Motrista br. 44

glasilo Matice hrvatske Mostar • studeni - prosinac 2008. • issn 1512-5475

44 Benčić Rimay, Bogdanović, Brkić, Brkić-Milinković, Čučak, Dautbegović, Gojer, Hlavaček,

Kljajo, Kordić, Kujundžić, Lovrić, Luburić, Lučić,

Mahmutefendić, Marijanović, Matić, Muselimović, Orman,

Ostojić, Pavlović, Pehar, Šetka, Vuković, Zovko

Za utemeljitelja i nakladnika: Josip MUSELIMOVIĆGlavni i odgovorni urednik: Miro PETROVIĆUredništvo: fra Ante MARIĆ, Dragan MARIJANOVIĆ (zamjenik glavnog i odgovornog urednika), Mira PEHAR, Nelica ŠKOBIĆ (tajnica)Lektor i korektor: Jago MUSA Grafičko oblikovanje: SHIfT kreativna agencija, Mostar

Telefon/faks: +387 36 323 501E-mail: [email protected]: Ulica kralja Zvonimira b.b., 88000 MostarŽiroračuni: 30 60 21 00000 38 226 kod HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. Mostar, 161 02 000 115 000 30 kod RAIffEISEN BANK BiH

Cijena: BiH 10 KM, Republika Hrvatska 50 kn, Europa 7,5 €

Mišljenjem federalnog ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa br. 08-91-4/97. od 3. 3. 1997. glasilo Motrišta upisano je u evidenciju javnih glasila pod br. 661 i oslobođeno plaćanja poreza na promet proizvoda.

Ovaj broj je tiskan uz potporu fondacije za nakladništvo / fondacije za izdavaštvo, Sarajevo.

br. 44, glasilo Matice hrvatske Mostar

rukopisIvan KORDIĆ: Stari bunar od ramena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

književna radionicaJozefina DAUTBEGOVIĆ: Veliki odmor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9Zdravko LUBURIĆ: Dora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19Kemal MAHMUTEfENDIĆ: Sveta riječ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25Rapko ORMAN: Reklama rinosa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32Vesna ZOVKO: Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35Bojan BOGDANOVIĆ: Tri pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

učilištefabijan LOVRIĆ: Humanost u sudnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47Tea BENČIĆ RIMAY: Od lire do delirija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49Krunoslav ŠETKA: O knjizi „Radovan i Ljudmila“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53Atif KUJUNDžIĆ: Poetika nove osjećajnosti dolazi iz katarze. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

galerijaGradimir GOJER: Sva značenja Zemlje Humske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61Mladen VUKOVIĆ: 500 godina Marina Držića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64Atif KUJUNDžIĆ: Svjetlan Junaković. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

čitaonicaAnte MATIĆ: Čitaonica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71Pero PAVLOVIĆ: Pjesničke koordinate . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89Branko ČUČAK: Institucija Muselimović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92Atif KUJUNDžIĆ: Sarajevski stil . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94Tea BENČIĆ RIMAY: Pjesma mijenja svijet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97Marina KLJAJO: Zrenje nad zavičajnim trsjem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99

ljetopisLjerka OSTOJIĆ: VI. sjednica Dekanske konferencije medicinara . . . . . . . . . . . . . . 101Vesna HLAVAČEK: Šopovi dani na Plivi 2008. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103Mira PEHAR: Kronika kulturnih događanja u Mostaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

in memoriamJosip MUSELIMOVIĆ: Vlado Smoljan (1926. - 2008.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113Misijana BRKIĆ-MILINKOVIĆ: Tomislav Ladan (1934. - 2008.) . . . . . . . . . . . . . . . . . 115Dragan MARIJANOVIĆ:Stjepan Džalto (1931. - 2008.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117Dragan MARIJANOVIĆ: Radovan Marušić (1932. - 2008.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118Misijana BRKIĆ-MILINKOVIĆ: Vice Vukov (1936. - 2008.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119Misijana BRKIĆ-MILINKOVIĆ: Hamo Ibrulj (1946. - 2008.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121Misijana BRKIĆ-MILINKOVIĆ: Vera Antunović (1938. - 2008.) . . . . . . . . . . . . . . . . . 123Dragan MARIJANOVIĆ: Vlado Puljić (1934. - 2008.). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124

dodatakPredstavljamo jedno djelo u okviru Godišnje nagrade Antun Branko Šimić . . . . . . 127Antun LUČIĆ: Rezbarije pod povećalom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128Mirna BRKIĆ: Iscrpno i zorno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136Krunoslav ŠETKA: Iznimni književni univerzum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138Antun LUČIĆ: Tesarov sin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140

Natječaj za književnu nagradu “fra Grgo Martić” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141

književni natječaj 141

8 | Motrišta br. 44, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrišta br. 44, glasilo Matice hrvatske Mostar | 9

književna radionica

Jozefina DAUTBEGOVIĆ (1948. - 2008.)

vELiki odMor

Jednom će svi poslovibiti posvršavani zaistai ja ću se zaista odmaratiležećiu bijelo okrečenoj sobitek okupanaprekriženih rukukao u svakoj dokolici

Sve suvišne stvaribit će izvan mog vidokruga

Moji će prijatelji još moći čutikako zvecka posuđei kuca sat

Prvi putato se mene neće ticatineposredno.(Doboj, 1990.)


vrijEME vrTNih sTrAšiLA

Kad su se ptice prestale bojati vrtnog strašilanačinjenog od starog kaputaja sam ga vraćajući se u sumrakjoš uvijek zaobilazila velikom lukuStrašilo je strašiloi tko zna čije duša možeispod tamnog šešira iz crnog kaputaizići na cestu

Ptice su i dalje bezbrižno kljuckale tek posijano sjemenje

Vlasnik vrta se odlučio na drastičnije mjerejedno jutro je živu svraku svezao za nogui istaknuo na visoku motku kao pobjednik zastavuusred vrta

Dok je svraka pokazivala znakove života mlatila krilimavijorila visoko i tanki se vrh motke prijeteće ljuljaoostale su ptice široko nadlijetale vrtoprezno držeći odstojanje

No susjed je bio nemilosrdansvraka je bila sasvim mrtva a ja sam još uvijekskretala pogled na suprotnu stranudok sam prolazila

No vrijeme kao vrijeme promjenjiva kategorijaobješenoj su svraki otpala najdulja peraa sivi je frak jedva držao šaku sitnih koščica na okupuPtice su naviknule na tu motku što se na slabom vjetru tu i tamo zanjišei sasvim blizu bezbrižno šetkale kljuckajući mlade klicebez ikakve sućuti

Jedino sam se još ja bojala surovog činai bila spremna žrtvovati svoj novi kaputza staro dobro strašilo


Stvari nisu ostale na tomePoslije smo i ljudegledali kako vise na različitim mjestimana bodljikavim žicama preko drvenih ograda ispred kućau vlastitim vrtovimasasvim mrtvi u tamnim kaputimakoji su poslije dugog boravka na otvorenomeizblijedjeli kao svrakino perje na onoj motki

Preživjeli su sasvim blizu šetkali okolobez ikakve sućutikao one ptice što su kljucale susjedov vrt

Zaključak: Ne živim u skladu s novim tendencijamajer sam još uvijek spremna žrtvovati svoj lijepi kaputiako je i budali odavno jasnokako je sasvim nepovratno prošlodobro vrijemestarih vrtnih strašila.(Zagreb, 31. I. 2003.)

ovo drUkčijE LiCE

Gdje mi je ono lice koje sam preda te iznosilakao što seljak iznosi plodove svoje ljetine u jesenponosan na svoj trud i dobru godinuGdje mi je ono lice puno obiljakao pladnjevi što su se bogovima prinosilis riječimaOvo dajem tebi zato što si mi svega dao u izobiljupa ono što mi je preteklovraćam

S kakvim ću licem izaći preda te pred ljude pred BogaOn mi je samo pozajmio baš ovo lice da me možeš prepoznatiPod uvjetom da ga neizmijenjenoga vratimkada dođe vrijeme

A vidi što se dogodilo.(Zagreb, 20. I. 2001.)


PjEsMA PErAčA GrAdskih iZLoGA

Moj poznanik perač gradskih izlogatvrdi kako ničega pod kapom nebeskomnije željanKad prije doručka perem izlog prodavaonice Kraš bombonapriča onu ustima stalno imam sladak okuspa ne mogu ni jesti toliko sam iznutra bljutavOd pogleda na izlog pun voća zbog brda naranči i jabukačitav me dan muči žgaravica

Kad perem izloge s muškim odijelima ja se namjerno namjestim na ljestvamapa mjerkam nogavice duljinu rukava zagledam kakvo je kopčanjei dok operem izlog ja se odijela nanosaoProdavačice me uglavnom uvijek vide sprijedapa i one mene mjerkaju da oprostiš malo niže od pojasanije da ne bi imao što pokazatiali mi više nije do toga

Moram priznati ponekad i uživam kad se jato mladih curazbokori oko dobro opranog izlogaza novu kolekciju proljeće-ljetoa oko mene odjednom sve zamiriše kao da sam u cvijetnjakuZnam ja što nije za moje godinenemaš brige

Pravo da ti kažem perem te izloge katkad i s gađenjemkao prljavo posuđe ujutro poslije velikog slavljaRadim čestito valja čuvati posao tko bi mene ovako starogNekad se i nasmijem kad šetači udare glavom u staklo kao pticepa se uvjerim da sam dobro oprao

Ali sve i da imam novaca ne bih ništa kupiotoliko sam se nagledao da mi se ogadilo

No ima jedan mali izlog na broju 42koji perem s posebnom pažnjomali mi uvijek ostane mutanUnutra je kao u lutkinoj kući izložena šarena dječja odjećapa dok perem sve gledam bi li odgovaralo mome unučetuda mi se sin oženio prije nego je otišao


A lijepo sam mu rekao kad je odlaziojebena budalo znaš li da u svim ratovima ginejedino sirotinjaI svaki puta kad na to pomislimizlog se zamagli.(Zagreb, 4. III. 2003.)

UboGo MjEsTo

Tamo ni drveće nije stvarnoako je i niklo nije svojom voljomnasilu je tutnuto u zemljuTakvo drvo nije za pticu

Trebalo je kao poslužiti ljudimano animozitet je obostrano vidanKad bi se i zanemarila ta činjenicadrvo glagol služiti odbija priznatiIstovremeno ono baca tešku sjenukoje tlo pod njime jedva podnosi

Naivni mislegle napokon hlad

Na tako ubogu mjestu drveće ne rasteTo što se čini vidljivim sjene su onostranih stabalapale na nogostupeOni koji ne zapažaju detalje kažuidemo hladovitom stranom ulicea ne zamjećuju da hlad započinje krošnjom i da je naopakogledajući s ubogog mjesta

Gledajući odozgona zemlju pada tamna sjena smrtikao upozorenje.(Zagreb, 8. VII. 2003.)


dijALoG koji jE ZAPrAvo MoNoLoG

Nisam Ti baš dobrožalim se BoguKako te samo nije sram što bih tek ja trebao reći(mislim da bi mi tako nekako odgovorio)S ovoliko godina na plećima a ja još uvijek 24 radna satani smjena ni sindikata ni zaslužene mirovineA što mi je plaćatvoje molitve i tebi sličnih koje jedva smrsitei to samo kad je gustoKoliko me neriješenih predmeta čeka a koliko tek odgovora dugujem

Tko ti je kriv postajem bezobraznati si sve ovo izmislioSad lijepo lezi dobro se ispavaja onda izmisli novi svijetAli se ne žuri ne mora baš biti gotov za šest danai ovaj put se bolje koncentrirajŠto je žena bezobraznaBogu je dodijalamrmlja Bog sebi u braduNema pojma da se najbolja djeca prave posve slučajnoi na brzinu.(Zagreb, 4. XII. 2001.)

sELidbA

Od mene se očekuje strašna odlukanapraviti redbaciti višak stvariprilikom seljenja

Biti ona koja će ih imenovatijednu po jednu(ne mogu se oteti dojmukako se tako vježba izdaja)


Moram uprijeti prstomuzeti svojom rukomi odstranitiSretnu suknju u kojoj sam išlazubaru i ginekologucipele koje su same znale put do kućejednu zavjesu iza koje smo bilitako dobro zaštićeni od radoznalih svjetiljakaTvoj dotrajali džemper marke Pierre Cardinšto si kao izbjeglica dobio preko Crvenog križa na darzajedno s pismom punim dobrih željaod jedne (francuske) obiteljikoja se (kako delikatno) nije htjela potpisatida te ne obaveže zahvalnošću

Kako je strašno biti onaj koji upire prstomonda poslije gledati kako radnici gradske čistoćeodvoze sve uspomenemelju ih zajedno s tuđima i stavljaju u javnu spalionicuiznad koje će se nekoliko trenutaka kasnijevinuti u zrak siv stup dima(na što li me to podsjeća)Duše naših stvari padat će ponovno na nasu obliku gradskog smoga

Donosim smrtnu presuduOsjećam se kao dželatNe znam bi li što pomogloda preko lica navučem crnu kapuljačukao i ostale ubojicekako me stvari ne bi prepoznale.(Zagreb, 14. IX. 2002.)


UvijEk sE NEšTo bANALNo isPrijEči

Onaj isti snijeg kojeg smo nas dvojeidući jedno drugom u susretposvetilionaj blještavi prštavi kojemu se raduju djecaonaj nevini kao za božićne blagdaneonaj što je padao kao u bajkamaradnici zimske službe su odvojili razgrtačemna tvoje i moje stope

Ostatke su pokupili lopatamabez ikakva redanabacali na kamioni dok smo još spavaliizvezli izvan grada

Rani su prolaznici raznijeli na cipelamasitnije dijeloveOd naše zimske ljubavi ostao je samo mokar tragna tuđim otiračimaispred ulaznih vrata.


isTi kAo PrEPoLovLjENA jAbUkA

Kad kažu isti su kao prepolovljena jabukamisle dvije iste polovicea istih polovica nema

Postoji rumena stranai ona zelenijaOna kiselija i ona slađaStrana na kojoj stanuje biće voćaona u kojoj je poslije podjeleslučajno ostala sjemenka višeOna polovica na kojoj je peteljkai ona gdje je bio cvijetOna strana koja je bila izložena suncui ona što je zadnjim naporom sazrijevala u sjeni

Postoji u naoko istim polovicama jabukestrana u kojoj stanuje crvStrana koja je osjetila dodir rukekad je bila jedna cjelinaStrana izložena vjetrovimastrana zavjetrineStrana koja je ležala licem u blatustrana što je bila okrenuta nebu

Osjeća li se polovica raspolućenonedovršenoosakaćenoKako rješava problem ravnotežekad više nema iste strane na drugoj poloviciVoljela bih da nikad ne saznamkad bih bila na mjestuonih što su istikao prepolovljena jabuka.(Zagreb, 6. X. 1999.)


svE iMA isTU bojU sAMo sMo svjETLo UGAsiLi

Sve ima istu boju samo smo svjetlo ugasiliNemate se čega bojatiSpavajte brzodobro zatvorite očiSamo nos smije viriti ispod pokrivača

Ako ne budete spavali zvat ćemo baba-roguVani je puno vještica i vukodlakašto vire kroz prozorda vide tko nije zaspao

Što se pokrivate preko glavehoćete se ugušitiNiko vas neće pojesti ne bojte seSve ima istu boju samo smo svjetlo ugasili

Tko ne bude brzo zaspaosutra ćemo ga dati prosjakuBaš je jedan danas dolazio pitatiimamo li neko dijete viškakoje ne slušapa smo mu rekli neka navrati

Laku noć sanjajte lijepo nemate se čega bojatiSve ima istu boju samo smo svjetlo ugasili.(Sl. Brod – Zagreb, studeni 2002.)


Zdravko LUBURIĆ

DoraU drUGoj širiNi

U drugoj širini umotana u nemirne osjećaje,besmisleno se prisluškuje, potom se povlači pohranjena u njezino neuzvraćeno pitanje nekog čovjeka,bezglasno, a potom promuklo zove je sjenkovitim zvucima svjetla i misli,razmišlja gluho prisluškivana od zanijemjele cjeline,u kojoj se pjesme pjevaju u sićušnoj pukotini vječnosti,jedinstveno padaju na smrtnost ljudi,onim ljupkim uresom nestalnog zvuka,koji podiže svoj ton i umalo raspao u sjenu,ledenim svijećnjakom pored njene goleme šutnje,smjerno bijele, ponizno modre, svečanopred njom na koljenima leže, oštri draguljiza nju, za sve koji se iznad sebe penju,rastu tako veliki,i miruju duboko na zemljinoj srdžbi.

Nepokretna i čvrsta, nepromjenljiva i čista,kao topla oluja crpi utjehu iz svoje šutnje,lovi poglede, da opet u svom srcu gleda svjetloi modre valove, zato stoji tamo,prije svega tamo ispod, svjesna svog puta,što ugodno miriše između kamena i zemlje,koji je više ne napušta, dok nezemaljski šum šutiizmeđu dva kamena i grana klicana pticamai opet između ovih očiju koje ne gledaju,mirno izgleda unutrašnjost njene nepokretnosti,tako drago i ljupko i prigušeno kao skrletna muza,kao nevidljive ruke na njenim grudimanešto dođe, ulazi i ne odmiče se više.


ProGoNjENo vrijEME

Minute se šuljaju, prikradaju se dani,snažno šuštanje i mumljanje glasova,i jetko praćenje tolikih cipela s nogamai bez nogu, ovim koracima one koračaju,čvrstim hodom i uzvišenim i ucviljenim glasovima,oko i bez sebe samo da se maknu s mjesta.

Rame uz rame u tom tamnom mnoštvu,gonjeni od bijelog i crnog mnoštva,zidovi zuje, bruje ulice, a neizmjerne ravne straneudara gust zrak i mucaju i tepajunadalje ispred sebe izlomljene rečenice, svega toga snažni trenuci se sjećaju,slabog zadaha i mirisa nebitnih sjena,koja čuvaju sjećanja, koja se u svako dobauvijek opipljivo nalaze u blizini,na domaku sada gledaju tiho i rastresenoodsutno vrijeme, odvojeno i odsutno vrijeme,prisutno kao tračak svjetlosti,težak, mučan i nepokolebljiv,i sve mu je bilo sadašnjost, svakog trenutka.

Na ništa nije izgledalo ovo vrijeme,ili je izgledalo potpuno obično, svakidašnje,ono je dijelilo vrijeme izgledom hladnokrvnimi potpuno se predalo, nepokretno,kao težak i gust voštani miris se diže,govori zatomljenim glasomi odaje se svojim pobrkanim glasom,smeten žuri se za njim, tom pitajućem pogledušto ustao, luta bez ciljai zemlja se željela osloboditi od nje,zato se traži po žutim ulicama Budimpešte,na bijelim našičkim ulicama stojii prisluškuje lagano, brojnije i brojnijima.


PrEdANA, bEZ iLUZijE

Zemlja je željela i nije željela osloboditi se od nje,nije znala odakle je došla odsutnim pogledomi zbog čega je ovdje u Budimpešti i vlažan vjetari zbog čega je susretana ovdje u Našicama.

Usta su joj puna, gotovo uvijek stisnuta,a oči bit će unaokolo vučene,vučene svuda i uvijek od beskrajne vike ljudi,neočekivano u zvučanju i razlijeganju zvona,tu se trese i gleda, neočekivano se nadima,zbijena od sjene sobe, teku još uvijek njene šutnje,tu je ostala stojeći, okreće se prema nekomtihom uzdisaju,strpljivost tako je se sjeća, predanu, bez iluzije.

Boja neba i micanja zemlje natmuruju seuzduž svih kuća, do dvorca, do paviljona,tu se šulja jedna sjena, bez da je znala, zašto,dok sve oči idu ulicama, prepiru se,ili se susreću i dižu njene oči k nebugdje on, Bog šuti i njene raširene ruke.

Njegova šutnja bijaše nijema,samo od nepojmljivog milovanja ispunjena.U dalekoj daljini prigušeno razliježe senjegov glas, natovaren cvijećem i mrtvima.

Ispruženo u daljinu trublje nevidljive modrine,promatra je neprestano sa svojim svjetlom,viče gnjevno punim glasomšto progoni svoja sjećanja.


ZATAjENA šUTNjA

U šafranu vidi proljetna zvona,vidi bijele časove kako se raspadajuod željeznih očiju u plavom zboruu rastrganoj magli neprestanog pjevanjašto juri kroz tamne čemprese, a misli njene,samo ako žele, zaboravljajunemilosrdne ljiljane i tamne anđelešto počivaju jedan do drugogaskriveni ispod svijetlog šuma.

Iz žutog snopa svjetla ne dižu se oni koji se suše,otpuhnuti od njenog živog tijela,padaju i plijesni tajnim grohotom razdjeljujui tmurna usta za sjećanje nekim svijetlim uzvicima.

Lutajući, ona je znala odmaći se od zvukasvježe rose, zato gleda prazno razdjeljujući zlato,sluša k drugoj strani sjene ljiljanakoji jutarnje sate navještavaju, uvijeku nutrini zablistala vremena.

Vičući ugodnim mirisom razaračke posljedice kumira,tu se gubi u danu, pobjegla odgovoru,gdje vjernost, izdaja i podmuklostovih i onih sjenovitih pojavas ukrućenim kandžama nju su obuhvatilei svjetska bol, govorena kroz zatajenu šutnju.

Sad po plavoj zemlji nosi stopljenu žeravicuod azura i zemljinu savršenost neukrotivim,gordim držanjem što leži, čuvano ispod neke kupe,pepeljasto obojena, bruji amo - tamos humcima zemlje u daleko prostrano srce.


vrijEME jE sLijEdi

Snaga tjera cvat i zemlju s njom i s nama,nošena na zlatnoj zemljinoj polutki,ima mrtvački pokrov neba i zemlje,ona će joj nebrojeno puta ispričatio slomljenom ljiljanu, okovanu, u noć bez snai imena koja ne pitaju za tebe, za nju,dok ona sama lagano stoji, nagnutadrugim ujedinjenim rukamapreko svojih unutarnjih osjećaja,tako vruće usne hladi,čeznutljivo pogledava unatrag prijateljimašto bubnjaju slavu u modrom zraku,opsjednuti uzvicima.

Njezin pogled, Dorin, svetačkom moći miruje,izronjen iz zračna sna svijeta,upućen pustim ulicama od rođenja,zato, nepomična i šutljiva poput baršunasta pokrova,ide dalje, vuče se uvijek sa sobom oko svijetai time slijedi, s onu stranu vremena povorke,zaboravljeno ih progoni, što je gledajus one strane prostora, joj obećan iz zemlje,odame koje će ispuniti zemlju najdužim oktavama,zasužnjene umornom violinomu dubokoj šutnji surovih ljiljana.

Zvuci jorgovanova mirisa, k užurbanom mnoštvu se prikradaju, s drugim usnama vrvei s mnogim drugim koje sluša i gledai šute u svijetu s njom,a njen duh nemirno skriven čim ti,ili ti podigneš koji list,u snuždenim zvucima ukočeno se privlačii lomi se nepokretno i dalje se vuče suzdignutom glavom, puna nemirnih muka,i ne kaže ništa, baš ništa više,tjerana ispred sebe, ispod nebeskog luka.


ZvUCi sA svih sTrANA

Tjerana u dah zvuka, zvuci teku, kao alabastarnježni, između neba i zemlje nježno šume,zovu njezino ime i dolinama slavonske ravniu savezu zemlje i razliježu sei ništa drugo nego govor ljubavi,što tamo tone, plavkasto se svjetlucai odgovor kroz nebesko vrijeme.

Snaga bez glasa zvuka ipak je moralagovoriti nešto ili ništa.U nebrojene prostore prodireu šutnju koja se povlači u blage danei u nešto što je naišlo, čarobnim slikamatako tiho odjekuje, rasterećeno raskošnim naborima ovih isušenih suza,čitav svijet gledaju i vežu savjest pakosnoi mučno, naporno i zatajeno maše prisluškivanju,oporim i nepomirljivim uglovima paviljona,povija se prema gore i ono sjenovito svjetlo,zeleno u zelenom daje krilima poleti prijeteća ruka iz dna zemljegromko sužnjena sjećanja.

Daleko i neizmjerno nešto joj se obraćai gleda je sićušnom riječi u zaglušenom svjetlu,zablistala, želi se potopiti u ukrućenu modrinu,a modrina nema vremena, ona je u pukotinama sjena, ljubičastim parama teškai nestaje u svijetlu tminu,tu povećava njen miris, želi je udaljitiod vizije tornjeva tmine i od očijukoje u nekoj gustoći teškim disajem,opet se dižu, daleko se razliježu,osamljeno poput šuma sjećanja,već unaprijed donijele su joj natragušuljane šaptaje zemlje.


Kemal MAHMUTEfENDIĆ

svETA rijEč

Plači, plači sve dok ti se blaga suzane pretvori u zrna pijeska,a zrna pijeska u kamenje,a kamenje u brda, u planine,a planine u urvine -i sve se ne sruši i na tebe,i na sve što mili i gamiže.a sve, u projekciji prvih stvari, na kraju ne postane, ponovo, ona suza, tanki bol ništavilaod koga je sve (i) počelo.

svAkodNEvLjE

Gledam čovjeka, s prozorana biciklu: moja patnjasve više raste. Gledam, rasipamsvoj uzaludni pokret, u jednom popodnevu,a moja patnjaveć uzima oblik i postojanjai nepostojanja. Šutim, u se uvučen, abiciklist ide svom cilju,uporno, svrsishodno.

Zenica, 03. 02. 2000


MoGUĆNosT iZborA

Sreća je imati rat,sreća je živjeti gladan,konačno sreća je živjeti na rubu,(pa biti na rubu je biti na početku?!),sreća je sletjeti sa soliteraočekujući da će za djelić sekundesve biti svejedno.Sreća je gledatikako ti sude žreci sa svjetlucavog ekrana,sreća je žvakatizalogaj crne vune,a guši te,a bogomdani spasioci dodajunove porcijeužasa i beznađa.

Kakva je to tek uzvišena sreća biti silovan,biti bačen u prašinu, u blato,biti opljačkan, biti osramoćen.Starci da plaču, drveće u bolu da tetura,a zatim anđeli zla,da se keze, spuštaju nam ruke na rame.Sreća je, velim vam, sreća jesvuda unedogledkao što je majci sreća kad joj ubiju sina,bratu brata, sestri sestru,sreća je kad vam se,kad vam se unose u oči zelenim kao slinaponavljajući “kreni za mnom,ja sam ti spasilac”

Vidim gledate me:Šta je sad ovo?Šta ovaj netom izgovori?A ja ću vam odgovor-pitanjedati: a šta nam onda još preostaje

Ako ovo pobrojano ne može biti sreća?Ako mislite tako- onda ste moji prijatelji

Zenica, 16. 09. 1999.


sLičNosTi

Arturu Rimbaudu, anđelu, trgovcu robova.

Sretoh čovjeka koji sliči na sebe. živim u državi koja sliči na državu. Oženjen sam ženom koja ni na kogaveć na sebe sliči.Djeca - pljunuta moja.Otac se klete i bogom i vragom da meje baš on pravio. Majka šuti - vjeruje i ne vjerujeda me ona rodila.Ogledalo mi potpuno garantuje da je u njemu moj odraz. Tako - trajem u svijetu koji nema ništa protiv toga da je to baš OVAJ svijet.

A jEdNoGA dANA

A jednoga dana ti više nećeš moći bez mene.A u meni će se, baš tada, probuditiono dijete koje je od svihpobjeglo u šumu i plakalo pod jednimokoslim borom,zaklinjući se da više nikad i nikoga neće da voli.Nije li se On, kad su ga razapetogdigli prema nebu, odrekao i majke, i braće, i tijela svojega, čak i na Stvoritelja zavapivši?A jednoga dana ti više nećeš moći bez mene. Samo da te upitam: Kojeg mene?

26. 9. 2008.


sMrTi iLi ŽivoTU?

Bosna. Svima živima, i onima drugima

Jednog jutra probudih se - mrtav.Oko mene svijet, drveće zeleno,granato, riječi, ruke, noge,sve se miče - glasovi - kao, eto, ništa se ni desilo nije.Koraknem - a znam da sam... -te još jedan korak, pajoš jedan - vidi, hodam - a stalnose ogledam, lijevo i desno, hoće li ko primijetiti?Niko ništa. Čak jedan čačka zube:“Kako si spavao?” upita me glasom “živoga”.“Dobro, hvala”, upomoć mu priskočih u njegovom priviđenju.Minu kraj mene jedna onako poširoka;čak me i zraknu: - Šta li je ovo, pobogu?!I, tako prominu godina, ode i druga,deset, dvadeset, ko bi ga znao, u tren odoše,baš k’o da ih ni bilo nije.

Oženih se usput (ni ona ne primijeti ništa),i djecu stekoh - slatku dječicu! Zbavih i roditelje, majku i oca (svoje živo dijete volješe nesebično).Dok ti jednog dana, taman kad se - davno umro - naviknuh na TAJ život koji je smrt, pred kućom mojom ne sleže svijet - sve smrtno ozbiljna lica -poturiše mi nešto ispod,prekriše me nečim iznad, zapomagaše:... nije bilo koprcanja ... .a kamen koji mi udariše nad čelo,meni - ni sad mrtvom! - nijemoprozbori: “Mrtav si, i nema te više.” Šta sam mogao već poslušati?Barem zasada...


GENijE NA sMETLjišTU

A gdje bi drugdje i bio: već na smetljištu? Tu, u idealnom smradu, u bruki materijei crnoj groteski njenih lažnih formi, u odbačenoj iživljenosti korisne svrhe, u zgnječenoj pohabanosti i isluženosti onoga što nikada i nije bilo ništa i ničemu - carstvo je Njegovo i materica Njegovih sanja isnovidnih mu poslanja. Nos mu prosto cvjeta zapahnut raskoši negativnihmirisa, a oko svjetluca od apokalipse izobličenog ukusa itrulih navika,dok duša izvodi figure zanosa kao Duša koja se, konačno, oslobađa smradnogleša.Tek kad, tu, nad bezdanom smisla i svrsishodnosti, on osjeti slobodu da započne svoju zanosnu igru! Iznad federa i jastuka, šarafa i ključeva, blata i kala, svjetlucave truleži, smrada i opačine, sitnih obzira i još sitnijihnamjera,izmetom umazanih ogledala, serotinama dekorisanih novina, krpenih ruža u kojima se cere nezaboravne ljubavi.- On konačno shvata: vrijedilo se roditi, bolovatii patiti, na kraju ozdraviti nad ovom agonijom svjetskelešine!A vrijeme pitomosti sve više plavi do u beskraj.

EroTski PrEdio

Sočna mezgra stooko curiu tišini punoj disanjaimena se izgovarajunaopakim redoslijedomprepletenim neočekivanim značenjimani sjećanja ni nadesamo trenutak koji trajei on na vrhuncu jecajapljušte borovi poljanama lica se razlijevajući


Pod odriNoM

Erotska, hercegovačka

Ona se kreće pod plavim sjenamališća koje, predsmrtno, gori. Avlija pusta.Ni kokošji glas da se čuje. Bijeli sekrečnjak iznad kuće. Izdajničke sjenelutaju po njenom tijelu, koje mrzimi nadasve volim. Sad su na vratu,među očima (ž-enske ž-ivotinje) isilaze među raspusne sise, evo ih na trbuhu,spuštaju se među noge - te sjenkehercegovačkog ljeta - na butinama drhte,listove ženke obavijaju - smiješeći sezlobno - poklapaju nokte suhe od sunca.Bježe, dragano, od tebe; tražemene u sjeni: mene fauna koji ružnja od strasti.A jedna drvena klupica stoji po strani,doziva sjenu lišća, otežalog grožđem,da padne na nju...žena je demon mesa i strasti;krečnjak se, gore, u strani, bjelasa, oči prostobole od njega; dok ona bâza, ludàkoja samo hoće mene - ja nju:ne znamo šta sljedeći tren, noć, dan sutrašnjimože donijeti; dok ona, pomračujući svjetlost,sa svojim bezmjernim tijelom, odjednom,ne sjeda, môrem svoje krvi, i znojemkoji guši u ovom podnevukoje ne jenjava - na onu igračkuod klupice, do gušenjaje poklapajući bedrima svojim,s kojima ću noćas tek imati posla.


NAkoN PUNskih rATovA

“E, tebi nema”, odbrusi golem centurion,imenom Ciceronus falus, nečemu što bi trebalo da bude čovjek u olupini dijelova opreme rimskog vojnika. “Nisi bio u borbi, i nema ti, pa odmah crkni.” “Gdje ti je čovjek?” -pitavitez, glava ni ruke ni noge mu se ne vide od teškog škripavog gvožđa viteza što krasi; “mi smo se sto, čuješ li? sto godina borili, a ti sad tražiš brašna, soli, hoćeš djecu na nahraniš onog - tebe!? -koji ni jednu godinu... dan... minutu nije usranu guzicu svoju založio za naš slavni! Stogodišnji rat? Marš kujo, svojim tijelom hrani kopilad kukavice...” Tako franciskus federikus, vitez njemački, dični brecnu se na ispijenu ženu koja je došlatražiti mrvu hrane, a muž, skitnica-kukavica uhvatio maglu pred slavnom vojnom - nek je trajala i sto godina, šta fali - za svoju djecu, kukavne pobjegulje porod. “A, u Eeeenglesku, u Aaaaustriju, u Aaameriku si pobjegao, kožu svoju usranu da spasiš, dok mi ovdje, svaki sto puta je poginuo, obogaljen na cesti, u šumi, u kući - a sad bi htio... šta hoćeš??? Umri, crkni, skapaj, sljedeći rat čekaj, moj brajko, pa poslije njega nek ti djeca imaju šta jesti. Marš tamo odakle si i došo! Ko je sljedeći... jesi li, je li ti ko pogino u ratu? Jest - nije, brzo govori...”


Rapko ORMAN

Reklama RinosaNE brŽE od ŽivoTA

na ulicama Sarajevačitam sloganNE BRžE OD žIVOTA!

lijep tako sadržajani lapidaranzapeo mi za okozalijepio za mozak

poželio sam da ljepota draguljapretraje trenutakjednog sloganada život u pjesmi produži

želja rukave zasuka

konstrukciju lirskog zdanjapodizao sam oko njegamukotrpno gradio i dugo

kad sam pomislioda je posao okončancrv u glavi proradi

nisam li jana leđa trkaćeg grlanatovario samarpobjedniku životnih utrkaispleo vijenac od trnjaosvajaču zlatne u maratonupodmetnuo štake

snaga crva ubrzocijelo zdanje stropošta

kad sam iz blata i kalaizvukao draguljna svjetlo danaon punim sjajem zablista

potpun i savršen

NEkroLoG

rudar rudaru

četrdeset godinabio si krticaukopavao sedubokopod zemljui nikad nisi rekaoda ti je crnazemlja teška

nećeš ni sada(znam te brate)garant

sretno


rEkLAMA riNosA

od mene Rinosa pa do početkatvoje ereproteklo je više stoljećanego uzvodno od tebedo te velikepovijesnevododijelnice vremena

ako ne znaš zbog čega se glasameto ti ruševine grada Memfisapa vidi na stupu kamenomšto piše

Ovdje živim ja Rinoss otoka Kretepo milosti bogova nadaren samsposobnošćuda najbrže i najtačnijetumačim snove svakojakei to po veomaumjerenoj cijeni

od Rinosa do danasdobra reklama mamisnagom magneta privlačimnoge mušterije

navali narode navalisanjaj da će biti boljea Rinos ćekako on to već zna i umijetebe radi i zarad djece tvoje(za male pare za bagatelu)ugraditi lijepo u svitanjeu mirnije i vedrijedakako

sanjaj draga blagostanjesanjajsvaku riječ Rinosaja plaćam

bez kredita i jamacajedino još to mogu

sTAri i Novi sTANAri

stari stanari zgradanegoduju i gunđaju

novi vlasnicirenoviraju stanove(ruše se i zidaju zidoviparket stari parapreuređuju kupatilasmanjuju i proširuju hodniciprekrajaju sobebalkoni ograđujuuz stepenište uznosi materijali namještaj)

u svako doba dana(kakav kućni redkakvi bakrači)tutnje koraciudaraju čekićibušilice zvrjezvrndaju mašine/strojevi

kako u miru uspavati klinceotkunjati poslijepodneživce smiritikako odgledati svoju emisiju na TVrazgovarati s ukućanima

kupovina i zamjena stanova(čedo rata)nikad ovako nijebila u trendu

stari stanari zgradanegoduju i gunđajuBoga mole da se više nikadna njihovom ulazune pojavi novistanar


U sALoNU LjEPoTE

u malom salonu ljepotetri frizerke mladesa smiješkom uljepšavajunovogodišnje frizure dama

s one strane staklakiša dira tipke lirikenote blage svira

za stolom uz vrata gospođa sjedi i jakuća častičaj kapučino i čokoladačekanje krate

vitki prsti djevojačkiklize kroz koserazigrano lepršavo

te prste baš njih unosim u stihprste sviraca unijeli su drugiprije mene prije nove ere(čuj kako dobuju po bubnjuantičkog versa)

svakoj dami pri odlaskuu frizuru zadijevamcvjetove ukrasnih pridjevauz veliko hvalasvaka se ljubazno smješka

ova divna ulogatraži puno mjere i taktapromaši ciljako se igra nametljivo usiljeno

kad sam izišao u noćkiša se bešumno plelas uličnim snopljem svjetiljaka

ZAvrNUTE Uši

izabrane saksije pjesamakao mirise u cvjetnom vrtuzasadila je Jozefina Dautbegoviću Različite ljubavi

tu knjigu – jedini primjerakpokazala mi je poetesau Sarajevu

i obećala

poslije književne večeri u Mostaruu posveti je zapisala –Obećanje je obećanjepotom srdačno poklonila

stih po stih pjesmu po pjesmukod kuće čitam u mirunižu se prizori iz životaliju Plivini slapovi mislidomovina u kuferu mirišemajčinom dušicom

kao biljeg(vatreni pečat Amera farmeravodeni žig vrijedne novčanice)listovima blistavih pjesamazavrćem uši(svojim učenicima zbog njihčesto održim lekcijuočitam bukvicu)

nakon nekoliko danaponovo se laćam knjigeprovjeravam prve dojmoveispravljam svoje brzopletepropuste

s posebnom pažnjom prebiremneobilježene stranice

na kraju drugog čitanjacijela knjiga imazavrnute uši


Vesna ZOVKO

ZAsPi U GLAsU koji PjEvA MArijAMA

Nebuješ. Koga to čekaš na rubu plave pustinjeKojom vjetrovi raznose pijesak od sutra? Sam.I zašto čekaš?Ti možeš sve. I nečekati. I nesamovati.Sići sa svih križevaI odšetati u šumu, recimo. U kojoj raste ljeto.Od koje ne prave križeve.Ni pucališta za ptice.U kojoj nećeš sresti nikog tko bi ubijao krila.Lovio let.

Umjesto svih čavlastih budnosti možešZaspati u nečijem glasu nasmiješenom. Koji pjevaMarijama.U mom zavičaju Sačinjenom od ljetnog nebaKoji cijele godineSvijetli kao zvijezda nadBetlehemskomNadom svijeta.

Nebuj bezbrižnije. Bez samoća stoljeća.Zaspi kao dijete. Neka ti buđenja razmaze krajolici po kojima vinograduje Bog.Nebuj s dječacima koji prave kućicepo drveću. Odmorišta za krila.

U mom zavičaju nasmiješenom.


viNo iZ boMbE

Odjednom je cijeli grad poželio autobusObičan i plavKakav se vozio osamdeset deveteNevineKad smo na svim postajama čekaliDomovinuKao da je djed iz ČileaKao da nije cijelo vrijeme bila tuI čekala da je primijetimo Vozila se s nama plavim autobusom do MeđugorjaS brojem 25Čekala na RondouKao i miNebo je bilo plavoI autobusI čekanjeI ta domovina s kojom smo se hvalisaliPred lipama i kamenjem

Jednom poslije mnogo godinaVozila sam auto i slušala vijestiO japanskoj donaciji novih autobusa MostaruZaustavila se stoperuU ispranoj vojnoj jakniLiku iz osamdeset devetenevineKoji je u to vrijemepisao pjesme za pjevanje, govorio je tada, A ne za čuđenje kao pravi pjesniciPjevušio ih je ispod glasaU plavom autobusu 25Međugorje - MostarU vrijeme lipanjskih ispitaNa pravuRedfordovski je stidljivoSkretao pogled svaki putKada bi se okrenula prema njemuI pomislilaKako će on biti jednoga danaNečiji živagoNečiji JesenjinKako će netko koga on bude volioBiti najsretniji osoba koja


Uopće može igdje ikad PostojatiNasmijao se kada sam mu prepričalaSvoju viziju njegova budućeg ljubavnog života,Zazviždao tiho temu iz filmaI frajerski išaputao: možda si ti ta Lara,Isidora mi se nikad nije sviđala,Jesenjin je bio previše pijanDa bi se baviotrijeznim činjenicama

…Sada je bio neobrijani stoper uU ispranoj vojnoj jakniI ničega se nije sjećaoSamo rata koji je ubio njegovu stvarnostIzvadio je bombu iz džepaI rekao da će u nju uliti Blatinucrno vinoIz BrotnjaInače, kaže, žene me se plaše,Nagaze po gasu i fijuknu kao metakPokraj moga uha,Ha, pokraj pola moga uha, ha, ha, haA ja po cijele dane i noćiStopiramAli samo na ovoj cestiOno: Ima jedna duga cesta…Cure ne vole stopere, posebnoNe lokalne Che GuevareBaš super kad postaneš lik sa vlastitestudentske torbe!Muškarci se zaustaveUglavnom sviValjda iz samilosti prema RambuNema vezeNe plaše se kada im pokazujemOve bombeKoje mi je ostavio cimer iz bunkeraJedan AnteOnaj dan kada je poginuo na Smrduši1, Tu iznad Neretve

1 Jedno od sela između Mostara i Čitluka gdje je HVO 1992. godine zaustavio prodor JNA i rezervista na zapadnu Hercegovinu


Ako se ne vratimSve moje bombeNapuniVinomIz BrotnjaI zapjevaj, stari, nešto… ono filmskoPo cijele dane mogu pjevati!Baš to filmskoI ono iz zbora židova…Kao da umirem ali kao da lijepo umiremKažu da lijepo pjevamI da sam mogao biti nečiji…netko!Kažu da je vino iz Brotnja dobro i ove godine,Ali ja pijem lijekove protiv sjećanjaA o vinu samo pričamŠkropim njime ove bačve koje su nekadBile bombeNa SmrdušiKažu da sam možda nekakav umjetnikDa sam u nekom pomakuOdmakuI da stvarno nisam opasanBaš smiješno što si se zaustavilažene to ne radePlaše se stoperaSa Smrduše

Onih koji su bili tamo gdje je Smrduša, Tamo gdje smrdi duša,Tamo gdje se smrti duša

Jednostavno,Tamo gdje se nešto događaS nečijom dušomTamo gdje se cijela zemlja zove nešto u vezi dušeMogao bih se voziti s tobomNa kraj svijetažao mi je što plačešIako to skrivaš kosomI što si me zamijenila s nekim tipomKojeg inače nema


sUbvErZivNE sANdALE

…Ne okreći sePoslušaj pjesme za bijeg…Obuj sandale pod kojima škripižuti snijeg s lipa od kojih miriše tvoj zavičajod mostova, mostara,i tirkizne drskosti rijekešto se izlijeva u svojbježećimorskiego…Obuj sandale za bijegPod kojima škripi subverzivno tihaRock balada o vlakovimaI ganga gena

…Istrči iz sebeIz sobe sebe gdje je nekad biotvoj domgdje je nekad bio On…

…Dotrči do nekogKoji će odsad biti tiI preuzmi identitet nosača kuferau kojima nema ništaosim nekoliko poza koje suvizada te uopće puste igdje

…Ne okreći seNisi sama na tom kolodvoru po kojem šutkeBesmislujuOni koji se ipak nisu okrenuli…Ili su to učiniliS recidivom nakon predugih godinaBaš onda kada bi stari dobri liječnikg. Vrijemeučinio sve da to već jednom prođe…


Lječilište Rane i vrijemeIznajmilo se drugimaPotrebitijimaS bolima manje apstraktnim i manje beskorisnim

…I nitko više ne govori: ne okreći seNego suoči seNi pjesme ni filmoviKad bi bar bilo nešto poučnoU tome da i suočeni i okretaniPutuju s kuferima sličnim tvome!

…Prema odredištima koja nikada neće bitinaš domPrema ljudimakojima nikada nećemo značitiNešto

…Prema sebi koje nas više ne prepoznajeI preko naših se ramena osmjehuje svojimLažnim Ja

Mi smo mu se učinili nedostojnim pomisliDa bismo mogli imati išta zajedničkoA kamoli bitiJedno!

Unatoč svemu:Ne okreći se!

Pusti da se noć mazi s Njegovim glasom koji te dozivaJošUnatoč godinama do kojih ste ipakuspjeli stićiKao do nemogućih galaksija

Istrči iz svoga bijegakoji nije ništa drugo dolisaveznikPovratka


…glasu koji se još mazi s noćiSvakom noćiU kojoj ti usne trnu od Poljubaca zadržanih riječi…

…A Njegove nasmiješene RukeJoš grle tvoje vrijeme…

Ima li kolodvora na kojem nećeš čuti glassličan Njegovom?Zagreban sudbinom nezaborava,stiska se u grlu kojenije Njegovo……Postaje eho svih kolodvora…

…Tjera i zove, ruga se i pati, pamti…Okreće se prema tebi.

…Koja se ne smiješ okrenuti…

Izigraj se bar s tim subverzivnimSandalamaza bijeg! Koje rasipaju snijeglipatvoga zavičaja po svim sjeverimaza koje samo mislišda su stvoreniza zaboravljanje nesretnih ljubaviili nesretnih domovina…


od svih rijEči kojE NisAM iZGovoriLA

Od svih riječi koje nisam izgovorilaOdabrao si najnoćnije i od njih napravio moj likNeljubomoran i nestvaranKakav ti treba za plahte koje mirišu na snijegI LaruNikada više neće biti ratova, kažešUstrajali smo na metaforama i od njih sagradili Sve obale na kojima možemo zamislitiMostoveDo nesusreta

Nikada se nećemo dotaknutiIzljubitiTrnut će čežnja u vršcima prstijuKojima ćemo tek doticatiVlastite oči u sklapanju i naše slike štoU njima pekuPoput budućihZauvijek budućihStvarnosti

Još nemaju zakon protiv sklapanja očiju iČežnje, kažeš sretan od odgađanjaKoje te lomiMožemo izmisliti i zamisliti bezbroj zapleta i raspletaNašeg nedodiraI s njima ukrašavati izlogeStiliziranih samoćaKoje ne značeNištaNikom

Ni onima koji se baš u njih zaljubljujuI zbog njihOstavljajuSebe


Bojan BOGDANOVIĆ

vAjAr U kUĆi

Bit će to brzo gotovokaže moj otac ozbiljnoOdavno je mrtavi vajanje u glininije mu teško

Koščatim zglobovimaomotanim pergamentompažljivo vaja moju lobanju

Za sada samo osjećammiris nane i kamilicejer je ovo onaj tihi pregib danakada otac pije čaj

Pogled mu se odražava u čajnikui kao krilom leptira miluje mijoš nedovršeno lice

Globus se lagano okrećepod njegovom vještom rukomdok me pravi od blatai popodnevnog čaja

Moje vrijeme se tek zgušnjavai vjerojatno sličina vrele godinekada je svijet mirisaona moju majku

Niču mi nokti i tamna kosaispod trave on dišeu svojoj surovoj postelji

Ne progovara ni riječdok mi vaja srcetaj drevni žrec moj otac

Iz otvorenih grudi kao iz bezdana vadiuljanu sliku gradau kome ću živjeti.


MEđU sLijEPiM obALAMA

Ja odista živim u bunaru svoje utrobeOblikovan dvanaestopalačnim horizon-tomIzmeđu dvije slijepe obale

Nevidljivo mračno prisustvoMeđu laktovima u mojoj šupljiniOtkucava granice duše

Ništa ne može kliznuti u taj ponorRuke leže u blatuPrivlače pse lutaliceNiko ne štiti moj vratMoje dlanove Kosti

Kako da ovladam žudnjomNesretno oslijepljenZačet od samoga sebe

Ne vidim ništaNi na nebu ni na zemljiNe prepoznajem znakoveStrepim među drvećem

Utrnuo u samoćiZatvaram sePred rikom Univerzuma

Njegov ravnodušni gospodarSkuplja drva za zimuUsput se zabavljamDječjim zmajem


Moj LUdi dEkorATEr

Koliko će mi još potrajati ovaj svijetNevješto ispričan u mračnoj noćiKroz stalnu jurnjavu oko vatre

Tamo me nije bilo jer sam u tamnim uglovimaSlužio kao hrana za pticeVodeći tako ljubav s njimaNa jedini mogući način

Odijelo i krov ne treba plaćatiTe me Bog napravio bosonogog i gologuzogOd vrlo malo crne trošne zemljeGoneći pri tome muhe nevidljivom rukomOd zanavijek nevidljivih usta

Sjene s pećinskog zidaSliježu ramenimaPred mojom diluvijalnom masomI u poziciji pristajanja na udaracPočinju da poslujuSvojim opustjelim kožama

Sitne učtive na sto načinaObazrivo izvan domašaja zlaRazboritošću fotografskog aparataIzmeđu religije i filozofijeIzmeđu krova i pločnika

Još uvijek traže najbolji položaj glavePred očajno praznim ogledalom



učilište

fabijan LOVRIĆ

Humanost u sudniciMuselimović, josip: Moje odvjetničke godine: ur. Miro Petrović: 170 mm x 246 mm, tvrdi uvez, 445 num. str. i preko 90 fotografija u boji: Advokatska / odvjetnička komora Federacije bih, sarajevo; hrvatska odvjetnička komora, Zagreb: široki brijeg, 2008.

I kada nismo odvjetnici, moramo, trebamo početi svaki novi dan izrekom autora: „ I kada optuženika napuste svi, društvo, prijatelji i najbliži suradnici, njegov branitelj mora ostati s njim. To je odvjetnički postulat za sve prilike i za sva vremena.“ (J. M.). Imajući samo ovu izreku na umu, jasno je kako se radi o duboko humanom odnosu profesi-onalnog opredjeljenja spram njegove osobnosti, čovjeka; jer, u svakom postoji, kako epski, silovit i snažan, lirski svijet cvjetanja u nježnosti. Sjetimo li se Karamazovih i geni-jalnog književnog uma fjodora Mihajloviča Dostojevskog, uskliknuti moramo kao i dru-gi genijalni um svijeta filozofije, friedrich Nietzche: „ Sve što sam naučio, naučio sam od Dostojevskog“ ; ili, kada svjedoči o sebi: „ Svaka filozofija je ispovijest njenog pisca i vrsta nehotičnih i neprimjetnih memoara“. Oslonimo li se na ove dvije izreke, imamo valjan potporanj na putu kroz tekst u knjizi koja je pred nama, a komunikacija sa samim autorom gotovo je izravna. Dakle, odgoj i iskustvo koje nosi uljudba, dar su u čovjeku i treba ga prepoznati i cijeniti kao kreativan i human čin u djelu i nastupu pojedinca, a kod Muselimovića je to vidljivo. Ispovijest, filozofija politike, čega se počesto odričemo, nikako nije izvan nas samih niti naše umreženosti u društvene tokove, a u društvenim tokovima, onim prvotnim, autor izgradi zavidan i suvisli svijet prepoznatljivih odnosa dostojanstva. Dostojanstvo se oduvijek gradi na sigurnosti i vjeri u ono što čovjek čini. Tako, spoznavši rečeno u okvirima samog autora, zatvaramo krug interesa nad onim početnim, ljudskim i humanim: odvjetnik i okrivljeni. Koristimo li se riječju autora BRA-NITELJ, ne smijemo zanemariti ljubopitljivost i zapitati se: tko je naš BRANITELJ? Onaj koji misli da nije kriv, i da mu ne treba BRANITELJ, unaprijed je osuđen, jer izgubio je vjeru. Gubitak vjere je otuđenje od sebe, od Boga i ljudi.

Da nije otuđen od svega navedenog, svjedoči i jedno od pisama, prijatelja i odvjetnika Silvija Degena iz Zagreba, a nakon priznanja koje mu je ukazala Hrvatska odvjetnička ko-mora dodijelivši mu Zlatnu povelju i plaketu „ Dr. Ivo Politeo“ za životno djelo u odvjetniš-tvu 7. srpnja 2007. godine. Ipak, osjećaj i ljubav prema književnosti donijeli su na svjetlo


ukoričeni uradak knjige vrijedne građe. Da je i to istinosno, svjedoči Zlatna povelja Matice hrvatske za izuzetno uspješan rad na ostvarivanju programa Matice hrvatske, koju mu u Varaždinu, 10. lipnja 2006. godine uruči predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić. Tako, je-dan ustrajan, složen i nesebičan dar humanosti poprimi ozračje rijetke uljudbe. Dostatno je pročitati osvrte na prvo izdanje knjige, koje neće biti završeno drugim, nego prošireno trećim... i, nadamo se, još kojim, jer; Muselimović je dobitnik i književnih nagrada bliskog mu žanra, onoga za dramski rad. Zato o njemu s dužnim štovanjem pišu odvjetnici i knji-ževnici, i to ne bilo koji: „ Već na ovitak svoje knjige Poštovani suci, zašto? Josip Museli-mović postavlja temeljno pitanje na koje, kao odgovor, prilaže šesnaest priča koje sadrže šesnaest slučajeva u kojima je, s jedne strane, glavni akter optuženik za počinjeni krvni delikt, a s druge strane sam autor, odvjetnik Muselimović u ulozi branitelja, stručnjaka za krvne delikte, odvjetnika koji pred sudom, sucem i porotom želi doći do istine iz koje onda nužno, ozakonjeno mora proisteći i pravda a zatim i konačni cilj svakog branitelja – oslo-bađajuća presuda kao rezultanta svih podnesenih dokaza ili protudokaza u čijem sjecištu uvijek i oduvijek, kako god to bilo, stoji pojedinac čovjek, sam.“ (L. Paljetak, 435. str.).

Sve što čitatelj ulazi dublje u tkivo napisanog, sve više krila knjige poprimaju mitski okvir lakokrilog Pegaza koji ga nosi putovima subratu čovjeku, a ne onome kojega tre-ba kazniti. Pružiti ruku čovjeku ne treba biti nemoguć pothvat, iako vječito ZAŠTO lebdi i natkriljuje sjenkom uljudbu. Zbog nje, zbog vjere u dobrotu ne smijemo podleći kušnji osude, nego cilju povratka u jato ljudi, povratku sebi i onima kojima pripada.

Bože, oprosti im jer ne znaju što čine!Ima li ove biblijske jeke u nama, u odvjetnicima i sucima, u poroti, u tužiteljima? Ima

li je u hrabrosti branitelja i treba li uz jezik zakonskih odredaba progovoriti jezik uljudbe i ljepote humanosti? Nije li čovjek, u svojoj povijesti, prečesto sudeći drugome, sudio i samome sebi? Nije li?

U naslovljenim tekstovima autor se pita: Savršen zločin ili površna istraga; Arteria femoralis; Tek u zatvoru sam počela slobodno živjeti; Veliki grijeh verbalnog delikta; Nisi više moj sin; Nesvjesni nehat sudaca; Bože, podari mi smirenost; Proces braći Ma-tešić; Gastarbajter na crno; Mevlud; Nož ili liječnički skalpel; Zar je i to moguće; Duvno moje, ne volim te više; Počivao u miru Božjem; Sudski proces Josipu Joli Musi; Salto boginje pravde; nakon čega slijede drame: Druga savjest, Savršen zločin, Tek u zatvoru sam slobodno počela živjeti, Nisi više moj sin, što je vidljivo kako se radi o dramatizaciji opisanih procesa, na temeljima iskustva duboko urezanom u srčiku autora.

Je li boginja pravde blagonaklona zakonu uljudbe ili zakonu osude, ostaje vječiti neraz-mjer zločina i kazne, ostaje pitanje smisla osude u domeni kojom to čini čovjek spram čovje-ka? Muselimović nudi jednu matricu odgovora, ne i jedinu, ali ova, izrasla iz njega, duboko je naklonjena čovjeku kao subratu, kao onome koji griješi, ali i onome koji ne zna, počesto, ne zna što čini. Nema onoga koji je počinio zločin, a da ga ne nagriza rđa osude iz njega samo-ga. Blago onome odvjetniku koji optužuje kako bi oslobodio, a branitelju se posrećila duž-nost! Nije li ovdje dobro spomenuti mit o Sizifu? Sudac, branitelj i tužitelj: kome bi bilo teže? Bi li Sizif ostao bez kazne u zatočeništvu? Pisac mu je ponudio, odredio, drukčiju kaznu? Ipak, neki će reći kako je to samo mit o Sizifu. A kako smo ga čitali, ako već jesmo?

Paradigmatski otklon od svakodnevice potreban je svakom tko se bavi pravdom, a pravda počesto nije pravedna. Zato je ova knjiga biser bogoslužja pravdi, na ponos i dostojanstvo autoru.

Knin, 13. srpnja 2008.


Tea BENČIĆ RIMAY

Od lire do delirijadražen katunarić: Lira/delirij (Litteris, Zagreb, 2006.)

Dražen Katunarić u kontekstu hrvatske poezije srednje generacije (rođene 50-tih) zapravo je rijedak pjesnik koji se po mnogo čemu izdvaja iz generacije. Naime, od 80-tih godina do danas u hrvatskoj se poeziji odigravaju tzv. strasne razlike, kada se prepliću odjeci krugovaša i razlogovaca; to su godine quorumovaca, semantičkih kon-kretista, pitanjaša, offovaca itd. Najosjetljiviji hrvatski pratitelj poezije, najsenzibiliziraniji čitač, i sam pjesnik Hrvoje Pejaković upozoravao je na spoticanje na taj pojam književ-ne generacije koji da često može dovesti do krivotvorenja zbiljskog stanja i zanemariva-nja posebnosti koje nadrastaju književni obzor. Sam je to doba Hrvoje koncizno odredio sintagmom izmicanje oslonca, Zvonimir Mrkonjić uobličio ga je lucidnom igrom riječi kao grupni portret s pukotinom, a Branko Maleš govoreći o suvremenoj poeziji izdvaja svojevrsni lažni avangardizam zamorne recepcije.

Katunarić već prvom objavljenom zbirkom bježi takvim određenjima. Mramorni Ba-kho objavljen 1983. kao prvijenac već pokazuje zrelost, naime već tu se vidi da pjesnik ne odabire stih, strofu, vezanost, bilo koji oblik košuljice pjesme. To kod njega pjesma čini sama, prepuštena slobodi iskaza izmjerljivoj jedino sa slobodom osobnosti pje-snika, pa ćemo tako od prve, i većine idućih zbirki (Pjeskolovka, Nebo/Zemlja, Pučina, Lijepak za slavuja, Načitano srce, Parabola) naići i na slobodan i vezan stih, kao i na pjesmu u prozi. Pjesma iz Katunarićeva pera spontano se oblikuje i od drugih razlikuje u samom načinu gradnje, u svom genološkom izvorištu kazivanja, a upravo ovisna o vremenu koje pjesmu traži – i vremenu zbiljskom, objektivnom, postojećem i naravno i uvijek, subjektivnom vremenu, sebe u vremenu, svom stvarnom osjećanju.. Taj geno-loški aspekt puno govori – naime, kod njega je pjesma apsolutno otvorena i onim nači-ninima kazivanja koji se ne smatraju pjesničkima, čak onima koji su pjesničkom najviše udaljeni: pričanju, komentiranju, esejiziranju, čak svojevrsnom filozofskom diskursu. Pjesma u Katunarića uvijek počiva na literarnom, literaturnom obrazovanju, pa već tu postaje otporište onoj generacijski određenoj pjesmi koja je izgubila oslonac i zavukla se u pukotinu onog lažno stvorenog avangardizma. Kod Katunarića, naime, u pjesmi nema laži. Najradije bih rekla da je to svojstveno i njegovoj osobnosti pa, evo, i kažem, Katunarić naprosto ne zna lagati, sad ne znam je li to za sam život - na sreću ili nažalost – ali upravo time u poeziji onaj lažni avangardizam kod njega postaje istinit, konkretan, jer paradoksalno, on u svojoj utemeljenosti nosi i promišlja smisleno, značenjsko, važ-


no. Kompleksno je ukratko objasniti taj intuitivni razvoj Katunarićeve pjesme tijekom sada već 25 godina, jer vrijeme i zbilja imaju itekako važnu ulogu za njegovu pjesmu, ali pomaže mi Ujević – da skratim priču: u razdoblju od 80-tih do danas doživljavamo raznovrsna sumračja poezije, prolazi ono doba kada smo u pjesmi voljeli senzacije iza-zvane ritmom i magijom riječi, a za Poeziju ipak i uvijek vrijedi staro pravilo – obnoviti se ili umrijeti, pravi pjesnik ne treba biti samo majstor stiha i sroka, već mora biti i jedna ljudska budna i osjetljiva svojost. E to je upravo odlika Katunarićeve pjesme od početka – da je budan u vremenu i da je uvijek svoj. Katunarić sluša, čuje šum tradicije, bolje reči poštuje šum tradicije prvenstveno hrvatske poezije od začetaka, poput Ujevića zna da s riječima treba biti u dosluhu, da riječi su treperenje jedno, da gube i mijenjaju svoja značenja, da, kako sam Katunarić kaže – sve što vidim u svijetu nije odmah i riječ, da riječi nikada ne smiju zaboraviti svoj tajni odnos prema zaboravu te da je izvorna moć poezije da snagom te iste riječi prizove, iznova imenuje i sačuva, proširi i osvijetli istin-ska iskustva. U jednoj staroj, nenaslovljenoj pjesmi kaže:

Htio bih biti / siguran / u svaku riječ / što je zapisujem / kao u majku / ili u ribu / Ikhthis.Odnos prema tradiciji vidljiv je i u izvanrednom poznavanju antičkih lirskih vrsta:

on posebno izdvaja odu, epigram kojima supostavlja na već provjerenom postupku dualizma i antonimije - elegiju i psalam. Čini se da je upravo razdoblje devedesetih iza-zvalo psalam, upravo 1995. iznjedrila je sasvim posebna zbirka Pjesan o Stjepanu kada odnos prema zbiljskom eskalira u toj čudesnoj poemi, posvećenoj konkretnoj osobi i stvarnom događaju, psalmima mladiću koji je poginuo u Domovinskom ratu, kada Katunarić i u najtežim situacijama života strpljivim mirom traži ljubav, izdvaja čistoću moralne i metafizičke poruke rekvijemom, spontanim psalmima bez patetike i lažnog sentimenta, ispisujući pjesan bola koju gradi sama vjera u Pjesmu, u Umjetnost. Tada je Zvonimir Mrkonjić napisao rečenicu koja opet može obuhvatiti cjelokupnu Katunarićevu poeziju, njen suštinski razlog bivanja:

U pjesništvu Dražena Katunarića dolazi do izražaja bit pjesnikova kršćanskog sve-tonazora: pjesništvo i svekolika djelatnost čovjekova jesu pohvala stvorenom i postoje-ćem, kao očitovanju Tvorca.

Tri godine kasnije događa se neočekivan obrat, suprotno molitvi, ali vremenu pris-podobno, pjesnik će pjesmu sudariti sa svim etičkim, društvenim, barbarskim i mo-dernim osobinama svijeta u kojem živimo i koji živi nas. Pjesma prestaje biti psalam, postaje dakle njegov suprotni obrazac – epigram. Sažet, koncizan i oštar u izrazu, u jakoj tradiciji Meleagara, Marcijala, Simonida. Uspostavljajući nove suodnose pjesme i pjesništva, sebe i pjesme, propitkuje zbilju u svoj začudnosti njena opetovanja, ponav-ljanja, iskušava lirizam kao istinski modus ljudskoga govora.

Taj odabir tradicije u Katunarića je intiman, on prima i prihvaća labirintalne poruke Tvorca svojom intuicijom, ali i saznanjem, svojim spoznavanjem i znanjem, potrebom da kreativno ispita stvarnosno i pohrani mjestu pjesme koje ga traži i koje mu pripada. U zbirci LIRA/DELIRIJ opet raspoznajem Draženovu temeljnu poetiku, da će pjesmu danas naći samo u dvojbi. Bjelina, čistoća i nevinost bili bi patetični i lažni semante-mi pjesme, lire, kada bi ostali sami, oni su samo profinjene nijanse crnila i tmine, laži i licemjerstva, profane žudnje, banalnih vrijednosti, delirija svijeta koji nas okružuje. Pjesma je uvijek dvogubost utjelovljenja, uspostavljanje odnosa vida i privida, govora i pjeva, ideje Dobra, vječito narušavana životnim tematima Zla. Poetika koju Katunarić


gradi krije se upravo u krivulji suprotnih smjerova, kada se već samom idejom o uspo-nu, uzdizanju u onaj zemno-nebni prostor vječne težnje i uskrsnuću nove spoznaje, djetinjastom, čak infantilnom gladi za novim, čistim i nevinim prostorima događa pad, silazak iz sakralnosti u profanost, kada i estetsko postaje grijeh. Pjesnik ispituje deka-dentnost čovjeka i vremena, sučeljava antitetične kodove iz kojih bi se trebala roditi riječ umjetnosti. To je ona egzibicionistička pjevačica koja pjevajući o primanju tijela mrtvog sina, quando corpus morietut, pokazuje bujnost svojih grudi i umjesto buđenja sućuti razdražuje čula, to je filozof koji srče juhu od pasiranih rajčica, to je pjesnik koji se na-pucao masnih kobasica i luka, to je ravnodušni grob, umjesto estetike tange i celutit na plaži, to su liječnici koji bez obzira na bolest daju iste lijekove, to je nestanak morskog žala iz uvala, to su mobiteli kojima posvećujemo više vremena no ljudima ispred nas, to je izgubljena nježnost doba, bez čežnje, bez korice kruha, bez škrinjica i raspela, reče Pjesnik.

Sve to možemo vidjeti već na ulasku u čitanje Katunarićeve knjige, u proglasu, ma-lom manifestu o poeziji današnjice:

Poezija je dosadna. Mrzim sve njezine zbirke. Pretvorila se u ružnu žabu i slijepu kr-ticu. Ne unosi nimalo duha, svjetla i smijeha. Pravi se da je labud, a obična je nakisnula patka koja ne može poletjeti...

Proglasom otključavamo Katunarićeve pjesme. On je u poziciji prisutnoga u stvar-nosnom svijetu, on je tu, prezentno, sada i ovdje i sasvim spontano da bi iz zbilje ukrao komadiće materijala od kojega pjesmi treba sastaviti košuljicu, reći – evo, to je poezija danas, tu među nama, dosadna, ružna, bez duha, bez snage, mlitava, bestrasna. Za-što? Zato što se svijet u tome smjeru zgušnjava, zato što svijet postaje dosadan i ružan, klonuo, a još se uvijek pravi da je lijep. Riječ poezije govori istinu. Svijet postaje ružan.

Tek na kraju malog manifesta poeziji se daje nada – kad se sklope oči, dakle u sebi i iznutra, u snovima koji će tkati riječi i doseći visine i radost, onu stvarnosnu ljepotu koju posjeduje ta ista zbilja, ali sada prosanjana, ona koju vidimo u slojevima vlastite imaginacije, a koju ne možemo naći u ni u svijetu ni u knjizi. Kako pronaći poeziju u nepoetičnom? Određuje li zbilja i društvene promjene - promjene u poeziji?

Katunarićeva poezija rađa se u nedovršivoj potrazi, u napuštanju svega ograniče-nog za volju beskraja, u susretu s ponorom (slijedom otkrića moderne poezije), ali i u pristajanju na ono što nam je prisno, dodirljivo, poznato. Inzistirajući na zbilji, na čvrstom uporištu, samo se uporište pretvara, strovaljuje u ponor, traži izmjenu mjesta – zbilja je klizava, prolupana, delirična. Lira je u osobnosti, u dubini intime koju prekriva strmi glas. Pozicija pjesnika traži su-postavljanje različitih razina iskustava, ta je pozicija u Katunarića skromna, reći će Pejaković, prepoznajući jedino kod ovog pjesnika izvor-ne psalmodičke intonacije. Katunarić ovom zbirkom dokazuje i pokazuje kako se vrlo običnim riječima može dati okus punine i starine, kako iz nevrijednosti mogu izbijati prave vrijednosti, kako je lirsko skriveno i u nečemu za što bismo mogli pomisliti da je banalno. Poezijom obraćanja koja naglo izaziva pažnju, ružnim situacijama svakidašnji-ce, promjenama ljudskih karaktera, on ipak i uvijek i dalje prikriva onu čudesnu krivulju nježnosti lirizma, parabolu (naslov jedne zbirke), ali lirizma koji u današnjem svijetu lako može dovesti do delirija, kako i sam naslov zbirke sugerira, a zapravo upozorava. Izvan-redna zbirka, čvrsta, kompaktna u strukturi, koja je snagom ideje uspjela povezati malo, ali semantički vrlo slojevito mjestašce Škrip na otoku Braču, s piramidama Meksika u


drugom dijelu zbirke. Pjesme hodaju rubom proze, čitljive su, jasne, ali kada mislimo da smo u događaju, presiječe nas neočekivani poetski uzlet, ustanak snova, sasvim novo viđenje. Kao da svaka pjesma ima repić, ali ne kao poantu, već svojevrsno uznesenje – ružno postaje lijepo, tragično komično, pripovjedno – poetsko – a sve to i obratno.

Pejaković kaže da je Katunarićevo mišljenje prožeto povjerenjem u smisao, da je ono nagovještaj puta ka istinskom iskustvu, Božićević dodaje kako mu uspijeva prizvati nove, kvalitetno autentične prostore, prostore opskrbljene zalihama duhovne građe. A opet mi se najvažnijim čini prepoznati da Katunarićeva poezija ne prestaje biti stalna potraga za ljubavlju – u pustinji, na pučini, u moru, na snijegu, u grančici imele i poljup-cu ispod nje, u sakralnom, u metafizičkom, u smrti najbližih. A to je, usput budi rečeno, najteži put, jer riječ je o ljubavi koju oblikuje vrijeme i iskustvo, kada se tropizmi iz limba zaborava isprepletu novim smjerom pamćenja, nahrane smislom koje nudi novo doba u kojem je teško ljubav prepoznati, a kamoli doživjeti, iskazati, uprirodniti.


Krunoslav ŠETKA

O knjizi „Radovan i Ljudmila“ Berta Krešimira Balabanića, autorice dr. sc. Vande Babić (Zadar, Matica hrvatska, 2008.)

Ova knjiga govori o pučkom pjesniku Bertu Balabaniću s otoka Paga i njegovoj kultnoj poemi“Radovan i Ljudmila“. Važnost ove knjige je, između ostalog, i u tome što je autorica osvijetlila pučko- povijesno pjevanje Bertovo i prilagodila ga suvremenom čitatelju - kroz interesantne osvrte i razmatranja. Važnost pučkog pjesništva jest upravo u tome što su se s generacija na generacije prenosili stihovi, i to mahom o stvarnim, povijesnim ili romantičnim događajima. Takav je i Berto Balabanić, a rime su služile puku da lakše zapamte dotični sadržaj koji bi se tim jednim takvim izricanjem prenosio. Nadalje, velika prednost pučkog pjesništva je i ta što je ono bilo prihvatljivije većem dijelu naroda od onih tzv.pjesnika učenjaka, ili u novije doba: akademskih pjesnika, koji su razumljivi samo malom broju ljudi. Nažalost, živimo u vrijeme kada pučki pjesnici izumiru i sve ih je teže naći, a trebali bi se na neki način zaštititi i tretirati i oteti zaboravu. Berto u svojim pjesma razotkriva antički vodovod na Pagu, pa onda neki stari rudnik, pa još dosta tih starina koje bi bez narodnog njegovog pjevanja ostale zapuštene i nedovoljno poznate.

Pošto je moja profesija i turizam, u Bertovim pjesmama otkrivam i motive turističke promocije zapuštenih predjela, kroz jedno interesantno poetsko kazivanje, jednu zani-mljivu turističko – kulturološku priču koja fantastično objedinjuje mitologiju i komuniko-logiju, približenu suvremenim čitateljima, a u tome nezaobilaznu ulogu ima doktorica Vanda Babić, koja je uistinu jednim suptilnim odabirom i rasporedom poglavlja i djela učinila ovu knjigu pristupačnom suvremenim obiteljskim knjižnicama, ali svevremen-skim književnim povjesničarima i ljubiteljima pisane riječi.

Vanda Babić nam u knjizi, u proslovu, nudi jedan zanimljivi pristup životopisu kroz stare izbledjele crno – bijele fotografije autora, njegove obitelji, sredine i općenito doba u kome je živio i stvarao, gotovo kao jedno štivo o jednom vremenu i događajima unutar toga vremena i prostora, s vješto ukomponiranim pismima iz tog doba vezanim za Berta Balabanića, te o njegovim opisima od strane njemu bliskih osoba.

Zatim nas uvodi u bit djela Radovan i Judmila, kroz mnoge isječke koji opisuju ovu poemu u dva pjevanja, prva 1064 stiha, druga 265 strofa. A u zadnjem dijelu knjige smješta povijesni koncept zbivanja u poemi u jedan zaseban odjeljak tako da čitate-lju pruža jedno rijetko i nezaboravno iskustvo čitanja publicistike i beletristike u jed-noj knjizi, a koje se nadopunjuje u neizbježnu cjelinu, bez koje bi jedna ovakva knjiga ostala nekima i nerazumljiva. No, ovako priređena knjiga od strane doktorice Babić je


zasigurno prilagođena raznim provenijencijama čitatelja, od onih šire publike do onih najzahtjevnijih.

Ja sam ovdje izdvojio tri najupečatljivije pjesme, koje zapravo najbolje i opisuju cje-lokupnu tematiku pjevanja poeme.

dođi viLo sLoviNkiNjo

Dođi vilo sa vrha planineDođi meni u paške nizine!Dođi vilo, šumskih ti bogova,Gdi je traga, onde je i lova

Nemoj vilo pomoć mi uskratitA ja ću ti duplu vridnost vratitBez narodne pisme i gusalaTi bi vilo u zaborav pala

E pa dođi vilo slovinkinjoModrim bi te nebesim zaklinjoDojdi k meni u zorno svanućeZa pivat mi podaj nadahnuće

Da napustiš plandišća u goriDa napustiš ti šumski izvoriDa preletiš dva morska kanalaDa bi s manom pol dana ostala

Jer kad tvoje ositim prisustvoNiko slatko obuzme me čuvstvoNa starački zaboravin jadiČini mi se da sam se pomladi

Obuze me radost i ganućeKad mi vilo stihove šapućešKad se mlada sa mnom razgovarašRazgovor se u pismu pretvara

Zato dođi k meni zemljakinjoBogon bi te Perunom zaklinjoPomozi mi ovih tmurnih danaDovršit pismu od radovana

radovan o Ljudmili

… Bujne kose od crnog crnijeLipo čelo od neba vedrijeUsne su joj ko ruža rumenaCrne oči dva draga kamena

Dojke su joj ko krupne jabukeI Veneri zadavaju mukeJer ni grčka božica ljubaviNije lipa ko taj cvet ubavi

Kakvi lipi imala je zubiKi poželi dušu da izgubiZato mnogi duše ovrgašeKi požudno usta joj gledaše

Obrve joj ko kosa vranaKao perje mladoga gavranaTrepavice ko niti svileneDa zaštite oči umiljene…


iZUMriĆE hrvATskE diNAsTijE

Dok Mađari još horda poganskaPokrštena već biše HrvatskaRaška Jošte samo kneževinaVeć Hrvatska moćna kraljevina

Al uz brdo ne otoči vodaDi je zgoda tu je i nezgodaČa je jedan narod značajnijiTrag povijesti tu je krvaviji

Koj je prvi doživi zornicuI na svitsku stupi pozornicuKoj se prije na svitlu pojaviTaj se više znoji i krvavi

Mi Hrvati hvala providnostiRano smo se pojavili dostiAl se kratko svojim ponosismoVeć za druge teret podnosismo

Mi se nismo nikom pokloniliNit slobodu na sablji zgubiliVeć Hrvatsku stignu tragedijaKad izumre naša dinastija

Izumriše TrpimirovićiIzumriše ZvonimirovićiDa se narod od propasti spasiNaša kruna tuđe čelo krasi

Kušaj žuko da znaš cinit slastiKo se digne taj riskira pastiČa se zgubi duplo je vridnijeNego ono ča nam torba krije

Da bilježe knjige starodavneDa kraljević mladi RadovaneSin dobroga kralja ZvonimiraMlad preseli u kraljevstvo mira

Da Radovan tada mlad ne umreI da naša loza ne utrneDa ne bi tuđin našu Krunu draguNa rutavu sebi metnu glavu

Ali sila svaki zakon minjaSve utrne ča počne da tinjaSmrt ne gleda ni mlado ni staroRedom kosi sa jednakim žarom

oN sE U NjU ZALjUbio GLEdAjUĆi jE kAko čUvA ovCE

Cijeli dan je oko svoga stadaPuna sriće al strahuje mladaKoga srića odasvud oklipiI u žlici vode se otopi

MAšTA o vELikiM hrvATskiM PjEsNiCiMA

I da mi je vidjeti LucićaMarulića i HektorovićaI Držića sa grupom gosparaSvi krcati pjesničkoga dara

Da m je vidit dva stabla zelenaU hrvatskom gaju zasađenaGustav Matoš i Ujević TinaNaše zemlje dva velika sina.


Berto se također pita zašto je propala ranosrednjovjekovna hrvatska država. Odgo-vor je jasan – jer se ugasila hrvatska narodna dinastija Trpimirovića. Radovan je sin kra-lja Zvonimira i kraljice Jelene Arpadovićke, zvane Lijepa. Ona bijaše krunska princeza i sestra dvojice mađarskih kraljeva. Hrvatski kraljević Radovan jedinac je u oca i matere, jedini zakoniti prestolonasljednik, jedini muški koljenović u obje loze Trpimirovića, u Svetoslavića i u Krešimirovića. Ima još samo stariju sestru Klaudiju, koja je udata za Voj-nihu Lapčanina. Povijesni Radovan vjerojatno nije doživio osamnaesti rođendan. Rodio se oko 1070., a možda i koju godinu prije. Umro je poslije 1083., svakako prije smrti svoga oca Zvonimira 1089. godine. Kako se cijela hrvatska prošlost veže za vladajuću dinastiju, onda tu obitelj valja situirati u dinastičko nasljeđe Trpimirovića, u rodoslovlje hrvatskoga vladajućeg roda koji je obilježio cijeli naš rani srednji vijek.

To je burno doba: 1054. crkveni raskol, sukob crkvene i svjetovne vlasti, pojava Normana u južnoj Italiji koji će bitno promijeniti odnose snaga na Sredozemlju u korist Zapada i samog papinstva, te početak križarskih ratova kao općeg sukoba Zapada s Istokom.

Ovo je djelo nešto poput Romea i Julije – zabranjena ljubav. I pored toga što pjeva o ljubavi kraljevića i čobanice, u djelima Bertovim pronalazimo i pjesme koje su i njega samog inspirirale na stvaranje. Takva je npr. pjesma Dođi vilo slovinkinjo.


Atif KUJUNDžIĆ

Poetika nove osjećajnosti dolazi iz katarzevladan kosorić: Ibihinebih, priča – sevdalinka. Bosanska riječ. Tuzla, 2007.

Prije deset godina pojavila se knjiga dr. Esada Durakovića pod naslovom Poetika arapske književnosti u SAD. (Knjiga je organizirana u tri dijela: 1. Okviri i pretpostavke poetike mahdžera, 2. Poetika mahdžera i 3. Značaj i mjesto poetike mahdžera.). Očarala me ta knjiga, umna, jasna i jednostavno organizirana, činjenično nedvosmisleno po-stavljena u onim granicama u kojima se književna umjetnost arapske emigracije uspra-vila pod općeprihvaćenim nazivom: književnost mahdžera. (Kako ne bi bilo dvojbe, ovo književnost mahdžera, trebamo razumijevati kao književnost muhadžira, ili kao književ-nost Arapa muhadžera u SAD. Potom, prije svega, riječ je o poetici koja ima renesansno značenje za arapsku književnost u koju, posebno u njezino pjesništvo, donosi usmje-ravajuće trendove koji poetički usklađuju vlastitu krutu tradiciju i otvaraju je utjecajima stranih književnosti, prije svega engleske, američke, ruske). Tako se posebna pažnja arapske književnosti, posebno književne kritike, okrenula književnosti mahdžera.

Ovaj uvod čini se čak nužnim za prilaz pojavi i djelu, autoru Vladanu Kosoriću i njegovoj knjizi Ibihinebih, priča – sevdalinka. Ovo, iz više razloga. Nije da su Bosna i Hercegovina i susjedne države bile i ranije bez emigracije i dijaspore općenito, pa i književne posebno, naprotiv. Prisjetimo se imena Miloša Crnjanskog i Borislava Pekića, Janka Polića Kamova, Jovana Dučića, Kristijana Krekovića, Džejmsa Haima Pinte, etc. Ali, kao najznačajniju stvar zapažamo kako neovisno o broju ljudi, pisaca / umjetnika koji djeluju u emigraciji / dijaspori, neovisno o porijeklu njihove emigrantske pozicije i statusa, nikad se nije moglo govoriti o jedinstvenoj poetici njihova djela.

Naime, njihovi razlozi za odlazak nisu imali jedinstven predznak. Ljudi su odlazili iz najrazličitijih, ali uvijek i krajnje osobnih razloga, tjerani željom za komuniciranjem s drugim kulturama ili nevoljom, ali kao umjetnici dominantno su nastavili raditi ono što su radili i prije odlaska: Roman o Lonodonu, Seobe etc.

Nasuprot tome, danas možemo govoriti o elementima jedinstvene poetike u djeli-ma dijela cjelokupne književne emigracije koju je pokrenuo rat 1992. – 1997. godine, pa ako nabrajamo ovlaš, uviđamo kako te elemente prepoznajemo u djelima Mehe Barakovića, Muniba Delalića, Miroslava Jančića, Enesa Topalovića, Enise Popović Čen-


gić, Daria Džamonje, Miljenka Jergovića, Nizame Čaušević, Harisa Tucakovića, Saide Malkoč, fauste Šahović, Mirka Jeleča, Gorana Sarića, Safete Obhođaš, Semezdina Mehmedinovića, Aleksandra Hemona, Dubravka Brigića, Vladana Kosorića, etc., nabra-jamo bez reda i sistema, ali, da ne simplificiramo jednu već veoma složenu i osjetljivu stvar i opciju, tj. uvid koji zahtijeva ozbiljan odnos prije donošenja bilo kakvog zaključka. Riječ je o, uistinu, velikom broju ljudi koji su se u dijaspori našli izbačeni katapultom rata u BiH 1992. – 1995. godine, a koji se /rat/ pojavljuje kao jednovremen i jedinstven uvjet njihovoga odlaska koji osobno nisu priželjkivali.

Sada želja tih ljudi da pišu svojim jezikom o porijeklu svoga stradanja i svoje pozicije čini osnovu njihove jedinstvene poetike, a nameće nam promišljanje o potrebi sagle-davanja uistinu nemalog broja djela, jedne cjelokupne književnosti koja tako nastaje s takvom – jedinstvenom poetikom. Njihovo djelo se otjelovljuje kao stvarna slika koju je u njihovome duhu rodila katarza susreta sa samim sobom, daleko od rodne grude i kućnog praga, nasuprot bešćutnom zlu koje ih odbacilo daleko u svijet. Oni su. bez iznimke, inspirativno i tematsko-motivski ostali snažno i neporecivo vezani za svoju zemlju, jezik i porijeklo svoje tragedije, oni sada drugačije žive, govore jezike zemalja u kojima su našli pribježište i gostoprimstvo, u fragmentima svoga djela donose uspored-be koje pokrivaju svojim životom i iskustvom, njihova djeca još govore naše jezike, ali sve češće zastaju i sve duže razmišljaju tražeći riječ kojom će zamijeniti blisku, već im dobrano bližu – englesku, francusku, njemačku, švedsku leksemu.

Bitno za ovaj trenutak nastojanja i uvida jest sljedeće: ta književnost nastaje pod utjecajem vanrednih uvjeta koji su stvoreni prinudnim pojavljivanjem naših ljudi u sa-svim novom okruženju, disperzivno u ambijentu kojeg imenujemo dijasporom, koja bitno uvjetuje njihov odnos prema ostavljenom i prostoru u kojem su se našli – kao za-tečenom. Oni su otišli daleko, neki se već nikad više neće vratiti, ali su u svojoj mučnoj i teškoj popudbini odnijeli svjetlo ovoga podneblja, svoje ljubavi, tuge i radosti i ostavili sve što su morali ostaviti, pretvarajući tu ostavštinu u tugu koja im označava svaki dan. To su bitne odlike koje u njihovoj osjećajnosti oblikuju doživljaj svijeta a tako i određuju poetiku književne elaboracije osobnoga stava.

Sa strašnog rastojanja, koje nemilosrdno odriče i čovjeka i njegov smisao, Vladan Kosorić ispisuje knjigu i njezin znakovit naslov koji amalgamira sve moguće snove i nedoumice IBIHINEBIH, stavljajući u index naslova kao sasvim logično obrazloženje i riječi: priča – sevdalinka! Dakle, sasvim nedvosmisleno usprkos shvaćanju kako riječ sevdalinka – označava lirsku, ljubavnu pjesmu, ona biva određena i kao priča – naracija o ljubavnoj patnji koja će tek roditi ljubavnu pjesmu! Takav odnos sugerira Vladana Kosorića kao osobu i pisca koji ne zatvara oči na pola puta do potpunog razaznavanja stvari i pojava, viđenja svijeta takvim kakav jest i traženja rješenja u najvećoj čaroliji čovjekove svijesti, u svome jeziku.

O čemu je riječ? Pa, svakako, o tome da vrijeme kule po ćenaru gradi, vrijeme gradi, vrijeme razgra-

đuje; dakle o tome da se vremena mijenjaju po zakonu viših sila i jačeg koji tlači, ali da u ljudima opstaje njihov osnovni sadržaj koji o svemu svjedoči, oplemenjen, u jezik zatočen i zaključan zauvijek. Posve točno, pjesma sevdalinka emanira iz narativnog, iz dertli ili osjećaja strašne razdrtosti ljudskog bića spram željenog i nedosegnutog, iz predloška koji je nerijetko dramatična priča o stradanju i patnji zbog ljubavi. A Kosori-


ćeva knjiga bitno o ljubavi zbori, o ljubavi koja, makar i patnjom, može nadživjeti svako zlo. Kosorić je čovjek koji voli i koji ljubav ne mijenja nikakvom opcijom ni na trenutak. On je po tome drugačiji od mnogih ljudi i pisaca, on je po tome od samoga početka – na pravoj strani svijeta, na mjestu na kojem će zauvijek i svijet biti uz njega.

Pouzdano, Kosorić to nije mogao smisliti; on je to u sebi samo mogao imati kao dio svoga dara i tako najdublje vjere o tome, kako je upravo svojom nepomućenom ljubavlju posve odvojen od besmislenog svijeta zla i zlobe koji nemilosrđem nasrće odsvakuda.

Kosorićeva knjiga je retro i introspekcijskim postupkom realizirana romaneskna pri-povjedačka forma kroz koju defiliraju događaji, likovi, riječi, fragmenti smisla i slika koje njegov život čine i znače. Kosorić je snalažljiv, obrazovan, misaon, senzibilan i talentiran čovjek. On je uistinu načitana osoba čija kultura nadilazi ozračje u kojem obitava. Vrlo je obaviješten o brojnim aspektima života, rada i djelovanja, organiziranja društva, uloge medija i političke organiziranosti i djelatnosti, čovjekove prirode i psihe, kao i karaktera rata koji je agresijom nametnut a potom vođen u BiH. Kosorić u jednakoj mjeri nije sklon optuživati i suditi, kao ni naprečac praštati, on je potpuno svjestan kako se svako zlo čak i prema njemu, događa posve izvan njega.

Ali, što je i što to hoće književnost u svemu, kada već postoje dovoljno jake, ne-pomirljive i uvjerljive razlike da bi se vodio rat? Što je s ljudima na dvije strane, dok u jednakoj mjeri misle da jesu upravu i da to oni drugi i njima nasuprot nisu? Znači li to, doista, da barem jedni trebaju posve nestati kako bi drugi opstali i kako bi nesreća mo-gla prestati makar u opciji koja nas baca u očaj!?

Tada uviđamo kako postoji čovjekov dar kao suptilna mjera koja će izjednačiti knji-ževnost i život na način da i jedno i drugo budu na dobitku. Osnova, bit tog dara je upravo humanistička čovjekova mjera. Interesantno, to je i najbolja književna mjera. To što smo se pitali o problemu što je književnost i kako je ispisati da bude što bliža životu, odjedanput se pred tom ljudskom mjerom otvara i egzistira samo od sebe, oslobođe-no.

I, to biva taj sjajni čas. Vladan Kosorić, ljudski sazrijevajući u nametnutoj mu patnji u kojoj s njim kao čitatelji ne možemo ne suosjećati, na puno mjesta jasno i nedvosmisle-no doseže te blistave trenutke razumijevanja sebe i drugih, u prozi i stihu. Kako bismo potvrdili misao, trebamo reći da je takav trenutak u jednakoj mjeri pogibija Alminih roditelja – Vahide i Saliha, ali, nevjerojatno, i trenutak kada u ranom jutru, automatski slijedeći Stanišine upute, još sanjiv student druge godine šumarstva Mićo – sjeda na smrtonosni stroj trocijevnog protuzračnog topa i potpuno nepripravan – ispaljuje nekoli-ko hitaca na Opkoljeni Grad. Takav trenutak su i stihovi: Onda je grad / gradom da bude prestao / Onda je grad / jednostavno nestao. /.../ D. K. Čovjek najlakše biva zarobljen sam sobom i svojim postupcima.

Rat je stanje koje u cijelosti vlada ljudima, premda su ga ljudi proizveli s najrazliči-tijim namjerama. Rat je stanje u kojem moraju postojati najmanje dvije strane. Osnova odlika ratnog stanja jest to, a nevjerojatno jest!, što su u sukobu dvije strane koje funk-cioniraju kao paralelni svjetovi koji nemaju racionalan i smislen dodir: oni ratuju na život i smrt, ali racionalna komunikacija izostaje i nije moguća. Zato pregovori o miru traju beskonačno dugo i uvijek iznova bezuspješno, a rat se kao odnos po sebi nastavlja bez kraja i konca.


Vladan Kosorić ispisuje svoj roman fiksirajući i okivajući kronologijski slijed događa-ja pletivom pjesme i nitima stiha kao emanacijom svega iz samoga sebe i reduciranim navodima iz tiska, dominantno lista Politika koji sugeriraju da je svaka mjera romanes-knog i književnog, zapravo dobivena stalnim zanemarivanjem najgoreg u stvarnosti i iščekivanjem boljitka. Tako se priča, kao stvarna mogućnost književne fikcije, i preobra-žava u relevantnu sliku o kojoj mahom svi znamo isto kao suvremenici.

Kosorićevo neprekidno retrospektivno – osvrtanje, motrenje, gledanje unatrag i nje-govo introspektivno – samopromatranje vlastitih sadržaja svijesti o poziciji u kojoj traje, čini pa defiliraju likovi, odjekuju riječi, lebde i smjenjuju se slike unutar njegove bistre, čiste i bolne ljudske osjećajnosti. Oh, / što se pomakoh. / Pa se sad ljuljam u ovom / kao drven pajac, / s olovom / umjesto srca. /, reći će, dovodeći sve nevjerne Tome na svijetu svijesti, kako je svaka priča o pajacu priča o srcu težem od olova i kako samo srce može uvijek izvesti iz ravnoteže i uvijek, svima smiješnom pajacu upravo ono vratiti mogućnost balansa, baš kao i ljudskom biću, na koje nasrću život i bol bez samilosti.

A to, kako je Vladan Kosorić shvatio sve te smrti u nizu, ostaje za dugo razmišljanje. Roditi se i otrgnuti iz krila obitelji. Pristati na novu obitelj i sve ono što je čini. Usvojiti i zavoljeti sve to, pa se otrgnuti u prostor iz kojega nevolja dolazi, e da bi nesreća bila manja. U novom ozračju sagledati lice znanca, narav prijatelja, pa opet ostati sam. Do-čekati svoje, pa izgubiti dio svega. Ostaviti sve, pa krenuti da se zauvijek ode.

Neka sociološka istraživanja znanstvenim instrumentima su dovela u neposredan odnos postmodernu i genocid u Bosni. O tome je Hrvatsko sociološko društvo objavilo knjigu Bartola i Slavena Letice. Po svemu odricanje dobrote i njezino zatiranje zlom, nije nikako dokaz stvarne mogućnosti drugačijeg života, već postmodernistička konstruk-cija moćnoga zla koja odriče mogućnost komuniciranja zla i dobra, a samo zagovara prevlast moćnijeg kao ogoljenu stvarnost koju smo u biti dugo uzgajali kao kulturu, dugo odobravali kao način i osnovni odnos. Stvar je gola i rogobatna do nakaznosti i nije tu bez našega udjela. Što će učiniti čovjek i svijet poslije ovoga, čovjek i svijet će doista samo od toga zavisti.

Čini interesantnim što, čitajući knjigu Vladana Kosorića, ne osjećamo ni poticaj da nešto napišemo ili kažemo o toj drugoj strani koja je proizvela događaje i doživljaje, a rezultirala Vladanovom pričom koju čitamo otvorena srca. To se čini i najvišim dometom koji autor postiže a njegova priča nosi, to izgleda i najtežom osudom strašnog besmisla iz kojega je došlo zlo i koje se u svoj besmisao mora vratiti kao samo u sebe kako bi svoj otrov ispilo do dna stvorenog ponora.

Vladan Kosorić je izvanredan suvremeni pisac. Njegov roman je među najboljim knjigama koje je objavila izvrsna kuća Bosanska riječ. Uvjeren sam kako će to potvrditi i čitatelji, jer ova knjiga u mnogim elementima ima odlike pravoga bestselera koji više od svih priča koje znamo – zavrjeđuje da se nađe i na celuloidnoj vrpci.

Studenog, anno Domini, 2007.


Gradimir GOJER

Sva značenja Zemlje Humske(Meditacije o monografiji slikara Marina Topića)

U sunčanom mediteranskom ozračju Hercegovine i Mostara fermentirala je, godi-nama, jedna slikarska vizija, koja svijet promatra iz optika, potpuno logičnih, nikada izokrenutih, iz optika koje jesu duboki duhovni i humanistički angažman.

Takovom mi se, u prvom sloju, čini ukupna angažiranost slikara Zemlje Humske Marina Topića.

Bila je nužna jedna monografska cjelina kakva je ova da svi mi zajedno, na čelu sa samim slikarom, spoznamo širinu njegova ukupnog likovnog djela.

Naravski da ovakav trenutak promocije monografije ne podrazumijeva progovore o svim slojevima i o ukupnoj artističkoj slojevitosti ove monografije...

Ali, mora se konstatirati da njena uzorna sadržajnost, slikovna kompleksnost, struč-na valoriziranost, intimna posvećenost i ponad svega zaronjenost u sve virove, sve zakutke i ponad svega sve nedođije Zemlje Humske nadilazi sve dosad objavljene mo-nografske knjige u svezi sa slikarskim opusima, barem u Mostaru i Hercegovini!

Ono što me posebno fascinira u ovoj knjizi, a što proizlazi iz ukupne angažiranosti Marina Topića jest neka religijsko-duhovna aura koja kao da nadlijeće, nadsvođuje, stanuje u mislima svakog čitatelja, a postavlja se ne kao imperativ promatranja svijeta, nego kao logička izvedenica kozmičkih procesnosti i kristološke sudbe koja prati ljude Zemlje Humske, koja je mjera svih stvari, koja je mjera životnog vibrata svakoga čovje-ka ovih prostora...

Bogat je i raznovrstan slikarski opus Marina Topića.Inspiriran zavičajem, zapućen u sfere globalnog i integralnog kršćanskog logiciranja

Svijeta, bogat po izražajnim sredstvima, bogat po emotivnoj tendiranosti njegove poe-tičke supstancije...

Topić odabire, i tu mu dajem najveće komplimente, suštinsko i suštastveno za pro-lošku cjelinu knjige.

A što bi bilo suštinskije od, uvijek, čudesnih, dubinski najvještujućih riječi fra Joze Zovke, koji detektira najsublimniju bit umjetnikova „vjeruju“.

galerija


Ta prološka cjelina ispisana rukom hercegovačkog franjevca, koji kroz svijet prono-si osobnu, ali i karizmu reda svoga svetoga, određuje itinerer bogatstvom listina ove knjige.

Ističem, s razlozima stručnog argumentuma, par excellence kritičke istupe, prije svega dr. Antuna Karamana, ali i Inge Dragoje Mikulić.

Oni detektiraju teško odredljivu stilsko-žanrovsku supstancijalnost Topićevog razvi-horenost likovnog ega.

A uistinu je iznimno teško pozicionirati u kanoniku suvremenog umjetničkog izričaja sve ono što nam ovom knjigom, a sljedstveno njenim listinama svojim ukupnim likov-nim angažmanom pruža Marin Topić.

Od hiperrealizma do instalacije, od zavičajnog poniranja ostrašćenom emotivnošću djetinjstva do čiste apstrakcije koja niti u jednoj svojoj fazi ne gubi kristološku inspirativ-nost, duboko kršćanski karakter, iznimnu vjersku određenost...

Karaman i Dragojeva precizno iznalaze istinski prostor za fundamentalno ukotvljava-nje ovog umjetnika u složenu mrežu putova umjetničke angažiranosti danas.

Monografija tretira s podjednakom sadržajnošću i ono što je stilsko-žanrovska likov-na poetika ovog slikara, ali u isto doba precizno određuje periode, moglo bi se kazati, njegovog stilskog odnosa prema elementarnoj likovnoj materiji...

Kako monografije, en général, imaju zadatak predstaviti, u jednoj dubinskoj dimen-ziji, čovjeka o kojem su pravljene, a i po kojem su pravljene, jedan njen dio posvećen je uspomenama na djetinjstvo, ranu i kasnu mladost, zrelo doba, godišta, koja ljudski oplemenjujemo i opredmećujemo...

Zanimljiv je luk koji revnostan uvidnik u ove listine može konstruirati od, možda, jedine slikarske meditacije-uspomene na nekadašnju kavanu Rondo-mjesto istinskog summita svih Mostaraca, osobito subotom i nedjeljom, do čudesnih platana, mostar-skih, koji i u rascvaloj i ogoljenoj verziji pokazuju jedno i jedino: tu golemu vertikalnost Zemlje Humske...

Topićevi pogledi na likovnost zavičaja, i to treba zamijetiti, jedanput su vezani za ono što je gradskost, za urbanitet par excellence, ali već sljedećeg trenutka pitomi hercego-vački rural dobit će prostor da se „dimenzionira“ diljem ovih unikatnih listina...

Prikazati ovu monografiju nezahvalan je posao, jer mi nemamo u riječima dostatnih nijansi za čudesni umjetnikov kolorit...

Posebice se to odnosi na moju istinsku fasciniranost jednim prizorištem raspetog Krista nad Mostarom, ili pak u čudesnim crveno-crnim ritmovima datog Krista, u prosto-ru gotovo ezoterijskog panoptikuma...

Slikanju Krista Topić je posvetio značajne dijelove svoga opusa, jednako kao što je ovaj mostarski i hercegovački slikar prvi autentično naslikao Gospu međugorsku...

U njegovom lirskom solilokviju slikarskom, zapućenom prostorištima crkava, pro-storištima Božjih kuća, dominira onaj harmonijski akordeum, koji pozicionira njegov opus u prostore između realnog, irealnog i nadrealnog...

Po mnogo čemu je Topić različit od sveukupnog slikarskog korpusa suvremene hercegovačke umjetnosti, pa i hrvatske umjetnosti uopće...

Ali je po mnogo čemu i srodan s nekim drugim majstorima likovne lingue ovih pro-stora...

Jer, pogledajmo samo nar, hercegovački šipak, kao inspirativ ovoga slikara...


Diferencija specifika Topićeva tretmana nara jest u tome što on nar kontekstira, čak i nar u ono što se zove prostor rijetke duhovnosti, duhovnog argumentuma, kojim umjet-nik svjedoči ne samo o hereditarnim slojevima i slojevitostima hercegovačkoga bitka i Humske Zemlje uopće već o suvremenoj inkantaciji sveukupnog življenja, rastvorenosti egzistencije i rastvorenosti civilizacijskih modela...

Topić je vrstan portretist koji nalazi, osim onoga što pripada hiperrealističkom logi-ciranju i dostatnu i stamenu uvidnost u ono što je psihološki portret osoba kojima se slikarski posvećuje...

Tu je dominantan u svojoj dubinskoj pozicioniranosti gospodstvenog markantnog, postojanog življenja lik Josipa Muselimovića.

Topić tu nalazi čak i skriveni vibrato psihološkog portreta, koji korespondira s uku-pnošću djelovanja ovoga čovjeka.

Kada se posveti onome što se zove, u suvremenom likovnom izričaju, instalaciji, Topić se kao likovni tvorac novih svjetova, novih likovnih mogućnosti i nove izražajne punine nalazi na terenu koji je, po mnogo čemu, njegovo prirodno stanište!

Tu Marin Topić iskazuje ne samo svoj izvorni umjetnički talent već i rijetko uzorno obrazovanje, više nego dostatan otvoreni sustav prihvaćanja informacija iz suvremenog svijeta, jednostavno taj dio njegovog stvaralaštva odaje Topića kao angažiranog intelek-tualca u svim mogućim infernalijama svijeta i života u kojem egzistiramo...

Monografija Marina Topića jest skenerski prolazak kroz osobnost ovoga neobičnog slikara i heretičke pojave na društvenom i političkom nebu, ali je i religijska ostrašćenost ovog umjetnika prisutna u svakom trenu i na svakoj listini ove knjige...

Također, valja podcrtati da je ukupni događaj, koji stvaraju likovne atrakcije, ali i tek-stualne cjeline ovoga libra, fascinantna činjenica o prebivanju nekog sasma nepozna-tog umjetnika u svakom od nas, jer se sublimna dimenzija Topićeve umjetnosti različito odražava u svakoj pojedinačnoj ljudskoj osjećajnosti...

Birajući tiskaru Grafotisak gospodina Stipana Vranješa, nakladnik je ove knjige uči-nio prije svega polzu, karizmatički pomak, nevjerojatni poklon čitateljima, ali i autoru.

Ne mogu se oteti dojmu da poslije izlaska monografije Marina Topića ovaj umjetnik ne može nazad; od njega se ovom monografijom traži sve više i više, ali da poslije ovakove monografije niti stvari u nakladništvu i tiskarstvu, bar u svezi sa slikarskim mo-nografijama nemoguće ići ispod razine ovakova umjetničkog akta.

Svetkovina je duhovnosti biti s ovakovim ljudima, svetkovina je boraviti u Zemlji Humskoj, nemoguće je ne ocrtati u osobnom duhovnom habitu svakoga od nas Ma-rinov srcegram i Marinove sanje, čvrsto ukotvljenje u korjeniku Zemlje Humske, ali i zapućene zvjezdariju šimićevskih tonova pjesničkog osjeta svijeta...

Na ponos je svima koji su bilo kakav doprinos dali u provedbi nauma gradnje har-monijskog sustava ove monografije.

Čestitam im i zahvaljujem.


Mladen VUKOVIĆ

500 godina Marina Držića(likovnjaci u slavu Marina Držića Vidre)

Činjenica da nije sačuvan niti jedan portret slavnoga hrvatskog renesansnog kome-diografa Marina Držića Vidre (Dubrovnik, 1508. – Venecija, 1567.), pa makar mu i rođeni brat Vlaho bio slikar, olakšala je posao ovodobnim likovnim umjetnicima da ne robuju kakvim-takvim „zadatostima“ piščeva obrisa glave, koja bi se likovna matrica trajno re-ciklirala i bezbroj puta bivala otisnula u proteklih pet stoljeća. Zato su u prošlom stoljeću kipari Ivan Meštrović, Ivan Sabolić i Antun Augustinčić imali punu slobodu u zamišljanju i odlijevanju u bronci tog pisca i njegovih scenskih junaka. U bivšem komunističkom režimu Meštrovićev spomenik Držiću, po nekima i zato što je u kiparevu ateljeu izra-đen kao svećenik, iako su njegovu socijalnost i buntovnost u urotničkim pismima vlasti htjele preveć ideologizirati kroz marksističku dioptriju, prije pola stoljeća nije postavljen unutar zidina Grada već u turističkom naselju Babin kuk. Ipak, za ovogodišnju 500. obljetnicu možebitnog rođenja tog glumca, pjesnika, komediografa, svećenika, rektora, diplomata i urotnika, Meštrovićev je odljevak spomenika Držiću, uz poneke javne prije-pore ljubitelja dubrovačkih starina, 3. rujna 2008. ipak svečano ušao u Grad iz kojega je za života prognan, jubilejskim premještanjem na mjesto između Kneževa dvora i Gradske vijećnice. A na upražnjeno mjesto na babinu kuku bit će postavljen odljevak spomenika Vidrinu Pometu, rad Antuna Augustinčića, koji se nalazi ispred zagrebačke vile Zagorje.

Sve do ove jubilejske godine slikari nisu često crtali nepoznati dum Marinov lik, poznat je tek gvaš Ive Dulčića. Desetak novih slika i crteža iz kista Josipa Škerlja, Bože Drmića, Ante Strinića, Zorana Raosa i Senke Ilić-Jukić premijerno su otisnuti u zbor-niku pjesama posvećenih Marinu Držiću Vedri Vidra (HKD Napredak, Dubrovnik-Split, 2008.). Nakon dugo vremena, u dubrovačkoj crkvici Domino (Svih svetih, u kojoj je dum Marin svirao i bio rektor) 20. lipnja 2008. ta je knjiga držićevskih stihova i predstavljena, a popratnu Molitvu za Dum Marina na latinskom je predvodio biskup dubrovački mon-sinjor dr. želimir Puljić. Kako je te večeri bila nogometna utakmica Hrvatska – Turska, poveznicu nogometa i Držića otkrio je akademik Luko Paljetak kazavši kako je dum Marin bio prvi koji je u hrvatskoj književnosti spomenuo riječ “balun” u predstavi Dundo Maroje, a i u blizini Domina na crkvici Sv. Roka još od 1574. stoji latinski natpis “Sjetite se da ste smrtni vi koji se igrate loptom”.

Nakon više ovogodišnjih kazališnih programa u slavu 500. rođendana Marina Držića Vidre, Dubrovčani se odužiše tom velikanu komedije (prije Molièra i Shakespearea) i novim likovnim uradcima na čak pet izložbi. 5. lipnja 2008. u samostanu Svete Klare,


u organizaciji Osnovne škole Marina Držića, otvorena je izložba Marin Držić u djelima akademskih slikara. Svoje slike nadahnute djelom velikoga pisca izložila su 24 autora, mahom mlađi slikari koji su diplomirali na Likovnoj akademiji u Širokom Brijegu, ali su na izložbi i dubrovačkih autori: Josip Škerlj, Josip Trostmann, Ivo Grbić, Marija Jug Pecarić, Neda Kuzek, Viktor Šerbu, Antonija Rusković, Iris Lobaš, Ivana Lujak... Uokvi-renost temom Marin Držić i njegovo djelo, prema zaprimljenim djelima niti u jednom trenutku se nije pokazalo kao eventualni nedostatak ili ograničenje u stvaralačkom radu zastupljenih umjetnika - zapisao je u katalogu izložbe Antun Karaman.

Tijekom ljeta u dvije dubrovačke ulice (Palača u Ulici od puča 16 i Široka) postav-ljena je izložba crteža Iva Grbića, umjetnika koji je najtješnje povezan sa slavnim dum Marinom. životna mu je sudbina namijenila da je 36 godina živio u kući u Širokoj ulici, u kojoj je živio i književnik Marin, na kojoj je 1967. godine postavljena spomen ploča i u koju je 1989. godine uselio Dom Marina Držića. I kao što su mnogi Marinovi tekstovi zagubljeni i nestali, tako je nestala i Ivina likovna riznica: srpsko-crnogorski su agre-sori 1991. godine granatom pogodili baš crkvicu Dominu i Dom Marina Držića, kojom prigodom je izgorjela cijela kuća Iva Grbića, a s njom i mnogi crteži koje je radio na predlošcima Držićevih drama.

U Atriju Kneževa dvora 13. srpnja otvorena je još jedna Grbićeva izložba - „Marinu Držiću u čast“. Ivo Grbić, čiji se medaljon s Držićevim likom najčešće objavljuje, ostvario je najbolja djela kombinirajući crtaće tehnike (olovka, ugljen, tuš, kreda), pastelu i tem-pere te obrađujući glazbene i folklorne motive, svijet mora i Grad. Sastavni dio izložbe su fotografije Grbićevih velikosrpskom agresijom uništenih djela, te oslikane zaštitne daske s palače u kojoj je živio i radio, na kojima su ispisani i tekstovi iz prologa Držiće-vog “Dunda Maroja”. Ova izložba potvrđuje veličinu i neprolaznu vrijednost književnog djela Marina Držića, te neuništivost umjetnosti i stvaralaštva uopće.

U atriju palače Sponza 11. srpnja 2008. otvorena je izložba Libar od negromanci-je mladog zagrebačkog kipara Vitolda Košira, akademskog kipara i glazbenika, člana Simfonijskog orkestra HRT-a, koji u svojim skulpturama predstavlja zagubljenu glaz-benu ostavštinu Marina Držića, za kojeg navodi da je svirao 11 glazbala. Ostavština se predstavlja tabulatorom, notiranjem instrumentalne glazbe. Kipovi su izrađeni od zahrđalog željeza, dijelova asfalta, isluženog hladnjaka automobilskog motora… Riječ je o devet skulptura u obliku diptiha, rastvorenih knjiga, ili pak pločama s pomičnim preklopnim segmentima. Iako je forma knjige već ranije bila predmetom Koširova kipar-skog izričaja, u ovoj se prigodi evociranja spomena na opus jednog ‘Čovjeka od pera’, pokazala više nego prikladnom. Sposobnost montiranja predmeta i materijala preuze-tih iz stvarnosti i njihovog transponiranja u prošlost putem simboličkih značenja Košir na kraju podvlači instalacijom, velikim diptihom sastavljenim od gipsanih ploča unutar kojih je ukomponiran stari gradski sat, koji je otkucavao vrijeme još u Držićevo doba. Ovim ‘ukoričenim’ vremenom, vremenom koje je stalo s nastankom djela, ali koje se ob-navlja sa svakim novim čitanjem, Košir je na najbolji mogući način zaokružio svoj ciklus skulptura posvećen velikom piscu i njegovom bezvremenom, pa stoga, i besmrtnom opusu, ukazavši time na još jednu mogućnost njegova interpretiranja i doživljavanja – piše u katalogu izložbe Borivoj Popovčak.

Akademski slikar i svestrani umjetnik Toni franović, koji izlaže diljem svijeta, 26. srp-nja je u dubrovačkoj galeriji Artea izložio ciklus slika, akrilika i crteža posvećenih Marinu


Držiću. Na velikim formatima promišljao je „držićevsko-šekspirovski dramski eros“. Vla-snica galerije Tea Batinović Mitrović priredila je otvorenje izložbe pod maskama, kojima se dodatno htjelo poručiti kako se odaje zvjezdani prah meštru od scenskih maski.

Očekujući do konca godine objavu dvosveščana Leksikona Marina Držića u izdanju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, dometnimo da su Hrvatske pošte 22. travnja, na Dan hrvatske knjige, u nizu Znameniti Hrvati objavile poštansku marku s Držićevim likom (skupa s Petrom Zoranićem i Silvijem Strahimirom Kranjčevićem, čije obljetnice ove godine također slavimo). Držićevu marku u vrijednosti od 7,20 kuna s Dulčiće-vim crtežom dizajnirali su Rešić i Zrinski. A Croatiarecords je objavila CD nosač zvuka Stav’te pamet na komediju. Na tom je albumu urednica Ljerka Marković Gotovac, s više dugosvirajućih vinilnih gramofonskih ploča objavljivanih prije tridesetak i više godina u znamenitoj Jugotonovoj zvučnoj ediciji Diskotalija, izabrala snimke monologa i scenskih dijaloga iz Držićevih komada Dundo Maroje, Novela od Stanca i Skup koje govore Miše Martinović, Pero Kvrgić, Rade Šerbedžija i drugi glumci. Uz glazbu Đele Jusića ugođaj baštine ojačali su i stihovi Džore Držića (Odiljam se) i Hanibala Lucića (Jur ni jedna na svit vila), kao i Luka Paljetka koji je duhovito opisao nemirni Marinov život koji je ekrani-ziran u Bulajićevu filmu Libertas, kasnije pretočen u petodijelnu tv seriju na HTV-u.


Atif KUJUNDžIĆ

Svjetlan Junaković1

slikar – ilustrator

Volimo vidjeti i imati knjigu koja lijepo izgleda. Nerijetko, u prvi mah, ali nekad i trajno, izgled knjige stavlja u drugi plan njezinog autora i sadržaj do glasnog uzvika: Bože, kako lijepa knjiga! Izgled može prodati knjigu. Naročito, knjigu za djecu. Zapravo, izgled je odlučujući u prodaji knjige za djecu. Kad knjiga lijepo izgleda, djeca, naprosto, ne pitajući o sadržaju, kažu: Hoću ovu knjigu! Ilustrator/dizajner knjigu izgledom može učiniti i trivijalnom do mjere odbijanja i čuđenja iste snage.

Međutim, premda je rečeno tačno, samo iznimno govorimo o dizajnu knjige i ilustra-toru. U nivou izdavačkog projekta i poduhvata još i ima riječi o tome. Titularni podaci u knjizi, koje prema zakonskim odredbama knjiga i kataloška obrada podrazumijevaju, sadrže i ime ilustratora. Ali, u knjižari i životu, tokom predstavljanja i u medijima, ilustra-tor se spominje samo iznimno i tangencijalno. Doduše, ni istinski dobri ilustratori nisu tako česti.

Ako je ilustrator/dizajner dobar, ubrzo postaje tek podrazumijevajući zaštitini znak biblioteke, konstanta ljepote izdavačkih projekata, pa istog u većoj mjeri podrazumi-jevamo, negoli razumijevamo. Nerijetko, s odlaskom dizajnera poklapa se i zatvaranje ili transformacija određenoga izdavačkog projekta, edicije. Tada počinju i traju priče o estetskim čarolijama Huska Balića, Andree Peterlik Huseinović, Zdravka Mićanovića, Zlate Bilić, Mehmeda Akšamije, željka Marjanovića, etc. Jer, kao i uvijek, uistinu dobro rade samo rijetki pojedinci.

Logotipi, žive drugačije i duže.

* * *

Bavljenje ljepotom knjige nazivamo primijenjenom umjetnošću, premda je u jednom trenutku neophodno imati zaista genijalnu i originalnu ideju, a potom i vrhunsku vještinu

1 Svjetlan Junaković, rođen u Zagrebu 1961. godine, diplomirao kiparstvo 1985. godine na Acca-demia di Belle Arti di Brera u Milanu. Do sada ilustracijom se pojavio na svim značajnijim izložbama svijeta. Njegove autorske slikovnice objavljene su u preko dvadeset. Samostalno je izlagao ilustracije u Minhenu, Mantovi, Monci, Busto Arsisziu, Lissoneu, Ljubljani, Bariju, Budimpešti, Zagrebu, Mariboru, Šibeniku, Varaždinu... Od trinaest nagrada koje je primio za svoj rad, izdvaja one dobivene u Nju Delhiju – 1998., Bratislavi – 2001., Bariju – kao najbolji ilustrator u Italiji – 2002. i 223. godine, u Japanu – 2004. godine. Predaje ilustraciju na internacionalnoj ljetnoj školi u Sarmedeu (Treviso, Italija) i na Likovnoj akademiji u Zagrebu. /.../


kao pretpostavku otiskivanja u čudesni prostor likovnog oblikovanja knjige i bavljenja njezinom ljepotom, ilustriranja teksta, kao i njegovoga grafičkog oblikovanja, pravljenja plakata, logotipa.

Postoje talentirani ljudi koji tu primijenjenu mogućnost čine apsolutno: umjetnošću, tako, pa o tome nema, niti može biti, dvojbe. No, uvijek je, i u dužem vremenskom raz-doblju riječ, tek, o uistinu rijetkim pojavama čije nas angažiranje i rezultati raduju.

Jedan takav, izvanredan, a, nasreću, još uvijek relativno mlad čovjek koji je povod ovome razmišljanju i zapisivanju, jest: Svjetlan Junaković i neposrednije: njegova Izlož-ba ilustracija koja je postavljena u Bosanskom kulturnom centru Tuzla u okviru programa književne manifestacije koja okuplja pisce za djecu s prostora južnoslavenskih jezika, pod lijepim nazivom: Vezeni most, čiji su organizatori: Dom mladih Tuzla, Društvo pri-jatelja knjige Mali princ Tuzla i Izdavačka kuća Bosanska riječ – Das Bosnisches Wort Tuzla – Wuppertal.

* * *

Čudom svoga talenta, kombiniranih likovnih tehnika i postupaka, nevjerojatnog crtač-kog umijeća i boje, Svjetlan Junaković ljepotom štedro obasipa i obasjava knjige i plakate čiju vrijednost vidimo upravo u mogućnosti paralelnog čitanja, od kojih je jedna zadata tekstom, a druga otvorena njegovom ilustracijom. Iz tako postavljene alternative koju nudi knjiga do nas dopire naša, dakle stvarna, mogućnost čitanja, kao plemeniti dar koji pro-ducira amalgam nastao u nivou prethodne dvije autorske opcije: teksta i slike.

Okrenut, prije svega, knjizi za djecu, Svjetlan Junaković je koncipirao likovni svijet, uvjetno kazano: nezgrapnih likova živih stvorenja /u kontekstu likovnih rješenja, arhi-tektura mu je crtački precizno i slikarski visokoestetizirana/ koja se s očitim, nedvosmi-slenim naporom i savlađujući očigledno u sebi samima sadržane teškoće – naprežu dohvatiti ljepotu kao smisao svoje prisutnosti. To je ona optika koju neizbježno imaju djeca u procesu odrastanja i postizanja svojih želja i ciljeva. /Zbog čega im je Junako-vićeva ilustracija iznimno prirodna i bliska/.

Pri tome, ako je riječ o likovima ljudi, oni to čine svim sredstvima, kako je to ljudima i slično. U estetici likova i njihovom rasporedu u prostoru, nerijetko, osjećamo šagalovski zadatu zakonomjernost, ali i estetiku crtanoga filma o profesoru Baltazaru... Za djecu Junakovićeve likove čini privlačnim činjenica da uspijevaju u svojim namjerama, koje im je kao ilustraciji – zadao autor teksta, a ilustratotor, premda zna sve o njihovim proble-mima, iznalazi rješenja koja očaravaju ishodom zajedničkog pregnuća pisca, ilustratora i likova koji izrastaju iz njihove mašte, a ne sliče ni na što poznato do sada, osim na spomenutu unutarnju tenziju da se osvoji svijet.

* * *

Svjetlan Junaković, naime, ima sasvim usvojenu, onu, za djecu instaliranu i neprije-pornu šifru, prema kojoj nam ništa ne uspijeva otprve i sve valja skrpiti iz puno dijelova i puno pokušaja, varaćajući se: isponove. To je za djecu izuzetno ohrabrujuće. Jer, ako i uspijemo, onda je to na samoj granici mogućega, kada smo svakoga časa spremni su-novratiti se i nestati, prije svega zato što smo do toga tako teško i na kompliciran način


došli. Zato djeca i misle da se treba igrati. A kad je riječ o igri, može se oponašati, zami-šljati, maštati i sve što dosegnemo igrom i maštom – stvarno je i bez znaka pitanja.

Zato, na plakatu za književnu manifestaciju Vezeni most možemo vidjeti kako klaun svojim krhkim i slabašnim rukama, koje izviruju iz golemih rukava penjoara, raspinje konac kao vezeni most, preko konca, ni manje ni više, s jedne na drugu stranu – pehli-vani – ekvilibrira slon na zadnjim nogama držeći prednjim nogama štap za balansiranje i održavanje ravnoteže. Na vrhu klaunova nosa, balansirajući samo na jednoj zadnjoj nozi, održava se nosorog i pri tome žonglira raznobojnim kuglama ili balonima. Sve se ističe na bijeloj pozadini zida presvučenog raspucalim krečom ili bojom.

Čarobnjak leti podržavan krilima improviziranim od crvenog plašta, nošen elisom na svojoj pilotskoj kapi, klaun nadlijeće grad kao violinist na slikama Marca Chagalla, a prema njima lete ptice, pčele i avioni i, svi, u visini nadlijeću grad i brdo obraslo šumom. Cijela stvar je opstajuća i relevantna u pogledu i mašti djeteta zagledanog u stari bijelo okrečeni zid ili u izmaglici tonući stari rukopis. Dakle, na plakatu Svjetlana Junakovi-ća sve se događa stvarno: jednako to što vidimo i dječja mašta u kojoj se ilustracija uspravlja, jer taj ispucali bijelo okrečeni zid i rukopis u izmaglici podloga su mašti, oku dječjeg unutarnjeg svijeta.

* * *

Junakovićeva maštovitost opstaje u toploj kolorističkoj paleti dječjeg viđenja svijeta u kojoj je sve moguće na najprirodniji način kao snaga i energija želje za rastom koji će donijeti ostvarenje želja i nada. Bubamare vrijedno prebojavaju gepardovu glavu i njegove pjege u sebi slične boje, dok gepard dobroćudno žmirka žutim očima i očito, draškan kistovima, blago reži s uvijenim bijelim očnjacima.

Toplo osjenčen jutrom, grad je pun pokreta i života koji više naglašavaju dugačke sjene negoli jureći pas i dijete koje tjera obruč. žaba se uspinje uz list do mjesta na kojem je čeka djevojčica koja će postati začarana princeza, dok se bubamara sprema poletjeti, a vilin konjic lebdi u mjestu. Svjetlan Junaković je čudo zapažanja i likovnog oblikovanja dječje mašte do mjere cjlovitog i paralelnog svijeta.

* * *

U radu Svjetlana Junakovića boja je bitno sredstvo njegova likovnog jezika i izraža-vanja u oblikovanju ilustracije i knjige. Na čudesan način, oplemenjenom i amalgamira-nom paletom, Svjetlan Junaković izbjegava napadne i agresivne kolorističke tonove, a tako kultiviranom paletom djeluje smirujuće i intelektualno produbljujuće na mogućno-sti recepcije teksta koji dijete čita.

To, istodobno, znači kako Junakovićeve ilustracije ostavljaju u drugom planu ili čak sasvim po strani atmosferu simplificiranog čitanja ilustrirane knjige, a neodoljivo suge-riraju topao i prisan odnos čitatelja prema tekstu iz kojega ilustracije izrastaju i s kojim srastaju kao umnoženu potenciju smislova i značenja za mladog čitatelja.


* * *

U dijelu književne manifestacije pisaca za djecu Vezeni most u Tuzli nagrada za najbolju knjigu za djecu objavljenu na području južnoslavenskih jezika 2004. godine dodijeljena je Arsenu Dediću za knjigu Dječje oči, koju je cjelovito likovno oblikovao i ilustrirao Svjetlan Junaković.

Danas, kada je to tek kulturna činjenica u prošlosti, teško je razlučiti jesu li nagrađe-ne pjesme Arsena Dedića – koje su, bez sumnje, izvrsne, ili knjiga koju je tako sustavno i konzistentno učinio lijepom Svjetlan Junaković – bile odlučujuće za osvajanje ovoga visokog priznanja. Tada sebi i postavljamo pitanje jesu li, uz jedan plemenit i vrijedan gest dodjele nagrade Arsenu Dediću, učinjene i dvije krupne pogreške: izostajanje na-grade za ilustratora, ili nagrade za neki – možda i bolji tekst, koji nije tako lijepo opre-mljen i ilustriran?! To su realne opcije.

Razumije se, to kao pitanje manje je važno od činjenice da postoje ljudi koji su u

stanju napisati takve knjige i oni koji su spremni na tako snažan i ekspresivan likovno-estetski poduhvat i izljev ljepote u komuniciranju s tekstualnim predloškom. Svjetlan Junaković to, bez sumnje, jest.

* * *

Poetički i filozofski, dakle, rad umjetnika Svjetlana Junakovića u figuralnom nivou likovno-estetskog zahvata na knjizi i plakatu, bez traga nedoumicama možemo razu-mijevati kao estetiziranje čovjekove groteskne prisutnosti u zadatostima okruženja. U toj opciji on je uspješan na način dječjeg viđenja svijeta, dakle: na stvaran način koji traje. U figuralnom nivou uistinu groteskne, ali visoko estetizirane i funkcionalne na kompozicijskom i u odnosu prema tekstu, rafiniranim slikarskim smislom kolorirane ilu-stracije Svjetlana Junakovića, pred nama se pojavljuju kao čisti fenomen njegova dara, profesionalnog cilja i smisla, koji i mi usvajamo s radošću svijesti o sličnom viđenju i stvarnog svijeta.


čitaonica

Ante MATIĆ

ČitaonicaOdvjetnik i književnikjosip Muselimović, Moje odvjetničke godine, Advokatska/odvjetnička komora Federacije bih, sarajevo, 2008.

Odvjetnik, pisac i pjesnik Josip Muselimović ovom je knjigom proze zorno dokazao da je podjednako dobar odvjetnik i književnik. Šesnaest odvjetničkih priča i četiri drame s dodatkom slika i recenzijama ukoričio je Muselimović i ostavio zapis o sebi, riječju i slikom, i onima koje je branio kroz svoju uspješnu dugogodišnju odvjetničku praksu. Knjiga se čita poput napeta romana i pisana je književnim jezikom i hercegovačkom ikavicom. Svaka je priča zasebna cjelina i sve zajedno tvore zanimljiv mozaik o kronici jednog vremena koje podjednako u čovjeku izaziva udivljenje i sažaljenje. Bilo je to vri-jeme komunističke opresije, nasilja svakojake vrste i ataka na ljudsku pamet i dušu; bilo je to vrijeme verbalnog delikta, Titova kulta ličnosti i prešućivanja komunističkih zločina ili, bolje rečeno, pakleno uspješno prikrivanja zločina koje su počinili Titovi partizani i komunisti poslije rata. Skromno vrijeme puno zla svakojaka. Mislim da ova rečenica jednako vrijedi za odvjetnika i književnika Muselimovića koji je to skromno vrijeme do-brotom i ljudskom srećom obogatio svojim pričama o zlosilju i tragičnim sudbinama pojedinaca u vrijeme komunističkog pravosuđa. Velimir Laznibat, Luko Paljetak, Nino Gvozdić, Miljenko foretić, željka Turčinović i Ivan Sivrić prosuđivali su rukopis ove knji-ge svatko iz svog kuta i iz svog vidokruga. Nitko od njih nije zapazio nešto što je bitno u ovoj Muselimovićevoj priči o junacima i zlotvorima naših dana, a to je ljepota ikavice koju Muselimović ubacuje u svoje priče. Ta ikavica je tako pitka i žitka kao hercegovač-ka čuvena žilavka; opora, ljuta i gorka poput pelina; britka i oštra poput domaće her-cegovačke loze; blaga i slatka poput mlijeka majčina. Uživao sam u Muselimovićevoj ikavici, pogotovu u nekim dijalozima, koji su majstorski napisani, baš onako kako se govori u narodu. Iz svog bogatog odvjetničkog rada i svakakvih doživljaja u sudnici, izvan sudnice i u komunikaciji s optuženima i onima koji ih napadaju ili brane kao i on,


Muselimović je izdvojio neke slučajeve i ispričao svojim jezikom priče, koje bi se mogle nazvati i Iz komunističke roptarnice. Neke slučajeva ispričao je u priči i tu istu priču pre-tvorio u dramu. Ispalo je tako da su drame uspješnije od priča. Možda je pomalo šteta što Muselimović nije napisao nijednu priču čistom, izvornom hercegovačkom ikavicom, a možda bi sve odvjetničke priče bile uspješnije kao drame. Očito je da Muselimoviću više leže dijalozi od opisa ljudskih duša i krajolika. Bilo kako bilo, ova knjiga zaslužuje pažnju, jer u njoj ima za svakoga ponešto. Povjesničar će nešto naći, sociolog isto tako, filolog, penolog, obični čovjek ili sladokusac dobre proze.

OBJAVA I SPOZNAJAFranjo Topić, Čovjek pred objavom Boga, vrbosanska katolička teologija, sarajevo, 2007.

Poznati i priznati teolog, profesor i dugogodišnji predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak doktor franjo Topić objelodanio je svoju doktorsku disertaciju, koju je obranio 1985. godine na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu.

Tema Topićeva znanstvenog rada jest Misli i pogledi čovjeka pred objavom Boga, poznatog švicarskog teologa, jednog od najpoznatijih i najpriznatijih teologa dvade-setog stoljeća, filozofa i književnika Hansa Usra fon Balthasara. Nije nam Topić samo predočio misli velikog teologa Balthasara, već je kritički prikazao cjelokupnu misao švicarskog teologa, koji je u svoje doba bio možda najcjenjeniji teolog u svijetu. Baveći se sustavno Balthasarovom teologijom, Topić je doktorskom disertacijom pridonio ne samo recepciji Balthasarove misli već i razvoju teološke misli u dvadesetom stoljeću, posebice teologije objave na hrvatskom govornom području. Prije svakog poglavlja Topić je citatom znamenitog pjesnika ili poznatog mislioca ili filozofa osvježio nam pam-ćenje i ujedno izazvao da pročitamo poglavlje nadušak, isto onako kako žednik pije vodu iz pregršti na vrelu potoka u gori. Knjiga je podijeljena u tri dijela i sadrži osam poglavlja. Disertacija je pisana talijanskim jezikom i objavljena 1990. godine u Rimu kod uglednog izdavača Herdera. Konačno smo dobili i hrvatsko izdanje Topićeve doktor-ske disertacije. Tisuće članaka, stotine studija i disertacija, deseci knjiga i monografija objavljeni su u svijetu na raznim jezicima o ovome teologu. U tom šumu o fon Baltha-saru posebno mjesto zauzima Topićeva knjiga o krucijalnom dijelu Balthasarove misli i odnosa čovjeka i Boga. Balthasar je za života objavio 75 knjiga i 400 studija. Ovog plodnog pisca, mislioca i teologa Topić nam je približio i prilično dobro objasnio o čemu se radi u njegovim djelima, koja su temeljnik za polazišta i pribježišta nove, moderne teološke misli u svijetu.


KNJIGA O DRAGIM PISCIMAvinko Grubišić, Volitve, društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2007.

Namučio sam se pokušavajući odgonetnuti što znači naslov ove Grubišićeve knjige. I nisam uspio proniknuti sve dok ga nedavno nisam sreo u Zagrebu i pitao što značli naslov, a on odgovara otprilike ovako: Svaki čovjek, pa tako i svaki pisac ili pjesnik, ima neke knjige koje više voli od drugih. Tko su pisci koje naš poznati poliglot, sveučilišni profesor u Kanadi, pjesnik, pisac i prevoditelj preferira, a koje su knjige koje izdvaja od ostalih i koje voli?

Petar Abelard, Erazmo, Rabelais, Macpherson, Zamjetin, freud, Durrenmatt, Bullins i slikar Arnold Bocklin. Tomu je dodao još priču o filmu Pasija Mela Gibsona. Pisac kaže da je ovu knjigu pisao u različitim prigodama i u različitim okolnostima. Bez obzira na vrijeme nastajanja i okolnosti, Volitve su pisane majstorski, umješno i stilistički savršeno u duhu hrvatskog jezika. Radi se o sjajnim esejima vrsnog stilista hrvatskog jezika.

Knjiga se rado čita gotovo isto onako kao je Grubišić čitao i iščitavao knjige svojih omiljenih pisaca. Svaki od njih nešto kaže na svoj način, pa je to sve Grubišić čitao na svoj način, gledao slike svojih dragih slikara koje nešto znače i gledao filmove koje je uživao gledati i koji nešto govore. Gibsonova Pasija čudesan je i potresan film. Voljeni tekstovi i pisani s ljubavlju, srcem i umijećem. Književni znalac i jezični sveznadar napisao je knjigu koju sam čitajući zavolio i preporučujem je svakomu tko želi pročitati nešto što ostaje kao neumrla uspomena na pisca i njegovu priču o vremenu i ljudima s kojima je živio.

PJESME O SVETOM I UKLETOMFabijan Lovrić, Totus tuus, Pučko otvoreno učilište knin, 2008.

Knjiga pjesama fabijana Lovrića nije velika, ali je zato znakovita. Podiljena u četi-ri podioka, sadrži sedamdesetak pjesama. Kršćanski pjesnik ili, bolje rečeno, Lovrić je pjesnik kršćanske inspiracije i orijentacije. Knjiga počinje detaljem s Trga svetoga Petra u Rimu. Kolektivni zanos, kolektivna svijest, kolektivni duh, kolektivno nadahnu-će, kolektivna muka, kolektivni jad, kolektivna molitva, kolektivni grijeh... Moglo bi se unedogled nabrajati ono što čovjeka čini čovjekom ili ga unizuje do ništice. Jedno je točno, pjesnik fabijan Lovrić ovom je zbirkom pjesama učinio odlučujući korak u svom pjesničkom svijetu i životu riječi, koje je vješto sročio u vezane i nevezane stihove, u klasične strofe ili slobodne, nevezane stihove. Naslov knjige jasno kaže da se pjesnik predaje Bogu posvema, bez zadrške, bez ikakve rezerve, zle nakane ili namjere, onako prostodušno kako to čine oni kojima nije stalo do forme, već do smisla i sudbinskog životnog cilja u eshatologiji svesilja. Pjevajući o Isusovoj muci, križu, smrti i uskrsnuću, Lovrić je zašao dublje u eshatološki smisao čovjeka našega doba, jezikom, bez natruha i tuđica. Neki stihovi su teško shvatljivi za običnoga čitatelja, ali su zato poslastica za sladokusce prave, misaone poezije.


RIJEČI OD ZEMLJE I NEBAMilovan Miković, Slušaj: zemlja, riječi, Panonski institute, Pinkovac-Guttenbach (Austrija), 2007.

Pjesnik, prozaist, kritičar, esejist, prevoditelj s mađarskog i njemačkog, televizijski scenarist, publicist i novinar Milovan Miković jedan je od najplodnijih i ponajboljih knji-ževnika koji žive i rade izvan Hrvatske. živi u Subotici. Od prve objavnjene knjige Ispi-tivanje izdaje 1989. godine do ove najnovije zbirke pjesama, Milković je objelodanio dvadesetak naslova proze i poezije. Ova zemlja nas izdala, naslov je jedne Mikovićeve pjesme. Na kraju te pjesme pjesnik izriče prokletstvo. Kulturni život Hrvata u Bačkoj ne može se ni zamisliti bez pjesnika i kulturnog djelatnika Milovana Mikovića. I ova je zbirka još jedan dokaz tomu. Zato to njegovo prokletstvo podsjeća donekle na biblijske proroke, koji su znali bodriti svoj narod, opominjati, a katkad i proklinjati. Zanimljivi su znakoviti naslovi Mikovićevih pjesama. Oni su, kao i riječi u pjesmi, od zemlje i neba. Zapravo sazdani su od istog materijala kao i poeta. U lopovsko vrijeme Miković piše Lopovsku pjesmu, pa Subotička utvrda u crnoj noći, Vitez crnoga seljačkoga kruha, Do-lazi vrijeme, Jedan što nisam ja, Božićni med i orasi, Laž o kruhu, Nikad trijezni (u pijanu narodu), Nijemo vrijeme nepoznata smjera, Iščezavanje u postojanju, Dodatak sreći, Bunjevačko mađarska priprava... Tako je pjesmu za pjesmom poredao Miković, pa kad iščitate njegovu knjigu, osjetite da kroz te riječ zemlja diše u vama, koji čitate o vremenu i ljudima koje pjesnik na svoj način opisuje, predočava i ukazuje na neke «sitnice» koje znače slobodu, blagostanje, sreću, mir, radost, nadu i život. Mikovića treba znati čitati.

ŠETNJA SVEMIROM OSOBEAnđelko vuletić, Kozmičke mreže, Matica hrvatska, Zagreb, 2008.

Pisac Gorkog sunca, Mrava i desetak knjiga proze i poezije, prozaik i pjesnik Anđel-ko Vuletić opet nas je duhovno obogatio najnovijom zbirkom pjesama Kozmičke mreže, koja je podijeljena u sedam poglavlja. Vuletić šeta svemirom osobe, preko nebeskih vrleti, kroz vražje klance jadikovce, kroz ognjeve koji se lede, cvokoće pod hladnom nebeskom kupolom, dok se glasaju iz povijesti duhovi predaka i maštarije suvremenika i pletu kozmičke mreže...

Tridesetak pjesama poredanih preko vremena kao suhozidina preko brda punog noći i samoće. Idući kroz život i vrijeme s bremenom na plećima, Vuletić nosi tajnu poruku vlastitoj glavi. Ako se sjetimo njegove uspješnice Tajna večera, ova pjesma o drugoj, ljudskoj tajni, o nesretnoj glavi, o voljenoj, kako veli pjesnik, dok prolazi ničije vrijeme i njegovi ničiji ljudi, a pjesniku kako bude. Preostaje tumaranje kao muha bez glave. Vuletić izriče stihom tešku istinu o ljudima i vremenu u kojem živimo. Ljudske su se glave usijale poput željeza umočenog u pakao. Ako je tomu tako da se ljudske glave tako pakleno usijane, dolazi velika ljudska nevolja, tragedija, zlo svakojako, jer usijane glave su spremne na sve što nije normalno i lijepo. Pjesnik se pita: Čija ruka stoji iza toga i koliko je sati i koje je doba? Pitanja teška do neodgovora. Pjesnik veli da radi svoj posao, a hoće li ga razumjeti i slagati, hoće li prihvatiti ono što im zbori uime nade i nemoguće sreće. Njemu je govoriti ili umrijeti. A ljudi su svakako pijesak i kamenje na


vječnom sprudu. Kako god bilo da bilo, pjesniku se nije snilo, već s vječitom strepnjom odgonetava jednadžbe s devet nepoznanica i ide kroz šumu koja se sama od sebe ruši i polako nestaje. Treba proći kroz vražji klanac, kroz uska vrata, usko grlo vremena, i slažući slamku na slamku smisla, isplesti mrežu u krugove, beskrajne krugove. Mreže su to za gospodu i drugove. Sutra biva danas i obratno, a nije vrijeme ratno, već po-ratno. U tomu svemu, takvu vremenu i prostoru, Vuletić pokušava podići svoju kuću. I podigao je kuću od jezika, kuću koja je lijepa za oko izvana i ugodna i udobna za život u njoj. Vuletić iz svoje kuće jezika, posljednji, kao i prvi put izviruje na prozor i gleda tko ide iz tamnoga gorja i tko se to spušta s nebeskih vrleti noseći žigicu u ruci kroz tamu koja pokušava sve prekriti i zarobiti zauvijek. Znajući da ni Bog ne može promijeniti prošlost i, na kraju svega da je Bog stvorio tamu da bismo imali svjetlo, stvorio smrt da bismo imali život. Jer, pod gomilom maštarija, što ih je skupljala lijeva ruka komunizma, nestao je čovjek. Pjesnikova tvrdnja na kraju knjige da ga ni na jednom kraju svijeta neće biti, ne pije vode, jer se svojom poezijom već dogodio i vječno će postojati ovdje gdje se dogodio. Ma što se događalo, nikad neće nestati. Ostat će kuća jezika i pjesnik u nju zatočen zauvijek. Nema uzvišenije robije.

MOLITVE U NEVRIJEMEivan Grubišić, Molitve pod križom, hkd Napredak Mostar, Mostar, 2007.

Pjesniku iz Šimićevih Drinovaca Ivanu Grubišiću ovo je druga knjiga pjesama. Pet ciklusa i sedamdesetak pjesama čine ovu zbirku, koja odiše jednostavnošću, mirišu poput vrijeska u kršu, žeste se kao poskoci u docu, vrište kao momci kad idu sa sijela, pjevuše kao vezilje i pralje, pjevuckaju kao Hercegovke dok redaju duhan ili ore kirid-žinski iz stotine grla poput onih što idu iz pića i gone na konjima mješine vina i rakije. Grubišićeve pjesme nalikuju Šimićevim čak i grafičkom obradom, a o Šimićevu utjecaju da se i ne govori, što je, mora se priznati, pomalo i normalno, jer roditi se u Drinovcimna i ne osjećati u sebi Šimićev duh gotovo da je nemoguće. Zato je moguće da Grubišić ovom zbirkom pomalo još zelenom najavi sljedeću koja će dozreti poput grožđa na pripeci i u prančioku. Pjesma Ljudi u polju govori slično jednoj Šimićevoj pjesmi. Samo svaki je za sebe i u svoje vrijeme izrazio svoje osjećaje, viđenje i slutnje. Kad se pjesnik oslobodi Šimićeva utjecaja, tek će tada napisati svoje, prave, istinske i iskonske pje-sme, kao iz prsta isisane, njegove, originalne i dušorodne, ugodne.

ANĐEO DOLAZI PO SVOJE, ĐAVO PO SVOJEZvonimir olujić, Anđeo dolazi po svoje, TiMEA, Zagreb, 2007.

Nevelika zbirka pjesama Zvonimira Olujića otkriva nam pjesnika samotnika i putnika koji putuje na svoju odgovornost drumovima, koji će «poželjeti Turaka, a Turaka biti neće», kako kaže jedna stara bosanska izreka. Listajući i čitajući knjigu, uzalud sam tražio pjesmu Anđeo dolazi po svoje. Nema je u knjizi, ali zato ima ciklus koji je tako naslovljen i ima pjesama dorađenih, ima originalnih, ima pomalo i onih koji mirišu na cvijeće iz susjednih vrtova. Kad sam iščitao Olujevićevu knjigu, jednostavno mi se na-


metnulo onako spontano i, reklo bi se, posve prirodna i normalna pomisao s obzirom na svijet i život kakav danas živimo u ovo vrijeme globalizacije, da Anđeo dolazi po svoje, a Đavao po svoje u ovom našemu ludom, lijepom i čudesnom svijetu i životu. Uspješnice su mu one misaone, a donekle ih slijede pjesme o duši. Baš tako, Olujić je pjesnik duše i za dušu, pa tko voli duhovno, duševno neka čita Olujića, jer će otkriti ožiljke na duši i dubine i ljepote onoga što čovjeka čini čovjekom. Olujić ne bi bio Olujić da nije napisao na kraju knjige zapis o sebi, vremenu i svijetu u kojem živi, diše i bitiše. To je zapravo esej o samome sebi, što većina pjesnika čini kad se dosegne u stvara-lačkom činu pisanja, življenja i umiranja. Da nisi to što jesi, tko zna kamo bi te mašta odvela, a zlo, živo ljudsko zlo dokrajčilo u vijeku i čovjeku. Zato će Anđeo doći po svoje, a Đavo po svoje. I bit će kako je tko zaslužio svojim životom, postojanjem, trajanjem i ustrajavanjem na kratkom putovanju na nebeskoj galiji od jednog do drugog otoka, od čovjeka do Boga, od zemlje do neba.

ZVON ZVONA OD DAVNINAMate Grabovac, Radosna zvona, Matica hrvatska čitluk, čitluk, 2007.

Što sam stariji, peru vičniji i iskusniji u nekim stvarima koje su beskorisne, sve više mi smetaju recenzije u knjigama, pogotovu kad ih je više. Dosta su dvije. Mate Gra-bovac ima četiri recenzije. Tin Ujević je u određenom trenutku sumnje i životne groze zavapio: Nisam li pjesnik, onda sam patnik strašne veličine. Kad ovo spopadne neke pjesnike, onda dopuste da im pjesme prosuđuje i vrednuje više ljudi. Recenzentima dobro dođe da naplate svoje suđenje poeziji i da se za njih čuje preko knjige, koja nije njihova, pa to je zaista krajnje bizarno. Neka čitatelji sude poeziji, obični ljudi, a pjesme neka objavi tko hoće i tko može, pa onda, pomozi Bože, tko se spasi u moru poezije, tko preživi, aferim mu bilo, kako bi to rekli oni koji su stoljećima dernečili i šenlučili u Bosni. Šego veli u prosudbi da je Grabovac pronašao svoj pjesnički put, Antonio Galić pak misli da Grabovac otkriva veličinu malih stvari, dok Višnja Kovač govori čitatelju da vjeruje u poeziju, a Adam Ninković, lirski raspoložen, veli da su ove pjesme tanani treptaji sazrelog pjesnika. Ja pak mislim da je knjiga neujednačena i da je trebalo još na njoj raditi, dorađivati neke pjesme, klesati. Na kraju knjige čitatelja čeka ugodno iznenađenje, a što je to - otkrijte sami kad budete čitali.

GOLA ISTINA O RATUZdenko Ćosić, Rat je počeo prije, Matica hrvatska, široki brijeg, 2007.

Poslije svakoga rata nađu se oni koji prekrajaju prošlost, iskrivljuje činjenice, prešu-ćuju istinu. Tako se nešto događa više od desetljeća u Hrvatskoj o nedavnom narod-nom hrvatskom obrambenom i oslobodilačkom ratu, kojeg su neki mudrijaši nazvali Domovinski rat. Zdenko Ćosić svojom knjigom dokazuje da nije rat počeo kako neki misle i pišu, već je naveo imena, ljude, dane i godinu, događaj kad je zapravo počeo rat. Ćosić to piše tako ležerno, dopadljivo i zanimljivo da čitate kao napetu priču, kojoj ste znali kraj, ali ne i početak. To je taj paradoks koji otkriva Ćosić čitatelju. Svaku sliku u


datom trenutku događanja Ćosić obogaćuje citatima i pisanim argumentima, dokazima o istinitosti onoga što piše, a što je prešućivano od službenih kroničara i povjersniča-ra. Rat nije počeo onim balvanima u Kninu, nego krdom tenkova koji su nagrnuli iz Mostara na Široki Brijeg. Pod krinkom nekakve vježbe jugovojske, srpska soldateska i četnička rulja pokušali su zauzeti i porobiti zapadnu Hercegovinu, a potom krenuti dalje u osvajanja Hrvatske i Bosne sve u cilju stvaranja velike Srbije. To se izjalovilo. Srbi su zaboravili što je Napoleon rekao o Hrvatima kao ratnicima i što su sve oni radili Hrvati-ma za kraljevine i Titove Jugoslavije, tamnice hrvatskog naroda. I riječju i slikama Ćosić je predočio gdje je, kako je i kada počeo napad na Hrvate l991. godine. Srpski agresor već je u hercegovačkom kamenju polomio zube, da bi ga u Oluji snašlo ono što je i za-služio – poraz srpske stogodišnje opasne politike po opstojnost i budućnost hrvatskog naroda ma gdje živio na planetu. Dakle, istine radi, zaključimo i kažimo poradi jasnosti i istine, rat je počeo u Pologu, a ne u Kninu ili Vukovaru. Tako tvrdi Ćosić, koji je sudionik toga o čemu piše i svjedok, a tako mislim i ja, koji sam bio sudionk toga rata, kao do-brovoljac hrvatske vojske. Bravo, Zdenko. Svaka čast za trud koji si uložio da napišeš istinu o hrvatskom obrambenom i oslobodilačkom ratu, koji je trajao od 1991. do 1995. godine. Bio je to rat u kojem su Hrvati pobijedili srpsko-crnogorskog agresora.

PJESME O OTOKU STRAVE I UŽASAAndrija vučemil, Bio jednom jedan otok..., riječki književni krug, rijeka, 2007.

Konačno je pjesnik Andrija Vučemil progovorio svojim glasom o Golom otoku i strahotama koje je kao mlad čovjek proživio u zatočeništvu na pustu, negostoljubivu otoku na kojem su stradavali oni koji su se ogriješili o «bogove» Tita i Staljina, partiju i partizaniju. Mnogi su podlegli mučenjima i strašnim patnjama, kojima su ih «prevaspi-tavali» i sređivali mučitelji čuvari logora i poretka komunističkog satrapa Tita i njegovih zlotvora. Neke pjesme Vučemil je napisao na Golom otoku i tek ih sada objelodanjuje. Pjesničkom prozom pokušava dočarati strahotu življenja na Golom otoku. Možda da je malo pojednostavio stvari i ispričao nam priču o Golom otoku, svoju priču o žrtvi i krvnicima. Jer, nije mali broj onih koji se nikad nisu vratili kući i svojim najmilijima s tog paklenog otoka. Ne zna im se ni za grobove. Neki su bačeni u more kao suvišne, nepotrebne stvari. Pjesnička proza Otok i more daje ovoj knjizi pečat licencije poetike o strašnoj istini, koju je Vučemil nadživio. Tu istinu o ljudima koji su stradavali na tom otoku bez vegetacije, komunisti pokušavaju prešutjeti, gurnuti ustranu, u zaborav. To čine već petnaest godina, od kad je stvorena slobodna država Hrvatska i od kada je zatvoren zatvor na Golom otoku. Budući da su djeca i unuci partizanskih i komunističkih zlotvora zauzeli važna mjesta u svim sferama života u Hrvatskoj, lukavo pokušavaju i prilično uspijevaju prešutjeti istinu o Golom otoku i onima koji su na njemu bili; jedni u ulozi patnika i žrtava, a drugi u ulozi mučitelja i krvnika. Sve je učinjeno da sve padne u zaborav i da nitko ne odgovara.

Čovjek koji je kao mladić proveo na Golom otoku pet godina, pjesnik Andrija Vu-čemil, kao da nas želi poštedjeti, pa do kraja nije ispričao strahote i grozote kroz koje su prolazili informbirovci i ostali robijaši, a posebno politički uznici. U jednoj pjesmi Vučemil kaže: Na otoku leže kameni oblutci/ skamenjene suze tvog i mog bola...Potom


dodaje zadnji stih kao maljem: kao da nas nema, kao da nas nema... I nema ih, ali ima njhove patnje i ljubavi za zemlju i slobodu zbog koje su robavali i stradavali. Rijetki su dočekali slobodu i demokraciju. Čudno je da o tomu šute. Tek koji, poput Vučemila, progovore koju o tom strašnom ljudskom nespokoju.

ODE ODOŠE IZVAN BOSNEivo Mijo Andrić, Bosanske ode i druge pjesme, Nik kujundžić, Lukavac, 2007.

Recenzije ovoj poeziji napisali su Neven Perić i Atif Kujundžić, koji je ujedno i izda-vač ove knjige. Kad bih mogao, zabranio bih objavljivati recenzije na kraju knjige, a neki ih čak stave na početku. A zašto? Listajući knjigu, spontano zastanete i ostanete na recenziji i pročitate je od početka do kraja, pa nema veze bila duga ili kratka. Vratite se pjesmama i prođe vas volja čitati ono što je pjesnik napisao, jer vam je već recenzent sve objasnio o čemu se radi i valja li, ili ne valja poezija, koje su slabosti i koje prednosti knjige, pa bilo da se radi o prozi ili poeziji. Uz dobru poeziju svaka recenzija je suvišna, nepotrebna i štetna. Uz lošu poeziju dobro dođe, jer većina recenzenata malo pokadi, malo pohvali, ponegdje ukaže na koju slabo točkicu, ali u većini slučajeva pohvali auto-ra i njegovo književno djelo, pa ti onda dalje čitaj i odgonetavaj što je pjesnik htio reći, a recenzent prešutio. Nije mnogo. Ova poezija Mije Andrića ide u red stihova sumnje, kako sam pjesnik kaže. Recenzent i izdavač Kujundžić savjetuje pjesnika da nađe oslo-nac u sebi, svome porijeklu i pjesmi, dok Perić veli da Andrić ispusuje zavičajne verse i poruke. Moje je pak mišljenje, kad sam ipak pročitao pjesme, da sam ostao u neodu-mici glede nekih pjesama koje su ušle u ovu knjigu. Neke, osobito one opširnije, mogle su biti kraće, sažetije i izvan korica. Andriću, nemojte sve zbijati u korice što vam padne na pamet. Pravite strožu selekciju pa će sljedeća knjiga biti dorađenija, kompletnija i ujednačenija. Kad se sve sabere, poezija pjesnika koji može bolje pisati.

ZGUBIDAN U IZGUBLJEN DANŽarko Milenić, Ponavljači, orion, rijeka, 2007.

Poeta Milenić zna čovjeka barnuti svojim pisanjem. Ako uzmete u ruke njegovu knji-gu, uzalud ćete tražiti životopis ili bilo što o pjesniku. Nema ništa, kao što nema ni recenzija, već ogoljeni stihovi do bemisla, kratke i krotke pjesme zbijene u nezgrapne korice formata čitanke. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture države Hr-vatske. Kažem države, premda to ne drži vodu, kao što i sam pjesnik kaže na kraju svo-je knjige, kad su sve mogućnosti ispitane, provjerene, unaprijed određene: preostaje još samo živjeti. I to je sve o ovoj, čudnoj, tankoj knjižici, zbirčici pjesmuljaka i podikoja pjesma. Primjerice, sviđa mi se pjesma Zgubidan samo radi naslova i jednog stiha. Katkad je dovoljan jedan dobar stih u pjesmi da u nama probudi nešto što je najljepše i najdublje u čovjeku. To je i smisao poezije.


KAZALIŠNE LUDE I SUDBE HUDEŽarko Milenić, Premijera, orion rijeka i slovo Zagreb, Zagreb, 2008.

Roman o zbivanju u kazališnim vodama napisao je žarko Milenić, koji je dobar po-znavalac kazališnog života u nas. Pisac otkriva da je povod nastanku romana kazališ-na zbrka i neke zabrane. Radnja je smještena u veće gradove, to je i normalno, jer u manjima i nema kazališta. Zapravo, to je zbir crtica i zapisa, da ne kažem kratkih priči-ca, premda bi se to trebalo najprije reći. Tako možete pročitati o intendantu, direktoru drame, studentu dramskih umjetnosti, debelim i mršavim glumcima, dobrim i lošim glumcima, zgodnim i milostivim glumicama, mladom dramaturgu i njegovim ljubavnim i spisateljskim jadima, direktoru malog kazališta, velikom redatelju, uredniku, primadoni i prvoj glumici, dvorskom cenzoru, bivšem pjesniku, upravitelju amaterskog kazališta, scenografu, dramatičaru, biljetaru... Sve je to pisano laganim, prihvatljivim stilom, razu-mljivim i za one koji nemaju pojma o kazalištu, pročišćenim hrvatskom jezikom kakav se rabi u kazališnom svijetu. Čitak i britak roman!

DOŠLA MILA CICA NA KOLICAMara Cica šakotić, Navij radio Hana, Mostar, 2007.

Lukavi recenzent uvalio je Cici predgovor umjesto recenzije. Baš su neki recenzenti nestrpljivi, nasrljivi i dosadni kao proljev. Pod svaku cijenu žele se negdje ušuljati poput uložina, na početku ili na kraju knjiga, nikad u sredinu, jer za njih i nema sredine. Tako je naša Mica došla na prozna kolica preko svoga predgovarača zagovarača, koji je ras-palio priču o Mici i njezinoj prozi da sam jedvice prisilio sebe čitati priče. I pročitao sam svih devet priča i jedna mi se priča svidjela, dopala, kao što mi se dopala Micina slika na korici. Markantna, ozbiljna, ženstvena, zamišljena, naravno s knjigom u rukama. Svaka priča ima moto, odnosno citat Winfrieda Schnidlera, od kojega sam prvi put u životu nešto pročitao zahvaljući nastavnici i spisateljici Mici. Na kraju sam spoznao i doznao, što se, istini za volju, moglo i očekivati od mene kao sladokusca dobre proze i poezije, iščitavajući priče i duboke misli Winfriedove, da Mica piše dopadljive, poučne kratke priče, a onaj kojega citira mora biti jak pisac, pa sam potražio njegove knjige i počeo ga čitati. Tako sam spojio ugodno s korisnim; zadovoljio Micu pozitivnom kritikom i zahva-ljući njoj otkrio dobra pisca o kojem nisam nikad prije čuo, niti išta od njega pročitao. Micini dijalozi su uvjerljivi i šteta što ih nema više. Opisi krajolika i vremena prilični, a za-laženje u predjele duše fantastični. Sve u svemu, Mica piše zanimljive priče koje se rado čitaju i drugima prepričavaju. Tako je mila i draga Cica uskočila i u moja kritička kolica. I vozamo se, ali ja nisam kočijaš, niti je Mica spremna dugo sjediti i vozikati se okolo. Cica ne gubi vrijeme na pisanje. Ona svaku svoju misao pretvara u idiličan pejsaž od riječi, koje nukaju na šetnju i šutnju kroz predjele koji iza uma i srca vape snagom svoje ponižene istine i zlosretne sudbine. Micine su priče ganutljive i darežljive kao što je i ona sama u priči.


RAZBIJENO ZRCALO SNA U PREDVORJU ZLATanja raič, Ispovijedi crnog anđela, Mostar, 2007.

Volja te čitati prozu, volja poeziju, a možeš uživati u ilustracijama i grafičkom za-novijetanju. Na kraju te isprate iz kuće jezika Tanje Raič, recenzentica Misijana Brkić i recenzent Veselko Čerkez. Ne može bez recenzenata da boguješ. Misijana Brkić tvrdi u svojoj recenziji da se radi o romanu, a ja tvrdim kategorički da je Tanja Raič napisala dopadljivu novelu. Neki recenzenti ne razlikuju novelu od romana. Tanja zna pisati. I dobro joj to ide. Možda bolje u prozi nego poeziji. Bijaše mi milo pročitati da je Tanjinu novelu i pjesničku prozu ilustrirala moja prezimenjakinja Nikolina. Budući da je Tanja Raič mlada spisateljica, dobro bi bilo da malo više pazi na stilistiku, a manje na stra-stistiku, odnosno osjećaje. Istina, Tanja ima osjećaj za rečenicu, ali pomalo klapa veza između pojedinih dijelova od kojih je gradila svoju novelu, svoju podužu priču o burama i olujama kroz koje prolazi svako mlado ljudsko stvorenje. Ako je ovo početak Tanjina pisanja, onda je to početak koji obećava dugu, napornu plovidbu morem jezika i zbilje, koja će biti, na sreću ili nesreću, sve ono što će Tanja opisivati. Koliko će u tome uspjeti, pokazat će vrijeme. Zanimljiv je odnos prema Bogu junakinje Tanjine priče. Ona se po-bunila na vrijeme, jer zna da poslije grijeha dolazi kajanje, a poslije kajanja opraštanje i pomirba sa sobom, s bližnjim i s Bogom.

NIŠTA NOVO POD KROVOM JEZIKArobert rocikler, Oprosti, a i ne moraš, A. G. Matoš, Zagreb, 2008.

Nakon dvije knjige pjesama, knjige proze, evo nas opet iznenađuje raskoši svoga spisateljskog zanosa relativno mladi pjesnik i pisac Robert Rocikler. Ne mogu se otet dojmu da se radi o pseudonimu poznatog novinara, kojeg poznajem po izvrsnim novin-skim tekstovima. Ako je to taj o kojem mislim da jest, onda je novinar M. uspio iskočiti iz novinske rečenice u književnu, što je poteško za svakoga tko je to pokušao. Dokaz tomu su dva nobelovca. Rocikler je ukoričio 23 priče, koje mogu stajati svaka za sebe, a mogu se povezati i čine neku vrstu modernog romana. Rocikler je doboko zadro u svoje vrijeme i ljude koji u njemu žive, među svoje suvremenike i suplemenike i opisuje ih bez zadrške, onako kakvi su u biti i ništa ne prešućuju i nikom ništa ne prašta, pa svakog svoga junaka pošteno raščereči i predoči čitatelju kakav je iznutra i izvana. Na-ravno, ako to radi vješto i umješno, teško ćete zamijetiti slabosti pisca da se do kraja razgoliti u svojoj biti i prikaže nam i sebe u svijetu kakvim dišu i bitišu njegovi likovi iz priča. Rocikler ništa ne izmišlja, on bilježi kroniku dna života, ljude koji su ogrezli u po-rocima, napastima i ljudskim slabostima. Kako njima ništa nije strano, ni sveto, nije ni piscu koji ih opisuje onakve kakvi zaista postoje i traju. Jezik njegovih junaka je onakav kakav je u zbilji, a ne u pravopisnim nadmudrivanjima nadriakademika i jezikoslovaca. Umjetni službeni književni jezik, pretvorio u stvarni, praktični i tečni hrvatski jezik, koji je obogaćen novim riječima starog značenja. Jedina zamjerka ovoj prozi je ponegdje ubačena pokoja suvišna psovka.


BOGUMILSKA KRVAVA BAJKAMirsan sinanović, Kulin, svjetlost, sarajevo, 2007.

Odavno nisam čitao bolju prozu. Andrićevski dalek i selimovićevski dubok, Mirsad Sinanović ispričao je majstorski bogumilsku krvavu bajku, koju sam prepričavao prijate-ljima i preporučivao da pročitaju Kulina. Vidi se odmah u počeku knjige da je pripovje-dač temeljito skupljao građu za svoju kuću jezika, za priču o banu Kulinu i bosanskim krstjanima, koje su nazvali bogumili, pa kad je sve to u piscu dozrelo, ispričano je uvjerljivo, dirljivo, umješno, duhovito i katkad tajnovito, da je divota čitati. Sinanović me vraća tragovima predaka i kad mi se pričinilo da sam zalutao u neko davno i tavno doba, ukazaše mi se stope potomaka onih što su Bogu bili mili, a moćnicima Bizanta, Turske i Rima nisu. Razapeti između tih svjetova u Bosni, gdje od davnina sukobljavaju se, traju i dotrajavaju različite vjere, nacije i civilizacije. Idući od poglavlja do poglavlja, otkrivao sam svu ljepotu i strahotu sudbina jednog dijela hrvatskog korpusa, koji je zalutao u herezu i izgubio se u tmuši islama. Kulin je vješto balansirao između Rima i svojih podanika, koji su zapravo imali svoje originalno poimanje Boga, Isusa i kršćan-skih dogma. Imena junaka Sinanovićeve priče kao da su oživjela sa stećaka. Lijepa, simbolična i znakovita stara hrvatska imena, kojih više nema. Nestala su s bogumilima. Zato je živa priča o njima.

POETESA RUŽICA I NASRTLJIVI RECENZENTIružica soldo, Violina u kišnom danu, dhk hb i Alfa, Mostar-Zagreb, 2008.

Kad sam otvorio knjigu i ugledao na prvoj stranici recenziju, gotovo me bijes spo-pao, pa kad sam prolistao knjigu i na kraju naletio na drugu recenziju, malo je nedosta-jalo da nisam tresnuo knjigom o stol. Ma to nema smisla. Ne želim ništa više napisati o poeziji Ružice Soldo. Sve su objasnili, pojasnili, rastočili i raščerečili vajni recenzenti i lijepo se smjestili kao urotnici, jedan na početku knjige, a drugi na kraju. Neka ih čito tko hoće, ja neću. Bilježim s osobitim ganućem tek toliko da je poetesa Ružica izdala knjigu pjesama. Ako mi dopusti, savjetovao bih Ružici da ubuduće ukoriči samo svoje pjesme, bez recenzija.

TRI PJESNIKINJE I DOSADNI RECENZENTIsonja jurić, Lidija Pavlović Grgić, Marija Perić bilobrk, Let u TROstihu, dhk hb, Mostar, 2008.

I ove tri pjesnikinje zatočiše recenzenti u svoja sudovanja. Kao i Soldina knjiga, jedan recenzent na početku, drugi na kraju. Ne želim čitati ničije mudrovanje o poeziji prije nego pročitam pjesmu. Jedna od ovih pjesnikinja zna jezike, pa je svoje i njihove neke pjesme prevela na njemački i engleski. Sve tri pišu poeziju, a jedna je pjesnikinja. Naljutiše me nasrtljivi recenzenti i samo sam prolistao knjigu i evo zabilježio da je ugle-dala svjetlo dana. Pjesnici, osobito pjesnikinje, oslobodite se recenzenata. Uzmu vam lovu i useru vam se u knjigu.


PJESNIK I RECENZENTICA I RECENZENTLjubo krmek, Humljanke, dhk hb, Mostar-čapljina, 2008.

Opet ti prokleti recenzenti. Ovoga puta otvorio sam knjigu i naletio odmah na recen-zenticu i na kraju knjige na recenzenta. Premda mi je recenzentica draga osoba, koju uvažavam kao dobru pjesnikinju i majku, nisam pročitao ni recenziju, ni poeziju. Proli-stao sam knjigu, pročitao životopis i sklopio korice pažljivo da, kojim slučajem, iz korica ne iskoči neki recenzent. Tako su se recenzenti umnožili, razmilili, ubezobrazili i nabrija-li, da mi se čini da otvorim neku konzervu, iz nje bi iskočio recenzent ili recenzentica.

JOZEFINA I NJEZINA RECENZENTICA SNJEŽANAjozefina Pranjić, Pjesma je moj mir, vlastita naklada, Mostar, 2007.

Kad sam posegnuo za sljedećm knjigom i kritikom, opet sam naletio na recenzenti-cu Snježanu, kojoj bih podvukao i preporučio toplo da se okane uskakanja ispred pje-sama. Dakle, bilježim za buduća pokoljenja da je Jozefina Pranjić izdala zbirku pjesama i da je ispred tih pjesama ubacila svoju recenziju Snježana Vidović. Možda će početi recenzenti uz svoje recenzije dostavljati i svoje biografije, pa neka se za njih čuje preko tuđe poezije.

PAŽNJA! RECENZENTI NA VIDIKUvesna hlavaček, Puni krug, dhk hb, Mostar, 2007.

Kad mi se učinilo da ću se riješiti dosadnih recenzenata, opet sam i u Vesninoj zbirci pjesama naletio na recenzenticu, stanovitu Teu, i proletivši knjigom poput vjetra osedlana čuđenjem na kraju knjige opet sam zastao na besmrtnom recenzentovu tek-stu, pogledao ilustracije, pročitao životopis i nježno zatvorio knjigu, pa je onda bacio na hrpu knjiga koje sam nabacao basajući po recenzenticama i recenzentima. Ma, to stvarno nema smisla. Nisam kupio knjigu (zapravo, ne kupujem, nego dobivam mukte da napišem prikaze) da čitam mudrovanja nekih tamo recenzenata, nego da pročitam prozu ili poeziju. Bilježim da je Vesna izdala knjigu pjesama u Mostaru 2007. godine. Također, bilježim da je u istoj knjizi izišao i životopis ilustratora sa slikom.

DIJANINE DOZRELE I MIRISNE NARANČEdiana burazer, Naranča, Fitipid, Zagreb, 2008.

Bravo, Diana. Prava si pjesnikinja i hrabra žena koja je odolila nasrtljivim i dosadnim recenzentima. Ukoričila si svoje pjesme i životopis na korici. Tako se to radi. Nakon bačenih pet-šest knjiga zbog recentnog i recenzentnog bezobrazluk polako sam listao, okretao stranice, čitao pjesme, kušao plodove iz Dianina vrta i mirisao cvijeće. Miris je govor cvijeća, kao što su pjesme govor duše.


Naranča je peta knjiga poezije pjesnikinje iz Mostara Diane Burazer, koja živi i radi u Zagrebu. Diana je odlična matematičarka i dobra pjesnikinja. Njezine pjesme prevo-đene su na francuski, njemački, norveški, španjolski, poljski i rusinski jezik. Nagrađiva-na je na Šimićevim susretima, Slovu Gorčina i Goranovu proljeću. Za knjigu pjesama Draga kuća dobila je nagradu «Josip Sever». Knjiga sadrži sedam ciklusa pjesama i pjesničke proze. S guštom sam čitao neke pjesničke proze, kao Osveta i Laž. Zgodan, dopadljiv i zanimljiv je i zapis Otoci pod snijegom. Diana vješto slaže stihove, zida zi-dove svoje kuće jezika. Bome je Dianina lijepa kuća. Nije još skroz dovršena, ali već se vidi da će to biti kuća u kojoj će biti ugodno stanovati pjesnikinji i nama ugodno gledati tu kuću izbliza ili izdaleka. Od pjesama izdvaja se ljepotom, skladom poredanih riječi, zrelošću i fantastičnim zalaženjem u biti zbilje čovjeka i stvari, Naranča, koja me najpo-rije razgalila, raznježila, a potom rastužila i zamislila. Rečena pjesma može biti misaoni, filozofski zapis, meditativna lekcija, domišljata zgoda iz ljudskog života glede prehrane, zapravo načina jedenja. Kad sam čitao tu pjesmu i polako ulazio u ono što je pjesnikinja htjela reći, činilo mi se, dok ona skida koru s naranče, kao da skida ženu i svlači je do gola, do bola, do jada, do smisla, do besmisla, do života, do smrti. Da, Diana Burazer je pjesnikinja, koja se podjednako dobro igra brojevima i riječima. Zanimljivo je napome-nuti da su neki uistinu veliki pjesnici bili vrsni matematičari i fizirači. Primjerice, Dante, Baudelaire, Tin, Mak, Šop, Šimić...Kako se lako uništi svjetlost, kako se lako zgazi cvijet, sve se mijenja, pa čak i ljubav i mjesto rođenja, kaže Diana u pjesmama. Jezik kojim piše je čist ko suza, tečan i jedar, bogat dušom i kadšto nabrušen, izbrušen. Tko pro-čita Usamljenost ili sloboda, shvatit će kako pjesnikinja duboko zalazi u smisao svega i apsurd ništavila. Među stvarima u kući samoća je nepodnošljiva, a sve nešto očekuje, kao nekog Godota.

RASPETA STARA VJEŠTICA EUROPAPetar vulić, Europa na vješalima, vlastita naklada, split, 2008.

Riječju, slikom, crtežom, skicom i dosjetkom ko motkom Petar Vulić nasmijava, za-brinjava, opominje, kune, preklinje, moli, vapije, prijeti, čudi se, začuduje, samuje u go-mili, buni se u tišini doma svoga postojanja i nestajanja protiv svega što ponižava čovje-ka, što zalazi tamo gdje mu nije mjesto, što potkopava temelje hrvatske kuće, hrvatske države. Vulić aforizmom udara kao mačem, zapisom plijeni poput plime, a pjesničkim prozama navodi na dubinska razmišljanja o smislu života. Pjesmu Bio sam Kristov voj-nik ilustrirao je crtežom dobroga pastira, dok tekst Predraga Lucića iz ferala dopunjuje ženskim međunožjem. Glavu gore, generale, prati slike generala Gotovine, Čermaka i Markača. Uz sliku kardinala Bozanića i srpskog partijarka Pavla na Oplencu, Vulić oštro zabada perom u srpsku laž i hrvatsku naivu. Na 46. stranici je pjesma i slika Karle del Ponte, a na sljedećoj satrap i zločinac Tito ispod pjesme koja nosi naslov Nismo Titovi, Tito je vaš. Ispod pjesme Zid boli razbašio se zagrebački gradonačelnik Bandić kao beg. Nekoliko stranica dalje slike su poginulih vatrogasaca, pa slika predsjednika Mesi-ća ispod koje piše: LUMEN-Bez komentara! Pjesma posvećena Zvonki Bušiću odista je dobrodošla i u pravo vrijeme. Izišla je prije njegova dolaska u Hrvatsku. Uz pjesmu su na slici Zvonko i njegova Julijana. Pri kraju knjige je nekoliko karikatura Srećka Puntari-


ća, koje ne komentira. Iza toga su poznata imena hrvatske glazbe koja su uglazbljivala Vulićeve pjesme. Na kraju svega možete pročitati Vulićev životopis napisan jako duho-vito. Vulić se ovom knjigom predstavio kao pjesnik, prozaik, cinik, kritik...

TVRĐAVA U KOJOJ NIKOGA NEMAMarko Primorac, Ispod tvrđave, vlastita naklada, Ljubuški, 2007.

Marko je uspio svoje recenzente šiknuti na kraj knjige. Urednica Višnja ujedno je i recenzentica. Zajedničku recenziju potpisali su Mate Grbavac i Krešo Šego. Za buduća pokoljenja bilježim da je Marko Primorac izdao svoj prvijenac naslovljen Ispod tvrđave u šesdesetoj godini života. Tvrde korice, odličan papir, slog besprijekoran, razumljiv, čitak, jezik britak kao u pjesmi Moja majušnost. Matinu prvu zbirku pjesama prosuđivali su i izdali iza pjesama dvojica recenzenata i jedna recenzentica. Pjesme su ilustirane prorodnim ljepotama koje su Marka oduševile, kućama u kojima je živio i školovao i nekoliko svetih sličica u crno-bijeloj tehnici. Svašta je Marko nabacao ispred bedema iza kojega ništa nema osim utvara prošlosti i rugoba sadašnjosti.

PROZAIK GOLEMAC I NJEGOVA RECENZENTICA I RECENZENTstojan Golemac, Sonata za Elizu, knjiga d.o. Mostar, 2007.

Misliš da i ovaj roman nije žigosan recenzijama isto onako kako su svojedobno žigosana goveda. Piše da na kraju knjige vape da ih pročitate dvije recenzije, koje se bogme kočopere na šest stranica prostora. Na kraju knjige u životopisu piše da je pisac napisao petnaest knjiga, a nitko za njega ne zna. Ljudi moji, pa je li to moguće?! Očito, da jest. Prolisto sam knjigu, bacio pogled na recenzije i odložio na policu. Bilježim s osobitim ogorčenjem da je Stojan Golemac izdao roman pod naslovom Sonata za Elizu u Mostaru 2007. godine. Roman prate dvije recenzije Stjepana Galića i Davorke Jurče-vić Čerkez. Mašala!

SJEĆANJE NA VJEČNOST DUŠEZdravko kordić, Unutarnji svemir, Napredak, Zagreb-sarajevo, 2008.

Plodan pisac i pjesnik, esejist i književni kritičar, autor dvadesetak knjiga proze i po-ezije, Zdravko Kordić objelodanio je zbirku pjesama Unutarnji svemir u izdanju sarajev-skog Napretka. Recenzenti su na kraju knjige. Srećom nisu na početku. Pet ciklusa ko pet prstiju jedne ruke: Isus i anđeli, Nutarnji zid, Svemir oka, Himna životu i smrti, Ah, ta sonata i Iskorak u vječnost. Svaki ciklus je zasebna cjelina, a opet svi zajedno čine prezi-de ili vrt u kojim je Kordićev rasadnik riječi jezika kojim pjesnik pokušava podići kuću od slova. Alegorijski u toj kući je besmrtna duša, koju Kordić alegorijski naziva «besmrtnom pticom», koja je u njemu, kao dijete u materi. Ako bismo krenuli po ciklusima, onda je prvi posvećen Isusu i njegovoj majci Mariji, anđelima, duši, dok je drugi biću, jastvu,


postojanju, smislu, bitku i vječnosti. Treći ciklus je o vremenu, životu i smrti i svemu što pjesnika ushićuje i raduje na putu u svemir osobe. Malo zbunjuje pjesma naslovljena imenom i prezimenom jednog fratra. Kao da ga je nacrtao, ali iznutra, iz duše. Četvrti, pak, ciklus je najkraći i najskoromniji, da ne kažem najneuspjeliji. Ovaj ciklus pomalo knjigu čini neujednačenom. Posljednji ciklus je životan, bogat alegorijama, slikama, opisima krajolika i ljudskih udesa, pa tako iz očevih nogu proljeća cvatu, kroz zgasnule zjenice naziru se obrisi brda punog noći, samoće i sna. Na kraju svega je duša, svemir osobe u kojem su vječne sjenke i cjelovi života. Unutarnji svemir je jedna od boljih Kor-dićevim knjiga. Bitak i vrijeme, jastvo i vječnost, duša i ništavilo; i to je to.

DIRLJIVI I IZBIRLJIVI PLODOVI DUŠEvera Primorac, Komadić duše na dlanu, Matica hrvatska, viškovo, 2007.

Verina posveta me ukrotila da ne pročitam knjigu. Recenzija je između posvete i prve pjesme. Pokojnim sestrama nespokojna Vera poklanja ove plodove svoga srca, uma i duše. Pjesnikinja lijepo kaže u početku da ni od koga ne traži ništa i neka je svi puste u miru. Mora da joj je nešto dodijalo čim toliko čezne za tišinom. Kad ode tamo gdje su njezine sestre, bit će joj tišine i preko glave. Stoga, pjesnikinji Veri nije naodmet malo buke, galame, malo pjesme, ljudikanja, ugodnih razgovora i podikoja bezazlena psovčica zemnih stvorova. Nebeske nije dobro spominjati u ispraznost. Osam ciklusa tvore ovu zbirku pjesama. Veri haiku leži. To se odmah namah primijeti dok se iščitava njezina poezija. U kratkoći je Verina snaga, u nekoliko riječi ona više kaže nego u dužoj pjesmi. Verini su stihovi kao grozdovi, a pjesme kao trsovi. Knjiga podsjeća na voćnjak i cvijetnjak u kojem ima svega pomalo, a najviše mirisnih ruža.

Evo, spojit ću njezine cikluse u jednu rečenicu, pa ćete se uvjeriti da je Vera zaista puna glazbe u riječima i između riječi. Praznina između riječi je puna šutnje, a između stihova odjekuje tajna ljudskih udesa. U svemir odzive, svatko gura svoje, i samo jedna ljubavna jedri u snovima, kao u luci u koju dolazi vrijeme, kao opomena da bi potakla nadu nevidljivim koritom vremena, gdje sve biva i nestaje na putu do svega ili ništavila. Vera je dobra pjesnikinja.

PRIPITOMLJENA DUHOVNOSTslavo Antin bago, Duhovnost i pitomost, Napredak, Mostar, 2007.

U nekoliko knjiga naišao sam na recenzije Stjepana Galića. Baš me zanima čime se taj čovjek bavi. Očito je jedno da vješto ugurava u knjige svoje prosudbe o rukupisu. To se onako službeno kaže – recenzije. Evo ga i u Baginoj zbirci pjesama. Pridružio mu se moj brat po peru fra Miljenko, kojega odmila mi njegove kolege pisci i pjesnici, zovemo fra Mića. Najprije sam pročitao Bagine pjesme, pa onda recenzije da se uvjerim tko je od njih dvojice prokužio Bagu kao pjesnika i mislim da je Mića pogodio u srž stvari, pa neću dublje ni šire zalaziti u Bagino pisanje, jer tko uzme knjigu sve će mu biti jasno. Nekako su me posebno dojmili naslovi ciklusa: mudrost, razum, savjest, jakost, znanje,


pobožnost i strah Božji. Jednostavne pjesme pune narodne mudrosti. Grafička oprema knjige je problematična, pogotovu sadržaj i bespotrebno, zbunjujuće podcrtavanje ne-kih naslova. Kao da je tim podcrtavanjem pjesnik htio reći da su mu to bolje pjesme, a ja sam dobio dojam posve drukčiji. Slažem se s Mićinim posljednjim pasusom iz recen-zije. Ilustracije su nametljive, gotovo suvišne. Koliko bih rađe uz neke pjesme vidio lice Hercegovke, trs, suhozidinu, trešnju u cvatu, demejanu i bukaru, kamenu stolicu ispred kamene kuće u kojoj spava starina i muka duhanara... Bago, kad već te proglasiše da si glas naroda, neka onda uz pjesme bude i ono što je ostalo od predaka.

NOSTALGIJA ZA GODINOM I IZDAVAČOMMira šubašić, Jao, pedesete, Napredak...

Nevjerojatno, a istinito. Mira se smiješi s korice zamagljena lica, s desne strane je slasna načeta torta, slijeve dvije crvene ruže i jedna bijela. Kad sam otvorio, lupi me među oči recenzija nekog Mate Nedića. Ne pada mi na pamet da išta dalje čitam osim impresuma i naslova. Kad ono ne zna se tko je zapravo izdavač, niti ima godine i mjesta gdje je knjiga tiskana. Svaka crtica koju je recenzent nazvao prozom koja je prožeta poezijom, slijedi vinjeta, crtežić ili crtež, negdje veći, a negdje minijaturni. U skladu s go-dinama i s glupostima, Mira u svom novom interesu poduzima putovanje što dalje kako bi ostavila zapis o čežnji i svojim susjedama. Na zadnjoj korici opet ista Mirina maglena slika i ispod nje Bilješka o autorici iz pera Mate Lendića. Da pukneš od smijeha i baleka, kako bi kazali u Bosni. Spisateljici Miri toplo preporučujem da u drugom izdanju ove svoje epohalne knjige naznači mjesto i godinu gdje je knjiga izišla i, dakako, izdavača, pa će koja knjiga zalutati u knjižnice.

Pokoljenjima budućim na znanje, ostavljam ovaj zapis: Mira Šubašić izdala je knjigu Jao, pedesete. Ne zna se odakle je izdavač, gdje je knjiga izišla i koje godine. Ovo je Mirina peta knjiga po redu. Kakve li su one četiri. Aleluja!

POTRESNE PRIČE O JOŠ POTRESNIJIM SUDBINAMAZdenka jezernik, Mojih pet minuta, bedem ljubavi, Zagreb, 2008.

Ne pamtim kad sam tako plakao u samoći, tišini i noći kao kad sam čitao knjigu Zdenke Jezernik o sudbinama hrvatskih junaka koji su izgubili dijelove tijela u bitkama za slobodu Hrvatske. Njih tisuću i više u lječilištu Varaždinske Toplice. Dolazili su sa svih bojišta iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pedeset potresnih priča, pedeset teških sudbina ukoričila je Zdenka Jezernik. Uglavnom su to mladi ljudi, pa na jednom mjestu Zdanka kaže: Njih 84 kao posječeni mladi jablanovi. Momci ratnici ostali bez ruku, bez nogu, bez vida ili sluha, kljasti i sakati, nemoćni kao bebe u kolicima, liječili su ratne rane i svaki je zaradio i ožiljke na duši, a Zdenka Jezernik, njihova skrbnica i u boli tješi-teljica dobro je prišla da nije pukla, da nije prolupala. Ona je ispričala što je doživljavala s njima u raznim okolnostima. Mene se posebno dojmiše tri kratke, potresne Zdenkine priče Ljubav, Bomba i Tuga. Čitajući svaku od ovih kratkih, jezgrovitih i potresnih priča,


suze su mi tekle niz lice i nisam ih mogao ničim spriječiti. Možda sam čitajući Zdenkine priče liječio svoje ratne i životne rane. Ima tu dirljivih scena, opasnih, čudnih i čudesnih, kao što ima jakih rečenica nad kojima zastaneš dok čitaš. Primjerice, Damir govori Igo-ru dok se voze u kolicima: Nemoj da te majka ljubi hladnoga. Svaka priča posvećena je ratnom vojnom invalidu, koji se liječio u Toplicama za hrvatskog obrambenog i oslo-bodilačkog rata od 1991. do 1995. godine. Dakako, i kasnije. U jednoj priči dotakla se Zdenka Jezernik i velike tragedije hrvatskih branitelja i invalida iz rata, koji dižu ruke na sebe. Tko god bude čitao ovu knjigu, neće ostati ravnodušan. Knjiga je to naše slave i našega jada. Vrijedi čitati i pustiti suzu.

NAPETA PRIČA O HRVATIMA NA BATERIJEdražen stjepandić, Skrivači hrvatskog urana, Polet, Zagreb, 2008.

Krimi roman u hrvatskoj izdavačkoj produkciji i čitalačkoj populaciji nije zaživio kao u nekim zemljama našega okruženja. Tek rijetki pisci upuste se u avanturu pisanja kri-minalističkog romana. Kriminala napretek, a knjiga o tomu jako malo. Tek dva pisca i jedna njihova kolegica opisuju kriminalce: Pavličić, Tribuson i Nada Gašić. I eto pri-družio im se novinar i pisac Dražen Sjepandić ovom svojom knjigom, koja otvara oči i onima koji nisu skloni povjerovati da živimo u vremenu tajkuna, lopina, kriminalaca, raznih mafijaša, švercera i poštenih ljudi! Stjepandićeva priča nešto u čovjeku budi što je bilo skriveno i duboko zapretano, nešto što nije lako priznati, a još teže spoznati u svoj svojoj veličini i bijedi. Pročitati ovu knjigu vrijedi. Kao što vrijedi i zaviriti malo dublje u pojedine dijelove priče, koja nam otkriva stvarne, žive ljude, bitne i nebitne, ljude na položajima, u vlasti, u saborskim klupama, u crkvenim krugovima, u našemu hrvatskom ljudinjaku, koji nije ni radost ni ljepota, nego bi se prije moglo reći gadost i ludost. Tko bolje prati našu političku i kulturnu scenu, jamačno može odgonetnuti neke mutne ti-pove i likove iz Stjepandićeve priče. Ovaj roman ispunjava sve uvjete i preduvjete i sve kriterije pisanja kriminalističkog romana, žanra proze koja je u nas rijetkost. Budući da je tomu tako, a jest, onda preporučujem ovu knjigu za čitanje i otkrivanje sila zla i dobra u našoj zbilji. Autor ovog romana je jako potkovan o mnogočemu i više zna nego oni koji su po znanju, struci i moći trebali znati o zločestim ljudima našega doba i onim dobrima, koji su prava rijetkost, kao što je rijetkost u hrvatskim izlozima ili na kioscima vidjeti hrvatski krimi roman. Stjepandićev je dobar, zanimljiv i izazovan. Tko bude čitao, neće se pokajati što je izgubio nešto slobodna vremena, već će pročitati i ono iz naše povijesti, prošlosti i kulture što je bilo zatajeno i prešućeno.

KARTE NA STOLU KOJI NE POSTOJI,vjekoslav krsnik, PRESS karte na stol, Naklada bošković, split, 2008.

Na petsto stranica povećeg formata knjige Vjekoslav Krsnik se obračunava s nama i njima. Premda je u podnaslovu stavio moj obračun s nama, iščitavam da je to zapravo obračun s njima, s onima koji su, po Krsnikovu mišljenju, protiv slobode, demokracije i temeljnih kršćanskih i ljudskih vrijednosti, koje smo naslijedili iz bogate naše kršćanske hrvatske tradicije i kulture. Pišući u mnogim novinama, dnevnim listovima i tjednicima


od samog svog početka pisanja, Krsnik je rano zaratio s Tijanićem, «gigantom hrvat-skog novinarstva», kako je sam sebe nazivao, taj zloduh zajedno s Branom Crnčevićem trovali su godinama srpsku mladež, koja se s vremenom premetnula u ratnike nebeskog naroda u cilju stvaranja velike Srbije od hrvatskih zemalja. Kronologija je to zbivanja na jugoslavenskom i hrvatskom medijskom prostoru od 1984. godine do 2008. Bacao je Krsnik karte na stol, a bacali su Smoje, Cvijić, Crnčević, Goldstein, Bešker, Ivančić, Ga-vranović, Čičak, Puhovski, Jergović, Rako, Škrabalo, Plevnik, Dara Janeković, Jelena Lovrić...i još neki koje je Krsnik uzeo pod svoje i čerečio koliko je znao i umio, a bogme nisu ni oni štedjeli njega. Tako je nastala ova knjiga. Krsnik piše o sjaju i bijedi hrvatskog novinarstva, medijskom terorizmu, zločestim pojedincima koji ne mogu prežaliti staru Jugu i sve čine da naškode mladoj hrvatskoj državi u kojoj dobro žive, bilo da su na dr-žavnim jaslama ili su dobro plaćeni od «moćnika» i lovaša, bogataša, mafijaša, mason-maša, tajkuna... Da nije tragično, bilo bi smiješno, kaže na jednom mjestu Krsnik. Ova knjiga polemički razotkriva toliko toga ružnoga i tužnoga što se događa na hrvatskoj političkoj sceni i u medijskom prostoru. Vrijedi pročitati.


Pero PAVLOVIĆ

Pjesničke koordinatediana burazer, Naranča, Fidipid, Zagreb, 2008.

Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu Diana Burazer diplomirala je teorijsku matematiku. Danas je ona priznata i afirmirana hrvatska pjesnikinja. Ima šest objavljenih stihozbirki: Nesvanjivo, Četvrti zid, Na odmorištu između dva svijeta, Druga kuća, Izvan zaklona (izbor pjesama) i Naranča. Matematika i pjesništvo! Čini se, na prvi pogled, dva nespojiva pojma. No, je li tako? Matematika, kao prirodna znanost, samo jednim dijelom dotiče se neizmjernih tajni prirode. Poezija, u tom smislu, nema granica. To je samo djelomičan odgovor. Jer, autorica gradi most, vješto uspostavlja dijalog između dva svijeta u kojima se našla stjecajem raznih životnih okolnosti. I nisu to dva odvojena, izolirana svijeta. Pogledajmo samo objavljene naslove. Nesvanjivo, kao «ner-ješivo» u matematici. Četvrti zid – u nazivu broj. Na odmorištu između dva svijeta – opet broj. Druga kuća – isto. Izvan zaklona – ono što ne pripada određenom skupu ili uniji skupova. A Naranča? Time ćemo se tek pozabaviti.

Naranča. Uvodna je ovo pjesma koja daje pečat cijeloj zbirci. Po njoj je i dobila i ime. Naranča je nekada cvala i opojno mirisala. Rasla. Dozrijevala. I ubrana, zrela, sada stoji pred pjesnikinjom u svoj punini i dovršenosti. Kakva je njena daljnja sudbina? Usud je to jedne ljubavi na način Diane Burazer. Ona i naranča, jedna drugoj u tišini, nakon svega, uzvraćaju žutom suzom. Na neki način, račun je plaćen.

Dnevnik hiperbole. Opet, matematička postavka. Hiperbola. Geometrijska krivulja koja ima svojstvo da je za svaku njenu točku razlika udaljenosti od dviju stalnih točaka jednaka. Ovo je, zapravo, osobni dnevnik koga pjesnikinja vodi. Ima li preuveličavanja? Mnogo je toga preteško u životu. I odatle ta hiperbola boli i patnje. One kristovske pat-nje, i razapetosti na križu, kada se u najtežim trenutcima ni ruke ne mogu sklopiti. Taj dnevnik hiperbole ispunjen je satima muke svih sedam dana u tjednu.

Zastave. One uvijek nešto veliko navješćuju. Pobjede ili poraze. One su svjedoci koji mogu postati i te kako opasni jednoga dana kada se sve zaboravi. Kada nema revolucija i ratova. I kada im treba opet neki novi rat. One koji nose zastave svatko zaboravi. Neki drugi dobivaju odličja. I tako, dok nas žute ribice s crvenim perajama hrane, zajedno iščekujemo ishode različitih prilagodbi. Svaki put ima svoje putokaze, raskrižja, one koji


odlaze i one koji dolaze. Sve je u pokretu, u vječnom hodu i mjeri stvari. A na raskrižji-ma stoje raspela koja nas prate u našem zemnom hodu. I matematičkom preciznošću i točnošću sve je izmjereno i izračunato. Mi, ljudi, smo nepoznanice koje na kraju puta treba riješiti.

Gradovi kao ljudi. Ili, ljudi kao gradovi. Mnogo njih, ljudi i gradova. I svaki grad se pjesnikinji urezao u srce. Ostavio trajan trag. Ona je stalno na putu, tražeći svoju drugu kuću, drugi dom. Ipak, jedan grad svojom je ljepotom, prisnošću i ljubavlju trajno veže uz sebe. To sidro djetinjstva i dragih godina ne da joj dignuti jedra, otploviti zauvijek u nepoznato i izbrisati svoje najljepše uspomene. Budila su je nekoć zvona sa zvoni-ka Svetog Stipana. Stajala bi spremna za procesiju na rivi ispred Čitovnice. Pjesmu o Mostaru, u kojem je prije rata provela velik dio mladosti, posvetila je Nenadu Valentinu Borozanu. Za Mostar kaže Gradovi će biti onakvi kakvi ljudi u njima budu živjeli. A Za-greb, to je filigranska povijest. To je grad vezan za odlaske i dolaske. To je glas plave tišine Zrinjevca ili dalekog oca, glas koji mi govori: ovo je tvoja kuća. Uđi. Pariz gleda s njegove ružne strane. Venecija je, opet, grad koji je izdajnički gleda, a Selca na Braču grle je svjetlošću i tihom svetošću.

Nar. Ili, opet, ljubav na osobit pjesnikinjin način. Doživljaj sreće ali i mogućnost po-raza. Nar ima jarki crveni cvijet, sočan plod ali i trn koji bode. Tu je opet prisutna jedna vrsta putovanja puna iznenađenja. I upitnika. Zato, možda opstanem pravilno raspore-đena u malim kiselim zrnima, zaštićena nagnjilom korom i ponekim ne baš ubojitim tr-nom. A kada sve prođe, ostat će samo bol. Na to treba računati. Ono što je bilo ne može se izbrisati. Ni zaboraviti. Kada se sve bude zbrajalo i oduzimalo, vidjet će se jesmo li na dobitku ili gubitku. U «plusu» ili «minusu». Zato, o onome što je sada treba i te kako voditi računa. Kako ne bi utrnula svjetlost. A u svemu riječ igra veliku ulogu. Počesto i sudbonosnu. Vrijeme opet igra na svoju kartu. U svemu, golem je rizik poraza za oboje. Lakoća nepromišljena koraka može postati pogubna zamka.

Kuća. Drugi naziv za dom. Najdublje tajne čovjek skriva u srcu. Pa onda u obitelji i domu. A kada te tajne, u najboljoj namjeri, netko želi otkriti nekom izvan obiteljskog kru-ga, onda na najbolji način možemo zaviriti u tuđu sudbinu, u dušu čovjekovu. Evo kako to pjesnikinja čini – Kuću je prvo napustio otac, potom majka. Stvari su još neko vrijeme živjele iza zatvorenih vrata posložene i čiste, same bez sunca. Ništa onda više nije bilo isto. Pjesnikinja se našla u sakristiji sa sedam nepoznatih žena, dvije tete i sestrom i za-jedno su molile krunicu za život vječni. Opisujući sobu svoje majke, kliče – i ovo je ljubav i ovo je ljubav. Očeve naočale ostavljaju poseban dojam, isto i odlasci majčini u kasnu jesen. Usamljenost, je li to sloboda? Daljinski upravljač usmjeren je prema telefonskoj tajnici. Stisne se glavna tipka, i čeka.

Otoci pod snijegom. Naći izlaz iz zatvorenog kruga. Rješivo ili nerješivo pitanje? Nije li nešto čudno i čudesno u ovom naslovu? Hoće li snijeg sakriti sve naše bivše tragove? I naše promašaje? Izlaz, ali kamo i kako iz zatvorenog kruga? Tražimo nužan izlaz, skupljamo sve u jednu kutiju: svoje neuspjele snove, neuspjela prijateljstva, poru-šene kuće, izgubljene stvari i ljude, nerođene sinove, nenapisane knjige, neizgovorene


riječi,… I onda, savjest se budi. Grijeh, onaj iskonski, istočni, obilježio je svu ljudsku povijest. Grijeh u našem životu ubija dušu i tijelo. A kada se rodi tišina, o čemu uopće govoriti; tišina je tišina. Muk. I gotovo. Ali, nije tako! Tišina može biti umirujuća, spasi-teljska. Ona druga tišina je preteška, kada stojimo na rubu ponora, spremni za skok ili uzmak. Uostalom, iskustvo je najbolji učitelj. Zid koji narasta između nas treba srušiti. Ne, osvetom. Ne, mržnjom. Ne, neprijateljstvom. Ne, laži. Taj svemir riječi sapet u zid, razrušit strijelom ljubavi!


Branko ČUČAK

Institucija Muselimović(josip Muselimović: Moje odvjetničke godine, Advokatska/odvjetnička komora Federacije bih, sarajevo 2008. godine)

Pisac ove bilješke o odvjetniku Josipu Muselimoviću, pisac po provenijenciji, nije sudski gonjen, ali stanuje kod Suda Bosne i Hercegovine, dok mu na tepihu leže „Dnev-nici“ franca Kafke, kao i skupljeni Kafkini crteži, čija je sumornost ravna onima u pod-vorjima suda. Čovjek je kriv zato što je živ, bila bi poruka njegova glasovitog Procesa. Kafka je svakako „naš suvremenik“, barem po tome što smo stanovnici juridičkog Ba-bilona (milijuni neriješenih sudskih slučajeva, selekcija pravničkog materijala („Čekaj dok dođeš na red „) Stoga je stvarno moguće da vas zamijene u rodilištu, živog upišu u preminule, (ali vas uskrsnu u vrijeme predsjedničke kampanje), ožene vas drugom rodicom, po majčinoj liniji (a radi stjecanja imovinske koristi).

U takvim vremenima živeći, bio sam kao pisac gost Dana Matice hrvatske u Mostaru, na čijem je čelu upravo odvjetnik Josip Muselimović. Ova je kreativna manifestacija, najviše razine, čak izazvala zavist kod izvjesnih pripadnika njegova naroda. Ali, Muse-limovićeva knjiga Moje odvjetničke godine približila mi je ovoga čovjeka, naročito kao pisca dokumentaristične proze a potom i dokumentarističkih dramskih tekstova, od ko-jih je jedan glatko dobio prvu nagradu kao vrhunska literatura. U vrlo jakoj spisateljskoj konkurenciji!

Svejedno što sam Muselimovićev vršnjak, nije mi jasno kako su me u mladosti „ “zaobišle“ teme o Joli Musi, potapanjima zemljišta u Hercegovini, ispadi srednjoškola-ca u Duvnu, krvavi sukobi sirotinje. Na poprištu tih sudskih bitaka bio je i odvjetnik Josip Muselimović, koji je bio tražen upravo tamo, kao nedostižna Pravda.

Možda je mala tajna Muselimovićeva odvjetništva u činjenici da mu ni jedan detalj nije nevažan. I kao odvjetnici moderne provenijencije, koristi se svim sredstvima isku-stvene psihologije, socijalne antropologije, forenzike, kliničke patologije, komparativne logike.

Kad stvarni deliktni slučaj stigne u sudnicu, kod Muselimovića se aktivira senzor pri-povjedača a potom dramskog pisca. Jer, kako bi rekao Antonen Arto: „Svaka je akcija surovost“. Kao u slučaju braće Matešić, gdje: „Vidjeli smo da su pred našu kuću došli Branko Aničić, koji je u ruci držao veliki bradvin, sjekiru, i Nedjeljko, koji je imao manju sjekiru. Brankova žena Dragica držala je gvozdene vile s drvenom drškom a Nedjeljko-va žena Ljubica imala je u rukama kamenje. Oni su odozgo vikali. „Izađite Logini sinovi da vam glave odsiječemo“.


Kasnije se nastavlja ovo ludilo potezanja predmeta:„Ivan i Slavko Matešić bili su naoružani sjekirama, Mile vilama, a Dara i Ljija su imale

motike, Ivanova žena je, prema Dragičinoj priči, donosila sjekire, ali je ona nije vidjela na licu mjesta.“

Prije pada u javnost biblijskog Joba valjalo bi sačiniti popis alata za sakaćenje ili smaknuće. Isti taj alat služi da seljani škrto prežive, ali kad krv plane.

Onda nastaje takva frenezija, nepoznata Dostojevskom i Hitchcocku. Nego, što je u dubinskoj psihologiji ovih podivljalih aktera? Treba znati da su oni, najčešće, trbuhom za kruhom, znoj znojili u Njemačkoj, Australiji, Americi. Čak i žene, koje sebi za dom zarade, pa im sve to rođeni otac sebi prepiše! Usput, nema teže riječi za ženu nego kad je nazovu „jalovicom“ . Eto, danas dame u svojoj kući žive birajući sebi primjerak muš-karca koji će za noć biti “autor“ njezina djeteta. Onda će ga još i platiti, pa ga nogom preko svojih vrata šutnuti izvan njezina šesnaesterca.

Agrarne kulture teško prihvaćaju novotarije, dok su megalopolisti postali „cvijeće zla“. U ovoj moralnoj dihotomiji cvjeta ambijentalna šizofrenija, koja se (u sebi izdijelje-na) bori s viškom demona. Eto najkraćeg puta do kakvoga iracionalnog konflikta.

„Surovo“ Muselimovićevo kazalište stoji na konkretnom tlu. Tako u nagrađenoj dra-mi, nervom vrhunskog odvjetnika, piše: „No ja sam vjerovao optuženoj, jer zašto bi inače priznala da je ubijena u trenutku prema njoj išla goloruka. Mogla je reći da je Mara išla prema njoj kosirićem ili kamenom i na taj način konstruirati obranu u smjeru nužne obrane.!“

Kao prvi čovjek Matice hrvatske, kao vrhunski odvjetnik, Josip Muselimović dobro zna da je beskonfliktno društvo samo fikcija, a „nelagoda u kulturi“ konstanta. Osobno ne vjerujem da se Muselimović kulturom bavi iz pedagoških razloga. Na njegovu herce-govačkom stolu ima za svačiji ukus. Kao precizni kroničar i osviješteni stilist, on vjeruje da je čak i sadržaj moguće civilizirano oblikovati.


Atif KUJUNDžIĆ

Sarajevski stil

Antonije Žalica: Bandiera rossa. Autobiografski roman. Bosanska riječ. Tuzla, 2008.

Kažu da talentirani pod obavezno imaju više talenata. Bez sumnje. Bog je Dobar i Milosrdan, široke ruke, kad daje – daje. Uzima kad mora, jer nerado napuštamo ovaj svijet. Doduše, nerijetko, jedan broj ljudi proživi svoj život i, uopće, ne otkrije svoje talente. Zato držimo kako je važno biti djelatan /što, skoro pa niko i ne drži talentom/. Naime, ne raditi i ljenčariti sasvim je kao i ne biti talentiran za bilo što.

Nastojimo reći kako je Antonije žalica višestruko talentiran i djelatan čovjek. Po obrazovanju profesor književnosti i filozofije. Po radu i rezultatima uspješan i prevođen pjesnik, romanopisac, dramatičar, pripovjedač, esejist, scenarist, televizijski i filmski redatelj. Međutim, kako nam je u ovome trenutku stalo suvislo pogovoriti o njegovoj knjizi Bandiera rossa, možda je ponajvažnije konstatirati da je Antonije žalica izvrstan zapisivač svoga života. Kako se život na život naslanja, važno je i što je Antonije žalica Sarajlija. Dakle, čovjek karakteristično žovijalnog duha koji uvijek prolazi iza stvari.

Prethodno, a posljednje rečeno, važno je, jer to što piše Antonije žalica možemo odrediti i kao sarajevski stil. Ovu odrednicu shvaćamo kao njegovu sarajevsku po-sebnost, ali i njegov dio sarajevskog kolektiviteta. Riječ je o karakterističnoj leksici i organiziranju jezičnog materijala do razine literarnog iskaza. Pri tome literarni ishod zauvijek čuva dio prepoznatljive energije i pojedinca i cjeline, baš kao da sarajevske pisce nabrajamo redom: Nedžad Ibrišimović, Abdulah Sidran, Dubravko Brigić, Dario Džamonja...

Suvremenički čitajući roman Antonija žalice Bandiera rossa, čovjek se neizbježno pita nije li mjera ideološke kontaminacije ljudskog bića – mjera njegove vječne i tragič-ne ljudske patnje?! Je li moguće izaći iz začaranog ili zatrovanog kruga koji nastaje puštanjem ili ubrizgavanjem ideologije u čovjekovu psihu i krvotok, koja potom poprima najrazličitije modifikacije bezumlja, koje čovjeka nikad ne može napustiti. Sve je na či-tatelju i njegovoj mogućnosti da pojmi i osobni doticaj sa stvarnim i fiktivnim. Jer, u biti, u svome romanu Antonije žalica – piše sam sebi, nikome ne postavljajući nikakav uvjet, nikome ne ispostavljajući račun ili optužbu, svjestan kako istina nije ni za prodaju, ni za kupnju, a samom sebi ne želi lagati. Ta intelektualna uspravnost u primjeru Antonija žalice poprima karakter dostojanstvenog nemirenja s nevoljom.


* * *

Bandiera rossa kao autobiografski roman receptivno i arhitektonski naslonjena je na osobnu životnu retrospekciju bitno uvjetovanu suvremenošću. Roman se autore-fleksivno diže iz tromih i sporih, sada – pa izvanvremenih slika i priča o životu koji autor pamti. Autor pripovijeda uz sve moguće natuknice za rekonstrukciju jednog vremena i njegovih aktera kao ideološki oktroirane i podešene fakture i slike. filozofski intonirani pasaži drže stvarnim okruženje koje se zrcali u potenciji širenja slike svijeta. Ali, ideološ-ka faktura je čisto nemilosrđe u slici studenata na vojnoj vježbi i obuci. Iz priče kapetana prve klase Đokića vidi se kako je narod sa zastarjelim naoružanjem ali – kao dio siste-ma opštenarodne dobrane i društvene samozaštite gurnut u suprotstavljanje ubačenim komandosima na Raduši – iako JA ima specijalne jedinice! Vidi se i refleksija sistema u životu društva: nerad, ljenčarenje, slabljenje morala, odsutnost odgovornosti, potkra-danje, pijančenje, radne akcije kao skup i neproduktivan dril mladih ljudi, odnos prema herojima rada, zaslužnim građanima, etc. Autor se izdvaja suosjećanjem za drugog čovjeka, za lovca, glumca amatera. Zajedno s pričom o radnim akcijama i snimanju kul-turno-umjetničkih programa za tv gledalište na što autor gleda s evidentnim humornim i ironijskim uklonom, žalica daje izvanredan predtekst za događaje koji će uslijediti.

Ali, iz poglavlja u poglavlje, od avanti populo kraj Logorske vatre do Rocco Carbone’s bodygurd / Bandiera rossa u Coralvilleu – priča se zahuktava i narasta kao snaga sa-mosvijesti i nepravde mučnog položaja u koji je autor nezasluženo i protivno svojoj volji bačen. Iz pozicije života koji živi s inicijativom i nadom i čiji zanos pada u nultu tačku 3. aprila 1992. godine, kad u svome uredu s prozorom na zadnjoj strani sedmokatnice BHTV i pogledom na tvornicu žice, nemoćan čeka da počne rat, strah u njemu narasta kao plima dok – uporno sastavlja i rastavlja lančiće od spajalica – autor će se naći u Nizozemskoj, u kojoj će ga svaka šuša i svaki čas pitati: šta planira u svome životu. I on će, ustrašeno, prestravljeno u mjeri u kojoj je doživio ideološki oktroiranu snagu totali-tarne države u kojoj je odrastao, obrazovao se, pokušavao raditi i voljeti, u kojoj je već uočavao nepravilnosti – odgovarati bojažljivo, ustrašeno i uznemireno, jer, taj ko pita i sluša odgovore, on i, vjerojatno, o upitanom odlučuje.

U jednakoj mjeri potaknut svojom tegobom, nesrećom i dobrotom drugih, autor će se u jednom trenutku pobuniti. Odbit će odgovoriti na pitanje o svojim namjerama. Ali, uočit će, neće se osloboditi straha ni kad postane podanik holandske Krune, kad dobije nizozemsko državljanstvo! Osjetit će onaj isti stari strašni i već buđavi strah, dok na gra-nici s Rumunjskom nepotrebno dugo pregledaju njegovu putnu ispravu.

Autor putuje, susreće ljude, raspravlja, zabavlja se, prevode ga, potpisuje knjige, postavlja pitanja, sluša odgovore, promatra, zapaža i relativizira svoju sliku svijeta i po-ima kako je vrijeme postmoderne najopćenitije imenovanje najproizvoljnijih shvaćanja čovjeka, svijeta i umjetnosti, kako nema ničega osim promjene za što bi se uhvatio kao za konstantu.

* * *

Antonio žalica brižljivo, s mjerom, kontinuirano smislovima obremenjuje svoju po-ziciju i svoj tekst novim pojedinostima. Osnažujući komunikaciju s okruženjem i druga-


čijim, autor osvješćuje svoju prisutnost i svoju egzistenciju. Njegov roman izrasta ma-gmatski uzavreo i nestišljiv u smislovima, u gust i snažan tekst koji se zrelo, klimaksno, skoro euforično, eruptivno, ne bez egzaltacije izlijeva u knjigu i izjednačava s početkom priče zatvarajući krug izbalansiranih vrijednosti.

To je tekst koji nadilazi snagu suvremenosti, ljudsku bol, besmisao nametnute ljud-ske patnje. Autor dolazi u Berlin – Hauptsdat, u razgovorima se vraća do rušenja Berlin-skog zida i odnosa koji će među ljudima uslijediti. Dolazi u Bukurešt i vidi rupe u rumunj-skim zastavma, razgovara s ljudima i vidi rupe bola, gubitka, izgubljenih života i ljubavi. U autoru stasa snaga svijesti. Ujedinjuje se svijet u Jednoći Postojanja i Usuda.

Bandiera rossa je velika ljubav još mnogih živih ljudi. Oni pjevaju pjesmu. Pjevaju Internacionalu. Oni priznaju da su bili komunisti. I žalica to stidljivo i iskreno priznaje. Oni su beskrajno odano voljeli veliku ideju. Velike ljubavi su također velike neslobode. Oni nisu uspjeli. Oni su ne/slobodni u razumijevanju sebe i pojave. Jer, čovjekov život je ciljano dosezanje slobode i može biti tek i samo to. Što to čovjek čini sa svojim živo-tom?

Antonije žalica je napisao dobar roman o suvremenom čovjeku koji ima intelekutal-nog poštenja, iskru svijesti o smislu svoje prisutnosti, potrebu da ostane čovjek do kra-ja. Njegov roman autorefleksivno govori o čovjeku koji je iz Sarajeva otišao u svijet da bi shvatio kako je Svijet – Sarajevo. Ta okolnost ga miri sa svijetom i ljudima, sa samim sobom. Ta činjenica je prijeko potrebna forma uspostave mjere prema sebi i svijetu za jedan normalan život, pogled u sebe i druge ljude, ali i novi izgled, sadržaj i smisao koji treba shvatiti kao dio sebe drugačijeg, ili izmijenjene elemente budućeg života pisanog Bosnom i Sarajevom.

Travnja, anno Domini, 2008.


Tea BENČIĆ RIMAY

Pjesma mijenja svijet (O poeziji Vesne Hlavaček)

Od kada stihovi imaju moć promijeniti svijet?Što ovi katreni mogu, osim o strasti pjevati? Večeras kiša lije i puno će suza pastinebeskih iznad provalije ...

Poezijom Vesne Hlavaček zakoračili smo u svijet te čudesne moći stihova da uistinu mijenjaju svijet, ma koliko patnje, bola i svijesti o zlu prethodilo ovakvoj spoznaji. Upra-vo je takva vjera jedna od bitnih pretpostavki čuvara svetosti poetske oblasti, istinskih pjesnika. Premda je ovdje riječ o prvoj zbirci poezije, ona je toliko zrela, ispisana, pro-življena, da je gotovo nevjerojatno kako ova pjesnikinja nije već ranije objavila svoje stihove. A nešto što posebno plijeni pažnju u ovoj čvrsto strukturiranoj i nimalo jedno-stavnoj zbirci jest oblik pjesme, nikako prihvaćen kao nametnuti sonetni kalup tradicije, već oblik kao izazov za sasvim drugačije poetičke odnose, reći ću već na početku: oblik koji određuje pravu mjeru dubokim emocijama, strastima i previranjima jednog života sročenog u katrene i tercete, u igru kraćenja i produživanja, u praćenje ritma kao poet-skog daha, u srok neočekivan, autentičan, spontan.

Pet ciklusa zbirke (U potrazi za sobom, Crni cvijet, Molitva, Svjetlo riječi i Mostar) postu-pno oblikuju tematiku zbirke i slijede vrlo osjetljiv put u svijet bačene egzistencije koja, u potrazi za sobom, te prolazeći kroz različite kušnje zla, bola, smrti, paklene zbilje – bilježi sa-mospoznajno možda najvažnije trenutke koji će dovesti do prepoznavanja i svrhe te životne biti, pokazati što je to dostojno i pjesme i života. Stihovi poput eksplozije lete iz katrena u katren, kidaju vlastite rubove i granice žestinom najjače strasti koja može voditi pjesmu – iskrenošću. Niti jednog trenutka ne sumnjamo u ono što ispisuje Vesna Hlavaček, jer ona je apsolutno spremna ne samo potpuno otkriti svoju dušu nego je i pokloniti svakome zna-ku Dobra na ovom svijetu, svakome znaku koji će ublažiti njene zamlađene rane. Pjesme žele doseći svoj „puni krug“, doseći ono savršenstvo semantičkog ritma koji je na metrici pjesme utemeljen, stopiti dužinu stiha u smisleni izričaj koji nosi i svijetu i njoj samoj neke nove spoznaje. Već u prvom ciklusu slutimo njenu još neizrečenu misao o poslanju koje kao pjesnik preuzima: kako u svijetu rasapa (i individualnog i društvenog), u licemjerju hu-manizma, kada je Zlo jače od Dobra, kako u rastakanju i tijela i duše, na tim tvrdim stazama života – pronaći ozarenost na zvjezdanoj cesti? U izvanrednoj tradiciji bliskoj joj Vrgorčana


što sam i samcat putuje dolinom svijeta turobnom Vesna Hlavaček prepustit će se potpu-nom iskušenju, a taj će je rizik dovesti do prepoznavanja praduše (one, koju dakako ima i poezija), do spoznaje da je prava i velika ljubav jača od života i smrti, vremena i svijeta.

Kada pjesnikinja kaže ljubav – pjesma se ispisuje sama. Nekadašnje bolne nedou-mice oko antonima koji su krojili početne pjesme: ljubav/bol, ljubav/smrt, poezija/zbilja, dobro/zlo, paklena zbilja/djetinji san; nada/beznađe; rastaču se pred neizmjernom sna-gom spoznaje o moći ljubavi koja nosi ono prepoznatljivo krdo riječi, kakvo je nekada u poeziju unosila Vesna Parun, premda bismo kod Vesne Hlavaček mogli iznaći sasvim drugačiju sintagmu koju i sama stavlja na jedan od svojih ciklusa: svjetlo riječi. Njezina je poezija najsnažnija u trenucima obraćanja Drugome, paradoksalno, ona tada „i bez riječi govori“, ispisuje protočne stihove:

To što ti bez riječi govorim, nose u sebi sumraci / golubje sivih sutona, što meko se spuštaju nad gore / prepune blagih sjena i životinjica što drhte / u dubinama šuma, pod listovima vlažnim / i sjajnim od jesenjih kiša... ( Duša i tijelo)

Senzibilne deskripcije, nježna metaforika, spontane i jake sinestezije dovest će pje-snikinju do pjesme-slikarskog platna, primjerice, Steinerovih prizora kiše, ulice, ljudskih sjenki:

Glad, kiša, vjetar prolaze kraj mene / neopazice, i kao utvara hodam gradom / po-gleda užagrena, i kradom / pišem pjesme. Gledaju me žene/ i muževi čudno, i žale moj isposnički lik…

Ljubavna tema lebdi nad zbirkom poput biblijske Pjesme nad pjesmama, ali ni ov-dje pjesnikinja ne ostavlja dug potpunom objašnjenju: takva je ljubav moguća tek u potpunoj predanosti Drugome, jer tek takva predanost vodi do njenih zračnih vila, do onoga čudesnog metafizičkog trenutka u poeziji, kada se na istoj ravnini razgovara s čovjekom i Bogom (pjesma Razgovor s tobom i Bogom). Ciklus Molitva upravo stoji na samom rubu metafizičke spoznaje – ne o Bogu, nego o njegovoj moći da dozvoli, da otvori prostore ljubavi, da propusti svjetlo, toplinu i smirenje.

Pjesme Vesne Hlavaček zaustavljaju nas stihovima iskrenog, intimnog izričaja koji nalazi gotovo savršenu mjeru u izmjenama stihovne metrike, korištenju rime koja u poeziji često zna upro(pa)stiti pjesmu, a ovdje je bogati; pjesmi daje krila, zvukovnost, dikciju, ritmičnost. U spomenutom ciklusu Svjetlo riječi, posvećenom njenim dragim slikarima, pjesnicima, ljudima srca i topline, posebno se izdvaja pjesma dubrovačkom gosparu Luki Paljetku (Pjesnikovo rođenje) koja je antologijski primjer civilizacijskog rođenja pjesme, svijeta, pjesnika; ali istodobno i najsnažniji odnos prema ljepoti stva-ranja, estetskog odnosa prema svijetu i životu – sveprisutnog u zbirci Vesne Hlavaček (tematski i idejno naznačen u pjesmi Obećanje iz prvog ciklusa). Posljednji je ciklus po-svećen njenom voljenom gradu, samom Mostaru, prostoru dugovjeke ljepote u kojemu i sama smrt postaje blažena:

Mostar, most, treptaj, zlatni prah u kosi, / miris, val iz djetinjstva što me nosi / u vječ-nost ozvjezdanu beharom, vječnost blaženu…

Poezija mora nekamo voditi, rekli su pjesnici nadrealizma. Stihovi imaju moć promijeniti svijet, vidjet ćemo to uranjanjem u poeziju Vesne Hlavaček. Jer ako mijenjaju pojedinačne sudbine, ako je njihova snaga identična vjeri u božansko, ako je ljubav jača od smrti i vremena, oni mijenjaju i svijet – ne samo u očima pjesnikinje nego i onih koji je umiju čitati.


Marina KLJAJO

Zrenje nad zavičajnim trsjem (uz prvijenac Ane Kljajo)

Genetski pjesnički kod obitelji Kljajo iz Ilića nastavlja se u djevojci Ani koja uramljuje trojstvenu pjesničku plošnost.

Poslije Stanka (1904. – 1926.) i Ive Ratimira Kljaje (1915. – 1945.), hrvatskih pjesnika koji su zbog prerane smrti ostali nepoznati široj javnosti, Ana svojim prvijencem oživlja-va i njihov stvaralački duh.

U pjesmi Stara kula Ana svoje refleksije smješta u davnu prošlost obiteljske geneze, u 1765. kada je pod najvećim brdom grada Mostara ozidana najstarija građevina s 36 odaja, zidovima bijelim. Broj prostorija i bjelina zidova govore o gospodskom podrijetlu prvih hrvatskih obrtnika, trgovaca i ugostitelja poslije turske vlasti, koji su u svom „ra-skošnom“ življenju očuvali „bjelinu života“. Sintezom „raskošne bjeline“ odišu i stihovi Ivine pjesme Djeca hrane golubove: Zatim će ostatke svog crnog kruha, / baciti bijelim pticama, dragim prijateljima / da ih prate u letu svojim pogledima. Tematskim ciklusom Molitve Ana nastavlja tu tradiciju socijalnog i humanog vrjednovanja plemenitog siro-maštva. Tom ciklusu pripada i pjesma Zaboravljena kuća: U zidove njezine / Uvukla se tama / Pustih svoj duh / Da u njoj leti.

Samosvijest prvine (prva kuća) kod pjesnikinje je patos s kojega kreće u pjesničku avanturu. Sluša priče svoga oca o podrijetlu Kljaja, o življenju krcatom materijalnim, in-telektualnim i umjetničkim plodovima, ali i tragikom i boli. Razaznaje naslijeđe i u svom životu pa prerani gubitak oca postaje zid poetskog hrama njezine poezije preko kojeg Ana uspijeva usidriti svoju bol u Riječ.

Razvidna je stoga i njezina misaona sinteza: opstanak obitelji i očuvanje temeljne čovječnosti. Misaonost tako motivski sidri zbirku u zavičaj: očev grozd, stara kula, vađe-nje krumpira, proslava Božića, rođenje brata. Sve upućuje na svetost očuvanja tradicije obiteljskog života i neba ponad njega jer - na nebu su zvijezde.

Pjesnikinja personificira jednu sjajnu zvijezdu i s njom razgovara. Dijaloški iskaz bilježi: Ona u mom srcu sjaji / Družim se s njom.

Nad zvijezdama je Stvoritelj koji ravna svime što je u nama i oko nas. Tako Anin po-etsko-motivski izvor postaje univerzalan, otvoren i plodan. Počinje njezina „renesansa duha“ i svjesnost o Božjoj prisutnosti.

U pjesmi Molitva očituje svoju pjesničku zrelost. Unatoč boli stišće krunicu u ruci. Svjesna da pjesnikova duša vidi dalje, jasnije, Ana svoju intimnu bol preusmjerava u više sfere. Odaje se „lutanju“ i sama svjedoči: lutajući mnogo vidim.


Pali svjetiljku srca i skida zavjesu s dekoriranog modernog čovjeka i darovanog mu prirodnog habitusa. Otvaraju joj se novi problemi i nov ugrožen čovjek i priroda:

Njezina neba nisu plavaNjezine poljane ne odišu skladom

Poput velikog A. B. Šimića, i Ana ispisuje Opomenu: Ne smatrajte se nadmoćnima. U ovoj pjesmi spojen je narodni stil s modernim stilom u ponavljanju. Kao da autorici nudi rješenje zagonetke života suvremenog čovjeka: u spoju tradicije i novokulture.

U sunovratu života Ana najviše pati zbog svojih vršnjaka koji u poremećenom vrjed-novanju života umiru (Smak svijeta). Ispisuje Moju molitvu i zaziva Božju milost na svoj narod, a osobito na vršnjake koji žive štujući kult novca, kult smrti… moli za poštovanje života kao najvećeg dara, za očuvanje prirodnog ambijenta i zna da smrt dolazi sa smr-ću duše.

Anina poezija još je u traganju za vlastitim izričajnim stilom. Inspirativna vokacija prati školske uratke od Pupačićeva Mora do Ujevićeve Svakidašnje jadikovke. Dnevnič-ko-intimistički zapisi još nisu očišćeni od patetike, pretjerane emotivnosti i retorike.

Unatoč tomu, stihozbirka Ane Kljajo otkriva senzibilnu i talentiranu djevojku koja lutajući pjesničkim stazama ulazi u vrijeme zrenja. Sunca, dakako, ima u izobilju.

Anin prvijenac, „porod od tmine”- gundulićevski rečeno, otvara joj put ka svjetlosti stvaranja.


ljetopis

Prof. dr. Ljerka OSTOJIĆ

VI. sjednica Dekanske konferencije medicinara

Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 13. studenoga 2008. godine odr-žana je VI. sjednica Dekanske konferencije medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. Dekansku konferenciju sačinjavaju dekani medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj, a osnovana je radi rješavanja pitanja od zajedničkog značenja za djelovanje i razvoj medicinskih fakulteta. S obzirom na suradnju i sukladnost programa s hrvatskim fakul-tetima, dekanica Medicinskog fakulteta u Mostaru prof. dr. Ljerka Ostojić sudjeluje na sjednicama DKMf-a. Stoga su svi dekani održavanje sjednice u Mostaru ocijenili kao potvrdu te izuzetne suradnje.

Dekanica Medicinskog fakulteta u Mostaru tom se prigodom osvrnula na dosadašnji rad fakulteta i zahvalila kolegama iz Hrvatske na izuzetnoj suradnji i pomoći koje su uz potporu Vlade Republike Hrvatske i hrvatske medicinske struke uvelike omogućili da mostarski studij medicine svojim programom i kvalitetom postane pouzdan partner u obrazovanju mladih liječnika. Istaknula je da je plan i program Medicinskog fakulteta Mostar, kao jedinog na hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini, sukladan s planom i programom medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. Po tom su programu do sada promovirana 183 doktora medicine kroz šest generacija. U novoj zgradi Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru, koja je u cijelosti izgrađena sredstvima hrvatske Vlade, odvija se nastava dvanaeste generacije studenata. Međutim, napomenula je da održa-vanje nastave ne bi bilo moguće bez stalne financijske i kadrovske pomoći medicinskih fakulteta iz Republike Hrvatske. Osobito važnom ocijenila je i veliku pomoć hrvatskih institucija pri akademskom i profesionalnom napredovanju mostarskih diplomanata, jer upravo taj mladi kadar predstavlja ključ razvoja, ali i opstanka medicinske struke na područje Hercegovine.


Tijekom sjednice dekani hrvatskih medicinskih fakulteta prof. dr. Nada Čikeš, de-kanica Medicinskoga fakulteta u Zagrebu, prof. dr. Miljenko Kapović, bivši dekan Me-dicinskoga fakulteta u Rijeci, prof. dr. Pavo filaković, dekan Medicinskoga fakulteta u Osijeku i prof. dr. Stipan Janković, dekan Medicinskoga fakulteta u Splitu, osvrnuli su se na dosadašnji i budući rad znanstveno-nastavnog osoblja medicinskih fakulteta RH u Mostaru.

Svoj dolazak i održavanje sjednice u Mostaru ocijenili su kao još jedno u nizu nasto-janja da podrže i pomognu daljnji razvoj ljudskih i institucionalnih kapaciteta fakulteta u Mostaru.

Predsjedavajući DKMf, prof. Stipan Janković izvijestio je kolege o radu Konferencije u proteklog godini i inicijativama DKMf-a, poglavito reformama kurikula i izradi pro-grama specijalizacija. Dekani su posebno istaknuli zabrinutost zbog smanjenog broja studenata na medicinskim fakultetima, te ocijenili prioritetom bolju suradnju DKMf-a, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa pri rješavanju ovog problema, kao i osiguranju kvalitete studija i cjelokupnog sustava zdravstva.

Prof. Pavo filaković, dekan Medicinskog fakulteta u Osijeku. preuzeo je jednogodiš-nji mandat predsjedavanja DKMf-om.


Radiodnevnik

Vesna HLAVAČEK

Šopovi dani na Plivi 2008.Osupnuti ljepotom aure što lebdi nad Jajcem i Plivinim jezerom, uz koje su bili smje-

šteni – u motelu koji nosi ime te čudesne vode, čije se zelenilo stapa sa zelenom bojom brda što su se nad nju nadvila – izmaštali su pjesnici, njih pedesetak, okupljenih od 3. do 5. listopada na ovogodišnjim Šopovim susretima, sudjelujući u velikoj književnoj ve-čeri, u subotu, 4. listopada, priređenoj u velikoj dvorani jajačkog hotela „Turist“ – jedan bolji svijet; zaboravili su na sve brige i nevolje što pritišću i njih, i zemlju nam, i svekoliku kuglu zemaljsku, i otisnuli se u žuđene predjele ljudskoga duha, obećane, a u stvarnosti nedosegnute; No, upravo zahvaljujući nadi kako je bolji svijet moguć, opstaju i pjesnici, i svi oni što slijede njihove vizije…

Važan dio književne manifestacije što se po jedanaesti put dogodila u Jajcu, ove je godine bio posvećen životnome opusu velikog bosanskohercegovačkog pjesnika Iva-na Kordića, o kojemu su 3. i 4. listopada, u sklopu Kordiću posvećenog Okruglog stola, govorila brojna poznata književna i kritičarska pera.

„Krajolik se gotovo uvijek nadaje i kao sjećanje, i kao viđenje… motivi najčešće uranjaju u mediteranski areal – rekao je tom prigodom Zoran Kršul, govoreći o knjizi Kordićevoj „Cesta izvan krajolika“. „Lamentirajući nad ljubavi, autor nas odvodi neslu-ćenim usponom do kozmičkih daljina“ – dometnuo je fabijan Lovrić. A Tomislav Marijan Bilosnić konstatirao je: “Izražavajući svoju duboku nostalgiju za morem, Kordić vodi dijalog s vječnošću…“ , i dalje: “Njegov krajobraz uvijek je zoran, pa i kada govori o strahu i tjeskobi, on govori o mirisu i boji Mediterana…“ Ljiljana Tadić pak, pišući o Kordićevoj stihozbirci „Veranda prema moru“, istaknula je između ostaloga kako je „…večer u toj lirici raskoš glasova… i svi ti glasovi postaju večernje vino, koje dobiva posebnu slast…“

Ivan Lovrenović, dugogodišnji prijatelj našeg poete, uočava:“ Na jednoj je strani pje-snička karijera, produkt Kordićev, a na drugoj strani život kao divlja kontingencija, čisti akcident. O skrivenom autoru, skrivenom entitetu Kordićevom znamo tek onoliko koliko nam njegov tekst dadne: često je Ivanova poetika – onoga autora koji se odaziva na ime Ivan Kordić – nešto drukčije, strano onome što je svakodnevni život…“

Petar Gudelj želio je izraziti divljenje poeziji Ivana Kordića, koja je tako sustavno svo-ja…“To je poezija koja dolazi iz južnoga kvadranta, iz kojega su dolazile mnoge dobre poezije – Ivan je rođenjem dobio neku vrstu tapije na zemlju hercega Stjepana, on je bio


vinogradar u mladom vinogradu hercegovom, i on je jedan od legendarnih pjesnika, kakvi su Tin, Hamza Humo, Musa Ćazim Ćatić – riječju, pjesnik koji ima svoje mjesto u književnom prostoru i vjernu čitalačku publiku – i što bi pjesnik više od toga htio?...“

A Ervin Jahić, urednik u nakladničkoj kući V.B.Z., najavio je novu knjigu Ivana Kordi-ća „živi stroj“. Ta se knjiga, kaže Jahić, otvara prema stvarnosti…“Ona baštini ono što je Valery govorio: da pjesma mora imati suglasje između zvučanja i značenja… Po tome Kordić podsjeća na pjesnike koji još vjeruju u klasične vrline i vrednote poezije…“

Mile Stojić se prisjetio prve Kordićeve knjige: „Rumen“, koju je dobio u ruke kao devetogodišnjak, a Jasmina Musabegović s ponosom je naglasila kako Kordićevo stva-ranje prati od njegovih početaka, dakle od pojavljivanja „Rumeni“.

Naravno, Šopovi susreti ne mogu proteći bez hommagea tom velikom pjesniku, čije djelo već dugo nadahnjuje cijele generacije. Šopovu je rodnu kuću i spomenik pjesnič-ka karavana pohodila već prvoga dana manifestacije i na tom su, za poete svetom mje-stu, potekli njihovi stihovi – točnije, stihovi pjesnikinja, sudionica Susreta. Dodijeljene su tom prigodom nagrade za najbolje učeničke radove o Jajcu i o Šopu…

HKD Napredak, podružnica „Stjepan Tomašević“ – Jajce je, uz pokroviteljstvo fede-ralnog ministarstva kulture i sporta, Središnjice HKD Napredak – Sarajevo, Općine Jaj-ce, i Ministarstva prosvjete, kulture, znanosti i sporta Srednjobosanske županije – bila organizatorom te velike pjesničke manifestacije.

Kažimo, na kraju, kako se i ove godine potvrdilo da na nov način osmišljeni Šopovi su-sreti na Plivi imaju veliku važnost za stvaranje opće pozitivne kulturne klime u cijeloj regiji.

SAMOĆA I SMRTUz mostarsko predstavljanje zbirke pjesama „Naranča“ diane burazer

Dokotrljale su se toga utorka, četvrtog dana studenoga mjeseca, ljeta gospodnjeg 2008., naranče u mostarsku Galeriju kraljice Katarine, zamirisale, zasvijetlile, nestvarno odskačući od tla, i sunčevom bojom ozareni koloplet ljudi što pokušavaju uhvatiti te svijetleće loptice i sočnih, kotrljajućih plodova – zasanjano je zaplesao prostorom…

Nekoliko se naranača zaustavilo na tamnim koricama knjige pjesama Diane Burazer, knjige što nosi ime tog najljepšeg ploda juga; sve ostale su svojim mirisnim sokom natopile njezinu nutrinu – stihove što prizivaju u svijest sjećanja na majku koja živi na otoku našega djetinjstva, na oca koji ponosno, odbacivši štap, šeće iznad oblaka, baš kao u danima nje-gove mladosti, na Mostar u kojemu i danas snatre pjesnici „izvan svake zbilje i svakoga gri-jeha“; na zaboravljene dječake – barjaktare, i njihovu „uzaludnu“ i „tužnu hrabrost u ratnim pohodima“; na pobjednike, kojima na vrhuncu slave, dogorijeva tron pod nogama…

Na životne istine, poput onih „da je gola radost siromašna, a bogatstvo patnje ne-izrecivo“…Na žuđenu, ali imaginarnu „kristalnu kocku vedrine“…Na davne vatre koje nam danas „posuđuju“ svoju vrelinu…na kišu u Parizu, na srce ostavljeno u Selcima na Braču…Na ljubav.

Sjećanja se međusobno sustižu, pjesnici Miljenko Stojić i Pero Pavlović ih s nama love po Galeriji…

Diana, izvan vremena, i izvan svakog zla, govori svoje stihove; mladi gitarist Boris svira „Sjećanje na Alhambru“…

Naranče se i dalje kotrljaju, i mirišu, dok na nas, iz zamamnih dubina Dianinih pjesama, vrebaju – čežnja za ljubavlju, sve tužnija samoća, i oslobađajuća, i sve izvjesnija – smrt.


Mira PEHAR

Kronika kulturnih događanja u Mostarukolovoz - studeni 2008.

01. 08. U Galeriji “Aluminij” otvorena osma samostalna izložba Maria šunjića. Predstavio je nekoliko djela iz tri ciklusa, nastalih u zadnje četiri godine,”Orantova šut-nja”, “U tranziciji” i “Logo sapiaes”.

01. 08. U Galeriji “svetozar Ćorović”u kući Ćorovića otvorena samostalna izložba trojice akademskih slikara (Vladimira Kosića, Veselina Brkovića i Save Rupića).

04. 08. izvedena predstava koturajućeg teatra iz sarajeva pod nazivom “bliže” u klubu “Pećina”. Priča “Bliže” je suvremeni realni presjek današnjeg svijeta.

05. 08. – 08. 08. održan drugi World Music Festival na platou ispod Starog mosta.

11. 08. U Centru za kulturu otvorena izložba bosanskohercegovačke fotografije pod nazivom FoTobih 2008. Izložbu je otvorio akademski slikar Jusa Nikšić.

18. 08. Pod nazivom “sloboda nema cijenu” otvorena humanitarna izložba slika za vladimira šantića u Umjetničkoj galeriji kraljice Katarine Kosača.

28. 08.otvoren 29. međunarodni festival autorske poetike izložbom fotografija “9” u Čejvan Čehajinom hamamu, koji će se sedam dana održavati na različitim lokacijama u gradu.

29. 08. odigrana predstava “Trg ratnika” Pozorišta mladih iz sarajeva u Narodnom pozorištu u Mostaru u okviru festivala autorske poetike. Za partnersku igru nagrada “Mravac” pripala je Belmi Lizde i Mariju Drmaću.

29. 08. odigrana predstava “Ćelava pjevačica” u režiji Ferida karajice na terasi Gradskog kupatila u studentskom programu festivala autorske poetike.


30. 08. izvedena predstava “samoubojstvo u samoobrani” autorski projekt Mirjane ojdanić, u glavnom programu Međunarodnog festivala autorske poetike u organizaciji Mostarskog teatra mladih.

30. 08. izvedena predstava “Uho, oko, obraz, trtica” trebinjskog amaterskog kazališta”Male stvari” u Studiju 64 Narodnog pozorišta, u studentskom programu Me-đunarodnog festivala autorske poetike.

30. 08. Predstavu pod nazivom “Play” izvelo bosansko narodno pozorište iz Zeni-ce u HD hercega Stjepana Kosače u okviru festivala autorske poetike.

01. 09. Predstavu “Malograđanska svadba” u režiji jovice Pavića izvelo Narodno pozorište iz Tuzle u okviru festivala autorske poetike u HD hercega Stjepana Kosače.

02. 09. Predstavu pod nazivom “kos” izvelo Gradsko kazalište sisak, u okviru fe-stivala autorske poetike u Galeriji kraljice Katarine Kosača.

02. 09. otvorena samostalna izložba Ćazima sarajlića u Centru za kulturu. Autor je izložio 40- tak slika tematskog opredjeljenja od portreta, aktova, prirode do kompozicije apstrakcije.

03. 09. Ansambl MTM Mostar premijerno izveo predstavu “Zvijer na Mjesecu” u režiji Dine Mustafića. Predstava je osvojila nagradu “Mravac” za najbolju predstavu ovo-godišnjeg 29. međunarodnog teatarskog festivala autorske poetike.

13. 09. održan svečani koncert na klaviru i violini mladog glazbenog sastava “Trio vario” iz Njemačke, u organizaciji Goethe instituta iz Sarajeva i HD hercega Stjepana Kosače u Galeriji kraljice Katarine Kosača.

14. 09. Na kantarevcu Željko Pervan i njegova četiri učenika izveli najpoznatije ske-čeve ali i neke nove uradke.

17. 09. Prikazan kratki film “krvavi makovi” u kojem ivo krešić potpisuje scenarij i režiju u OKC “Abrašević”, kao opomena društvu za spas snova mladih.

19. 09. otvorenjem izložbe dokumentarne građe “rTM ZAjEdNo s vAMA” uz pro-jekciju dokumentarnog filma u Centru za kulturu, obilježena 16. godišnjica Radija Mo-star i 13. godišnjica TV Mostar.

20. 09. balkanska premijera predstava “istina u prijevodu” redatelja Michaela Les-saca izvedena ispod UNESCO- vog spomenika Starog mosta, koji se izvrsno uklopio u scenografiju, ali i u samu priču i poruku predstave da je, bez obzira koje je rase ili boje kože, krv svakog čovjeka crvena.


21. 09. održani Ćorovićevi susreti pisaca. organizatori su sPkd Prosvjeta i sPC općine Mostar. Jovan Radulović je dobitnik ovogodišnje književne nagrade Ćorović.

23. 09. otvorena retrospektivna izložba slika, te predstavljena monografija istaknu-tog slikara danila Pravice u organizaciji Galerije Martino i Umjetničke galerije kraljice Katarine Kosača. Na otvorenju i predstavljanju monografije govorili Inga Dragoje Miku-lić, Mirsad Begović i Branimir Martinac.

25. 09. Njemačko kazalište marioneta iz Lübecka izvelo predstavu “Philosophic sheep in the empty coffee pot” u OKC “Abrašević” . Riječ je o zanimljivoj predstavi kombinaciji lutkarstva i glazbe uživo.

27. 09. Predstavljena knjiga “Elkastradin kompleks” i zbirka pjesama “izgubljena zvijezda” autora Ante Zirduma u Klubu prijatelja knjige “Škrinja”.

29. 09. - 04. 10. održana 1. međunarodna likovna kolonija Mostar 2008. u organiza-ciji fakulteta prirodoslovno- matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru.

30. 09. Priređen koncert na orguljama prof. katje krolo šarac u organizaciji franje-vačkog samostana i Matice hrvatske Mostar u franjevačkoj crkvi u Mostaru.

02. 10. - 03. 10. održan Znanstveni skup “Fra didak buntić – čovjek i djelo” u Ga-leriji kraljice Katarine Kosača, u organizaciji Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar” iz Zagreba i franjevačke hercegovačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, a pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

04. 10. Praizvedbu romana “kulin” Mirsada sinanovića u režiji Erola Kadića premi-jerno izvelo Narodno pozorište Mostar.

07. 10. otvorena izložba “djela Marina držića na sceni Narodnog pozorišta u Mo-staru” u povodu 500 godina od rođenja književnika u Centru za kulturu.

09. 10. održan svečani koncert Glazbene škole Pavla Markovca iz Zagreba u Gale-riji kraljice Katarine Kosača, u povodu Dana fra Didaka Buntića.

10. 10. svečano otvorena Peta po redu manifestacija “dani fra didaka buntića” u HD hercega Stjepana Kosače, koju je otvorio gradonačelnik Zagreba Milan Bandić pred mnoštvom uglednika, kada su dodijeljena i priznanja “Didak” za nasljedovanje fra Didaka Buntića na različitim životnim područjima.

10. 10. održana tribina pod nazivom “besmrtni pjesnici” u oš s.s. kranjčevića u povodu 100. godišnjice smrti S.S. Kranjčevića. Na Kranjčevićevo djelo osvrnuli su se Šimun Musa, fabijan Lovrić, Antun Lučić i Mato Nedić.


11. 10. Predstavom “svečana večera u pogrebnom poduzeću” zagrebačkog grad-skog kazališta Komedija u HD hercega Stjepana Kosače HNK Mostar je proslavilo 14 godina od utemeljenja.

13. 10. Predstavu “Žene u crnom” odigrao dAh Teatar iz beograda u MTM. Predsta-va govori o stradanju žena s raznih prostora Jugoslavije koja su bila zahvaćena ratom.

13. 10. održana promocija knjige “Ženska strana rata” u izdanju beogradskog ne-vladinog udruženja žene u crnom.

13. 10. – 18. 10. Goethe institut u bih i sarajevski otvoreni centar u suradnji s kul-turnim centrima i veleposlanstvima država članica EU-a predstavile Tjedan europskog filma 2008. u OKC Abrašević.

14. 10. otvorena izložba slika likovne udruge “En face” iz Širokog Brijega u Galeriji kraljice Katarine Kosača.

14. 10. održan svečani koncert u povodu 25. godišnjice rada i stvaralaštva ansam-bla Camarad u HD hercega Stjepana Kosače. Sudjelovali: KUD sv. Ante iz Cima, ŠPK Romantik i ansambl Camarad.

15. 10. otvorena izložba slika autora Alfreda Palla pod nazivom “iskopišta i gorući grmovi” u Galeriji kraljice Katarine Kosača u organizaciji židovske zajednice Mostar. Izložbu je otvorio predsjednik Matice hrvatske Mostar.

17. 10. održan svečani koncert bosanske sevdalinke Nedžada salkovića u povodu 50 godina umjetničkog rada u Velikoj dvorani HD hercega Stjepana Kosače.

19. 10. održan koncert sakralne glazbe u Muzičkom centru “Pavarotti”. Sudjelovali: ferdinand Zovko, bariton, i Meliha Kulukčija, klavir. Koncert je posvećen velikoj učiteljici solo pjevanja g-đi Milki Padovan u povodu njene smrti.

20. 10. otvorena izložba kipova, crteža i kolaža akademskog kipara Nikole vučko-vića iz Metkovića i mladog akademskog slikara Svetislava Cvetkovića iz Livna u Centru za kulturu. Izložbu je otvorila akademska slikarica Dragana Nuić Vučković.

22. 10. - 25. 10. održani deveti humski dani poezije pod pokroviteljstvom federalnog ministarstva kulture i športa i Grada Mostara.

22. 10. – 23. 10. održana treća konferencija balkan mozaika s međunarodnim su-djelovanjem pod nazivom “Uloga civilnog društva i medija u BiH na kreiranje javnog mišljenja o integracijskim procesima – Mediji i civilno društvo u procesu euroatlantskih integracija” u hotelu “Mostar”.


23. 10. otvorena izložba Ade huskovića pod nazivom “Exche homo” u OKC Abrašević.

23. 10. Premijerno odigrana predstava “Želim biti normalan” po tekstu Teodora Popova u režiji gosta iz Bugarske Todora Valova u Pozorištu lutaka Mostar.

24. 10. U sklopu devetih humskih dana poezije u Galeriji kraljice katarine kosača predstavljena zbirka pjesama Mile Pešorde pod nazivom “baščanska ploča” . O autoru i zbirci govorili su Marina Kljajo Radić, Krešimir Šego i sam autor. Nakon pred-stavljanja knjige održan je “Ikavski skup” na kojem su o hrvatskom jeziku i ikavskom govoru govorili brojni eminentni stručnjaci.

24. 10. otvoren jesenji likovni salon - godišnja izložba članova Društva hrvatskih likovnih umjetnika u fBiH u Galeriji kraljice Katarine Kosača, kojom je ujedno proslav-ljena 15. obljetnica postojanja društva.

25. 10. U sklopu devetih humskih dana poezije u Galeriji kraljice katarine kosača upriličena sveknjiževna večer na kojoj su se brojni pjesnici prisjetili svojih preminulih prijatelja Radovana Marušića i Stjepana Džalte.

25. 10. Predstavljena zbirka “Ljubav ( A zemlja riječi zori)” Pere Pavlovića u Galeriji kraljice Katarine Kosača. Sudjelovali: Marina Kljajo Radić, Vlado Vladić, Miroslav Pala-meta i sam autor.

25. 10. - 31.10. Održani Drugi dani filma Mostar 2008.

26. 10. Priređena književna večer Petra Gudelja u klubu prijatelja knjige “škrinja”. U programu sudjelovao Vlado Puljić.

26. 10. otvorena izložba unikatnih radova “djela naših ruku “ u Galeriji “Svetozar Ćo-rović” u organizaciji Muzeja Hercegovina, Kuće otvorenog srca i Udruženja žena BiH.

31. 10. otvorena izložba Mirjane drežnjak i Marija Naletilića u Galeriji “Virus”.

04. 11. Predstavljena knjiga pjesama “Naranča” diane burazer u Galeriji kraljice Katarine Kosača. U programu sudjelovali: Miljenko Stojić, Pero Pavlović i autorica, a glazbeni prinos Boris Maričević.

05. 11. Predstavljena knjiga “hrvatska drama bosne i hercegovine od Matije divko-vića do danas” Veselka Koromana u Maloj dvorani HD hercega Stjepana Kosače. Knjigu su predstavili prof. dr. Miroslav Palameta, prof. dr. Šimun Musa, Slaven Pehar i autor.

05. 11. Predstavljene knjige prof. dr. šimuna šite Ćorića “Pristupi i prosudbe” i “Žuta neman zavist” u Galeriji kraljice Katarine Kosača. O knjigama su govorili dr. An-ton Lučić, dr. Marko Tokić, Ita Šakota Lučin, Ana Marija Tadić i sam autor.


06. 11. otvorena izložba crteža pod nazivom “dječja priča” djece koncentracijskog logora “Terezin” u organizaciji Veleposlanstva Češke Republike u BiH i SPKD Prosvjeta Mostar u Galeriji “Svetozar Ćorović”.

14. 11. U Galeriji kraljice katarine kosača dodijeljena Godišnja nagrada Antun branko šimić hrvatskim književnicima Rajku Glibi za knjigu “Očitovanja”i Antunu Lu-čiću za knjigu “Veze, ljudi, životinje i stvari”. O nagrađenim knjigama govorili su Šimun Musa, fabijan Lovrić, Mirna Brkić i Krunoslav Šetka.

14. 11. Postavljena izložba crteža akademskog grafičara Dalibora Pehara u Galeriji Aluminij.

14. 11. Predstavljena knjiga olge bikar “draži nostalgije” u Galeriji kraljice Katarine Kosača u organizaciji IK Rabic i Matice hrvatske Mostar. Knjigu su predstavili Gradimir Gojer, Šemsudin Zlatko Serdarević i Josip Muselimović.

17. 11. Predstavljena knjiga benjamina Tolića “ Tko smo mi” (ogledi o naciji i dr-žavi) u Galeriji kraljice Katarine Kosača. Knjigu su predstavili Vjekoslav Lasić, Marina Kljajo Radić i Josip Milić.

18. 11. održan okrugli stol: “hrvatski institut za povijest domovinskog rata u bih”, u organizaciji Udruge organizatora otpora HVO u BiH u Velikoj dvoravi HD hercega Stjepana Kosače.

19. 11. održan 4. po redu koncert ljubavi i prijateljstva “Zauvijek prijatelji” u Velikoj dvorani HD hercega Stjepana Kosače. Sudjelovali su: Radojka Šverko, Jacques Houdek, Valentina fijačko i ŠPK Romantik. Voditetelji programa Mirna Berend i Oliver Mlakar.

19. 11. Premijerno prikazan kratki film autora Nenada vukosavljevića “Pticu ti ne čuješ” u dvorani eMTeeM-a. Nakon projekcije filma upriličen je razgovor s autorima.

20. 11. Predstavljena zbirka pripovijedaka “Phantasma” autora Mladena vukovića iz Travnika u klubu prijatelja knjige “Škrinja”. Knjigu su predstavili književnici Veselin Gatalo i Krunoslav Šetka, kao i sam autor.

20. 11. izveden zanimljiv performans u čast slavnog grčko- talijanskog slikara Giorgia de Chirica, preteče nadrealizma i utemeljitelja metafizičke škole u slikarstvu, ispred HD hercega Stjepana Kosače. Izveli su ga pet akademskih umjetnika iz Mostara: Danijela Lucović, Vladimir Mićković, Maja Rubinić, Mirko S. Božić i Danijel Dado Pehar, čime su obilježili 30 godina od smrti slavnog slikara.

20. 11. Prikazan dokumentarni film “himelaji” u Maloj dvorani HD hercega Stjepana Kosače u organizaciji Hrvatskog planinarskog društva “Prenj” iz Mostara.

21. 11. odigrana monodrama ilije Zovke “Priredba”, hit predstava splitskog Kazališta mladih, na Maloj sceni HNK Mostar u režiji Josipa Zovke.


21. 11. svečano otvorena izložba kladuških umjetnika okupljenih u udruženje kla-duški likovni krug u Galeriji “Svetozar Ćorović”. Izložbu je otvorio savjetnik načelnika V. Kladuše Ibrahim Nizandžić.

24. 11. otvorena izložba učenika osnovne škole za djecu s posebnim potrebama iz Mostara u Mercator centru u Mostaru. Tijekom godine učenici su uz pomoć svojih nastavnika osmislili i napravili različite predmete šarenih boja i dezena.

24. 11. održana radionica pod nazivom “Tolerancija i religijski principi” u organi-zaciji Centra za obrazovanje Međunarodnog foruma Bosna, u Prometnoj školi u Mo-staru.

25. 11. Udruga “hrvatska žena” prigodno je obilježila blagdan sv. katarine Alek-sandrijske i imendan Katarine Kotromanić Kosača, koja je i zaštitnica njihove udruge, u Napretkovoj palači.

25. 11. otvorena kolektivna izložba radova članova društva umjetnika Mostar i umjetnika prijatelja kluba skakača u vodu “Mostari” u kuli “Halebija”, u povodu Dana državnosti BiH.

25. 11. Predstavljena knjiga “odnosi s javnošću teorija i praksa” dr. sc. Zorana To-mića u amfiteatru filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Knjigu su predstavili prof. dr. Marko Sapunar, prof. dr. Slavica Juka, dr. sc. Iko Skoko i prof. dr. Besim Spahić.

27. 11. otvorena samostalna izložba akademskog kipara Nikole vučkovića u ga-leriji “Aluminij”. Vučković se predstavio s osamdesetak radova i to novim ciklusom velikih drvenih skulptura, te malih kamenih skulptura i crteža.

27. 11. Promovirana zbirka aforizama pod nazivom “Zabranjeno ujedati, lajte slo-bodno” autora Ferde kovača, u Galeriji kraljice Katarine Kosača. Zbirku su predstavili Josip Muselimović i Grgo Mikulić. Glazbeni doprinos su dali ferdinand Zovko, bariton, i Meliha Kulukčija, klavir, te ženska i muška klapa “Rodoč”.

28. 11. Upriličen koncert članova kulturno- umjetničkog društva Univerziteta “dže-mal bijedić” iz Mostara, u HD hercega Stjepana Kosače. Uz članove KUD Univerziteta “Džemal Bijedić u programu su sudjelovala i prijateljska društva iz Kragujevca, Tuzle, Metkovića, Makarske i Dubrovnika.

28. 11. – 30. 11. održan 21. oriflame Fashion Week Mostar u organizaciji Udruženja manekena, modnih kreatora i modnih agencija u Galeriji kraljice Katarine Kosača.

29. 11. Monodrama ilije Zovke “Priredba” izvedena na Maloj sceni hNk Mostar, u režiji Josipa Zovke.



in memoriam

Josip MUSELIMOVIĆ

Vlado Smoljan (1926. - 2008.)Draga obitelji Smoljan,Poštovana rodbino, prijatelji i sugrađani,

Dok se nalazim ovdje, nad zatvorenim lijesom i mrtvim tijelom, i dok se, u ime obite-lji, rodbine, sugrađana, Društva književnika i prijatelja želim oprostiti od dragog čovjeka Vladimira Vlade Smoljana, ni sam ne mogu odagnati tjeskobu niti naći riječi kojima bih iskazao veličinu gubitka koji nas je zadesio. Jer sutra, i svakog novog jutra, s nama neće biti čovjek kome ste se mogli obratiti u ovim ili onim prilikama, u ovim ili onim nevoljama, i biti sigurni da će biti onako kako najbolje može biti.

Naš nobelovac Ivo Andrić jednom je prigodom napisao:Kada iz Bosne odlazi svećenik, s njim odlazi i dio naše povijesti.

I mi danas to isto možemo reći. Iz našega grada odlazi jedan, po mnogo čemu, poseban čovjek, odlazi dio njegove novije povijesti.

Odlazi njegov omiljeni gradonačelnik i pjesnik, gospodarstvenik i znanstvenik, od-lazi čovjek najviših moralnih načela čiji se curriculum može sažeti u jednu rečenicu, u jednu misao:

Blago onima koji su imali priliku živjeti uz njega;Blago onima koji su imali sreću s njim raditi, s njim surađivati i od njega učiti.

Ipak, mi vjerujemo da ovo nije kraj, da kraja, zapravo, i nema; da je ovo, kako pjeva veliki Mak Dizdar, samo staza uspona od gnijezda do zvijezda.

Na toj novoj stazi uspona do zvijezda naš Vladimir će, kao i do sada, časno nositi svoje ime, ime svoje obitelji, u svojoj duši brigu za svaku ulicu i raskrižje, za svaki vrt i perivoj, za umornu Radobolju i nemirnu Neretvu.

U koju Goru,Nad čije vode,


Pod kakvo nebo….., pita se i odgovara:U svoju goru,Nad svoje vode, iPod nebo Huma.

Ovako je, prije pola stoljeća, pjevao mladi i samozatajni pjesnik Vlado Smoljan, a u svojim zrelim godinama on se pita – zašto se kamenje ruši, zašto se po ružama gazi, zašto ga nitko ne prepoznaje. U sjajnoj pjesmi Sveta kuća on kaže:

Ni jednog kamena nisam dodao,Ni jednu ružu nisam posadio,Ni jedna me lasta nije prepoznala.

Kada odlaze ovako velike osobe, onda je ljudski, onda je časno, i zaplakati.Kada bi to mogao, sigurno je da bi naš dragi Vlado, svojom panonskom mirnoćom

poručio:- Ne plačite ni vi, moji najbliži!Izdignite se iznad bola i vidjet ćete da ne plaču ni obronci Prenja ni Veleža. Jer – ja

nisam umro – kako kaže pjesnik – ja sam samo zemlju zagrlio. Zemlju, kojoj sam darovao svoj cijeli život, i kojoj ostavljam najdraže i najbolje što sam imao: suprugu Veru, sina Radu i kći Maju.

Dragi prijatelju Vlado,Kada smo samo prije nekoliko dana razgovarali, ni pomisliti nisam mogao da ću

danas stajati ovdje, nad zatvorenim kovčegom i tvojim mrtvim tijelom. Ovo je posljednja prilika u kojoj ti želim zahvaliti na desetljećima iskrenog prijateljstva i odlične suradnje. Radovali smo se i zajedno proslavljali izlazak tvoje knjige I ne samo advokati, knjige koju si posvetio svojoj časnoj obitelji i svojim časnim precima: svom ocu dr. Radi Smo-ljanu i svom stricu dr. Bariši Smoljanu, odvjetnicima u Mostaru, ljudima koji i danas žive u svijesti i sjećanju žitelja našega grada i naše zemlje.

Kada smo, prije nepune dvije godine, proslavljali izlazak tvoje posljednje knjige O uzrocima siromaštva u Hercegovini, ili, bolje rečeno, tvoje oporuke brige i ljubavi i za ovaj kraj, napisao si i pitao se…., a tako se, svi zajedno, i u ovom času, možemo zapi-tati:

Zašto je taj isti kraj, sa svojih kamenitih vrleti, šutke i iz prikrajka, morao promatrati kako se, pred njegovim pogledom, a tako daleko od njega, ostvaruju najljepše čovje-kove zamisli: palače i katedrale, trgovi i gradovi, a on morao ložiti vatre u zbjegovima, i sakrivati ih od pogleda, u vječitoj gladi, u vječitim nevoljama i nesporazumima!?

Poštovana obitelji Smoljan,Dok se, u najdubljoj tuzi i s najvećim poštovanjem, opraštamo od vašeg supruga,

oca i djeda, molimo vas da još jednom, u ime Grada i sugrađana, u ime prijatelja i po-znanika, znanstvenika i književnika, primite izraze najiskrenijeg suosjećanja.

I u trenucima rastanka i najdublje boli budite ponosni na svog supruga, oca i djeda.Neka naš dragi Vlado, naš gradonačelnik i pjesnik, gospodarstvenik i znanstvenik,

počiva u miru Božjem, pod njegovim nebom Huma.U Mostaru 29. rujna 2008.


Misijana BRKIĆ MILINKOVIĆ

Tomislav Ladan (1934. - 2008.)U rujnu je, nakon duge i teške bolesti, u Zagrebu preminuo hrvatski književnik, pre-

voditelj, polihistor Tomislav Ladan.Rođen je 1932. godine u Ivanjici, a djetinjstvo provodi u Travniku, Bugojnu, Banjoj

Luci… Na sarajevskom filozofskom fakultetu diplomirao je 1958. godine.Nakon završenog studija neko vrijeme radi kao novinar, tumač, urednik za stranu

književnost u jednoj nakladničkoj kući. Poučavao je i privatno. Posvećuje se proučava-nju klasičnih jezika, uz slavistiku i germanistiku.

Godine 1961., na poziv Miroslava Krleže, dolazi u Leksikografski zavod u Zagrebu, gdje postaje glavni ravnatelj te urednik Osmojezičnog enciklopedijskog rječnika.

Jedno vrijeme radi i na Sveučilištu u Uppsali kao lektor hrvatskoga jezika.Iako je pisao i pjesme, poznat je i kao esejist, kritik, prozaik, uz prevoditeljski i lek-

sikografski posao.U Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža napisao je na stotine pojmova s područ-

ja kroatistike, opće etimologije, skandinavistike, engleske i njemačke književnosti.Prevodio je dramska, prozna, pjesnička i filozofska djela s grčkog, latinskog, engle-

skog, njemačkog, švedskog i norveškog. Preveo je dijelove Biblije, Eshilovu „Orestiju“, Euridipova i Aristotelova djela, djela Ovidija, Descartesa, Dantea, Aurelija Augustina, „Sagu o Nibelunzima“, Bergmanova i Strindbergova djela, djela Henrika Ibsena, potom s engleskog – T. S. Eliota, E. Pounda, W. Shakespeara, N. Mailera, J. Jonesa, V. Nabo-kova, V. Woolf.

Posebno značajna njegovi su uradci vezani za jezikoslovlje i jezikoznanstvo. U djelu „Riječi: značenje, uporaba i podrijetlo“, sustavno razlaže i pojašnjava, na više od 1.100 stranica, sve temeljne pojmove – od etimologije u hrvatskome, do glavnih europskih i svjetskih jezika.

Godinama je u emisijama Hrvatske televizije i Hrvatskoga radija pojašnjavao znače-nje riječi i pojmova, po čemu ga mnogi pamte.

Ladan je 1975. napisao svoj jedini roman „Bosanski grb“. Kritika za ovaj njegov roman kaže da se radi o jednoj „virtuoznoj konstrukciji“ koja, iako protkana motivima hrvatske sudbine na prostorima središnje Bosne (Kupres, Travnik, Livno), jest bliska „kompozicijama renesansnih pisaca“. Glavni „junak“ ovoga Ladanova romana, kažu kritičari jest – hrvatski jezik.


Ladan se ponajbolje izražavao u eseju, aforizmu, kritici i slobodnoj poligrafiji. I nje-govi javni nastupi upravo su bili protkani time – kritičkim, nerijetko aforističnim poimanji-ma, pomalo teatralnim stavom s prenaglašavanjem riječi i gestikulaciji, po čemu su ga mnogi i zapamtili. Odlaskom Tomislava Ladana zatvoreno je jedno vrlo važno poglavlje hrvatskog jezikoslovlja, jezikoznanosti, enciklopedijske znanosti….


Dragan MARIJANOVIĆ

Stjepan Džalto (1931. - 2008.)Svećenik, pripovjedač. Objavio je dvadesetak knjiga priča, pjesama, romana i pu-

topisa. Bio član Društva hrvatskih književnika, objavio je 26 knjiga, od kojih sedam romana. “Naricanja frane Markanova” i “Čudna zemlja” su njegovi najpoznatiji romani. Objavio je i dvije zbirke pjesama te 15 zbirki priča, balada, drama, monodrama, kome-dija, putopisne proze i tragikomedija. Za života je surađivao s mnogim listovima i časo-pisima, te držao niz predavanja u domovini, Njemačkoj, Australiji i Peruu.

Tko ga je imao sreću poznavati, poznavao je neobična čovjeka, koji je, unatoč stro-gim crkvenim kanonima uspijevao funkcionirati kao pučki pisac, nikada se prestrogo ne držeći svojega svećeničkog poslanja kao jedinog načina pristupa životu. S ljudima je dijelio i duhovno i svjetovno. Bio je jedan d najslavnijih i najomiljenijih svećenika, župnik koji je iza sebe po našim župama ostavio 16 novoizgrađenih crkava, i koji je uživao go-lemi autoritet u svome narodu, ponajprije zahvaljujući karakternoj crti kojom se nikada i ničim nije uzdigao iznad ljudi s kojima je dijelio život. Tako su i njegovi likovi iz tog istog naroda uspjeli preživjeti i narod i pisca-župnika, i često ćete u Bosni danas naći nadim-ke likova iz Džaltine proze u mnogih pučana, kao što ćete teško naći katoličku kuću bez njegovih knjiga. A službeno ga u bosanskogercegovačkoj javnosti gotovo ni nema, i tko će znati koji su bili razlozi za to. No, nije ni važno. Čitajući Džaltine knjige, ljudi izvan do-movine i danas čuvaju uspomenu na nj, i kako će vrijeme - koje mi naraštajno nećemo doživjeti – pokazati, njegovo mjesto u povijesti naše pučke književnosti ostat će vječno uklesano, kako se danas prisjećamo kasnosrednjovjekovnih autora franjevaca, koji su bili pionirima opće književnosti Bosne i Huma.

Vrijeme nakon njegove smrti tražit će od nas, ma tko bili, svakodnevnu obvezu da se Stjepanu Džalti i službeno, kritičkim vrednovanjem njegova golemog opusa, dade povijesna književna pozicija.


Dragan MARIJANOVIĆ

Radovan Marušić (1932. - 2008.)

Završio Višu školu za primijenjene umjetnosti u Novom Sadu. Govorio talijanski i ruski jezik.

Dobitnik brojnih priznanja (Sterijinih nagrada, UDUBIH-a, Portorož, 27-srpanjske nagrade BiH, Nagrade ZAVNOBiH, Zlatnog lovorovog vijenca MESS-a za životno dje-lo, Zlatne povelje Internacionalne lige humanista, Nagrade “Sloboda” Međunarodnog centra za mir, figure “Djevojka s Une”, Bihać, odlikovanja “Zaslužan za kulturu Poljske” koje mu je dodijelilo Ministarstvo kulture Republike Poljske itd.) Bio član žirija Sterijinog pozorja, (dva puta) MESS-a, festivala u Bugojnu i Trebinju. Bio je dopredsjednik Druš-tva pisaca BiH. Stanovito vrijeme uređivao i časopis HKD Napredak “Stećak”. Bio član je HDZU.

200l. obilježio 40 godina književnog rada. Bio je (od 1978.) dvadeset i pet godina direktor Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.

Član je Društva pisaca BiH, Društva hrvatskih pisaca (Zagreb) i Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne (Mostar). Drame:OTOČANKE, 1978. DVIJE DRAME, 1987. VILA RAJSKA MIR, 1990. CLITOCVBE OLEARIJA, 1996.KATARINA KOSAČA,1996.NA SRED POLJA LEžI JEDNA VOJSKA CIJELA,1998.GUBITNICI,1998.STARI I NOVI GUBITNICI, 200l.JAVORKA, 2002.INfERNO, KHD “Napredak”, Sarajevo, 2004.

Pred napuštanje ovoga svijeta napokon napravio autobiografski roman Krnjese-vac. Izniman borac za očuvanje morala glumačke profesije koja se u novom, tržišnom vremenu ipak počela prostituirati. Osvjedočeni neprijatelj televizijskih trakavica koje su unazadile kreativni status glumaca. Česti polemičar u vremenu kada su mnogi izgubili hrabrost to biti.



Vice Vukov (1936. - 2008.) Za Vicu Vukova čula sam još kao djevojčica, negdje koncem 70-tih. Naime, na katu

obiteljske kuće, u svojoj je sobi, moj stric, inače zaljubljenik u glazbu koju je puštao sa starog gramofona, skupljao ploče tadašnjih zvijezda estrade. Vice Vukova sjećam se s jedne ploče žućkastog omota – on, onako lijep, kao našminkan, na crno-bijeloj fotogra-fiji, s poluosmijehom, poručuje nešto, ne sjećam se više točno što, o moru i Dalmaciji. Stric mi je tada, koliko sam ja to mogla shvatiti, kazao da „toga pjevača ne smijemo slu-šati da to netko zna… možemo samo onako, potajno. Paziti da ne bude preglasno…“ Iskreno, nisam ni slušala tu ploču jer mi se činilo da je stričevo upozorenje i ozbiljnije no što se u prvi mah dalo zaključiti. Taj crno-bijeli lik na omotu ploče samo sam gledala. To je za mene bila lijepa fotografija.

Vice Vukov, čovjek zlatnoga glasa, umro je u rujnu ove godine u bolnici u Zagrebu, tri godine nakon kobnoga pada, u studenom 2005., na stubama Hrvatskog sabora u kojemu je od 2003. godine bio zastupnik.

Rođen je 3. kolovoza 1936. godine u Šibeniku. Podrijetlo vuče s otoka Zlarina. Već kao gimnazijalac ispoljavao je buntovan duh, pa je sa 17 godina izbačen iz šibenske gimnazije jer je napisao da se u Rusiji 1917. dogodila pobuna, a ne revolucija. Na filo-zofskom fakultetu u Zagrebu stekao je titulu profesora filozofije te profesora talijanskog jezika i književnosti, a završio je i Institut za visoke međunarodne studije u Parizu.

Nakon nastupa na festivalu u Opatiji 1959. s pjesmom „Mirno teku rijeke“ i osvajanja svega što se osvojiti moglo, Vice Vukov postaje najpoznatiji glazbenik u tadašnjoj drža-vi. Uslijedili su, također, uspješni nastupi na festivalima; bivšu je državu predstavljao na pjesmi Eurovizije čak dva puta – u Londonu 1963. i Napulju 1966. Neke od skladbi koje je izvodio, postale su, na neki način, dijelom hrvatskog nacionalnog blaga, poput:

“Tvoja zemlja”, “Bokeljska noć”, “Pismo ćali”, “Dalmatinska elegija”, “Stavi svjetiljku u prozor”…

Kao aktivan sudionik Hrvatskog proljeća, stavljen je na crnu listu pedeset najista-knutijih sudionika MASPOK-a, te napušta Hrvatsku. Godine 1976. poluilegalno se vraća u domovinu, završava započeti studij na filozofskom fakultetu u Zagrebu, a dvije godi-ne kasnije počinje raditi u Nakladnom zavodu Matice hrvatske na izdavanju edicije „Pet stoljeća hrvatske kulture“.

Tek 1989. Vice Vukov ponovno počinje s javnim nastupima. Sin Emil i kći Ivana, također glazbeno nadareni, bili su mu pratnja na gotovo svim koncertima. Na albumu


„Vječni Božić“ iz 1989. koji je prodan u platinastoj nakladi, kći Ivana pjevala je većinu pjesama. I supruga Dijana, inženjerka fizike, iz hobija je pisala tekstove za supruga.

U politički život Vice Vukov ulazi sredinom devedesetih, kad se priključuje Hrvatskoj narodnoj stranci dugogodišnje prijateljice Savke Dabčević Kučar. Godine 1997. izlazi iz stranke, a u mnogim hrvatskim tiskovinama piše kolumne s kritičkim osvrtom na sva-kodnevicu. Godine 1999. objavio je knjigu „Pogled iza ogledala“. Iste godine postaje član Gradskog savjeta SDP-a, četiri godine kasnije ulazi u Hrvatski sabor kao neovisni zastupnik. Na žalost, ondje se legenda hrvatske glazbene scene, šibenski slavuj, nakon nesretnog pada i tri godine bolničkog liječenje, otisnuo na put bez povratka… Ostat će vječne njegova Bokeljska noć, Pismo ćali, Tvoja zemlja…Ja ću ga pamtiti kao zlatni glas sa stare stričeve ploče, požutjela omota.



Hamo Ibrulj (1946. - 2008.)- Ne mogu pričati o Hami Ibrulju, nego samo o ljubavi. Ne mogu pričati o umiranju.

Čuli smo se prije desetak dana... Umro je moj veliki prijatelj, umrla je duša Hercegovine. Veliki je to gubitak i za umjetnike i za Hercegovinu. Bio je jedna velika čista i prekrasna duša. Njegov duh i slikarstvo sve su povezivali – tako je reagirao mostarski slikar Marin Topić na vijest o smrti prijatelja i kolege Hame Ibrulja.

Otišao je Hamo Ibrulj, 19. listopada, u 63. godini, nakon kratke i teške bolesti koja je svojom nenadanošću i brzinom šokirala sve one koji su ga poznavali. Otišao je umjetnik koji je poznat po svojim motivima konja i pejzaža rodne mu Hercegovine.

Rođen je u Ljubuškom 1946. godine, a diplomirao u Zagrebu na Akademiji likovnih umjetnosti 1975. Stoga i ne čudi što je Hamo između ova dva grada uspostavio nera-skidivu vezu i trajno živio na relaciji između rodnoga kraja i mjesta gdje je počeo prve umjetničke korake.

Ne zaustavlja se Hamo samo na okončanju studija u Zagrebu. Nastavlja školovanje u Parizu, gdje i specijalizira 1981. godine. Inače, prvu je samostalnu izložbu imao još 1970. u Galeriji Lotršćak u Zagrebu. Tijekom svog bogatog umjetničkog puta, izlagao je na više od stotinu, što samostalnih, što skupnih izložaba diljem domovine i svijeta.

Bio je članom Hrvatskog društva likovnih umjetnika sa statusom slobodnog umjet-nika.

Slike ovoga vrhunskog umejtnika pronašle su mjesto u brojnim kolekcijama diljem svijeta, zaposjele zidove prestižnih galerija i muzeja: Metropolitan Museuma u New Yor-ku, Albrecht Durer Museuma u Nurnbergu. Sa svojim je izložbama proputovao cijeli svijet, posjetio SAD, Europu, Afriku i Japan. Bio je članom i International Association of Art UNESCO-a, na što je bio jako ponosan.

Ibrulj se najbolje osjećao u svome velikom ateljeu podno kule hercega Stjepana, u rodnom mu Ljubuškom, čije je motive krajolika, baš kao i Hercegovine uopće, utiskivao u svoje slikarske čarolije i dijelio ih sa svijetom. Posljednjih je godina uživao, otkrio nam je prigodom jednog posjeta, u spravljanju ćuptera i marmelade.

Često je, na otvaranjima svojih izložaba, govorio o, kako se izrazio, motivima koji ga godinama prate: konju, čovjeku i pejzažu Hercegovine.

- Konj u mojim slikama predstavlja apotezu onoga što je davno minulo, o čemu su pjevane pjesme i onoga što je vezano uz moje djetinjstvo. Te figure konja se ne odričem


- jasan je bivao Hamo. A ljudi su iznova dolazili na njegove izložbe i u motivima konja u galopu, u smiraju, zauzdanog, slobodnog, pronalazili - poruku.

Sjetio bi se, u intervjuima, Hamo često i svojih roditelja. Oni su, kaže, željeli da im sin postane - prosvjetni djelatnik. Priznao bi da je bio jako nemirno i živahno dijete. Crtao je već s dvije i pol godine, progovorio tek s pet. Ipak, kaže, njegov je otac, koji je i sam imao dozu umjetničkog u sebi - i svirao violinu, prepoznao Hamin talent. Tako je pala i odluka o studiju slikarstva.

Neki su ga zvali i - Hamletom, a njegov boemski izgled često je, kako su zapisali neki, odavao sliku Hame kao razbarušenog viteza uvijek raspoloženog i spremnog na pravdu.

Godinama je, u vrijeme božićnih blagdana, u čapljinskom restoranu Vego, priređivao izložbu koja je postala nekim ustaljenim ritualnom i mjestom okupljanja dragih ljudi.

- Već je postalo tradicionalno da se okupimo u ovom mjesecu kada dolaze blagdani, kada vlada božićno raspoloženje, kada se veselimo, i publika i mi, umjetnici. U ovo po-sebno vrijeme treba nam biti ugodno i lijepo, i trebamo činiti dobro jedni drugima koje smo možda propustili učiniti

- Davao bi i Hamo svoj prilog najradosnijem dobu u godini.Njegov rodni Ljubuški bio je mjesto gdje je mnogo puta izlagao. Jednom prigodom,

i zajedno sa slikarima amaterima na koje mnogi akademski slikari “dižu glas” i protesti-raju. No - ne i Hamo. Za medije je izjavio:

- To nisu amateri, to su također slikari koji samozatajno, unutar svoja četiri kućna zida slikaju, stvaraju i šute...

Slikao je i poznate osobe iz svijeta umjetnosti, književnosti, estrade. Naslikao je tako, između ostalih, i Ivu Andrića. Svojedobno je naslikao i kontroverzni portret Mladena Naletilića Tute, koji je na aukciji za hrvatske uznike u Haagu prodan za rekordni iznos. Mnogi su tada Hami prigovarali, “vagali” njegove namjere i afinitete. Nije se obazirao.

Mogao je još ovaj slikar posebna umjetničkog senzibiliteta stvarati. Bio u punom naletu svoje stvaralačke snage. Volio je ljude. Konje. Sjećanje na djetinjstvo. Slike Her-cegovine.

Volio je dah starih vremena koja bi mu silazila s kule hercega Stjepana, dolje, u ate-lje. Pa bi ih često udisao i od njih stvarao nove slikarske priče….

Pokopan je u Sesvetama. Hamo Ibrulj - veliki čovjek, veliki umjetnik. Ljude nije dijelio niti prema vjeri, niti pre-

ma nacionalnosti, niti prema bilo kojoj pripadnosti, uvijek spreman pomoći. Uistinu je otišao velik ispod zvijezda – kazao je, u oproštajnom govoru, načelnik općine Ljubuški Nevenko Barbarić.



Vera Antunović (1938. - 2008.)Nije dočekala otvaranje izložbe neformalne likovne grupe Četvrtak kojoj se toliko

radovala. Toliko pomagala u njezinoj pripremi! Na izložbi su, umjesto nje, bile njezine slike: tri diptiha – Noina arka, Međugorje i Puževe poruke, triptih More, zemlja, sunce, još ponešto iz ciklusa Puževe poruke u koji je unjedrila svu svoju ljubav i znanje o sli-karstvu.

Vera Verica Antunović preminula je iznenada u svome stanu u Mostaru.Rođena je 5. listopada 1938. u srijemskom mjestu Martincima. Ondje završava

osnovnu školu, u Sarajevu Srednju školu primijenjenih umjetnosti. Godine 1967. diplo-mirala je na Akademiji za primijenjene umjetnosti u Beogradu, na Tekstilnom odsijeku, u klasi prof. Mitrinovića.

Nakon diplome Vera Antunović radi nekoliko godina u varaždinskoj i zagrebačkoj industriji svile, potom kao glavna dizajnerica odjeće u udruženoj industriji trikotaže i ča-rapa „Ključ-Šik“ Sarajevo. Sve do rata predavala je kao profesorica u Školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, gdje je bila na čelu Odjela tekstilnog dizajna. Ondje je zatječe i rat.

Verica Antunović je, po dolasku u Mostar, radila kao profesorica slikanja i crtanja u Srednjoj školi likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića u Mostaru. Posebnu fascinaciju pu-ževima svijetu otkriva kroz svoj ciklus Puževa poruka, koji neumorno radi godinama.

Na neki način puževi, gledani kroz njezinu umjetničku prizmu, postali su zaštitnim znakom nadahnuća ove umjetnice koja je godine 1970. postala članicom ULUPUH-a u Zagrebu, a od 1975. i članica ULUBiH-a u Sarajevu.

Izlagala je na više skupnih izložaba ovih udruženja; na Zagrebačkom salonu, u Co-llegium Artisticumu, Bugojanskom salonu, a 1972. i 1973. zapažen je njezin nastup na međunarodnoj izložbi tekstila u Busto Arsiziju u Italiji, te međunarodnoj izložbi tapiserija u Kini.

Samostalne izložbe: Varaždin, 1970.; Bugojno, 1971.; Zagreb, 1973.; Beograd, 1974.; Sarajevo, 1975. i Mostar, 1996. Od godine 1996. redovito je izlagala s likovnjaci-ma Mostara i Sarajeva. životna družica kipara Ljupka s kojim je dijelila strast za životom i umjetnošću, umrla je u 71. godini života, ostavljajući živom svoju umjetnost, napose kroz Puževe poruke.


Dragan MARIJANOVIĆ

Vlado Puljić (1934. - 2008.)Neka Bog poživi stare momke, rekoh Tebi, Jusi Nikšiću, Ljupku Antunoviću uz sućut

za pokojnu mu suprugu Veru, florijanu Mićkoviću i ferdi Kovaču, dok sam vas gledao kako tučete čokanje friške loze, a ja moradoh u Sarajevo, pa uzeh, onako za svaki slu-čaj vaš najnoviji, i tvoj posljednji katalog, jer tu večer nisam mogao biti na izložbi vas ‘’četvrkaša’’. Sjajno da ste se sjetili, velim; godinama, zapravo desetljećima pijete če-tvrtkom ‘’Kod Ivane’’ u Ivana Tomića, najstarijega mostarskog ugostitelja, u posljednjoj mohikanskoj utvrdi gdje se genetsko održao liskaluk mostarski. Na naslovnicu kataloga stavili ste njegovu sliku. Dobro, čovjek ima godinica, ali siguran sam da mu je onoliko bora na licu od vas. Bilo da ste ga nasmijavali, bilo sekirali! fino smo popili to piće i ja razgulio u Sarajevo predstavljati knjigu Marija Vrankića. Osvanuli smo gore...Zove tvoj bratić Brzi. On ima najnovije vijesti. Dobre ili loše. Umro Vlado. Iskišilo Sarajevo, sunce ispod Bradine. Bura na Bijelom Brijegu i prometni kolaps. Tvoj ispraćaj. Nikad nigdje nikakvu gužvu nisi napravio, nego tad kad si umro. Nekoliko sati nakon otvorenja te izložbe, uvečer s dva, a ujutro s tri mrtva slikara. Vera Antunović, Ljubo Kovačić i ti. I tvoj posljednji aforizam u katalogu, i posljednji kojega si izgovorio: Zbog zasluga za narod, srušili su mu spomenik! Pretposljednji je bio: Kad se država raspada, narod kupi prnje. Nećeš mi zamjeriti, jer ionako si rekao: Mali, kada odem, prozbori i napiši koju!, ali gledajući tvoj lijes do kojega sam se jedva probio, sjetio sam se što si mi pričao kad je umro Ico. Jebi ga, kažeš ti, žalos ko žalos, svi plaču, a ja s Icom proveo više vremena nego iko živ, osim mu žene. I ja u kuću, suza suzu goni. Ico prvi put obučen kako treba. Bijela košulja, crno odijelo, uglancane cipele. Odo ga poljubit. Kad, vidim ja, druga puca ispod vrata mu otkopčana. Skopčam je ja i lanem: Moj Ico, što će ti nešto bit drago! I ljudi i familija se nasmijali. Ico i na onaj svijet ode nasmiješen. Ne bi valjalo da i ti drukčije odeš. Tvoj ispraćaj bio je događaj. Nevjerojatno je otkuda su sve ljudi stigli u tako kratko vrijeme. I koji. Zato ti nije uredu što si napravio gužvu, jer od Rondoa se nije moglo dalje autom. Ima, bome, popoć do mrtvare. A onaj dan sam ti htio maznuti crveni svileni šal s točkicama. Ne znam što sam to htio, ni što to nisam uradio. Došlo mi se smijati kod tvog lijesa. Sjetio se onog sajma vina u Ljubuškom. Ti vozio. Tamo se netko sjetio devedeset četvrte napraviti sajam vina. Mi polako. Prvo loza. Pa meza. Pa po crnom. Ide prema nama neki bezimeni načelnik. Svuda vojska. Vojska vina. Veliš ti njemu, slušaj, ja sam stariji čojek, a ovaj i ne vozi, deder nam kakvog vojnika, da nas kući odvede. frajer servilno posađuje momka uz nas. Već se ufuro u bodigarda. Ponoć, a mi došli u podne. Veli gazda šanka, nema više ljudi su’i smokava i crnoga, sve ste


popili. Mi podrignemo. Jeste li za bilo? E rađe bi na islam prešo, vego sad na bilo!, veliš ti, a onda on podrigne. Ajd mali, vozi! Za koji dan smo išli po auto, i odmah startali s bijelim.

Da, nije bilo komemoracije za tebe. Ne pitaj mene zašto. Ovo postaje sve bešćut-niji grad. Puno gamadi iza svake ćoše, Vlado moj. Ako ti nisi ovom gradu i njegovim ljudima dao sve, onda nitko nije. Nitko! No, ljudi su ti došli. Ti ionako nisi bio čovjek struktura. Nikad se ni s kime nisi posvađao. Bila bi to velika sramota. Zamisli da netko kaže, ja se posvađao s Vladom! To se nije moglo i da se htjelo. Ali Mostar ima važnih, svjetskih problema. Pa nema vremena ni sredstava organizirati Vladi komemoraciju i ukop. Tvoji su to sami savršeno uradili. fra Vendelin i fra Jozo, a oba jedva stoje na no-gama, koncelebrirali su tvojemu ispraćaju uz tvoga župnika. Oni znaju, zapisuju i pamte tvoju priču. Kako si od devet godinica ostao bez roditelja. S još četvero, a ti najstariji. Glava tužnih malih Puljića. Pa srednja umjetnička u Sarajevu, pa akademija u Beogra-du, pa čitav život pedagoški rad. Tvoj aforizam “Kad umjetnici piju zovu ih boemima, a kad običan narod pije onda su - pijanci”, bio je tvoj neslužbeni moto. Uvijek s ljudima. Nikada iznad njih. Sve je na tvojim slikama. Tvoja poezija o Buni, Bunici, Neretvi, Mostu i Mostaru, Hercegovini tek sada će postati predmetom zanimanja. Ljudi traže toplinu kada sve zahladi. Kad je gora studen u dušama nego u studenačkoj pustopoljini. Jučer i jutros vidim puno tvojih istaknutih slika po mostarskim galerijama. Mrtav uvijek vrijedi peterostruko! Deset tvojih slika na izložbi u svakom trenu netko gleda. Slikaju. Da su došli koji dan ranije, mogli su ih imati! Ali, bio si živ.

Ostavio si svijet kao raspukli šipak. Poezija ti je bila slika, a slika poezija.Bilo je nadahnutih govorancija na tvojemu ukopu, u Lakševinama. Kakvo toponim-

sko značenje. Makovsko. Tu ste svi olakšani životnih tegoba. Govorio je Ivan, kordićev-ski, s detaljima iz vašega vremena. Obadva ste Hercegovini ljubavnici, to je bilo to, sve što je rekao. Zlaja Serdarević govorio uime građana grada koji te ispratio bez kome-moracije. A građani su jači od svakoga grada. Govorio i florijan, znaš njega, kulturan, odmjeren, malo više emocija ne bi mu bilo na odmet. Pa pisci drugi, pa prijatelji s Bune. Bome, potrajalo je to, a bura jaše ušćem Bune u Neretvu ko luda. Kao da je svirala pje-smu starih jablana, onu tvoju, ali mi to nismo mogli prepoznati.

Znaš, najviše sam volio onu tvoju pjesmu Brdo Kvanj. Baš mu i ime čudno. Kao, čitav ga život gledaš, kada god pogledaš na jugoistok, s Bune. Strašilo te nešto to brdo od djetinjstva. Te žege i crnostrijeci, te bure i snjegovi. Visoko je brdo Kvanj, govorio si. Nikada se na nj nisi popeo. Sve do prošloga petka, kada si ga veličanstveno nadvisio. Pa te pozdravljam onim tvojim aforizmom, što ga zapisah na posljednjoj koloniji u Kre-ševu: Ja sam svoje završio, slobodno mi aplaudirajte.



dodatak

Predstavljamo jedno djelo u okviru godišnje nagrade Antun Branko Šimić

Godišnja nagrada Antun Branko Šimić za knjigu:Antun Lučić, Veze ljudi, životinja i stvari

ULOMAK IZVJEŠĆA PROSUDBENOG POVJERENSTVA ZA DODJELU GODIŠNJE NAGRADE ANTUN BRANKO ŠIMIĆ ZA 2008. GODINU

Razmjenjujući mišljenja i prosudbe o pristiglim djelima na ovogodišnji natječaj, člano-vi Prosudbenoga povjerenstva obavili su niz medusobnih konzultacija glede odabira najkvalitetnijih djela te načinili popis onih koja, prema postignutim mišljenjima, zavrjeđuju ući u jedan širi izbor. To su autori i njihova djela:1. Rajko Glibo, Očitovanja (pjesme)2. Antun Lučić, Veze ljudi, životinja i stvari (književnoznanstvene rasprave) 3. Anto Marinčić, Mudžahedinova žena (roman)4. Vinko Grubišić, Volitve (eseji)5. Miljenko Stojić, Riječ po riječ (književni ogledi) 6. Diana Burazer, Naranča (pjesme)7. Sonja Jurić, Lidija Pavlović Grgić i Marija Perić Bilobrk, Let u TROstihu (pjesme).

Rukovodeći se vrijednošću prispjeloga djela na Natječaj, kao i cjelokupnim po-stignućima na književnom polju, Prosudbeno je povjerenstvo, s dva glasa “za” i jednim “protiv” donijelo

O D LU KU

da ove godine prvu nagradu ravnopravno podijele: rajko Glibo za zbirku pje-sama Očitovanja, u nakladi K. Krešimira Zagreb i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne Mostar, Zagreb – Mostar 2007. kao i za svekoliko književno stvaralaštvo i Antun Lučić za književnoznanstvene rasprave Veze ljudi, životinja i stvari, za etičko-estetsku razinu djela, tiskanoga u nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne Mostar – ERASMUS Naklada d.o.o Zagreb, Mostar – Zagreb 2007.


Antun LUČIĆ

Rezbarije pod povećalomPolazišta

Blizinu sa svijetom književnog djela nije lako postignuti ukoliko se ona ocrtava tek “vrhom igle”. Načiniti u njoj dostatan red poteza sigurno je zahtjevan zadatak. Uko-liko bismo samo odredili pojmove ujedinjene naslovom – veze, ljudi, životinje, stvari – dotaknuli bismo jedno od početnih motrišta u istraživanju. I narav ove književnoznan-stvene rasprave nastoji izvesti više poslova; na crti prvenstveno hrvatskoga filološkog i metodološkog nasljeđa, kao i njihovih perspektiva, predočuje probleme metonimično-sti s više znanstveno opravdanih strana. Zašavši u nekoliko filoloških oblasti, čini se da put i opseg obradbe, u općim i privlačnim silnicama, može biti izveden u dva smijera:

1. retorički plan s prvenstveno lingvostilističkim istraživanjima metonimije i2. strategija čitanja s naglaskom na istraživanje metonimije kroz literarne pri-

mjere.

Navedene postavke su osnovicom ili pripravom za interpretaciju književnog opusa Vitomira Lukića. Struktura njegova djela neprijeporno se iskazuje i kroz metonimijski slog pa ispisati plaidoyer za takvo stvaranje – koje u sebi na raznolike načine obuhvaća navedeni trop – može imati raznih ograda; stoga je uputno “plužiti” (Relković), vidnije razorati podatne ravni njegovih ostvaraja.

Mnijemo da je dobro zbirni pristup povezati s pozitivističkim opisima, stavljajući pred sebe zadaću nalaženja i predočavanja metonimičkih promjena. Istraživanje veza izme-đu ljudi, stvari i životinja prožima se s tematikom, odnosno (skupno gledajući) proble-matikom metonimije te njezinim mogućim odrednicama. Lukićevo je djelo nesumnjivo mišljeno i ovom figurom zamjene i njoj je ovdje dano dostatno prostora, znastvenog, esejističkog, kritičkog ... U književnim postupcima ovaj pisac daje prednost metonim-skom nad metaforičkim, alegoričnim ili kakvim drugim tropom.

Pročitavanjem Lukićeva “izrezbarena” književnog korpusa prepoznaje se koliko je i kako je metonimijska pretvorba svrhovito uložena u njegov rukopis, oprostorena je u prozi, pjesništvu, esejima i drugim napisima i jedna je od orijentacijskih točaka njegova rada.

Učinci ovoga plodnog stvaraoca zaslužuju obradbu u cjelini, in extenso; ona je po-trebna i zbog rasvjetljenja osobitog načina pisanja, čime se otvara opsežniji prostor razmatranju njegova djela. Za takav pristup interpret treba imati, ili se jamačno prepo-ručuje, izgrađen pripovjedni i pjesnički senzibilitet. Poteško je, zasigurno i zamamno, ne podleći jednostranoj prosudbi da se pojedini Lukićev ostvaraj razvidi neovisno o


njegovoj ukupnoj jezičnoj građi. Stoga su ranije izostale sustavnije prosudbe njegova djela koje je, izgleda, neodgodivo čekalo biti znalački probuđeno, iscrpnije proučeno i s oslobođenim mjestom koje mu, besprijeporno, pripada po vrijednosti.

O Lukićevim prinosima valja pisati upućeno i teorijski utemeljeno: radoznala upu-ćenost tiče se strukture njegova opusa uopće, a ono teorijsko je zahvat u dubine toga djela. Rješavanje neizmjerja jednoga književnog rada je predmet osame unutar univer-zalnosti u koju roni pojedini pa i suvremeni pisac. Drugim riječima, računalni file pod oznakom “Lukić” ne dopušta se lako zatvoriti.

Ovo djelo obilježeno je izvornošću i individualnošću, ne samo po unutarnjem stanju stvari nego i po svom idejnom usmjerenju. Otmjeno se nudi i prikazuje njegova raskoš, nekima i uz pomoć nalaza drugih mjerodavnih poznavatelja (od kojih su se rijetki odlu-čili uputiti k cjelovitu pregledu). Znanstveni pristup nesumnjivo prati kritička i esejistička raščlamba, ali ovakav mar će, uzdamo se, sam sebe odrediti i dati puniji identitet vr-snom pismu u okvirima hrvatske književnosti.

Poklonici i znalci Lukićeve proze i stiha sa zadovoljstvom će biti odanim tumačima njegovih tekstova. Vlastiti osjećaj za vrijednosti svakoga retka može biti vodilja ocje-njivanju književnih učinaka i nadahnuće na stazama daljnjih raščlanjivanja. Više su se kritičara lukićevske kozmogonije okupljali oko problema sadržinske pretvorbe i načina prozaiziranja. Ono što se ovdje činilo značajnim pokrenuti jest upoznavanje s uočenim metonimijskim preinakama. U tom je smjeru evoluirala i tema rada sve do određenja jedrim naslovom Veze ljudi, životinja i stvari u djelu Vitomira Lukića.11

Polazeći od toga da (jednu) matičnu sastavnicu Lukićeva interesa čuva metonimij-sko tvorivo, usredištili smo se na njezino značenje i ulogu u hrvatskoj prozi, poglavito na razgranate veze ljudi s drukčijim pojavnostima. Time smo, zapravo, Lukićevu djelu stavili metonimijski predznak. Prva ključna riječ u ovom istraživanju upravo je metoni-mija: kroz mjestimice “mravlji posao” tumačenja ona će biti teorijski šire određena u i uz Lukićev rukopis. Unutar izloženih postavki o smislenoj permutaciji izvedena je nužna provjera, gdje se već može – ili ne može – uklapati u probrane modele. Otuda je ovom studijom, dopustimo sebi na početku, metonimija osvijetljena pregledom teorija; pred-ložena vlastita teorija metonimije; prema teorijskim postavkama, ukazano na metonimi-ju u Lukićevu djelu; izveden zaključak rada.

Navedeni pojam provjeren je viševrsnim načinima, od kraćih teorijskih nalaza i pri-mjera iz svagdanjice do evidentnih česti u Lukićevu i drugim djelima. Utvrđen je i kon-cept njegovih metonimijskih zamjena u duhu poststrukturalističkih teorija, što ne znači da se koncept i njegova obradba ne može drukčije izvesti ili im se drukčije prići. Da bi se opravdao krovni naslov rada, uz ono što mu je blisko po nacrtu (i još koječemu), isprepletena su teorijska određenja retorike s obradbom tekstualnih uzoraka.

Lukićeva proza i pjesništvo ovim se istupom, naravno, ne obilježavaju samo meto-nimičkim vezama22 ljudi, životinja i stvari – to nije jedina i do kraja puna vizija njegova

1 Naslov bi na latinskom, u klasičnom duhu, glasio: Affinitates inter homines et animalia necnoun res in opere domini Vitomiri Lukić2 Odlučili smo rabiti riječ “veza” a ne “sveza” iz više razloga. Naime, riječ “sveza” u etnologiji znači ono što vezuje, uzao, i znatno se rabi za razumijevanje starine pa djeluje zastarjelo knjiški. Uporabljuje se češće u prilici kad zahvaća odnose između starijih i novijih pojava, odnosno ruralne i urbane tradicije te iz usmene predaje (što nije izrazit Lukićev interes). Riječ “veza” je razgovorna i općejezično terminolo-


djela. Pod nasrtajima totalnoga svijeta on se zauzima, odnosno brani tek svojom upu-ćenošću na čovjeka i životinju, kakvu svar i pojavu ... Ali, nedvojbeno je da su životinje i stvari upućene na čovjeka jer tek s njim čine situacijsko/komunikacijski kontekst, omjer između vlastita dostojanstva i (sve učestalijeg) mogućega poniženja.

U navedenoj vezi nije suvišno pronaći i jezične podudarnosti, u Lukićevu svijetu do-tjerane gotovo do asketske jezgrovitosti. Jezik postaje naličje stvari koje su metonimije stvarnosnoga svijeta. Poslužimo se stavom o jeziku kao razvedenu govoru: “Jezik je zapravo neka vrsta fluidne stvari, kristalnog sredstva u kojemu se predmeti rastvaraju u izražaj, projekciju – ali mogu i pasti natrag u prvotni kaos neraspoznatljivosti.”33 Čini se da je u Lukićevu pismu svagda na snazi subjektiviranje zbilje svijeta. Možemo reći da se takva nit provlači počev od njegove zbirke pripovijedaka Soba za prolaznike, ponajprije subjektiviziranjem iskustva stvarnosti; donekle se izmjenjuju rana motrišta u kasnijim prozama, a u posljednjem romanu Hodnici svijetloga praha na djelu je subjektiviziranje iskustva mišljenja.

Ne sporimo da je Lukić podigao izvrsno književno i misaono konstruktivno djelo. Njegova literarna zanimanja i širi program izazovom su pokretanju teorijskih problema u smjeru stilskih, etičkih, psiholoških, filozofijskih ili jezičnih odredaba. Ispravno je pritom držati se pitanja: koliko “poetsko-filozofsko i simbolično u Lukićevu stvaralaštvu ostaje kao mamac znanstvenicima i poticaj za raščlambu”?44 Kakogod se primicali književnom reljefu ovoga barda, njegova razvedenost vazda ostaje za sebe. Kad bi Lukić i nijekao prinose svoje naracije i poezije, one se ne bi odreknule njega; stvaralaštvo potpuno govori o svom autoru, bez obzira kakvim inovacijskim slojevima prolazilo.

Kroz vrijeme ovakvoga bavljenja Lukićevim opusom nastajalo je više skica za određe-nu studiju. Ali, uputili smo se s gotovo optimističnom namjerom da je moguće cjelovitije osvjetljenje njegova rada kroz povećalo navedena tropa. Ako se u tomu treba gledati znanstvena smjelost, onda bi interpretacija (provedena uz dijagnosticirane primjere) u neku ruku bila i metajezična operacija. U pristupu ovom djelu “isposlovat” ćemo, nadamo se, znanstveni put služeći se filološkim metodama. Tome putu pretpostavljen je osobni sud, doživljaj i širi dojam. Književnokritička raščlamba trebala bi postići tumačenje i razu-mijevanje semantički visokog učinka, značenjskog i smisaonog okvira Lukićevih ostvara-ja. Studiozniji pristup dan je navlastito iz fenomenoloških i poststrukturalističkih motrišta.

Postavljanjem problematike metonimije utječe se na oblik i karakter rada jednako kao i na prikaz opusa i strukture djela, što su šire granice nalaza, a teorijskim odredba-ma metonimije nastoje se objasniti njegove uže granice. Kao i uz druga istraživanja, ne mogu se dosegnuti bitne spoznaje ako se ne uvežu obje granice. Iako nismo odustali da zahvatimo djelo u cjelini, zauzeli smo se za “metonimijska ograničenja” u istraživa-nju. Shvate li se ona kao dootkrivanja Lukićeva stvaralačkog pothvata, onda se djelo objavljuje unutar njega samoga. Metonimičke veze ljudi, životinja i stvari su poput arhi-medovske točke; neposredno predstavljanje takvih svojstava osigurava istraživača od

gizirana – stoga se i učestalije rabi u znanstvenom i literarnom području.U frazeološkim rječnicima pojmu “veze” pripadne su konstrukcije: doći u vezu, dovesti u vezu, nema veze, prekinuti vezu, stajati u vezi, staviti u vezu ili uhvatiti vezu.3 Zvonimir Mrkonjić, Izum beskraja, Matica hrvatska, Zagreb 1971., str. 67.4 Miro Lasić, Bio je čovjek svijeta, u knjizi: Truda Stamać, Pod srebrnim potplatama, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1996., str. 248.


prigovora da nije u pravu. Stoga, polazišni je sustav prilično označio cjelinu Lukićeve književnosti koju bismo mogli obilježiti, nazovimo je tako, poetikom metonimizacije.

U interpretativnom korištenju Lukićevom prozom nameću se, i nakon više čitanja, ogledna navođenja, parafraziranja pa i prepričavanja. Pritom, tekstovi su povod i za po-sve zasebne rasudbe i esejiziranja. Pisati o takvu djelu s mukom se izbjegava “napast pretjeranog citiranja”. Mnogošto se iz njegova teksta nameće definiciji skovanoj na ovaj ili onaj ali uvijek na osobit način; stoga je potrebno iznova ga definirati ili navoditi. Ko-likogod se pridružili onima koji su već mjestimice prikazivali Lukićev rad, ipak njegova izvrsna postignuća daju mogućnost širih i drukčijih poetoloških gledanja. Metonimijski složaj u tom duhu, uočava se, nije preporučljvo zaobići.

Na ravni interpretacije

Suvremena egzistencijalistička misao spustila se niz pero ranoga Vitomira Lukića i takav se svjetonazor održao i u njegovim kasnijim ostvarajima. Suodnosom prema novom rukopisu i frekventiranjem niza motiva vezanih za introspekciju i refleksiju (du-binsku psihologiju) otkrivaju se neka ontička mjesta ovoga pisca. Sloboda duha i živi ljudski biosentiment, etička naklonost u kritici svijeta probrani su poticaji njegove umjet-ničke odvažnosti.

Ovakvo djelo osnovano je na iskustvu o ljudskoj proturječnosti i nedostatnosti. Ne priznajući da bilo kakvo ideološko otkupljenje može prethoditi čovjekovoj savjesti i pri-skrbiti mu spasenje, Lukić se svagda vraća čovjeku kao misteriju i tajni: podrazumijeva samo integralno čovještvo. Sposobnost prilagođavanja malo što znači spram istinske ljudske prirode koju prate ugroze različitih učinaka, intenzitzeta i intonacija; prate je be-znadna osamljenost i strepnja, beskorisnost i zatvorenost u sebe, izopćenje predočeno još od Sobe za prolaznike do Hodnika svijetloga praha.

Kao svojevrsni prekršaj u hrvatskoj književnosti njegovo pismo zagovara drukčiju širinu, obaviještenost i upućenost u zbilju – luči nevidljive uvjerice i nevjerice. Ono što naizgled ne postoji nalazi se i dalje negdje pod svjetlom dana i živi za svakoga tko to može prepoznati. U takvoj pripadnosti svijetu valja istovremeno tražiti metafizičke uzlete i modelotvoračko obraćanje (u neku ruku i obraćenje).

Nedostajući a obvezujući stvaralac postavlja i pitanje umjetnosti koja može promi-jeniti život pojedincu i zajednici. Proza nastaje prvenstveno iz podteksta, a ne iz ove ili one kićenosti. Radi se o metaforiziranoj Kristini iz Albuma koja želi biti nešto što je u nesrazmjeru između sebe i svijeta. Uz nju nisu gomilane metafore kao mjestimice u završnim krugovima Zaustavljenoga kalendara. Ono što je životom razvodnjeno sigurno ne grca ni prema sebi ni prema drugome. Ujedinjene proze Životinje, ljudi upravo su korakom dalje iskazale punokrvnost življenja kao što su Hodnici svijetloga praha otvorili prostor za onostrane magle, eterična i mutna stanja naslonjena na kriminalističku po-zadinu. Sama po sebi priča je sveti prostor, nešto mitsko, gotovo sažeti obredni govor iz narodne književnosti.

S prostranim metonimičkim preinakama u jezičnoj kombinatorici Lukić objavljuje “vidnije točke” svijeta i “točke” svoga stvaralačkog mara. Struktura takvih izraznih ko-diranja otkriva svijet koji prestaje sličiti sebi pa nalazi dodatnu preradu: relacijska zna-


čenja koja su izazovnija od predmetnih. Svijet prodjenut kroz njegove rečenice postaje Svijet iznova; način je to njegova reagiranja pa i obračuna sa zatečenim (i zatočenim) povijesnim prilikama.

Odabrani prostori svijeta su mahom arene u kojima se zbiva vanjsko sučeljavanje sa stvarnošću kao i unutarnje lomljenje Bića u sebi. Soba, dvorište, zoološki vrt, akvarij, hodnik ... sve su to dosuđeni prostori kroz koje Pojedinac žudi prema Cjelini, jedino ostvarivoj između moći i bijede, sviknute i drukčije pismenosti.

Metonimički Lukićev slog – veze i razvedenosti

Reinterpretacijom prozne i pjesničke kozmogonije Vitomira Lukića svekolika opstoj-nost je poredana u protezi od ljudi preko životinja i stvari do pojava. Njegovo pisanje ih vraća u arhajsko prapočelo (kao i Rilke) koje ne stavlja ispred sebe uvjet opstanka imenovan životom i/ili smrću. Opčinjen je pustolovinom posve odgovornom za sudbinu čovjeka pa komponira govor od doslovnosti do rubova i na egzorcistički način, kuša privoljeti nepodobna sporenja na posluh.

Prvenstveno, Lukićev se pripovjedni opus i opire i otvara raznovrsnim određenjima i uključenjima u teorijske postavke. Privlači ga metonimički vanjski sklop: zbilja kakva jest i zbilja kako jest, ali ujedno i unutarnji sklop: nada Bića u Cjelinu i nada Vlastitosti u Obnovu. Ove se strukture, sobom i u sebi, međusobno uklapaju i podastiru u punu sliku svijeta.

Uvidi u pomake kauzalnih i drugih zakonitosti, i onih preko metonimičkih impulsa, tematiziraju veze stvorova i stvari, odnosno poremećaje veza. U takvim odnošajima Lukić čini fantastične preobrazbe – tvorevine koje nisu tek prevodivi trenutačni bljesak nego upućivanje na Drugo, zapravo prijenos u sebepostizanje. (Ako se takvo što uopće može izvesti do kraja.) frekvencija mogućih veza je ipak disonantna jer su – usprkos pjesničkom “pobratimstvu lica u svemiru” (Ujević) – i odnošaji u većini zbivanja neskladni. Uvjet kakva jedinstva čovjeka i svijeta ostaje raspoloživa priroda, vječna Povezanost/Nepovezanost. Otuda veze ne stvaraju toliko povijest koliko dozivaju ili evociraju kakav drhtaj, grč, krik, ili skriveni kutak,... povlačenje u sebe i razvijanje fanatično-sanjalačkoga predaha.

Pri pozornu čitanju fenomenologije veza objašnjava se složeni sustav zrcala na ra-zinama prepoznavanja, imenovanja, zamjene i otkrivanja uloge ovoga ili onoga smisla. Jedno je posve sigurno: metonimičke pretvorbe čine djelo značljivim, pojačavaju mu semantičko područje, stavljaju ga na povlaštenije mjesto – daruju mu gospodstvo do-življaja i mišljenja.

Životinje

U prirodnu povijest razvoja živih bića čovjek je, izgleda barem tako, ušao dosta kasno. Prema takvim zasadima o evoluciji, čovjeku samo preostaje zakasnjelim očima gledati preda se. Može još otkrivati što je ostalo evolucijom, što nastaje ili propada; neke promjene prima opomenom, ali drugima iskazuje i divljenje.

Evolucija se ostvaruje – prema teoriji Charlesa Darwina – kroz tri činitelja: varijaci-ju (nagomilavanje pojedinih bioloških promjena), nasljeđivanje i prirodnu selekciju. U


tom duhu Vitomir se Lukić u Zoološkom vrtu (uvodnoj prozi zbirke Životinje, ljudi) pita o uzrocima nastanka i promjena životinjskih vrsta. Duboko ga čude postupci ljudi koji životinjske mijene prilagođavaju sebi. Takvom umjetnom prilagodbom ne čini se dobro životinjama nego se sve, tvrdio je i Darwin, događa za “čovječju uporabu i fantaziju”. Od toga nisu pošteđeni ni razvitak, ni oblik kretanja, ni promjene, ni prijelazi tvarnoga iz jednoga stanja u drugo. Po svemu sudeći, Lukić nije imun na takva zbivanja pa opisuje humanu prirodnu selekciju organizama u borbi za goli opstanak.

životinje su pune tajni i sastavnicom su opće ćudi prirode. Pridavanje ljudskih svoj-stava životinjama je metonimijski prijevod na čovjekov razumljiv jezik. U Lukićevu se slučaju pitamo voli li čovjek životinje onoliko koliko ih razumije. Dakako, neka pukotina ipak nadilazi čin razumijevanja – sentimenti. Njegova proza nema svrhu poučavati iz zoologije – ona promišlja životinje i ljude u evolucijskom tijeku. To zapravo nije priča o životinjama, nego humani doživljaj životinja koji se često kosi s njihovim uništenjem! Primjerice, u prozi Slavni životi znamenitih rođaka autor dovodi u vezu čovjeka sa sud-binama orlova, medvjeda, srna, šakala (čagalja), lisica ...

Kroz animalizirajuće oblike energije, a unutar razvedena umjetničkoga predstavlja-nja, Lukić nastoji otkriti čovječnija polazišta u svijetu, i obrnuto – u uljuđenoj zbilji prepo-znaje animalizirajuću; za takav fenomenološki pothvat imao je, i primjenjivao, izoštreno oko i bjelodane učinke.

Prirodoznanstvena usmjerenost je sastavni dio, nazovimo ga tako, metonimijskog lukićizma koji obrazlažemo. Ovaj pripovjedač izgrađuje svoj dobrodušni, a ne naučava-ni jezik o životinjama. Što je već naturalističko i vizualno, ili bi takvo trebalo biti, usmje-ruje na metafizičku ravan, a opise životinja usmjerava na alegoriju i izvantekstovnu sim-boliku.

S više prizora u prozama Životinje, ljudi nastoji u životinjama otkriti ljudske i u ljudi-ma životinjske sentimente. Uloge tih stvorenja, pored ostaloga, idu u prilog stvaranju antropološke slike evolucije. Njihovi su odnosi prigode stvaranja čovjekova suglasja sa svijetom; statički prikazi životinja postaju pozornice, a one pak vizije.

Nazočnost i svojstva životinja u Lukićevu književnom svijetu nisu kao u basni. Pri-vlači ga ezopski duh, zaokupljen je njime (po potrebi), ali nije i odlučujući. Nadalje, zavodljivi bestijarij prostran je predmet njegova interesa. životinjska stvorenja otuda su izložena dvostrukim uvjetima:

otvorenim, zov njihova bića posve je autentičan, i -zatvorenim, biće im je određeno namještenim uvjetima vrta, kaveza, akvarija. -

Svojstva životinja ujedno su zrcala pomoću kojih se izvodi legenda o najstrašnijoj “životinji” – čovjeku koji ne vidi sebe u zrcalu smještenom unutar kaveza. (Podsjeća to donekle i na prikaze životinja na srednjovjekovnim bosanskohercegovačkim stećcima.) Shvatimo li životinju poput svakoga živog organizma osim čovjeka, ispustili bismo iz vida biljke koje su također pokretna “živa bića”. U životinjama vidimo vrstu ili jedan od načina postojanja svekolikih bića. Uz njih se vežu/osipaju genetske, povijesne i mito-loške odredbe, zasnivaju se basne, alegorije, bajke, anegdote, a zgode o njima rasute su i po usmenim predajama, zagonetkama ...


fraza životinjsko carstvo može stajati uz bok drugih carstava kao što je “carstvo ne-besko, carstvo mrtvih, carstvo sjena, carstvo snova ili pak djevojačko carstvo”.55 Riječ životinja pojavljuje se pritom i u drugim značenjima usmjerenim prema čovjeku: raditi kao životinja ili spustiti se do životinje. Očito se cilja na čovjeka kada poprima životinj-ska svojstva ponašajući se bez srca i samilosti, poput kakva okrutna bića. U Lukićevu načinu gledanja zanima ga životinjstvo ne kao zastarjeli naziv za zoologiju, već životinj-stvo u smislu svojstva ove ili one životinje (ne samo po sebi, nego u kontekstu prema ili nasuprot čovjeku ili stvari). Njegovi redci o mnogim stvorenjima nose i esejistički diskurs, često prožet lirskom intonacijom, mističnim osjećajem prirode i asocijativnim tonom kazivanja o nedokučivim snagama.

stvari

životu stvari Vitomir Lukić prilazi misaono široko i s raskošnim čuđenjem. Zavodljivo i uporno istražuje kako zapravo (i u privatnoj priči) stoje stvari sa stvarima; njegovo pisa-nje o tomu ne pripada ipak nekoj “devetoj stvari.” Kao fenomenološki prozaik i pjesnik bavi se njima na način da ih evidentira, brižno opisuje i zalazi im u mističnu bit. Od onih je tvoraca pripovjedaštva koji vjeruju u postojanje sjenki predmeta, a one variraju od nestvarnih i lebdećih do čvršćih i pouzdanijih obrisa.

Ovakvoga privrženika stvarnosti ne privlači kakva bučna prisutnost. Istinski se za-nima za stišani i uzajamni govor stvari: ne ostavlja ih u njihovoj neorganskoj samoći. Dubina doživljaja svijeta stvari ne može se miriti s njihovom pukom uporabom. Zbog svoga značaja i utjecaja na čovjekove odluke i ponašanja autor ne obrađuje stvari po-vršno, nego – posve odgovorno i ozbiljno, nerijetko i smjelo. “Stvari su hrabre pošto ne znaju za krize. Ravnodušno nastaju, utapaju se i gore. One su bile prije nas, one ostaju poslije nas.”66 Ako mjestimice i zagovara ravnodušnost, ona ipak pokreće piščev uzvi-šeniji stav; tako zalazi u nerazumljivu (i tajnovitu) prisutnost stvari i prenosi onaj njihov smisao koji čovjeku pruža uvjete za dobrobit.

Da bi dospio u svrhu i bit posvudanjih stvari, Lukić ih metonimijski obestvaruje. Op-seg stvari često se personificira, odbacuje od sebe košuljice oskudnosti i podliježe stvaraočevu unutarnjem osvjetljenju. Takvim načinom pronalazi skrivene veze-zamjene među samim stvarima, ali i između stvari i ljudi. Činjenice i asocijacije koje izlaže po-staju slike stanja i promjena. Njegova impresivna rečenica uspostavlja produhovljene veze, rastvara obrise stvari i analitičkim kušnjama dolazi do prijelomnog smisla; zapra-vo, puni stvari značenjem i uspostavlja im unutarnje biće.

Igra stvari u osjetilnoj perspektivi biva praznično trajanje, odnosno njihovo fanta-stično okružje. Iz tvarne ili perceptivne zatečenosti stvaralac zasniva izmišljeni svijet. Na tom putu polaže pozornost na neograničeno trajanje Bića stvari; opisivanjem strukture ispod njihovih rubova domogne se i različitih odnošaja u svijetu.

5 Usp. Hrvatsko–njemački frazeološki rječnik, u redakciji Josipa Matešića, Nakladni zavod Matice hr-vatske, Zagreb – Verlag Otto, Sauger–Muenchen, 1988., str. 46.6 Vitomir Lukić, Bolest, u: Soba za prolaznike, Veselin Masleša, Sarajevo 1965., str. 74.


Između odvažnog i malodušnog trajanja

Čovječno u Biću osobe nije lako postići, prenositi ili ploditi jer štošta je u njegovim sastavnicama preslabo, nejako, sklono zlu i ranjavanju. Lukićevo pisanje je otvoreni prosvjed protiv suvremene vladavine nečovještva. Pojedinčevo isprazno preživljavanje početak je mnogih zala. U pokušaju zločina javlja se snaga koja krši potvrdna iskustva i daje lošiju drugost svijetu. (Interes za pojedinca često se pogrješno shvaća, a svojim djelom ostati svagda čovječan je gotovo neugodno.) Uostalom, čovjek nerijetko pre-poznaje drugoga tek radi sebe. Nečiju prisutnost osjećamo, piše Lukić u noveli Bolest, “onda kada se počinje ticati nas, a sve dotle dok se odvija po sebi ili radi sebe, ono je samo dio atmosfere” koja okružuje naše biće.

Postignuto dostojanstvo nerijetko se zapostavlja, ruši, gazi; njime se igra ili se zlo-stavlja. Svojom tintom Lukić brani čovječniji svijet, navlastito postignuća slobode, a ona privlači pozornost svojim moralnim okriljem: estetsko se zrcali u etičkom, zapra-vo u traženju čovjekove osobnosti. “Nasilje nad slobodom individualnog mišljenja ima spektakularnu tradiciju”, primjećuje u eseju Kraj stoljeća, početak nade i dodaje kako su “posvuda na sceni prepletene i sukobljene sitne mržnje kao najuniverzalniji jezik svjetskog pluralističkog procesa.” Tragičan naboj u Lukićevim ostvarajima neodloživ je krik za (ljudskim) savršenstvom koje se – uza sve napore – sporo ili nikako ne postiže.

fantastično u Lukićevu opusu, primjerice u Seansi, plod je potrage za smislom pu-tem savjesne (ozbiljne) kritike svijeta. U pomršenim pogledima na ljudsko trajanje na-stoji ovladati svrhom koloritna života koji se, ako se baš hoće, sastoji i u vraćanju općih moralnih zakona; on pritom ne sumnja u čovjekovu sposobnost nalaženja, objašnjenja i prenošenja istine. Usprkos svemu (riječima frana Krste frankopana) ipak “človičstvo zove se prava lipota”.

Prisni doživljaji osnovna su čovjekova zavičajnost i oni se protive trošnim mjerama Svijeta. Prihvaćajući Ljubav duhovnim svemirom, knjigom s “vječnom svjetlinom” – ali ne previdjevši zlo – ovaj majstor rečenice slika unutarnji svijet pomoću modernoga psi-hologizma. Otuda mnogi njegovi junaci “pate” od neke naglašene strasti (poput stva-ranja, sjećanja, lova, plesa, ljubavi), od rušenja, nostalgije, grijeha, vjere,... ili pak od preobrazbi običnih stanja u nadzbiljska.

Pripovjedač ovakvih zasada usustavljuje provincijske ukupnosti i usto, kako bi stvar-nost derealizirao (kao u Sanovniku nasmijane duše), izdvojenim pojavama daje znače-nje Apsoluta. Tako gotovo “monoklira” pojedinosti, optički snima i uvećava sitne prizore i slike te biva pisac-urar; metonimijski bliži tvarne danosti onima što je od njih načinjeno i kompozitnim načinom, kronološkim ili kakvim drugim mjerama, obuhvaća Vrijeme. (fragmenti iz poglavlja knjige Veze ljudi, životinja i stvari)


Mirna BRKIĆ

Iscrpno i zornoVeze ljudi, životinja i stvari Antuna Lučića

Jedna od dvije ovogodišnje nagrade Antun Branko Šimić Društva hrvatskih književ-nika Herceg Bosne dodijeljena je Antunu Lučiću, profesoru na filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, za književnoznanstvene rasprave Veze ljudi, životinja i stvari.

Autor se u knjizi, za koju možemo reći da je kruna njegove dosadašnje znanstvene djelatnosti, bavi teorijom metonimije te proučava koliko se ovaj trop susreće u djelu bosanskohercegovačkog književnika Vitomira Lukića i pritom u velikoj mjeri određuje Lukićevu poetiku.

Budući da je metonimičko gradivo relativno rijetko obrađivano u hrvatskoj filološ-koj znanosti, autor u prvom poglavlju knjige donosi najznačajnije teorije metonimije relevantnih stranih i hrvatskih književnih filologa (fontaniera, Lausberga, Jakobsona, Hallea, Lodgea, Biriha, Tokarskog, Zime, Simeona, Stamaća, Škiljana, Bitija) te, na koncu, nudi vlastitu definiciju metonimije. Glavni učinak ovog tropa postiže se, učvršću-je i prebiva na logičkoj ravni, prije svega na razložnoj zamjeni značenja. Umjesto obič-nog pojma riječi ili veće cjeline, novim se konstruktom dozivaju drukčija imenovanja koja su s prvim u tvarnoj ili kakvoj drugoj vezi, a u našoj su svijesti ili podsvijesti tijesno poklopljeni predodžbama o prvobitnim značenjima.

Autor, nadalje, u prvom dijelu knjige predočava i način Proustova metonimiziranja proznog teksta, u čemu vidimo logičko objašnjenje zbog Lukićeve bliskosti s francu-skim prozaikom zbog čega je čak i nazivan Proustom iz bosanskog Uskoplja.

U drugom poglavlju knjige autor donosi svoja razmatranja o životu i književnom djelovanju Vitomira Lukića, vrsnog pripovjedača, romanopisca, pjesnika, esejista, knji-ževnog i likovnog kritičara te dobitnika više književnih nagrada, čija su djela prevođena na mnoge strane jezike. Dosad nije bilo sustavnije i iscrpnije prosudbe Lukićeva djela pa je ovaj rad značajan doprinos proučavanju hrvatske književnosti 20. st., kao i poticaj daljnjem proučavanju Lukićeva književnog djela.

Opusu Vitomira Lukića autor je pristupio dvojako: razvrstavši cjelokupan njegov do-sad poznati opus, a zatim tragajući za metonimičkim vezama u njemu. Iako faze Luki-ćeva stvaranja, zbog kompleksnosti njegova književnog djela, nisu lako uočljive, autor uvjetno Lukićeva djela razvrstava u četiri skupine:

Realistična skupina – Soba za prolaznike, Album i Zaustavljeni kalendarMeditativna skupina – Praznik stvari, Životinje, ljudi i Sanovnik nasmijane dušefantastična skupina – SeansaIntelektualna skupina – Hodnici svijetlog praha


Autor navodi da Lukić spada među najvažnije hrvatske književnike u BiH poslije Drugog svjetskog rata. Svrstavan je u četverolist koji su bosanskohercegovački Hrvati podarili europskoj literaturi, a kojeg uz Lukića čine Antun Branko Šimić, Ivo Andrić i Ni-kola Šop te zaključuje da je hrvatska književnost u Lukiću stekla neke od svojih blistavih i paradigmatskih stranica.

Treće i četvrto poglavlje knjige je interpretacija i donekle kritička prosudba Lukićevih samostalno objavljenih djela u rasponu od Sobe za prolaznike, Albuma, Praznika stvari, Zaustavljenog kalendara, proza Životinje, ljudi, Sanovnika nasmijane duše, Seanse do romana Hodnici svijetlog praha.

Temeljito iščitavajući Lukićev književni opus, autor uočava koliko je i kako metoni-mijska pretvorba svrhovito uložena u njegov rukopis te da je jedna od orijentacijskih točaka Lukićeva književnog djela. Stoga autor Lukićevu poetiku naziva poetikom me-tonimizacije. Za takvu interpretaciju književnog opusa jednog književnika treba imati izgrađen pripovjedni i pjesnički senzibilitet, kojeg Antun Lučić evidentno posjeduje.

Autor nalazi da je ispitivanje složenih i razvedenih veza među ljudima, životinjama i stvarima odrednica i temelj Lukićeve metonimijane. Lukića općenito zanima neobično isprepleten svijet ljudi, pojava i stvari.

Tako fenomen ljudskosti u Lukićevu književnom djelu autor proučava kroz njegovu ulogu u vremenu i prostoru, kroz dramu čovjekova identiteta, u očitovanju prikrivenog nasilja, neizbježnosti samoće, okupljanja, ali i kriza tradicionalne obitelji, zatim kroz teme ljubavi, majčinstva, vjernosti.

Zanimljiv, raznolik svijet životinja u Lukićevu opusu autor osvjetljava iz biblijskog kuta i indijske filozofije, a dotiče se i djela stranih i hrvatskih pisaca u kojima su obra-đene teme o životinjama. U tom su kontekstu najzanimljivije Lukićeve proze Životinje, ljudi koje su proširena metonimija u kojoj Lukić nastoji u životinjama otkriti ljudske i u ljudima životinjske osobine. Tako npr. Mulu Olgu Lukić metonimički određuje odvažnim osobinama žene. Olga je pripada onoj vrsti žena koje, bez obzira na naobrazbu, ljepotu i društveni položaj ne znaju drukčije da vole nego neprestanim dovođenjem u pitanje svega, vremena, sebe, sudbine, ponajviše, u stvari, same te ljubavi. Njena snaga počiva na velikom razlogu, a iskušenja se začinju od sitnih, slučajnih povoda.

Najviše pozornosti kod Lukića izazivaju ribe, slonovi i žirafe. Slon je tako predstav-ljen u metonimičkom nizu kao “pokretni brijeg”, “masa nežive stihije”, “tvrđava na no-gama”, a žirafu metonimijski označuje kao “veliku kosinu”.

životu stvari Lukić prilazi misaono i široko. Zbog svog značenja i utjecaja na čovje-kove odluke i ponašanja, Lukić stvari obrađuje vrlo odgovorno. Da bi dospio u svrhu i bit stvari, autor nalazi da Lukić stvari metonimijski obestvaruje. Dakle, puni stvari znače-njem i uspostavlja im unutarnje biće. Lukić pronalazi skrivene veze među stvarima i iz-među stvari i ljudi, što posebno dolazi do izražaja u romanima Album i Hodnici svijetlog praha. Npr. u romanu Album gobleni koje Kristina veze, stvari iz škrinje, nakit i fotografi-je, sadrže u sebi Kristininu osobnost, vrelo su podataka o njezinoj plemenitoj duši.

Imajući u vidu da metonimički suodnosi nisu temeljetije osvjetljavani na domaćem filološkom području, književnoznanstvena rasprava Antuna Lučića Veze ljudi, životinja i stvari nesumnjivo je velik doprinos hrvatskoj filologiji. Metonimičke pretvorbe čine, kako navodi autor, djelo značljivim, pojačavaju mu semantičko područje, stavljaju ga na povlaštenije mjesto – daruju mu gospodstvo doživljaja i mišljenja, što je autor iscr-pno i zorno predočio na književnom opusu Vitomira Lukića.


Krunoslav ŠETKA

Iznimni književni univerzumAntun Lučić, Veze ljudi, životinja i stvari, Naklada dhk hb – ERASMUS Naklada, Mostar – Zagreb, 2007.

Iščitavajući uvijek iznova opsežni publicističko-beletristički opus ovog iznimno vri-jednog djela, dolazio sam u nedoumicu kome se diviti više: autoru ove knjige ili autoru knjiga o kome ova knjiga govori; naime, autoru Lukiću ili autoru Lučiću – divljenje je dvostrano i sveobuhvatno.

Djelo je iznimno kompleksno, ali stoga izuzetno vrijedno i zanimljivo. Antun Lučić je ovom knjigom napravio jedan, ne samo publicističko-beletristički iskorak u ovovreme-noj reality show literaturi nego i jedan humanistički korak naprijed, kao čovjek književ-nik, senzualist, koji prepoznaje literarne potrebe i pravednosti, osjeća ih i ne da im tek tako da nezasluženo budu zbrisane s povijesne, ljudske, ovoprostorne i sveprostorne scene; ta autor i sam u ovoj knjizi ističe da je Lukić univerzalni, europski suvremeni književnik, književnik bosanskohercegovački i hrvatski, ali i, što je i logično – književnik svoga rodnog kraja, gdje ga, nažalost, gotovo nikako nema zastupljenog u jednom književničkom diskursu kakvog on uistinu i zaslužuje.

U proteklom razdoblju su brojni pisci pisali i govorili o djelu Vitomira Lukića, već tamo od sedamdesetih godina pa sve do danas. No ovo je prvo djelo koje jednim sveobuhvatnim, znanstveno-književnim pristupom tumači djela ovoga svestranog knji-ževnika i smješta ih u jedan dugo očekivani i zasluženi književno-povijesni kontekst suvremene i svevremene hrvatske i hercegbosanske književnosti. S druge strane, napi-sati ovo djelo je mogao jedino autor koji i sam svojom kompleksnošću i svestranošću zadovoljava kriterije danih visina, kojima se divimo, a činjenica je da je Antun Lučić i profesor i književnik istovremeno. Dakle, već se kao samo po sebi stvorilo nadahnuće i o jednom ovakvom djelu, a uspješnost je time veća što se u djelu razmatra, gotovo, simultana, književna radionica Lukićeva, načinjena od proze, poezije, putopisa, književ-ne kritike etc. – što ne bi mogao dokučiti netko tko i sam ne pripada tom kompleksnom književnom univerzumu.

Budući da je naslov knjige Veze ljudi, životinja i stvari, ove veze su za Lukićevo stvaranje, kao nekim usudom bile sudbonosne za promišljanje njegovog književničkog svijeta. Konjic, grad u kom je proživio bitan dio mladosti, i jest jedna veza između dvije zemljopisne različitosti – Bosne - i Hercegovine, ali ne manje i veza između kulturološ-kih različitosti, poglavito onih jezičnih, kojima je Vitomir Lukić žonglirao svoje tekstove i njima proniknuo u najdublje tekstualne dubine bosanskohercegovačke tekuće enigme,


u kojima bi različitosti vješto pretvorio u integralne povezanosti globalnoga i univerzal-noga.

No kakva je to veza ljudi, životinja i stvari? Kako iznosi autor Lučić – u svojim djelima Lukić, poglavito u djelu Životinje, ljudi, s više prizora u prozama nastoji u životinjama otkriti ljudske i u ljudima životinjske sentimente. “životinju i čovjeka određuje, ako ništa drugo, tjelesno raspoznavanje i njihov zajednički kraj – nestanak u prahu. Od postanka pa do za-vršetka njihova trajanja provlači se sebično pribavljanje tragičnosti; i ona se može odrediti u prebacivanju ljudskosti na životinjsko.” On to nadalje produbljuje zamjenskim tropom metonimije, vrlo često i s biblijskim motivima, gdje su vojnici skakavci, neprijatelji psi, a narod je stado. Uspoređuje pritom ljude i životinje kroz zajednički nagon preživljavanja. Što se tiče stvari, Lukić kaže sljedeće: “Stvari su hrabre pošto ne znaju za krize. Ravno-dušno nastaju, utapaju se i gore. One su bile prije nas, one nastaju poslije nas”. Lučić objašnjava da Lukić puni stvari značenjem i uspostavlja im unutarnje biće. Jedan drugi velikan, Tin Ujević, o stvarima izriče: “Stvari su oko mene duboko sadržajne”.

O Lukiću nadalje Lučić govori sljedeće: bio je vrsni promicatelj univerzalnih kulturnih vrijednosti, lučonoša hrvatske misli, potpredsjednik Hrvatskog kulturnog društva Na-predak, teoretik likovne, urbane i religijske kulture, a na prvim višestranačkim izborima je bio izabran i za potpredsjednika HDZ-e.

Pomni čitatelji i oni anonimni koji ga uzimaju u zaštitu prešutni su lukićofili. Premda i njihove ocjene ne moraju uvijek odgovarati činjenicama iz djela, oni živo nasljeđuju bit lukićizma, ujedno daju prinos općoj lukićologiji koja ne žuri iznenaditi druge samo onim što čini i predviđa.

Vitomir Lukić je, kako primjećuje autor, stavljan uvijek nekako za kasnije, kao da je, navodno, s njegovim djelom teže uspostaviti dijalog – potiskivan je na razne načine jer je sve s njim iznimka (a potiskivan je poglavito zbog tadašnjeg režima komunističkih pisaca koji nisu lako prihvaćali njegov slobodarski rad).

Ako je to kasnije sada, onda je na svima nama učiniti sve što je u našoj moći da se ovom velikanu oda književnička počast koju on uistinu zaslužuje, a ova knjiga Antuna Lučića – Veze ljudi životinja i stvari – zasigurno je pogonski motor svih naših budućih nastojanja u tom smijeru.


Antun LUČIĆ

Tesarov sinU radionici zatječem tesarova sina. Odmiče nanos strugotine i malkočaskom puhne nakupinu pilja…Tko te nagovori da se mašiš pile?

Zaslužan si primit se tog posla,Svesine. Potičeš drvce da računas tvorcem blagim, pri zahvatima,ovedriti čela i zapadne sjene.

Odmakle grane hrastove: zapletenismo u rašlje, nujno skrštene ruke.Slutiš samo odreda našu nebeskupotrebu za skladom, prhom ptica.


književni natječaj

Književna zaklada / fondacijafra Grgo MartićKREŠEVOPolje bb (zgrada „Boreasa“), 71260 Kreševo, tel.: 030 800 700, fax: 030 806 490www.fragrgomartic.com, e-mail: [email protected]

književna zaklada/fondacija «Fra Grgo Martić», čiji je osnivač «Stanić grupa» - Svjetlan Stanić, raspisuje

N A T j E č A j

za književnu nagradu «Fra Grgo Martić»

Članak 1.

Književnu nagradu «fra Grgo Martić» utemeljila je istoimena zaklada/fondacija, s ciljem poticanja književnog stvaralaštva, te poboljšanja materijalnog položaja književnih stvaralaca.

Članak 2.

Književna nagrada «fra Grgo Martić» dodjeljuje se za: 1) najbolju zbirku poezije, 2) najbolju knjigu proze (roman, priče/novele, putopisi), 3) najbolju zbirku poezije (prvije-nac) autora koji dosad nisu objavili knjigu poezije, 4) najbolju knjigu proze (prvijenac) autora koji dosad nisu objavili knjigu proze, i 5) kraći književni rad (bilo kojeg žanra) ili književnu studiju inspirirane likom i djelom fra Grge Martića ili Bosnom Srebrenom.

Sve nagrade dodjeljivat će se za dosad neobjavljena djela (rukopise). U kategoriji 3. i 4. pravo sudjelovanja imaju književnici do 35 godina starosti.

Članak 3.

Radovi se primaju do 30. travnja/aprila 2009. godine. Rezultati će biti objavljeni na završnoj manifestaciji koja će biti održana u rujnu/septembru 2009. godine u Kreševu.


Članak 4.

Na osnovi odluke Upravnog odbora, iznosi nagrada za 2009. godinu su sljedeći: za nagrade pod brojem 1. i 2. po 7.000 KM, za nagrade pod brojem 3. i 4. po 1.000 KM, a za nagradu pod brojem pet 2.000 KM. U iznos nagrade ugrađen je i honorar za objavljivanje knjige.

Članak 5.

Autori rukopisa obvezuju se na ustupanje prava na prvo objavljivanje nagrađenih djela, a Književna fondacija/zaklada obvezuje se na objavljivanje djela u roku od šest mjeseci od objavljivanja rezultata natječaja.Radove ocjenjuje Ocjenjivački sud, imenovan od Upravnog odbora Zaklade/fondaci-je.

Članak 6.

Pravo natjecanja za Književnu nagradu «fra Grgo Martić» imaju svi državljani Bosne i Hercegovine, izuzev članova žirija i njihovih obitelji. Rukopisi moraju biti napisani na nekom od jezika naroda Bosne i Hercegovine.

Članak 7.

Natječaj je anoniman, a nijedan dio rukopisa ne smije biti prethodno objavljen. Ru-kopisi se šalju u tri primjerka, pod šifrom. Šifra mora biti čitko ispisana na vanjskoj strani omotnice u kojoj se rukopis šalje, kao i na prvoj stranici rukopisa na kojoj treba stajati i naznaka u kojoj kategoriji se autor natječe. Uz rukopis se prilaže i zapečaćena kuverta, na čijoj vanjskoj strani također mora biti ispisana šifra, a u kuverti priloženi adresa, telefon, kopija osobne iskaznice (lične karte) autora i kratke bio-bibliografske bilješke. U omotnici mora biti i CD s kompletnim ruko-pisom knjige. Kuverte s podacima o autorima otvaraju se komisijski, u prisutnosti svih članova Ocjenjivačkog suda, nakon što Ocjenjivački sud donese odluku o nagrađenim rukopisima.

Članak 8.Radovi se šalju na adresu: Književna Zaklada/fondacija «fra Grgo Martić», Polje bb

(Zgrada «Boreasa»), 71260 Kreševo, Bosna i Hercegovina, s naznakom: za Književnu nagradu «fra Grgo Martić»

U Mostaru održana VI. sjednica Dekanske konferencije medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj

Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 13. studenoga 2008. godine održana je VI. sjednica Dekanske konferencije medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. S obzirom na suradnju i sukladnost programa s hrvatskim fakultetima, dekanica Medicinskog fakulteta u Mostaru prof. dr. Ljerka ostojić sudjeluje na sjednicama Dekanske sjednice medicinskih fakulteta. Stoga su svi dekani održavanje sjednice u Mostaru ocijenili kao potvrdu te izuzetne suradnje.Tijekom sjednice dekani hrvatskih medicinskih fakulteta prof. dr. Nada čikeš, dekanica Medicinskoga fakulteta u Zagrebu, prof. dr. Miljenko kapović, bivši dekan Medicinskoga fakulteta u Rijeci, prof. dr. Pavo Filaković, dekan Medicinskoga fakulteta u Osijeku i prof. dr. stipan janković, dekan Medicinskoga fakulteta u Splitu, osvrnuli su se na dosadašnji i budući rad znanstveno-nastavnog osoblja medicinskih fakulteta RH u Mostaru.Svoj dolazak i održavanje sjednice u Mostaru ocijenili su kao još jedno u nizu nastojanje da podrže i pomognu daljnji razvoj ljudskih i institucionalnih kapaciteta fakulteta u Mostaru.

Documents

Motrista br. 44