NK br. 44-45. 2012

ZBORNIK RADOVA

SUSRET SPELEOLOGA I ISTRAŽIVAČA KRŠA BOSNE I HERCEGOVINE

4.–6. 5. 2012., Veliko Čajno, Visoko

Izdavači:Speleološko društvo “Bosansko-hercegovački krš”, Sarajevo

Centar za krš i speleologiju, Sarajevo

Redakcija:Mirnes Hasanspahić, Ivo Lučić, Jasminko Mulaomerović,

Simone Milanolo, Amila Zukanović

Urednik:Jasminko Mulaomerović

Prevodi na engleski jezik:Saba Risaluddin i autori

DTP i štampa TDP d.o.o. Sarajevo

SADRŽAJ

Jasminko MulaomerovićUVOD. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Jasminko MulaomerovićSPELEOLOŠKI OBJEKTI KAO ATRAKCIJA “PARKA PRIRODE TAJAN”SPELEOLOGICAL FEATURES AS AN ATTRACTION OF THE TAJAN NATURE PARK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Jasminko MulaomerovićSPELEOLOŠKA TRANSVERZALA “PEĆINE TAJANA”THE SPELEOLOGICAL TRANSVERSAL OF THE TAJAN CAVES. . . . . . . . . . . . . . 19

Ferid Skopljak, Jasminko MulaomerovićKRAŠKA VRELA I INVERSNI PEĆINSKI KANALIKARST SPRINGS AND INVERSE CAVE PASSAGES . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

Jasna Friščić, Ivan NapotnikPREGLED KAVERNIKOLNE FAUNE PEĆINE HRUSTOVAČA, UGROŽENOST I ZAŠTITASURVEY OF THE CAVERNICOLOUS FAUNA OF HRUSTOVAČA CAVE, THREATENED STATUS AND PROTECTION . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

Jasmin Pašić, Ivan Napotnik, Jasna Friščić, Primož Presetnik,Marina ĐurovićPEĆINSKA FAUNA OKOLINE BANJALUKETHE CAVE FAUNA OF THE BANJALUKA AREA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

Una Tulić, Roman Ozimec, Lada Lukić BilelaŠPILJSKI TIPSKI LOKALITETI U BOSNI I HERCEGOVINI: NOVA ISTRAŽIVANJATYPE LOCALITIES OF CAVE SPECIES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA: NEW RESEARCH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52

Mirnes HasanspahićTRADICIONALNI SISTEMI KORIŠTENJA VODE NA KRŠU U ZABJELAŠNIČKOM PODRUČJUTRADITIONAL SYSTEMS OF USING WATER IN KARST IN THE ZABJELAŠNICA AREA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61

4

Mirnes HasanspahićKANALI ZA TRADICIONALNO NAVODNJAVANJE U DOLINI DREŽANJKECHANNELS FOR TRADITIONAL IRRIGATION IN THE VALLEY OF DREŽANJKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

Ivo LučićDIPLOMSKI STUDIJ “ISTRAŽIVANJE I UPRAVLJANJE KRŠEM” U MEĐUGORJUTHE GRADUATE STUDIES INITIATIVE FOR “KARST RESEARCH AND MANAGEMENT” IN MEĐUGORJE . . . . . . . . . . . . . . . 88

Ovogodišnji susret u Velikom Čajnom kod Visokog okupio je značajan broj speleologa i istraživača krša Bosne i Hercegovine i gostiju iz inostranstva. To je još jedan korak na putu druženja i plodne saradnje koja se odvija posljednjih godina. Kao i ranijih godina susret speleologa nije imao nekih velikih ambicija – on i jeste zamišljen kao mjesto susreta, mjesto na kojem smo u prilici da jedni drugima po-kažemo šta smo radili na polju speleologije i istraživanja krša, prenesemo stečena iskustva, da planiramo nove zajeničke akcije i istraživanja, da se još bolje upoznamo. Tako je bilo i ovoga puta. Bilo je i filma i zabave, razgovora, stručna ekskurija na Zvijezdu i Bijambare, ali i vrlo sadržajan stručni dio susreta.

U stručnom dijelu 40 autora izložilo je 21 predavanje i 4 postera, a bila su pred-stavljena i 4 klupska postera.

Iz oblasti speleoloških istraživanja Admir Bajraktarević, Damir Basara i Simone Milanolo predstavili su Rezultate dosadašnjih istraživanja sistema “Jama Atom-Ponor kod brvnare” i ponora “Novara” te dalje perspektive istraživanja, Simone Milanolo i Nevio Preti stanje istraživanja Pećine Govještice i Mračne pećine u ka-njonu Prače, Aleksandar Pegan Speleološka istraživanja u Gusinjsko-plavskim Prokletijama (Crna Gora), Simone Milanolo, Nevio Preti i Giandomenico Cella Speleološke objekte na planinama Visočica, Bjelašnica i Treskavica te Jasminko Mulaomerović o Speleološkom kompleksu Ponikva – kamenolom Stijene. Na če-tiri klupska postera predstavljena su speleološka istraživanja koje su speleolozi iz Italije zajedno sa speleolozima iz nekoliko društva BiH istraživali na planinama u okolici Sarajeva.

Speleolobiološke teme su bile zastupljene radovima Lade Lukić Bilela, Romana Ozimeca i Brune Pleše o Bakterijskim zajednicama u vodenim kavernikolnim sta-ništima dinarskog krša, Jasne Friščić i Ivana Napotnika koji su dali Pregled kaver-nikolne faune pećine Hrustovača, ugroženost i zaštita, dok su Jasmin Pašić, Ivan Napotnik, Jasna Friščić, Primož Presetnik i Marina Đurović predstavili Pećinsku faunu okoline Banjaluke, a Una Tulić, Roman Ozimec i Lada Lukić Bilela Špiljske tipske lokalitete u Bosni i Hercegovini: nova istraživanja. Uskospecijalistički rad iz ove oblasti The biogeochemical role of actinobacteria in Altamira cave, Spain predstavila je Lejla Pašić sa saradnicima S. Cuezva, A. Fernandez-Cortes, E. Porca,

6

V. Jurado, M. Hernandez-Marine, P. Serrano-Ortiz, B. Hermosin, J.C. Cañaveras, S. Sanchez-Mora, C. Saiz-Jimenez. Rezulateti speleobioloških istraživanja bili su pred-stavljeni i na posteru Međunarodni studentski eko-kamp “Bijele vode 2011” na Bjelašnici kod Sarajeva Marjana Komnenova, Borisa Šajtegelja, Une Tulić i Maje Hodžić. Una Tulić je također predstavila rad svoje kolegice Emine Šunje (koja je bila spriječena da dođe) o Prenjskom daždevnjaku.

Unapređenje gospodarenjem krških oblasti i speleološkim objektima, odnosno njihovom zaštitom bavili su se Admir Bajraktarević: Speleološka dimenzija projek-ta T.A.J.A.N.,

Mirnes Hasanspahić Tradicionalni sistemi korištenja vode na kršu u Zabjelašničkom području i Kanali za tradicionalno navodnjavanje u dolini Drežanjke, Dražen Kotrošan: Uloga kraških polja u sistemu zaštite ptica u Bosni i Hercegovini, Jasminko Mulaomerović u dva referata: Speleološki objekti kao atrakcija “Parka prirode Tajan” i Speleološka transverzala “Pećine Tajana”.

Hidrologija je bila zastupljena sa tri referata: Ferid Skopljak i Jasminko Mulaomerović: Kraška vrela i inversni pećinski kanali, Emir Trožić i Edin Smajić: Konsumpciona krivulja ponora Jelašinovačkog polja prema izvorima Zdena i Dabar te Emir Trožić i Edin Smajić: Estavela Bušljenica.

O aktivnosti speleoloških društava govorili su Mehmed Prelić: Speleološke aktivnosti udruženja “Eko viking” Visoko i Jasminko Mulaomerović: Aktivnosti Centra za krš i speleologiju posljednjih godina.

Najstariji tragovi kultura predstavljeni su na dva postera: Dženan Aganović i Jasminko Mulaomerović: Speleološki potencijal Vlašića te Jasminko Mulaomerović: Paleolitsko nalazište Vijaka u dolini rijeke Krivaje.

Na kraju treba spomenuti značajno nastojanje uspostavljanja sistematskog stu-diranja krša i speleologije u radu Ive Lučića: Diplomski studij Istraživanje i uprav-ljanje kršem.

Ovo je prvi put da se referati sa stručnog dijela susreta speleologa Bosne i Hercegovine publikuju u Zborniku. U ovaj Zbornik su ušli radovi koji su stigli do roka koji je postavio organizator susreta. Autori koji svoje radove nisu stigli na vrije-me da pripreme za štampu bit će publikovani u nekom od narednih brojeva časopisa Naš krš.

Jasminko Mulaomerović

SPELEOLOŠKI OBJEKTI KAO ATRAKCIJA “PARKA PRIRODE TAJAN”

SPELEOLOGICAL FEATURES AS AN ATTRACTION OF THE TAJAN NATURE PARK

Jasminko Mulaomerović1

SažetakNa području Tajana istraženo je do sada ukupno 60 speleoloških objekata od čega 44 pećine i 16 jama. Dimenzije se kreću od nekoliko metara do preko 1.000 m. Veliki broj speleoloških objekata omogućava zaokruživanje specifične turističke ponude kroz prepoznatljivu osobitost prostora “Parka prirode Tajan”. Osim pejsažnih vrijednosti Park ima, speleološki objekti su svakako dominantna turistička atrakcija kojom se ovaj prostor izdvaja u području Centralne Bosne. Paleontološke i arheološke vrijednosti pojedinih pećina predstavljaju sigurno regio-nalnu znamenitost. Što se tiče estetskih vriejdnosti Pećine u Srednjoj stijeni, ona spada u sam vrh bosansko-hercegovačke speleoturističke ponude.

U skladu sa kriterijem dostupnosti i vrijednosti, turistički se mogu valorizirati sljedeći spe-leološki objekti: “Izron” vrelo Suhe, Ukrasna pećina, Kameni most u Suhoj, Pavlova pećina, Pećina u Dubokoj Tajašnici, Pećina u Dubokoj Tajašnici, “Atom” jama-ponor, Kameni most na Mašici, Lukina pećina, Pećina u Srednjoj stijeni, Pećina Ćup, Mala pećina sa keramikom.

S obzirom na položaj speleoloških objekata njihova turistička ponuda može biti samo u okviru specifičnih tematskih itinerera. U sklopu “Parka prirode Tajan“ predviđena su četiri itinerera:

1) “Speleoturizam - Pećina u Srednjoj stijeni“2) Speleološka transverzala “Pećine Tajana“3) “Tragom prvih ljudi“4) “Oaza krša - endemska fauna“

1 Centar za krš i speleologiju, Sarajevo

8

SummarySixty speleological features have so far been investigated in Tajan – 44 caves and sixteen pot-holes – ranging in size from a few metres to over 1,000 m. Many speleological features are a significant addition to the specific tourist attractions of the Tajan Nature Park in Central Bosnia, with its magnificent landscapes. Some of the caves are undoubtedly of regional im-portance in paleontological and archaeological terms, while the cave at Srednja stijena is with-out peer among the caves of Bosnia and Herzegovina for its aesthetic value.

The following speleological features constitute tourist attractions in terms of accessibility and interest: Izron at the source of the Suha, Ukrasna (Decorative) cave, Kameni most (Stone Bridge) on the Suha, Pavlova cave, the cave in Duboka Tajašnica, the “Atom” pothole-swal-lowhole, the Stone Bridge on the Mašica, Lukina cave, the cave at Srednja stijena, the Ćup cave, and the Small Cave with pottery.

On account of their location, these speleological features can be regarded as tourist attrac-tions only as part of a specific thematic itinerary. The Tajan Nature Park includes four such itineraries:

1) Speleotourism – the cave at Srednja stijena2) The speleological transversal of the Tajan caves3) In the footsteps of early man4) A karst oasis – endemic fauna

UvodNa području Tajana istraženo je do sada ukupno 60 speleoloških objekata od čega 44 pećine i 16 jama. Dimenzije se kreću od nekoliko metara do preko 1.000 m. Neki objekti su jednostavni, dok drugi, kao npr. jama “Atom”, jama “Novara” predstavlja-ju složene jamske sisteme vrlo zahtijevne za istraživanja. Veliki broj manjih pećina na Tajan planini su fosilni rovovi nekadašnjih manjih i većih vodenih tokova čija se eroziona baza spustila naniže. Njihov položaj u stranama planinskih dolina govore o brzini spuštanja nivoa, a dužina o eroziji glavnog toka (npr. Suhe).

Poznati speleološki objektiU Parku prirode Tajan poznato je do sada 70. speleoloških objekata:1288 Amaterka pećina 1299 “Atom” jama-ponor 1329 Balkon na Mašici pećina 1830 Izron Suhe jama 1847 1002 jama 1864 Jama južno od izvora Javor 1873 Jama kod Partizana 1882 Jama na Crnom vrhu


9Speleološki objekti kao atrakcija “Parka prirode Tajan”

1899 Jama na sječi (Babin grob) 1943 Jama u Rujnici - I lager 1945 Jama u putu 1951 Jama u Suhoj 1987 Javor jama 2030 Kanal pećina 2080 Kosa pod Gradinom jama 2109 Krtica 1 pećina 2249 Lukina pećina 2274 Mala jama iznad brvnare 2290 Mala sa keramikom pećina 2340 Medina pećina na Mašici 2459 Odušak u Suhoj jama 2470 Omladinska jama 2512 Patrikova jama 2515 Pavlova pećina 2661 Pećina iza kite 2670 Ćup pećina 2689 Pećina kod kamenog mosta u Suhoj 2769 Pećina pod kamenim mostom na Mašici 2770 Pećina pod kamenim mostom u Suhoj 2799 Pećina u Dubokoj Tajašnici 2813 Pećina u Ljevičkom kamenu 2840 Pećina u Srednjoj stijeni 2844 Pećina u Suhoj 2946 Polumjesec jama 2995 Ponor “J.F.” jama 3011 Ponor iza Pavlove jama 3016 Ponor kod brvnare jama 3031 Ponor “Novara” jama 3033 Ponor pod oborenim javorom jama 3168 Prolazna pećina 3481 Terra Rossa jama 3503 Trogrla jama na Mašici 3504 Trokut u kanjonu Tajašnice pećina 3517 Ukrasna pećina 3741 ZA014 pećina 3742 ZA021 pećina 3743 ZA022 pećina

10 Jasminko Mulaomerović

3744 ZA027 jama 3745 ZA028 pećina 3746 ZA044 pećina 3747 Prvi ponor jama 3748 Zatrpana jama 3749 Krtica 2 pećina 3750 Mali izvor pećina 3751 Lobanja jama 3752 ZA062 pećina 3753 ZA063 pećina 3763 Zakrš pećina 3791 Zorina jama 4101 Brica pećina 4102 Lisičja pećina 4103 Kota 902 pećina 4104 Jama u Lužnici 4105 ZL2 pećina 4107 Palina pećina 4108 Ugao pećina 4116 Stari ponor pećina 4117 Jazbina pećina 4118 Konzerva gornja pećina 4119 Kosa 1002 pećina

Njihov prostorni raspored prikazan je na slikama 1. i 2.

Napomena: Broj ispred naziva speleološkog objekta je Katastarski broj prema Katastru speleoloških objekata Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 2004).

Posebne vrijednosti

Nalazišta pleistocene fauneU speleološkim objektima Tajan je nađeno više ostataka pećinskog medvjeda (Ursus spelaeus), običnog jelena (Cervus elaphus) te manjih glodara kao što je alpski svizac (Marmota marmota).

Paleontološki interesantni speleološki objekti su: Omladinska jama Lukina pećina Jama u Suhoj

11

Slika 1. Speleološki objekti u području Suhe i Duboke Tajašnice

Speleološki objekti kao atrakcija “Parka prirode Tajan”

12

Slika 2. Speleološki objekti u području Mašice i Ravte planine


13

Ukrasna pećina Pećina u Suhoj Pavlova pećina Ponor Novara

Nalazišta tragova kulture čovjekaTragovi boravka čovjeka u pećinama nađeni su na širem području planine Tajan, ali i nekoliko otvorenih nalazišta (Tajašnica, prostor pored motela u Kamenici). Najstariji tragovi potiču iz mlađeg paleolita (mlađeg kamenog doba) i procijenjena starost nalaza je oko 20.000 godina p. n. e. Preko Tajana je očito išao put kojim se kultira mlađeg paleolita iz mediteranskih oblasti Jadrana proširila prema sjeveru, budući da je dolina rijeke Bosne na nekim mjestima za paleolitskog lovca bila nepro-hodna. Osim kremenih artefakata nađeno je nekoliko koštanih alatki.

U više pećina nađeni su ostaci prethistorijske keramike (okvirne starosti bronza-no i željezno doba), a u dvije pećine (Ćup i Pavlova pećina) nađena je karakteristična srednjovjekovna keramika (ostaci dva ćupa, od kojih jedan u potpunosti očuvan).

Arheološki interesantni speleološki objekti su:Lukina pećina Amaterka pećinaĆup pećina Pavlova pećina Mala sa keramikom pećina.

Nalazi faunePodzemna (pećinska) fauna u bosni i Hercegovini ni izdaleka nije istražena. Kako je krško područje Tajana izdvojeno kao neka vrsta krške oaze, mogu se očekivati nalazi novih endemičnih vrsta. To potvrđuje podatak da je u okviru nedavnih istra-živanja nađen nova vrsta opisana pod nazivom Cyphonethes tajanus (Igor Karaman sa Univerziteta u Novom Sadu).

Estetske vrijednostiEstetske vrijednosti imaju u većoj mjeri jedino Ukrasna pećina, Lukina pećina, jama “Atom“ i Pećina u Srednjoj stijeni. Ova posljednja se posebno ističe brojnim pećin-skim ukrasima svih vrsta koji su koncentrisani na malom prostoru, što još više poja-čava doživljaj. To je jedina pećina u parku prirode koja se kao turistička pećina može ponuditi posjetiocima.


14

Izbor atrakcijaSpomenuti speleološki objekti omogućavaju zaokruživanje specifične turističke po-nude kroz prepoznatljivu osobitost i prepoznatljivost prostora Parka prirode. Osim pejsažnih vrijednosti koje park prirode Tajan ima, speleološki objekti su svakako dominantna turistička atrakcija kojom se ovaj prostor izdvaja od ostalih (Zvijezda, Konjuh, Vranica). Vrijednosti speleoloških objekata treba da daju svojevrstan image, odnosno identitet cijelog prostora.

Paleontološke i arheološke vrijednosti pojedinih pećina predstavljaju sigurno regionalnu znamenitost. Što se tiče estetskih vriejdnosti Pećine u Srednjoj stijeni ona spada u sam vrh bosansko-hercegovačke speleoturističke ponude. Po bogatstvu pećinskog nakita u neposrednom okruženju samo pećina Orlovača (općina Pale) ima takvo bogatstvo nakita, a u nacionalnom samo pećina Ledenica kod Bosanskog Grahova.

U skladu sa kriterijem dostupnosti i vrijednosti, turistički se mogu valorizirati sljedeći speleološki objekti:

“Izron” vrelo SuheUkrasna pećinaKameni most u SuhojPavlova pećinaPećina u Dubokoj TajašniciPećina u Dubokoj Tajašnici„Atom” jama-ponor Kameni most na MašiciLukina pećina Pećina u Srednjoj stijeni Pećina ĆupMala pećina sa keramikom

S obzirom na položaj speleoloških objekata njihova turistička ponuda može biti samo u okviru specifičnog tematskog itinerera.

Za potrebe projekta “Tajan – tourism, adventure, joy, atractions, nature“ kreira-no je pet turističkih itinerera:

ITINERER “SPELEOTURIZAM - PEĆINA U SREDNJOJ STIJENI” - Pećina u Srednoj stijeni bi se trebala pozicionirati na potencijal lokalne i uže regionalne zajednice (Zeničko dobojski kanton), ali i na populaciju osnovnih i srednjih škola u okviru nastave u prirodi šire regije, prije svega Sarajeva i Tuzle. U kasnijoj fazi to će biti turisti koji uz ostale sadržaje obavezno obilaze pećine. Uglavnom su to motori-zovani turisti.


15

SPELEOLOŠKA TRANSVERZALA “PEĆINE TAJANA” - Transverzala rad-nog naziva “Pećine Tajana“ treba da 10 kontrolnih tačaka omogući obilazak najzna-čajnijih (u geomorfološkom) pogledu i najljepših (u estetskom) pogledu speleoloških objekata, prije svega pećina.

ITINERER “TRAGOM PRVIH LJUDI” - Put preko Tajana kojim su prolazili najstariji stanovnici ovih krajeva dokumentiran je nalazima na nekoliko lokaliteta. Itinerer “Tragom prvih ljudi” treba da upozna populaciju učenika osnovnih i sred-njih škola (prvenstveno), ali i studenata i izletnika, sa tom činjenicom. Život i bora-vište paleolitskog lovca u ovom prostoru bilo bi situirano u geološku prošlost (teren), sadašnji pejsaž (krški okoliš), živi svijet koji ga je okruživao (paleontološki nalaui) i sama kultura paleolitskog čovjeka.

Primjer edukacionih tabli iz Parka prirode “Učka“ prikazan je na slici 3.

ITINERER “OAZA KRŠA - ENDEMSKA FAUNA” - Zbog iznimnih moguć-nosti istraživanja i nalaženja novih vrsta podzemne (pećinske) faune predviđen je jedan uskospecijalistički itinerer namijenjen specijaliziranim skupinama studenata i istraživača uz pratnju stručnog vodiča, ako su objekti tehnički manje zahtijevni, ili, ukoliko se radi o dubljim jamama, uz angažman ekipe lokalnih speleologa.

ITINERER “SPELEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA” - Primjeri dva itinerera u eventualnoj ponudi turističkih agencija, turističke za-

jednice ili udruženja “Atom“ ili

Slika 3. Informativne i edukacione table iz Parka prirode “Učka“


16

I. Speleolozi/Speleološke aktivnosti/istraživanja Speleološki objekti kao jama “Atom“ ili jama “Novara“ nude mogućnost daljnjeg speleološkog istraživanja. Tu su još nedovoljno istražena područja Ravte planine i Bučja. Jame omogućavaju treninge i školovanje speleologa i spasilaca.

Program Speleologija

Atrakcije Pećine Tajana, kraško područje

Ciljno tržište Kratkoročno: domaći i regionalni speleološki klubovi [BiH, Hrvatska, Srbija, Slovenija, Crna Gora, Makedonija], trening za GSS kandidateDugoročno: Speleološki klubovi iz inostranstva [Italija, Austrija, Njemačka, Poljska, Skandinavija].

Aktivnosti • Isključivo usmjerene na speleološke aktivnosti

Lokacija Kamenica; širi prostor Tajan Eco zone

Promotivni alati • Internet (www.tajan.ba, zedoturizam.ba, bhtourism.ba, sarajevo-travel.ba, exploringbosnia.com, greenvisions.ba itd.)

• Direktan kontakt sa udruženjima • Printani letci

Koristi za lokalnu ekonomiju/zajednicu

• Boravak u privatnim ili vikend kućama (B&B ili vikend najam) • Prodaja lokalno proizvedene hrane (med, sir, kruh, meso, voće, povrće); • Brend kao speleološka destinacija

Partneri Atom, Ze-Do Turistička zajednica, lokalni tour operatori

Doba godine Tokom cijele godine

Predloženi itinerer

Prvi dan • Dolazak [kasno jutro]: kafa/piće; uvođenje u područje sa vodičem• 'Prijava' (Najam kuće ili postavljanje kampa)• BBQ ručak kod pećine• Početak istraživanja pećine• Večera u restoranu Kamenica

Drugi dan • Doručak u mjestu smještaja• Ulazak i istraživanje pećine• Ručak kod pećine• Nastavak istraživanja pećine• Večera u Kamenici


17

Treći dan (opciono)Pećina u Srednjoj stijeni

• Doručak u mjestu boravka• Ulazak u pećinu• Ručak u restoranu Kamenica • Poslijepodnevno kupanje • Odlazak u kasno poslijepodne

Smještaj Najam vikend kuće / jednostavno kampiranje kod jezera

Ishrana Restoran Kamenica / lokalna priprema

II. Geološki, arheološki i paleontološki obrazovni putOrganizirani izleti u prvom redu usmjereni na tržište Ze-Do kantona i eventual-no Tuzle i Srednjebosanskog kantona. Dugoročno Kanton Sarajevo i područje Hercegovine. Izleti trebaju biti mješavina obrazovanja i igre. Učenje o kršu, pećina-ma, arheologiji, paleontologije, itd. uz korištenje prilika za nogomet, plivanje, košar-ku, igre i sl.

Program Geologija, arheologija i paleontologija Tajana – obrazovni put

Atrakcije Geološke formacije, arheološki nalazi, paleontološki nalazi

Ciljno tržište Kratkoročno: učenici osnovnih i srednjih škola, studenti, domaći i stranci koji borave u BiHDugoročno: sve škole u BiH

Aktivnosti • Obrazovanje • Radionice (okoliš, historija i sl.)• Kratke pješačke ture

Lokacija Kamenica; Suha (područje Tajan Eco Zone)

Promotivni alati • Internet (www.tajan.ba, zedoturizam.ba, bhtourism.ba, sarajevo-travel.ba, itd.)• Direktni kontakt od škole do škole• Ministarstva obrazovanja: Ze-Do Kantona, Federacije BiH• Printani letci

Koristi za lokalnu ekonomiju/zajednicu

• Prodaja lokalno proizvedene hrane (med, sir, kruh, meso, voće, povrće); • Promocija i prodaja lokalnih zanatskih proizvoda• Obrazovna razmjena

Partneri Ze-Do turistička zajednica, Općina Zavidovići, Fed. Ministarstvo obrazovanja, lokalni tour operatori

Doba godine Maj - oktobar


18

Predloženi itinerer

Prvi dan • Dolazak sredinom prijepodneva: Uvođenje u Tajan i područje sa vodičem / domaćinom

[Trebao bi da sadrži podatke o zajednici, kulturi, priču o parku, što park nudi, prirodi te dijeljenje promotivnih materijala]

• Prva aktivnost – učenje, interaktivna radioniva (okoliš, historija i sl.)• Ručak na lokaciji (pripremljen od lokalne zajednice) ili u restoranu Kamenica• Rekreacija: fudbal, košarka, plivanje, posmatranje divljih životinja• Odlazak u rano popodne

Smještaj Nije primjenjivo



19

SPELEOLOŠKA TRANSVERZALA “PEĆINE TAJANA“

THE SPELEOLOGICAL TRANSVERSAL OF THE TAJAN CAVES

Jasminko Mulaomerović1

SažetakTransverzala radnog naziva “Pećine Tajana“ je potpuno nova vrsta turističke ponude unutar jednog parka prirode u Bosni i Hercegovini. Posjetiocima koji nisu speleolozi pruža priliku za obilazak najznačajnijih (u geomorfološkom) pogledu i najljepših (u estetskom) pogledu speleoloških objekata, prije svega pećina. Predviđeno je da transverzala ima 10 kontrolnih tačaka.

SummaryThe transversal with the working title “Tajan Caves” is an entirely new kind of tourist attrac-tion within one of Bosnia and Herzegovina’s nature parks. It offers visitors who are not them-selves cavers to visit speleological features of outstanding geomorphological and aesthetic value, particularly caves. The plan is for the transversal to have ten checkpoints.

Transverzale su jedan od oblika planinarskog puta. Uspostavljaju se da bi na najlakši i najkraći način planinari i izletnici obišli na siguran način najinteresantnije predjele neke planine ili skupine planina. Uobičajene su planinarske transverzale. U Bosni i Hercegovini ih je bilo od početka 90-tih godina oko 20-tak. Koliko mi je poznato ak-tivna je samo planinarska transverzala “Bitovnja–pogorelica–Vranica” (Planinarsko društvo “Bitovnja” Kreševo). Speleološka transverzala je jedan od načina da se promoviraju interesantni speleološki ili geomorfološki fenomeni. Prvi pokušaj uspostavljanja jedne takve transverzale u Bosni i Hercegovini bila je transverzala “Titove pećine”, ali, zbog procedura vezanih uz upotrebu Titovog imena, nikad nije i realiziranja. U Sloveniji postoji uspostavljena speleološka transverzala “Turistične


20

jame Slovenije” (Jamarski klub “Črni galeb” Prebold) sa 21 kontrolnom tačkom, a u Hrvatskoj transverzala “Špiljama Lijepe Naše” (HPD “Željezničar”, Zagreb) sa 17 kontrolnih tačaka (od čega je 15 obavezno).

Transverzala radnog naziva “Pećine Tajana“ treba da omogući obilazak najzna-čajnijih (u geomorfološkom) pogledu i najljepših (u estetskom) pogledu speleoloških objekata, prije svega pećina.

Nagrada za posjetu svim objektima (Kontrolnim tačkama – KT) treba da bude doživljeni jedinstvenio estetski užitak, uz saznanja o kulturnim i historijskim vri-jednostima pojedinih lokaliteta. Uspomena na obilazak transverzale jeste dnevnik i značka koja na simboličan način predstavlja podzemni svijet Tajana.

Transverzala bi trebala imati 10 kontrolnih tačaka:KT 1) “Izron” vrelo SuheKT 2) Ukrasna pećinaKT 3) Kameni most u SuhojKT 4) Pavlova pećinaKT 5) Pećina u Dubokoj TajašniciKT 6) Pećina u Dubokoj TajašniciKT 7) “Atom” jama-ponor KT 8) Kameni most na MašiciKT 9) Lukina pećina KT 10) Pećina u Srednjoj stijeni

Osim samih kontrolnih tačaka (speleoloških objekata) u njihovoj neposrednoj blizini nalazi se još nekoliko speleoloških objekata koje posjetioci mogu obići. Osim KT 1 (“Izron” vrelo Suhe) koja je vrelo-pećina i predstavlja primjer kraškog vrela te KT 7 (“Atom” jama-ponor) kao najveći speleološki objekat Tajana, sve ostale kon-trolne tačke su pećine. Također je predviđeno ja Pećina u Dubokoj Tajašnici ima dvi-je KT zbog dva ulaza i jedinstvene mogućnosti da se uz minimalnu opremu (svjetlo i kaciga) od KT 5 do KF 6 (ili obrnuto) prođe kroz samu pećinu.

Kontrolne tačke (speleološke objekte) je moguće posjećivati bilo kojim redoslije-dom, ali je logično da to bude u skupinama po rejonima (Mašica, Suha, Tajašnica).

Obilazak transverzale je moguć samostalno ili u grupama, ali uvijek uz obave-zno javljanje upravitelju Parka prirode ili osnivaču Transverzale. Obaveza osnivača je da vodi evidenciju obilazaka transverzale.

Grupni obilazak je najbolje organizirati sa vodičem. Predviđeno vrijeme za obi-lazak je 2,5 dana.


21

Posjeta svakoj KT dokazuje se otiskom žiga u predviđeno mjesto u dnevniku (ako se planira izrada žigova) ili fotografijom obilaznika na kojoj se jasno mora vi-djeti obilaznik i ulaz u speleološki objekat ili oznaka KT.

Transverzala ima svoj Dnevnik koji obavezno sadrži: pravila Transverzale, Upute obilaznicima, preglednu kartu sa kontrolnim tačkama, popis KT i opis svake pojedine KT.

Svaki obalizanik kupuje Dnevnik transverzale koji treba biti jedinstveno nume-riran. Kupovinu treba omogućiti u samom Parku prirode, ali i naručiti poštom. U cijenu Dnevnika uračunata je i cijena spomen značke. Značke također trebaju imati jedinstvenu numeraciju (počevši sa brojem 1 koju dobija onaj koji prvi obiđe sve KT).

Ispunjeni Dnevnik transverzale obilaznik šalje poštom ili donosi lično osnivaču transverzale. Osnivač je dužan obilazniku vratiti Dnevnik i značku u roku od 30 dana.

Tehničke pretpostavke za uspostavljanje transverzale su:– priprema matarijala (tekstova, karata, nacrta speleoloških objekata) za Dnevik

transverzale– dizajn značke, oznake KT na samom objektu, putokaza za transverzalu)– štampanje Dnevnika

Slika 1. Dnevnik transverzale po najljepšim turističkim pećinama

Hrvatske

Slika 2. Dnevnik transverzale po najljepšim turističkim pećinama Slovenija

Speleološka transverzala “Pećine Tajana“

22

– Izrada žigova (opciono) i njihovo sigurno postavljanje na KT– uređenje puteva do pojedinih KT– administracija Transverzale

Primjeri naslovnih stranica dnevnika speleoloških transverzala dati su na slika-ma 1. i 2.

Primjer ovog itinerera u ponudi turističkih agencija ili SNIK “Atom“ iz Zavidovića:

Speleološka transverzala Transverzala je jedan od oblika planinarskog puta. Cilj je da se najlakši i najkraći način planinari i izletnici obiđu najinteresantnije pećine u parku prirode. Obilazak je moguć pojedinačno i grupno. Moguće je obilazak kombinovati sa iznajmljivanjem bicikla. grupno, ali i kombinujući i kulturno-hisropredjele neke planine ili skupine planina. Fokus grupe za ovu aktivnost su planinari, speleolozi i aktivni izletnici.

Slika 3. Kontrolne tačke transverzale na karti.


23

Program Speleološka transverzala

Atrakcije Kraške forme, pećine, jame, kraška vrela

Ciljno tržište Kratkoročno: planinari, speleolizi, aktivni izletnici, studenti, Dugoročno: regionalna (ex-yu) planinarska udruženja, speleološka udruženja

Aktivnosti • Pješačenje – izleti • Obrazovanje

Lokacija Kamenica; područje Tajan Eco Zone

Promotivni alati • Internet (www.tajan.ba, zedoturizam.ba, bhtourism.ba, sarajevo-travel.ba, exploringbosnia.com, greenvisions.ba i sl.)

• Direktni kontakt sa planinarskim i speleološkim organizacijama• Printani letci• Organizirane promotivne manifestacije

Prednosti za lokalnu ekonomiju/zajednicu

• Podrška lokalnom planinarskom društvu – boravak u planinarskom domu & opskrba hranom

• Prodaja lokalno proizvedene hrane (med, sir, kruh, meso, voće, povrće); • Promocija i prodaja lokalnih zanatskih proizvoda

Partneri Ze-Do turistička zajednica, Općina Zavidovići, Fed. Ministarstvo obrazovanja, lokalni tour operatori

Doba godine Maj - oktobar

Predloženi itinerer trodnevni

Prvi dan • Dolazak u kasno poslijepodne: Uvođenje u Tajan i područje sa vodičem / domaćinom

[Trebao bi da sadrži podatke o zajednici, kulturi, priču o parku, što park nudi, prirodi te dijeljenje promotivnih materijala]

• Večera u restoranu Kamenica

Drugi dan • Doručak u mjestu smještaja • Obilazak KT1-KT3 (Izvor Suhe, Ukrasna pećina, Kameni most u Suhoj)• Ručak na lokaciji (pripremljen od lokalne zajednice) • Obilazak KT4-KT7 (Pavlova pećina, jama “Atom“, Pećina u Dubokoj Tajašnici)• Povratak u Kamenicu – večera pripremljena od lokalne zajednice ili u restoranu

Kamenica

Speleološka transverzala “Pećine Tajana“

24

Treći dan • Doručak u mjestu smještaja • Obilazak KT8-KT10 (Lukina pećina, Pećina u Srednjoj stijeni, Kameni most na

Mašici)• Povratak u Kamenicu – ručak u restoranu Kamenica• Plivanje, odmor• Povratak u kasno poslijepodne

Smještaj B&B, kamp, najam viken duća



25

KRAŠKA VRELA I INVERSNI PEĆINSKI KANALI

KARST SPRINGS AND INVERSE CAVE PASSAGES

Ferid Skopljak1, Jasminko Mulaomerović2

SažetakPećine su podzemni kraški oblici koji se pružaju u unutrašnjost krečnjačke mase u vidu nagnutih, dugačkih i razgranatih podzemnih kanala. Pećinski kanal može biti descenden-tan (silazan) i ascendentan (uzlazan), često i skoro vertikalan, a najčešće se u jednoj pećini naizmjenično mijenja nagib pećinskog kanala. Zavisno od pada slojeva, strukturno-tektonskih i hidrogeoloških karakteristika terena koji su uzrokovali pojavu pećine, pećinski ulaz i kanal može biti “konforman” ili nagnut prema izlazu te “inversan” ili nagnut prema unutrašnjosti krečnjačke mase.

Kraška vrela mogu biti descendentna (silazna) i ascendentna (uzlazna) na kojima se, pre-ma hidrauličkom karakteru izdani, prazne akviferi sa slobodnim nivoom i i akviferi pod pritiskom. Hidraulički karakter izdani i akvifera je prije svega uzrokovan hidrogeološkom strukturom akvifera. Mehanizam isticanja naših kraških vrela nije dovoljno proučen jer nisu provedena adekvatna speleološka istraživanja u njihovom arealu.

Najveća kraška vrela u Dinaridima Bosne i Hercegovine, bilo stalna ili povremena, najčešće izbijaju iz pećina sa inversnim nagibom pećinskog kanala. Među takvima su najpoznatija stal-na vrela “Klokot” u Bihaću, “Buna” u Blagaju, “Krupa” u Hadžićima, “Krušnica” u Bosanskoj Krupi, “Sanica” u Sanici, “Dabar” kod Sanskog Mosta, i dr., te povremena vrela “Megara” u Hrasnici, “Crno vrelo” u Grabovici dr.

Najveći broj snažnih kraških vrela u Bosni i Hercegovcini je uzlaznog mehanizma isticanja ili tzv “vokliskog tipa“. Ovakav mehanizam isticanja je prije svega uzrokovan generalno in-versnim nagibom pećinskog kanala i hidrogeološkom strukturom akvifera koji se prazni na kraškom vrelu.

U ovom radu se daje nekoliko primjera kraških vrela uzlaznog tipa u Bosni i Hercegovini koja izbijaju iz pećina sa inversnim nagibom pećinskog kanala.

1 Federalni zavod za geologiju, Ustanička 11 Ilidža-Sarajevo2 Centar za krš i speleologiju, Sarajevo

26

SummaryCaves are subterranean karst features extending into limestone masses in the form of long, sloping, branching passages. Cave passages may be descendant, ascendant or almost vertical; the gradient of the passages in any given cave usually alternates between these. Depending on the angle of the strata and the structural, tectonic and hydrogeological nature of the ter-rain that gave rise to caves, the entrance and passages may be “conform,” sloping towards the entrance, or “inverse,” sloping towards the interior of the limestone mass.

Karst springs may be descendant or ascendant, into which unconfined aquifers and confined or pressure aquifers discharge, according to the hydraulic character of the groundwater. The hydraulic character of groundwater and aquifers is dictated primarily by the hydrogeological structure of the aquifers. The mechanism by which our karst springs discharge has yet to be properly studied, reflecting the inadequate level of speleological investigations in their areal.

Most of the largest karst springs in the Dinarics of Bosnia and Herzegovina, whether per-manent or intermittent, discharge from caves with inverse passages. The best-known per-manent springs are the Klokot spring in Bihać, the Buna in Blagaj, the Krupa in Hadžići, the Krušnica in Bosanska Krupa, the Sanica in Sanica, and the Dabar near Sanski Most, while major intermittent springs include the Megara in Hrasnica and the Crno vrelo (Black Spring) in Grabovica.

Most of Bosnia and Herzegovina’s major karst springs are of the ascending discharge or Vauclusian type, which is usually caused by the generally inverse gradient of the cave passages and the hydrogeological structure of the aquifer that discharges in the karst spring.

This paper provides a number of examples in Bosnia and Herzegovina of ascendant karst springs discharging from caves where the passages are of inverse gradient.

UvodKraška vrela prema mehanizmu isticaja mogu biti descendentna (silazna) i ascen-dentna (uzlazna) na kojima se, prema hidrauličkom karakteru izdani, mogu pra-zniti akviferi sa slobodnim nivoom podzemnih voda i akviferi pod pritiskom. Hidraulički karakter izdani i akvifera je, prije svega, uzrokovan hidrogeološkom strukturom akvifera. Mehanizam isticanja naših kraških vrela uglavnom nije do-voljno proučen jer, između ostalog, nisu provedena adekvatna hidrogeološka i spe-leološka istraživanja.

Pećine su podzemni kraški oblici koji se pružaju u unutrašnjost krečnjačke mase u vidu nagnutih, dugačkih i razgranatih podzemnih kanala. Zavisno od pada sloje-va, strukturno-tektonskih i hidrogeoloških karakteristika terena koji su uzrokovali pojavu pećine, pećinski ulaz i kanal može biti “konforman” ili nagnut prema izlazu, te “inversan” ili nagnut prema unutrašnjosti krečnjačke mase.

Ferid Skopljak, Jasminko Mulaomerović

27

Najveći broj snažnih kraških vrela u Bosni i Hercegovini, bilo stalnih ili po-vremenih, je prema našem mišljenu, uzlaznog mehanizma isticanja. Uzlazni meha-nizam isticanja je, prije svega, uzrokovan inversnim nagibom pećinskog kanala i hidrogeološkom strukturom akvifera koji se prazni na kraškom vrelu.

Najveća stalna kraška vrela u Dinaridima Bosne i Hercegovine koja najčešće izbi-jaju iz pećina sa inversnim nagibom pećinskog kanala su Klokot u Bihaću, Krušnica u Bosanskoj Krupi, Dabar kod Sanskog Mosta, Bastašica kod Drvara, Kruščica u Gornjem Vakufu, Ljuta u Konjicu, Buna i Bunica u Blagaju i dr. Od povremenih kraških vrela koja izbijaju iz pećina sa inversnim nagibom pećinskog kanala su in-teresantna vrelo Krupa u Hadžićima, Megara u Hrasnici i Crno vrelo u Grabovici.

Vrelo Klokot je jedno od najvećih kraških vrela u Bosni i Herce govini. Nalazi oko 6 km zapadno od Bihaća. Vrelo je uzlaznog karaktera i izbija iz skoro vertikalne pećine istražene do 104 m dubine. Minimalna izdašnost vrela se procjenjuje na oko 3,0 m3/s.

Slika 1. Kraški izvori silaznog tipa a – kontaktni, b - barijerni

Slika 2. Kraški izvor uzlaznog tipa Slika 3. Potajnica

Kraška vrela i inversni pećinski kanali

28

Pećinski kanal Klokota je inversan i pod nagibom oko 60 % prvih 50 m, a na-kon toka skoro vertikalan. Na dubini od 28 metara ispod kote vrela otkrivena je kratka galerija, dužine 2 m i visine 5 m. Iza galerije nalazi se vertikalna kaverna promjera oko 70 cm, koja je istražena do dubine 104 m.

Vrelo “Krušnica” se nalazi nedale-ko jugoistočno od Bosanske Krupe, gdje ističe iz pećine formirane u krečnjacima donje krede. Pojavljuje se zoni rasjeda koji se pruža od Krnjeuše preko ponora “Risovac” do vrela “Krušnica”. Paralelno sa ovim rasjedom pruža se rasjed dolinom Suvaje duž kojeg su smješteni ponori. Po svoj prilici pećina i vrelo su formirani zoni kontakta vodopropusnih krečnjaka donje krede i nepropusnih dolomita, rož-naca i glinaca srednje-gornjeg trijasa; u zoni rasjeda koji je presjekao čelo Raduške navlake. Vrelo je pukotinskog (rasjednog)

Slika 4. Nagib pećinskog kanala: a) inversan (Crno vrelo),

b) konforman (Vrelo Mokranjske Miljacke)

a) b)

Slika 5. Vrelo Klokot - profil (pojednostavljeni crtež prema dokumenta-

ciji FFESSM, arhiv CKS, Sarajevo)


29

tipa i uzlaznog mehanizma isticanja. Vrelo ima velike oscilacije izdašnosti (Qmin = 1.200 l/s i Qmax = 100 m3/s).

Pećinski kanal iz kojeg se pojavljuje vrelo je nedavno istražen do dubine 112 m. Vrelo je mnogo dublje i mnogo šire nego što se pretpostavljalo. Pronađene su i istra-žene, do sada nepoznate galerije dužine 750 metara, koje se spuštaju i ispod dubine 112 metara. Pećinski kanal Krušnice je inversan nekih 50 m nakon ulaza i pod nagi-bom oko 20 %, a zatim blago konforman sve do galerije.

Vrelo “Dabar” se nalazi oko 10 km jugoistočno od Sanskog Mosta, gdje izbija iz pećine formirane u krečnjacima donje krede. Vrelo izbija iz jame na desnoj strani Dabarske pećine. Pojavljuje se zoni rasjeda duž kojeg su formirani pećina i vrelo Vrelo je pukotinskog tipa i uzlaznog mehanizma isticanja. Izdašnost vrela pokazuje velike oscilacije od Qmin. = 0,9 m3/s; Qsr = 1,2 m3/s i Qmax = 150 m3/s.

Vrelo “Bastašica” izvire iz vrtače koja prelazi u pećinu u krednim krečnjacima sjeverozapadno od Drvara. Vrelo je povremeno i u hidrološkom periodu malih voda nije aktivno. Ima velike oscilacije minimalne i maksimalne izdašnosti koje iznose Qmin : Qsr : Qmax = 70 : 2.600 : 12.000 l/s. Izdašnost vrela se poveća nakon padavi-na u Resanavačkom polju i području Kamenice.

Slika 6. Vrelo Krušnice - profil (pojednostavljeni crtež prema dokumenta-ciji Expedition FFESSM “Dalmatie 2001”)

Slika 7. Vrelo Dabra - profil (pojednostavljeni crtež prema dokumenta-ciji Expedition FFESSM “Dalmatie 2001”)


30

Nagib pećinskog kanala je oko 18 % što ukazuje da je inversan bez obzira što krečnjaci krede padaju prema izlazu pod uglom 30-40o.

“Vrelo Kruščice” izvire iz pećine u krečnjacima koji su intenzivno karstifiko-vani o čemu svjedoči nekoliko pećina u rejonu Gradine ispod koje izbija ovaj izvor minimalne izdašnosti od 400 l/s. Prema raspoloživim podacima vrelo “Kruščica” ili kako neki zovu “Krupa” ima izdašnost Qmin =300 l/s, Qmax=6,0 m3/s.

Na slijedećoj slici je prikazana vjerovatna evolucija pećinskih kanala vrela Kruščice. U toku neogena, dok je u zoni “voljevačkog rasjeda” egzistiralo jezero, isticanje podzemnih voda vršeno je na pećini Krupa. Povlačenjem jezera u pliocenu i kvartaru nakon reaktiviranja voljevačkog rasjeda i oticanja neogenog jezera erozioni basis se pomjera u nivo Vrbasa tako da se pomjera i mjesto isticanja vrela Kruščice.

Vrelo “Konjička Ljuta” se nalazi sjeveroistočno od Konjica. Izvor je dijelomično kaptiran za potrebe vodosnabdijevanja Konjica a dijelom za hidroenergetski objekat MHE. Izdašnost vrela je Qm = 1,5 m3/s, Qsr = 4,4 m3/s i Qmax = 10 m3/s.

Slika 8.Vrelo Bastašice - profil (pojednostavljeni crtež prema: Raseta, R., 2009).

Slika 9. Vrelo Kruščice - profil (pojednostavljeni crtež prema: Horvat, G., Bakšić, D. (n..d.))


31

Nagib pećinskog kanala Ljute je veoma blag i iznosi svega 3-5 % ali također inversan.

Vrelo Bune je sigurno jedno od najpoznatijih i najatraktivnijih vrela u karstu Dinarida. Formirano je na kontaktu krednih krečnjaka i eocenskog fliša na nad-morskoj visini oko 36 m. Vrelo ima koncentrirano isticanje iz pećinskog kanala, i prema posljednjim istraživanjima uzlazni mehanizam isticanja (duboko sifonsko vrelo). Prema istražinajima C. Touloumdijian-a (2001) istraženo je 470 m sifonskog kanala Bune. Dubina istraženog dela sifona je -73 m (u odnosu na mesto zarona).

Pećinski kanal Bune je promjenjiv ali generalno invesan sa prosječnim nagibom 18 %. Mjestimično je u dubljim dijelovima unutrašnjosti pećinski kanal “konfor-man” nakon čega je ponovo inversan. Pećinski kanala karakteriszira nekoliko sifona a posebno II sifon cca 90 m nakon pećinskog ulaza.

Slika 10. Vrelo Ljute - profil (pojednostavljeni crtež prema dokumentaciji Expedition FFESSM “Dalmatie 2001”)

Slika 11.Vrelo Bune - profil (pojednostavljeni crtež prema dokumentaciji FFESSM, arhiv CKS, Sarajevo)


32

Vrelo Bune se karakteriše velikim varijacijama proticaja i izuzetno velikom maksimalnom izdašnošću. Osnovne karakteristike hidrološkog režima Bune na vo-domernoj stanici Blagaj su: prosečni proticaj, Qsr = 23,70 m3/s, minimalni proticaj, Qmin = 2,95 m3/s maksimalan proticaj, Qmax = 380 m3/s

Vrelo Bunice se nalazi ispod brda Hum jugozapadno od Blagaja. Vrelo je uzla-znog tipa, bočnu barijeru vjerovatno čine nepropusni sedimenti eocenskog fliša. Vrela Bunice sa kotama izviranja oko 70 m.n.m. prihranjuju se difuzno i koncentri-ranim tokovima preko niza ponorskih zona i ponora u Nevesinjskom polju kao što su Biogradci, Ždrijelo, Zlatac, Budisavlje i dr. Ponor u Biogradu (definitivno poni-ranje Zovidolke i Zalomke) ima Qsr = 11 m3/sek, aktivan je oko 6 mjeseci godišnje i ima slivnu površinu oko 400 km2.

Pećinski kanal Bunice je inversan i pod strmim nagibom od oko 60-70o. Na du-bini od 14 m iz glavnog pećinskog kanala se odvaja manji skoro horizontalan pećin-ski kanal čija je evolucija veoma zanimljiva i najvjerovatnije vezana za rasjed istog pravca pružanja.

Osnovne karakteristike hidrološkog režima Bunica na vodomernoj stanici Malo polje:

Prosečni proticaj, Qsr = 20,25 m3/sMinimalni proticaj, Qmin = 0,72 m3/sMaksimalni proticaj, Qmax = 207 m3/s

Vrelo Krupe se nalazi u Zoviku kod Hadžića. Kao najsnažnije vrelo u ovom rejo-nu, ima kotu isticanja na 688 m.n.m. Ističe iz pećinskog kanala promjera cca 2,5 m, koji se neposredno nakon ulaza neznatno sužava i strmo spušta u karbonatni masiv. Krupa je tipično vrelo uzlaznog tipa sa Qmin. ≈ 40-50 i Qmax. ≈ 2,5 m3/s.

Slika 12. Vrelo Bunice (pojednostavljeni crtež prema dokumentaciji FFESSM, arhiv CKS, Sarajevo)


33

„Crno vrelo” u Grabovici se pojavljuje iz pećine sa inversnim nagibom pećin-skog kanala.. Crno vrelo presušuje 3-4 mjeseca godišnje, a maksimalni proticaji su preko 20 m3/s.

Nagib pećinskog kanala Crnog vrela je inversan i pod uglom od oko 60o. Nagib i orjentacija pećinskog kanala je uzrokovan krupnom navlakom u krečnjacima gornje krede („navlaka Una-Glamoč-Drežnica-Gacko” ili tzv. “Kučka navlaka“) koja je i odredila karakter pećine i mjesto formiranja vrela u zoni rasjeda koji je presjekao čelo navedene navlake.

Slika 14. Crno vrelo - profil (pojednostavljeni crtež prema Douchet, M., 2006)

Slika 13. Geološki profil Vre-la Krupe (F. Skopljak 2006.) 1-brečasti krečnjaci crveno.sivobijele boje; 2-svijetložuti izmjenjeni krečnjaci; 3-dolomiti; 4-blokovi krečnjaka


34

ZaključakNa osnovu opisanih kraških vrela u Bosni i Hercegovini može se zaključiti slijedeće:

– najveća kraška vrela u Dinaridima Bosne i Hercegovine izbijaju iz pećina sa inversnim nagibom pećinskog kanala.

– prosječna izdašnost kraških vrela sa inversnim nagibom pećinskog kanala je preko 100 m3/s što ukazuje na njihov značaj i ogroman hidrološki potecijal Dinarskog krša u Bosni i Hercegovini.

– speleološka istraživanja su od prvorarednog značaja za hidrogeološka prou-čavanja snažnih kraških vrela Dinarskog krša i moraju se programirati u svim fazama istraživanja.

Izvori za ilustracije vrela u BiH: Dokumentacija “EXPEDITION NATIONALE 2001 EN DALMATIE (Bosnie)” FFESSM

(arhiv CKS, Sarajevo)Douchet, M., 2006: Exploration de Crno Vrelo.- Le Fil, 16 , str. 72-73.Horvat, G., Bakšić, D. (n..d.): Speleološka i speleoronilačka istraživanja špilje Krupljanke

br. 4 i izvora Kruščice (BiH). – Dostupno na: http://www.speleologija.hr/istrazivanja/krupljanskapecina/index2.html

Raseta, R., 2009: Bastasica. U: Karst Odyssey : Balcan Cavr Diving Project. Dostupno na: http://banjalukasport.com/karstodyssey/public_html/index.php?topic=Exploration;


PREGLED KAVERNIKOLNE FAUNE PEĆINE HRUSTOVAČA, UGROŽENOST I ZAŠTITA

SURVEY OF THE CAVERNICOLOUS FAUNA OF HRUSTOVAČA CAVE, THREATENED STATUS AND PROTECTION

Jasna Friščić1, Ivan Napotnik2

SažetakBiospeleologija proučava pećinske organizme, odnosno organizme koji naseljavaju podze-mne ekosisteme. Podzemni kraški oblici, pećine i jame, predstavljaju specifična staništa čijim se uslovima prilagodio relativno mali broj vrsta. Fauna podzemnih krških ekosistema se od-likuje endemičnošću, ali i nizom osobina koje su se razvile ili izgubile tokom dugogodišnjeg procesa adaptacije na specifične uslove staništa. Neke od glavnih adaptacija su: anoftalmi-zam, depigmentacija, usporen metabolizam, elongacija, nizak stepen reprodukcije i gubitak dnevno-noćnog ritma. Iako su biospeleološka istraživanja u Bosni i Hercegovini počela još početkom 19. vijeka, broj tipskih lokaliteta i taksona opisanih u njima još uvijek nije poznat. Pećina Hrustovača se nalazi u mjestu Hrustovo kod Sanskog Mosta. Poznata je kao praisto-rijski lokalitet sa nalazima keramičkog materijala koji je svrstavaju u elemente vučedolske kulture (2000-1800 god. prije nove ere). Bogatstvo nakita (stalaktiti, stalagmiti, bigrene kade, stubovi) kao i njegove dimenzije dokazuju starost pećine. Pećina se odlikuje izuzetnom biora-znovrsnošću, ali je uprkos tome izložena stalnoj degradaciji. U ovom radu su obrađeni troglo-filni i troglobiontni organizmi sakupljeni tokom 2011. godine u pećini Hrustovača. Pećina je nesumnjivo od velike važnosti za biodiverzitet zahvaljujući velikom broju vrsta koje se u njoj mogu pronaći. Faktori ugrožavanja pećine su mnogobrojni. Najčešće su to fizička devastacija, direktno i indirektno zagađivanje pećine, odlaganje otpada, kidanje nakita, dugoročno ostav-ljanje klopki za beskičmenjake, loženje vatre itd. Neophodna je hitno uspostavljanje efikasni-jih mjera zaštite ovog jedinstvenog speleološkog objekta koje bi zaustavile dalju degradaciju izazvanu čovjekovom aktivnošću.

1 Ekološko istraživačko društvo, Banja Luka2 Speleološko društvo Ponir, Banja Luka

36

SummaryBiospeleology is a study of cave-dwelling organisms - organisms which inhabit subterranean ecosystems. Subterranean karst features, caves and channels present very specific habitats, and relatively small number of species is adapted to these environmental conditions. Subterranean fauna is particular by its endemicity and the variety of features which have developed or re-duced during the long process of adaptation. Some of the main adaptations are: anophtalmia, depigmentation, low metabolic rate, appendage elongation, low reproductive rate and loss of endogenous circadian rhythms. Although biospeleological research started at the beginning of the 19th century, number of type localities and taxa described there is still unknown. Cave is located in the village Hrustovo near municipality of Sanski Most. It has been recognized as prehistorical locality with ceramics findings which classify this cave in elements of vucedol culture (2000 to 1800 BC). Great variety and big dimensions of the speleothems (stalactites, stalagmites, columns) prove ancientness of the cave. Object of this research- Hrustovaca cave is very distinctive from aspect of biodiversity, but on the other hand it is exposed to con-tinuous anthropogenic degradation. This reasearch focuses on troglophiles and troglobionts gathered in Hrustovaca cave during year 2011. Hrustovaca cave is undoubtedly very precious because of its importance for cave biodiversity. Cave endangerment factors are numerous: physical devastation, solid and liquid waste pollution, waste disposal, breaking speleothems, lighting fires, ethanol-traps remnants. It is necessary for legislation to extend current protec-tion measures, so future degradation of the cave is stopped.

UvodBiospeleologija je grana nauke koja proučava organizme koji naseljavaju podzemne ekosisteme. Naziv potiče od grčkih riječi: Bios (život), Speleos (šupljina) i Logos (na-uka). Do razvića biospeleologije je došlo buđenjem interesa taksonoma za otkriva-njem, opisivanjem i klasifikovanjem pećinskih organizama. Fascinantna i specifična ekologija pećinskih organizama je podstakla mnoge naučnike da pećine tretiraju kao prirodne laboratorije za ekološka i evoluciona istraživanja. Proučavanja pod-zemnih ekosistema su započela početkom 17. vijeka. 1831. godine, otkrićem prvog troglomorfnog insekta (Leptodirus hochenwartii Schmidt, 1832), pećine su počele da se smatraju staništima životinja. Intenzivno sakupljanje insekata, kako u naučne, tako i u amaterske svrhe, je uslijedilo tokom 19 vijeka. U ovom periodu je otkriven veliki broj novih vrsta. Osim insekata, posebno reda Coleoptera, naučnike su usko-ro zainteresovali i ostali pećinski beskičmenjaci. Opisan je veliki broj endemičnih vrsta do tada nepoznatih nauci, a skoro sve vrste su bile reliktne i sa veoma ma-lim arealima rasprostranjenja. Spor proces istraživanja i upoznavanja podzemnih staništa je uslijedio u narednom periodu od blizu 180 godina. Što se tiče prostora Bosne i Hercegovine, biospeleološka istraživanja su započeta još početkom 19. vije-ka. Uprkos ovoj činjenici, broj tipskih lokaliteta i taksona opisanih u njima još uvijek nije poznat.

Jasna Friščić, Ivan Napotnik

37

Specifičnosti podzemnih staništaDinarski krš predstavlja jednu od najmarkantnijih karstnih cjelina na svijetu. Herak (1977) ga opisuje kao prototip krša u poređenju sa ostalim krškim terenima, koji je očuvao sve svoje fenomene, od morfoloških do hidrogeoloških. Dinarski krš Bosne i Hercegovine zauzima preko 50 % teritorije a pretpostavlja se da sadrži oko 4 050 speleoloških objekata. Dinaridi su poznati i kao vruća tačka biodiverziteta pećinske faune zahvaljujući velikom broju kopnenih i vodenih pećinskih vrsta, od kojih su veliki broj endemi i relikti. Izloženost različitim bioklimatskim fluktuacijama to-kom dugog geološkog perioda, ustupila je mjesto kolonizaciji podzemnih staništa, a to je vjerovatno jedan od faktora koji je zaslužan za ovo neobično bogatstvo vrsta. Oko 80 % troglobiontskih i stigobiontskih oblika Balkanskog poluostrva su zastu-pljeni na zapadnom Balkanu odnosno Dinaridima, a veliki broj pripada fauni Bosne i Hercegovine.

Osobine podzemnih biotopa:• Minimalno variranje ekoloških faktora;• Ujednačena temperatura (odgovara srednjoj godišnjoj temperaturi datog

područja);• Visoka relativna vlažnost vazduha (preko 80%);• Visoka alkalna tvrdoća pećinskih voda;• Visok sadržaj kiseonika rastvorenog u vodi;• Djelimično (ulazni dijelovi pećine) ili potpuno odsustvo svjetla;• Ograničene količine organske materije;

Pećina HrustovačaGeografski položaj:• N = 44.67240°; E = 016.69895°;• Z = 260 m;Pećina Hrustovača se nalazi u mjestu Hrustovo kod Sanskog Mosta. Od ranije

je poznata kao praistorijski lokalitet sa nalazima keramičkog materijala. Ovi nalazi je svrstavaju u elemente vučedolske kulture (2000–1800 god. prije nove ere). Poznati arheolog Stojan Dimitrijević je za hrustovačku kulturu uveo termin “zapadnobo-sanski ili hrustovački tip vučedolske kulture“. Ovaj lokalitet se svrstava u kasnu fazu ove eneolitske kulturne grupe. Pećina je dugačka oko 2 500 m i izvorskog je tipa. Izvor se spustio ispod pećine, tako da pećina nije hidrološki aktivna u velikoj mjeri. Kada je vani velika količina padavina, pećina postaje aktivna. Količina nakita (sta-laktiti, stalagmiti, bigrene kade, stubovi) kao i njegove dimenzije dokazuju starost pećine. Na nekoliko mjesta se mogu pronaći i heliktiti koji dokazuju jako strujanje vazduha. Pećina se speleomorfološki sastoji od glavnog kanala koji je dugačak oko

Pregled kavernikolne faune pećine Hrustovača, ugroženost i zaštita

38

1 km i bočnog kanala dužine 1,3 km koji se dalje nastavlja. Bočni kanal završava jezerom koje često posjetiocima sprečava dalje napredovanje.

Tipski lokalitetiSpeleološki objekti koji su posebno značajni za biospeleologe su tipski lokaliteti. Pod Locus typicus ili tipskim lokalitetom podrazumijevaju se pećine i jame u kojima je prvi put pronađena i opisana neka vrsta. Pećina Hrustovača se svrstava u tipske lo-kalitete Bosne i Hercegovine. U njoj je prvi put opisan tvrdokrilac (Coleoptera) iz po-rodice Leiodidae- Parapropus pfeiferi (Apfelbeck, 1908). Druga vrsta koja je opisana je pauk Mesostalita kratochvili (Deeleman-Reinhold, 1971) iz porodice Dysderidae. Tipski lokaliteti imaju veoma važnu ulogu sa aspekta biodiverziteta, a samim tim i njegovom zaštitom. Iz tog razloga je neophodno pravljenje baze podataka koja bi sa-državala ukupan broj kao i informacije o tipskim lokalitetima Bosne i Hercegovine.

Fauna pećine Hrustovača

Tabela 1. Pregled sakupljenih predstavnika beskičmenjaka (Invertebrata)

Phylum Subphylum Classis Ordo Familia Genus/SpeciesAnnelida Oligochaeta Haplotaxida Lumbicidae

Mollusca Gastropoda Pulmonata Ellobiidae Zospeum sp.

Arthropoda Myriapoda Diplopoda Polydesmida Polydesmidae Brachydesmus sp.

Arthropoda Chelicerata Arachnida Araneae Tetragnathidae Meta menardi

Arthropoda Chelicerata Arachnida Opiliones

Arthropoda Hexapoda Insecta Collembola Onychiuridae

Arthropoda Hexapoda Insecta Collembola Entomobryidae Verhoeffiella sp.

Arthropoda Hexapoda Insecta Diplura

Arthropoda Hexapoda Insecta Coleoptera Carabidae Laemostenus sp.

Arthropoda Hexapoda Insecta Coleoptera Catopidae

Arthropoda Hexapoda Insecta Orthoptera Rhaphidophoridae Troglophilus sp.

Arthropoda Hexapoda Insecta Diptera

Arthropoda Hexapoda Insecta Lepidoptera Geometridae Triphosa dubitata

Arthropoda Hexapoda Insecta Lepidoptera Noctuidae Scoliopteryx libatrix

Arthropoda Crustacea Malacostraca Amphipoda Niphargidae Niphargus sp.

Arthropoda Crustacea Malacostraca Isopoda Trichoniscidae Titanethes sp.

Arthropoda Crustacea Malacostraca Isopoda Sphaeromatidae Monolistra sp.


39

Tlocrt pećine


40

Tabela 2. Pregled sakupljenih šišmiša (Chiroptera)

Vrsta Narodni naziv Stepen ugroženosti

Rhinolophus ferrumequinum Veliki potkovičar LC (IUCN 3.1)

Rhinolophus hipposideros Mali potkovičar LC (IUCN 3.1)

Miniopterus schreibersii Dugokrili ljiljak NT (IUCN 3.1)

Negativan antropogeni uticaj na podzemne ekosistemeFaktori ugrožavanja pećina su mnogobrojni. Nestručno upravljanje pećinama i ne-adekvatna adaptacija dovode do ireverzibilnih promjena u uslovima staništa, što direktno negativno utiče na faunu. Veliki problem predstavljaju neodgovorni po-sjetioci pećina koji često oštećuju pećine grafitima, kidanjem pećinskog nakita i od-laganjem otpadaka. U pećini se mogu primjetiti mnoga mjesta sa ostacima loženja vatre. Osim negativnog uticaja na estetski izgled pećine, loženje vatre ima enorman negativni uticaj na pećinsku faunu koja je izuzetno osjetljiva na promjenu tempera-ture. Osim povišenja temperature, gasovi oslobođeni sagorijevanjem značajno naru-šavaju mikroklimu pećina. Velike količine otpada su prisutne u svim dijelovima pe-ćine. Organski otpad, sa aspekta negativnog uticaja na pećinske ekosisteme, izaziva mnogo veće posljedice. Kako pećine prirodno oskudijevaju organskim materijama, njihovo unošenje u pećine putem otpadaka dovodi do velikih promjena. Povišena koncentracija organske materije smanjuje kompetitivnu prednost troglobionata u odnosu na troglofile. Ambalaže prehrambenih proizvoda najčešće postaju zamke za beskičmenjake, koje ubijaju na desetine jedinki. Nesavjesni istraživači pećina ostav-ljaju za sobom veliki broj zamki sa atraktantima. Na tlu i u pukotinama zidova peći-ne se mogu pronaći brojne markirane zamke koje, nakon postavljanja, nikada nisu pokupljene. One sadrže mnoštvo uništenih jedinki. Paradigma ljudske samoživosti i bezobzirnosti je održavanje koncerta u ovoj pećini. Krajem 2011. godine u pećini Hrustovača je održan koncert, a pećina je osvjetljena sa nekoliko stotina svijeća.

Mjere zaštitePećina Hrustovača je, prema Zakonu o zaštiti prirode Bosne i Hercegovine, “Službeni list SR BiH”, broj: 4/65, iz 5. februara 1965. godine, proglašena specijalnim (geološ-kim) rezervatom. Sva zakonska legislativa u vezi sa zaštitom prirode je zadržana iz bivše SR Bosne i Hercegovine, do donošenja novih zakona. Međutim veliki broj obje-kata zaštićenih prema Zakonu o prirodnom i kulturno-istorijskom naslijeđu SR BIH nije usklađena prema novom Zakonu o zaštiti prirode, odnosno nije izvršena njiho-va nova kategorizacija, tako da se trenutno ne može odrediti njihov pravni status.


41

Veoma je bitno donošenje efikasne legislative s ciljem očuvanja pećine Hrustovače, ali ujedno i očuvanja biodiverziteta. Bitan segment zaštite prirodnih dobara je edu-kacija stanovništva. Dosadašnja iskustva su poražavajuća i pokazuju nivo neznanja ali i bezobzirnosti lokalnog stanovništva, ali i turista. Čovjek najčešće ne uviđa značaj podzemnih ekosistema, posebno ako je njihov opstanak u konfliktu sa čovje-kovim interesima.

Zaštita kolonija slijepih miševaU literaturi se, kao najčešći faktori ugrožavanja kolonija slijepih miševa, navode uznemiravanje i vandalizam. Posjetioci pećina, slučajno ili namjerno, svojim aktiv-nostima često bude šišmiše iz hibernacije. Na taj način šišmiši troše rezerve masti i njihov opstanak je diretno ugrožen. Zabilježeni su slučajevi da ženke ispuštaju mla-dunce na tlo da bi izbjegle opasnost. Ljudi često uništavaju kolonije slijepih miševa, a to je samo posljedica neopravdanog straha i neznanja. Rješenje ovog problema naj-češće predstavlja postavljanje kapije na ulaz pećine. Na ulazu u pećinu Hrustovaču postoji zaštitna kapija koja je već duže vrijeme devastirana i samim tim ne služi za kontrolisanje ulaska u pećinu. Osim toga, ona nije konstruisana u skladu sa nor-mama koje omogućavaju normalan prolazak šišmiša. Rešetke na kapiji su postav-ljene vertikalno, što sprječava normalan prolazak šišmiša tokom hranjenja. Pećinu Hrustovaču godišnje posjeti veliki broj ljudi, a dosadašnja iskustva dokazuju neod-govorno ponašanje pojedinaca. Iz tog razloga, neophodna je hitna rekonstrukcija i adaptacija kapije na ulazu.

ZaključakPećina Hrustovača je izložena stalnoj degradaciji i zato je potrebno uvođenje kon-kretnih mjera zaštite. Što se tiče zaštite pećinske faune, veliki problem predstavlja činjenica da je ona u velikom dijelu neistražena. Za razliku od zemalja u okruženju, u Bosni i Hercegovini je istraživanje pećinske faune u velikoj mjeri zapostavljeno od strane domaćih stručnjaka. Potencijal naših pećina za otkrivanje i opisivanje no-vih vrsta je enorman, preostaje samo pokretanje inicijative za njihovo istraživanje. Potrebno je angažovanje stručnjaka i sistemsko istraživanje pećina, kao i buđenje interesovanja za ovaj neobičan svijet kod mladih naučnika.

LiteraturaBilela, L.: “Podzemna staništa Bosne i Hercegovine: ugroženost i zaštita“, Zbornik radova 2.

biospeleološkog simpozija BiH, Sarajevo, 19. novembar 2011. godine.Culver, D., Pipan, T.: “Superficial subterranean habitats- gateway to the subterranean realm?”.

Cave and Karst science Vol. 74, 2009., str. 5-12.


42

Culver, D.: “Cave life- evolution and ecology“. Harvard University press Cambridge, 1982.Gross, J.B., Borowsky, R., Tabin, C.: “A Novel for Mc1r in the e Parallel Evolution of

Depigmentation in independent Populations of the cavefish Astyanax mexicanus“. PJo. Genet. 5 (1), januar 2009., str. 1-14.

http://9e.devbio.com/preview_article.php?ch=6&id=62http://dnr.state.il.us/lands/landmgt/PARKS/R4/caverns/Cave.htmJalžić i sar.: “Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune RH“, Hrvatsko biospeleološko društvo, 2010.Matočec, S., Ozimec, R., Jalžić, B., Kerovec, M., Petricioli, T.: “Raznolikost i ugroženost

podzemne faune Hrvatske“, Zagreb: Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, 2002.

Mršić, N.: “Živali naših tal: uvod v pedozoologijo - sistematika in ekologija s splošnim pregledom talnih živali“, Ljubljana: Tehniška založba Slovenije, 1997.

Ozimec, R. i sar.: “Crvena knjiga špiljske faune Hrvatske“, Ministarstvo kulture: Državni zavod za zaštitu prirode, 2009.

Protas, M.E., Hersey, C., Kochanek, D., Zhou, Y., Wilkens, H., Jeffery, W. R., Zon, L. I., Borowsky, R. , Tabin, C.J. : “Genetic analysis of cavefish reveals molecular convergence in the evolution of albinism“. Nat. Genet. 38 (1), januar 2006., str. 107-111.


PEĆINSKA FAUNA OKOLINE BANJALUKE

THE CAVE FAUNA OF THE BANJALUKA AREA

Jasmin Pašić1, Ivan Napotnik1, Jasna Friščić1, Primož Presetnik1, Marina Đurović1

SažetakPećinska fauna Bosne i Hercegovine je nedovoljno sistematski istraživana. Dostupni podaci su oskudni i baziraju se na starijim (često i preko 50 godina) istraživanjima koja, vrlo vjero-vatno, ne prikazuju realnu sliku trenutnog stanja.

Pećine u okolini Banjaluke su vrijedni objekti prirode, od kojih su neki zakonski zaštićeni, dok za ostale nesumnjivo postoji potreba za ovakvim vidom zaštite. Osim njihovih geomor-foloških karakterističnosti, tu su i biološke. U ovim pećinama obitavaju različite vrste beskič-menjaka i kičmenjaka, od kojih su mnoge vrste na visokom stepenu ugroženosti liste IUCN-a (The International Union for Conservation of Nature).

Rad je preliminarni rezultat početnih terenskih istraživanja na različitim lokacijama u okolini Banjaluke i uvid u trenutno stanje očuvanosti ovih specifičnih prirodnih objekata, uz kratak prijedlog daljnjeg upravljanja i zaštite.

SummaryThe cave fauna of Bosnia and Herzegovina has yet to be properly studied systematically. Such information as is available is limited and based on outdated studies (often going back 50 years or more), which almost certainly do not reflect the current state of affairs.

The caves in the Banjaluka area are important natural features, some of them subject to stat-utory protection, and others undoubtedly in need of such protection, on account of their geomorphological and biological characteristics. They are the habitat of several species of invertebrates and vertebrates, many of which are on the IUCN (International Union for Conservation of Nature) red list of threatened species.

This study is the outcome of preliminary field studies at various sites in the Banjaluka area, and provides an overview of the current state of preservation of these distinctive natural fea-tures, with a brief proposal for their further management and protection.

1 Ekološko-istraživačko društvo, Banja Luka

44

UvodU geološkom i geografskom smislu, Dinarski krš predstavlja karbonatni dio Dinarida. Različita su saznanja o granicama Dinarskog krša, koja se uglavnom ra-zlikuju od autora do autora (Roglič, 1965; Gams, 1974). Zapadnu granicu predstavlja Jadransko more. Sjevernu granicu čine rijeke Soča, Sava i Idrijca. Postoje neslaganja o pružanju istočne granice Dinarskog krša. Istočnu granicu čini linija od Samobora i Karlovca u Hrvatskoj, Banjaluke u Bosni i Hercegovini i Peć na Kosovu (Culver & White 2005). Prema Rogliču (1965), karbonatna područja između Sarajeva, Užica i Durmitora su takođe uključeni u Dinarski krš. Južna granica je takožđe nejasna. Manje-više prati ostatke karbonata Prokletija i sjeverozapadni Drim u Albaniji.

Dinarski krš je vjerovatno jedna od najinteresantnijih tačaka biodiverzite-ta širokog područja, posebno za pećinsku faunu. Ali i taj bitan dio faune Bosne i Hercegovine je nedovoljno sistematski istraživan. Dostupni podaci su oskudni i ba-ziraju se na starijim (često i preko 50 godina) istraživanjima koja, vrlo vjerovatno, ne prikazuju realnu sliku trenutnog stanja.

Pećine u okolini Banjaluke su vrijedni objekti prirode, od kojih su neki zakonski zaštićeni, dok za ostale nesumnjivo postoji potreba za ovakvim vidom zaštite. Osim njihovih geomorfoloških karakterističnosti, tu su i biološke. U ovim pećinama obi-tavaju različite vrste beskičmenjaka i kičmenjaka, od kojih su mnoge vrste na viso-kom stepenu ugroženosti liste IUCN-a (The International Union for Conservation of Nature).

Rad je preliminarni rezultat početnih terenskih istraživanja na različitim loka-cijama u okolini Banjaluke i uvid u trenutno stanje očuvanosti ovih specifičnih pri-rodnih objekata, uz kratak prijedlog daljnjeg upravljanja i zaštite.

Materijal i metode radaČlanovi i simpatizeri Ekološkog istraživačkog društva (EID) iz Banjaluke su u pe-riodu proljeće-jesen 2011 i zima 2012 godine posjetili četiri ekološko karakteristič-na podzemna objekta u okolini Banjaluke. Akcenat istraživanja je bilo topografsko snimanje i biospeleološko istraživanje pećina (sa prioritetom istraživanja šišmiša) u cilju stvaranja temelja buduća istraživanja i mjere zaštite.

Primjerke beskičmenjaka smo sakupljali tokom 2011. i 2012. godine. Organizmi su sa zemlje sakupljani rukom i ili entomološkom pincetom. Dio sakupljenog mate-rijala je fiksiran u 70 %, a drugi dio u 96 % etanolu. S ciljem sakupljanja što razno-vrsnijeg materijala, u neke pećine smo postavili zamke (posude) sa 96% alkoholom, koje smo nakon kraćeg vremenskog perioda uklonili iz pećine. Primjerci beskič-menjaka su razvrstani u grupe prema višim sistematskim kategorijama, a zatim su potopljeni u 70 % i 96% etanol.

Jasmin Pašić, Ivan Napotnik, Jasna Friščić, Primož Presetnik, Marina Đurović

45

Za istraživanja šišmiša korištene su metode:1) Vizuelno provjeravanje pećina; u nekim slučajevima i uz pomoć fotografisanja

većih grupa šišmiša i prebrojavanje prema fotografiji.2) Izlovljavanje mrežom (Ecotone) na ulazu pećine i determinacija uz pomoć

morfoloških ključeva (Dietz & Helversen 2004, Mulaomerović 2001, Aulagnier 2008).

3) Registrovanje ultrazvučnim detektorom (tip: Petterson D-240x).

RezultatiPećina u kanjonu Suturlije Pećina u kanjonu Suturlije je malih dimenzija, nalazi se iznad naselja Šibovi u bli-zini Banjaluke. Na nadmorskoj je visini od 282 metra (44° 45,878 ‘ N, 17° 9,088’ E). Karakteriše se relativno uskim ulazom. Pećina se geomorfološki sastoji od jednog glavnog kanala i dva manja bočna (slika 1). Ukupna dužina pećine je 34,3 m.

Zahvaljujući blizini rijeke Suturlije, u pećini se može primjetiti prisustvo vodo-zemaca (Rana sp.). Od beskičmenjaka smo na zidovima, duž cijelog kanala pronašli takozvane pećinske skakavce, Troglophilus sp., red Orthoptera. U pećini su takođe pronađeni pećinski moljci (Triphosa dubitata, red Lepidoptera) i pauk Meta menardi, vrste koje se obično pronalaze na ulaznim dijelovima pećina. Ispod kamenja su pro-nađene jedinke još neidentifikovanog tvrdokrilca (red Coleoptera). Od šišmiša pro-nađena je jedna ženka velikog potkovastog šišmiša (Rhinolophus ferrumequinum).

Slika 1. Pećina u kanjonu Suturlije (nacrt: Speleološko društvo Ponir).

Pećinska fauna okoline Banjaluke

46

Pećina LjubačevoNalazi se u selu Ljubačevo, na teritoriji opštine Banja Luka (lat.:44,680357, long: 17,206111). Pećina je otkrivena u južnom dijelu kamenoloma tokom miniranja i dio je većeg podzemnog sistema. Dužina južnog dijela pećine je 338 metara. Prije traj-nog uništenja srednjeg dijela, je sa sjevernim kanalom (cca 200 m), činila je veliki podzemni objekat, dužine preko 700 metara (Dujaković 2004).

Pećinu čini nekoliko dvorana povezanih kanalima koji su razvijeni u jednom horizontu. To su Ulazni kanal,Visoka dvorana, Slijepi kanal, Dvorana stalagmita, Kalcitna dvorana (sjeverozapadni i jugoistočni krak), Kolaps i Dvorana Posljednji horizont (slika 2).

U pećini se nalaze izuzetno rijetki oblici ekscentričnog nakita – heliktiti. Zastupljeni su i ostali oblici pećinskog nakita: veliki salivi, stalagmiti, stalaktiti, pe-ćinski stubovi i bigrene kade. Za “spomenik prirode“ pećina Ljubačevo proglašena je 2008. godine.

Na zidovima ulaznog, ali i drugih dijelova pećine mogu se pronaći velik broj roda Troglophilus (Orthoptera). U šupljinama zidova moguće je primjetiti brojne pećinske paukove Meta menardi. Utvrđeno je prisustvo pećinskog moljca (red Lepidoptera) Triphosa sabaudiata. Identifikovan je i dnevni leptir iz porodice Nymphalidae- Aglais io,. Pećina Ljubačevo sadrži veliki broj lokvica koje se pune vodom sa stropa. Oko njih su bili prisutni insekti iz reda Colembolla, koje smo, također, često vidjeli kod nakupina guana šišmiša. U vodi je pronađena bjeličasta, slijepa ampfipoda iz roda Niphargus. Svi uzorci su sakupljeni i fiksirani u 70% etanolu do determinacije.

Slika 2. Pećina Ljubačevo (nacrt: Speleološko društvo Ponir).


47

Uz pomoć mrežarenja u proljećnom periodu i zimske inspekcije utvrđeno je se-dam vrsta šišmiša (tabela 1). I to vrlo zanimljive šumske vrste (Myotis bechsteinii, Barbastella barbastellus), koje su u BiH zabilježene vrlo rijetko, manje nego 10 puta, tako je npr. širokouhi šišmiš (B. barbastellus) registrovan samo 3 puta. Jako je bitno zapažanje velike zimske kolonije velikih potkovastih šišmiša (slika 3), a prema veli-koj količini guana na ulaznom kanalu, moguće je da pećina služi i kao porodiljsko sklonište za tu ili možda za neku drugu vrstu.

U Kalclitnoj dvorani našli smo i guano kune (Martes sp.), kosti puha (Glis glis) i kosti žabe.

U zimskom periodu posjećena je i sjeverna strana pećine, gde smo pronašli 4 jedinke malog potkovastog šišmiša (R. hipposideros), kao i izmet kune. Dodatno za-pažanje je izmet zeca uz malu lokvu između južnog i sjevernog dijela pećine.

Tabela 1. Vrste šišmiša pronađene u pećini Ljubačevo (M – mužjak, Ž – ženka, / – nema podatka )

PROLJEĆNA ISTRAŽIVANJA 21.05.2011Vrsta Broj Pol NoteRhinolophus ferrumequinum

1 Ž Uhvaćen u mrežu na ulazu.

Rhinolophus hipposideros 3 / Primjećeni na tavanici.Rhinolophus euryale 1 / Uhvaćen u mrežu na ulazu.Myotis bechsteinii 1 M Uhvaćen u mrežu na ulazu.ZIMSKA ISTRAŽIVANJA, 17.12.2011Vrsta Broj Pol AB

(mm)masa (g) Note

Rhinolophus ferrumequinum

467 izmereni 3 M:

/ / Dvije grupe od 384 i 81 jedinki. U Kalcitnoj dvorani, nakon skretanjana desno bila veca grupa, druga je bila tik pred Kolapsom. U dvorani Poslednji horizont 2 jedinke. Temperatura 2 m ispod prve kolonije 10,0 °C.

Rhinolophus hipposideros 5 / / / Prvi i drugi su pronadjeni gdje pecina zavija prvi put u desno (8,6 °C), treci u slijepom kanalu, dok su poslednja dva nadjena u Poslednjoj dvorani.

Eptesicus serotinus 1 / / / 10-20 m od ulaza u pukotini; temperatura na visini 4,5 m (u pukotini kde je bio šišmiš) iznosila 6,7°C a 1,5 m iznad tal bila je 5,9°C.

Plecotus auritus 1 Z 37,8 5,5 -//-; duzina palca 7,9 mm, kanze 2,8 mm i tibia 20 mm-

Barbastella barbastellus 1 Z, nuliparus 39,9 8,0 -//-


48

Strikina pećinaSmještena je u Krupskom polju, kod naselja Krupa na Vrbasu 25 km južno od Banjaluke (44° 37,263’ N, 17° 6.582’ E). Nalazi se neposredno iznad izvora rijeke Krupe na 343 m nadmorske visine, a za njen postanak su vezane različite legende. U prošlosti je smatrana izvorom Krupe, sve dok mjesto izviranja nije dislocirano nekoliko desetina metara niže kao posljedica zemljotresa. Geomorfološki, sastoji se od dva kanala ukupne dužine 41,1 metara (slika 3). Još jedna manja pećina u kojoj je moguće pronaći niz organizama koji su dospjeli u pećinu izvana. Vrlo čest pećinski skakavac Troglophilus sp. je pronađen i u ovoj pećini. Na zidovima ulaznih dijelova se mogu primjetiti pećinski paukovi Meta cf. menardi. Ispod kamenja se mogu pro-naći brojni tvrdokrilci (red Coleoptera) iz porodice trčuljaka (familia Carabidae). Iz reda Lepidoptera (pećinski moljci) determinisane su vrste Triphosa dubitata i Scoliopteryx libatrix i opet smo pronašli krila leptira Aglais io. Pronađene tri vrste šišmiša su opisane u tabeli 2.

Napomene: Sakupljeni osteološki materijal. Krila leptira pronadjena na prelazu iz desne u lijevu posljednju prostoriju što ukazuje na tipično hranjenje šišmiša iz roda potkovičara.

Slika 3. Hibernacijska kolonija velikih potkovastih šišmiša (R. ferrumequinum) u pećini Ljubačevo. (foto: Jasmim Pašić, 17.12.2011)


49

Tabela 2. Vrste šišmiša pronađene u Strikinoj pećini (18.12.2011).

Vrsta Broj Note

Rhinolophs ferrumequinum 2 Jedan u prvo prostoriji a drugi u poslednjoj lijevoj prostoriji, bili su neaktivni.

Rhinolophus hipposideros 2 Oba u poslednjoj lijevoj prostoriji, bili su neaktivni.

Miniopterus shreibersii 1 Neaktivan u poslednjoj lijevoj prostoriji.

Slika 4. Strikina pećina (nacrt: Speleološko društvo Ponir).


50

Pećina Mišarica Nalazi se u podnožju Džombića stijene, pored sela Bijeli potok, desetak kilometara istočno od Banjaluke. Ukupna dužina glavnog kanala iznosi 55 m, a kroz pećinu protiče konstantan vodotok, koji mijenja svoj nivo u zavisnosti od godišnjeg doba i hidroloških aktivnosti. Mišarica se speleomorfološki sastoji iz: Ulaznog kanala, Centralne galerije, Kanala i Završne galerije (slika 4). U procesu je dobijanja statusa zaštite – spomenik prirode. Uz Hajdučku pećinu koja se nalazi u neposrednoj blizi-ni, značajno je i arheološko nalazište (Periša 2002).

Stanište je dosad najveće pronađene kolonije šišmiša u Bosni i Hercegovini, po procjeni oko 3.000 jedinki. Neke od tih vrsta (tabela 3) su na visokom stepenu ugro-ženosti na listi IUCN. Prisustvo velike količine guana i konstatan protok vode stvara idealne uslove za život mnogih vrsta beskičmenjaka, na kojima skoro uopšte nisu vršena istraživanja. U samom vodotoku primjećeni beskičmenjaci roda Niphargus i Monolistra.

Tabela 3. Vrste šišmiša pronađene u Mišarici.

Vrsta NoteRhinolophus ferrumequinum Pronađeni u periodu jesen-zima u pojedinačnim primjercima u stepenu

hibernacijeRhinolophus hipposideros Pronađeni u periodu jesen-zima u pojedinačnim primjercima u stepenu

hibernacijeRhinolophus euryale Pronađeni u odvojenoj porodiljskoj kolonijiMyotis myotis Pronađeni u mješovitoj porodiljskoj koloniji, zajedno sa Minioptreus

shreibersiiMinioptreus shreibersii Pronađeni u mješovitoj porodiljskoj koloniji, zajedno sa

M. myotis u periodu proljeće-ljeto

Slika 5. Pećina Mišarica (nacrt: Speleološko društvo Ponir).


51

Zaključak i mjere zaštiteSamo činjenica da u upisanim pećinama postoje kolonije šišmiša, kao i zbog kon-stantnog negativnog antropološkog uticaja (npr. vandalizam prema pećinskom inventaru i životinjama, fizičko uništenje), dovoljni su argumenti da se navedene pećine zakonski zaštite i da se u saglasnosti sa nadležnim institucijama napravi plan upravljanja aktivne zaštite. Jedan od najboljih načina zaštite samih pećina je pravilno postavljanje čelične rešetke na ulaz uz prijašnje konsultovanje stručnjaka. Uz to je nužno napraviti plan ko, kada i u koje svrhe može da obilazi ove pećine. Na ovaj način bi se ulazak u pećinu dozvolio samo osobama koji dobiju dopuštenje nadležnih lica, tj. osobama koje imaju konkretne razloge za ulazak (npr: naučno-istraživački rad) što bi poslužilo kao osnova za buduća istraživanja i planiranja dalje zaštite i očuvanja. A pri tome ne smije se zaboraviti i na traženje mogućnosti, kako bi bar jednom godišnje lokalno stanovništvo (npr. škole) moglo posjetiti i ta prirodna dobra, da se dive u kako lijepoj okolini žive i da im se predoči da ljepote podzemlja zaslužuju njihovo poštovanje, brigu i očuvanje.

LiteraturaAulagnier, S. (2008). Mammals of Europe, North Africa and the Middle EastDietz, C. and Helversen, O. (2004). Illustrated identification key to the bats of Europe, Electronic

publication, Version 1.0., Germany.;Culver, D., White, W.B. (2005). Enciklopedia of caves; Burlington, MA, Elsevier, Academic

Press Dujaković, G. (2004). Pećine i jame Republike Srpske, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.

1-330. Srpsko Sarajevo.;Gams, I. (1974). Kras, zgodovinski, naravoslovni in geografski oris. Slovenska matica. Ljubljana.Mulaomerović, J. (2001). Šišmiši-određivanje vrsta (priručnik za speleologe), Speleo DODO,

REC CO BiH. Sarajevo.;Periša, D. (2002). Pećine u Debeljacima kod Banje Luke, Arheološki vestnik. 53, Zagreb;Roglič, J. (1965). The deliminations and morphological types of the Dinaric karst. Naše jame 7.

Ljubljana.


ŠPILJSKI TIPSKI LOKALITETI U BOSNI I HERCEGOVINI: NOVA ISTRAŽIVANJA

TYPE LOCALITIES OF CAVE SPECIES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA: NEW RESEARCH

Una Tulić1, Roman Ozimec2, Lada Lukić Bilela1,3

SažetakTipski lokaliteti ili locus typicus su lokaliteti (špilje ili jame) u kojima su pronađeni primjerci špiljske faune, na temelju kojih su opisani taksoni do tada nepoznati za znanost. U Hrvatskoj su do sada zabilježena 254 tipska špiljska lokaliteta sa ukupno 399, iz njih opisanih, taksona (Jalžić et al. 2010). Njihov točan broj za Bosnu i Hercegovinu nije poznat, te može biti izvršena samo okvirna procjena uzimajući u obzir dostupne podatke iz Hrvatske.

Biospeleološko društvo u Bosni i Hercegovini (BIOSPELD), partner Hrvatskog biospeleo-loškog društva (HBSD) na projektu “Istraživanje i zaštita špiljskih tipskih lokaliteta Dinarida“ financiranog od britanske fondacije Whitley Fund, u periodu od 2011-2012 sačinilo je popis faune na nekolicini tipskih špiljskih lokaliteta u BiH a podaci će biti objedinjeni u monografiji 50 najvažnijih špiljskih tipskih lokaliteta Dinarskog luka.

U ovom radu predstavljeni su rezultati novih istraživanja špiljskih tipskih lokaliteta u Bosni i Hercegovini, koji će doprinijeti uspostavi monitoringa te njihovom očuvanju i zaštiti.

SummaryType localities or locus typicus are those localities (caves or pits) where specimens of cave fauna were found, based on which new taxons were described. In Croatia so fara 254 type localities were recorded with total number of 399 taxons described from them (Jalžić et al. 2010). The exact number of type localities for Bosnia and Herzegovina is not known and may be done only as an approximation taking in to accoun available date from Croatia.

1 Biospeleološko društvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2 Hrvatsko biospeleološko društvo, Zagreb, Hrvatska3 Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo

53

Biospeleological Society in Bosnia and Herzegovina (BIOSPELD) and Croatian Biospe-leological Society (HBSD) are partners on Conservation of Dinaric Cave Type Localities pro-ject funded by Whitley Fund for Nature. Within the project, during 2011/2012 the list of the most importan type localities in Bosnia and Herzegovina was made and data will be complet-ed in monograph about 50 most important type localities of cave animals on Dinaric arc area.

The results of the latest research of cave type localities in Bosnia and Herzegovina are present-ed in this paper. They will contribute the establishing of monitoring and their preservation.

“Zaštita špiljske faune jedne regije uvijek počinje zaštitom određene špilje”

Culver i Sket 2000

UvodPrema brojnosti i raznolikosti faune koja naseljava špiljske ekosustave Dinaridi spa-daju među najbogatija područja u svijetu. Veliki broj taksona predstavlja usko ra-sprostranjene endeme pojedinog područja. Neke od tih vrsta su i pored sustavnih i dugotrajnih biospeleoloških istraživanja ostale poznate samo na svojim tipskim nalazištima (Lukić et al. 2011).

Tipski lokaliteti ili locus typicus su lokaliteti (špilje ili jame) u kojima su pronađe-ni primjerci faune, na temelju kojih su opisani taksoni do tada nepoznati za znanost. U Hrvatskoj su do sada zabilježena 254 tipska špiljska lokaliteta sa ukupno 399, iz njih opisanih, taksona (Jalžić et al. 2010). Njihov točan broj za područje Dinarida nažalost nije poznat, jer nikada nije provedena sustavna inventarizacija cijelog di-narskog područja.

Posljednjih godina se u Bosni i Hercegovini intenzivno radi na izradi Kataloga tipskih špiljskih lokaliteta. Izradom ovog Kataloga bi se po prvi puta objedinili špilj-ski tipski lokaliteti Bosne i Hercegovine sa popisom vrsta iz njih opisanih, bez ob-zira na stupanj prilagodbe kavernikolnim staništima, čime bi se stekao uvid u broj taksona endmičnih za Bosnu i Hercegovinu. Jedan od glavnih ciljeva katalogizacije svakako je i doprinos očuvanju i zaštiti podzemnih staništa i njihove faune (Lukić-Bilela i Ozimec 2010).

Biospeleološko društvo u Bosni i Hercegovini (BIOSPELD) partner je Hrvatskog biospeleološkog društva (HBSD) na projektu “Istraživanje i zaštita špiljskih tipskih lokaliteta Dinarida“ financiranog od britanske fondacije Whitley Fund. U periodu 2011-2012 u okviru projekta sačinjen je popis faune na nekolicini tipskih špiljskih lokaliteta u BiH, a podaci će biti objedinjeni u monografiji 50 najvažnijih špiljskih tipskih lokaliteta Dinarskog luka.

Špiljski tipski lokaliteti u Bosni i Hercegovini: nova istraživanja

54

Problematika istraživanja tipskih lokaliteta Špiljski tipski lokaliteti imaju izuzetan biološki i povijesni značaj. Imena i lokaci-je mnogih špilja se u literaturi pojavljuju po prvi puta upravo u radovima gdje se opisuje neka kavernikolna vrsta pronađena na tim lokalitetima. Pri izradi Kataloga tipskih špiljskih lokaliteta potrebno je analizirati dostupne literaturne podatke, pr-venstveno znanstvene radove, u kojima su opisane nove vrste, a zatim i sve ostale relevantne podatke vezane za položaj i naziv tipskih lokaliteta (Bedek et al. 2006). Katalogizaciju tipskih lokaliteta otežava i činjenica da su podaci o brojnim speleo-loškim objektima, često u vlasništvu znanstvenih ili stručnih organizacija, uglav-nom teško dostupni javnosti (Lukić-Bilela i Ozimec 2010), te ponekad upisani pod različitim imenima ili pak sa namjerno netočno upisanim imenima i položajem.

Međutim, problemi u istraživanju tipskih špiljskih lokaliteta i njihove faune su mnogostruki i u pojedinim slučajevima često nepremostivi. Jedan od najvećih pro-blema jeste točna lokacija neke špilje ili jame. Naime, mnoge vrste nađene u špiljama opisne su krajem 19. i početkom 20. stoljeća, te su se imena nekih objekata od tada promijenila, ali o tome nema literaturnih podataka, a lokalnog stanovništva koje je poznavalo lokaciju više nema. Pojedini autori su davali uopćena imena objektima, po širem području na kojem se pored tih nalaze i neki drugi speleološki objekti, te je danas teško utvrditi koji je od tih objekata ujedno i tipski lokalitet (npr. špilja na Trebeviću). S druge strane, za pojedine objekte tijekom dužeg vremenskog perioda veže se više naziva (sinonimi), te nije jednostavno pratiti njihove promjene u litera-turi i da li se radi o istim ili različitim objektima. Postoje i mnogi taksonomski pro-blemi kao što su sinonimizirane takse i vrste koje se spominju na nekom lokalitetu ali nikada nisu opisane (nomen nudum). Također pojedine vrste nikada ponovno nisu pronađene na datom tipskom lokalitetu. Kako većina autora koji su istraživa-li špiljsku faunu s početka 20. stoljeća nisu bili iz Bosne i Hercegovine, holotipovi opisanih vrsta uglavnom se nalaze u drugim zemljama (Austrija, Češka, Slovačka, Slovenija), a nerijetko su i izgubljeni. Naposlijetku, nepostojanje ozbiljne speleološke podloge u smislu Službenog katastra sa barem točnim imenima i položajima, ako ne i dimenzijama i nacrtima speleoloških objekata BiH, nalaže potrebu za dodatnim terenskim istraživanjima tipskih lokaliteta poznate lokacije

Kroz već spomenuti projekt “Istraživanje i zaštita špiljskih tipskih lokaliteta Dinarida“ financiranog od britanske fondacije Whitley Fund, Hrvatsko biospeleo-loško društvo (HBSD) surađuje sa Biospeleološkim društvom u BiH (BIOSPELD) i mnogim speleološkim klubovima iz BiH. Glavni cilj projekta podrazumijeva oku-pljanje i umrežavanje znanstvenika i stručnjaka koji se bave istraživanjem špilja i špiljske faune na području Dinarida, s ciljem izrade baze podataka, razvoja međudr-žavne suradnje, te podizanja svijesti javnosti o potrebi istraživanja, zaštite i očuvanja tipskih špiljskih lokaliteta. Glavne aktivnosti na projektu odnose se na edukaciju o

Una Tulić, Roman Ozimec, Lada Lukić Bilela

55

značaju i zaštiti tipskih lokaliteta te razmjeni iskustava između znanstvenika i struč-njaka u regiji kroz organiziranje radionica i seminara što je temelj ne samo za odr-živost samog projekta, već i za buduća istraživanja ovih lokaliteta. Ostale aktivnosti na projektu odnose se na prikupljanje literaturnih podataka, provjeru tih podataka na terenu i u konačnici izradu cjelovite Baze podataka o tipskim špiljskim lokalite-tima, vrstama koje su iz njih opisane, te drugim taksonima nađenim na navedenom lokalitetu (Lukić et al. 2011).

Istraživanje tipskih špiljskih lokaliteta u Bosni i HercegoviniU okviru projekta “Istraživanje i zaštita špiljskih tipskih lokaliteta Dinarida“ u Bosni i Hercegovini provedeno je istraživanje više tipskih špiljskih lokaliteta i utvrđeno njihovo trenutno stanje, te je na terenu izvršena provjera podataka pronađenih u li-teraturi. Ovdje će biti predstavljena najnovija istraživanja tipskih špiljskih lokaliteta: Megara, Resanovačka Ledenica i Pećina na Izvoru Mokranjske Miljacke.

Megara Megara je smještena na zapadnom dijelu planinskog sustava Bjelašnice, na masivu planine Preslica, ispod vrha Orlovac, a iznad planinske zaravni Laništa. U speleo-loškom smislu Megara je jednostavan objekt sastavljen od jednog glavnog kanala, a morfološki se ističu dvije velike špiljske dvorane povezane kanalima (Lukić-Bilela et al. 2011).

Biospeleološka istraživanja Megare započinju u drugoj polovini 19. stoljeća kada u njoj faunu kornjaša sakuplja tadašnji kustos bosansko-hercegovačkog pri-rodoslovnog muzeja Viktor Apfelbeck. Prva vrsta opisana iz Megare je Leptoderus

Slika 1: A Rhode stalitoides (Deeleman, 1977) (Foto: Roman Ozimec), B Verhoeffiela cavicola (Absolon, 1900) iz Megare (Foto: Marko Lukić)

A B


56

pygmaeus (Apfelbeck, 1889), danas važećeg znanstvenog imena Antroherpon pygmaeum pygmaeum (Perraeu 2000). Krajem 19. stoljeća Megaru posjećuje i Carl Verhoeff, a na temelju biološkog materijala koji je prikupio, Karel Absolon opisuje novi rod skokuna Verhoeffiela i opisuje novu vrstu špiljskog skokuna Verhoeffiela cavicola (Absolon, 1900) (Slika 1). Megaru istražuje 1973. godine i Christa Deeleman Reinhold te prikuplja i opisuje novu vrstu špiljskog pauka Rhode stalitoides (Deeleman, 1977) (Slika 1).

Megara predstavlja i jedno od najznačajnijih nalazišta pećinskog medvjeda (Ursus spelaeus Rosenmüller & Heinroth, 1794), a najopsežnija paleontološka isko-pavanja vršio je Mirko Malez tijekom 70-ih godina 20. Stoljeća.

Megaru posjećuju 24.09.2011. članovi HBSD-a i BIOSPELD-a i provode sustav-na biospeleološka istraživanja, te definiraju trenutno stanje ovog tipskog lokaliteta. Ustanovljeno je da je ovaj lokalitet uveliko devastiran antropološkim djelovanjem, te su pronađena urezana imena na zidovima špilje, odlomljeni špiljski ukrasi, ostav-ljene klopke, a posebno je devastirana zadnja Fialina dvorana, u kojoj je sigasta kora poda u potpunosti prekopana (Slika 2), vjerojatno u potrazi za paleontološkim nala-zima (Lukić-Bilela et al. 2011).

Megara kao tipski lokalitet ima izuzetan prirodoslovni i povijesni značaj, a na-žalost negativan je primjer koliko su tipski špiljski lokaliteti ugroženi i koliko je izražena potreba njihove što hitnije zaštite.

Slika 2: Devastirana Fialina dvorana u Megari (Foto: Lada Lukić-Bilela)


57

Resanovačka ledenicaPrvi podaci o Resanovačkim pećinama potječu od engleskog arheologa A. J. Evansa iz 1878. godine, a prva speleološka istraživanja dijela Ledenice izvršio je Mirko Malez 1971. godine. Kompletna speleološka istraživanja Ledenice proveo je Radenko Lazarević sa Speleološkom grupom iz Valjeva početkom osamdesetih godina proš-log stoljeća.

Resanovačke pećine, u koje spada i Ledenica, pripadaju tektonskoj jedinici Vijenac. Pružaju se od sjeverozapada ka jugoistoku u klasičnom dinarskom pravcu pružanja. Nalaze se sjeverno od masiva Dinare u blizini Drvara.

Ledenica ili Resanovačka Ledenica udaljena je oko 2,5 km od magistralnog puta Bosansko Grahovo – Drvar, oko 800 m od puta prema Ličkoj Kaldrmi. u sjeveroza-padnom dijelu Resanovačkog polja na padinama masiva Stražbenice, sjeverno od masiva Dinare. Sastoji se od 697,5 m dugačkog fosilnog kanala, širokog do 40 m i visokog do 25 m, izuzetno bogatog špiljskim ukrasima. Ledenica je ime dobila jer se led, koji se tijekom zime formira u ulaznoj dvorani, zadržava sve do ljetnog perioda (Lazarević 1982).

Resanovačka Ledenica tipski je lokalitet za rod i vrstu kosca Hadzinia karamani (Hadži, 1940).

Prema literaturnim podacima prvi primjerak roda i vrste Hadzinia karamani (Hadži, 1940) pronašao je dr. Stanko Karaman 8. augusta, 1935. godine i to kako se navodi 1500-2000 m od ulaza (Hadži 1940).

Terenskim istraživanjima provedenim 26.06.2010. i 06.05.2011. procijenjeno je trenutno stanje lokaliteta.

Glavni fokus prvog istraživanja bio je ponovni pronalazak primjerka Hadzinia karamani (Hadži, 1940) (Slika 3). U tu svrhu je detaljno pretražen prostor u Ponorskoj

Slika 3: Hadzinia kara-mani (Hadži, 1940) iz Resanovačke Ledenice (Foto: Roman Ozimec)


58

dvorani na samom završetku turističke staze kod raskršća, te su napravljene i iz-mjere svih bitnih mikroklimatskih i ekoloških faktora. Nažalost, tijekom prvog istraživanja Hadzinia karamani (Hadži, 1940) nije nađena. Troglobiontske vrste iz porodice Nemastomatidae vrlo su osjetljive na bilo kakve oscilacije temperature i vlage, te naseljavaju ona područja pećine gdje su uvjeti najstabilniji, dakle u dubini speleološkog objekata daleko od ulaza. Tijekom ovih istraživanja primijećeno je da kraj Ponorske dvorane uvjeti nisu optimalni usprkos humiditetu od 100 %, kamenje i stijene bile su poprilično suhe i nisu predstavljale pravo mikrostanište Hadzinia karamani (Hadži, 1940).

Drugo istraživanje provedeno 06.05.2011. obuhvatilo je fizički pregled Ledenice, skupljanje faune, mikroklimatske izmjere, te fotografiranje i makrofotografiranje. Ponovljeno je detaljno pretraživanje Ponorske dvorane gdje nije pronađen niti jedan primjerak H. karamani (Hadži, 1940), a stanište je i tada izgledalo prilično suho. Zatim su pretraženi ostali dijelovi špilje i nedaleko od Ponorske dvorane, na mkjestu gdje su mikroklimatski uvijeti bili optimalni, pronađena su 3 primjerka H. karamani (Hadži, 1940). Jedan od tri sakupljena primjerka bio je adultni mužjak, dok su dva druga primjerka bile juvenilne jedinke (Ozimec et al. 2011).

Tijekom ovih istraživanje prikupljene su i mnoge druge troglobiontske vrste koje su na identifikaciji i predpostavlja se da su neke od njih vrste nove za znanost, te da se planiraju nova sustavna biospeleološka istraživanja kako u Ledenici, tako i na širem području.

Pećina na izvoru Mokranjske MiljackePećina na Izvoru Mokranjske Miljacke nalazi se nedaleko od Kadinog sela u pod-nožju krečnjačkog masiva Gradina. Sačinjena je od vrlo složenog sustava kanala, sa jednim aktivnim i mnoštvom bočnih kanala. Neki od bočnih kanala su u vezi sa aktivnim ponorima na sjeveru i sjeverozapadu. Pored aktivnih, postoji i nekoliko fosilnih kanala, a najveći se nalazi na samom početku i pruža se skoro paralelno sa aktivnim u dužini od 500 m.

Prva istraživanja Pećine na Vrelu Mokranjske Miljacke učinjena su tokom 1983. godine u okviru speleoloških istraživanja ondašnjih deset sarajevskih općina za po-trebe projekata “Speleološki objekti za sklanjanje i zaštitu ljudi i materijalnih doba-ra”. Istraživanja su tada obuhvatila samo ulazni vodeni i dio fosilnog kanala zbog nedostataka odgovarajuće opreme i nisu nastavljena sve do 2007. godine, kada su u špilju ponovo ušli članovi Speleološkog društva “Speleo dodo“ iz Sarajeva. Po otkri-vanju novih kanala i perspektivama koje ova špilja nudi, u daljnja istraživanja uklju-čili su se speleolozi iz Sarajeva, “SNIK ATOM“ iz Zavidovića, “Ponir“ i “Netopir“ iz Banja Luke, a u nekoliko istraživanja sudjelovali su i speleolozi iz Italije (grupe iz


59

Novare i Bolonje). Do sada je ukupno istraženo oko 6.000 m, što ga uz špiljski sustav Vjetrenice čini najduljim u Bosni i Hercegovini (Lukić-Bilela et al. 2009).

Biospeleološka istraživanja ove špilje započela su 2008. godine, i na jednom od prvih ulazaka, u fosilnom kanalu na početku špilje prikupljen je vrlo interesantan primjerak kosca (lažipauka) sa izraženim troglomorfnim osobinama. Primjerak je poslan dr. Ivi Kramanu, taksonomu i stručnjaku za ovu skupinu, nakon čega je usta-novljeno da se ne radi samo o novoj vrsti, već i novom rodu špiljskog kosca i u tijeku je njegov taksonomski opis.

Na Međunarodnom biospeleološkom kampu koji je održan u augustu 2009. iz-vršena su prva sustavna biospeleološka istraživanja ove špilje (Ozimec et al. 2010). Tom prilikom je u vodenim klopkama postavljenim u prvom jezeru aktivnog kana-la (Slika 4) pronađen interesantan primjerak amfipodnog račića koji je na dodatne analize poslan akedemiku Gordanu Karamanu te je opisan kao Niphargus ozimeci Karaman, 2011(Karaman 2011).

Pećina na Izvoru Mokranjske Miljacke, za koju je na samom početku istraživa-nja utvrđeno da predstavlja tipski lokalitet za već dvije vrste, primjer je iznimnog faunističkog bogatstva Bosne i Hercegovine te poticaj za dalja speleološka, osobito biospeleološka istraživanja.

Literatura Bedek, J., Gottstein Matočec, S., Jalžić, B., Ozimec, R., Štamol, V. (2006). Katalog tipskih

špiljskih lokaliteta faune Hrvatske. Natura Croatica; 15(1), 1-154Hadži, J. (1973). Opilionidea. Catalogus Faunae Jugoslaviae. III/4: 1-24, Ljubljana.

Slika 4: Prvo jezero aktivnog kanala Pećine na Izvoru Mokranjske Miljacke (slika pruzeta sa http://www.mojportal.ba/novost/8747)


60

Jalžić, B., Bedek, J., Bilandžija, H., Cvitanović, H., Dražina, T., Kljaković Gašpić, F., Gottstein, S., Lukić, M., Ozomec, R., Pavlek, M., Slapnik, R., Štamol, V. (2010). Atlas tipskih špiljskih lokaliteta faune Republike Hrvatske. Hrvatsko biospeleološko društvo – Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb.

Karaman, G. (2011). Niphargus ozimeci, new species (fam. Niphargidae), with remarks on some other amphipods from Bosnia and Herzegovina (Contribution to the Knowledge of the Amphipoda 251). The Montenegrin Academy of Sciences and Arts, Glasnik of the Section of Natural Sciences; 19, 179-196, 5 figs.

Lazarević, R. (1982). Resanovačke pećine. SO Bosansko Grahovo. Beograd.Lukić-Bilela, L., Mulaomerović J., Tulić U., Lačević A., Softić A., Katica V., Pojskić N. (2009).

Novo nalazište špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus Rosenmüller & Heinroth, 1794) u Bosni i Hercegovini: morfološko-anatomske odlike kostiju glave nađene u Špilji na Vrelu Mokranjske Miljacke. Veterinaria; 58(1-2), 83-96

Lukić-Bilela, L., Ozimec, R. (2010). Biološka raznolikost kavernikolne faune Bosne i Hercegovine. Međunarodni kolokvij “2010 –godina biološke raznolikosti“ – Zbornik radova; 207-225

Lukić-Bilela L., Ozimec, R., Đug, S., Drešković, N. (2011). Valorizacije pećine Megara na planini Bjelašnici (Općina Hadžići). Karakteristike pećine Megara u funkciji zaštite i valorizacije. Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu. Sarajevo.

Lukić, M., Bedek, J., Ozimec, R., Jalžić, B. (2011). Dinarski špiljski tipski lokaliteti – istraživanje i zaštita. 2. Biospeleološki simpozij u Bosni i Hercegovini, Knjiga apstrakata: 12, Sarajevo.

Ozimec, R., Karaman, I., Tulić, U., Pavičević, M. & Lukić-Bilela, L. (2010). Biospeleological research of Pećina na Vrelu Mokranjske Miljacke Cave in Bosnia and Herzegovina. 20th International Conference on Subterranean Biology, Postojna, Slovenia, Aug 29 – Sept 3, Abstract book: 2010, 139-140, Postojna.

Ozimec, R., Tulić, U. & Lukić Bilela, L. (2011). Recent biospeleological research of Resanovačka Ledenica cave, type locality of Hadzinia karamani (Hadži, 1940) (Opiliones:Nemastomatidae). 19th International Karstological school Classical Karst: Karst Underground Protection. General information, Programme, Field trips, Abstracts: 61-62, Postojna.

Perreau, M. (2000). Catalogue des Coleopteres Leiodidae Cholevinae et Platypsyllinae. Memoires de la Societe entomologique de France. 4, 1-461


TRADICIONALNI SISTEMI KORIŠTENJA VODE NA KRŠU U ZABJELAŠNIČKOM PODRUČJU

TRADITIONAL SYSTEMS OF USING WATER IN KARST IN THE ZABJELAŠNICA AREA

Mirnes Hasanspahić1

SažetakOvaj rad daje prikaz tradicionalnih načina korištenja voda u kršu u primjeru stanovnika planinskog kraškog područja. Radi se o takozvanom “Zabjelašničkom području“ kojeg čine grupa naselja smještenih na planini Bjelašnici. Naselja su prvobitno nastajala kao privremena (sezonska) stočarska naselja (katuni, stanovi, mahale) stočara.

Kroz ovaj rad analizirajući tradicionalne načine korištenja vode tretirano je jedno kraško po-dručje kao primjer planinskog kraškog područja. U radu su predstavljeni sljedeći načini ko-rištenja vode u kršu: korištenje izvorske vode, korita–Hair česme, sakupljanje, korištenje kiš-nice, čatrnje/cisterne, bunarevi, lokve i jezera, ekpsloatacija leda i snijega, vodenice/mlinovi.

SummaryThis paper gives an overview of traditional methods of water use in the karst in case of inhab-itants in the mountainous karst areas. It is about so–called “Zabjelašnica area”, which consists of a group of villages located on the mountain Bjelašnica. The settlements were originally created as a temporary (seasonal) livestock settlements (katuns, flats, mahalas) of the farmers.

This work, by analyzing the traditional ways of using water, treats one karst area as an example of karst mountainous areas. This paper presents the following uses of water in karst: the use of spring water, bed– Hair fountains, compilation, use of rainwater, cisterns / tanks, water–wells, ponds and lakes, exploatation of ice and snow, mills.


62

Historijat istraživanja i osvrt na literaturuZa istraživanje Dinarskih kraških područja u Bosni i Hercegovini istraživači se po-činju detaljnije interesovati krajem 19. i početkom 20. stoljeća. U to vrijeme pove-čava se broj istraživača i proširuju se njihova interesovanja. Posebno bitan mome-nat za ovaj prostor desio se 1878. godine kada administrativna jedinica Osmanskog Carstva Bosanski ejalet (vilajet) dogovorom tadašnjih “velikih sila“ dospijeva pod upravu Austro–Ugarske Monarhije.

Mnogobrojna imena čija su istraživanja vezana za krš u to vrijeme djeluju u Bosni i Hercegovini (A.Boue, E.Mojsisovics, E.Tietze, A.Bittner, Ph. Ballif, E.Richter, A.Penick, F.Katzer, J.Cvijić, A.Grund itd.) – (Bašagić, 1997).

Izdvajamo iz tadašnje štampe jedan članak koji opisuje putovanja kroz kraške planine Bosne i Hercegovine. Šef meteorološke službe u Sarajevu, Philif Ballif u kra-ćim crtama u časopisu Nada iz 1901. godine opisuje jedan svoj uspon na Bjelašnicu iz Sarajevskog polja –

“...preko ravnjaka Bjelašnice, tamo na zapad k Prenj–planini otvara se krš, ne doduše u podsve divljim i najvidnijim oblicima, nu svakako u svojoj tipskoj pojavi, u ‘dolinama’, koje su se tuda razvile rijetkom veličinom. Te se doline hvataju jedna druge, velike su, posve pravilna ljevkasta oblika s više nego po kilometra u premjeru, a do nešto preko 100 m u dubinu, te su u svaku ruku najljepše i najpravilnije pojave te ruke, koje se redaju sve u bezbroj po hercegovačkom površju, toliko značajnome u kršnoj tvorbi.” (Ballif, 1901, p 302.).

Pored istraživača iz Austro–Ugarske Monarhije dolaze istraživači iz drugih evropskih zemalja, u sklopu jedne francuske naučne ekspedicije planinu Bjelašnicu pohodi, Leo Bart koji se peo na njen najviši vrh (2067 m n/m) i posjetio meteorološ-ku stanicu (opservatorij) (Šamić M., 1962).

Zahvaljući nekolicini vrijednih istraživača koji su u teškim uslovima svojim te-renskim radom uspjeli da prikupe, objedine i objave rezultate svojih naučnih istra-živanja, mi danas imamo histrorijsko–etnografske podatke o životu ljudi u nepri-stupačnim terenima dinarskog krša. Inžinjer Jovo Popović koji se sistematski bavio proučavanjem ljetnih stočarskih naselja uspjeva kroz svoje etnografske radove da nam ostavi mnoštvo podataka o ljetnim stanovima (katunima, mahalama) i životu stočara na dinarskim planinama. Pored ostalog u njegovim radovima ima mnošto podataka o načinima korištenje vode stočara za ljudsku upotrebu i za pojenje stoke, te je za ovu temu nezaobilazan izvor. U drugoj polovini 20. stoljeća bitan doprinos u istraživanju Zabjelašničkog područja dale su Astrida Bugarski u istraživanju narod-ne arhitekture, Ljiljana Beljkašić–Hadžidedić (Beljkašić–Hadžidedić, 1965/66, 1999) istraživajuči nošnju i narodne običaje stanovnika ovog područja.

Mirnes Hasanspahić

63

Zamiranje stočarskog života u planisnkog područja nije osobina samo vezano za Zabjelašničko područje Bosne i Hercegovine, nego je to pojava širih razmjera koja je zahvatila prostor dinarskog krša u 20. stoljeću (Bugarski A., 1989).

Planina Bjelašnica i granice istraživanog područjaPlanina Bjelašnica pripada dinarskom planinskom lancu koji se pruža pravcem SZ–JI. Smještena je u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine jugozapadno od Sarajeva. Najviši vrh Bjelašnice je Opservatorij koji doseže nadmorsku visinu od 2067 m. Na sjevernoj stani Bjelašnice u rejonu Babinog dola za potrebe održavanja XIV zimskih olimpijskih igara, 1984. godine izgrađena su skijališta za alpske discipline zajedno sa pratećim sadržajima. U periodu ratnih dešavanja 1992–1995. cijeli kompleks doživio je potpunu devastaciju, da bi nakon ratnih dešavanja došlo do obnove i proširenja pomenute sportsko–turističke infrastrukture. Na največem vrhu Bjelašnice agrađe-na je 1894 godine meteorološka opservatorija (prva visinska meteorološka stanica na Balkanu), objekat Zimskih olimpijskih igara, tv toranj i jedan vojni objekat.

Bjelašnicu sa sjevera ograđuju padine planine Igman i tok rijeke Žujevine, sa jugoistoka je planina Hojta (1672 m n/v), sa juga Bjelašnicu od planine Visočice svo-jom dužinom od 25 km, dijeli duboki kanjon rijeke Raktinice, sa sjeverozapada je okružuje brežuljkasti teren Ivan–planine (Popović, 1935). Naziv koji se često koristi

Slika 1: Vrelo Stubo Slika

Tradicionalni sistemi korištenja vode na kršu u zabjelašničkom području

64

za skupinu naselja na jugoistočnim, južnim i jugozapadnim dijelovima planine Bjelašnice je “Zabjelašnica” ili “zabjelašnička sela”.

Prirodne karakteristike područja

Geološke i hidrološke karakteristike područja i klimatski usloviSa geološkog aspekta zapadni dio planine Bjelašnice u kojem preovlađuju egzokrški reljefni oblici predstavljeni su kamenicama, škrapama, ponikvama i uvalama na va-pnenačko–dolomitnoj podlozi (prostor uz donji tok Raktinice), može se reci da je tipični krš (Lepirica, 2006). Iz tog razloga je nama interesantniji, jer na tom dijelu voda je oskudan resurs, što je čovjeku predstavljalo problem u snadbjevanju vodom.

Istočni dio planine Bjelašnice (uz gornji tok Rakitnice) u geološkom smislu preo-vlađuju jursko–kredni fliševi koji zauzimaju više hipsometrijske položaje iznad 1000 m i imaju ulogu hidrogeoloških izolatora (Lepirica, 2006). Takva geološka struktura uslovljuje pojavu izvora vode i manje vodotoke.

Hidrogeološke osobine dubokog dinarskog krša kojemu najvećim dijelom pri-pada ovo područje odlikuje specifična cirkulacija vode u podzemnim prslinama, pukotinama i kanalima te pojava krških vrela, povremenih tokova i ponornica. U centralnom dijelu Bjelašnice nalazi se nekoliko polja. To su: Ivanovo polje, Dugo po-lje, Mrkovalje, Šišan polje, Čuhovsko polje, Delića polje, Gornje i Donje Mači polje, Radobolje i Vukovo polje.

Slika 2: Javna česma, Lukomir

Mirnes Hasanspahić

65

O bezvodnosti Bjelašnice vrlo slikovito piše Artur Evans koji je 1875. godine, sa svojim pratiocima prešao iz Sarajeva do Konjica pješke preko Bjelašnice. Opisujući njen krš, bezvodnost, neke biljke, običaje stanovnika i ostalo (Evans, 1973).

U klimatskom pogledu južne padine Bjelašnice pod blagim su utjecajima medi-teranske klime, a sjeverne padine pod utjecajima kontinentalne klime. Zima je veo-ma duga i surova. Snijeg se zadrži do ljetnih mjeseci. Zbog toga u višim predjelima imamo i alspsku klimu.

Historijsko–geografski osvrtIz prahistorijskog perioda poznati su nam slijedeći lokaliteti na kojima su evidenti-rani tragovi prisustva čovjeka na Zabjelašničkom području. To su:

– Prahistorijska gradina iznad sela Umoljani, čiji su ostaci smješteni na koti 1551, Posijak (Topografska karta 1:25.000, list “Bjelašnica zapad“) iznad umo-ljanskog katunskog naselja koje se zove Gradina. Ovaj lokalitet pominje Karlo Pasch još 1902. godine u Glasniku Zemaljskog muzeja. Pach bilježi i ostatke čatrnje (bunara) – (vidjeti poglavlje 5.3.2). Kasnije Pavao Anđelić prenosi isto što je pisao K. Pasch (Anđelić, 1975). Ostaci koje je evidentirao Pasch vidljivi su i danas. Ono što bi smo mogli dodati je to da “nasip od zemlje“ kojeg navodi Pasch više liči na opkop (rov) koji je štitio gradinu.

– Između Ivanovog i Dugog polja (središnji dio Bjelašnice), nalazi se kota ili uzvišenje pod nazivom Grad (1546 m n/v). Kota je evidnetirana na topograf-skim karatama.

Slika 3: Drevno korito, Rašenovići


66

– Od materijalnih ostataka srednjovjekovnog perioda svakako su najbrojni-ji nadgrobni spomenici stećci kojih ima u/ili pored svakog stalnog naselja (Bešlagić, 1971). Često su uz lokaciju sa stećcima situirana muslimanska i hrišćanska groblja kao što je pravoslavno groblje sa stećcima i srednjovjekov-nim krstačama u Blacama. (Odluka o proglašenju Nacionalnim spomenikom, Nekropole sa stećcima, starim nišanima i ostaci srednjovjekovne građevine na lokalitetu Dolovi, selo Umoljani, prirodno i historijsko područje, 2009)

– Iz osmanskog perioda pored mnogobrojnih skupnih grobalja (mezarja) sa starim kamenim nišanima evidentni su i pojedinačni grobovi (kameni niša-ni). Svakako ovaj period karakterišu muslimanski vjerski objekti džamije. U Umoljanima imamo staru džamiju sa nepoznatim vremenom gradnje koja je preživjela ratna razaranja (1992–1995), a dans je proglašena nacionlanim spomenikom. (Odluka Graditeljska cjelina – Džamija u Umoljanima, 2008) U naselju Blace još i danas su vidljivi ostaci nekadašnje kamene džamije.

Stočarski karakter naselja (nekada i sada) Najčešće pominjanje planine Bjelašnice u etnološkoj literaturi vezuje se uz stočar-ska kretanja i boravak stočara na njoj. Stočarstvo je bila osnovna privredna grana ovog područja. Planine Bjelašnica i Visočica sa svojim obimnim prostorom za ispa-šu stoke nekada su spadale među najznačajnija ispasišta stoke istočne Hercegovine. Tokom ljeta na ove planine izlazili su sa svojom stokom stočari iz okoline Bune,

Slika 4.Centralna čatrnja, Čuhovići

Mirnes Hasanspahić

67

Blagaja, Podveležja, Nevesinja, oko Stoca, te iz zapadne Hercegovine iz Jesenice kod Čapljine i Gradske kod Ljubuškog (Bugarski, 1988/89).

Tražeći uvjek svježu pašu čovjek se sa svojom stokom pomjera iz toplih krajeva ka zaleđu i visokim planinama. Što ide dublje u unutrašnjost peše je sve više. (Gušić, 1971).

Za predpostavit je da su sva naselja prvobitno bila sezonskog (stočarskog) ka-raktera što tvrdi i večina autora koji su se kroz različite teme zanimali za ovo i slična područja. No, teško je tačno odrediti vrijeme kada su neka od sezonskih naselja po-stala stalna naselja, odnosno kada je čovjek počeo da “zimuje“ na svojoj sezonskoj (stočarskoj) lokaciji? Mnogobrojni ostaci materijalne kulture svjedoće nam da se je čovjek na ovom području zadržavao mnogo duže od sezonsko stočarske potrebe.

Od svih stočarskih stanovnika dinarskog područja Humnjaci (stočari iz Hercegovine) prelazili su najdulji put (3–4 dana hoda od sela) od svog zimskog sta-ništa na prostoru Hercegovine do ljetnog boravišta na planinama u unutrašnjosti Dinarida (Bjelašnica, Treskavica, Visočica, Čvrsnica i ostale) – (Cvijić, 1987). Razlog zbog kojeg su stočari prelazili tako dug put je u tome što su planine oko srednjeg toka Neretve (Velež, Čvrsnica, Čabulja, Prenj), koje su bile bliže zimskom (matičnom) bo-ravku stočara, oskudne sa plodnim tlom i pašnjacima, dok planine u unutrašnjosti Dinarida bogatije su sa pašnjacima zbog klime koja vlada, sastava tla, vegetacije i što je navažnije bogatije su vodom (Roglić, 1956).

Naziv za stočarsko stanovništvo Humnjaci dolazi od Humina/Huminsko na-ziv za stočarsko područje primorske zone, oko donjeg toka Neretve (Marković, 1971&1975).

Pozicioniranje naselja i vodaZabjelašnička naselja nisu slučajno dobijala lokaciju (poziciju) za svoje formiranje, nego je njihovo pozicioniranje rezultat dugogodišnjeg čovjekovog iskustva i prila-godbe specifičnim prirodnim uslovima ovog geografskog područja.

Terminalni bazeni starih lednika obrazuju u kraškim obalstima zelena ostrvca, oivičena kraškim krečnjačkim stranama. To su najpovoljniji položaji za sela. (Cvijić, 1922). Bitni faktori koji su “određivali“ poziciju naselja:

– Voda Najbitniji faktor za pozicioniranje planinskih naselja jeste postojanje izvora pit-

ke vode za domaćinstvo i vode za pojenje stoke. U istočnom dijelu Bjelašnice, a to su tereni istočno od naselja Umoljana (tačnije dolina Rakitnice oko Šabića i naselja Rakitnica) oblikovana su u klastitima tj. u vodonepropusnim laporima, pješčenjaci-ma, te tu nije krš, ti tereni bogati su izvorima pitke vode i manjim planinskim vodo-tocima koji se zadrže skoro cijelu godinu sa izuzetkom ljetnih sušnih mjeseci. Neki izvori se javljaju na veoma visokoj nadmorskoj visini. Kao što su izvor Stubo na 1560 m n/v i izvor Grkarica na visini oko 1650 m n/v. U ovom istočnom dijelu situirana


68

su stalna naselja: Lukavac, Rakitnica, Šabići, Brda, Milišići, Kramari, Umoljani i Elezovići. (Lepirica, 2006).

Teren Oblja istočno do sela Lukomir je izgrađen od fliša koji nije klasični krš te se ispod padina Oblja javljaju stalni izvori vode (Lepirica, 2006). Sa zapadne strane su izvori: Pločnik, Petuljača, Javorske vode, Borac i još nekoliko izvora svi na približ-noj nadmorskoj visini. Stanovnici naselja Gornji Lukomir su se koristili vodom sa ovih izvora za kućnu upotrebu i pojenje stoke.

Teren zapadno od Lukomira je teren tipičnog krša sa srednje i gornjotrijaskim krečnjacima i dolomitima i vodopropustan je. To su područja sjeverne, središnje, ju-gozapadne i centralne Bjelašnice (Radobolje, Krvavac 2062, Hranisava 1964, visoka Bjelašnica, zapadna okolina Lukomira, Lovnica 1856, Delića polje, Čuhovsko polje, Šišan polje). Ovaj predio Bjelašnice je veom oskudan sa vodom sa vrlo malo izvora slabe izdašnosti.

Stalna naseljaZamiranjem ili sprečavanjem polunomadskih stočarskih kretanja ranija sezonska naselja (katuni ili stanovi) postaju vremenom stalna naselja. Teško je odrediti tačnu vremensku granicu kada su nekadašnja sezonska naselja na Zabjelašničkom područ-ju prerasla u stalna naselja. Istraživači na terenu od prvih svojih istraživanja bilježe postojenje stalnih i sezonskih naselja, tako da pojava stalnih naselja nije prouzroko-vala nestanak sezonskih naselja. Ta situacija postojanja ujedno stalnih i sezonskih

Slika 5: Čatrnja, Zelene njive

Mirnes Hasanspahić

69

naselja zadržat će se kroz cijelo 20. stoljeće, ali sezonska naselja će doživjeti skoro potpuni nestanak, dok su se stalna naselja zadržala i do danas.

O analizi vremena nastanka naselja mogu nam djelimično pomoći i stari popisi još iz osmanskog perioda. U Sumarnom popisu Sandžaka Bosna iz 1468/69. godine (prevod i uređenje Ahmed S. Aličić, 2008.) ne nalazimo puno naselja ovog područja. Što je za predpostaviti da stalna naselja u to vrijeme (rano osmansko doba) nisu još ni formirana kao stalna. Od naselja uz Tušilačku rijeku koja pripadaju nahiji Kom, zabilježena su naseljena mjesta: Pervi, iako prevodioc popisa nije uspio da ubicira pomenuto naselje, predpostavit je da se radi o današnjem naselju Pervizi i naseljeno mjesto Tušmila (današnja Tušila) – (Aličić, 2008. p. 146). Zabjelašničko područje koje se nalazi sa desne strane kanjona Rakitnice bilo je najudaljenije područje iz pravca kojeg su dolazili (nomadili) humnjački stočari.

U Poimeničnom popisu Sandžaka Vilajeta Hercegovina (priredio Ahmed S. Aličić, 1985), koji je nastajao u vremenu od 1475. do 1477. godine, takođe ne nalazi-mo puno naselja na dijelu Bjelašnice i Visočice koji gravitira prema dolini Neretve. Analizirajući ovaj popis primjetna je činjenica da stanovnici sa prostora zapadne Hercegovine (npr. Nahija Blagaj, Nevesinje) ljetuju u jednom neselju, a zimuju u drugom naselju. Što potvrđuje još tada polunomadski način življenja stanovnika sa prostora istočne Hercegovine. Što se tiče planine Bjelašnice nalazimo podatak da “Džemat Ivana, sina Kakora, ljetuju u mjestu zvanom Lukavica“ što je po uredniko-voj pretpostavci (Aličić, 1985. p. 133.) današnje naselje Lukavac.

Slika 6: Čatrnja, Raški Do


70

Prema Opširnom popisu Kliškog sandžaka iz 1550. godine, upisano je selo Umoljani, koje pripadaju nahiji Neretva. (Opširni popisu Kliškog sandžaka iz 1550. godine, pp. 318–324), selo Čuhovići pripada Neretvi (p. 133); selo Blatci, pripada Neretvi (p. 259). U Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, Svezak I/1, (Aličić S. Ahmed, 2000. pp. 11–354) u Nahiji Sarajevo, izdvajamo:

261. Selo U n a c, drugim imenom B o r k a i čair u mjestu zvanom Rakitnica (...); 298. Mezra Lukavac(...), zatim zemlje Omoljani, sada u posjedu spome-nutog spahije Suhača i druge njegove braće – čift;

Pomenute “zemlje Omoljani“ najvjerojatnije se radi o zemljišnim posjedima u naselju Umoljani.

Analizirajući popise iz ranog osmanskog perioda dolazimo do relativno oskud-nih podataka o naseljima u Zabjelašničkom području što ukazuje na to da u to vrije-me imamo neka stalna naselja, ali ne u tolikoj brojnost naselja koje imamo u 19. i 20. stoljeću. Možemo zaključiti da je Zabjelašničko područje pretežno korišteno samo za ljetovališta odnosno za izgon stoke u ljetnom periodu za stanovnike sa prostora istočne Hercegovine.

Sezonska naseljaPod nazivom “sezonsko“ ili “stočarsko“ naselje, što ćesto susrečemo u literaturi, mi-sli se na naselja koja su nastanjivali stočari većinom preko ljetnog perioda. To su

Slika 7: Čatrnja “kameni ćemer“

Mirnes Hasanspahić

71

obično bile manje skupine malih stočarskih koliba u kojima su obitavali dinarski stočari u ljetnim mjesecima napasajući svoja stada (većinom ovce i rjeđe goveda).

Na cijelom dinarskom području stočari svoja sezonska naselja nazivaju različi-tim imenima: katun, bačije, glade, staje; od Zelengore prema sjeverozapadu naziv katun se gubi; na hercegovačkimi planinama preovladava naziv stan/stanovi ili ma-hala, dok je na bosanskim planianama kolibe ili košare.

Cijela planina Bjelašnica razdijeljena je u mahale1. U takozvanom Bosanskom dijelu Bjelašnice nalazi se sedam mahala: Karamustafini Ćairi, Pazarić Mahala, Mrtvanje, Opančak, Stanine, Krošnje i Gola Kosa (Golo Brdo). U Hercegovačkoj Bjelašnici nalazi se osam mahala: Kekuše. Hrupe, Razošlje, Hajvazi, Raški Do, Jasen, Zelene Njive i Lovnica. Sve su nastanjivali humnjački stočari (Popović, 1935).

Analizirajući pisanja autora o ovoj temi u proteklih stotinu godina (Popović, Marković, Roglić, Bugarski), prmijetno je zapažanje istraživača o stalnom opadanju brojnosti ovih naselja, brojnosti njihovih sezonskih stanovnika, brojnosti grla stoke i svega ostalog. Danas se može reči da takva naselja skoro i ne postoje.

Na Bjelašnici je 1932. godine bilo 63.000 grla stoke (Popović, 1932), a dok je 1951. godine bilo svega 11.200 grla (Marković, 1975). Danas (2011.g.) po slobodnoj procje-ni na Bjelašnici ima svega nekoliko hiljada grla ovaca.

1 Mahala (ar.) = 1. dio grada ili sela, gradska četvrt, zaselak; 2. Ulica, sokak; (Škaljić, 1966);

Slika 8: Bunar, Raški Do


72

Načini korištenje vode u zabjelašničkom planinskom području

Korištenje izvorske vodeKraški izvor (vrelo) – (eng. karst spring), je prirodni izliv podzemne vode na površi-nu, odnosno prelaz vode iz podzemnog sistema u sistem površinskog toka. (Petrič, 2006).

Kraški izvori su bitan element hidrologija krša, vrlo su važni za ljude i zanimljivi u smislu prezentacije krša. U kraškom terenu postoji različiti tipovi kraški izvora. Možemo ih dijeliti po geološkom položaju, stalnosti i po izvoru vode. Za nas u ovom području bitna je podjela po stalnosti. Dijele se na: stalne, nestalne (povremene), in-termitente i izvori koji povremeno izbacuju vodu (bruhalnik) – (Kranjc at al, 2006). Na području koje tretiramo prisutni su stalni i povremeni izvori. Narodni naziv za stalne izvore je živa voda, živuša tj. izvor koja nikada na presuši.

Voda je svugdje, a na kršu posebno, pokretač i regulator cjelokupne društve-no–ekonomske aktivnosti, pa joj zbog toga i pripada prvorazredno životno značenje (Riđanović, 1971). Korištenje izvorske vode je na planinskom kraškom terenu privi-legija zbog njene rijetkosti.

Stalna i sezonska naselja formirana na tom dijelu koriste se izvorima pitke vode od koji većina ne presuši nikada kao izvor Stubo (Slika 1). Izvori podno Oblja – sa zapadne strane Oblja su izvori: Pločnik, Petuljača, Javorske vode, Studenac, Borac

Slika 9: Lokva, Razašlje

Mirnes Hasanspahić

73

i još nekoliko izvora svi na približnoj nadmorskoj visini (Popović, 1935). Voda sa ovih izvora je danas kaptirana i provedena na dvije javne česme na ulazu u Lukomir sa sjeverne strane i na centralnu javnu česmu u centru sela. (Slika 2) i vodovodom odvedena u udaljena naselja Čuhoviće i Vrdolje.

Izvor Grkarica (1651 m n/v) – ovaj izvor se nalazi u Dugom polju i koristili su ga stočari iz svih okolnih stočarskih mahala (Popović, 1932).

Korita i “Hair česme”2

Korito ili česma obično su zauzimali centračno mjesto u naseljenom mjestu. To je bilo na neki naćin kultno mjesto jer su stanovnici naselja svakodnevno po nekoliko puta dolazili na vodu. U vrijeme kada su vodovodi nisu postojali i kada voda nije bila u stambenim objektima, komunikacija kuća–korito je bila po nekoliko puta na dan. Materijal za gradnju ovih česama je najčešće kamen (krečnjak), a u novije vrijeme sve češće beton i keramičke pločice. Drugi materijal do kojeg su građena korita je drvo, odnosno jedno deblo drveta u kojem je izdubljeno korito. Zbog manjka ve-likih i pogodnih stabala na ovom području ova vrsta drvenih korita nisu česta na ovom području u odnosu na neke druge djelove Bosne i Hecegovine. Zabilježili smo samo jedan ostatak starog korita od debla drveta većih dimenzija (bukva ili bor) u Gornjim Rašenovićima (Slika 3). Često se mogu vidjeti mala drvena korita postav-ljena uz neko pojilište stoke, npr. uz čatrnje.

Najčešća lokacija za gradnju Hair/hajr česama je uz putne komunikacije, u bli-zini naselja ili u centru naselja. Te česme najčešće su posvećene umrloj osobi i sko-ro uvjek te česme na sebi imaju spomen ploče sa ispisanim imenima osoba kojima su posvećene. Hair česme su na ovom području brojne; uz putne komunikacije; uz novi asfaltni put Babin Do–Šabići–Tušila; u Crvenom klancu uz staru pješačku stazu Umoljani–Dugo polje, između Dugog polja i Mrkovalja, na ulazu u Lukomir, uz put za Umoljane blizu džamije, na vrelu Stubo. Dok u centru sela postoje skoro u sva-kom selu: Lukomir, Umoljani (vrelo Grožđak), Lukavac (vrelo Bajramuša i Vrelo).

Iz usmenih predaja zabilježeno je da je Mještanin iz Lukavca nedaleko Umoljana doveo je o svom trošku vodu od vrela do džamije u dužini od oko 50 m. (Odluka o proglašenju Nacionalnim spomenikom Džamija u Umoljanima, graditeljska cjelina, 2008).

Hvatanje korištenje kišnice U bezvodnim kraškim terenima gdje je manjak izvorske i tekuće vode, bitnu ulogu u snabdjevanju vodom, ima kišnica. Snijeg se na planinama zadržava do mjeseca aprila, maja pa čak i do juna, ovisno o nadmorskoj visini, tako da se topljenjem snijega već određena količina vode akumulira u podzemlju. Nakon topljenja snijega

2 Hair (tur.) – sreča, dobro, (Škaljić, 1966. p. 297); Česma, češma, (per.) – izvor, (Škaljić, 1966. p. 172);


74

količinu vode u kraškim planinama održavaju padavine koje su česte u mjesecima april, maj i djelimično juni. Ljetni sušni period najkritičniji je za snedbjevanje vo-dom. Neujednačenost padavina u godišnjim dobima primoralo je čovjeka da raz-mišlja kako da uhvati i zadrži (akumulira) kišnicu. Podzemlje je za takvo nešto bilo najbolji ambijent za skladištenje vode. U podzemlje sunčani zraci ne prodiru i ne za-grijavaju vodu, tako je isparavanje vode u atmosferu svedeno na minimum. Čovjek je u nastojanju da zadrži vodu na mjestima gdje se ona javlja u izvorima uvjek kopao udubljenja u zemlji, kamenu; ograđivao i nastojao da vodu zadrži što dulji vremen-ski period. Na taj način čovjek shvata da što ide dublje u tlo, šanse za zadržavanje vode su sve veće. Građevinski materijal koji je najpogodniji za gradnju čatrnje je bio svakako kamen (krečnjak), odnosno kamene ploče. Zbog svoje neravnosti kamen na svojim sastavima propuštao vodu, da bi se to spriječilo korišten je pomoćni vezivni materijal: zemlja, glina, ilovača. Ti materijali su se koristili za fugovanje i začepljenje pukotina. Pojava betona će u gradnji i korištenju čatrnja izazvati pravu revoluciju. Nakon pojave betona čatrnje se sve masovnije grade, bolje čuvaju vodu, praktičnije su i ekonomičnije.

Čatrnje/cisternePetar Skok u Etimologijskom rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika (1971), donosi nekoliko oblika ove riječi korištene kroz povijest u regiji ili južnoslavenskom govor-nom području:

Četrna = četrnja Nalazi se još u rum. cetérnã = ceatírnã i u madž. Csatorna »žlijeb, cijev«. Od lat. Cistern. Pored ovoga kopneni je i djelomice primorski ob-lik i šternja, = stèrna (Cres) = stèrna odatle deminutiv sternica (istro–čakavski); (Skok, 1971).

Naziv koji se koristi na Zabjelašničkom području je čatrnja. Čatrnje su građene u naseljima uz krovove objekata, u poljima za pojenje sto-

ke. Nekada je cijelo naselje imalo glavnu centralnu čatrnju, kao primjer iz naselja Čuhovići, gdje i danas postoji centralna seoska čatrnja, ali nije u upotrebi. Sa ugra-viranom godinom gradnje – 1937. (Slika 4). Ono što je u naseljima sa izvorskom vodom bilo korito/česma u centru sela, to je u bezvodnim naseljima bila centralna čatrnja. Pored ove centralne čatrnje obično je svako domačinstvo imalo svoju kućnu čatrnju. Glavna karakteristika (odrednica) na osnovu koje možemo izvršiti podjelu čatrnja, jeste način na koji je kišnica sakupljana, odnosno razlike u konstruisanju površina za sakupljanje kišnice.

Prema načinu hvatanja kišnice možemo izvšiti podjelu čatrnja na pet vrsta čatrnja:

Mirnes Hasanspahić

75

– Čatrnje koje imaju malu površinu za hvatanje kišnice. Ta površina je nekada nabijana zemljom, a kasnije betonirana i blago nageta ka rezervoaru čatrnje. Primjerak čatrnje na Zelenim Njivama (Slika 5).

– Čatrnje koje su za površinu za sakupljanje kišnice koristile krov katuna ili štale (staje) za stoku. Nikada nije korišten krov kuće sa otvorenim ognjištem ili kuće koja ima zidani dimnjak, upravo zbog dima od vatre koji je vodi/kišnici u ča-trnji davao loš ukus (slika 6). Ta kišnica nije bila za piće.

– Čatrnje čija je površina za sakupljanje i akumulaciju kišnice i snijega poplo-čana i okolo ozidana (bazen). Takva čatrnja danas postoje na južnom obodu Šišan polja.

– Čatrnje koje namaju nikako ili vrlo malo površine za sakupljanje kišnice, neke čatrnje čini samo rezervoar (ukopani dio) sa otvorom.

– Zidane čatrnje – “kameni ćemer3“ Način zidanja ćemera: kamen za zidanje je kupastog ili piramidalnog oblika, pri zidanju “kamen do kamena“ se svodi (su-žava) prema vrhu i kada se “svede na čep“ na kraju se ugrađuje završni kamen koji se zove “čep“. Na cijelom području našli smo samo jednu takvu zidanu čatnju, uz put Vrdolje–Lukomir (Slika 7).

Voda iz čatrnje (kišnica) koriste je čak i danas. Po topografskim znacima čatrenje se dijele na čatrnje sa stalnom vodom i čatrnje sa povremenom vodom. Topografski podaci nisu uvjek pouzdani, jer smo se na terenu uvjerili da neke čatrnje koje su na kartama označene da imaju povremeno vode, ovog izrazito sušnog ljeta (2011.g.) zabillježeno je u svakoj određena količina vode. Na topografskih karata u razmje-ri 1:25.000 možemo evidentirati 18 čatrnja. Korištenje čatranja je rasprostranjeno u svim predjelima Dinarskog krša. Svugdje na sličan način i sa istom funkcijom (Gams, 2004).

BunareviLokacija za gradnju bunara je obično neposredno uz neki izvor manje izdašnosti, te mu je osnovna funkcija da akumulira izvorsku vodu. Bunarevi su nešto slične građe-vine za akumulaciju vode kao i čatrnje, s razlikom da kod konstrukcije bunara nije pridavana važnost kišnici. Jednostavnije su izrade i razlikuje su od čatrnja po tome što nemaju površinu za hvatanje kišnice i otvoreni su prema gore, ne zaštićeni od upada životinja i ostalog zagađenja. Kružnog su oblika i pravilnih zidova (suhozid bolje izrade). Dimenzije su im približno prečnika 1–2 metra, nekada i više, a dubina oko 2 metra. Neki od bunara na Zabjelašničkom području su: bunar na prahistorij-skoj gradini iznad Umoljana, vrlo skomnih dimazija (prečnik, visina oko 1 metar).

3 Ćemer (per.–tur., izvorno tur. kemerli) – sagrađeno na ćemer, na svod, svođen; ujedno ima značenje =gorak, (Ška-ljić, 1966. p. 188);


76

Bunar u Raškom Dolu, nalazi se neposredno uz put Raški Do–Zelene Njive–Tarčin, oko 300 metara od skretanja sa puta Vrdolje–Lukomir. Bunar je kružnog oblika i fino očuvanih zidova. (Slika 8) Slični bunarevi postoje u naselju Čuhovići pored puta prema Vrdolju. Kao i čatrnje, bunarevi, po topografskim znacima dijele se na: bunareve sa stalnom vodom i sa povremenom vodom.

Lokve i jezeraLokve su male vodene površine u kršu. Formirane u udubljenima na vodoodrži-voj podlozi. Karakterišu ih male količine vode, tako da u ljetnom periodu presuše. Lokve i jezera koriste se izrazito za pojenje stoke. Često se dno lokve vještački nabije glinom da ima što bolju održivost vode (Ballif, 1896).

Za razliku od lokvi jezera su veče vodene površine sa stalnom vodom. U ljetnim mjesecima vodostaj u jezerima opadne, ugrožena su sa travom, šašom i planktonom. Na Bjelašnici imamo nekoliko planinskih jezera: Lokvanjsko jezero ispod visova Velike i Male Vlahinje, Sitničko, Blatačko u Blacama (slika 12), Kalajli jezero između Hranisave i Opančka, Balića jezero sjeverno od Umoljana.

Lokve su: Ština lokva na Štinem dolu, Crvena lokva na Dugom polju, Karanfil lokva, Međeđa lokva na sjevernoj strani Bjelašnice, Cmiljevac, Razdolje–Galešina lokva u centralnom dijelu, Piđa lokva, Opančak lokva u mahali Opančak, lokve na Meterizima, lokva u Razašlju (slika 9).

Slika 12: Blatačko jezero

Mirnes Hasanspahić

77

Razlika između jezera i lokvi je u tome što su jezera veče površine vode i u suš-nom periodu nepresušuju i ostanu jedina pojilišta stoke. Tako su stočari bili primo-rani da stoku gone (usmjeravaju prlikom ispaše) po nekoliko sati hoda do jezera. Najčešće je korišteno Sitničko, Lokvanjsko i Kalajli jezero (Popović, 1932).

Eksploatacija leda i snijega U toplim ljetnim mjesecima kada je vode sve manje, stanovnici planinskih oblasti su bili primorani da koriste ostatke snijega i leda. Snijeg se na višim visinama, naročito na sjevernim stranama planina u sjenovitim dijelovima, vrtačama, uvalama zadrži do ljetnih mjeseci. Mjesta gdje se led zadržava tokom čitave godine, obično su jame ili pećine, smještene na dnu vrtače. Led iz jama nisu koristili samo planinskih sta-novnici za svoje potrebe, nego je led vađen i transportovan u neka udaljena mjesta.

U jamu su se spuštali uz pomoć ljestava, led sjekli sjekirama, pakovali u vreće, transportovali uz pomoć konja i kretali bi pred mrak ka selu u vrijeme kada tempe-ratura pada da se led nebi topio. Led bi se skladištio, čuvao najčešće u podrumskim prostorijama upakovan u neke prirodne materijala za održavanje temprature (slama) – (Mulaomerović, 1982).

U Mahali Šišan Do, na Šišan polju, na kolibama su korita pokrivena gunjima na kojima se topi snijeg kojeg vade u Obradovića Sniježnici. Led vade na taj naćin da “Spuštaju čovjeka do 10 metara duboko i četvorica izvlače led iscjepan na sanduke.” (Kanaet, 1955, p. 111).

Kako bilježi Popović stočari mahala Stanine koje se nalazi na posve krševitom terenu u dobukoj kotlini, položaj koliba je osojan (sjeverna ekspozicija) imaju u bi-lizinu koliba živu vodu izvor Pištet, stoku poje na živoj vodi Sitniku ili na lokvama na Meterizima, ali kada nstupi jaka suša i kada presuše sve lokve i jezera, ljudi se za svoje potrebe koriste snijegom kojeg vade iz dubokih i provalija. Taj snijeg snose na sebi ili na konjima u kolibe. Držega u naročitim koritima u kojima se postepeno topi.(...) Korita su izdignuta na nogama i nageta tako da voda koja nastaje otapanjem snijega polako otiče u sud za vodu koji je podmetnut pod korito (Popović, 1932. p. 65).

Na područuju koje se ovdje razmatra postoje speleološki objekti koji nose na-zive i asociraju na eksploataciju leda i snijega, to su: Ledenica4 (centralni prostor Radobolja), Ledenica5 (zapadno od Opančka, iznad Mehine Luke), Sniježnica6, jama Obradovića sniježnica7, jama Čavčarica (Ledenica).8

4 Katastarski broj: 2160, Katastar speleoloških objekata Bosne i Hercegovine, 2006.;5 Katastarski broj: 2191, Katastar speleoloških objekata Bosne i Hercegovine, 2006.;6 Katastarski broj: 3331 i 3332, Katastar speleoloških objekata Bosne i Hercegovine, 2006.;7 Katastarski broj: 29 i 30, Katastar speleoloških objekata Bosne i Hercegovine, 2006.;8 Katastarski broj: 1486, Katastar speleoloških objekata Bosne i Hercegovine, 2006.;


78

Vodenice /mlinoviVodenice u Zabjelašničkom području spadaju u vrstu malih potočnih vode-nice i sve su sa horizontalno postavlje-nim vodeničnim kolom. Takve vode-nice najčešće susrećemo na malim vo-dotocima (Bugarski, 1968). Oskudnost vode u vodotocima na kojima su gra-đene vodenice na Bjelašnici glavni je uzrok gradnje vodenica skromnih di-menzija sa malim žrvnjevima (kame-njem). Pošto su vodotoci slabe snage i protoka, na većini njih bilo je moguće mljeti samo u određeno doba godine, pretežno jesen.

Osnovni vanjski dijelovi vodenič-nog sistema su: – jaz za dovod vode,– žlijeb/žlib je iskopan od uzdužne jedne polovice stabla ili je napravljen od dasaka, žlijeb je služio da transpor-

tuje vodu od kraja jaza do badnja,– badanj se tradicionalno pravio od dvije polovice uzdužno razrezanog trupca

(drvena cijev). Badanj je morao imati cjevasti oblik da voda spuštajući se kroz badanj dobije određeni pritisak da bi imala snage da pokreće kolo vodenice. Badanj se postavljao pod uglom od 45 stepeni, a završetak ili izlaz se sužavao da bi se postigao što veći pritisak vode.

– Klapna ili zaustava je mala daska kojom se zatvarao dotok vode.Osnovni dijelovi postrojenja i zgrade vodenice: vodenično kolo, vratilo koje pre-

nosi pogon od kola do kamenova (žrvnjeva), kamenovi (donji koji je statičan i gornji koji je dinamičan (rotor), koš za žito, sanduk za samljeveno žito (brašno) i dr.

Umoljanske vodenice su se nalazile neposredno ispod izvora Sedrenik. Danas je u turističke svrhe izvršena obnova vodenica u djelmično izvornoj varijanti (Slika 10). Pored ovih vodenica, postojala je nekada jedna umoljanska vodenica na Studenom potoku. Od te vodenice vidljiv je samo jaz i podzida (temelji objekta).

Na potoku Peruće su bili mlinovi mještana iz Lukomira. Sačuvano je dva mlina koji su u stanju propadanja, jer se pretežno radi o drvenoj građi koja je izložena propa-danju (slika 11). Vodenice su izrazito skromnih dimenzija. Inventar u unutrašnjosti

Slika 10: Vodenice na Sedreniku

Mirnes Hasanspahić

79

je relativno dobro očuvan: koš za žito, sanduk za samljeveno žito. Djelimično je oču-vano kolo mlina sa nekoliko preperela, lopatica (sve drveno).

Vodenice mještana iz Lukavca su se nekada nalazile na potoku Šakote i Kolijevka. Danas nema nikakvih materijalnih ostataka.

Vodenice mještana Rakitnice (selo) su postojala ne potocima Bukata, Lađevac i na Rakitnici uzvodno od sela. Takođe, nema nikakvih materijalnih tragova, sem dvi-je pregrade na potoku Bukata koja su možda korištenje za navođenje vode. Vodenice mještana Šabići su se nalazile na Rakitnici nizvodno od naselja.

Vodenice naselja Bobovica (lijeva strana Rakitnice) nalazile su se na Rakitnici na dijelu kanjona koji je dostupan, ali te vodenice nisu sačuvane. Bile su u vlasništvu porodica Kadića, Krema i Kereš iz Bobovice. Za većinu vodenica znamo samo iz usmenih predanja i sa topografskih karata.

Takođe na Rakitnici su se nalazile vodenice naselja Čuhovići, Blaca, Vrdolje, ali i one nisu sačuvane. To je bilo jedino mjesto gdje su stanovnici ovih naselja mogli da grade vodenice s obzirom da u ovom kraškom dijelu nema vodotoka.

Zanimljiv podatak donosi Kanaet Tvrtko u svom djelu Podveležje i Podvelešci, opisujući stočarske mahale podveležaca na Bjelašnici. Na istočnoj strani Blatačkog jezera nalazi se ponor kroz koji otiče voda iz jezera. Seljaci bi glibom začepljali taj ponor da voda iz jezera ne otiče, odnosno da bi vodu u jezeru što dulje u ljetnom periodu zadržali za potrebe pojenja stoke. Voda iz jezera kroz pomenuti ponor je otjecala u Rakitnicu. Na mjestu gje je voda izbijala nalazile su se mlinarica potočare. Kada bi seljani htjeli da pokrenu mlinicu uklanjali bi glib i na taj naćin otvarali po-nor, a sutradan pokretali vodenice (Kanaet, 1955).

ZaključakCilj ovog rada bio je da predstavi tradionalne sisteme za korištenje vodu u kršu Zabjelašničkog planinskog područja, njihove osnovne funkcije, naćine gradnje, osnovne elemente, analizira i izvrši eventualne podjela i dr.

U izradi ovog pisanog rada korištena su saznanja iz dosadašnje objavljene litera-ture i izvora. Tema je veoma šturo obrađena u postojećoj literaturi, tako da su neki dijelovi rada pisani većinom od vlastitog zapažanja sa terena. Većina istraživača koji su istraživali ovo područje svoje zanimanje su usmjeravali na stočarstvo, narodnu arhitekturu, običaje, usmena predanja, dok su podaci o ovoj temi veoma oskudni i usput pomenuti. Pošo se radi o terenu koji je kroz svoju prošlost bio relativno fizički izloliran, samo rijetki su se odlučivali bave se istraživanjem ovog terena, što je jedan od uzroka slabe istraženosti ove i još nekih tema.

Uvidom u stanje na terenu, ustanovljeno je da za neke objekte koji su istraživa-ni, primjer čatrnje/cisterne i bunari, postoji obilje materijala što iziskuje obimna i sistematska istraživanja. Buduća istraživanja mogu se proširiti na još neke naučne


80

discipline, kao na primjer fizička analiza vode/kišnice u cisternama, njena baktero-loška ispravnost, kvaliteta vode za piće, monitoring tekućih voda itd.

Objekti tradicionalnih sistema korištenja vode atraktivni su i mogu se ukom-ponovati u turističke ponude seoskog turizma ovog kraja. Područje je planirano za stupanj zaštite u rangu nacionalnog parka Bjelašnisa, Visočica, Treskavia i kanjon Rakitnice, gdje bi kanjon Rakitnice bio prva zona ili nukleus budućeg nacionalnog parka. Donošenje zakona o proglašenju je dugoj proceduri koja traje već nekoliko godina u nadležnim institucijama Bosne i Hercegovine. Svakodnevno djelovanje čovjeka ostavlja posljedice i lagano uništava prirodne i društvene vrijednosti ovog područja.

PRILOG 1:Karta područja: (2002.), Autokarte Bosnien–Herzegowina, M = 1 : 250 000, Freytag–Berndt, Wien) image01

Mirnes Hasanspahić

81

LiteraturaAličić S. Ahmed, prevod i uređenje (2008), Sumarnom popisu Sandžaka Bosna iz 1468/69.

godine, Islamski kulturni centar Mostar;Aličić S. Ahmed priredio (1985), Poimeničnom popisu Sandžaka Vilajeta Hercegovina,

Sarajevo;Aličić S. Ahmed (2000), Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, Svezak I/1 , pp

11–354;Anđelić, Pavao, (1975), Historijski spomenici Konjica i okoline, Konjic;Ballif Philip, (1901), Sa Bjelašnice, Nada, br. 19., 1.10.1901.g. p.302.;Bašagić Mirza (1997), Prilog historijatu istraživanja krša u Bosni i Hercegovini, Naš krš, XVII,

30, Sarajevo, pp 29–39;Beljkašić–Hadžidedić Ljiljana. (1999), Bošnjačka nošnja na Bjelašnici, BKC Sarajevo;Bešlagić Šefik, (1971), Stećci, kataloško–topografski pregled, Sarajevo;Bugarski Astrida, (1968), Mlinice u Hercegovini, GZM n.s., Etnologija, Sv. XXIII, pp 139–177; Cvijić Jovan, (1922), Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje, I, Beograd;Cvijić Jovan, (1987), Antropogeografski spisi, Beograd;Evans Artur, (1973), Pješke kroz Bosni i Hercegovinu tokom ustanka avgusta i septembra 1875.,

Drugo izdanje, Sarajevo;Gams Ivan, (2004), Kras v Sloveniji – v prostoru i času, Ljubljana;Gušić Branimir, (1971), Čovjek i priroda u krasu kroz stoljeća, Simpozij o zaštiti prirode u

našem kršu, Zagreb, 2. i 3. listopada 1970. JAZU, Zagreb, pp7–21;Kanaet Tvrtko, (1955), Podveležje i Podvelešci, Naučno društvo BiH, Djela, Knjiga VI,

Odjeljenje istorijsko–filoloških nauka, Knjiga 5, Sarajevo;Kranjc Andrej, od sodelovanju Nađa Zupan, Hajna in Tanja Zupan, (2006),“OSNOVE

KRASOSLOVJA“ (1_Osnovni pojmi geografije krasa), Znastvenoraziskovalni centar SAZU, Institut za raziskovanje krasa, Univerza v Novi Gorici, ZA INTERNO UPORABO, Postojna;

Lepirica Alen (2006), Geomorfološke značajke kanjona Rakitnice i njegovo geoekološko vrednovanje, (desertacija), Univerzitetu u Zagrebu, Prirodoslovni fakultet. Zagreb;

Marković Mirko, (1975), Sezonska stočarska naselja na dinarskim planinama (Antropogeografska promatranja), Zbornik za narodni život i običaje južnih Slovena JAZU/HAZU, Knjiga 46, Zagreb, pp 253–296;

Mulaomerović Jasminko, (1982), Ekspoatacija leda iz pećine Bosne i Hercegovine, Naš krš, br. 12–13, Vol. VI, Sarajevo;

Mulaomerović Jasminko at al. (2006), Katastar speleoloških objekata Bosne i Hercegovine, SP Speleododo, Sarajevo;

Odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Nekropole sa stećcima, starim nišanima i ostaci srednjovjekovne građevine na lokalitetu Dolovi, selo Umoljani, prirodno i historijsko područje (2009), Odluka Broj: 02–2–40/2009–28, Dostupno na Internetu: www.kons.gov.ba


82

Odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Graditeljska cjelina – Džamija u Umoljanima, (2008), Broj: 06.1–02–110/07–9, Dostupno na Internetu: www.kons.gov.ba

Odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Selo Lukomir (Gornji Lukomir), kulturni krajolik, Odluka Broj: 02–2–40/09–47 od 9.7.2009; Dostupno na Internetu: www.kons.gov.ba

Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550. godine / obradili Fehim Dž. Spaho, Ahmed S. Aličić; priredila Behija Zlatar – Sarajevo: Orijentalni institut, 2007 (Sarajevo: Bemust) – XXII, (Monumentaturcica. Historiam slavorum meridionalium illustrantia; Ser. 2 T12, Defteri; knj. 5) Obrađeno prema: Defter–i mufassal–i Liva–i Klis;

Pasch Karlo, (1902), Rimska mjesta u konjičkom kotaru, GZM, A, Knjiga 3, Sarajevo, p. 331;Petrič Metka (2006), OSNOVE KRASOSLOVJA (6 Osnove hidrologije krasa), Za interno

uporabo, Znastvenoraziskovalni centar SAZU, Institut za raziskovanje krasa, Univerza v Novi Gorici, ZA INTERNO UPORABO, Postojna;

Popović Jovo, (1932), Ljetni stanovi (mahale) na planini Bjelašnici, GZM, Sveska za prirodne nauke, XLIV, Sv. 1, pp 91–95;

Popović Jovo, (1963), Stoćarska kretanja u BiH, GZM, Etnologija, n.s. sv. XVIII, pp 105–119;Popović Jovo, (1935), Kroz planine Bosne i Hercegovine, Izdanje: Planinarskih društava u

Saraјevu 1935;Richter Eduard, (1905), Prilozi zemljopisu Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja,

Sarajevo, pp 257–414;Riđanović Josip (1971), Rasprostranjenost i geografske značajke voda na Dinarskom kršu,

Simpozij o zaštiti prirode u našem kršu, Zagreb, 2. i 3. listopada 1970. JAZU, Zagreb, pp 35–43;

Roglić Josip, (1956), Prilog poznavanju humljačkog stočarstva, Geografski glasnik, No. 18., Zagreb;

Skok Petar, (1971), Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb;Šamić Midhat, (1962), Jedna Francuska naučna ekspedicija u Bosni i Hercegovini 1898 .godine,

Glasnik arhiva i Društva arhivista Bosne i Hercegovine, God. II, Knjiga II, Sarajevo;Škaljić Abdulah, (1966), Turcizmi u Srpsko–hrvatskom jeziku, Izdavačka kuća “Svjetlost“,

Sarajevo;

Geografske karte:Topografske karte M = 1:25.000, Sekcije: Bjelašnica–zapad, Bjelašnica istok, Bradina–1, VGI,

Beograd;Autokarte Bosnien–Herzegowina, (2002.), M = 1:250.000, Freytag–Berndt, Wien;

Mirnes Hasanspahić

KANALI ZA TRADICIONALNO NAVODNJAVANJE U DOLINI DREŽANJKE

CHANNELS FOR TRADITIONAL IRRIGATION IN THE VALLEY OF DREŽANJKA

Mirnes Hasanspahić1

SažetakRijeka Drežanjka izvire ispod obronaka Male Čvrsnice i teče kroz duboku krašku dolinu dugu približno 20 km. Drežanjka je manja kraška rijeka čija količina vode zavisi od količine pada-vina i topljenja snijega na planinama. Stanovnici ovih naselja kroz prošlost su koristili vodu iz Drežanjke u različite svrhe. Najpoznatiji način iskorištavanja jesu vještački prokopani kanali za navodnjavanje (“natapanje”) malih i škrtih poljoprivrednih površina. Takvim navodnja-vanjem stvoreni su bolji uvjeti za zemljoradnju. Uzgajane su žitarice: kukuruz, pšenica, ječam i raž; povrće: krompir, kupus, grah, luk“arpadžik”. Raspodjela vode iz kanala određivala se prema položaju sunca u dnevnoj raspodjeli, i prema položaju zvijezda u noćnoj raspodjeli vode iz kanala.

Summary River Drežanjka rises beneath the slopes of Mala Čvrsnica and flows through a deep karst val-ley approximately 20 km long. Drežanjka is a less rocky river whose volume of water depends on rainfall and melting snow in the mountains. The residents of these settlements through the past used water from Drežanjka for different purposes. The best known way for using water are artificially dug canals for irrigation (“soak”) of the small and scarce agricultural lands. Such irrigation created better conditions for agriculture. People cultivated grains: corn, wheat, barley and rye; vegetables: potatoes, cabbage, beans, onions “arpadzik”. The distribu-tion of water from the canal is determined by the position of the sun in the daily distribution, and by the position of stars in the night–time allocation of water from the canal.


84

Rijeka Drežanjka izvire ispod obronaka Male Čvrsnice i teče kroz duboku kraš-ku dolinu dugu približno 20 km. Dolina se duboko usjekla između planina Čabulje i Čvrsnice od istoka ka zapadu. Drežanjka je manja kraška rijeka čija količina vode zavisi od količine padavina i topljenja snijega na planinama. Uz Drežanjku je smje-šteno nekoliko naseljenih mjesta poznatih pod zajedničkim imenom – Drežnica, odnosno Gornja Drežnica i Donja Drežnica.

Ojkonim Drežnica i hidronim Drežanjka nastali su u vezi sa zemljištem koje je vlažno i koje obiluje vodom, tačnije rečeno, po biljci drezga (vodeni hren, ločika, lat. Nasturtium Officionale) koja raste na takvom tlu (Palavestra, 1982).

Stanovnici ovih naselja kroz prošlost koristili su vodu iz Drežanjke u različite svrhe i na različite načine. Najpoznatiji način korištenja vode jesu vještački proko-pani kanali za navodnjavanje (“natapanje”) malih i škrtih poljoprivrednih površina. Sredozemni klimatski utjecaji koji prodiru od juga dolinom rijeke Neretve, prodiru i u dolinu Drežanjke, a pogotovo se osjete u donjem toku oko njenog ušća. To dovodi do sušnih ljetnih perioda, u kojima Drežanjka ipak ne presuši.

Ta sušna ljeta i obradive površine smještene relativno blizu rijeke primorale su stanovnike Drežnice da ručno, potpuno bez pomoći modernih mašina, prokopaju kanale, ili bolje rečeno mrežu kanala, duž cijele riječne doline Drežanjke. Takvim

Mirnes Hasanspahić

85

navodnjavanjem stvoreni su bolji uvjeti za zemljoradnju. Uzgajane su žitarice: kuku-ruz, pšenica, ječam i raž; povrće: krompir, kupus, grah, luk. Drežnica je bila poznata i po uzgoju sjemenskog luka “arpadžik” koji je zahtijevao stalno navodnjavanje.

Drežnica je još u srednjem vijeku bila poznata po izvozu svojih žitarica Dubrovniku. Na što upućuju neki pisani dokumenti iz druge polovine 14. stoljeća u kojima se spominje prodaja žitarica u Dubrovnik od strane Radoslava Mesnovića iz Drežnice, predpostavlja se da se radi o žitaricama koje on izvozi iz Drežnice (Niškanović, 1991).

Postoji više naziva za kanale: jaruga, žlib (žlijeb), oluk, jaz. Kanali su društveno, seosko dobro. Princip raspodjele i korištenje vode iz kanala utvrđivan je već pri-likom gradnje kanala. Pravo na vodu imali su svi oni koji su učestovali u gradnji, probijanju kanala. Raspodjela je bila uređena i vršila se na tradicionalni način: na “čela” (vremenski interval natapanja). Dva čela su 24 sata, jedno čelo je 12 sati – dan i noć, pola čela je dan. Vrijeme je određivano prema položaju sunca u dnevnoj raspodjeli, i prema položaju zvijezda u noćnoj raspodjeli vode iz kanala. U zasoku Bunčići nekada su postojali kamenovi (“biljezi”), danju se pratila njihova sjenka. To je bio namjenski solarani sat za određivanje vremena “reda” natapanja za korisnike kanala. Vremenom su se obradive parcele naslijedstvom usitnjavale, a sve više se za mjerenje vremena upotrebljavao sat, tako da se od pojave sata vrijeme natapanja “topljenja” mjeri na sat (60 minuta). Prilikom naslijeđivanja ili prodaje zemljišta koje je imalo kanale, ili kroz koje su bili prokopani kanali, uvažavalo se običajno pravo. Pravo na vodu se sticalo učešćem i doprinosom u izgradnji kanala, to se pravo pre-nosilo sa starog na novog vlasnika zajedno sa zemljištem koje se kupuje ili naslijeđu-je (Palavestra, 1982; Stojaković, 1982).

Dolina Drežanjke privlači pažnju “putnicima“ koji su posjetili ovaj kraj još u 19. stoljeću i ostavili o tome pisani trag. Vojni ljekar iz Mostara dr. Radivoj Simonović, 1890. godine službeno posjećuje Drežnicu i pravi svoje “Bilješke sa puta 1890.“, objavljene u “Javoru“, listu za zabavu, pouku i književnost, 1893. godine u Zemunu, pod naslovom “Drežnica u Hercegovini – bilješke sa puta 1890“. Članak je kasnije u skraćenom obliku prenesen u planinarskom časopisu Naše planine, br. 9–10, objav-ljen u Zagrebu 1964. godine pod naslovom “Kod ‘Turaka’ u Drežnici“. Simonović primjećuje problem ljetnih velikih suša i da zemljište koje se obrađuje “ne može da drži vlagu“ te spominje kanale za natapanje koje naziva “olucima“:

Velika je muka na ovim njivama ljeti, jer ne mogu da drže vlagu. Iz krečene zemlje brzo se voda ispari, pak bi se još prije žetve sve osušilo, da nisu svu-da sprovedeni oluci, kojim dolazi voda iz Dušne rijeke pa natapa zemlju. (Simonović, 1964. p. 216)

Kanali za tradicionalno navodnjavanje u dolini Drežanjke

86

Simonović je dva puta bio u Drežnici. Drugi puta je to boravio u julu 1907. go-dine, kada se iz Jabalnice dolinom Dive Grabovice penje na Čvrsnicu i sa Blidinja se spušta u Gornju Drežnicu. Kao i prošli puta i tada Simonović spominje da je voda sprovedena “preko kukuruza” (Simonović, 1909).

Sistem za navodnjavanje uz Drežanjku nije jedini primjer korištenja kraških rije-ka za navodnjavanje obradivih površina. Putopisac i etnograf Ivan Fanjo Jukić putu-jući iz Dubrovnika prema Fojnici u srednjoj Bosni, 1840. godine, bilježi da je sistem za navodnjavanje postojao i uz rijeku Bunu lijevu pritoku Neretve. Voda se crpila uz pomoć vještački sagrađenih “vitlova”.

Niže mosta umješno napravljeni su vitlovi s kojima se ljeti vezirovi natapaju perivoji jedan sat duljine, u kojima su zasađene sve vočke koje talijansko pod-neblje proizvodi. (Jukić, 1953. p. 51)

Pored ovog primjera natapanja zemljišta Ivan Franjo Jukić usputno pominje na-tapanje kanalima uz rijeku Bosnu u Zenici u nekraškom području. Na pomenutom putovanju iz Dubornika ka srednjoj Bosni, Jukić je prošao dolinom Neretve i tom prilikom je prešao preko rijeke Drežanjke na njenom ušću u Neretvu, ali se nije puno zadržao pa nam ne ostavlja puno podataka, sem podatka o dva kamena mosta

Mirnes Hasanspahić

87

preko Drežanjke, od kojih je jedan oštećen “vodom iskvaren”, a drugi cio “pô sata” iznad njeg. Jedan od kamenih mostova je postojao sve do potapanje ušća Drežanjke vještačkim akumulacionim jezerom Salakovac na Neretvi. Tom prilikom je most bio demontiran uz numeraciju kamenih blokova radi izmještanja uzvodno, ali projekat izmještanja nije nikada završen, a kameni blokovi vremenom nestali.

Praksa natapanja zemljišta bila je poznata i u drugim bezvodnim područjima Hercegovine (u dolini Trebižata, u okolini Trebinja, u Stocu uz Bregavu). U Mostaru je postojao sistem kanala za snadbjevanje vodom domaćinstava (za kućnu upotrebu), za snadbjevanje nekih privrednih i vjerskih objekata (džamija), za komunalne svrhe (pranje ulica i razhlađivanje u vrelim ljetnim danima) i za zalijevanje bašči. Voda koja se koristila u mostarskim kanalima je navođena iz rijeke Radobolje (Mujić, 1956).

Kanali za natapanje postoje i danas u Drežnici, koriste za navodnjavanje obra-divih povšina i bašta, ali sigurno manjih površina nego nekada. Kanali su relativno dobro očuvani, na nekim mjestima je upotrijebljen beton za popravku ili nadograd-nju kanala. Kao rijetkost materijalne kulture i obimnosti mreže kanala ovaj sistem kanala ima sve uslove da bude pod određenom vrstom zaštite kao spomenik materi-jalne kulture ili jedan segment zaštičenog kulturnog krajolika.

Literatura:Jukić Ivan Franjo, (1953), Putopisi i istorisko–etnografski radovi, “Svjetlost” Sarajevo;Mujić A. Muhamed, (1956), Stari mostarski vodovod, Naše starine III, Sarajevo, 189–194;Niškanović, Miroslav, (1983), Porijeklo stanovništva Drežnice, Glasnik Zemaljskog muzeja u

Sarajevu, (Etnologija), Sarajevo, 127–180.Palavestra Vlajko, (1982), Drežnica u Hercegovini – Zabilješke o prošlosti i narodnoj kulturi,

Hercegovina, Mostar, br. 2, 91–123; Radić Ante, (1899), Izvještaj o putovanju po Bosni I Hercegovini, Knjiga 4, Zbornik za narodni

život i običaje JAZU, 252–324;Simonović Radivoj, (1964), Kod ‘Turaka’ u Drežnici, Naše planine, Zagreb, br. 9–10, 211–218;Simonović Radivoj, (1909), Preko Čvrsnice u Drežnicu, Planinar – Vijesnik ‘Hrvatskog

planinarskog društva u Zagrebu’, Broj 3–6, God. XII, Zagreb, 33–47;Stojaković Velibor, (1982), Etno–socijalni okviri života stanovništva Drežnice, Glasnik

Zemaljskog muzeja u Sarajevu (Etnologija), br. 37, Sarajevo, 189–219;

Kanali za tradicionalno navodnjavanje u dolini Drežanjke

DIPLOMSKI STUDIJ “ISTRAŽIVANJE I UPRAVLJANJE KRŠEM” U MEĐUGORJU

THE GRADUATE STUDIES INITIATIVE FOR “KARST RESEARCH AND MANAGEMENT” IN MEĐUGORJE

Ivo Lučić1,2

SažetakPredstavljena je ideja o osnivanju Diplomskog studija “Istraživanje i upravljanje kršem“. Početak rada planiran je za akademsku godinu 2012/2013. na Fakultetu društvenih znanosti dr. Milenka Brkića u Međugorju. Njegovo osnovno programsko obilježje su dvije skupine kolegija: 1) zajednička jezgra osnovnih karstoloških kolegija i 2) nekoliko različitih skupina izbornih kolegija koji pokrivaju zasebna znanstvena i praktična djelovanja na kršu. Formalno je organiziran kao jedan smjer studijskog programa zaštite okoliše. Koliko je poznao, to je jedni sveučilišni studij krša prvog i drugog stupnja u regiji, a i znatno šire.

SummaryPresentation to establish a Graduate Studies program in the area of “Karst Research and Management”. Its launch would be planned for the beginning of the 2012/2013 academic year at the Faculty of Social Sciences, under Dr. Milenko Brkic in Medjugorje. The program would feature two areas of study: 1) the basic fundamentals of core karstological knowledge, and 2) a variety of elective courses covering both theoretical (scientific) knowledge and also practical components. This would be a formally organized component branching from Environmental Protection Studies; it would be the only of its kind offering this type of comprehensive and indepth karst program in the region.

1 Speleološka udruga “Vjetrenica – Popovo polje”, Ravno2 Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Međugorje

89

Na području Dinarskog krša, krša s najslavnijom krškom, povijesti u svijetu, još uvijek ne postoji riješeno pitanja obrazovanja za poznavanje i upravljanje kršem. U srednjoškolskim udžbenicima geografije krš se spominje kao jedna vrsta reljefa i objašnjenja su njegova osnovna obilježja. Na nekoliko sveučilišnih programa ge-ografije, geologije, građevinarstva i sličnih, postoje kolegiji krša (fizička geografija krasa, geografija krasa i geologija krasa; geografija krša, geologija krša, hidrogeologi-ja krša) ili se u okviru drugih predmeta daju informacije o kršu kao npr. hidrologija na studijima građevinarstva. Međutim, ne postoji samostalni studij koji bi osposo-bio za cjelovito razumijevanje, te istraživanje i upravljanje kršem.

Narednu akademsku godinu, 2012/2013., na Fakultetu društvenih znanosti dr. Milenko Brkić u Međugorju, studenti/ce će moći upisati posve nov i jedinstven di-plomski studij: Istraživanje i upravljanje kršem. To jedan od dva nastavka sveučiliš-nog preddiplomskog studija Turizam i ekologija. Mogu ga upisati prvostupnici/e ra-zličitih usmjerenja, koji se žele osposobiti za istraživanje, upravljanje i gospodarenje kršem, odnosno najširi spektar djelovanja na području krša.

Studijski program Studij je postavljen tako da može odgovoriti na veći broj zahtjeva brige o kršu: oko-lišne, istraživačke, kulturne, upravljačke, gospodarske, etnološke, itd. U skladu s tim, program je promjenjiv omjer između široko orijentiranih znanja o kršu i pro-dubljivanja specijalnosti ovisno o interesima polaznika/ca. Umjesto uobičajenog dis-ciplinarnog pristupa, studij spaja i prilagođava razne struke oko specifičnih tema i problema s kojima se susreće život na topivim stijenama. Zato je postavljena čvrsta jezgra osnovnih karstoloških kolegija, te veliki popis izbornih kolegija.

Tijekom četiri semestra, polaznici/e trebaju položiti ukupno 17 kolegija i di-plomski rad, od čega je 11 obaveznih kolegija i preostalih 6 izbornih. Tih 6 kole-gija polaznici/e mogu birati između više od 40 izbornih kolegija. Tako, na I. se-mestru predviđeni su obavezni kolegiji Osnove fizičke karstologije, Povijest krša i Dinarski krš i druga područja krša; na II. semestru kolegiji Voda u kršu, Krški oblici i Ekologija krša; na III. semestru Okršavanje, Živ svijet krša i Kulturna karstologija, a na IV. semestru Terenska istraživanja krša i monitoring i Upravljanje zaštita krša.

Izborni predmeti iz područja prirodne znanosti (geoznanosti i bioznanosti) su: Geografija krša, Geologije krša (specifična pitanja), Krške stijene (sedimentologija i petrografija krša), Tla na kršu, Klimatologija, Odabrani krški oblici, Krški sedimenti, Flora i vegetacija krša, Šume na kršu, Biogeografija, Paleontologija kralješnjaka, itd.

Izborni predmeti iz područja tehničkih znanosti (inženjerski pristup) su: Prirodni resursi, Građenje na kršu, Vodoopskrba i odvodnja, Upravljanje otpa-dom na kršu, Održiva energija na kršu, Prostorno planiranje na kršu, Upravljanje i

Diplomski studij “Istraživanje i upravljanje kršem” u Međugorju

90

gospodarenje tlima na kršu, Upravljanje i gospodarenje šumama na kršu, Prirodni i antropogeni hazardi u kršu, te Uređenje i restoracija krša (pećina i riječnih tokova).

Izborni predmeti iz ekonomskog sektora: Održivi razvoj na kršu, Ekonomika lokalnog razvoja na kršu i Turizam krških područja; a izborni predmeti iz cjeline znanost, istraživanja i komuniciranje su Metode istraživanja krša, Kartografija, GIS, Historija speleologije te Krš i javnost.

Izborni predmeti iz cjeline povijest, etnologija i opća kultura su: Povijest upo-trebe krša, Etnologija Dinarskog krša, Kulturni krajolici krša, Krška arheologija, Tradicionalna arhitektura na kršu, Sakralni krš, te Komparativna studija slučaja krških polja.

Izborni predmeti iz prava i upravljanja su: Pravni aspekti zaštite krša, Osnove upravljanja okolišem u EU, Krš i Svjetska baština te Incidenti na kršu i krizno upravljanje.

Pored toga, polaznik/ce tijekom svojih studija imaju mogućnost izabrati neki tematski ili problemski sadržaj od kojeg će, zajedno s mentorom, oblikovati potpuno nov, vlastiti izborni predmet. Time se nastoje pokriti zahtjevi koje se mogu pojavi-ti oko istraživanja i zaštite krša, koja dolaze iz gotovo svih znanstvenih područja. Fakultet na kojem se izvodi studij radi kroz izvanredni način studiranja, tako da se nastava održava u nekoliko vikend–turnusa. To svakako nije povoljna okolnost za ovakav tip studija. Zato će se na njemu nastojati razviti suradnja predavača i pola-znika/ca kojom će se nastojati ostvariti potreban udjel vlastitih istraživanja i teren-skog rada.

Uvjeti za upis, mogućnost zaposlenja i nastavka studijaPredavači su doktori karstologije iz BiH, Hrvatske i Srbije, koji su svršili postdiplom-ske studije karstologije na Sveučilištu Nova Gorica u Sloveniji. Također, uspostavlje-na je suradnja s nizom stručnjaka različitih specijalnosti iz regije, među kojima ima i vodećih svjetskih stručnjaka, koji će biti angažirani ovisno o potrebama.

Ovim studijem najslavniji krš na svijetu, Dinarski krš, dobio je na svom područ-ju akademski program diplomske razine. Studij krša primarna je potreba razvoja. Prilagođen je širokom spektru potreba. Mogu ga studirati oni koji imaju diplomu nekog prirodoslovnog preddiplomskog studija, tehničkog ili društvenog studija: ge-ografije, geologije, kemije, fizike, biologije, šumarstva, agronomije, zaštite okoliša, graditeljstva, etnologije i antropologije ili drugih sveučilišnih studijskih programa koje će razmotriti i posebno odobriti nadležno fakultetsko tijelo i, ako je potrebno, odrediti diferencijalne ispite.

Na studiju krša oni mogu dobiti nastavak specijaliziran za specifične probleme ove vrste reljefa ili pak najširi krug znanja iz svih područja karstologije. Primjerice, biolog će pored osnovnih geoznanstvenih krških predmeta naučiti kršku biologiju,

Ivo Lučić

91

biospeleologiju i biogeografiju, šumar će biti upućen u šumarske probleme krša na njemu prijateljski način, a etnolog ući u kreativni dijalog između tradicijske kulture i krškog krajolika. Pored planiranog studija, Fakultet održava međunarodne znan-stvene skupove Čovjek i krš, te pokreće izdavačku djelatnost, a planira i osnivanje instituta za krš. Te znanstveno–istraživačke aktivnosti na kršu, povoljno su okružje za razvoj studija krša. Studenti/ce će imati priliku postupno se uključivati u svijet aktualnih problema krša, u svijet znanosti, itd.

Magistar istraživanja i upravljanja kršem može se zaposliti na širokom spektru radnih mjesta: u tvrtkama za istraživanje, nadzor i izvođenje inženjerskih radova, u upravama i ustanovama koje se bave prosvjetom, kulturom, zaštitom okoliša i prirode, i drugima. Dosadašnji sustavi i nomenklature nisu poznavali karstologiju. Međutim, karstologija daje obrazovanje i osposobljavanje upravo za rad na kršu. I to se treba prepoznati. Ovom studiju i znanstveno–istraživačkim djelatnostima oko njega pada u obavezu i otvaranje javnosti za ova pitanja.

Program studija je usklađen s programom postdiplomskog Studija karstologije na Sveučilištu Nova Gorica u Sloveniji. Također, koncipiran je tako da omogućuje nastavak i usavršavanje na nizu prirodoslovnih, tehničkih i društvenih studija.

NapomenaZahvaljujem Janet Alilović na engleskim ispravkama teksta.

Diplomski studij “Istraživanje i upravljanje kršem” u Međugorju

Documents

NK br. 44-45. 2012