Nastava povijesti i razumijevanje

procesa učenja i poučavanja

Loranda Miletić, viša savjetnica

Županijsko stručno vijeće učitelja i nastavnika povijesti

Zadar, 14. listopada i Solin 21. listopada 2016.

U nastavi povijesti potrebno je povezati:

Što je cilj današnjeg ŽSV-a?

Osvijestiti važnost različitih teorija i stilova

učenja za vlastitu nastavnu praksu te u skladu

s tim osmisliti prikladne strategije učenja i

poučavanja.

Kako ćemo to postići?

Na kraju današnjeg ŽSV vi ćete moći:

Objasniti različite teorije učenja i pristupe objašnjavanju procesa učenja

Predložiti primjere strategija aktivnog učenja koje korespondiraju s modelom ljudske obrade informacija

Objasniti različite stilove učenja

Na temelju D. Kolbovog upitnika analizirati vaš osobni stil učenja

Objasniti kako razumijevanje različitih stilova učenja stvara uspješno radno okruženje

Što ćemo danas raditi?

Zagrijavanje (Ja kao student)

Učenje i poučavanje

Teorije učenja (ukratko)

Model ljudske obrade informacija

Stilovi učenja (Ja kao učitelj)

Zaokruživanje

Vježba

Prisjetite se stvari koje ste kao

student dobro naučili. Opišite

sam proces učenja. Što vam je

bilo lako a što teško?

Je li se u međuvremenu nešto

promijenilo u načinu vašeg

učenja?

Rasprava o iskustvu.

rad u paru i u skupinama, 10 min..

Što je za vas…

učenje? Učenje je proces koji dovodi do relativno trajnih, stečenih

promjena u ponašanju pojedinca, odnosno promjena u

postignućima tijekom određenog vremenskog razdoblja.

poučavanje? Poučavanje je oblikovanje i upravljanje obrazovnim okruženjem i

iskustvom osobe koja uči sa svrhom poticanja i ostvarenja

željenih ishoda učenja.

Učenje i poučavanje su dva, međusobno povezana, aspekta

istog procesa: onaj tko poučava kreira situacije u kojima se

odvija učenje.

“Zaboravio sam čemu su me

poučavali, sjećam se samo

onoga što sam naučio.”

Patrick White

Poučavanje - Učenje

Nastava usmjerena na prijenos informacija

• Učenje je proces stjecanja, prikupljanja i akumulacije informacija te rutinskih postupaka koje učenici trebaju upamtiti.

• Nastavnik prenosi (“predaje”) sadržaje.

• Središnju ulogu ima aktivnost nastavnika.

• Učenici kao pasivni primatelji informacija koje treba usvojiti i reproducirati.

Nastava usmjerena na učenika

• Učenje je proces koji dovodi do relativno trajnih, stečenih promjena u ponašanju pojedinca.

• Nastavnik vodi proces učenja, on je organizator, poticatelj i sudionik u učenju koji daje podršku učenicima u istraživanju i otkrivanju znanja.

• Središnja uloga pripada učeniku, njegovom učenju, razvoju i postignućima.

• Aktivnošću učenika stvara se i konstruira znanje i razumijevanje. (aktivna konstrukcija znanja)

Teorijski pristupi učenju i njihova primjena

Bihevioristički pristupi učenju

Socio – kognitivistički pristup

Kognitivistički pristupi učenju

• Model ljudske obrade informacija

• Kognitivno – konstruktivistički pristup

• Socio – konstruktivistički pristup

• Rad u skupinama, (suradničko učenje i suradničko poučavanje), 30 min.

Jeste li se ikad susreli s nekim od ovih teorijskih pristupa učenju?

Što je ključno u procesu učenja svakog od navedenih pristupa?

Kako svaka od ovih teorija objašnjava pristup učenju?

Na koja pitanja navedeni pristupi ne daju odgovor?

Koja je od ovih teorija, prema vašem mišljenju, danas dominantna? Zašto?

Model ljudske obrade informacija

vid

sluh

njuh

opip

okus

Posljedice za poučavanje nastave povijesti:

Što trebamo napraviti ako želimo da učenici upamte neku informaciju?

O čemu treba voditi računa prilikom planiranja nastavnog sata?

Što je potrebno za dubinsku obradu informacija?

Kojim ćemo strategijama i aktivnostima potaknuti pohranu informacija u dugoročno pamćenje?

kodiranje

Rad u paru, 20 min.

Slijedi

mali odmor…

a onda nastavljamo

u istom ritmu.

Razmislite!

Je li vam se kada dogodilo da ste istu nastavnu situaciju vi

i vaš kolega ocijenili sasvim različito?

Primjerice, ono što se vama dopalo i bilo izrazito zanimljivo,

iz čega ste puno naučili, za nekog drugog bilo je pravo

mučenje, gubitak vremena.

Kako možete objasnit te razlike?

Stilovi učenja Ljudi uče na različite načine

Različiti načini učenja mogu se okarakterizirati kao

prepoznatljivi “stilovi”

Razvijen je izuzetno velik broj tzv. teorija s

različitim pristupima analizi i kategorizaciji

razlika u stilovima učenja

Stilovi učenja počivaju na određenim teoretskim

postavkama (modelima/teorijama učenja) i u pravilu ih

prate instrumenti (upitnici) kojima se identificira stil

učenja pojedinca.

Strategija učenja temeljena na stilu učenja može

maksimizirati kapacitet učenja, a učenje učiniti ugodnijim

i efikasnijim.

opis urođenih i stečenih

(dominantnih)

karakteristika,

stavova i ponašanja

koja određuju naše

preferencije/mogućnosti

u učenju

STILOVI UČENJA

Razmislite!

Zašto je nastavnicima važna spoznaja o različitim stilovima

učenja?

Može li – i kako - nastavnikov stil učenja utjecati na način

njegove pripreme i izvođenje nastave?

• baziran na teoriji Johna Deweya da je za

učenje potrebno iskustvo

• postavkama Kurta Lewina koji ističe važnost da

osoba bude aktivna u učenju

• teoriji Jeana Piageta po kojoj je inteligencija

rezultat interakcije između osobe i okoline

STIL UČENJA prema DAVIDU KOLBU

“Učenje je proces u kojem se znanje stvara kroz preoblikovanje iskustva.“

David Kolb

Kolb, D. (1984), Iskustveno učenje

Kolbov model temelji se na percepciji i

procesiranju informacija

Učenici mogu percipirati informacije na dva

načina:

Koristeći konkretna iskustva

Koristeći apstraktne konceptualizacije

Učenici mogu procesirati informacije na dva

načina:

Aktivnim eksperimentiranjem, izvođenjem,

manipuliranjem

Refleksijom ili promišljanjem o informaciji

Ciklički model iskustvenog učenja prema D. Kolb (1984.) te stilovi učenja prema

Kolb i Kolb (2005.) i prema Honey i Mumford (1992.)

Navedite strategije učenja i poučavanja koje odgovaraju svakom od naznačenih stilova učenja.

UPITNIK O STILOVIMA UČENJA ©Peter Honey 1982

Ovaj je upitnik oblikovan s ciljem otkrivanja koje stilove učenja Vi preferirate. Tijekom godina vjerojatno ste

razvili navike učenja koje Vam pomažu da od nekih iskustava imate veće koristi od drugih. Kako toga

vjerojatno niste svjesni, ovaj će Vam upitnik pomoći da precizno ustanovite svoje sklonosti (preference)

tako da ćete biti u boljem položaju prilikom odabirinja iskustva učenja koja odgovaraju Vašem stilu.

Ovaj upitnik nije vremenski ograničen. Za ispunjavanje će Vam vjerojatno biti potrebno 10-15 minuta.

Preciznost rezultata ovisi o tome koliko ete biti iskreni. Nema ispravnih ili pogrešnih odgovora. Ukoliko se s

izjavom više slažete nego ne slažete, pored nje stavite kvačicu ( ). Ukoliko se više ne slažete no što se

slažete, pored izjave stavite križić (X).

Bitno je da su sve izjave obilježene ili kvačicom ili križićem.

1. Imam snažne osjećaje oko toga što je ispravno i neispravno, dobro i loše.

2. Često se upuštam u rizike.

3 Sklon sam rješavati probleme koristeći se veoma sustavnim, korak po korak, pristupom.

4 Vjerujem da formalne procedure i politike sužavaju stil ljudi.

5 Prati me reputacija da imam realan stil i da zovem stvari pravim imenom....

Popunite upitnik, 15 minuta

.

Četiri stila učenja:

AKTIVISTI

INTERPRETATORI

TEORETIČARI

PRAGMATIČARI

Koji stil učenja prevladava u našoj skupini?

Stilovi učenja prema Honey i Mumford (1992.)

Spojite opis svakog od stilova učenja s pitanjima koja se postavljaju u procesu učenja?

TEORETIČARI

Oni će se, kada razmišljaju o uključivanju u neke obrazovne aktivnosti, često pitati:

Hoće li biti dovoljno prilika za postavljanje pitanja?

Hoće li ciljevi biti jasno definirani te hoće li postojati plan/struktura za postizanje tih ciljeva?

Hoću li naići na složene ideje i koncepte koji će mi predstavljati intelektualni izazov?

Hoće li korišteni pristupi i istraženi koncepti biti „ugledni“, odnosno razboriti i provjereni?

Hoće li mi ovo iskustvo pružiti priliku za razvijanje općeg pogleda ili modela?

AKTIVISTI

Za njih će biti važni odgovori na sljedeća pitanja:

Hoću li moći naučiti nešto novo, odnosno nešto što nisam

prije znao/la ili nisam prije mogao/la naučiti?

Hoće li mi biti dostupno mnogo različitih aktivnosti? (Ne

želim sjediti i slušati predavanje više od jednog sata bez

prekida!)

Hoće li biti u redu pokušati/opustiti se/griješiti?

Hoću li naići na teške probleme i izazove?

Hoću li upoznati druge ljude slične meni za druženje/zabavu?

Hoće li biti mnogo posla/mnogo prilika za sudjelovanje?

PRAGMATIČARI

Ključna pitanja koja njih zanimaju bit će:

Hoće li biti dovoljno prilika za vježbanje i

eksperimentiranje?

Hoće li biti dovoljno praktičnih savjeta i tehnika?

Hoćemo li se baviti pravim problemima i hoće li to

rezultirati akcijskim planovima za njihovo rješavanje?

Hoćemo li imati priliku raditi sa stručnjacima koji znaju

kako/mogu to sami učiniti?

Hoće li ovo zaista poboljšati moju efikasnost?

INTERPRETATORIMA

Njima će biti važno znati:

Hoće li imati dovoljno vremena za razmišljanje, prilagodbu

i pripremu?

Hoće li biti dovoljno prilika/mogućnosti za prikupljanje

relevantnih informacija?

Hoće li biti prilika za slušanje mišljenja drugih ljudi?

Hoće li imati dovoljno vremena za pripremu?

Hoće li biti dovoljno korisnih prilika za gledanje kako to

drugi ljudi rade?

Je li potrebna različitost?

C. Kyriacou:

• Postavlja pitanje opravdanosti prilagođavanja aktivnosti

učenja stilovima učenja učenika...

• Da ne bi došlo do kočenja razvoja onih stilova

(sposobnosti) koji nisu razvijeni (dominantni)

• Stilovi učenja svakog učenika variraju s obzirom na

predmet učenja

• Različitim sadržajima (predmetima) odgovaraju različiti

stilovi učenja/poučavanja

OTEŽAVAJUĆE OKOLNOSTI

• Obimni sadržaji

• Težište na sadržaju, a ne na kompetencijama

• Veliki broj različitih učenika

• Nefleksibilni nastavni satovi (trajanje, raspored)

• Nedostatak psihološke stručne pomoći

Refleksija na kraju

Što vam je naročito vrijedno i važno bilo čuti i

osvijestiti?

Što biste i kako od današnjih materijala mogli

uključiti u vaš budući rad?

Literatura:

Eggen, Paul, Don Kauchak. Educational Psychology: Windows on Classrooms. Seventh

edition. New Jersey: Pearson Education International, 2007.

Howe, Michael J. A. Psihologija učenja. Priručnik za nastavnike. Jastrebarsko: Naklada

Slap, 2002.

Koren, Snježana. Čemu nas uči povijest? Nastava povijesti, ideje o učenju i poučavanju i

ishodi učenja. Zagreb: Profil, 2014.

Pešikan, Ana. „Suvremeni pogled na prirodu školskog učenja i nastave: socio-

konstruktivističko gledište i njegove praktične implikacije“. Psihološka istraživanja, vol.

XIII, 2 (2010.), 157.–184.

Vizek Vidović, Vlasta, Majda Rijavec, Vesna Vlahović-Štetić, Dubravka Miljković.

Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP-VERN, 2003.

Yeomans, Jane, Christopher Arnold. Teaching, Learning and Psychology. London: David

Fulton Publishers, 2006.

Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i

srednjoškolsko obrazovanje. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH,

2011.