Na osnovu čl. 12. tačka c) i čl. 18. tačka b) Ustava Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 1/96, 2/96-Ispravka, 3/96-Ispravka, 16/97, 14/00, 4/01 i 28/04), čl. 3. i 13. Zakona o muzejskoj djelatnosti ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 2/00 i 7/05), Skupština Kantona Sarajevo na __ sjednici održanoj _____ 2011.godine, donijela je

O D L U K U O UTVRĐIVANJU POSTOJANJA JAVNOG INTERESA ZA OSNIVANJE TEHNIČKOG MUZEJA SARAJEVO

I

Utvrđuje se postojanje javnog interesa za osnivanje Tehničkog muzeja Sarajevo, sa suosnivačem JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, na osnovu "Elaborata o društveno-ekonomskoj opravdanosti osnivanja Tehničkog muzeja u Sarajevu", a koji je sastavni dio odluke.

II

Ova Odluka stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

Broj: 01-05-_______/11 PREDSJEDAVAJUĆA

Sarajevo, ___________ SKUPŠTINE KANTONA SARAJEVO

Prof. dr Mirjana Malić

O B R A Z L O Ž E NJ E

PRAVNI OSNOV

Pravni osnov za donošenje ove Odluke je sadržan u čl. 12. tačka c) i čl. 18. tačka b) Ustava Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 1/96, 2/96-Ispravka, 3/96-Ispravka, 16/97, 14/00, 4/01 i 28/04), čl. 3. i 13. Zakona o muzejskoj djelatnosti ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 2/00 i 7/05).

RAZLOZI ZA DONOŠENJE

U skladu sa inicijativom i iskazanim interesom od strane JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo (u daljem tekstu: JP EP BiH d.d. Sarajevo) i Vlade Kantona Sarajevo za osnivanje Tehničkog muzeja u Sarajevu, Vlada Kantona Sarajevo je, na 35. sjednici održanoj 08.12.2009.godine, donijela Rješenje o imenovanju Interresorne grupe za razmatranje i izradu Elaborata o društveno-ekonomskoj opravdanosti osnivanja Tehničkog muzeja, broj: 02-05-28503-32/09 od dana 08.12.2009.godine. U Interresornu grupu su imenovani:

1. Žanka Dodig-Karaman, Muzej Sarajevo; 2. Valida Čelić-Čemerlić, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo; 3. Alma Jusufbegović-Bečić, Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo; 4. Kemal Kapić, JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo; 5. Irfan Durmić, JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo; 6. Dževad Čeljo, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo; 7. Nurija Memić, Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo.

Za tehničkog sekretara Interresorne grupe imenovana je Aida Sulejmanagić.

Zadatak ove Interresorne grupe je bio da izradi Elaborat o društveno-ekonomskoj opravdanosti osnivanja Tehničkog muzeja, čiji je sadržaj propisan članom II predmetnog Rješenja. Ineterresorna grupa je uradila "Elaborat o društveno-ekonomskoj opravdanosti osnivanja Tehničkog muzeja u Sarajevu" (u daljem tekstu: Elaborat), te je u okviru tog dokumenta donijela Zaključke kojim je obrazložila društveno-ekonomsku opravdanost osnivanja Tehničkog muzeja u Sarajevu.

Uprava JP EP BiH d.d. Sarajevo, na 105. sjednici održanoj 11.05.2010.godine, je prihvatila Elaborat i utvrdila prijedlog Odluke o investicionom ulaganju za finansiranje prethodnih aktivnosti na osnivanju Tehničkog muzeja u Sarajevu, te je predložila Nadzornom odboru JP EP BiH d.d. Sarajevo da prihvati Elaborat i donese pomenutu Odluku o investicionom ulaganju. Vlada Kantona Sarajevo, na 56. sjednici održanoj 16.06.2010.godine, donijela je Zaključak broj: 02-05-16411-6/10 kojim se utvrđuje Prijedlog odluke o utvrđivanju postojanja javnog interesa za osnivanje Javne ustanove "Tehnički muzej" Sarajevo sa suosnivačem JP EP BiH d.d. Sarajevo na osnovu Elaborata i predlaže Skupštini Kantona Sarajevo da donese ovu odluku. Skupština Kantona Sarajevo, na 47. sjednici održanoj 01.09.2010.godine, donijela je Zaključke broj: 01-05-21813/10 kojim se usvaja "Elaborat o društveno-ekonomskoj opravdanosti osnivanja Tehničkog muzeja u Sarajevu" i zadužuje Vlada Kantona Sarajevo, da u što kraćem roku, uputi u skupštinsku proceduru Prijedlog Odluke o utvrđivanju postojanja javnog interesa za osnivanje ustanove "Tehnički muzej" Sarajevo.

Na osnovu gore navedenog, predlaže se Skupštini Kantona Sarajevo da donese Odluku o utvrđivanju postojanja javnog interesa za osnivanje Tehničkog muzeja Sarajevo.

ELABORAT O DRUŠTVENO-EKONOMSKOJ OPRAVDANOSTI OSNIVANJA TEHNIČKOG MUZEJA U SARAJEVU

Elaborat sačinili:

1. Kemal Kapić __________________________ 2. Irfan Durmić __________________________ 3. Žanka Dodig – Karaman ________________ 4. Valida Čelić – Ćemerlić _________________ 5. Alma Jusufbegović – Bečić_______________ 6. Dževad Čeljo __________________________ 7. Nurija Memić__________________________ 8. Aida Sulejmanagić______________________

Sarajevo, april/travanj 2010. godine

SADRŽAJ :

1. Uvod 2. Društvena opravdanost osnivanja Tehničkog muzeja

2.1. Uvodni dio 2.2. Istorijska podloga – elektrifikacija BiH

2.2.1. Početni period elektrifikacije u BiH od 1878.god. 2.2.2. Elektrifikacija u periodu između dva svjetska rata 2.2.3. Elektrifikacija u periodu od 1945.god. do danas 2.2.4. Elektrifikacija u periodu 1992.-1995.god. 2.2.5. Elektroprivreda BiH danas

2.3. Muzeji u okruženju 2.3.1. Tehnički muzej Zagreb 2.3.2. Muzej nauke i tehnike Beograd 2.3.3. Muzej Nikola Tesla Beograd 2.4. Zaključna razmatranja

3. Raspoloživi prostor i pravna infrastruktura

3.1.Legislativa i regulativa 3.2.Analiza imovinsko-pravnih odnosa 3.3. Nekretnine

4. Kadrovska osposobljenost (prema propisima) sa finansijskim pokazateljima 4.1. Bazna organizaciona struktura, kadrovske potrebe i osnovni troškovi uposlenika Muzeja sa finansijskim pokazateljima na godišnjem nivou

5. Oprema prema muzeološko-galerijskim standardima sa finansijskim pokazateljima 5.1. Sadržaj Muzeja 5.2. Oprema Muzeja

6. Fundus prema muzeološko-galerijskim standardima sa finansijskim pokazateljima 7. Ekonomsko-finansijski pokazatelji poslovanja Tehničkog muzeja i investiciona ulaganja

7.1.Tekući rashodi poslovanja Tehničkog muzeja 7.2.Projekcija potrebnih ulaganja po strukturi

8. Vizualizacija objekta Tehničkog muzeja (u prilogu Elaborata-CD) 9. Fotografije sa opisom dijela eksponata prikupljenih za Tehnički muzej (u prilogu

Elaborata) 10. Zaključci

1. UVOD U skladu sa inicijativom i iskazanim interesom od strane JP Elektroprivreda BiH d.d. - Sarajevo i Vlade Kantona Sarajevo za osnivanje Tehničkog muzeja u Sarajevu, Vlada Kantona Sarajevo je na 35. sjednici, održanoj 08.12.2009.godine donijela Rješenje o imenovanju Interresorne grupe za razmatranje i izradu Elaborata o društveno-ekonomskoj opravdanosti osnivanja Tehničkog muzeja broj: 02-05-28503-3209 od 08.12.2009.godine. U Interresornu grupu se imenuju: 1. Žanka Dodig – Karaman, ispred Muzeja Sarajevo, 2. Valida Čelić – Ćemerlić, ispred Kantonanog zavoda za zaštitu kulturno – historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, 3. Alma Jusufbegović – Bečić, ispred Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, 4. Kemal Kapić, predsjednik, ispred JP Elektroprivreda BiH d.d. – Sarajevo, 5. Irfan Durmić, zamjenik predsjednika, ispred JP Elektroprivreda BiH d.d. - Sarajevo , 6. Dževad Čeljo, ispred Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša, 7. Nurija Memić, ispred Ministarstva privrede. 8. Aida Sulejmanagić, tehnički sekretar, Muzej Sarajevo. Zadatak Interresorne grupe je da:

- Izradi Elaborat o društevo-ekonomskoj opravdanosti osnivanja Tehničkog muzeja,.

Elaborat treba da sadrži: - Uvodni dio kojim se opravdava javni interes Kantona Sarajevo za trajno i nesmetano obavljanje

djelatnosti kao i javne službe; - Raspoloživi prostor – galerijski i administrativni (prema propisima) i nekretninama kojima

raspolaže i dokumentovanim ugovorima, ZKI i kopijama Katastarskog plana, odnosno odgovarajućim odlukama o korištenju i finansijskim pokazateljima,

- Kadrovska osposobljenost (prema propisima) za obavljanje muzejsko – galerijske djelatnosti sa finansijskim pokazateljima,

- Fundus prema muzeološko – galerijskim standardima sa finansijskim pokazateljima i - Oprema premas muzeološko – galerijskim standardima sa finansijskim pokazateljima.

U prilogu Elaborata treba da budu izvorni dokumenti (procijenjena vrijednost fundusa, vrijednost zemljišta, opreme, kvalifikaciona struktura i dr.). Elaborat treba da sadrži prijedlog regulisanja međusobnih prava i obaveza.

Predsjednik Interresorne grupe koordinira rad i daje radne zadatke članovima Interresorne grupe. Sekretar Interresorne grupe je zadužen da vodi brigu o arhivi, sastavlja zapisnike sa sastanaka i obavlja druge poslove koje mu povjeri predsjednik Interresorne grupe.

Rok za sačinjavanje Elaborata je tri mjeseca.

2. DRUŠTVENA OPRAVDANOST OSNIVANJA TEHNIČKOG MUZEJA 2.1. UVODNI DIO Na osnovu zakonskih propisa, osnivanje muzeja uslovljava prihvatanje elaborata o društveno – ekonomskoj opravdanosti takve akcije od strane njenih osnivača, kao i saglasnošću nadležnih organa. Iz tog razloga sačinjen je ovaj dokument koji treba da prikaže sve motive koji su inicijatore naveli da započnu ovaj poduhvat. Zanimljivo je napomenuti da, upravo u vezi sa razvojem naučno – tehničke kulture, najveću pažnju istorijskom razvoju nauke i tehnike i očuvanju tehničke baštine ukazuju upravo one sredine koje su bile žarišta industrijske, odnosno tehničke revolucije (sve razvijene zapadnoevropske zemlje, posebno Velika Britanija, Njemačka i Francuska) i koje su i sada u vrhu savremenih kretanja, a da su u tom pogledu najnemarnije one sredine koje misle da se tehnika može „otkupiti“, te da dakle ne treba i onako oskudne snage trošiti na istoriju, informacije opšteg tipa (kakve može pružiti jedna izložba ili muzej) i prikupljanje i čuvanje sopstvene relativno siromašne naučne i tehničke baštine. U vremenu sveopšte globalizacije, koja "prijeti" svemu što nije snažno i nema čvrste korijene, čuvanje autohtonih vrijednosti i izvorne baštine, čini se logičnim, opravdanim i neophodnim. Ovo je naročito bitno za male zemlje i malobrojne narode kojima BiH, nesumljivo, pripada. A, muzeji su upravo institucije čiji je osnovni zadatak: prikupiti, sačuvati i pokazati tj. komunicirati sa nasljedjem. U tom kontekstu jasna je društvena opravdanost stvaranja Tehničkog muzeja u Sarajevu i BiH, kao ustanove koja će: - preuzeti na sebe sada nepostojeću funkciju identifikovanja, sakupljanja, proučavanja i zaštite predmeta naše tehničke baštine kao i dokumenata i podataka od interesa za razvoj; - posredstvom stalne postavke i povremenih tematskih izložbi pružiti uvid u razvoj tehnike uopšte i u razvoj pojedinih disciplina, kao i u aktuelna zbivanja u tim oblastima posebno; - posredovati u širenju odgovarajućih informacija i znanja iz oblasti tehnike, naročito kod mlađeg naraštaja. Uz sve to, Tehnički muzej će preuzeti ulogu istoričara i hroničara, čime bi se na najracionalniji način i sa stručnog i sa finansijskog stanovišta obezbjedilo čuvanje, obrada i zaštita svih predmeta i dokumenata od značaja za razvoj. Muzej je u dosadašnjim razmišljanjima o njegovom profilu koncipiran kao otvoren sistem, elastičan i prilagodljiv, sa jasno definisanim funkcijama ali i sa mogućnošću njihovog postepenog uvođenja i širenja, u skladu sa mogućnostima i daljeg razvoja tehnike koji treba da prati, prikazuje i objašnjava. U tom smislu muzej treba da ima klasične funkcije zaštite naše tehničke baštine, praćenje savremenog razvoja, kao i predstavljanja razvoja tehnike uopšte. On, međutim, treba da bude mjesto gdje će se – putem ogovarajućih informacija, demonstracija i sl. – prikazivati i najnoviji razvoj i problemi, kao i ustanova koja će podsticati i razvijati odgovarajuća interesovanja kod mladih, pretvarajući inače složen svijet tehničkih rješenja i investicija u zanimljive i lako shvatljive prizore i simbole. Sve ove funkcije – zaštite, predstavljanja istorijskog razvoja, praćenja i problematizovanja najnovijih tokova, širenja tehničke kulture, usmjeravanja mladog naraštaja ka naučnim i tehničkim zanimanjima itd. – treba da se obavljaju na visoko profesionalan i najsavremeniji način, ali za to su potrebni uslovi koji zahtjevaju decenije sakupljanja, klasifikovanja, izučavanja itd., ne samo kada je riječ o zbirkama i fondovima, već i u pogledu izučavanja i selekcije tuđih iskustava u prezentaciji i javnom djelovanju i, ne manje važno, u optimalnom korištenju svih tehnika predstavljanja, od izdavaštva i odgovarajućeg dizajna do najsavremenijih audio – vizuelnih efekata i reprodukcionih tehnika. Samo za stvaranje opšte muzejske postavke koja bi pratila nekoliko ključnih grana iz oblasti ljudskih djelatnosti potrebno je mnogo truda, vremena i sredstava da se pribave eksponati, sačine vjerne replike, osmisli najupečatljiviji dizajn postavke i ona poveže sa drugim pratećim djelatnostima muzeja.

Ostvarivanje ovako široko koncipiranog programa Muzeja zahtijeva posebno blisku saradnju sa svim postojećim specijalizovanim muzejima u ovoj oblasti, te je i ta saradnja ustvari dio programske orijentacije Muzeja. Isto tako, Muzej će u okviru svojih projekata istraživanja istorijskog razvoja tehnike u našoj sredini i posebno u okviru pripremanja svojih tematskih izložbi biti upućen na saradnju sa značajnim kolekcionarima i odgovarajućim društvima, odnosno i na korištenje amaterskih zbirki i dokumentacija. U tom smislu, podrška kolekcionarstvu i amaterskom angažmanu u očuvanju naše tehničke baštine predstavljat će trajan zadatak Muzeja, utoliko više što su ti pojedinci i društva do sada bili u nekim oblastima tehnike i jedini koji su pokazali brigu i interes da se te vrijednosti sačuvaju (kolekcija starih automobila, fotoaparata itd.). 2.2. ISTORIJSKA PODLOGA ELEKTRIFIKACIJE BiH OPĆE Ove godine navršava se 122 godine od prve primjene električne energije u BiH i to je prilika da se u retrospektivi odslikaju sve promjene u razvoju i korištenju električne energije, postrojenja za proizvodnju, prenos i distribuciju. Namjera je da se današnje generacije podsjete na razvojni put od prve sijalice do savremenog elektroenergetskog sistema sa osvrtom na Elektroprivredu danas, kao važnog preduslova našeg budućeg azvoja. Sto dvadeset i dvije godine je dug period napornog i složenog rada kroz koji je prošla ova djelatnost i za koji su karakteristična 2 društvena poretka i dva svjetska rata. Poznato je da su se sa smjenama energetskih izvora mjenjale civilizacije, a u istoriji čovječanstva nijedna djelatnost nije imala tako dinamičan razvoj kao električna energija. Početak elektrifikacije na našim prostorima 1888. godine podudara se sa epohalnim otkrićima Nikole Tesle, koja su otvorila put polifaznim sistemima i stvorila mogućnost za korištenje energetskih resorsa tamo gdje postoje, a električne energije gdje je potrebna. Time je omogućen brži razvoj industrije, privrede i čovječanstva. Intenzivan razvoj i primjenu, električna energija doživljava nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1945. godine, u svim područima privrednog i društvenog razvoja i postaje nezamjenjiv element svakodnevnog života čovjeka. Povezanost privrednog i društvenog razvoja sa porastom proizvodnje električne energije odredila je status ove grane kao djelatnosti od posebnog društvenog interesa čijim razvojem možemo dokumentovano pratiti civilizacijske promjene na našem bosanskohercegovačkom prostoru. U proteklih 122 godine razvili smo se od prvog parnog stroja snage 120 KS, izgrađenom u rudniku Zenica, do današnjih 1682 MW instalisanih proizvodnih kapaciteta i proizvodnje od 6927 miliona kWh u 2009 godini. U izgradnju elektroenergetskih objekata uložena su ogromna društvena sredstva koja su uz pregalački rad zaposlenih omogućila da se nominalna snaga proizvodnih kapaciteta i proizvodnja električne energije višestruko poveća. Izgrađen je snažan i savremen elektroenergetski sistem. Uporedo sa intenzivnim razvojem proizvodnih, prenosnih i distributivnih kapaciteta, stasao je veći broj kadrova koji predstavljaju siguran oslonac u primjeni stručnih znanja i savremenih naučnih dostignuća. Budućom modernizacijom i unapređivanjem organizacije rada, stvorit će se široka mogućnost da do pravog izražaja dođu stvaralačke sposobnosti svakog pojedinca. Izgradnjom energetskih objekata stvorili smo svestranu saradnju sa domaćim i stranim naučnicima, stručnjacima i privrednicima i bili smo stvaralački poligon brojnih proizvodnih, izvođačkih sistema i jedinica iz zemlje i inostranstva. 2.2.1. POČETNI PERIOD ELEKTRIFIKACIJE BiH OD 1878. GODINE U vrijeme kada je u zapadnoevropskim zemljama prva industrijska revolucija bila u zamahu, BiH je, hermetički zatvorena od uticaja razvijenih dijelova Evrope, sa nazadnim srednjovjekovnim odnosima

dočekala početak 20-tog vijeka. Primjena prvog parnog stroja – tipičnog simbola prve industrijske revolucije u svijetu – počinje 1781. godine, a njegovo korištenje u BiH vezano je za austro-ugarski period. Tada se intenzivnije eksploatišu prirodni resursi, a samo dvije godine nakon okupacije 1880. godine, otvoren je privatni rudnik mrkog uglja u Zenici, koji je 1886. godine prešao u državno vlasništvo. Izgrađeno je prvo energetsko postrojenje na parni pogon i montirana parna mašina za pogon jednosmjerne diname koja je služila za osvjetljavanje direkcije rudnika. Prva električna rasvjeta u BiH 1878. godine u Zenici i izgradnja prve javne termoelektrane 1895. godine u Sarajevu (220kW) znače početak komercijalne elektrifikacije i obilježavaju dva istorijski značajna momenta proizvodnje električne energije na našim prostorima.U periodu 1888-1918. godine faktori koji su bitno uticali na razvoj elektrifikacije u BiH, bili su: - strana preduzeća elektroopreme, npr. GANZ iz Budimpešte, bečki AEG, KRIŽIK iz Praga i dr, - rudarstvo i topioničarstvo, naročito grupacija uglja u BiH, - šumarstvo i drvoprerađivačka industrija, - krupni strani kapital zainteresovan za izgradnju velikih industrijskih preduzeća – značajnih potrošača električne energije u vidu elektrotermije, - srednji kapital koji je u elektrifikaciji gradova u BiH vidio mogućnost profita, - komunalne (opštinske, gradske) oblasti koje su nastojale da uz svoja sredstva i bankarske kredite izgrade manje termoelektrane i hidroelektrane za gradske potrebe. Pored toga, zemaljske i okružne bosanskohercegovačke vlasti, odnosno uprave, nastojale su da kroz instituciju davanja koncesije za istraživanja, projekte i izgradnju objekata obezbijede po što povoljnijim uslovima potrebne količine električne energije i snage za državna preduzeća i značajne institucije i objekte. Nije bilo zanemareno ni višenamjensko korištenje voda (melioracije i vodovodi). U pogledu vrste napona i struje elektrana i njihove pripadnosti, u prvim godinama elektrifikacije pretežno su korišteni istosmjerni generatori koji su potom potiskivani od izmjeničnih. Široka elektrifikacija na našem tlu u prvim godinama primjene električne energije išla je sporo. Poznato je npr. da je HE „Elektrobosna“ u Jajcu puštena u pogon 1899. godine, međutim, 1905. godine u Jajcu je bilo svega 6 uličnih elektrolučnih svjetiljki, a 1912. godine bilo ih je 12 uz 30 petrolejskih. Domaćinstva u Jajcu počela su da uvode električnu rasvjetu tek poslje 1922. godine. Isto tako, poznat je dokument – ponuda tt Ganz iz Budimpešte od 1888. godine sa planom i projektom elektrifikacije Tuzle. Međutim, tek 1906. godine, Tuzla je dobila svjetlo iz rudarske TE „Kreka“. Pored navedenih elektrana koje su imale mješoviti (rudničko, odnosno industrijski i javni) ili samo javni (komunalni) karakter, u periodu do pred Prvi svjetski rat bilo je više rudničkih i industrijskih elektrana koje su pored napajanja svojih potrošača nerijetko davale električnu energiju za naselja gdje su se nalazile. Njihov broj je znatan. U Bosanskom Novom, Derventi, Doboju, Fojnici, Foči, Livnu i Prijedoru bili su pred Prvi svjetski rat izrađeni projekti elektrifikacije, ali do realizacije nije došlo zbog pomanjkanja radne snage i materijala. Tarife za električnu energiju, u ovom periodu, po pravilu su postojale i redovno su potvrđivane od strane opštinskih, odnosno gradskih vlasti, kao i prvi elektrotehnički propisi, po analogiji sa važećim austro-ugarskim propisima. Organizacija elektroenergetike kao posebne grane nije postojala u ovom periodu. To je i razumljivo kada se ima u vidu da su elektrane bile izolovane, to jest nepovezane. Njihovo poslovanje i u pravnom i zakonodavnom pogledu bilo je riješeno opštim zakonskim aktima koji su se odnosili na obrt, a pripadale su granama građevinarstvo i saobraćaj. Električna energija se 80-tih godina 19-tog vijeka počela da afirmiše u kućnoj i javnoj rasvjeti, te u manjim elektromotornim pogonima i gradskim tramvajima u više evropskih i američkih gradova.

Oktobra 1891. godine opštinsko zastupstvo grada Sarajeva donijelo je odluku o izgradnji TE „Sarajevo“ za potrebe rasvjete u domaćinstvima, ulicama, uredima, za elektromotorne pogone u industriji i zanatstvu, te za pogon novih motornih vozila gradskog tramvaja. Izgradnja elektrane počela je 1893. godine. Zemaljska vlada BiH je 1894. godine osnovala preduzeće „Elektrana“ koje će potrošačima davati električnu struju. Iste godine Zemaljska vlada BiH izdala je privremene propise za davanje električne struje od Elektrane Sarajevo. To su bili prvi opći uslovi za isporuku i prvi tarifni sistem za prodaju električne energije u Sarajevu. TE „Sarajevo“ svečano je puštena u pogon 1. maja 1895. godine. Tada je imala tri parna kotla po 150 aktivne površine, 3 stabilne parne klipne mašine po 150 KS; svaka ova mašina pogonila je preko užnog prenosa po 2 istosmjerna generatora snage po 60 kW, svi istosmjernog napona, i to 110 V za rasvjetu i manje elektromotore i 310 V za tramvaj. Potrošnja u Sarajevu je brzo rasla, pa je snaga TE „Sarajevo“ više puta povećavana rekonstrukcijama postojećih i nabavkama novih kotlova i mašina, u 1897., 1904., 1912., 1928. godini kada je imala 2890 kW instalisane snage generatora i to 2130 kW na izmjeničnom i 750 kW na istosmjernom naponu. Od 1895. do 1909. korišten je istosmjerni 110 voltni napon za široku potrošnju i 310 voltni napon za gradski tramvaj. Potrošačka zona nije izlazila van užeg dijela grada, od željezničke stanice na donjoj i Jajce kasarne na gornjoj strani grada. Godine 1909. godine počelo je uvođenje trofaznog proizvodno – prenosnog i napojnog napona, sa 3 kV naponom na izlaznoj strani, što je omogućilo da se 1910. godine priključe na Električnu centralu naselja na Alipašinom mostu i Ilidži, a 1928. godine je dovedena električna energija Butmiru, Kotorcu i Rajlovcu i 1938. godine Hadžićima, Pazariću i Tarčinu. TE „Sarajevo“ je trošilo ugalj iz rudnika Breza. Cijena uglja je stalno rasla, a potrošnja električne energije se stalno uvećavala (iza 1908. godine ova stopa rasta iznosila je 10% godišnje). To je navelo zastupstvo grada da traži izlaze u izgradnji novih kapaciteta za dobijanje električne energije. Tako je došlo do gradnje HE „Hrid“ i HE „Bogatići“. Ideja da se na gradskom vodovodnom cjevovodu Prača – Bistrica – rasteretne komore – rezervoar Dudin Hrid priključi tlačni cjevovod. HE „Hrid“ potiče od inženjera Litija (Luthi) iz Tvornice mašina Andric (Grac). HE „Hrid“ je izgrađena sa dvije pelton turbine po 900 KS i trofaznim generatorima po nominalno 675 kWh, napona 3300 V. Obzirom na raspoložive radne vode, jedan agregat je normalno bio u rezervi. Realno se ocjenjuje zbog količine radnih voda da je stvarna snaga danas 190 kW jedne mašine, dok je druga u rezervi. Ovdje treba istaći značajnu pomoć koju je gradu pružala HE „Hrid“ svojom, istina malom, ali posebno važnom proizvodnjom u periodu 1992. – 1995. godina. Iako znatno veće instalisane snage od HE „Hrid“, TE „Sarajevo“ je u godišnjim količinama proizvedene energije znatno zaostajala za HE „Hrid“ iza 1917. godine, kada je HE „Hrid“ puštena u pogon. Razlog je u visokim proizvodnim troškovima TE „Sarajevo“, prije svega u cijeni uglja a i drugim troškovnim elementima. Iz ovog razloga je TE „Sarajevo“ bio dodjeljen dopunski rad u sezonskom intervalu visokih opterećenja, dok je HE „Hrid“ pokrivala bazni dio dijagrama. TE „Sarajevo“ je 1957. godine isključena iz pogona i nekoliko godina poslije je demontirana i prodata kao staro željezo, a 1963. godine je oboren i njen dimnjak. U ovom periodu postepeno je istosmjerni napon potiskivan izmjeničnim; tek je 1940. godine posljednji potrošač u gradskom centru preveden sa istosmjernog na izmjenični napon. 2.2.2. ELEKTRIFIKACIJA U PERIODU IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA U teškoj situaciji između dva svjetska rata nije bilo mjesta niti sredstava za široku elektrifikaciju BiH, nije bilo odgovarajućih društvenih i političkih snaga da se bore za elektrifikaciju zemlje kao preduslova privrednog i drugog napretka. U ovom periodu uočavaju se sljedeće pojave na planu elektrifkiacije:

- Odmah po završetku rata pa do pojave svjetske ekonomske krize, veći broj gradova u BiH radi planove svoje elektrifikacije, čija je realizacija izostala. - Značajan inicijator elektrifikacije u BiH postaju rudničke termoelektrane vođene zajedničkom direkcijom u Sarajevu koja želi da postojeće kapacitete rudničkih termoelektrana ne samo održi nego da im poveća proizvodnju plasmanom u gradove BiH. - Sljedeći faktor elektrifikacije gradova i naselja bila su u ovom periodu opštinske uprave koje su inicirale i realizovale znatan broj manjih komunalnih elektrana. - Javljaju se privatna lica kao graditelji komunalnih hidroelektrana (HE „Ljuta“ – Konjic 1936. godine, HE „Bugojno“ 1938. godine) a ponegdje i crkvene organizacije (HE „Kraljeva Sutjeska“ 1921., HE „Čajniče“ 1928., HE „Široki Brijeg“ 1935. godine, pored one u Trapistima, odnosno Delibašinom selu iz 1899. godine). Jedan privatnik je iz svoje male hidroelektrane snabdijevao električnom energijom Bosansku Gradišku. - Izgrađeni su prvi visokonaponski vodovi koji povezuju rudničke termoelektrane i potrošačke centre. Pogonski napon ovih vodova je prema današnjim mjerilima skroman (5; 15; 30 kV) ali je zadovoljavao obzirom da nisu bile u pitanju velike prenosne snage. - Elektroenergetika, kao posebna privredna grana, nije postojala niti je bila pod državnom brigom kao djelatnost od posebnog interesa. Npr. 1929. godine u jugoslovenskim razmjerama, elektrane i elektrifikacije administrativno su bile između tadašnjih Ministarstva građevine i Ministarstva trgovine i industrije, da bi 1941. godine pripadale Ministarstvu trgovine i industrije. Prema popisu vodnih snaga 1921. godine ukupan hidropotencijal kojim je BiH raspolagala bio je oko 595.754 kW ili 23% u odnosu na cijelu Jugoslaviju. U ovaj bilans nisu uračunate vodne snage podzemnih rijeka u kršu koje iznose oko 220.650 kW. U toj godini bilo je iskorišteno samo 4,5% hidroenergetskog potencijala. U periodu 1918. – 1941. godine u BiH je izgrađeno 26 novih hidro i termo elektrana, a ostale su u pogonu elektrane iz austro-ugarskog perioda, što je u 1938. godini činilo 77 elektrana. 2.2.3. ELEKTRIFIKACIJA U PERIODU OD 1945. GODINE DO DANAS U Drugom svjetskom ratu, tokom četverogodišnjih razaranja uništeni su brojni objekti u svim oblastima. U elektroenergetici najviše su uništene elektrane preko 1000 kVA instalisane snage, tako da je od 12 ovih elektrana u BiH oslobođenje dočekalo svega pet. U nekim elektranama, mašine i postrojenja, zbog forsiranog rada i neobavljanja redovnih remonata, dočekali su kraj rata istrošeni, u lošem stanju i izvan pogona. Tokom rata u BiH interes za elektrifikaciju bio je veoma veliki. Odmah po završetku rata prišlo se osposobljavanju i obnovi porušenih i oštećenih objekata. U zakonodavno – organizacionom pogledu, Elektroprivreda BiH ima svoj početak u Uredbi o osnivanju električnog preduzeća u BiH 1945. godine. Ovom Uredbom su „Elektrobihu“, kako se potom ovo preduzeće kraće nazivalo, stavljene u dužnost i nadležnost skoro sve djelatnosti koje obavlja današnje preduzeće JP Elektroprivreda BiH d.d. – Sarajevo za proizvodnju, prenos (do prije 4 godine) i distribuciju električne energije. Već 1946. godine Ministarstvo industrije FNRJ sačinilo je plan elektrifikacije FNRJ, a zatim su donesene odluke o izgradnji većeg broja hidro i termo elektrana, uz izbor 110 kV napona u cijeloj Jugoslaviji, kao tada osnovnog prenosnog napona.

Polovinom 1947. godine puštena je u pogon HE „Boriša Kovačević“ u Bogatićima i to je bila prva hidroelektrana izgrađena u posljeratnoj Jugoslaviji, a time i u BiH. Istovremeno je počela izgradnja više elektrana u BiH. U tim okolnostima dočekana je 1948. godina kada je iz poznatih razloga nastupila blokada izgradnja velikog broja elektrana i visokonaponske mreže u Jugoslaviji. Tada je u BiH privremeno odložena izgradnja 8 velikih elektrana, koje su trebale biti orijentisane na opremu iz istočnoevropskih zemalja, a zbog nedostatka betonskog željeza, izolatora i armature usporena je izgradnja dalekovodne mreže. Vanrednim naporima energetika je postupno prevladala poteškoće. Uz radne kolektive na samim gradilištima elektrana, tome su doprinijela i preduzeća formirana u svrhu elektrifikacije BiH i Jugoslavije kao što su: „Dalekovod“, „Elektroremont“, „Glavna radionica elektroprivrede – Stup (Sarajevo)“, „Elektrocentar“, „Elektronabavka“, „Elektroprenos“ i „Elektroprojekt“ Sarajevo (kasnije „Energoinvest“). Dvije godine kasnije, 1950. godine, puštene su u pogon HE „Mesići“ i HE „Vlasenica“, a 1952 godine TE „Banovići“ koje su uz stare rudarske termoelektrane i još starije male hidroelektrane, uz dizel – elektrane (Lauš – Banja Luka 1947.godine i dr.), nosile teret tadašnje potrošnje energije. U cijelokupnom periodu od 1945. godine do puštanja u pogon prvog agregata HE „Jablanica“ 1955. godine, trajala je jedanaestogodišnja uporna i danonoćna borba za svaki proizvedeni kilovat, borba sa niskim naponima i sniženom frekvencijom, ponekad i kao sredstvo obaranja narastajuće potrošnje i potreba za koje nije bilo snage i energije. U tom teškom periodu veliki je doprinos kolektiva i pojedinaca na gradilištima novih elektrana i dalekovoda, na opravci i održavanju dotrajalih proizvodnih i prenosnih objekata, kao i dispečerske službe Elektroprivrede BiH. Novi objekti 110 kV mreže počinju da povezuju do tada galvanski i funkcionalno razdvojena elektroenergetska područja. U BiH koheziona snaga elektroenergetike pojačava se formiranjem preduzeća „Elektroprenos“ 1953. godine. U 1954. godini završavaju se i priključuju na 110 kV mrežu nove velike elektrane HE „Jajce 2“ (1954. godine preko TS 110/35 kV), HE „Jablanica“ (1955. godine), TE „Kakanj 1“ (1956. godine), HE „Jajce 1“ (1957. godine). Ove elektrane poboljšavaju dotadašnju napregnutu elektroenergetsku situaciju u BiH i istovremeno, puštanjem pod napon novih 110 kV objekata, značajno pomažu susjednim potrošačkim područjima u Dalmaciji, Crnoj Gori, Slavoniji, Srbiji, a od 1957. godine i zapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji. Nakon što je stvorena relativno jaka 110 kV mreža, počela je u Jugoslaviji i BiH izgradnja 220 kV mreže. Prvi objekti ovog napona pušteni su 1960. godine u Srbiji, a u BiH ovaj napon je pušten u pogon prvi put 1962. godine u vidu rasklopnog postrojenja (Mostar – Jasenica), a 1965. godine kao transformacija 220/110 kV Kakanj. HE „Đerdap“ inicirala je izgradnju 380 kV mreže kao idućeg i zasad najvišeg prenosnog napona u BiH. Ova 380 kV mreža izgrađena je u Jugoslaviji u dvije etape, prvoj između 1976. i 1980. godine i drugoj od 1981. godine. U BiH prvi put se ovaj napon koristi od 1977. godine. Kao nastavak razvoja prve generacije sistema automatskog upravljanja frekvencijom i snagama razmjene u paralelnom radu iz 1971. godine, u maju 1988. godine obavljeno je puštanje u rad tzv. nulte faze novog tehničkog sistema upravljanja elektroenergetskim sistemom BiH. Nekoliko uobičajenih pokazatelja najbolje ilustruje gdje je bila i gdje je danas elektroenergetika BiH: - stepen elektrificiranosti domaćinstava u BiH bio je 1939. godine 12,2% a danas je 99,9% (odnos 1:8); - domaćinstva u BiH potrošila su 1946. godine 4 GWh, a danas 1.903 GWh (odnos 1:476); - industrija BiH 1946. godine je utrošila 47,2 GWh, a danas 1.325 GWh (odnos 1:28); - instalisana snaga svih elektrana u BiH, udruženih i industrijskih iznosila je 1946. godine 51 MVA, a danas 1682 MVA (1:33). U organizacionom pogledu, od prve Uredbe 1945. godine, BiH elektroprivreda prošla je dug put razvoja i organizovanja. U periodu od 1960. – 1980. godine izgrađene su HE „Rama“ i HE na Trebišnjici, kao i prva reverzibilna HE Čapljina. Završene su TE Tuzla I, II, III, IV, V i Kakanj II, III, IV. Završene su zatim: TE Kakanj V,

HE Bočac, HE Grabovica, HE Salakovac, HE Mostar, kao i termoelektrane Gacko i Ugljevik i HE Višegrad. Do današnjih dana izvršena je dogradnja i rekonstrukcija u HEN, TE Kakanj i TE Tuzla. Prenosna mreža u BiH počinje da se formira izgradnjom prvih većih izvora električne energije. Za prenos električne energije izabran je u Jugoslaviji već 1946. godine napon 110 kV. U 1950. godini u BiH u pogonu je bilo 135 km izgrađenih dalekovoda 110 kV koji su izvjesno vrijeme radili pod naponom 35 kV, a 1954. godine pušteni su pod 110 kV napon prvi dalekovodi i trafostanica 110/35 kV. Razvojem potrošnje i izgradnjom novih izvora javlja se i potreba za izgradnjom novih dalekovoda 110 kV i transformatorskih stanica 110/35 kV. U 1960. godini u pogonu je bilo 1136 km dalekovoda i 315 MVA instalisane snage transformatora ovog napona. Razvoj je nastavljen i u narednim godinama, tako da u 1970. godini dužina 110 kV dalekovoda dostiže 1261 km sa instalisanih 661 MVA, u 1980. godini 2165 km sa 2400 MVA, da bi početkom 1988. godine doseglo 2751 km i 4042 MVA. Intenzivan porast potrošnje električne energije u BiH, te potreba u okviru Jugoslavije, zahtjevali su izgradnju izvora električne energije veće snage i prenos te snage do udaljenih potrošačkih centara. U periodu 1957. – 1963. godine počinje izgradnja dalekovoda višeg naponskog nivoa tj. dalekovoda 220 kV na koje se priključuje TE Kakanj 1965. godine, a zatim TE Tuzla, HE Trebišnjica, HE Dubrovnik i HE Rama, a kasnije i HE Salakovac i HE Grabovica. Potreba za priključak elektrana većih snaga na visokonaponsku mrežu, kao i potreba prenosa većih snaga električne energije do potrošačkih centara, te potreba razmjene energije većih snaga sa susjednim elektroenergetskim sistemima nametnula je izgradnju 380 kV (400 kV) mreže. Izgradnjom 380 kV mreže dolazi do stagnacije u razvoju mreže 220 kV. Početkom 1988. godine u pogonu je bilo 1424 km dalekovoda 220 kV i 1840 MVA instalisane snage transformatora 220/110 kV. Prvi dalekovodi 380 kV ulaze u pogon 1978. godine (525 km), a prve transformacije u 1979. godini (600 MVA). Prenosna mreža sa svojim dalekovodima ukupne dužine 6310 km i transformatorskim stanicama instalisane snage od 11.990 MVA predstavlja osnov za sigurno snabdijevanje potrošača kvalitetnom električnom energijom. Distributivnu mrežu koja je dio elektroenergetskog sistema sačinjavaju mreže 35 kV, 20 kV, 10 kV i 0,4 kV i transformatori odgovarajućih napona. U 2008. godini dužina 35 kV mreže iznosila je 844 km, 10 (20) kV mreže 6.978 km i 0,4 kV mreže 21.992 km. U 1945. godini dužina 35 kV mreže iznosila je 305 km, 10/20 kV mreže 150 km i 0,4 kV mreže 490 km. U poslijeratnom razvoju (od 1945. godine) elektroenergetskog sistema prioritetni zadaci su bili izgradnja proizvodnih i prenosnih postrojenja. Veoma brzom realizacijom programa urbanizacije, modernizacije i razvoja industrije, izgradnjom poslovnih objekata, te razvojem infrastrukture (vodovod, gradski saobraćaj, javna rasvjeta) uticale su na veoma brzi porast potrošnje električne energije. Povećanjem potrošnje, proizvodnje i elektroenergetske mreže razvijala se i tehnika upravljanje i vođenje elektroenergetskog sistema BiH. Na osnovu određenih zakonskih akata definisana je i postavljena elektroenergetska služba već 1948. godine u BiH, a 1949. godine na nivou Jugoslavije. Od tada je ova služba osposobljavana kadrovski i tehnički. U svojoj dugogodišnjoj praksi ova služba je pratila stvaranje bosanskohercegovačkog i jugoslovenskog elektroenergetskog sistema. Sa radnim kolektivima proizvodnje, prenosa i distribucije, prolazila i rješavala sve tegobe proizvodnje i obezbjeđenja električne energije potrošačima. Zajedno sa ostalim elektroenergetskim dispečerskim službama u Jugoslaviji, učestvovala je u povezivanju i stvaranju paralelnog rada jugoslovenskog elektroenergetskog sistema koji je svoju zrelost potvrdio 1971. godine, uključivanjem u trajan paralelan rad sa evropskim interkonekcijama U.C.P.T.E. i O.E.S.S.E.V-a.

Aprila 1988. godine puštena je u rad u Republičkom dispečerskom centru Sarajevo tzv. nulta etapa, kao sistem za daljinski nadzor objekata prenosne mreže 400 i 220 kV, proizvodnih objekata i razmjene sa susjednim elektroenergetskim sistemima. Danas je to savremeni dispečerski centar. 2.2.4. ELEKTRIFIKACIJA U PERIODU OD 1992.-1995. GODINE Dalji snažan razvoj elektroenergetskog sistema JP EP BiH znatno su usporila događanja u periodu 1992. – 1995. godine u BiH. Elektroenergetski sistem BiH do raspada Jugoslavije funkcionisao je u okviru mreže većeg dijela evropskih zemalja UCPTE kao dio bivšeg jugoslovenskog elektroenergetskog sistema. Prije početka rata 1992. godine, elektroenergetski sistem BiH raspolagao je proizvodnim kapacitetima ukupne instalisane snage 3991 MVA, od čega je 2034 MVA u hidroelektranama i 1957 MVA u termoelektranama, sa ukupnom prosječno ostvarenom godišnjom proizvodnjom od 14.657 GWh. Ukupan broj potrošača iznosio je 1.389.481. Prenosna mreža se sastojala od 5374 km dalekovoda od čega 838 km vodova 400 kV, 1424 km vodova 220 kV i 3172 km vodova 110 kV. Instalisana snaga u trafostanicama iznosila je 10.216 MVA od čega 4500 MVA se odnosi na 400/220/110 kV, 1350 MVA na 220/110 kV i 4366 MVA na 110/x kV. Distributivna mreža se sastojala od 2390 km vodova 35 kV sa 1413 MVA instalisane snage u trafostanicama 35/x kV, 21.313 km vodova 10 (20) kV sa 3704 MVA instalisane snage u trafostanicama 20(10)/0.4 kV i 68.495 km vodova 0.4 kV. Po obimu izgrađenosti i tehničkoj opremljenosti elektroenergetski sistem BiH spadao je u red modernih sistema. Od početka rata, zbog direktnih posljedica ratnih djelovanja došlo je do težih oštećenja elektroenergetskog sistema Elektroprivrede BiH. Tako je npr. do 30.6.1994. godine proizvelo teška oštećenja proizvodnih kapaciteta: HE Mostar, HE Salakovac i termoelektrana Tuzla. Stepen oštećenja prenosne mreže najbolje ilustruju podaci u odnosu na stanje prije rata. Od 14 dalekovoda 400 kV nijedan nije u pogonu u tom periodu. Od 32 dalekovoda 220 kV u pogonu je 12. Od 181 dalekovoda 110 kV u pogonu je 93. Svih 8 trafostanica 400/220/110 kV su van pogona i koristile su se samo kao raskopna postrojenja. od 9 trafostanica 220/110 kV u pogonu su samo 4. Od 116 trafostanica 110/x kV u pogonu je bilo oko 70. Teška oštećenja doživjela je i distributivna mreža. U toku čitavog rata 1992. – 1995. godine radnici JP EP BiH radili su na osposobljavanju i podizanju oštećenog i razorenog elektroenergetskog sistema. Zahvaljujući tome, u ovom periodu elektroenergetski sistem Elektroprivrede BiH nikada nije bio u potpunosti onesposobljen. Među najvećim poduhvatima JP EP BiH u tom teškom vremenu je realizacija 2 projekta: - 1994. godine izgradnja 35 kV podzemnog kabla kojim je Sarajevo dobilo neovisno i sigurno napajanje električnom energijom „S35“, -1995. godine realizacija istog takvog projekta pod nazivom „S110“ za veću količinu električne energije za grad Sarajevo. 2.2.5. ELEKTROPRIVREDA BiH DANAS Javno preduzeće Elektroprivreda BiH dd. – Sarajevo je preduzeće koje obavlja elektroprivredne djelatnosti: proizvodnju, distribuciju, snabdijevanje električnom energijom prvog i drugog reda,

trgovanje, zastupanje i posredovanje na domaćem tržištu električne energije, izvoz i uvoz električne energije, upravljanje elektroenergetskim sistemom, kao i druge djelatnosti utvrđene statutom i upisane u sudski registar radi sticanja dobiti. Elektroprivreda BiH raspolaže sa 1682 MVA instalisanih proizvodnih kapaciteta od čega je 517 MVA ili 30,7% u hidroelektranama, a 1165 MVA ili 69,3% u termoelektranama. Snabdijeva preko 670.000 tarifnih kupaca u 7 kantona na području Federacije BiH. Elektroprivreda BiH je u 2008. godini upravljala distributivnom mrežom napona 35, 20, 10 i 0,4 kV ukupne dužine 36.780 km sa 6916 transformatorskih stanica (35/x, 10(20)/0,4kV) ukupne instalisane snage 2643 MVA. Godine 2009. formiran je Koncern koji čine JP Elektroprivreda BiH d.d. – Sarajevo i rudnici uglja: Kreka, Đurđevik, Kakanj, Breza, Zenica, „Abid Lolić“ i Gračanica sa JP Elektroprivreda BiH d.d. – Sarajevo na čelu. U decembru 2009.godine je, prema ocjeni ekonomske rubrike lista Oslobođenje i web portala svevijesti.ba, privrednim uspjehom u 2009.godini ocijenjeno ujedinjenje EP BiH i rudnika uglja u F BiH, čime je stvorena osnova za dalji razvoj kompletnog industrijskog sektora u BiH. Rezultate poslovnog uspjeha JP Elektroprivreda BiH d.d. – Sarajevo posebno potvrđuje priznanje koje je dobio generalni direktor, Amer Jerlagić, na izboru za najmenadžera BiH, jugoistočne i srednje Evrope i Evropskog udruženja menadžera u 2009.godini. Izgradnja novih proizvodnih kapaciteta je preduslov za dalji razvoj EP BiH. To je posebno značajno s obzirom na rast potreba za električnom energijom, kao i starost postojećih termoblokova čiji preostali životni vijek ističe u relativno kratkom periodu. 2.3. MUZEJI U OKRUŽENJU 2.3.1. TEHNIČKI MUZEJ ZAGREB: Muzej je osnovan 1954 god. Sa površinom od 44 000 m , od toga 14 000 m pokrivenog prostora, objekat u kojem se muzej nalazi predhodno je bio zgrada zagrebačkog velesajma. Muzej je svoj rad započeo sa tri zbirke i to: - Transformacija energije - Prometna sredstva (sredstva kopnenog, vodnog i zračnog prometa) - Geologija-rudarstvo-nafta s modelom rudnika u prirodnoj veličini i muzeoramom Vremenom je proširio svoju postavku slijedećim zbirkama: - Astronautika i planetarij - Zemljomjerstvo-katastar - Osnove poljodjelstva s apisarijem - Vatrogastvo - Velikani hrvatske znanosti i tehnike (u formiranju) Pored izložbenog prostora muzej posjeduje konzervatorsko-preparatorsku radionicu, knjižnicu i arhiv. Broji ukupno 30 uposlenika, većinom inženjera. Kao najzanimljivije dijelove Muzeja ističemo: Rudnik dužine 300 m koji je lociran u podrumskom dijelu Muzeja /jedini sačuvani rudnik u Hrvatskoj/ u kojem je prikazan proces eksploatisanja rude sa svim najvažnijim detaljima.

U prizemlju muzeja su smješteni odjeli Transformacija energije, gdje se mogu vidjeti razni uređaji vezani za ovu oblast /transformatori, motori i sl./ većih gabarita , kao i poseban i naročito zanimljiv odjel

posvećen Nikoli Tesli i njegovom doprinosu razvoju tehnike, u kojem su eksponati dostupni posjetiocima u smislu neposrednog kontakta, odnosno eksperimenta.

Također, u prizemlju je smješten odjel Prometna sredstva (sredstva kopnenog, vodnog i zračnog prometa), a kao najzanimljivije eksponate ističemo prvi dubrovački tramvaj, „Samoborček“-lokomotiva koja je saobraćala na relaciji Zagreb-Samobor, kao i brojnu zbirku aviona.

Na spratu ovog muzeja smješten je, kao najatraktivniji dio izložbe, planetarij sa eksponatima svemirskih letjelica i „apisarij“ / proces rada u košnici /, te eksponati vezani za oblast poljodjelstva, vatrogastvo, kao i manji dio izložbe namjenjen velikanima hrvatske tehničke misli.

Kao bitan segment ovog muzeja ističemo njegov edukativni rad koji se manifestuje kroz sedmične odlaske grupa u nuklearnu elektranu Krško, organizirane posjete za škole i fakultete u okvitu kojih se održava praktični dio nastave.

Ovaj Muzej je uzeo aktivno učešće u internacionalnim akcijama / Dan i Noć Muzeja; „CIMUSET“- međunarodni podkomitet ICOM-a za tehničke muzeje isl./

Muzej ostvaruje preko 10 000 posjeta na godišnjem nivou.

Muzej se finansira iz sredstava gradskog proračuna.

2.3.2. MUZEJ NAUKE I TEHNIKE BEOGRAD:

Muzej je osnovan 1989. god.

Pri osnivanju nije dobio inicijalnu zbirku oko koje bi se formirao fond, nego se fond oformio putem poklona građana i prikupljanja samih kustosa.

Karakteristika muzeja je da je formiran u zgradi stare termocentrale.

Broji fond od oko 5000 exponata /bez knjiga/, a od 2003. godine finansira se iz državnog proračuna.

U muzeju je uposlena 21 osoba od čega je 14 kustosa a ostalo je administracija, te pomoćno osoblje.

Muzej je trenutno u rekonstrukciji i izgradnji. Od osnutka nema stalnu postavku tako da smo uspjeli vidjet depoe, a do danas je prezentirao svoju djelatnost kroz povremene izložbe i izdavačku djelatnost.

U Republici Srbiji trenutno egzistira 16 tehničkih muzeja i zbirki koje su okupljene oko Zajednice naučno-tehničkih muzeja.

2.3.3. MUZEJ NIKOLA TESLA - BEOGRAD

Muzej je osnovan 1952. god.

Po Teslinoj želji, 1951. godine, sva muzejska građa, uključujući dokumentaciju i lične Tesline predmete, stigla je u Beograd i to ga čini jedinim muzejem u svijetu koji čuva originalnu i ličnu zaostavštinu ovog genija. Izložbeni prostor se prostire na površini od 300 m2.

U Muzeju je zaposleno 9 uposlenika. Od toga su 2 kustosa, 2 arhivista, 1 pravnik, direktor i pomoćno osoblje.

Poseduje izuzetno vrijedne kolekcije:

- preko 160.000 originalnih dokumenata; - preko 2000 knjiga i časopisa; - preko 1200 istorijsko-tehničkih eksponata; - preko 1500 fotografija i staklenih fotoploča originalnih tehničkih predmeta, instrumenata i uredjaja; - preko 1000 planova i crteža.

Muzejsku kolekciju čine zbirke:

Zbirka predmeta iz oblasti elektrotehnike Zbirka predmeta iz oblasti mašinstva Zbirka predmeta iz oblasti hemijske tehnologije Zbirka ličnih predmeta Nikole Tesle, od tekstila i kože Zbirka realija Zbirka ordenja, medalja i ostalih priznanja Nikoli Tesli Zbirka umjetničkih predmeta iz zaostavštine Nikole Tesle Zbirka umjetničkih predmeta muzeja Nikole Tesle

Muzej se finansira sredstvima proračuna grada Beograda a godišnje ostvaruje posjetu od 30000 posjetilaca.

2003.god. muzej je uvršten u UNESCO- Registar pamćenja svijeta.

2.4. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Osnivanje Tehničkog muzeja je značajan kulturno-obrazovni i naučno-historijski projekat koji ima za cilj prikupljanje, klasificiranje, obradu i zaštitu historijskih činjenica koje za izvor imaju dokumentaciju i tehničko-tehnološke elemente razvoja sačuvene tokom minulog vremena. Kao i sve oko njih i Muzeji bi se morali prilagoditi promjenama koje su se dešavale i odgovoriti na potrebe savremenog čovjeka. Živimo u vrijeme koje se odlikuje dužim vijekom trajanja ljudskog života, brzim promjenama kretanja tj. putovanjima, te viškom slobodnog vremena. Sve je to posljedica tehnološkog napretka koji ne možemo zanemariti, ni ne zabilježiti. Ali, pored pozitivnih posljedica koje su javljaju kao rezultat razvoja nauke ne smijemo zaboraviti ni one druge, koje se moraju pokušati ublažiti. A, ko bi to mogao bolje od Tehničkog muzeja? Od savremenog muzeja, za razliku od klasičnog (koji su i danas u nekim sredinama dominantni) zahtijeva se da odgovori na ove promjene, da se "odrekne" glamura, da se "okrene" čovjeku i da bude u njegovoj službi. Savremena muzeologija šalje u zaborav muzeje sa "sterilnom" atmosferom, u kojima važi pravilo "gledaj, a ne diraj", u koje se ulazilo prema prethodnoj najavi, propisanom kodeksu oblačenja i samo u određene dane. Moderni muzej mora biti u službi života savremenog čovjeka, čuvajući sjećanje na prošlost da bi se izgradila bolja sadašnjost i kvalitetnija budućnost. Zbog toga se teži muzeju koji će okupljati sve generacije, prezentujući svoj sadržaj na način razumljiv i zanimljiv kako bi stimulisao porodične posjete (te tako učvršćivao narušene i pokidane porodične veze kojima obiluje naša sadašnjost). Kada bi "odgovarao" samo na ovaj izazov, njegovo postojanje bi bilo opravdano. Zbog toga se u muzeju planiraju posebni sadržaji za djecu, kao i mogućnost predaha, u ugodnom ambijentu, za starije posjetioce. Muzeji i obrazuju, ali na drugačiji način od školskog. Oni bi trebali edukovati bez prisile, na zanimljiv način, bez straha od neuspjeha. Inače, za muzeje se uvijek mora vezati osjećaj ugode. Počev od ljubaznog dočeka, laganog pristupa

njegovim sadržajima, mogućnošću izbora tema prema interesovanju, i napretku shodno mogućnostima posjetioca. Oni su "oaze" iz kojih se ne smije izaci "žedan" i nezadovoljan. Takvih sadržaja nedostaje uvijek, a za zemlju koja ima prošlost kao naša, oni su prioritet. Neoborive su činjenice da elektroenergetika, električni tramvaj, vodovod, funkcionišu na ovom prostoru više od 100 godina, a da dokazi o ovome nisu sakupljeni i sistematizovani na jednom mjestu nego se ti dokazi i tragovi historijskih činjenica iz ove oblasti mogu pronaći od slučaja do slučaja i to raspoređeni po cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i šire. Činjenica je takođe da u svim zemljama Evrope postoje uređeni Tehnički muzeji osnovani iz istih razloga zbog kojih i mi želimo da to uradimo. Elektroprivredna djelatnost npr, na ovom prostoru prema dostupnim podacima bilježi prve korake davne 1888. god. i ta godina se smatra godinom početka elektrifikacije Bosne i Hercegovine. Za proteklih 122 godine razvio se snažan elektroenergetski sistem. Početak elektrifikacija na našim prostorima 1888. godine podudara se sa epohalnim odkrićima Nikole Tesle koja su otvorila put polifaznim sistemima i stvorila mogućnost za korištenje energetskih resursa tamo gdje postoje, a električne energije gdje je potrebna. Time je omogućen brži razvoj industrije, privrede i čovječanstva. Prva električna rasvjeta u BIH 1888. godine u Zenici i izgradnja prve javne termoelektrane 1895. godine u Sarajevu (220kW) znače početak komercijalne elektrifikacije i obilježavaju dva historijski značajna momenta proizvodnje električne energije na našim prostorima. Činjenica da je prva elektrana u svijetu izgrađena 1881 godine dovoljno govori koliko su ljudi sa ovih prostora imali osjećaj z apotrebe daljeg razvoja. Čuvena je misao Nikole Tesle koja je zabilježena 12.01.1897. god. : „U svim pojavama uzleta koje karakterišu savremeni razvoj, električna energija postaje najuvjerljiviji činilac.“ Od instalisanja prvog parnog stroja snage 120 KS u Rudniku Zenica, izgrađeni su značajni kapaciteti za proizvodnju, prenos i distribuciju električne energije. Bosna i Hercegovina raspolaže energetskim potencijalom koji značajno može povećati elektroenergetske kapacitete i iznad vlastitih potreba. Realizacija ovakvog projekta posebno pruža mogućnost mladom naraštaju da se upozna sa bogatom tehničkom baštinom na našem prostoru. Naprijed navedene činjenice upućuju na potrebu osnivanja Tehničkog muzeja u kojem će Elektroprivreda BIH imati značajno mjesto. Taj značajni naučno-historijski i operativno tehnički složen poduhvat, iziskuje pažnju i interes nadležnih organa i institucija, sposobne kadrove nosioce aktivnosti, te potrebna sredstva za realizaciju projekta. Tehnički muzej će biti smješten na lokaciji Kotromanićeve ulice u Sarajevu, na prostoru na kojem je bila „Stara centrala“ koja je 1895. godine počela proizvoditi prve kWh električne energije. I ova činjenica podržava moderna muzeološka razmišljanja. Naime, baština se čuva “in situ“. Taj prostor je vlasništvo IRIS Computers d.d. Sarajevo i posebno je interesantan obzirom na činjenicu da je Regulacionim planom Centar-Novo Sarajevo utvrđeno da je namjena ovog objekta muzejske prirode. JP EP BiH je u poodmakloj fazi aktivnosti na kupovini tog prostora za potrebe muzeja i realno je očekivati da se taj postupak uspješno završi. JP EP BiH će obezbjediti i obnovu odnosno sanaciju i rekonstrukciju objekta. Sadašnji vlasnik ovog prostora posjeduje kompletnu tehničku dokumentaciju o postojećem objektu. U sklopu Tehničkog muzeja moguće je formiranje isturenih mjesta muzeja i u tom slučaju povezivanje linkom sa centralnim mjestom Tehničkog muzeja. U svijetu su poznati tzv „Digitalni muzeji“ čiji sistem je primjenjiv za Tehnički muzej. To bi značilo da na portalu, npr „Tehnički muzej“ ima pristupačan komplet sistem muzeja sa detaljima. Nakon realizacije svih aktivnosti i nakon što Kanton Sarajevo i JP Elektroprivreda BIH d.d.-Sarajevo donesu odluke o osnivanju muzeja od strane svojih nadležnih organa (Skupština Kantona Sarajevo i Nadzornog odbora JP EP BIH – Sarajevo i Skupštine JP EP BIH) zaključio bi se Ugovor o osnivanju Tehničkog muzeja između Kantona Sarajevo i JP Elektroprivreda BIH d.d.- Sarajevo, koji bi bio notarski obrađen. Ugovorom bi, između ostalog odredili visinu osnivačkog uloga, udjela osnivača, utvrdili način obezbjeđenja materijala koji se odnosi na muzejsku djelatnost, finansiranje rada muzeja, način organizovanja muzeja i sl. Prikupljanje i obrada muzejskog materijala

vršila bi se na osnovu identifikacije potencijalnih muzejskih eksponata, te sačinjenog popisa sa kratkim opisom eksponata. Eksponati bi bili razvrstani kao:

Pisani dokumenti

Foto dokumentacija

Filmski materijal

Prenosivi eksponati

Neprenosiva oprema – eksponati

Muzejska građa bi se istraživala i odabirala na cijelokupnom prostoru Bosne i Hercegovine, po određenim kriterijima, vodeći računa između ostalog o prostoru, odnosno lokaciji, vremenu u kome su materijali bili u funkciji ili su u funkciji i sl. U tom smislu, posebno za dokumentacioni materijal potrebno se obratiti Arhivu grada, Arhivu BIH, medijskim kućama. Muzej bi se trebao dimenzionisati tako da omogućava dopunjavanje odnosno kompletiranje muzejske građe u budućnosti. JP Elektroprivreda Bosne i Hercegovine – Sarajevo posljednjih sedam mjeseci intenzivno radi na poslovima organizacije budućeg Tehničkog muzeja. U tom smislu urađeno je oko 50% posla na obezbjeđenju lokacije za muzej i na odabiru i prikupljanju pisane dokumentacije, fotomaterijala, filmskog materijala i fizičkih eksponata sa opisom. Otpočelo je i prikupljanje ovog materijala na zbirno mjesto u TE Kakanj odakle će biti spreman, kad za to dođe vrijeme, da se smjesti u muzej. Za konačan odabir i stručne poslove općenito, poslužit će stručna i profesionalna pomoć Muzeja Sarajevo.

3. RASPOLOŽIVI PROSTOR I PRAVNA INFRASTRUKTURA 3.1. LEGISLATIVA I REGULATIVA Kod izrade ovog Elaborata vodilo se računa o važećim zakonoma i podzakonskom aktima i to: 1. Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine UNESCO 1972., 2. Zakon o zaštiti i korištenju kutlurno-istorijskog i prirodnog nasljedja /Sl. list SrbiH br. 20/85 i 12/87/ 3.Zakon o zaštiti kulturne baštine /Sl.novine KS br. 2/00/ 4. Zakon o muzejskoj djelatnosti /Sl.novine KS br. 2/00/ 5. Zakon o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH /Sl.novine FBiH 2/02, 8/02 i 6/04/ 6. Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o muzejskoj djelatnosti /Sl.novine KS 7/05/, 7. Zakon o bibliotečkoj djelatnosti /Sl.novine KS 2/00/ 8. Pravilnik o tehničko-aštitnim i drugim uslovima i mjerama za čuvanje, održavanje i korištenje bibliotečke gradje /Sl.novine KS 17/99/ 9. Odluka i kriteriji za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom /Sl.glasnik BiH br. 33/02, 15/03/ 10. Uputstvo o izdavanju dozvola za izvoz i uvoz umjetničkih djela i antikviteta /sl.glanik BiH 41/02/, 11. Pravilnik o uslovima za osnivanje i rad biblioteka /Sl.novine KS 17/99/ 12. Pravilnik o uvjetima za obavljanje matičnih poslova bibliotečke djelatnosti /sl.novine KS 5/00/, 13. Pravilnik o tehničkim i kadrovim uslovima za vršenje arheoloških istraživanja /sl.novine KS 9/02/, 14. Pravilnik o obrascu za evidenciju podataka o potencijalnim dobrima kulturne baštine /sl.novine KS 9/02/, 15. Pravilnik o uslovima za osnivane i otpočinjanje s radom organizacija za zaštitu kulturne baštine na području KS /sl.novine KS 9/02/ 16. Pravilnik o nagrađivanju nalazača dobara baštine /Sl.novine KS 14/02/ 17. Pravilnik o uslovima za osnivanje i rad muzeja, muzejskih zbirki, muzejskih izložbi i galerija /sl.novine KS 24/00/ 18. Pravilnik o stručnim zvanjima u muzejskoj djelatnosti /sl.novine KS 6/01/ 3.2. ANALIZA IMOVINSKO - PRAVNIH ODNOSA

Planira se da Tehnički muzej bude smješten na lokaciji Kotromanićeve ulice u Sarajevu, na prostoru na kojem je bila „Stara centrala“ koja je 1895. godine počela proizvoditi prve kWh električne energije. Taj prostor je vlasništvo IRIS Computers d.d. Sarajevo i posebno je interesantan obzirom na činjenicu da je Regulacionim planom Centar-Novo Sarajevo utvrđeno da je namjena ovog objekta muzejske prirode. JP Elektroprivreda BiH d.d. – Sarajevo se, u tu svrhu, obratila firmi IRIS Computers d.d. Sarajevo sa pismom interesa da kupi predmetni objekat u cilju njegovog privođenja muzejskoj namjeni, na što je firma IRIS Computers d.d. Sarajevo pozitivno odgovorila, nakon čega su strane angažovale ovlaštene sudske vještake sa zadatkom da izvrše procjenu tržišne vrijednosti objekta sa pripadajućim zemljištem ispod i oko objekta. U tu svrhu, u saradnji sa nadležnom službom Općine Centar, izvršena je identifikacija objekta sa pripadajućim okolnim zemljištem i u tom smislu izrađen Geodetski elaborat usagalašavanja parcela novog premjera sa parcelama starog premjera. Nakon identifikacije utvrđeno je da se radi o objektu izgrađenom na k.č. broj 38, u naravi 6 privrednih objekata, zemljište ispod i dvorište, privredni objekat, upisan u Z.K.ul. broj 145, površine 4.031 m2, vlasništvo IRIS Computers d.d. Sarajevo. 3.3. NEKRETNINE U svrhu osnivanja muzeja izvršeno je cijepanje k.č. broj 38, tako da će nakon cijepanja parcele površina potrebnog zemljišta sa objektom biti slijedeća:

- pod objektom 1850 m2 (zgrada muzeja) - pod objektom zgrade uz Miljacku 166 m2 i - pripadajuće dvorište 1402 m2,

što ukupno iznosi 3.418 m2 koje se odnosi na zemljište ispod objekata i pripadajuće zemljište. Procjenjena vrijednost zemljišta i devastiranog objekta iznosi 5.500.000,00 KM. 4. KADROVSKA OSPOSOBLJENOST (PREMA PROPISIMA) SA FINANSIJSKIM POKAZATELJIMA 4.1. BAZNA ORGANIZACIONA STRUKTURA I KADROVSKE POTREBE I OSNOVNI TROŠKOVI UPOSLENIKA MUZEJA SA FINANSIJSKIM POKAZATELJIMA NA GODIŠNJEM NIVOU Bazna organizaciona struktura i kadrovske potrebe, i osnovni troškovi uposlenika KM

Oraganizaciona jedinica

Naziv radnog mjesta

Br. Izvrš. St. str.

spreme Brutto plaća

Topli obrok

Prevoz

Regres

Ukupno

Direktor Direktor 1 VSS 35.640 1.900 600 560 38.700

Odjeljenje muzejskih zbirki

Kustos-inženjer 2 VSS 2x26.136 2x1.900 2x600 2x560 58.392

Kustos -Muzeolog 1 VSS 26.136 1.900 600 560 29.196

Kustos -Muzejski arhitekt 1 VSS 26.136 1.900 600 560 29.196

Informatičar/dizajner 1 VSS 26.136 1.900 600 560 29.196

Konzervator/ preparator 1 VSS 26.136 1.900 600 560 29.196

Manipulant 1 SSS 16.280 1.900 600 560 19.340

Odjeljenje dokumentacije

Muzejski dokumentarist/ Bibliotekar

1 VSS

26.136

1.900

600

560

29.196

Odjeljenje muzejskih pedagoga

Pedagog 1 VSS 26.136 1.900 600 560 29.196

Vodić kroz izložbu 1 SSS 16.280 1.900 600 560 19.340

Služba za zajedničke poslove

Pravnik 1 VSS 26.136 1.900 600 560 29.196

Računovođa 1 VSS 26.136 1.900 600 560 29.196

Knjigovođa 1 SSS 19.008 1.900 600 560 22.068

Tehnički sekretar 1 SSS 19.008 1.900 600 560 22.068

Domar 1 SSS 16.280 1.900 600 560 19.340

Radnik na održ. higijene 2 NK 2x14.256 2x1.900 2x600 2x560 34.632

Portir 1 SSS 16.280 1.900 600 560 19.340

UKUPNO 19 428.648 36.100 11.400 10.640 486.788

Procjena troškova je urađena na bazi 19 uposlenih i iznosi 486.788,00 KM. Za početak rada muzeja (prva godina) potrebno je najmanje 16 uposlenih sa procjenom troškova u iznosu od 430.792,00 KM. Prijem do planiranih 19 uposlenika vršit će se periodu od 3 godine. Za neophodno funkcionisanje Muzeja, a na osnovu Zakona o muzejskoj djelatnosti te Normativima i standardima za muzejsku djelatnost za prvu godinu funkcionisanja Muzeja sa realnom pretpostavkom da će Tehnički muzej u startu imati najmanje četiri zbirke/Elektro- energetika, Prometna sredstva, Vodovod i Kanalizacija i Gasna tehnika / neophodno je zaposliti: direktora, četiri kustosa /za svaku oblast po jedan/,konzervatora, informatičara/dizajner, manipulanta i pedagoga, pravnika, računovođu, knjigovođu, tehničkog sekretara, radnika na održavanju higijene i portira ili domara. Napominjemo da je u Muzejima iz okruženja uposleno:

Zemaljski Muzej - 66 uposlenika (20 kustosa) Muzej Sarajeva-24 uposlenika(6 kustosa) Historijski Muzej -19 uposlenika (6 kustosa) Tehnički Muzej Zagreb - 30 uposlenika – većina inženjera, kustosa Muzej nauke i tehnike Beograd - 21 uposlenik (14 kustosa) Muzej Nikola Tesla - 9 uposlenih (2 kustosa)

5. OPREMA PREMA MUZEOLOŠKO – GALERIJSKIM STANDARDIMA SA FINANSIJSKIM POKAZATELJIMA 5.1. SADRŽAJ MUZEJA -izožbeni prostor - /stalna i povremena postavka/, -prostorije za rad, studiranje, biblioteka, prostorija za predavanja - multimedijalna sala, -prostorije za skladištenje-depoi, radionice-konzervacija, preparacija, -uprava, -prostorije za odmor-kafei, restorani,suvenirnice, prostor za djecu, itd. 5.2. OPREMA MUZEJA Vitrine – broj i veličina u zavisnosti od broja i dimenzija exponata, adekvatna postolja za exponate većih dimenzija kao i adekvatne podloge za exponate unutar vitrina, uvodne i pojedinačne legende za izložbu i exponate. Osvjetljenje u prostoru, osvjetljenje vitrina , vanjska iluminacija objekta. Tehnička oprema na izložbi/ display, touch screen, video top-platno, tehnika za audio-vizuelnu prezentaciju itd. Tehnička oprema za multimedijalnu salu. Tehnička i druga oprema za konzervatorsko-preperatorske radionice. Tehnička i druga oprema za depo /klimatizacija, uređaji za sakupljanje vlage te druga oprema koja omogućava adekvatno skladištenje exponata različitih materijala/.

Za depo planirati vitrine za skladištenje exponata. Tehnička oprema za rad uposlenika /računari, skeneri, printeri, ploteri, foto i video oprema, telefoni. fax, kopir aparati i sl./. Video nadzor nad objektom i izložbenim prostorom. Namještaj za opremanje radnog prostora zaposlenika. Katalozi, prospekti, vodiči, ulaznice....... 6. FUNDUS PREMA MUZEOLOŠKO – GALERIJSKIM STANDARDIMA SA FINANSIJSKIM POKAZATELJIMA FUNDUS MUZEJA će ovisiti o veličini prostora, tematsko expozicionom planu muzeja, te o uspjehu prikupljanja predmeta vezanih za tematiku muzeja. Osnovni fundus se sada nalazi u depou muzeja (u TE Kakanj) gdje je prikupljeno oko 200 eksponata iz domena elektroenergetike. Također, u postupku je i prikupljanje eksponata iz domena ostalih tehničkih djelatnosti (saobraćaj, dijelovi žičare i gasne tehnike i dr.). Ukupna vrijednost fundusa u Tehničkom muzeju se procjenjuje na iznos od 1.000.000,00 KM. Specifikacija dijela prikupljenih eksponata sa opisom je sastavni dio ovog Elaborata. 7. PROJEKCIJA EKONOMSKO FINANSIJSKIH POKAZATELJA POSLOVANJA

TEHNIČKOG MUZEJA I INVESTICIONA ULAGANJA 7.1. TEKUĆI RASHODI POSLOVANJA TEHNIČKOG MUZEJA KM

Red.br. OPIS Plan I godina

Plan II godina

Plan III godina

TEKUĆI RASHODI ORGANA UPRAVE 1 2 3

1. Bruto plaće, naknade i doprinosi troškova zaposlenih 431.000 467.000 487.000

2. Izdaci za materijal i usluge 140.000 150.000 160.0003. Putni troškovi 25.000 25.000 25.0004. Izdaci za energiju 45.000 45.000 45.0005. Izdaci za komunalne usluge 15.000 15.000 15.000

6. Nabavka materijala 15.000 15.000

15.000

7. Izdaci za usluge prevoza i goriva 10.000 10.000 10.0008. Izdaci za tekuće održavanje 10.000 30.000 40.000

9. Izdaci osiguranja, bankarskih usluga i usluga platnog prometa 10.000 10.000 10.000

10. Ugovorene i druge posebne usluge 40.000 40.000 40.00011. Članarine u međunarodnim organizacijama 10.000 10.000 10.00012. Nabavka stalnih sredstava 30.000

13. Kapitalni grant – otkup eksponata 200.000 100.000 50.000 UKUPNO TEKUĆI RASHODI 951.000 917.000 942.000 7.2. PRIHODI

1.

UKUPNO KAPITALNI GRANTOVI – (Prihodi od vladinih i nevladinih organa za štampanje materijala, kataloga idr.) 25.000 35.000 45.000

2.

PRIHODI OD PODUZETNIČKIH POJEDINAČNIH I NEPROFITNIH ORGANIZACIJA 230.000 245.000 260.000

2.1. Naknade i takse i prihodi od pružanja javnih usluga 60.000 65.000 70.000

2.2. Primljene namjenske donacije, sponzorstva 50.000 50.000 50.0002.3. Prihod od ulaznica 70.000 70.000 70.0002.4. Ostali prihodi (grantovi i tekuće potpore) 50.000 60.000 70.000 UKUPNO PRIHODI 255.000 280.000 305.000 ODNOS PRIHOD/RASHOD % 26/74 30/70 32/68 Broj zaposlenih: 16 18 19

RAZLIKA IZMEĐU PRIHODA I RASHODA ĆE SE FINANSIRATI IZ SREDSTAVA BUDŽETA OSNIVAČA MUZEJA. 7.3. PROJEKCIJA POTREBNIH ULAGANJA PO STRUKTURI FAZA I Otkup objekta i zemljišta Administrativno – pravne aktivnosti Aproksimacija Otkup objekta i zemljišta 5.500.000,00 Administrativno – pravne aktivnosti 10.000,00

Ukupno KM 5.510.000,00

Vrijeme realizacije 3 mjeseca

FAZA II Priprema tender dokumentacije, provođenje tendera i izbor ponuđača za izradu investiciono – tehničke dokumentacije

Izrada investiciono – tehničke dokumentacije

- Idejni projekat sa idejnim rješenjima pratećih faza - Izvedbeni projekat sa svim pratećim fazama - Izvedbeni projekat enterijera - Izvedbeni projekat vanjskog uređenja - Projekat hortikulturnog uređenja - Projekat vanjske rasvjete sa projektom iluminacije

- Projekat muzejske postavke Aproksimacija

Izrada investiciono – tehničke dokumentacije 6.500,00 m2 BGP x 30,00 KM/m2 BGP

195.000,00

Ukupno KM 195.000,00

Potrebno vrijeme: 12 mjeseci

FAZA III Priprema tender dokumentacije, provođenje tendera i izbor ponuđača za izvođenje radova

Aproksimacija

Trošlovi stručne pomoći 2.500,00 Administrativni troškovi 2.500,00

Ukupno KM 5.000,00

Vrijeme realizacije

4 mjeseca FAZA IV Izvođenje radova sanacije, rekonstrukcije i funkcionalne adaptacije te dovođenje objekta Stare

električne centrale u prvobitno stanje– Objekat Tehničkog muzeja Faza VI-a Radovi sanacije, konstruktivne stabilizacije i djelimične rekonstrukcije objekta i vanjsko uređenje

Vrijeme realizacije 12 mjeseci Faza VI-b

- Radovi rekonstrukcije i funkcionalne adaptacije objekta. Klasifikacija i priprema muzejskih eksponata

- Izbor i priprema materijala za posrednu muzejsku prezentaciju (video prezentacije, video linkovi, trodimenzionalne prezentacije,izrada legendi, panoa, postavka exponata i sl.)

Vrijeme realizacije

12 mjeseci

aproksimacija Faza VI-a i Faza VI-b

Veličina objekta .....6.500,00 m2 BGP x 2.500,00 KM/m2 BGP 16.250.000,00

Ukupno KM 16.250.000,00

Ukupno vrijeme realizacije faze IV : 24 mjeseca

Ukupni rok za sanaciju i rekonstrukciju objekta i prikupljnaje eksponata 43 mjeseca.

Aproksimacijom nisu obuhvaćeni troškovi pribavljanja potrebnih saglasnosti i odobrenja, troškovi komunalnih naknada, kao ni troškovi izdavanja upotrebne dozvole za objekat muzeja. *** BGP – /bruto građevinska površina objekta/ ustanovljena je na bazi originalnih nacrta Stare električne centrale (1904.god.)

REKAPITULACIJA POVRŠINA - NETTO

PODRUM 1513.33 m²

PRIZEMLJE 1581.42 m²

PRVI SPRAT 843.44 m²

UKUPNO 3938.19 m²

UKUPNO BRUTO: + 20% 4725,83 m²

PRIPADAJUĆE ZEMLJIŠTE 1402,00 m²

UKUPNO (objekat i zemljište) 6125,83 m² Troškovi izrade investiciono – tehničke dokumentacije cca 195.000, 00 KM. 8. VIZUALIZACIJA OBJEKTA TEHNIČKOG MUZEJA

Vizualizacija rađena na bazi originalnog Idejnog projekta Električne centrale iz 1893/4 godine. Vizualizacija je prilog ovog Elaborata. 9. ZAKLJUČCI S obzirom na konstatacije koje su iznijete u ovom Elaboratu kao i na neke druge činjenice dajemo slijedeće: 1) Investiciona ulaganja se procjenjuju u vrijednosti od 21.960.000,00 KM, što za cca 6.500 m2 BGP objekta( prema površini utvrđenoj od strane stalnog sudskog vještaka ) i cca 1.500 m2 pripadajučeg zemljišta iznosi 2.745,00 KM/m2, te se prema navedenim pokazateljima ocjenjuje da je investicija u granicama trenutne tržišne vrijednosti. 2) Troškovi, odnosno rashodi Tehničkog muzeja su iskazani na period od 3 godine, tako da su planirani u iznosu od 951.000,00 KM za prvu godinu (sa 16 uposlenika), 917.000,00 KM u drugoj godini (povećanje uposlenika na 18 i povećanje izdataka za materijal i usluge) i u trećoj godini u iznosu od 942.000,00 KM (rashodi planirani sa 19 uposlenika, povećanje izdataka za materijal i usluge i nabavka stalnih sredstava). Upoređujući troškove poslovanja sa muzejima iz okruženja, može se konstatovati da su troškovi približno isti (upoređujući veličinu muzeja), odnosno da se finansiraju sa cca 2/3 sredstava iz budžeta osnivača muzeja, a cca 1/3 iz ostvarenih vlastitih sredstava. .

3) U tom kontekstu jasna je društvena opravdanost stvaranja Tehničkog muzeja u Sarajevu i BiH, kao ustanove koja će obzirom: -na nezavidnu tehničku kulturu našeg stanovništva, -na skoro totalnu nebrigu oko naše tehničke baštine koja se razvlači, otpisuje i završava na otpadu i inostranstvu ili je prepuštena privatnim kolekcionarima, -na nedostatak blagovremene, svestrane i popularno prezentovane informacije o savremenim tokovima u tehnici, -na nepostojanje sistematskog istraživanja u oblasti istorije tehnike u BiH, preuzeti na sebe sada nepostojeću funkciju sakupljanja, čuvanja, identifikovanja, proučavanja, zaštite i izlaganja predmeta naše tehničke baštine, kao i dokumenata i podataka od interesa za razvoj ove djelatnosti. Posredstvom stalne postavke i povremenih tematskih izložbi Muzej će pružiti uvid u razvoj tehnike uopšte i u razvoj pojedinih disciplina, kao i u aktuelna zbivanja u tim oblastima, posebno posredovati u širenju odgovarajućih informacija i znanja iz oblasti tehnike, naročito kod mlađeg naraštaja. 4) Predlaže se Vladi Kantona Sarajevo i JP Elektreprivreda BIH d.d.- Sarajevo da usvoji Elaborat o društveno-ekonomskoj opravdanosti osnivanja Tehničkog Muzeja u Sarajevu Tehnički Muzej potreban je i ovom Gradu i ovom narodu bar isto onoliko koliko i neke druge važne matične ustanove nacionalne kulture. Sarajevo, 06.04.2010. godine

Elaborat o društveno-ekonomskoj opravdanosti osnivanja Tehničkog muzeja

SEKVENCE IZ VIZUALIZACIJE BUDUĆEG IZGLEDA TEHNIČKOG MUZEJA

Stručni tim Rješenje broj 02-05-28503-3209 od 08.12.2009.godine

Elaborat o društveno-ekonomskoj opravdanosti osnivanja Tehničkog muzeja

DIO EXPONATA PRIKUPLJENIH ZA TEHNIČKI MUZEJ

Stručni tim Rješenje broj 02-05-28503-3209 od 08.12.2009.godine

5783

DINAMO GENERATOR TIP

EG 650

AEG proizvodnja prije Prvog svjetskog

rata

5787

ISTOSMJERNI MOTOR TIP R1

371-653

SIEMENS proizvodnja prije Prvog svjetskog

rata

5782

MOTORI SA REDUKTORIMA

TIP R1434II:A 48156

SIEMENS

5785

MAŠINA ZA FILTRIRANJE

TRANSFORMATORSKOG ULJA

GALILEO MODELSC 26 A512

u upotrebi od 60-tih god.

5779

POLUŽNI RASTAVLJAČ

TIP IL2

„JAMBOR“ ČRNUČE

LJUBLJANA proiz.1958.g.

5409

MJERAČ PRITISKA PARE NA IZLAZU

IZ KOTLA

TE „KAKANJ“ proiz. 1956.g

H&B

5410

MJERAČ PRITISKA PARE NA IZLAZU

IZ KOTLA

TE „KAKANJ“ proiz. 1956.g

H&B

5411

MJERAČ PRITISKA PARE NA ULAZU U

KOTAO

TE „KAKANJ“ proiz.1956.g.

H&B

5412

PISAČ opseg 0-36MW

proiz.1956.g. SIEMENS

5413

TE „KAKANJ”

MOTOR NAPOJNA VODA ZA KOTAO

proiz.1956.g. H&B Schoppe &

Faeser iz

5415

UREĐAJ-INSTRUMENT ZA

MJERENJE PROTOKA

proiz.1956.g. H&B

5416

MOTOR KLAPNA TOPLOG ZRAKA

MLINA 2

BLOK 4 TE “KAKANJ”

proiz.1956.g H&B Schoppe &

Faeser iz

5417

INSTRUMENT TABLA PRED

TURBINOM ZA PRAĆENJE RADA TURBINE 32MW

proiz.1956.g

5421

UREĐAJ –VAKUMMETAR

/RING-VAGA/

proiz.1956.g. H&B

5422

PISAČ OPSEG 20-600 C 0

proiz.1956.g. H&B

5423

STRUJNI MJERNI TRANSFORMATOR

123Kv

proiz.1960.g. ENERGOINVEST

5424

ISPRAVLJAČ ZA ACU BATERIJE

proiz.1956.g. „Siemens-

Schuckert“

5426

BUDILICA GENERATORA

32 MW

proiz.1956.g. SIEMENS

5428

TRANSFORMATOR 35/04 kV

proiz.1956.g. RADE KONČAR

5433

VODOKAZ ZA PRAĆENJE

SPREMNIKA VODE 32 MW

proiz.1956.g.

ENERGOINVEST

5435

ZAKRETNI STROJ TURBINE

proiz.1960.g. „Siemens-

Schuckert“

5440

MALOULJNI PREKIDAČ

proiz.1947.g. ENERGOINVEST

5444

NISKO NAPONSKI ORMAR

ED „MOSTAR“ proiz.1955.g.

5446

STRUJNI MJERNI TRANSFORMATOR

220kV

TE TUZLA ENERGOINVEST

5448

JEDNOPOLNI NAPONSKI MJERNI

TE “TUZLA” ZWAWN

TRANSFORMATOR 15000/100 V

POLJSKA proiz. 1972.g.

5452

TURBINSKI KRUG

MHE PRŠLJENICA

/SELO VESELA-BUGOJNO/ proiz.1937.g.

5454

SUHI TRANSFORMATOR 6/O,4 Kv, 1000 kVA

RADE KONČAR proiz.1978.g.

5455

PREKIDAČ 10Kv

“MAGRINI“ proiz.1960.g.

5457

NAPONSKI TRANSFORMATOR

35000/100V , 90/1000 VA

RADE KONČAR proiz.1947.g.

5458

NAPONSKI TRANSFORMATOR

35000/100V

MONTROUGE /SEINE/

FRANCUSKA, proiz.1947.g.

5460

MOTOR

„SEVER“

REDUKTORA ŠIBERA

ZA BUNKER

SUBOTICA Proiz.1980.g.

5462

MALOULJNI PREKIDAČ

36 kV

proiz.1947.g. ENERGOINVEST

5463

TURBINKA PARNA NAPOJNA

PUMPA KOTLA 32 MW

proiz.1960.g. „Siemens-

Schuckert“

5465

MALOULJNI PREKIDAČ 35 kV

“MAGRINI SA BERGAMO“

proiz.1952.

5468

NISKONAPONSKI ELEKTROMAGNETNI

PREKIDAČ R 910 f

„SIMENS“ proiz.1952.g.

5470

S N MALOULJNI PREKIDAČ

5479

NISKONAPONSKA SKLOPKA 40A

5481

SUHI TRANSFORMATOR 1000KvA,6,3/0,4 kV

proiz.1978. g.

5484

5486

ELEKTROMOTORNI POGON ZASUNA 5,5 kW, 380 VAC

NISKONAPONSKA

ČEHOSLOVAČKA proiz.1963.g.

SKLOPKA SA UKLJUČENJEM

POMOČU ŠPULE 220V

5487

NISKONAPONSKA SKLOPKA

SA UKLJUČENJEM POMOČU ŠPULE

220V

5488

NISKONAPONSKA SKLOPKA

SA UKLJUČENJEM POMOČU ŠPULE

220V

5490

PLOČA ELEKTRIČNE

ZAŠTITE BLOKA GENERATOR-

TRANSFORMATOR

SSSR proiz.1965.g.

5492

DIJAFRAGMA TURBINE

ZAMECH POLJSKA

proiz.1974.g.

5494

NISKONAPONSKI PREKIDAČ

ENERGOINVEST proiz.1974.g.

5496

NISKONAPONSKI PREKIDAČ

ENERGOINVEST proiz.1963.g.

5498

PREKIDAČ UZBUDE

UNELEC FRANCUSKA proiz.1982.g.

5500

NISKONAPONSKI RASTAVLJAČ

ZWAR POLJSKA proiz.1975.g.

5504

5833

PREKIDAČ UZBUDE

GENERATORA

SSSR proiz.1983.g.

TRAMVAJ SA KONJSKOM

VUČOM „GRAS“

iz 1885.god. proizveden u

Beču

5842

5847

TRAMVAJ SA ELEKTRIČNIM

POGONOM „GRAS“

iz 1895.god. proizvizvođač

„Siemens- Sohukert“

UNUTRAŠNJOST TRAMVAJA SA ELEKTRIČNIM

POGONOM „GRAS“

iz 1895.god. proizvizvođač

„Siemens- Sohukert“

5855

5850

TRAMVAJ “VAŠINGTONAC“

„GRAS“

Proizveden Washington-u U upotrebi od

29.11.1960.god.

TRAMVAJ U PROCESU

REKONSTRUKCIJE „GRAS“

4995

„ĆUNKOVI“ VODOVODNE

CIJEVI OD PEČENE GLINE

4994

5000

„TOMRUCI“

DRVENE VODOVODNE

CIJEVI

5863

KORPA ŽIČARE-DVOSJED ZOI „84“

„POMA“ FRANCUSKA

iz 1983.god.

5868

5878

OKRETNA KOLOTURA NA

SKI LIFTU ZOI“84“

„POMA“ FRANCUSKA

iz 1983.god.

SIDRO ZOI „84“

„DOPLMEIER“ AUSTRIJA iz 1997.god.

5870

5887

RUČNA „MOTKA“ZA SKI LIFT

ZOI „84“

„POMA“ FRANCUSKA

iz 1983.god.

SKY BABY LIFT ZOI „84“

iz 1983.god.

5867

RATRAK ZOI „84“

„PRINOTH“ ITALIJA

iz 1992.god.