna razlika izmeĎu sociologije i SP je što je sociologija usmjerena na veće i šire pojave u

društvu a ne na psihološki svijet pojedinca. Cilj SP je otkriti univerzalna svojstva ljudske

prirode koja čine svakoga bez obzira na socijalnu klasu, kulturu podloţnu socijalnom utjecaju.

Usporedba socijalne psihologije i psihologije ličnosti

Psiholozi ličnosti usmjeravaju svoju paţnju na individualne razlike tj. značajke ljudskih

ličnosti koje ih čine različitim od drugih. Sa socijologijom SP dijeli zajednički interes za

situacijske i društvene utjecaje na ponašanje, ali u većoj mjeri je usmjerena na psihološku

prirodu pojedinca koja ih čini podloţnima socijalnom utjecaju. Sa psihologijom ličnosti

povezuje je naglasak na psihologiju pojedinca ali umjesto da se bavi proučavanjem onoga što


ljude čini različitima od drugih naglašava psihološke procese zajedničke većini ljudi koji ih

čine podloţnima socijalnom utjecaju.

Sociologija-pruţa opće

zakonitosti i teorije o

društvima a ne o

pojedincima.

Socijalna psihologija-

proučava psihološke

procese koji su zajednički

svim ljudima i čine ih

podloţnima socijalnom

utjecaju.

Psihologija ličnosti-

proučava obiljeţja koja

pojedince čine

jedinstvenima i

drugačijima jednog od

drugog.

Snaga socijalnog utjecaja

Osnovna atribucijska pogreška – sklonost precjenjivanju stupnja u kojem je čovjekovo

ponašanje pod uticajem unutarnjih dispozicijskih uzroka i podcjenjivanju uloge situacijskih

uzroka.

Subjektivnost socijalne situacije

Biheviorizam – psihologijska škola koja je utvrdila da je za razumijevanje ljudskog

ponašanjadovoljno samo razmotriti potkrepljujuće značajke okoline-kako su pozitivni i

negativni dogaĎaji u okolini povezani sa odreĎenim ponašanjima. (neodgovarajući je za

potpuno razumijevanje socijalnog svijeta jer se ne bavi ključnim pojmovima za čovjekovo

socijalno iskustvo.) Biheviorističke teorije nisu potpuno pogrešne one vrlo uspješno

objašnjavaju neka ponašanja ali su neprikladne za zahvaćanje ogromnog dijela vaţnih

stavova i ponašanja.

Geštalt psihologija: psihologijska škola koja naglašava vaţnost proučavanja subjektivnog

načina na koji se neki objekt pojavljuje u čovjekovim mislima a ne objektivnih, fizičkih

atributa objekta. (Kurt Levin-otac moderne eksperimentalne sp. bio je prvi znanstvenik koji je

razumijevao u potpunosti zauzimanje stajališta koje imaju ljudi u svojoj socijalnoj situaciji da

bi se uvidjelo kako oni tumače svoju soc.okolinu).

Kako nastaju konstrukcije: Čovjekovi osnovni motivi:

samopoštovanje: čovjekova procjena svoje vlastite vrijednosti tj. stupanj u kojem se

smatra dobrim, časnim i sposobnim.

opravdanjem prošlog ponašanja

trpljenje i samoopravdanje

Socijalno kognitivni pristup: Potreba da budemo tačni

Socijalna spoznaja – kako ljudi misle o sebi i socijalnom svijetu, kako odabiru, tumače

pamte i koriste socijalnu informaciju.

Očekivanja o socijalnom svijetu: ometaju njegov tačnu percepciju pa čak i mjenjaju samu

prirodu socijalnog svijeta.


Dva glavna izvora konstrukcija: potreba da sačuvamo pozitivnu sliku o sebi(

samopoštovanje) i potreba da se svijet vidi tačno (socijalno-kognitivni pristup), ali kako su

društvena bića sloţeni organizmi na širok raspon motiva utječe na njihovo ponašanje.

Socijalna psihologija i društveni problemi: Psiholozi se bave proučavanjem socijalnog

ponašanja kako bi doprinijeli rješavanju društvenih problema kao što su : smanjivanje

neprijateljstva i predrasuda, povećanje altruizma i plemenitosti i nastojanje za poticanje ljudi

na očuvanje prirodnih dobara.


POGLAVLJE METODOLOGIJA:

Socijalna psihologija: Empirijska znanost: SP je empirijska znanost s dobro razvijenim

skupom metoda za odgovaranje na pitanja o socijalnom ponašanju koje se dijele na tri vrste:

metodu opaţanja korelacijski pristup i eksperimentalni pristup.

Postavljanje hipoteza i teorija: Hipoteze temeljene na osobnim ponašanjima:

Istraţivači primjete pojavu u svakodnevnom ţivotu koja im se učini neobičnom i

zanimljivom. Oni tada postave teoriju o tome zašto se pojava dogodila i osmisle istraţivanje

kako bi provjerili jesu li upravu?

Metoda opažanja: postupak u kojem istraţivač posmatra ljude i biljeţi podatke ili dojmove o

njihovom ponašanju. Moţe se provoditi u više različitih oblika: Etnografija (metoda kojom

istraţivači pokušavaju razumjeti grupu ljudi ili kulturu opaţajući je iznutra ne namećući bilo

kakve unaprijed stečene predodţbe koje bi mogli imati. Opažanje sa sudjelovanjem (oblik

metode opaţanja pri kojem je istraţivač u interakciji sa ljudima koje opaţa ali nastoji da ni na

koji način ne izmjeni situaciju). Vaţno je utvrditi pouzdanost procjenjivača (stupanj slaganja

izmeĎu dvoje ili više ljudi koji nezavisno opaţaju i kodiraju podatke; pokazavši da su dva ili

više procjenjivača nezavisno došla do istih opaţanja, istraţivači vode računa o tome da

opaţanja nisu subjektivni, iskrivljeni dojmovi nekog pojedinca.)Analiza arhivske graĎe(oblik

metode opaţanja kojom istraţivač prikupljene dokumente ili arhive u nekoj kulturi)

Ograničenja metode opažanja: OdreĎene vrste ponašanja je teško opaţati jer se javljaju

rijetko ili samo u privatnosti, ograničena je na odreĎenu grupu ljudi, sredinu i oblik aktivnosti.

Korelacijski pristup: pomaže da razumijemo koji aspekti socijalnog ponašanja su

meĎusobno povezani postupak sustavnog mjerenja dviju varijabli i odreĎivanja odnosa tj. u

kojoj mjeri se na osnovi jedne varijable moţe predvidjeti druga. Istraţivači otkrivaju odnose

računajući koeficijent korelacije (Statistički pokazatelj koji ukazuje koliko se dobro moţe na

temelju jedne varijable predviĎati vrijednosti u drugoj npr. predviĎanje covjekove teţine na

osnovu visine.Pozitivna korelacija (porast vrijednosti u jednoj varijabli povezan s porastom

vrijednosti u drugoj) Negativna korelacija (porast vrijednosti u jednoj varijabli povezan sa

smanjenjem vrijednosti u drugoj) Korelacijski pristup se često koristi i anketama u kojima se

reprezentativni uzorak ljudi ispituje o njihovim stavovima i ponašanju. Prednosti anketa:

omogućuju prosudbu o odnosu meĎu varijablama koje je teško opaţati i omogućuju

zahvaćanje reprezentativnih dijelova populacije. Slučajan izbor: način kojim se osigurava da

će uzorak biti reprezentativan za populaciju time što svaka osoba u populaciji ima jednaku

šansu da bude izabrana u uzorak. Ograničenja korelacijskog pristupa: on govori samo da su

dvije varijable povezane dok je cilj socijalnog psihologa otkriti uzroke socijalnog ponašanja.

Eksperimentalni pristup: Jedini način na koji se može dokazati uzročna povezanost jest

metodom eksperimenta to je metoda u kojoj istraţivač slučajno rasporeĎuje sudionike u

različite situacije i osigurava da su te situacije istovjetne po svemu osim po nezavisnoj

varijabli (onoj za koju se smatra da ima uzročno djelovanje na reakcije ljudi). Nezavisna

varijabla: varijabla koju istraţivač mijenja kako bi provjerio ima li učinaka na neku drugu

varijablu. Zavisna varijabla varijabla koju istraţivač mjeri kako bi provjerio je li pod uticajem


nezavisne varijable. Postupak koji omogućuje eksperimentatoru da minimalizira utjecaj

razlika meĎu sudionicima na rezultat: Slučajan raspored u situacije je postupak zahvaljujući

kojem svaki sudionik ima jednaku šansu da bude izabran u bilo koju eksperimentalnu

situaciju: Na osnovu slučajnog rasporeda istraţivači mogu biti relativno sigurni da su razlike u

osobinama ličnosti i iskustvu sudionika podjednako rasporeĎene meĎu situacijama. Analize

podataka prikazuju se uz razinu značajnosti(p-vrijednost) broj izračunat statističkim

postupcima koji istraţivačima pokazuje koliko je vjerojatno da je rezultat njihovog

eksperimenta dobiven slučajno a ne zbog nezavisne varijable. Ključ dobrog eksperimenta je

unutarnja valjanost stupanj sigurnosti da ništa osim nezavisne varijable nije moglo utjecati na

zavisnu varijablu. Postiţe se kontrolom irelevantnih varijabli i slučajnim rasporedom ljudi u

različite eksperimentalne situacije. Vanjska valjanost stupanj u kojem se rezultati istraţivanja

mogu generalizirati na druge situacije i druge ljude. Najbolji način da se poveća vanjska

valjanost je provoĎenje terenskih eksperimenata (provoĎeni u prirodnim uvjetima a ne u

labaratorijama) Stupanj u kojem je neki eksperiment sličan situacijama u ţivotu naziva se

životni realizam. Psihološki realizam: je stupanj u kojem su psihološki procesi izazvani u

eksperimentu slični psihološkim procesima koji se dogaĎaju u svakodnevnom ţivotu.

Replikacija: ponavljanje istraţivanja, često sa sudionicima iz drugih populacija ili u

drugačijem okruţenju. Metaanaliza: statistički postupak koji uzima u obzir prosjek rezultata

dvaju ili više istraţivanja kako bi se ustanovilo je li učinak nezavisne varijable pouzdan.

MeĎukulturna istraživanja – ima dva cilja: pokušaj demonstriranja da je odreĎeni

psihološki proces ili zakon univerzalan da na isti način djeluje kod svih ljudskih bića i

otkrivanje razlika meĎu nama proučavanjem kako kultura utječe na osnovne psihološke

procese.

Etička pitanja u socijalnoj psihologiji –

Pristanak obaviještenih sudionika: postupak u kojem istraţivač objasni prirodu

eksperimenta sudionicima prije nego što s njime započne i traţi njihov pristanak da u njemu

učestvuju.

Obmama: zavaravanje sudionika u pogledu prave svrhe istraţivanja ili dogaĎaja koji će se

zapravo dogoditi.

Objašnjenje sa razuvjeravanjem: objašnjenje sudionicima nakon završetka eksperimenta

prave svrhe istraţivanja i što se tačno dogaĎalo.

Temeljna istraživanja: Istraţivanja osmišljenja kako bi se pronašao najbolji odgovor na

pitanje zašto se ljudi ponašaju onako kako se ponašaju koja se provode zbog čiste

intelektualne znatiţelje.

Primjenjena istraživanja: istraţivanja osmišljena kako bi se riješio odreĎeni socijalni

problem.

Documents

Poglavlja Za i Parcijalu Aronson