23
85 Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet – Odsjek za sociologiju, Split, Hrvatska DOI 10.5937/kultura1236085B UDK 316.776-057.87:81’37(497.5)”2010” 316.728-057.87(497.5) originalan naučni rad NOVA KULTURA KOMUNICIRANJA PUTEM MOBITELA MEĐU MLADIMA Sažetak: Rad predstavlja dio rezultata empirijskog istraživanja čiji je cilj analiza aspekata korištenja mobilnih telefona među mladima, kao i utjecaja mobitela na svakodnevni društveni život, komunikaciju i in terakciju. Glavni teorijsko istraživački fokus je sociološki i kulturalni fenomen korištenja mobilne telefonije među mladima, te njegov utjecaj na svakodnevni društveni život, društvene odnose, obrasce aktivnosti, komunikaciju i interakciju, stavljajući naglasak na odnos pojedinca prema uporabi mobilne telefonije. U radu se propituje kreiranje nove kulture komuniciranja, gdje se objašnjavaju fenomeni stvaranja novih lingvističkih obrazaca, redefiniranje tradicionalnog shvaćanja vremena i mjesta. Razmatrano je i pitanje privatnog i javnog, socijalno prihva tljivog, odnosno neprihvatljivog. Istraživanje je provedeno metodom ankete, na uzorku od 302 ispitanika/ca (studenata i srednjoškolaca) s područja grada Splita, te okolnih mjesta. Terenska faza istraživanja provedena je tijekom svibnja i lipnja 2010. godine. Mladi su odabra ni kao istraživačka populacija jer se za njih smatra da su „pioniri“ u korištenju informacijske i računalne tehnologije, te kako su upravo oni najbolji poznavaoci vitalnih tehnoloških društvenih otkrića. Mladi ljudi su najbrojnija skupina konzumenata mobilne tehnologije, te se često smatraju začetnicima u njihovoj adaptaciji i evoluciji. Ključne riječi: mobilna tehnologija, komunikacija, mladi, SMS, vrijememjesto, privatnojavno TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

NOVA KULTURA KOMUNICIRANJA PUTEM MOBITELA …scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0023-5164/2012/... · komunikacija – komunikacija koja se očituje na primjeru pisanja i čitanja pisama,

  • Upload
    vulien

  • View
    228

  • Download
    1

Embed Size (px)

Citation preview

85

Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet – Odsjek za sociologiju, Split, Hrvatska

DOI 10.5937/kultura1236085BUDK 316.776-057.87:81’37(497.5)”2010”

316.728-057.87(497.5)originalan naučni rad

NOVA KULTURA KOMUNICIRANJA PUTEM MOBITELA MEĐU MLADIMA

Sa­že­tak: Rad pred sta vlja dio re zul ta ta em pi rij skog is tra ži va nja či ji je cilj ana li za aspe ka ta ko ri šte nja mo bil nih te le fo na me đu mla di ma, kao i utje ca ja mo bi te la na sva ko dnev ni dru štve ni ži vot, ko mu ni ka ci ju i in­ter ak ci ju. Glav ni te o rij sko is tra ži vač ki fo kus je so ci o lo ški i kul tu ral ni fe no men ko ri šte nja mo bil ne te le fo ni je me đu mla di ma, te nje gov utje caj na sva ko dnev ni dru štve ni ži vot, dru štve ne od no se, obra sce ak tiv no sti, ko mu ni ka ci ju i in ter ak ci ju, sta vlja ju ći na gla sak na od nos po je din ca pre ma upo ra bi mo bil ne te le fo ni je. U ra du se pro pi tu je kre i ra nje no ve kul tu re ko mu ni ci ra nja, gdje se ob ja šnja va ju fe no me ni stva ra nja no vih lin gvi stič kih obra za ca, re de fi ni ra nje tra di ci o nal nog shva ća nja vre me na i mje sta. Raz ma tra no je i pi ta nje pri vat nog i jav nog, so ci jal no pri hva­tlji vog, od no sno ne pri hva tlji vog. Is tra ži va nje je pro ve de no me to dom an ke te, na uzor ku od 302 is pi ta ni ka/ca (stu de na ta i sred njo ško la ca) s pod ruč ja gra da Spli ta, te okol nih mje sta. Te ren ska fa za is tra ži va nja pro ve de na je ti je kom svib nja i lip nja 2010. go di ne. Mla di su oda bra­ni kao is tra ži vač ka po pu la ci ja jer se za njih sma tra da su „pi o ni ri“ u ko ri šte nju in for ma cij ske i ra ču nal ne teh no lo gi je, te ka ko su upra vo oni naj bo lji po zna va o ci vi tal nih teh no lo ških dru štve nih ot kri ća. Mla di lju di su naj broj ni ja sku pi na kon zu me na ta mo bil ne teh no lo gi je, te se če sto

sma tra ju za čet ni ci ma u nji ho voj adap ta ci ji i evo lu ci ji.

Ključ­ne­ ri­je­či: mo bil na teh no lo gi ja, ko mu ni ka ci ja, mla di, SMS, vri je me­mje sto, pri vat no­jav no

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

86

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

Uvod

Ko mu ni ka ci ja je od u vi jek pred sta vlja la oko sni cu sva kog dru-štva, kul tu re i po je din ca sa mo ga. Naj kra će ju je mo gu će de fi ni-ra ti kao in di vi du al no pro iz vo đe nje ne kog sim bo lič kog sa dr ža ja u skla du s ne kim ko dom, ko ji an ti ci pi ra pri jem tog sa dr ža ja kod dru gih su bje ka ta, u skla du s istim ko dom.1 Ne ki je auto ri2 de-fi ni ra ju i kao tran smi si ju mi šlje nja, uput sta va, osje ća ja, že lja,

ide ja, od jed nog su bjek ta ka dru go me.

No ve teh no lo gi je u pod ruč ju elek tro nič kih me di ja i te le ko mu ni-ka ci ja na di la ze sve ba ri je re, vre men ske i pro stor ne, ko je sto je na pu tu neo me ta noj raz mje ni po ru ka. No vi me di ji, glo bal ni ka ko pre ma svo joj struk tu ri ta ko i pre ma svom dje lo va nju, kor je ni to su pro mje ni li i mje nja ju na čin ko mu ni ka ci je.3 Krotz4 is ti če ka ko osim ko mu ni ka ci je li cem u li ce, da nas eg zi sti ra ju još tri raz li či te vr ste po sre do va ne ko mu ni ka ci je: po sre do va na in ter per so nal na ko mu ni ka ci ja – ko mu ni ka ci ja ko ja se oči tu je na pri mje ru pi sa nja i či ta nja pi sa ma, elek tro nič ke po šte ili raz go vo ra pu tem mo bi te-la (te le fo na) s dru gom oso bom; ko mu ni ka ci ja oso be s me di jem – bi lo da go vo ri mo o me dij skoj pro duk ci ji, u ko joj oso ba pi še knji gu ili sni ma film, ili o me dij skoj re cep ci ji, pre ma ko joj oso ba gle da te le vi zi ju ili či ta knji gu; in ter ak tiv na ko mu ni ka ci ja – ko ja se do ga đa unu tar kom pju ter skih igri ca, s ro bo ti ma po put AIBO5, na vi ga cij ski ure đa ji i slič no. U ovom slu ča ju onaj ak tiv ni

dru gi je ra ču nal ni su stav.

Go to vo sva ki tre nu tak ži vo ta pro vo di mo ko mu ni ci ra ju ći, a o tom či nu ovi si ka ko naš pri vat ni, ta ko i dru štve ni i rad ni ži vot. Me di ji su da nas po sta li sre di šnji čim be nik pri li kom or ga ni zi ra-nja ve ći ne aspe ka ta su vre me nog ži vo ta, bez ob zi ra go vo ri mo li o sva ko dnev nim su sre ti ma s pri ja te lji ma, dru štve nim in sti tu ci ja-ma, kul tur nim su sta vi ma ili osob nom ra zu mje va nju svi je ta i sa-mo ga se be.6 Ko mu ni ka ci ja do ži vlja va re vo lu ci o nar ne pro mje ne- in ter net, mo bil na te le fo ni ja, in ter net ske gru pe, e­mail, mje nja ju

1 Pri ce pre ma To mić Z., Ko mu ni ka ci ja i jav nost, Be o grad 2004, str. 7.2 Gu re vitch pre ma ibid., str. 9.3 McQu i al pre ma Le bu rić A. i Ni go e vić M., Me di ji kao (pre)no si te lji in ter kul­

tu ra li zma u hr vat sko­ta li jan skim in ter ak ci ja ma: is tra ži va nja s po čet ka tre ćeg mi le ni ja, Split 2008, str. 97.

4 Krotz F., The me ta-pro cess of „me di a ti za tion“ as a con cep tual fra me, Glo bal Me dia and Com mu ni ca tion br. 3, SA GE Pu bli ca tion 2007, str. 258.

5 Ar ti fi cial In tel li gen ce ro BOt, u zna če nju Ro bot umjet ne in te li gen ci je. Aibo je auto nom ni ro bot i on je spo so ban kre ta ti se sam bez ljud ske po mo ći ko ri ste-ći senzore za vid, te sen zo re za ot kri va nje pre pre ka. Aibo je ta ko đer spo so ban pre po zna ti iz go vo re ne na red be, kao i pre po zna ti svo ga vla sni ka po gla su kao i po li ku ( http://hr.wikipedia.org/wiki/AIBO, 11.04.2012 ).

6 Deacon i dr. p rema L eburić A . , Quien M. i Lo vrić D ., Stari i no vi m ediji: s ociološko istraživanje medijskog stiliziranja života , Split 2008, st r. 9.

87

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

na čin na ko ji lju di ko mu ni ci ra ju, te do vo de do no vih ob li ka ko-mu ni ci ra nja. Za hva lju ju ći br zom raz vo ju teh no lo gi je, u pro ce su ko mu ni ka ci je do ga đa ju se va žne pro mje ne: pro tok in for ma ci ja je ubr zan, a vre men ska i pro stor na ogra ni če nja kao da vi še i ne po sto je. Mo bil na te le fo ni ja nu di po je din ci ma vi še od sa me slo-bo de kre ta nja. Osim što su in for ma ci je na do hvat ru ke, ta kva ko-mu ni ka ci ja po sta je flek si bil ni ja i ra zno vr sni ja – plu ra li stič na u sva kom mo gu ćem smi slu. Po ru ke ni su sa mo ob lik pu kog pre no-še nja in for ma ci ja, mo gu će je i bi lje že nje doj mo va po mo ću sli ka, bo ja, zvu ko va, me lo di ja,vi deo i audio za pi sa.7 Iako je u svo joj bi ti mo bi tel jed no stav no sred stvo ko mu ni ci ra nja, on po sta je dio svog ko ri sni ka, objekt ko jim se pre po zna je mo i iden ti fi ci ra mo, i to ne sa mo od stra ne onih s ko ji ma smo po ve za ni, već i od onih ko ji nas vi de ka ko ga ko ri sti mo. Mo bi tel da nas po sje du je sna žno sim bo lič ko i afek tiv no zna če nje, da kle po sta je da le ko vi še od pu kog ko mu ni ka cij skog ala ta.8 Po sta vlja se pi ta nje ko li ko i ka ko se ko mu ni ka ci ja pro mi je ni la ula skom no vih teh no lo gi ja u na šu sva ko dnev ni cu i in ter ak ci ju s dru gi ma. U ra du će mo po ku ša ti od go vo ri ti na pi ta nje što je no vo ga do nio mo bi tel u na šoj in ter-ak ci ji s dru gi ma, ka kva je ta no va kul tu ra ko mu ni ci ra nja, ko jim je no vim teh ni ka ma, ob li ci ma iz ra ža va nja i spo ra zu mi je va nja re zul ti ra la, ko li ko je pro mje ni la tra di ci o nal ne de fi ni ci je so ci jal-no pri hva tlji vog po na ša nja, ono ga što je jav no i ono ga što je

pri vat no, mje sta i vre me na ka kvog po zna je mo.

Tek stu al na ko mu ni ka ci ja

Mo bi tel je uz osta le broj ne funk ci je i po god no sti, iz nje drio sa-svim no vi na čin ko mu ni ka ci je tek stu al nim po ru ka ma. Po pu lar no na zva na SMS9 (Short Mes sa ge Ser vi ce) ko mu ni ka ci ja ili tek stu-al na ko mu ni ka ci ja de fi ni ra se kao ak tiv nost sa sta vlja nja krat kih po ru ka po mo ću raz li či tih slo va, bro je va, in ter punk ci ja i osta lih zna ko va i nji ho vo sla nje, pri ma nje ili iz mje nji va nje me đu dva ili vi še su go vor ni ka. Mla di se sma tra ju za čet ni ci ma u adap ta ci ji i pri la god bi tog ob li ka ko mu ni ka ci je. Sma tra se ka ko su re la-tiv na po volj nost i do stup nost te melj ni raz lo zi nje zi ne adap ta ci-je. Me đu mla di ma, ona je naj po pu lar ni ji ob lik in ter ak ci je ko ji

7 Ibi d. , s tr . 83. 8 Gordon J ., Th e Mobile Phone – A n Artefa c t of Po pul ar C ulture and a Tool of

t he Publ ic Sphere, Convergenc e br . 3 , SAGE Pu bl ication 2002, s tr . 15-26. 9 Infor ma ti čkim r i je čn ikom S MS se d efinir a k ao usl u ga prijenos a t ek stualn i h

p or uk a pu t e m mobi ln ih ur eđa ja , faks uređaj a i inte rn eta . Poruke ne mogu b i ti duž e o d 160 znakova . Kada ko risn ik pošal je po ru ku pr ihv aća je SM S cent ar i pro sl jeđuje j e na odredišn i m obiln i uređa j . D a b i pro naš ao gdje s e u to m tren utku nalaz i prijem ni mobilni uređa j, S MS c e ntar š a lje S MS zahtj e v regist ru kućnih lokac ija koji t reba pro naći k li j e nta. Ka da je pr imio zahtje v regi st ar kućnih lokac ija odgo var a SM S centru , doj a vlju jući mu st atus pokre-tn og prep latn ika, koji može biti aktivan ili ne akt iv a n (Panian, 2007,182).

88

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

nad mašu je e–mail, po zi ve i tra di ci o nal nu fik snu te le fon sku li ni-ju, zbog to ga što je jef ti na, osob na, te pred sta vlja iz rav nu ve zu iz me đu dvi je oso be. Tek stu al ne po ru ke su asin kro ne, od no sno ne zah ti je va ju iz rav nu pa žnju pri ma o ca po ru ke, pa mo že mo re ći ka ko su re la tiv no ne na me tlji ve. Što je uzrok to me da se po ru ke sve vi še pri ma ju i ša lju za vri je me na sta ve, škol skog sa ta, sa sta-na ka i čak du bo ko u noć?10 Da nas je pi sa nje tesk stu al nih po ru ka po stao glo bal ni fe no men, ko ji se ne vi đe nom br zi nom ra ši rio me-đu mla di ma, oni su ga do bro usvo ji li i pri hva ti li, da je čak ne ki-ma po stao pri mar nom for mom ko mu ni ka ci je. Pre ma pro cje na-ma u svi je tu se dnev no po ša lje i pri mi oko če ti ri mi li jar de SMS-ova či me ovo po sta je naj ma sov ni ja uslu ga te le ko mu ni ka cij skih kom pa ni ja.11 Na gla ša va se ka ko je pi sa nje po ru ka ko ri stan na čin osta ja nja u ve zi s od re đe nim dru štve nim ob ve za ma, bez tro še nja vre me na i ener gi je na su sre te.12 Na tra gu pret po stav ke o SMS-u kao pri mar nom ob li ku ko mu ni ka ci je, upi ta li smo is pi ta ni ke/ce da iz ra ze svoj stu panj sla ga nja s tvrd njom: „Op će ni to se vi še

ko ri stim SMS-ovi ma ne go po zi vi ma“.

Rezu lt at i ukazuju na veći udio i sp it an ik a/ca k oj ima je SMS kom un ik ac ija pr ima ran oblik komuni kaci j e, pa tako n ji h 48.7% vi še kori s t e SMS poruke o d po ziv a. Slij edi 3 9. 1% is pitan ika koji se nisu složi li s datom tvrdnjom, t e 1 2 . 3% koji ne znaju š to

p r e vladav a u njih ovoj komu n ika cij i.

Mnoge zna nstv e ne rasprav e vode se o tom e koliko je d ob ra , odnosno loša SM S komunika cija za ml ade, ob z irom na n jez in ne os po ran ut jecaj na govorn i i pis a ni dis kur s, a li i kul tu ru uopće . P ostav lj aju se pit anj a o gub it ku s ocijaln ih vješti na, bes pot rebnog

10 Ling R., The socio-l inguist ics of SMS : An analysi s o f SMS us e by a r a nd om s am pl e o f Norwegians, in: Mobil e c ommunications: Reneg oti a tio n of the so­cial sphere, eds. Ling R . a n d Ped ersen P., London 200 5, str. 33 5.

11 Balakr ishnan V., Yeo w P. H . P. , Te xt ing Satisf act io n: Doe s A g e and Gen de r Make a Di ffe re nce? , Inte rnational J ournal o f Computer Science and S ecur ity br. 1, Kua la Lum pur 2007 , str. 8 5.

12 Campbell M. A., T he i mpa ct of the mobile ph one on young peopl e’s so ci al li fe, in: So cial Ch ange in the 21s t Century Co nf e r en ce, Br isb ane 2 005, str. 4.

Gra fi kon 1 Gra fič ki pri kaz ska le sla ga nja s tvrd njom: „Op će ni to se vi še ko ri stim SMS-ovi ma ne go po zi vi ma“

89

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

tro š en ja novc a, prob lema elektr oničkog zlo s t av ljanj a, a upit na j e i kvali teta j ezičn og izr ažava nja m ladih k oja vodi p rem a reduk-cij i socija lni h v ještin a, v er balnog i nev er balnog i zr ažavanja. Is-tov re meno, određe ni bro j zagovorn ika SMS- a sm a tra k ako ovaj oblik upotp un java jezič no z nanje, iz raz l oga što pr onala z i b ro-jne kreat iv ne na či ne izra ža v an ja i spo ra z u mj ev anja, ko rištenja i mo dific i r anja j ezika n a razli čite n ačine. Š uni ć13 na vo di kako m nog i str u čn jaci socij aln e vješ ti ne opisuju k a o spo so bnos ti nužne z a u sp ješno međulj ud sk o funkcion iranje, tj. snal až enj e u lj udskom druš tv u. Soc ija lne vje šti ne uklju ču ju verba lna i never-b al na pona šan ja , koje, k ao s vojevr sne sposobn os ti , om og uć uju o sobi d a na zad ovol javaju ći n ačin ispuni dru š tv ena o če kiv anja. Tr i su element a s ocija ln e i nterakc ije u procj eni socij alnih vje-šti na : društve ni i n p ut ­ pri mj ećiva nj e i ra z u mijev a n je tuđe ga govora , govora t i jela, k on takta oč ima i k ul turom od r eđ enog n ačin a ponaša n j a; unutar n j e ob ra điva nje podataka ­ od gone-t avanj e onoga što n a m dr ug i žele r eć i, kao i prepoznava n je i izla že nj e na kr aj s v lastitim emo cijama i reakc ijama; dru š t ve ni output ­ kako os o ba komu ni cira s d r ugima i reagi ra govor om , izrazom l i ca i gov orom ti je la . Ako m ladi primarn o k o munici raju pute m SMS-a i zo staje dr uš tv eni in p u t, unutarn je o brađivanje po dataka i dr uš tveni output. Kada komun i ci ramo SMS-om, ta-da te že shvaćam o i l i čak m ož emo pog re š n o protumač it i r iječi, raspo loženje i li namjer e dru ge osob e. To m ože kod p ojedi nca

stv or i ti p ogreš ne z aključke i nep rikladne rea kcije.

Ivas i Ža ja14 u kont ek stu nedo sta tka j ez ič ni h kompon en ti govor -n e k om unikacije pri li kom k o munici ran ja S MS-om iz laž u model pr ev l ad avanja n ed os ta taka. U r ačunalnom ko mu nicira-nju p ostalo je uo bičajen o te ks tualn i s loj por uke opriro đi va ti do datnim sl ikovnim znako vim a koj i u pisa n j e u nose e le mente govorn e situac ije. Bu du ći d a se tv o r e uz pomo ć r as polož iv ih z nakova na tipk ovnic i i javljaj u uz tek st koji prete žn o ozna ča-va verbalni sl oj g o vora, n az iv aju ih u z-tekstual ni m znak ovima.

I st iču se tri vrste t ak v i h znako va:

1. R adnje - izražavaju n e ki t j elesn i p okret ili či n koji pisa c poru-k e smatr a v až nim s astav n im dijelom situ a c i je koju prima te lj tre -ba zamisliti d a bi r az umio poruku. To se može učini t i tak o da s e naziv r a dn je upiše i zm eđ u dviju zv je zdica, npr. *zagrljaj*, *k ih an je*, *o sm ij eh *, *plač*, *kimanj e* , *zijev anje*, itd. Osim na zi vom, r ad nj a može biti n az n ač en a on omatopej om il i kv az ionoma to p ejom. Kva zi on om atopeja po dsjeća n a on oma-topeju , ali nos i neonomato p e jski s adrža j. Na ime, taj s a držaj

13 Š un ić N., Komunika cija mladih putem SMS-a, Zdrav živo t br. 74- 75, Z ag re b 20 0 9.

14 I va s I. i Ž aj a L . , Zn ak ovi usmene komuni kac ij e u pis an oj komunikaciji na IRC-u i ICQ-u, Medijska istraživanja br. 1, Zagreb 2003, str. 78-80.

90

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

nij e neg ov orni zvuk, niti se p reko si n e stetsk ih vez a označ uju vizualne, ol f ak t ivn e, tak ti ln e ili proprioceptiv n e se nz acije, n ego j e t o s kraćeni obl ik n azi va neke radnje ( s ag = sagin ja n je, žvak = žv a kanje ). Sintaktičk i i gr afički i zdvoj en op is rele van tno g dijela s ituacij e, koncent ri ra n u nazi vu (i menici) , in ov a c ija je

račun als kog kom u n ic iranja .15

2. Gr a fi čko označavanje go vo rne iz vedbe - ka o š t o su po debl ja-vanje, p o d crtavanje , usk lič nici , u pitnici i ostal i interp unkcijsk i zna kovi , v elika s lova i i terati v no pisan je slo va i drug ih znakova in a č e služ e za p ri bliž n o označavan je organiz aci je iskaza, a pr eko nje s in takti čk e i obavijesne s tr uk tu re isk az a, to je s t , naglašavanje o dr eđen ih riječi, te za i zr ažava nje “tona”, to j e -st n ačina na koji je te k s t izgovo ren i li bi b io izgovo re n (pr im-jerice vikanje se o znača va tako d a se tek st is piše ve li kim slo vi-ma; intenzit et e mocije oz na ča va se us kli čnici m a i upit n ic ima;

emfatič ni izgovo r označava s e p on avljan je m slova).16

3. Emotikoni , s majli ći (smje šc i) - su s li ko vni izraz i emocija, ra-sp olož en ja i s ta vova (u p r a vilu sh e m at iz irano oslik avajući od-govaraj uć i i zraz l ica) te r ad nji, s ituac ij a, bića i predme ta . Naziv emotikon ( e n gl. emo ti c on) n as ta o j e s pajanj em en gleskih riječi emotion (emocija) i ico n (sl ika). M ožd a bi , radi p r e ciznij e g r az-granič enja, trebalo e motiko n ima zva ti sve te z na ko ve u širem smis lu , a sma jlićim a s am o one em ot ik on e ko ji emo cionalnost pokaz uju slikom li ca , a još u že samo onih n asm iješeni h. Nastali su p renamjen om gra fi čkih te kstual nih ozn aka , slova, b rojki, in te rpu nkci jsk ih z nako va i matematički h simbo l a, tako d a su t e ozn ak e u raznim ko mb inacijama po služile k a o g ra divo z a stvaranje she ma tizir a ni h slika, k ao u s lj e de ćih nekol ik o osnovnih i najčešćih s ma j l ića: :- ) : * ; ) :- (.17 E mo tikon i su rep rezent a cij a govora t ijela , ko j a i zaost aje u sluč aju komu nikacije k oj a n ije li-ce m u lic e. Oni mijenjaju znač enje t ek sta i sto ka o š to i gov o r tijela mo že pr om je n i ti znače n je verbaln e k omunikaci je u govo-rn om disk ur su . Stru čn j a ci em otikone na zi v aju „hijeroglifi m a 21. s t oljeća“ . Gord on 18 takođ er i stiče s lično , o dnosno t eks taln e por uk e posta le su je di nstven i k od irani j ezik. S lo žena subkul -tu ra kodo va i domiš lj ati h značen ja r az vila se k or ištenje m k o-

mbinacij a skr aćenic a19 , fonetike i emotik on s a .

15 Ibid., str. 80-8 1. 16 Ibid., str. 81.17 Ibid. , s tr. 82-83.18 Go rdon J., op. cit.19 Ka o na primjer što su: AFAIK as far a s I kn ow (koliko j a znam ); BTW by the

way (usupt re čeno) ; GAL get a li fe ( nađi si živ ot ); I MO in my opinio n (prema mom mišljenju); LOL la ughing o ut lo ud (s m i jem se n ag la s ) ; T HX thanks (hvala). I n eke naše popu lar ne skraćenice , k a o što su: SAJB sorry ako je bilo;

91

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

Nad a lj e, u kontekstu i zn ešenog zanim al o na s je u kol ik o j mjeri is p i ta ni ci/e u tekstua l n oj komunika ci ji korist e em otik on e.

Iz pret hod nog gra fič kog pri ka za, vi dlji vo je da su i na ši is pi ta-ni ci/e pri hva ti li i usvo ji li ko ri šte nje emo ti ko na kao na či na iz-ra ža va nja vi zu al nih ge sta pri li kom pi sa nja SMS po ru ka. Ve li-ka ve ći na, čak 70.9% (122 sred njo škol ca i 92 stu den ta) u SMS po ru ka ma ko ri sti se emo ti ko ni ma, tek 26.8% (28 sred njo škol ca i 53 stu den ta) iz ja sni lo se o neko ri šte nju, a za ne ma ri vih 2.3% (2 sred njo škol ca i 5 stu de na ta) ne zna, tj. ne mo že pro ci je ni ti. Te me ljem hi-kva drat te sta (χ²= 13.195, df=2, AS=0.001) usta-no vlje no je ka ko škol ska spre ma utje če na ko ri šte nje emo ti ko-na u SMS po ru ka ma, od no sno mla đa po pu la ci ja (sred njo škol ci) vi še i če šće se ko ri ste emo ti ko ni ma od one stu dent ske. Ta ko đer hi-kva drat uka zu je (χ ²= 54.139, df=2, AS=0.000, ko ja je ma-nja od 0.5) na po ve za nost spo la i ko ri šte nja emo ti ko na. Ta ko su že ne u od no su na mu škar ce sklo ni je ko ri šte nju emo ti ko na u SMS po ru ka ma. Od 70.9% njih ko ji su iz ja vi li da se ko ri ste emo ti ko ni ma, ta kav od go vor da lo je 152 že ne i tro stru ko ma nje mu ška ra ca (62). Od 26.8% ko ji se ne sla žu s da tom tvrd njom

(61 je mu ška rac, a tro stru ko ma nje že na 20).

Tek stu al ne po ru ke ta ko đer slu že zbli ža va nju gru pe vr šnja ka kroz raz vi tak za jed nič ke po vi je sti.20 Iza zo vi kao što su ma li ekra ni, li mi ti ra ni broj zna ko va po po ru ci, SMS ko mu ni ka ci ja oprav da-va ko ri šte njem sin ta tič kih i lek sič kih krat kih for mi, skra će ni ca i akro ni ma, ču va ju ći ti me slo bod ni pro stor za pi sa nje po ru ke, ili pak po šte đu je oso bu tip ka nja. Ta kva me to da pro duk ci je tek-sta ta ko đer šte di vri je me, no vac i na por. Ko ri šte nje skra će ni ca i akro ni ma is pu nja va funk ci ju ko lek tiv nog iden ti te ta iz raz lo-ga što pod ra zu mi je va spe ci fič no zna nje ko je omo gu ća va ra zu-mi je va nje tog je zi ka i na rav no nje go vo ko ri šte nje. Adap ti ra no

AMR ako me razumiješ (http://www.mob385.com/gsm/kratice.shtml, 06.08. 2010)

20 Ling prema Rafi M. S., op. cit., str. 395.

Gr afi kon 2 Grafič ki prika z s kale sla ganj a s tvrdnjom: „Često u SMS por uk am a koristim emotikone“

92

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

ko ri šte nje per so na li zi ra nog je zi ka in di ka tor je pri pad no sti gru pi i kom po nen ta je grup nog iden ti te ta. Taj spe ci fič ni je zik pred-sta vlja od mak od stan dard nog je zi ka, pa se SMS ko mu ni ka ci ja ozna ča va kao „taj ni kod“ mla dih ili pak kao ve li ka SMS ak ci-ja pro tiv du gač kih re če ni ca.21 Kom plek snost raz ma tra nja SMS ko mu ni ka ci je, upu ću je i na mo guć nost ili ne mo guć nost ostva ri-va nja „in tim ne ko mu ni ka ci je“, od no sno odr ža va nja in tim no sti, du bi ne od no sa i bli sko sti su di o ni ka ko mu ni ka ci je. Pri mje ri ce, ot ka zi va nje po slov nih su sre ta, od no sno pre kid lju bav ne ve ze pu tem SMS-a mo že se „tre ti ra ti“ kao ne pri kla dan. Sin dik i Re-ic her,22 kom pa ri ra ju pi sa nje pi sma i elek tro nič ku po štu. Ta ko je pi sa nje pi sa ma ob lik in tim ne, bli ske ko mu ni ka ci je, dok pi sa nje elek tro nič ke po ru ke ozna ča va pu ku raz mje nu in for ma ci ja. Mno-gi vje ru ju da su bli ski i to pli ljud ski od no si ko ji su se raz vi ja li pu tem pi sma, „na pra sno“ uni šte ni elek tro nič kom ko mu ni ka ci-jom, pa je ta ko mo bi tel po stao ide al no sred stvo za iz bje ga va nje su sre ta li cem u li ce. Da nas se po ru ke ša lju ro di te lji ma, ko le ga-ma, pro fe so ri ma, raz red ni ci ma. Čak i kad se dvo je mla dih ra-sta ju, ne ri jet ko to je dan dru go me pri op ća va ju upra vo SMS po-ru kom. Ka ko na vo di Man da rić23 to je bi jeg od su o ča va nja sa stvar nim svi je tom. Pi sa nje po ru ka ta ko đer slu ži iz bje ga va nju ne u god ne ti ši ne i stva ra nja kon ver za ci je. One omo gu ća va ju sti-dlji vim ili re zer vi ra nim mla di ma ko mu ni ci ra nje bez po sra mlju-ju ćih emo ci ja. Ne ki se so ci o lo zi sla žu ka ko će mla di ma ko ji ra-di je iz a bi ru pi sa ti po ru ke ne go raz go va ra ti o ne u god nim i emo-ci o nal no te škim si tu a ci ja ma, to utje ca ti na spo sob nost me đu sob-ne in ter ak ci je.24 Upi ta li smo is pi ta ni ke/ce o nji ho vom is ku stvu ko ri šte nja SMS po ru ka u svr hu iz bje ga va nja ne u god nih si tu a-ci ja ili iz ra ža va nja ne če ga što bi mo glo bi ti stre sno ka da bi se

od vi ja lo li cem u li ce.

21 Doring prema ibid., str. 395.22 Sindik J. i Reicher K., Internet kao sredstvo za ostvarivanje „intimnije“

komunikacije, Metodički ogledi br. 2, Zagreb 2008, str. 85. 23 Mandarić V. B., Mladi integrirani i (li) marginalizirani, Zagreb 2009, str.

122.24 Srivastava prema Campbell M. A., op. cit., str. 4.

Gra fi kon 3 Gra fič ki pri kaz ska le sla ga nja s tvrd njom: „Pri op ćio/la sam SMS-om stva ri ko je ni sam mo gao/la iz re ći li cem u li ce (ras kid

ve ze, pre kid su rad nje)“

93

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

Više od polov ic e ispit anika/ca nije se složilo s danom tv rdnjom (55%), a n jih 36.4% putem SMS- a pri općilo j e stv ari koje nije mogl o izreći l ic em u li ce . Sukladno ovom pit anju up itali sm o mlade za n jihov s tu pa nj slaganja s tvrdnjom Do govorio /la sam p rv i spoj s ne ki m p reko S MS po ruka, kao speci fi čnom s ituacij om koja ko d veći ne mlad ih izaz iv a izvjes nu dozu s tr esa i nelagode . Potvr da n od govor dala je većina ispitanika/ ca njih 45.4%, kako se n e sl aže s datom tvrdnjom odgovor il o j e 39.7%, a njih 14.9% i zjasnilo se ka ko ne zna. Mo gu će je zaklju či ti da se is pitanici /ce u g otovo po djednakom om jeru koris te , o dnosno ne kori st e SM S poru ka ma priliko m priopćava n ja relativn o stresni h il i

ne ugodnih stvari.

Redefini ranj e mjest a i vrem en a

Z a Castel ls a25 mobiln a komu nikacija o mogućav a krajnji oblik umreženo g druš tv a u kojem vl ada „vječ no vrijeme“ i „b eskona čn i prostor“. To j e mrež a pr oš ir ena na d bi lo kojom individualnom loka c ij om i vre mensko m zonom; kreira jući svoj e vr ijeme-prostor ko je se proširuje n a sva po dr uč ja k ro z sva

vremen a.

G lobali zir ajući po rast ko ri št en ja bež ič nih medija komuni ka cije omoguć io j e razv oj m no gob rojnih ra zliči tih komunikacijskih pr ak si koje su pro sto rno razdvojen e, te se p redstavl jaj u k ao izv anp ro storne i va nv rem enske a kt iv no sti. Komunik acijska tehnolog ija sve se viš e odvaja od konkr et no g pros tora, u k ojem se poj edina c koji komu nicira trenutno n alazi (u uredu, stanu, na ulici, In ter net Caf fe u), stoga j e legitim no utvr-diti da se netk o ne nalaz i n eg dje, jer je nemoguće prov jeriti j e li ne tko stvarno ne gdje. Ovdje, sada , tu s am , ni sam tu su društveno proizv ede na konteks tu alna mjest a p ostojan ja s obzir-om na trenu tne a spiracije, po trebe i i deje ko ri snika/c e neko g

mo bilno g u re đaja. 26

Ob ja šn javaju ći naznač en u red efi niciju m jesta i vremen a Car-onia27 go vo ri o nov im zn ačenjima p ro du ciranim korištenje m tehnologija , kao što su z na čenja „ ne-mjest a“ i „ne-v remena“ . Ni-gdje-m je sta s u mje sta prel až enj a lišena b il o ka kv ih kulturalnih il i indi vidua lni h zna čenja, mjesta koja postoje samo da bi ih se prešlo i kako b i došli na mj esto ve ćeg z na če nj a. Ne-vrij eme mo-že mo definirati kao s tanje mi rovan ja (s ta nd b y) koje n e može

25 Castells M., Fernandez-Ardevol M., Qiu J. L. i Sey A., Mobile communication and society: a global perspective, Cambridge 2007.

26 Čaldarović O. i Šarinić J., Suvremena komunikacijska tehnologija i urbana sredina – prostor, mjesta, vrijeme, Socijalna ekologija br. 4, Zagreb 2008, str. 332.

27 Caronia L., Mobile culture: An etnography of cellulare phone uses in teenagers everday life, Convergence br. 3, SAGE Publication 2005, str. 97.

94

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

b iti d efi n irano u odnosu na neku od ređenu aktivn ost, to j e vr-ijeme u koj em akter je dn ostavno „če ka nekoga t ko dol az i“ ili „če ka d a se neš to dog od i“ . Fasci nantno j e kako tehn olo gij a daje zn ač enja ovi m b ez načajn im vrem eni ma i p ro stori ma. Ve-liki po st otak poziv a koji m la di dobivaju ili upuć uju, dolaze iz t ih nigdj e- mj esta u tom ne- vr em enu. Če kajući aut obus, hodaju-ći ne kamo, n a ulici ili n a bilo koje m drug om mjest u ko je se ne može p reciz n o de finira ti zbog njegov e n eu tralne priro de. Tako p rimjer ic e Gree n28 mobiln i telefon nazi va „La zar us ure-đajem“ koj i može oživj eti „mrtve tr enutke“ ( dead moments) mis le ći p ri tome k ako mobiln a komun ik acija i spu njava

„ prazno vrij e me“ .

Mobil ni t el efon se s teo ri jske persp ek ti ve može sa gl ed at i kao t eh nologija za podešav anj e vremena i prostor a, s mogućno šć u mjenj an ja d ru štven ih ob razaca i organ izacije zajed nice. N a ist i način k ao i dr uge tra ns po rt ne i komunikacijske t eh nologije , kao št o s u - au to mobil, fi k sn a tele fon ska linija, tel ev izija, i nter ne t - ima p otencijal t ransf orm ac ije lju dsk ih obrazaca mo bilnosti , aktivnos ti i kontak ta u vrem en u i prost or u.29 J ed na od naj če šć ih fu nkcija k orištenja mob ite la među mladim a je i izm je nj ivanje i re-p lan iranje dog ovo ra , št o je poznato kao „hi per koordi na-ci ja“ ili ka o „pr i bližni-dogo vori“ (a ppro xi­me eting s). Mla di jednostavn o gube p ojam vre mena i prosto ra , vod eć i se m išlju kak o imajući mobitel mo žeš kasniti , ne d oći n a vri je me ili u ho du promj en iti dog ov ore.30 Takođ er i Car on ia 31 istič e takvo tipično po na ša nj e mla dih, u koje m on i do govar aju su srete i ko ordinira-ju z ajedn ičke aktiv nosti s nekoliko b rzi h i kr at ki h poz iva. Oni susrete ug ovaraju ko rak po korak, trenutak za tr enutk om, kao da id u pre ma točki susret a i vr em enu ko je s e treb a spec ifici ra-ti . Mobit eli (koji p re ma nep isanim d ruštv enim nor ma ma uvijek mo ra ju biti u kl jučen i) – promjen ili su pri rodu sastaj anja mlad ih . To vi še n ije kon kretna a kcija u određ eno j t očki vrem en a, već je zaje dn ič k i p ostig nu ti p roces. Tradicio na lne ko ordinate m jesta i vremen a, sada se pom iču , o ne su flu idn e, te se i zmjenjuju iz

tren utka u trenuta k.

28 Green prema Arminen I., Review Essay Mobile Communication Society?, Acta Sociologica br. 4, Nordic Sociological Association and SAGE 2007, str. 433.

29 Thulin E. i Vilhelmson B., Mobile everywhere – Youth, the mobile phone, and changes in everyday practice, Young: Nordic Journal of Youth Research br. 3, Copenhagen 2007, str. 238.

30 Tutt D., Mobile Performances of a Teenager: A study of Situated Mobile Phone Activity in the Living Room, Convergence: The International Journal of Research into New Media Technologies, br. 2, SAGE Publication 2005, str. 60.

31 Caronia L., op. cit., str. 100.

95

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

Ritual „ sa s tan ka“ se p rom je nio, tradic ionalno su postoj al a neka mjesta u u rb anoj sre di ni koja su definirala sas ta janja m la dih, ka o što s u kafići , parkovi , prostor p or ed zgrade i sl ično. Z bo g m obitel a sve je manje specifič ni h urbani h mje st a, oni su i zgubili s voju r itualn u funk ciju, te sada s vako mjesto više ili manje može biti mj est o sasta nk a. Ista st va r, naglašava Ca ronia32 , dogodi la se i s vr emenom koje j e također i zgubil o svoj u rit ualnu fu nkcij u. Sa da mladi viš e ne ran e ni ti kasne na susret e s pri jat eljima. Doć-i n a vrijem e p ost alo je zaje dn ička i pr og resivna ko nstruk ci ja

pos tignuta o d st rane čla no va gru pe .

Ispit anici su n adalje izrazili st up anj slagan ja s tvrdn jom: Mo bi te l mi omo gućuje lakše organizi rati svoje vr ije me. Kako j e vidl ji vo iz g ra fi čkog pr ikaza, većini is pi tanika mobi te l za is ta omog uć ava lakše organizir an je vremena (47%), to ne vrijedi z a nj ih 28.2%,

dok se 24. 8% isp itanika s time niti s laže, niti n e slaž e.

Kon ver za cij ski pro stor33

Pa lent34 uoča va ka ko se ko ri sni ci pri li kom raz go vo ra mo bi te-lom, si mul ta no na la ze u dva pro sto ra: u pro sto ru u ko jem se fi zič ki na la ze i u pro sto ru kon ver za ci je. Ta ko đer na po mi nje, pri-li kom do la ska po zi va, ko ri sni ci svje sno ili ne svje sno od lu ču ju, ko je će nji ho vo li ce pred nja či ti: ono ko je je su klad no fi zič koj oko li ni ili ono svoj stve no kon ver za cij skom pro sto ru. Pro stor

32 Ibid., str. 119.33 Afrić (1999, 181) ovaj konverzacijski prostor naziva kibernetskim prostorom,

a objašnjava kako je to konceptualni prostor koji nastaje upotrebom suvremenih tehnologija, u kojem se, kada ljudi koriste posredovanu tehnologiju, manifestiraju riječi, ljudske relacije, podaci, dobrobit i moć. Pojam kibernetski prostor nastao je u znanstvenoj fantastici Williama Gibsona, a pjesnik John Perry Barlow opisao ga je simbolično i jednostavno kao ono mjesto, gdje smo kada govorimo telefonom. Taj kibernetski prostor nije fizička lokacija, to je stanje uma, mjesto istovremeno realno i artificijelno. On je svijet ljudskih svijetova on je n-dimenzionalan prostor ili prostor svih ljudskih prostora (Afrić, 1999, 191).

34 Prema Truch A., Exploring the implications for social identify of the new sociology of the mobile phone, The global and local in Mobile Communication: Places, Images, people, and connections, Budimpešta 2004, str. 4.

Gr afikon 4 Grafički prikaz s ka le slaganj a s tvrdnj om: „Mobitel mi omogućuje l ak še organizirati svoje vrijeme“

96

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

ko ji pred nja či od no si se na Gof fma nov kon cept „pred njeg pla-na“, od no sno „stra žnjeg pla na“. Uko li ko fi zič ki pro stor po sta ne „stra žnjim pla nom“, a kon ver za cij ski „pred njim“, mo že mo re-ći da je po je di nac „od sut no pri su tan“, fi zič ki je tu, ali ap sor bi-ran od stra ne teh no lo škog me di ja ne kog dru gog pro sto ra. Po-je din ci sa da ima ju slo že nu si tu a ci ju ko ja od njih za htje va dje-lo va nje u dva dis tan ci ra na pro sto ra: pro stor fi zič kog pri su stva i „te le fon ski pro stor“ (pho ne spa ce) u ko jem se od vi ja mo bil na

ko mu ni ka ci ja.

Bi ti isto vre me no na dva raz li či ta mje sta vr lo je pro ble ma tič no. Su di o ni ci raz go vo ra su na mo bi te lu, nji hov sa sta nak je re a lan, ali ne po sto ji mje sto ili lo ka ci ja nji ho vog sa stan ka, te le fon ski raz go vor se do ga đa u pro sto ru (spa ce), ali ne i na ne kom mje stu (pla ce). Taj me đu pro stor je ap strakt na lo gič ka po slje di ca ko pri-sut no sti (co pre sen ce). Taj pro stor ne ma di men zi je i su di o ni ci ne za u zi ma ju re al ne po zi ci je unu tar nje ga, što re zul ti ra isto vre me-nim po sto ja njem unu tar dva raz li či ta pro sto ra. To ta ko đer mo že-mo pri ka za ti i još slo že ni jim, te na do da ti ka ko u stva ri po sto je tri pro sto ra/mje sta, ona u ko ji ma sva ki od su di o ni ka fi zič ki jest i kon ver za cij ski pro stor.35 Teh no lo gi ja je omo gu ći la ula zak u ne ma te ri jal ni ži vot ni pro stor, iz mje šta njem ma te ri jal nog ti je la iz

pod ruč ja ne po sred nog ži vot nog pro sto ra.36

Brown i Pe rry37 po ku ša li su po bli že ob ja sni ti ko je su op će ni te raz li ke iz me đu mje sta i pro sto ra (pla ce/spa ce): „Na zi va ti ne što mje stom, zna či usre do toči ti se na smje štaj, utje lo vlje nje, osob-nu, lo kal nu, ljud sku pri ro du. Na zi va ti ne što pro sto rom jest usre-do to či ti se na ap strakt ne, objek tiv ne, glo bal ne, op će ni te, ne ljud-ske zna čaj ke. Pro stor je „ap strak tan i di stri bu i ran“, a mje sto je

„lo kal no i kon ti gent no.“

Ne iz vje snost u po gle du ap strakt nih ulo ga ve za nih za pro stor mo že iza zva ti ve li ki stres kod ko ri sni ka mo bi te la - s kon stant-nom do stup no šću za mo bil nu ko mu ni ka ci ju, ne mo gu će je pret-po sta vi ti ko ja će od ulo ga bi ti ma ni fe sti ra na. Oni mo ra ju bi ti pri pre mlje ni za sva ku od ulo ga ci je lo vri je me. Ovo je ja sno de-mon stri rao Plant38: „Po sto ji ne što vr lo ko mič no u to me ka ko ko-ri sni ci mo bi te la po ku ša va ju upra vlja ti po zi vom či ji su sa dr žaj i emo ci o nal ni is ka zi ne po zna ti oso ba ma oko njih: kon ver za ci-ja s lju bav ni kom u vla ku ili pak s lju ti tim še fom u ba ru. Ne ke

35 Rettie M. R., Presence and Embodiment in Mobile Phone Communicatin, PsychNology Journal br. 1, 2005, str. 20.

36 Afrić V., Kibernetski prostor i virtualna realnost kao društvena upotreba informacijskih i komunikacijskih tehnologija, Revija za sociologiju br. 3-4, Zagreb 1999, str. 182.

37 Prema Rettie M. R., op. cit., str. 19.38 Prema Truch A., op. cit., str. 4.

97

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

konver za ci je mo gu po tak nu ti emo ci o nal ne i tje le sne od go vo re ko ji mo gu bi ti vr lo ne kom pa ti bil ni s per cep ci jom nji ho ve fi zič-ke pri sut no sti. Ko ri sni ci se če sto či ne kao da ne zna ju što će sa so bom, ka ko re kon fi gu ri ra ti ton gla sa i po lo žaj ti je la ko ji bi nor mal no pra tio ta kvu kon ver za ci ju“. Ova kvo ne iz vje sno po na-ša nje mo že ta ko đer iza zva ti stres i kod oso ba ko je se na la ze oko njih. Oni mo gu pro mi je ni ti svo je mi šlje nje o oso bi ka da vi de po-na ša nje ko je je u ras ko ra ku s pr vot nom per cep ci jom in di vi due. Ta ko đer mo gu sma tra ti da je ne ki od tih iden ti te ta „la žan“. Ovo ob ja šnja va izi ri ti ra nost ili ne u go du ko ju dru gi osje ća ju gle da ju ći

ne ku oso bu ka ko na ne do li čan na čin pri ča na mo bi tel.

Monk i dr.39 po sta vlja ju pi ta nje za što bi ko mu ni ka ci ja ko ja se od-vi ja pu tem mo bi te la (a zna či pri sut nost jed ne oso be na jav nom pro sto ru i dru ge ko ja je od sut na) bi la ne u god ni ja ili ne pri jat ni ja od ko mu ni ka ci je ko ja se od vi ja iz me đu dvi je oso be isto vre me-no pri sut ne na kon kret nom jav nom pro sto ru. Na vo de tri raz lo-ga kao ob ja šnje nja za ne ga tiv nu re ak ci ju i stav pre ma mo bil noj ko mu ni ka ci ji: 1. dru ga či ja kon ver za ci ja – ne što je dru ga či je u na či nu na ko ji lju di pri ča ju kad ko ri ste mo bi tel. Če sto je slu čaj da lju di pri ča ju mno go gla sni je ili go vo re o ne kim pri vat nim stva ri ma. Ka da su obje oso be pri sut ne, ra zu mlji vo je ka ko će po-te ško će u raz go vo ru zbog bu ke u oko li ni, pred sta vlja ti pro blem i jed noj i dru goj oso bi. Lju di auto mat ski pri la go đa va ju svoj sluh i ton gla sa oko li noj bu ci i smet nja ma či me se sma nju je an ti so-ci jal no po na ša nje. Re fe ri ra ju ći se na Gof fma na (1971), auto ri na vo de ka ko se fi zič kim od su stvom pri mar ne pu bli ke (oso be ko ja je s dru ge stra ne te le fon ske li ni je), do ga đa slu čaj iz rav nog pre u smje rav anja kon ver za ci je pre ma se kun dar noj pu bli ci (oso-be ko je pri slu šku ju raz go vor), či me go vor nik ula zi u pr vi plan, te je pa žnja usmje re na na nje ga; 2. po tre ba za slu ša njem – auto ri ovaj raz log ob ja šnja va ju te o ri jom je zi ka. Mo de li ra zu mje va nja je zi ka kao ko la bo ra tiv ne ak tiv no sti na gla ša va ju ka ko kon ver za-ci ja ovi si o ra zu mi je va nju, od no sno, na ša kon ver za cij ska ob ve za je ra zu mje ti dru go ga, te bi ti ra zu mljiv dru go me. Ova po tre ba za ra zu mje va njem auto mat ski se ja vlja ka da ču je mo sa mo jed-nu stra nu kon ver za ci je. Pri mje ri ce, ako ču je mo pi ta nje, di rekt no ima mo po tre bu ču ti i od go vor na to; 3. op će ni to ne ga tiv ni stav

pre ma mo bil nim te le fo ni ma.

Jav no vs. pri vat no

Da nas je ras pro stra nje no mi šlje nje da no ve teh no lo gi je, kao što su mo bil ni te le fo ni, bri šu gra ni ce iz me đu pri vat nog i jav nog ži vo ta po je din ca. Tra di ci o nal ne de fi ni ci je i ide je o to me što je

39 Monk A., Fellas E. i Ley E., Hearing only one side of normal and mobile phone conversations, Behaviour & Information Technology br. 5, Taylor & Francis 2004, str. 301-305.

98

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

jav no a što pri vat no, mi je nja ju se ula skom teh no lo gi je u sva ko-dnev ne ži vo te lju di. Mo bi tel je „ne di skret na“ teh no lo gi ja, ko ja uvo di ono osob no u jav ni svi jet, te ti me vjer no pri ka zu je ras tu ći kul tu ral ni trend svih no vih ko mu ni ka cij skih me di ja. Naš je dru-štve ni ži vot or ga ni zi ran i vre men ski struk tu ri ran ta ko da dok u ne kim vre men skim raz do blji ma mo ra mo bi ti dru gi ma do stup-ni, po sto je i raz do blja u ko ji ma je oprav da no bi ti ne do stu pan. Za to je vri je me u to li koj mje ri sre di šnje pri li kom de fi ni ra nja i re gu li ra nja dru štve nih an ga žma na, pri pad no sti i do stup no sti. Mo bil ni te le fon zna či traj nu do stup nost, on bri še gra ni ce iz me-đu pri vat nog i po slov nog ži vo ta. Vri jed no me đu vri je me ko je se pri je pro vo di lo u sre đi va nju mi sli i od mo ru, sa da je sve vi-še na ru še no stal nom zvo nja vom i pa nič nim po ku ša ji ma da se u „po sljed ni tren“ do go vo re ne ri je še ne po je di no sti.40 U kon tesk tu psi ho lo škog osje ća ja kon stant ne do stup no sti ko ja je po slje di ca po sje do va nja mo bil nog te le fo na, upi ta li smo is pi ta ni ke/ce o nji-ho vom stup nju sla ga nja s tvrd njom: Imam osje ćaj da sam na ras po la ga nju uvi jek i sva ko me. Ve ći na mla dih s ti me se sla že (46.7%), i u pot pu no sti se sla že (15.2%). Mla dih ko ji ne ma ju ta kav osje ćaj je 10.9%, te 4.3% onih ko ji se uop će ne sla žu, dok je 30.1% is pi ta ni ka ko ji su iz ja vi li ka ko se s ovim ni ti sla že,

ni ti ne sla že.

Ze ru ba vel41 pred la že da se na stu panj dru štve ne do stup no sti po-je din ca gle da kao na od nos iz me đu dvi je hi po te tič ke tvo re vi ne – pri vat nog vre me na i jav nog vre me na – od ko jih ni ti je dan ne po sto ji u svo jem či stom ob li ku. Mno gi pri pad ni ci na šeg dru štva sma tra ju noć re la tiv no so ci o fu gal nim tj. pri vat nim vre men skim raz do bljem, dok se dan op će ni to sma tra jav nim i so ci o pe tal nim. No ov dje je va žno na po me nu ti pa ra dok sal nu si tu a ci ju. Upra vo za to što je dru štve na in ter ak ci ja no ću ne u o bi ča je ni ja ne go ona da nju, ta je noć na in ter ak ci ja če sto oso bi to in tim na. Ta ko đer se sma tra da su lju di obič no pri ja telj ski ras po lo že ni i sprem ni ji po-mo ći dru gi ma no ću ne go da nju. Iz raz lo ga što se noć sma tra so ci o fu gal nim vre men skim raz do bljem, in ter per so nal ne ba ri je re se lak še ukla nja ju no ću ne go da nju. Sa ma de fi ni ci ja vre men skih gra ni ca ko je raz dva ja ju pri vat na vre men ska raz do blja od onih

jav nih, va ri ra od kul tu re do kul tu re.

Na tvrd nju Ne is klju ču jem mo bi tel ni ti kad spa vam, ve ći na is pi-ta ni ka/ca da je po tvr dan od go vor -18.2% se u pot pu no sti sla že s tvrd njom, njih čak 36.4% se sla že, onih ko ji is ka zu ju ne ga ti van stav pre ma tvrd nji, da kle no ću is klju ču ju mo bi tel je 15.2%, a njih 30.1 % iz ja vi lo je ka ko se ni ti sla že ni ti ne sla že. Slično

40 Giddens A., Sociologija, Zagreb 2007, str. 469.41 Zerubavel E., Privatno i javno vrijeme, III Program hrvatskog radija br. 42,

Zagreb 1993, str. 16.

99

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

poka zu ju i re zul ta ti do bi ve ni od go vo ri ma na tvrd nju Dok spa­vam mo bi tel je uvi jek po red me ne. Mo bi tel je za i sta uz čak 74.5% is pi ta ni ka i dok spa va ju, za raz li ku od sve ga 13.3% is pi ta ni ka ko ji ne ro bu ju ovoj na vi ci, te njih 12.3% ko ji se ni ti sla žu ni ti ne sla žu. Od go vo ri uka zu ju na na vi ku dr ža nja uklju če nog mo bi te la i unu tar naj pri jat ni jeg vre me na, od no sno u vri je me ka da oso ba spa va. In di ka tiv no je i za ovaj kon tekst spo me nu ti već pri je iz-ne se ne re zul ta te o na vi ci mla dih sla nja SMS po ru ka pri ja te lji ma ili mla di ću/dje voj ci du bo ko u noć ka da leg nu u kre vet spa va ti. Njih 23.9% iz ja vi lo je ka ko se sla že s na ve de nom tvrd njom, u pot pu no sti se sla že 13.9%, a 21.9% ni ti se sla že ni ti se ne sla že. S dru ge stra ne njih 19.2% uop će se ne sla že s na ve de nom tvrd-njom, a 20.9% se ne sla že. Ta kve na mjer ne te le fon ske po zi ve ili SMS po ru ke u sit ne sa te, mo že mo pro tu ma či ti i kao iz raz dru štve ne bli sko sti i pri sno sti oso ba ko ja se ma ni fe sti ra ovim

ob li kom ko mu ni ka ci je.

Dru štve no zna če nje te le fo ni ra nja, zva nja na fik sni kuć ni te le fon iza 14 sa ti uve li ke ovi si o to me do ga đa li se to unu tar kul tu ral-nog kon tek sta u ko jem je uobi ča jen dnev ni od mor.42 No, uko-li ko zo ve mo na osob ni te le fon, od no sno na mo bi tel, kao da ne po sto je ni ka kva vre men ska ogra ni če nja ili pi ta nja pri stoj no sti i bon to na. Ta ko đer, bi ti dru štve no do stu pan mo bi te lom, bit no se raz li ku je od do stup no sti na iz ra van kon takt. Dok bi se u ne kom vre men skom raz do blju po ziv na mo bi tel/ fik sni te le fon sma trao pri klad nim, po sjet bez na ja ve bi mo gao bi ti smet nja. Da ti ne či ji te le fon ski broj dru go me, a po se bi ce broj mo bi te la – što je mno-go osob ni je, ob zi rom da se broj mo bi te la ne mo že pro na ći u ime-ni ku ili na in for ma ci ja ma – naj zna čaj ni ji je čin uka zi va nja na nje go vu do stup nost. Taj čin ne sa mo da ima prak tič no zna če nje do stup no sti ne kog te le fon skog bro ja, ne go sim bo lič ki uklju ču je

dru ge u se lek ti van i is klju čiv krug.

Pri vat nost ni je po vri je đe na sa mo stal nom zvo nja vom mo bi te la, ne go i sa mom spo zna jom da bi on mo gao sva kog tre na za zvo-ni ti. Od tu da i prak sa is klju či va nja mo bi te la, na mjer na neja vlja-nja, sta vlja nja na be šum ne op ci je ili vi bri ra ju će ka ko bi po ve ća-li ne do stup nost. No čak i ta kav čin mo ra od go va ra ti od re đe noj vre men skoj de fi ni ci ji ako že li mo da bu de dru štve no pri hva tljiv. Op će ni to go vo re ći, ima mo vi še pra va odi je li ti se od ostat ka svi-je ta u vre men skim raz do blji ma ko ja se i ona ko sma tra ju so ci-o fu gal nim. Sto ga nas vi še vri je đa i fru stri ra ako nam je ne tko ne do stu pan da nju, ne go no ću.43 Dru gi eks trem je na mjer no uz dr-ža va nje od to ga da se is klju či mo bi tel. Stal na do stup nost sim bo-lič ki pred sta vlja osje ćaj da se na la zi mo u to ku do ga đanja. Če sto

42 Ibid., str. 17.43 Ibid., str. 18.

100

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

je pri lič no stre sna i fru stri ra ju ća si tu a ci ja uko li ko nam mo bi tel osta ne bez ba te ri je, no va ca, uko li ko ga iz gu bi mo ili slič no. Ima-mo osje ćaj izo li ra no sti od dru gih, ne do stup no sti, če sto mi sli mo ka ko pro pu šta mo ili će mo pak pro pu sti ti ne što bit no, ima mo osje ćaj is klju če no sti (mo bi tel nam je is klju čen, pa smo i mi is-klju če ni) iz va žnih do ga đa nja. Na tra gu ovog raz mi šlja nja, za-ni ma o nas je stu panj sla ga nja na ših is pi ta ni ka/ca sa slje de ćom

tvrd njom:

Is pi ta ni ci/e u naj ve ćem bro ju ne is klju ču ju mo bi tel (39.1%) , dok je s dru ge stra ne onih ko ji to ra de 38.4%, dok jed na tre ći na

po ka zu je in di fe ren tan stav pre ma da toj tvrd nji.

Gog gin44 na vo di ka ko prak sa uvi jek uklju če nog mo bi te la do vo-di do kon flik ta iz me đu jav nog i pri vat nog ži vo ta. Mo bi te li kao da uzro ku ju ne ja snu sli ku o to me što je pri vat ni, a što po slov ni svi jet, te sve vi še pri do no se po ve ća va nju rad nog op te re će nja. Ge ser45 is ti če ka ko mo bil na ko mu ni ka ci ja op će ni to pred sta vlja smet nju, upra vo iz raz lo ga što mo bi tel mo že za zvo ni ti bi lo ka da i bi lo gdje, u bi lo ko joj ne pred vi đe noj si tu a ci ji, po ti ču ći pri ma o-ca po zi va da od go vo ri na po ziv, usmje ri svu svo ju pa žnju na to, bez ob zi ra na okol no sti u ko ji ma se na la zi. Taj pri ti sak na in di-vi duu u smi slu mi je nja nja ulo ga i pre u smje ra va nja pa žnje mo že re zul ti ra ti po ve ća njem psi ho lo škog stre sa. Isto vre me no oso ba ko ja na jav nom mje stu ču je pri vat ni raz go vor dru ge oso be to ta ko đer mo že do ži va lja va ti kao smet nju i kao ne što što joj je na met nu to bez nje zi ne vo lje. Hawk i dr.46 ilu stri ra ju tu si tu a ci ji na slje de ći na čin: „Oso ba pri ča na mo bi tel po sta vlja ju ći pi ta nje svom su go vor ni ku „Ču ješ li me?“. S dru ge stra ne oso ba ko ja se na la zi po red nje na jav nom mje stu od go va ra: „Da! Ja te ču jem, ču jem tvo ju kon ver za ci ju s dru gom oso bom, i ču jem se be ka ko sam uvu čen u tvo je pri vat no pod ruč je kon ver za ci je. Iako mi sliš

44 Prema McLeod E., The Use (and Disuse) of Mobile Phones by Baby Boomers, International Journal of Emerging Technologies and Society, br. 1, Hawthorn 2009, str. 28-38.

45 Prema ibid.46 Hawk B., Rieder D. M. i Oviedo O., Small Tech: The Culture of Digital Tools,

Minnesota 2008, str. 97.

Gra fi kon 5. Gra fič ki pri kaz ska le sla ga nja s tvrd njom: „Su zdr ža vam se od is klju či va nja mo bi te la, ka ko ne bih pro pu stio/la ne što bit no“.

101

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

da ni sam dio tvo je pri vat ne kon ver za ci je, ja ču jem sve što go-vo riš.“ Ka ko Ne dra Reynolds47 pi še: „Slu ša te lji ma pred sta vlja smet nju ču ti „pri vat ni“ te le fon ski raz go vor, zbog to ga što ta kva kon ver za ci ja ru ši od nos iz me đu pri vat ne i jav ne sfe re – a to je ono što ve ći na lju di po ku ša va dr ža ti u dis tan ci.“ Ču ti pri vat nu kon ver za ci ju u jav nom pro sto ru na ru ša va gra ni cu iz me đu te dvi-je sfe re. Bi lo bi po gre šno pret po sta vi ti ka ko mo bil ni te le fo ni jed-no stav no uno se ono pri vat no u jav ni pro stor ili jav nim či ne svoj pri vat ni pro stor. Mo bi te li su ala ti ko ji su ko ba vlja ju di stink ci ju iz me đu jav nog i pri vat nog, teh no lo gi ja op će ni to ra di na na čin da kre i ra ne što što bi mo gli na zva ti zo na jav ne in tim no sti. Ko ri sni ci mo bi te la ni su u pot pu no sti u pri vat noj sfe ri ni ti su u pot pu no sti u

jav noj sfe ri, oni eg zi sti ra ju kao in tim no jav no ti je lo.

Bon ton ko ri šte nja mo bi te la

Neo spor no je ka ko su mo bi te li naj če šće ko ri šte ni di gi tal ni pro-iz vod, a ko mu ni ka ci ja pu tem mo bi te la je sve pro ži ma ju ća, te pre ma to me i ne iz bje žan seg ment jav nog pro sto ra. U us po red bi s dru gim ko mu ni ka cij skim sred stvi ma ko je se mo gu pri mje ti ti na jav nom pro sto ru, mo bi te li su re la tiv no re cen tan fe no men, pa se pri hva tlji va pra vi la nje go va ko ri šte nja još eva lu i ra ju. Sto ga ni je iz ne na đu ju će što ve li ki broj lju di sma tra ne u god nim jav no ko ri šte nje mo bi te la, te se zbog to ga i stva ra ju mje re ko je ogra-ni ča va ju lju de u ko ri šte nju mo bi te la u od re đe nim jav nim pro-sto ri ma. Broj ne su usta no ve i jav ni pro sto ri ko ji na pi sa ni ili sli kov ni na čin su ge ri ra ju za bra nu ko ri šte nja mo bi te la (npr. lječ-nič ke or di na ci je, ka za li šta, ško le, za vri je me vo žnje auta itd), ne ke su ze mlje čak uve le i za bra nu ko ri šte nja mo bi te la u jav nom pri je vo zu kao što su vla ko vi i auto bu si.48 Po je din ci ko ri ste mo-bi tel u jav nim pro sto ri ma bez ustru ča va nja, kr še njem kon ven-ci ja o dis kret no sti i čed no sti. Oni će ras pra vlja ti i raz go va ra ti o pri vat nim i in tim nim stva ri ma u jav no sti, to li ko du go ko li ko oni ho će. Sam mo bi tel ima to li ki sta tus da za htje va, ali i pri-ma di rekt nu po zor nost, uz ne mi ra va ju ći što god da je ko ri snik pri je to ga ra dio. Po sto ji opa snost da mo bi tel uzme pri mat pred kon ver za ci jom li cem u li ce. Je dan od pa ra dok sa nje go va ko ri-šte nja jest i taj da osi gu ra va ko mu ni ka ci ju iz me đu onih ko ji su uda lje ni i dis tan ci ra ni, dok u isto vri je me ome ta raz go vor onih ko ji se na la ze u kon ver za ci ji li cem u li ce.49 Mi li ša50 su klad no to me za mje ću je ka ko u da na šnjim „po nu da ma“ in du strij ske za-ba ve mla di čo vjek gu bi po tre bu za „ži vom“ ko mu ni ka ci jom. Umje sto raz go vo ra, ko mu ni ci ra se pu tem in ter ne ta, e­mail-a,

47 Prema ibid., str. 96.48 Monk A., op. cit., str. 301.49 Gordon J., op. cit.50 Miliša Z., Manipuliranje potrebama mladih, Zagreb 2006, str. 13.

102

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

SMS po ru ka. Ta ko re kla ma za mo bil nu mre žu TE LE 2 re kla mi-ra ju ći svo ju po volj nu op ci ju o 1000 mi nu ta bes plat nog raz go-vo ra mje seč no s tzv. su per fren dom, na gla ša va mo guć nost ka ko bi se su per frendo vi mo gli na ći u si tu a ci ji da si ne ma ju što re-ći u ži vo. Ni je po treb no ob ja šnja va ti ko li ko i ka ko je lo ša su-ge sti ja o mo guć no sti ne po sto ja nja „ži ve“ ko mu ni ka ci je me đu

„su per fren do vi ma“.

Raz go vor li cem u li ce iz u mi re zbog mo bi te la, a osnov na pri stoj-nost ne sta je zbog ne va žnog po zi va na mo bi tel ili tek do bi ve ne SMS po ru ke. Zbog mo bi te la ma ni ri su go ri ne go ika da, a oni ko ji ne pre sta no ra be mo bi tel po ka za li su se kao naj ne pri stoj ni ji. Ve li ki broj po je di na ca pri zna je ka ko će se bez ustru ča va nja ja vi ti na mo bi tel bez ob zi ra na to je su li u dru štvu, na bla gaj ni tr go-vi ne, je du li u re sto ra nu ili su u knji žni ci. Ling51 su klad no to me na vo di da je ko ri šte nje mo bil nog ure đa ja u raz li či tim si tu a ci ja-ma po sta lo dio de fi ni ra nja dru štve nog po na ša nja kao pri klad nog od no sno ne pri klad nog. Ob zi rom na njih mi pro mi šlja mo o to me ka ko kon stru i ra mo na šu dru štve nu stvar nost. Nji ho vo ko ri šte-nje za htje va re e va lu a ci ju ono ga što uzi ma mo zdra vo za go to vo u sva ko dnev nom ži vo tu. Raz voj teh no lo gi je zna či raz go vor na nov na čin, na no vim mje sti ma i no vim vre me ni ma, sve to za htje-va i no va pra vi la pri stoj nog i pri klad nog po na ša nja. Su klad no no voj kul tu ri ko mu ni ci ra nja ko ju pred nas sta vlja upo ra ba mo-bil nih te le fo na, za ni ma lo nas je ka ko se po na ša ju na ši is pi ta ni-ci/e u kon kret nim si tu a ci ja ma i jav nim pro sto ri ma ko ji po svo joj

pri ro di za htje va ju pri klad no po na ša nje.

Ka ko je i iz re zul ta ta raz vid no, is pi ta ni ci po štu ju pra vi la pri klad-nog po na ša nja u pro sto ri ma kao što su ka za li šte, ki no, ško la/fa kul tet, cr kva, avion, te u spe ci fič nim si tu a ci ja ma kao što su

51 Ling R., „One can talk about common manners!“: the use of mobile telephones in inappropiate situations, in: Themes in mobile telephony Final Report of the COST 248 Home and Work group, eds. Haddon L., 1997, str.1.

Ta bli ca 1 Iz ja ve is pi ta ni ka/ca o is klju či va nju (be šum na op ci ja) mo bi te la u spe ci fič nim si tu a ci ja ma i pro sto ri ma

103

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

spro vo di i va žni škol ski/po slov ni sa stan ci. Ta ko đer mo že mo pri mje ti ti da se is pi ta ni ci/e naj ma nje pri klad no po na ša ju u ve zi ko ri šte nja mo bi te la, za vri je me obro ka s dru gi ma (re sto ran), te u lječ nič koj če ka o ni ci i knji žni ci. Ob zi rom da is pi ta ni ci/e naj ma-nje po štu ju pra vi la li je pog po na ša nja za vri je me obro ka s dru gi-ma ili u pro sto ri ma kao što je re sto ran, po bli že će mo ob ja sni ti spe ci fi čan pro stor re sto ra na i su klad no to me po tre bu i za htjev

pri klad nog po na ša nja za vri je me bo rav ka u nje mu.

Pri mjer re sto ra na

Re sto ran je spe ci fič ni pro stor za ko ji vri je de po sto je ća broj na pra vi la li je pog po na ša nja, od ono ga ka ko se slu ži ti pri bo rom za je lo do to ga ka ko raz go va ra ti s po slu gom. Su klad no to me, ko ri šte nje mo bil nog te le fo na u re sto ra nu po sta la je me ta fo ra za ne pri klad no i ne kul tur no po na ša nje. Iz dru štve ne per spek ti-ve, re sto ran je pro stor ko jim se ne tko pri vre me no ko ri sti, te je isto vre me no i jav ni, ali i pri vat ni pro stor oso be ili gru pe lju-di.52 Stol, se pa re, pri bor za je lo ko je ne ki gost za u zi ma, po sta-ju nje go vim unu tar raz do blja ko ri šte nja. Ima mo pra vo pot pu-no igno ri ra ti oso be ko je nas okru žu ju, iako se na la ze na ma loj uda lje no sti. Go sti osje ća ju pri vat nost za svo jim sto lo vi ma, iako je ona ma nje ili vi še otvo re na za dru ge. Gof fman na gla ša va ka-ko se u re sto ra ni ma raz gra ni ča va nje naj če šće po sti že ar hi tek tu-rom i raz mje šta jem na mje šta ja ko je sta bi li zi ra po la ga nje pra va na pro stor. Ova kva pra vi la do pu šta ju gra đe nje ja sno pri mjet nih gra ni ca iz me đu po je di na ca i gru pa ko ji mo gu ja sno de fi ni ra ti gdje pri vre me no pri pa da ju, te od re di ti oče ki va nja o to me što je dru gim go sti ma do zvo lje no, od no sno ni je do zvo lje no ob zi rom na njih. U kon tek stu to ga, za ni mlji vo je pro mo tri ti ka ko mo bi tel

na ru ša va ovaj osob no/jav ni pro stor.

Jed na od te melj nih objek ti vi za ci ja mo bil nih te le fo na u sve zi je sa zvu ko vi ma. Ka da je ri ječ o „mo da li te ti ma na si lja“ osob nog pro sto ra, Gof fman53 go vo ri o „in ter fe ren ci ji zvu ko va“. Raz li či ti su zvu ko vi ko ji u re sto ra nu mo gu stvo ri ti smet nju dru gi ma, pri-mje ri ce pre gla sno pri ča nje, pod ri gi va nje, gla sno žva ka nje hra ne, ro di te lji s gla snom dje com i slič no. U sku pi nu ne pri la go đe nih zvu ko va da ka ko spa da i zvo nja va mo bi te la, bez ob zi ra na ja či-nu vo lu me na zvo na. Zvuk zvo na na mo bi te lu, a po se bi ce zvuk do la ze će SMS po ru ke, po svo joj pri ro di je ome ta ju ći zvuk, ko ji pri si lja va oso bu da ga ču je i usre do to či se na nje ga. Ta ko đer zbog sve pro ži ma ju će upo tre be mo bi te la, sa ma zvo nja va uzro-ku je po tre bu da svi oni ko ji ima ju mo bil ne te le fo ne pro vje ra va-ju zvo ni li nji hov mo bi tel, što ima ome ta ju ći uči nak na oso bu,

52 Ibid., str. 7.53 Ibid., str. 9-10.

104

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

pre ki da ju ći ti me sve ono što je do ta da ra di la. Sa ma zvo nja va mo bi te la, do vo di nas do ono ga što na kon nje sli je di, a jed na ko je ne u god no i ne pri klad no, a to je te le fon ska kon ver za ci ja. Osim što će oso ba ko ja raz go va ra na mo bi tel iz i ći iz so ci jal nog kon-tek sta u ko jem je do ta da bi la i ti me se po če ti sa svim dru ga či je po na ša ti, nje zi na kon ver za ci ja na ru ša va, osim nje zi nog osob nog pro sto ra, osob ni pro stor dru gih ko ji se oko nje na la ze. Ob zi rom da u te le fon skoj kon ver za ci ji oso ba ne mo že vi dje ti vi zu al ne ge-ste dru ge oso be, nje zin go vor ti je la i fa ci jal nu eks pre si ju, ono se on da za mje nju je ver bal nim ge sta ma, kao što su: stal ne pro mje ne u in to na ci ji, pa u ze, na gla ša va nje. Ko ri šte nje to no va kao što su „uh“, za mje nju ju ći ti me vi zu al ni kon takt ko ji kon tro li ra tre nu tak pre ba ci va nje kon ver za ci je, fra zom “ah ha“ za mje nju je mo ono što bi u kon ver za ci ji li cem u li ce, bi lo kli ma nje gla vom kao znak odo bra va nja. Ta ko đer je te le fon ska kon ver za ci ja uvi jek gla sni ja, zbog po tre be nad gla sa va nja po za din ske bu ke. Osim što mo bi tel na ru ša va osob ni pro stor dru gih lju di u re sto ra nu, oso ba ko ja raz-go va ra na mo bi tel, mo ra dje lo va ti unu tar dva pa ra lel na pro sto ra, pro stor kon ver za ci je i fi zič kog pro sto ra pri sut no sti, što na rav-no iza zi va ve li ki stres i kod oso be ko ja raz go va ra i onih ko ji

sje de s njom za sto lom.

Za klju čak

Pri sut nost mo bi te la unu tar na ših sva ko dnev nih ži vo ta po sta je ne za o bi la zna či nje ni ca. Nje go va upo ra ba ko ja je po pri mi la ne-slu će ne raz mje re, upu ću je na dru štve nu i so ci jal nu ovi snost o nji ma. Na i me, go to vo sve dnev ne ak tiv no sti ovi se i is pre ple te ne su mo bil nom ko mu ni ka ci jom i osta lim sred stvi ma no ve teh no-lo gi je. U tom smi slu, znan stve no-em pi rij ska is tra ži va nja po put ovo ga idu pre ma ra zu mi je va nju kul tu ral nih i dru štve nih zna če-nja ovog no vog me di ja, ko ja su mno go du blja i ši ra od nje go ve

pri mar ne funk ci je kao ko mu ni ka cij skog ala ta.

Pro ve de no is tra ži va nje po tvr di lo je ve li ki zna čaj i utje caj mo-bi te la na obra sce sva ko dnev nog ži vo ta mla dih u smi slu iz rav-nog utje ca ja na pro mje ne te melj nih ko mu ni ka cij skih obra za ca i sva ko dnev nih ak tiv no sti. Mla di se sma tra ju za čet ni ci ma u adap-ta ci ji i pri la god bi ko ri šte nja spe ci fič nog na či na ko mu ni ci ra nja pu tem SMS po ru ka ko ja me đu nji ma po sta je naj pri hva će ni ji ob lik in ter ak ci je. Na da lje, jed na od zna čaj ki ko ri šte nja mo bil ne ko mu ni ka ci je ma ni fe sti ra se u mo di fi ka ci ji uvri je že nih obra za ca pro sto ra i vre me na. Do la zi do odva ja nja od kon kret nog pro sto ra u ko jem se po je di nac ko ji ko mu ni ci ra tre nut no na la zi, pa smo u mo guć no sti usta no vi ti ka ko se ne tko ne na la zi ne gdje, iz raz lo ga što je ne mo gu će pro vje ri ti je li ne tko stvar no ne gdje. Ov dje, sa­da, tu sam, ni sam tu, po pri ma ju obi ljež ja dru štve no kon stru i ra-nih kon tek stu al nih mje sta po sto ja nja ko ja se ob li ku ju s ob zi rom

105

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

na tre nut ne aspi ra ci je, po tre be i ide je ko ri sni ka mo bil nog ure đa-ja. Gra ni ce iz me đu pri vat nog i jav nog po sta ju sve ne vi dlji vi je i flu id ni je, što vo di pre ma re de fi ni ra nju pri klad nog i ne pri klad nog

dru štve nog po na ša nja u jav nom pro sto ru.

LI TE RA TU RA:

Afrić V., Ki ber net ski pro stor i vir tu al na re al nost kao dru štve na upo tre-ba in for ma cij skih i ko mu ni ka cij skih teh no lo gi ja, Re vi ja za so ci o lo gi ju br. 3-4, Za greb 1999, str. 181-194.

Ar mi nen I., Re vi ew Es say Mo bi le Com mu ni ca tion So ci ety?, Ac ta So ci o lo gi ca br. 4, Nor dic So ci o lo gi cal As so ci a tion and SA GE 2007, str. 431-437.

Ba la kris hnan V., Yeow P.H.P., Tex ting Sa tis fac tion: Do es Age and Gen der Ma ke a Dif fe ren ce?, In ter na ti o nal Jo ur nal of Com pu ter Sci en­ce and Se cu rity br. 1, Ku a la Lum pur 2007, str. 85-96.

Camp bell M. A., The im pact of the mo bi le pho ne on young pe o ple’s so cial li fe, in: So cial Chan ge in the 21st Cen tury Con fe ren ce, Bris ba ne 2005.

Ca ro nia L., Mo bi le cul tu re: An et no graphy of cel lu la re pho ne uses in te e na gers ever day li fe, Con ver gen ce br. 3, SA GE Pu bli ca tion 2005, str. 96-103.

Ca stells M., In for ma cij sko do ba: eko no mi ja, dru štvo i kul tu ra: Us pon umre že nog dru štva, Za greb 2000.

Ca stells M., Fer nan dez-Ar de vol M., Qiu J. L. i Sey A., Mo bi le com­mu ni ca tion and so ci ety: a glo bal per spec ti ve, Cam brid ge 2007.

Čal da ro vić O. i Ša ri nić J., Su vre me na ko mu ni ka cij ska teh no lo gi ja i ur ba na sre di na – pro stor, mje sta, vri je me, So ci jal na eko lo gi ja br. 4, Za greb 2008, str. 331-341.

Gid dens A., So ci o lo gi ja, Za greb 2007.

Gor don J., The Mo bi le Pho ne – An Ar te fact of Po pu lar Cul tu re and a Tool of the Pu blic Sphe re, Con ver gen ce br. 3, SA GE Pu bli ca tion 2002, str. 15- 26.

Hawk B., Ri e der D. M. i Ovi e do O., Small Tech: The Cul tu re of Di gi­tal To ols, Min ne so ta 2008.

Ivas I. i Ža ja L., Zna ko vi usme ne ko mu ni ka ci je u pi sa noj ko mu ni ka-ci ji na IRC-u i ICQ-u, Me dij ska is tra ži va nja br. 1, Za greb 2003, str. 77-97.

Krotz F., The me ta-pro cess of „me di a ti za tion“ as a con cep tual fra me, Glo bal Me dia and Com mu ni ca tion br. 3, SA GE Pu bli ca tion 2007, str. 256- 260.

La ni a do N. i Pi e tra G., Na še di je te, vi de o i gre, In ter net i te le vi zi ja (Što uči ni ti ako ga hip no ti zi ra ju?), Ri je ka 2005.

Le bu rić A. i Ni go e vić M., Me di ji kao (pre)no si te lji in ter kul tu ra li zma u hr vat sko­ta li jan skim in ter ak ci ja ma: is tra ži va nja s po čet ka tre ćeg

106

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

mi le ni ja, Split 2008.

Le bu rić A., Qu i en M. i Lo vrić D., Sta ri i no vi me di ji: so ci o lo ško is tra­ži va nje me dij skog sti li zi ra nja ži vo ta, Split 2008.

Ling R., „One can talk abo ut com mon man ners!“: the use of mo bi le te lep ho nes in inap pro pi a te si tu a ti ons, in: The mes in mo bi le te lep hony Fi nal Re port of the COST 248 Ho me and Work gro up, eds. Had don L., 1997.

Ling R., The so cio-lin gu i stics of SMS: An analysis of SMS use by a ran dom sam ple of Nor we gi ans, in: Mo bi le com mu ni ca ti ons: Re ne go ti­a tion of the so cial sphe re, eds. R. Ling i P. Pe der sen, Lon don 2005.

Man da rić V. B., Mla di in te gri ra ni i (li) mar gi na li zi ra ni, Za greb 2009.

McLeod E., The Use (and Di su se) of Mo bi le Pho nes by Baby Bo o-mers, In ter na ti o nal Jo ur nal of Emer ging Tec hno lo gi es and So ci ety br. 1, Hawt horn 2009, str. 28-38.

Mi li ša Z., Ma ni pu li ra nje po tre ba ma mla dih, Za greb 2006.

Mi li ša Z., To lić M. i Ver tov šek N., ME DI JI I MLA DI pre ven ci ja ovi­sno sti o me dij skoj ma ni pu la ci ji, Za greb 2009.

Monk A., Fel las E. i Ley E., He a ring only one si de of nor mal and mo-bi le pho ne con ver sa ti ons, Be ha vi o ur & In for ma tion Tec hno logy br. 5, Taylor & Fran cis 2004, str. 301-305.

Pa nian Ž., In for ma tič ki en ci klo pe dij ski rječ nik M­Z, Za greb 2005.

Ra fi M. S., SMS Text analysis: Lan gu a ge Gen der and Cur rent Prac ti­ces, Lan gu a ge Vi ta lity in So uth Asia, Ali garh, De part ment of Lin gu i-stics, Ali garh Mu slim Uni ver sity Press, In dia 2009, str. 393-405.

Ret tie M. R., Pre sen ce and Em bo di ment in Mo bi le Pho ne Com mu ni-ca tin, PsychNo logy Jo ur nal br. 1, 2005, str. 16-34.

Sin dik J. i Re ic her K., In ter net kao sred stvo za ostva ri va nje „in tim ni-je“ ko mu ni ka ci je. Me to dič ki ogle di br. 2, Za greb 2008, str. 83-100.

Šu nić N., Ko mu ni ka ci ja mla dih pu tem SMS-a, Zdrav ži vot br. 74-75, Za greb 2009.

Thu lin E. i Vil hel mson B., Mo bi le everywhe re – Youth, the mo bi le pho ne, and chan ges in everyday prac ti ce, Young: Nor dic Jo ur nal of Youth Re se arch br. 3, Co pen ha gen 2007, str. 235-253.

To mić Z., Ko mu ni ka ci ja i jav nost, Be o grad 2004.

Truch A., Ex plo ring the im pli ca ti ons for so cial iden tify of the new so­ci o logy of the mo bi le pho ne, The glo bal and lo cal in Mo bi le Com mu-ni ca tion: Pla ces, Ima ges, pe o ple, and con nec ti ons, Bu dim pe šta 2004

Tutt D., Mo bi le Per for man ces of a Te e na ger: A study of Si tu a ted Mo-bi le Pho ne Ac ti vity in the Li ving Ro om, Con ver gen ce: The In ter na ti­o nal Jo ur nal of Re se arch in to New Me dia Tec hno lo gi es br. 2, SA GE Pu bli ca tion 2005, str. 8-75.

Ze ru ba vel E., Pri vat no i jav no vri je me, III Pro gram hr vat skog ra di ja br. 42, Za greb 1993, str. 14- 33.

107

TINA BOŽIĆ i RENATA RELJA

Tina Božić and Renata ReljaUniversity of Split, Faculty of Philosophy –

Department of Sociology, Split, Croatia

THE NEW CULTURE OF COMMUNICATION VIA MOBILE PHONES AMONG YOUNG PEOPLE

Abstract

This paper presents results of an empirical research analysing aspects of mobile phone use among young people and its impact on everyday social life, communication and social interaction. The mobile phone cannot be reduced to a mere material object, a functional and practical product of global society, but it also has an important social and cultural dimension and needs to be studied systematically. The main focus of our theoretical and research efforts is the sociological and cultural phenomenon of the mobile phone use among young people, and its impact on everyday social life, social relations, patterns of activity, communication and interaction, emphasizing the relationship between the individual and mobile telephony. This paper examines creation of a new culture of communication where the phenomen is explained by texting, creation of new linguistic forms, emphasizing redefinition of traditional notions of time and place, creation of new spaces such as conversational space. It also considered concepts of the private and the public, in relation to notions of the socially acceptable and the unacceptable. The study was carried out using a structured questionnaire on a sample of 302 respondents in the target area of Split and the surrounding places. The field phase of the research was conducted during May and June 2010. Young people were selected as the target research population because they are thought to be “pioneers” in the use of information and computer technologies. Information and communication technologies in general and mobile telephony in particular have become a youth technology. Young people are the largest group of consumers of mobile technology and are often considered to be pioneers in their adaption

and evolution.

Key­ words: mobile technology, communication, youth, SMS, time­space, public­private