Mekteba šejha Muhammeda bin Abdulwehhaba

8/7/2019 Mekteba šejha Muhammeda bin Abdulwehhaba

http://slidepdf.com/reader/full/mekteba-sejha-muhammeda-bin-abdulwehhaba 1/268





Mekteba (biblioteka) šejha Muhammeda bin ’Ab ulWehhāba

3

ب ه و ل ا د ع ن

Mekteba (biblioteka) šejhaMuhammeda bin ’Ab ulWehhāba




4

“O vi koji vjerujete, sebe i poro ice svoje čuvajte o vatre čije de gorivo lju i i kamenje biti .. .” (sūra et-Tahrim, 6. ājet)

Iz avač:

''Kelimetul-Haqq'' u saradnji sa d žemā'atom Ensārud -d ī n

Autor:

Šejh Muhamme bin ’Ab ulWehhāb

Prijevod:

Grupa prevodilaca

Lektura teksta:

Ebū Ahmed

Preporučujemo:

www.kelimetul-haqq.org

www.el-tewhid.com

www. islām.si

V A Ž N A N A P O M E N A !

Svako kopiranje i umnožavanje ove knjige ili bilo kojeg njenog ijela bez o obrenja iz avača jeveoma pohvaljeno i preporučljivo !

http://www.kelimetul-haqq.org/


http://www.el-tewhid.com/


http://www.islam.si/










5

PREDGOVOR

U ime Allāha, Milostivog, Samilosnog! Sva hvala pripada samo All āhu i neka je salawāt iselām na Allāhovog Poslanika, Muhammeda sina 'Abdull āha, salla llāhu ' alejhi we sellem,njegovu porodicu, sve ash ābe i sve koji ga slijede do Sudnjeg Dana. A zatim:

Ova knjiga sa rži zbirdjela, preve enih na naš jezik, od autora šejh a Muhammeda bin’Ab ulWehhāba. Šejh je tokom svog života pisao krada jela kojima je htio olakšati učenjeislāmskog vjerovanja ljudima svih uzrasta. U svojim djelima on upozorava na zablude koje su semasovno proširile želedi a se lju i prihvate čistevjere, bez primjesa novotarija koje je šejtanunio među lju e. O vradajudi o zla, šejh upuduje na ono što naređuje Allāh i Njegov Poslanik,

salla llāhu ' alejhi we sellem, i navodi šerī'atske okaze kao argumente kojima se lju i morajupokoriti.

Allāhov Poslanik, salla llāhu ' alejhi we sellem, je poslan zabludjelom narodu da ga izvede iztmina zablude u svjetlo pravovjerja. Zato je jedne prilike rekao, salla llāhu 'alejhi we sellem :'' Primjer mene i vas je kao primjer čovjeka koji je naložio vatru pa su leptiri i skakavci počeli da upadaju u nju, a on ih odvra da. Ja vas ržim za rubove o jede, a vi mi se otimate iz ruku.'' 1

Poslije njegove smrti , na čelo onih koji naređuju obro a o vradaju o zla stavljeni suučenjaci, koji su o Allāhovog Poslanika, salla llāhu ' alejhi we sellem, naslijedili ispravno i

plodonosno šerī'atsko znanje. Naime, rekao je All āhov Poslanik, salla llāhu ' alejhi we sellem :'' Učenjaci su naslje nici vjerovjesnika, a vjerovjesnici nisu u naslje stvo ostavili ni inare ni dirheme, nego su ostavili znanje. Pa ko njega uzme, uzeo je vrijednu i veliku stvar. '' 2

Šejtanov najpriorite tniji cilj je o vesti čovjeka u nevjerstvo, kako bi upropastio njegov životna ovom i na onom svijetu, te a tako zaje no zasluže vječnu žehennemsku patnju. Šejtanovaborba protiv sljedbenika Istine je, prije svega, usmjerena ka iskrivljenju islāmskog vjerovanja,koje predstavlja temelj svih temelja u vjeri. Nakon zapadanja u nevjerstvo, čovjeku ne korističinjenje obrih jela, te je tako njegov trud uzaludan.

Prenosi se da je 'Abdull āh ibn 'Umer, radija llāhu 'anhumā , rekao: '' Dodi de vrijeme ka a dese lju i okupljati u mes ži ima, ali među njima nede biti vjernika! '' 3

Slično se prenosi a je 'Abdullāh ibn 'Amr, radija llāhu 'anh, rekao: '' Dodi de vrijeme ka ade lju i obavljati ha ž ž , klanjati i postiti, a među njima nede biti vjernika! '' 4

1 ha īth bilježi imām Muslim. 2 ha īth bilježe imām Ahmed i drugi sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.3 Es-Sunne, Hallal, br. 1308.




6

Zato bogobojaznom čovjeku ispravno islāmsko vjerovanje pre stavlja najbolji štit kojim sebrani od šubhi (sumnji) koje se šire u vremenima fitneta (smutnji). Mnogim lju ima šejtanprikaže zlo kojeg čine lijepim, pa misle a su na pravom putu, a što je , bez sumnje, plodneznanja.

'' …i šejtan im je lijepim prikazao ono što su ra ili. '' 5

'' Zar je onaj koji je bio u zablu i, a koga smo Mi oživili i ali mu svjetlo pomodu kojeg se međulju ima krede, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? A nevjernicima se čini lijepim tošto oni ra e. '' 6

Zato, ako bi bilo kojeg sljedbenika vjer ā mimo islāma upitao zašto čini kufr (nevjerstvo) – on bi najvjerovatnije odgovorio riječima: ''Ja zapravo bježim o kufra i ja ovo ra imda bih sesačuvao kazne nakon smrti.''

Stoga je ova knjiga (inšā'Allāh) jako korisna za sve one koji se žele po učiti vjerovanju sakojim je Allāh za ovoljan i koji žele a nauče oblike zablu ā,kako bi se ih sačuvali.

4 ''Ittihaful- Džemā'ah'' , Hamū et-Tuwej žirī,2/68.5 sūra el-En’ām, 43. ājet 6 sūra el-En’ām, 122. ājet




7

Biografija šejhul-islāma Muhammeda bin’Ab ulWehhāba, rahimehull āh

On je šejhul-islām, imām Muhammed sin ' Ab ulWehhāba sin Sulejm āna sin 'Alija et-Tem ī m ī el-Hanbel ī , reformator islāma na Arapskom poluostrvu u 12. vijeku nakonvjerovjesničke hi žre. Rođen je 1115. go ine po hi žri, tu je o rastao i o gojen je na lijep način. Učio je pre svojim ocem u mjestu 'Ujejna. Ovo je mjesto gdje je i ukopan, Allāh mu sesmilovao. Qur' ān je počeo učiti veoma rano. Ulagao je veliki tru u proučavanju i prosvjeti predsvojim ocem, šejhom 'Ab ulWehhābom bin Sulejm ānom. On je bio veliki feq ī h i sposobniučenjak. Bio je qadija u mjestu ' Ujejna. Nakon što je ostigao punoljetnost, Muhammed jenamjerio a obavi ha ž. Tamo je o slušao nešto o znanja pre tamošnjim učenjacima Haremišerīfa. Zatim je otišao u Me ī nu, neka je na onoga koji ju je nastanio ( Allāhovog Poslanika,salla llāhu 'alejhi we sellem) najvrijedniji blagoslov i spas. Tamo se sastao sa med ī nskimučenjacima. Boravio je u Me ī ni jedno vrijeme i uzeo je znanje pred dvojicom poznatihmed īnskih učenjaka tog vremena, a to su: šejh 'Abdull āh, autor knjige "El-Uzbul faid fi 'ilmil fer ā' id" , kao što je učio i pre šejhom Muhamme Hajat es-Sindijem, u Med ī ni. Ovo su dvojicanajpoznatijih učenjaka Me ī ne od koj ih je svoje znanje stekao šejh Muhammed.

Šejh je otputovao u potrazi za znanjem u 'Ir āq. Namjerio se u Basru, gdje se susreo sanjenim učenjacima. Pre njima je uzeo o znanja onoliko koliko je Allāhhtio, i tamo je ipre očio a'wu u Allāhov tewhid. Ljude je pozvao u sunnet. Ljudima je pokazao da je obaveza

svih muslimana da svoju vjeru crpe iz Allāhove Knjige i sunneta Allāhovog Poslanika, salla llāhu'alejhi we sellem . O tome se raspravljao i opominjao. Tamo je vo io rasprave sa učenjacima.Najpoznatiji o njegovih šejhova tog pre jela je bio čovjek po imenu šejh Muhamme el-Me žmu΄i. O njemu su neki o učenjaka Basre govorili loše, tako da su šejh Muhammed injegov gorespomenuti šejh oživjeli i neke neugo nosti, te je zbog toga i napustio Basru. Imaoje namjeru otidi u Šām, ali mu to, zbog nedovoljnih materijalnih sredstava, nije uspjelo. Tako je,nakon Basre, otišao u Zubejr, a o atle je otišao u e l-Ahsā'. Tamo se susreo sa učenjacima g je ihje podsjetio na neke od osnova vjere. Zatim se okrenuo prema mjestu zvanom Hurejmila. I to jebilo, Allāhnajbolje zna, u petoj decenij i 12. vijeka po hi žri. Njegov otac je bioqadija u 'Ujejni,

pa je ošlo o nesporazuma između njegovog oca i vođe ovog mjesta , tako da se odatle preseliou Hurejmilu, ošavši u nju 1139. h. Tako je i šejh ošao u Hurejmilu svom ocu, nakon što se ovaju nju doselio 1139. h., što znači a je njegov olazak u Hurejmilu bio 1140. h. ili nakon toga.Tamo je ostao, ali se posvetio nauci, učenju i a 'wi u Hurejmili sve do smrti svog oca godine1153. h. Neki o stanovnika Hurejmile su se loše ponijeli prema njemu, tako da su pojedinineuračunljivi imali loše namjere a ga se riješe. Priča se kako su mu uskakali preko zi ina avlije,




8

ali su ih neki o lju i primijetili pa su pobjegli. Nakon toga se šejh,rahmetullahi 'alejhi , ponovopreselio u 'Ujejnu.

Razlozi ljutnj e ovih neuračunljivih ljudi je bio taj što je šejh, rahimehullāh, naređivao obroi spriječavao zlo. Po sticao je tamošnje vođe a kažnjavaju prijestupnike i kriminalce, one kojisu napa ali na lju e i otimali im imetke, ucjenjivali ih i tlačili. Pa ka a su uvi jeli a je šejh protivnjih i a nije za ovoljan njihovim postupcima, te a je po sticao vođe a ih kažnjavaju i spriječeih u njihovom zlu, rasr ili su se na njega i naumili su a ga se riješe, ali ga je Allāh sačuvao isklonio.

Uskoro je vijest o šejhu Muhamme u oprla o Muhamme a b in Sa' ūda. Prenosi se da gaje o tome obavijestila njegova supruga. Ko nje su ošli neki o onih koji su željeli obro i reklijoj a obavijesti muža Muhamme a o ovom čovjeku i a ga po stakne na prihvatanje njegoveda'we. Podstakla ga je na to a ga po rži i pomogne. Bila je obra i pobožna žena. Pa ka a jeko nje ušao Muhamme b in Sa 'ūd, em ī r mjesta Der'ijje i okolnih predjel ā, rekla mu je: "Raduj se ovom veličanstvenom plijenu! Ovo je plijen kojeg ti je Allāh potčinio. Čovjek , d ā' ija, koji pozivaAllāhovoj vjeri, poziva u Allāhovu Knjigu, poziva u sunnet Allāhovog Poslanika, salla llāhu 'alejhi we sellem. Kako li je samo divan ovaj ''plijen'' ! Požuri , pa ga prihvati, požuri i pomozi mu. Inemoj se u tome nikada sustezati." Tako je ovaj em īr prihvatio njene prije loge. Otišao je ko šejha, u kudu Muhamme a b in Suwejlima, poselamio ga, a zatim sa njim popričao i rekao mu:"Šejh Muhamme , ra uj se pomodi, raduj se sigurnosti i potpomaganju." A šejh mu jeodgovorio: "I ti se isto tako ra uj pomodi, učvršdenom namjesništvu i lijepom završetku. Ovo jeAllāhova vjera, ko je pomogne – Allāh de njega pomodi, onaj ko je po rži – Allāh de njega

po ržati, a veoma brzo demo osjetiti tragove toga. " Pa je Muhammed bin Sa 'ūd rekao: "Šejh, jadu ti ati prisegu u Allāhovoj vjeri, vjeri Njegovog Poslanika, kao i na žihād na Allāhovom putu,ali se ja bojim, a ako te po ržimo, pomognemo i ove emo te o vrhunca, a deš poželjeti o seliti se u neko rugo mjesto i a deš predi u neki rugi pre io." A šejh je o govorio:"Ne, ja ti

ajem prisegu na ovo: Dajem ti prisegu a je krv za krv, ruševina za ruševinu i a nika nenapustim tvoju zemlju."

Sa olaskom šejha Muhammeda, Der'ijja postaje centar da'we. To je bilo vrijeme kad ješejh osjedao a se nalazi u okruženju koje ga po ržava i koje je više o govaralo njegovoj a'wi.

On je u tome vi io zlatnu šansu a pod učava mase. Na njegovim dersovima bili su prisutni svi,em ī r i njegova porodica, kao i be uini iz okolnih mjesta. Šejh je ržao ersove iz tewh ī da,Qur' āna, had ītha, fiqha, kao i iz arapskog jezika. Der'ij ja je ta oživjela procvat, jer su se lju i izokolnih mijesta počeli oseljavati, tražedi znanje. Kao što mu je popularnost rasla ko naro a,tako je rasla i mržnja fasiqā prema njemu, pa su počeli širiti lažnu propagan u, potvarajudi šejhaza sve i svašta. Šejhova ustrajnost i iskrenost je učinila a se je an io njegovih protivnikaokrenu i postanu njegovi saveznici. Šejh je također, pored da'we, pozivao i u žiha .




9

Delegacije sa cijelog A rapskog poluostrva su mu olazile, avale obedanje a de širititewh ī d u svojim pokrajinama i nare đivati dobro i zabranjivati zlo. Em ī r 'Ujejne ga je pozvao daponovo ođe ko njih i nastavi svoju a'wu, ali je šejh o lučio a ostane g je se nalazi. Mnoge

elegacije su poslate i u zemlje Šāma da ljude uče čistom islāmu.

Kao što je pozivao običan naro , tako je šejh pozivao i vla are a se okrenu o širka i vratese islāmu. Poslao je pisma vlastima i ' ulemi u Ne ž u, Rija u, Khar žu, Qaemu, Hajelu,Wašimu,Sudeiru, Ahsi, Mekki, Med ī ni, kao i S ī riji, Jemenu, Indiji, 'Ir āqu. Mnoga 'ulema ovih zemalja muse o azvala. Oni su nastavili borbu za čisti islām u svojm mjestima, inspirisani šejhovim jelima.

Šejh je cijeli svoj život posvetio islāmskoj da'w i i žiha u sa krajnjom iskrenošdu.Preselioje u mjesecu dhul-qa'de 1206. godine po h i žri, odnosni 1792. godine po Is ā'u, 'alejhis-sel ām.

Rezultat njegove da'w e, žihāda i krajnjeg napora u periodu od 50 godina na Allāhovom

putu, bio je taj a je cijela pokrajina Ne ž vradena uislām. Napušteni su svi oblici širka i narose vratio u islām. Napušteno je slijepo slijeđenje pre aka i tra icija i uspostavljen je šerī'at.Uspostavljena je institucija koja je naređivala obro, a zabranjivala zlo. Mir je zavladao ovimpo ručjem, kako u gra ovima tako i u pustinji.

Nakon šejhove smrti, rahmetull āhi 'alejhi, njegovi sinovi i unuci, n jegovi učenici i ostalipomagači a'we te žihāda nastavili su njegovim putem. Najistaknutiji od njegovih sinova su bilišejh imām 'Abdull āh ibn Muhamme , šejh Husejn ibn Muhamme , šejh 'Ali ibn Muhammed išejh Ibrāhī m ibn Muhammed, a o njegovih unuka šejh 'Ab urRahm ān ibn Hasan, šejh 'Ali ibn

Hasan, šejh Sulejmān ibn 'Abdull āh ibn Muhamme i mnogi rugi. O njegovih učenika je,takođe r, bio i šejh Hame ibn N āsir ibn Muamer i veliki broj učenjaka Der'ijje i drugih mjesta.Oni su nastavili u da'w i i žihā u. Širili su Allāhovu vjeru, pisali su knjige i djela, borili se protivneprijatelj ā vjere. Zalagali su se za rušenje mes ži a i turbeta izgrađenih na kaburovima.Pozivali su u primjenu šeri'ata i ustrajnost u tome. Pozivali su u naređiv anje dobra ispriječavanje zla.




10




11

د ي ح ا ب

Knjiga tewh ī da




12

U ime Allāha, Milostivog, Samilosnog!

(1) ALLĀHOVO PRAVO PREMA LJU IMA I PRAVO LJU I PREMA ALLĀHU

Riječi su Allāha Uzvišenog:

''A žinne ni ljude nisam stvorio (ni zbog čega drugog) , osim a bi Me obožavali.'' 7

I Njegov je govor:

''I doista, poslali smo svakoj zajednici poslanika: '' (Samo) Allāhu 'ibā et čin ite, a klonite setāgūta!'' '' 8

I Njegov je govor:

''A Gospodar tvoj je naredio a ne obožavate (ikoga drugog) , izuzev Njega, a roditeljimaobročinstvo...'' 9

I Njegov je govor:

''I obožavajte Allāha i ne pri ružujte Njemu ništa!'' 10

I Njegov je govor :

7 sūra e h-Dhārijāt, 56. ājet 8 sūra en -Nahl, 36. ājet 9 sūra el-Isrā', 23. ājet 10 sūra en -Nisā', 36. ājet




13

''Reci: '' ođite, proučidu ono što vam je propisao Gospo ar vaš : a ne pri ružujete Njemuništa ...'' '' 11

Ibn Mes'ū , Allāh bio za ovoljan njime, je rekao:

''Ko želi vi jeti oporuku Muhamme a,salla llāhu ‘alejhi we sellem, na kojoj je njegov pečat, nekapročita govor Uzvišenog: 'Reci: '' ođite, proučidu ono što vam je zabranio Gospo ar vaš... '' '' ,sve do : ''I da je ovo ispravni put...'' 12 ''

O Mu'ā ha ibn Džebela,Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi da je rekao:

''Jahao sam sa Vjerovjesnikom, salla llāhu 'alejhi we sellem, na magarcu, pa mi je on rekao: 'OMu'ā he! Znaš li koje je Allāhovo pravo prema lju ima i koje je pravo lju i prema Allāhu?' Rekao sam: 'Allāh i Njegov Poslanik najbolje znaju.' Rekao je: 'Zaista je Allāhovo pravo premalju ima a Ga lju i obožavaju i a Mu ništa ne pri ružuju, a pravo lju i prema Allāhu jeste a

Uzvišeni Allāh ne kažnjava onog ko Mu ništa ne pri ružuje.' Rekao sam: 'Allāhov Poslaniče,hodu li obveseliti svijet (tom ra osnom viješdu)? ' Rekao je: 'Nemoj ih obveseljavati, jer de(zanemariti rad i na to) se osloniti.' '' Zabilježili su ga njih vojica (el-Buhārī i Muslim).

11 sūra el-En'ām, 151.-153. ājet 12 sūra el-En'ām, 151.-153. ājet




14

(2) O VRIJE NOSTI TEWHI A I O TOME KOJE GRIJEHE BRIŠE

I govor Uzvišenog Allāha:

''Oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa dhulmom (nepravdom) ne miješaju, takvi ma pripadasigurnost i oni su upudeni.'' 13

O Ubā e ibn Sāmita, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu 'alejhi we sellem , rekao:

''Ko posvje oči a nema boga osim Allāha Je inog, Koji nema su ruga, i a je Muhamme Njegov rob i Njegov poslanik, i a je 'Isā Allāhov rob i Njegov poslanik i Riječ koju je uputio Merjemi, i Duša o Njega, te a je žennet istina i a je vatra istina – Allāh de ga uvesti u

žennet sa jelima koja ima.'' Zabilježila su ga njih vojica.

Njih vojica prenose u ha īthu o 'Utbana ( a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ' alejhi wesellem , rekao):

''Uistinu je Allāh oharāmio (zabranio) vatri a prži onoga ko kaže 'Lā ilāhe illAllāh', želedi timeAllāhovo lice.''

O Ebū Se'ī a,Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu'alejhi we sellem , rekao:

''Mūsā je rekao: 'O Gospo aru, po uči me nečemu čime du Te spominjati i moliti.' Gospo ar jerekao : 'O Mūsā, reci: 'Nema boga osim Allāha'.' Rekao je Mūsā: 'Gospo aru, svi Tvoji robovi to kažu.' Gospo ar reče: 'O Mūsā, ka a bi se am nebesa i svi koji su na njima, osim Mene , ise am zemalja bili na je nom tasu, a 'Lā ilāhe illAllāh' bilo na rugom tasu – 'Lā ilāhe illAllāh'bi prevagnulo' .'' Prenose ga Ibn Hibbān i Hākim, koji je za njega rekao a jesahīh.

Et-Tirmi hī je prenio i ocijenio ga kao hasen o Enesa,Allāh bio zadovoljan njime : ''Čuosam Allāhovog Poslanika, salla llāhu 'alejhi we sellem, kako govori: 'Uzvišeni Allāh je rekao: 'Očovječe, uistinu, ka bi Mi ti učinio grijeha kolika je Zemlja, a zatim Mi ošao, ne pri ružujudiMi ništa – Ja bih ti onoliko kolika je ona (tj. Zemlja) dao oprosta.' ' ''

13 sūra el-En'ām, 82. ājet




15

(3) O TOME A DE ONAJ KO OSTVARI TEWHĪUDI U ŽENNET BEZ POLAGANJA RAČUNA

I riječi su Uzvišenog:

''Ibrāhīm je, uistinu, bio kao ummet, pokoran Allāhu, čiste vjere, i nije ruge pri ruživaoAllāhu.'' 14

Uzvišeni je rekao:

''Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, oni koji u dokaze Gospodara svogavjeruju i oni koji Gospo aru svome širk ne čine.'' 15

Od Huse jna ibn 'Ab urRahmāna se prenosi a je rekao:

''Bio sam ko Se'ī a ibn Džubejra i on je rekao: 'Ko je o vas vi io zvijez u koja je sinod pala?' O govorio sam: 'Ja, jer nisam bio na namāzu, bila me zmija ujela'. 'Šta si ura io?', upitao je.'Proučio sam rukju', o govorio sam. 'Šta te je na to navelo?', upitao je. 'Ha īth koji nam jepripovje ao Ša'bī', o govorio sam. 'Šta vam je pripovje ao?', upitao je'.'Pripovje ao nam je o Burejdea ibn Husajba da je on rekao: 'Nema rukje osim za urok ili groznicu'. 'Dobro je uradioonaj ko se rži onoga što je čuo', rekao je. 'Međutim, pričao nam je Ibn 'Abbās, prenosedi o Vjerovjesnika, salla llāhu ‘alejhi we sellem, da je rekao: 'Pre očeni su mi prijašnji naro i.Prolazio bi vjerovjesnik i sa njim grupa, sa nekim vjerovjesnikom bili bi čovjek ili va, a saponekim vjerovjesnikom ne bi bio niko. Tada sam vidio crninu (veliku masu) . Pomislio sam daje to moj ummet. Rečeno mi je: 'Ovo je Mūsā i njegov naro , nego pogle aj ka horizontu.' Pogle ao sam i vi io veliko crnilo. 'Pogle aj na rugi horizont', rečeno mi je. I tamo je biloveliko crnilo. Rečeno mi je: 'Ono je tvoj ummet, a sa njima je se am eset hilja a koji de udi u

žennet bez polaganja računa i bez kazne.' Zatim je ustao i ušao u svoju kudu. Svijet je počeo otome pričati. Neki su rekli: 'Mož a su to oni koji su se ružili sa Allāhovim Poslanikom,salla llāhu‘alejhi we sellem . Drugi su rekli: 'Mož a su to oni koji su se ro ili u islāmu i Allāhu nisu ništapri ruživali.' Spomenuli su i koješta rugo. Potom im je izišao Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi

14 sūra en -Nahl, 120 ājet 15 sūra el-Mu'minūn, 57.-59. ājet




16

we sellem, i rekao: 'O čemu raspravljate?' Oni su ga obavijestili, a zatim je on rekao: 'To su oni koji nisu tražili o učavanje, niti se kauterizirali, niti vjerovali u loše pre znake. Oni su se nasvoga Gospodara oslanjali.' Ta a je ustao 'Uqāše ibn Mihsan ustao i rekao: 'Zamoli Allāha a jabudem od njih.' 'Ti si od njih' , r ekao je. Potom je ustao rugi čovjek i rekao: 'Zamoli Allāha a

me učini je nim o njih'.'Pretekao te je u tome Ukaše' , odgovorio mu je .''




17

(4) O STRAHU O ŠIRKA

Uzvišeni je Allāh rekao:

''Allāh, uistinu, nede oprostiti a Mu se širk čini, a oprostide manje grijehe o toga kome Onhode.'' 16

El-Halīl (prisni Allāhov prijatelj, Ibrāhīm,'alejhis- selām) je rekao:

''I sačuvaj mene i i sinove moje o toga a obo žavamo kipove.'' 17

U ha īthu stoji:

''Najviše čega se bojim za vas jeste mali širk''. Upitan je o njemu, pa je rekao: ''To jepretvaranje.''

O Ibn Mes'ū a,Allāh bio za ovoljannjime , se prenosi se a je Allāhov Poslanik,salla llāhu'alejhi we sellem , rekao:

''Ko umre, a moli pore Allāha su ruga – udi de de u vatru.'' Zabilježio ga je el-Buhārī.

Muslim prenosi o Džābira, Allāh bio za ovoljan njime, a je Allāhov Poslanik,salla llāhu'alejhi we sellem , rekao:

''Ko sretne Allāha ne pri ružujudi Mu ništa – udi de u žennet, a ko Ga sretne pri ružujudi Munešto – udi de u vatru.''

16 sūra en -Nisā', 48. i 116. ājet 17 sūra Ibrāhīm, 35. ājet




18

(5) POGLAVLJE O POZIVU U VJEROVANJE A NEMA BOGA OSIM ALLĀHA

I riječi su Uzvišenog Allāha:

''Reci: 'Ovo je put moj, ja pozivam ka Allāhu, imajudi jasne okaze, ja i svaki onaj koji meslije i, i neka je hvaljen Allāh, a ja nisam o mušrikā.'' 18

O Ibn 'Abbāsa, Allāh bio za ovoljan njima , se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu'alejhi we sellem , ka a je slao Mu'ā ha u Jemen, rekao:

''Ti deš, uistinu, otidi naro u o ehli -kitābija, pa neka prvo čemu deš ih pozvati bu esvje očenje a nema boga osim Allāha…'' (u drugoj predaji stoji: ''… a iskažu Allāhovuje nodu…'' ) ''…pa ukoliko ti se u tome pokore obavijesti ih a im je Allāh učinio obaveznim pet namāza u toku svakog ana i nodi, pa ukoliko ti se u tome pokore, obavijesti ih a im je Allāhučinio obaveznim sa aqu (zekāt), koji se uzima o njihovih bogataša i ijeli njihovoj sirotinji,pa a ko ti se u tome pokore, nemoj uzimati njihovu najbolju i najplemenitiju imovinu. Čuvaj se

ove onoga kome je neprav a učinjena, jer, uistinu između nje i Allāha nema pregra e.'' Zabilježila su ga njih vojica.

Također su njih vojica prenijela o Sehla ibn Sa'da, Allāh bio za ovoljan njime, da jeAllāhov Poslanik ,salla llāhu 'alejhi we sellem , rekao u vrijeme pohoda na Hajber:

''Sjutra du pre ati zastavu čovjeku koji voli Allāha i Njegova Poslanika i koga voli Allāh i Njegov Poslanik. Allāh de ati pobje u po njegovim vođstvom.'' Svijet je tu nod proveopričajudi o tome kome li de je ati. Ka a su osvanuli, otišli su Allāhovom Poslaniku,salla llāhu‘alejhi we sellem, i svako o njih je želio a njemu bu e ata. Ta a je on upitao :''G je je 'Alī ibn Ebī Tālib?'' ''Njega bole oči'' , rečeno je. Poslali su po njega i on je ove en. On mu jepljunuo u oči i proučio mu ovu. Oz ravio je kao a ga nije ni boljelo. Potom mu je ao zastavu irekao: ''Polahko i i ok ne ođeš u njihovo po ručje. Potom ih pozovi u islām i obavijesti ihkakve obaveze imaju prema Allāhu Uzvišenom, jer, tako mi Allāha, a bu eš uzrok a Allāhuputi je nog čovjeka – bolje ti je od crvenih deva.''

18 sūra Jūsuf, 108. ājet




19

(6) POGLAVLJE O ZNAČENJU TEWHĪ AI SVJE OČENJA A NEMA BOGA OSIM ALLĀHA


''Oni kojima se mole traže način a se Gospo aru svome približe – koji o njih de bitinajbliži...'' 19

I Njegove su riječi:


''A ka Ibrāhīm reče ocu svome i naro u svome: 'Ja se o ričem onih koje vi obožavate, osimOnoga Koji me je stvorio'.'' 20


''Uzeli su monahe I svedenike svoje za bogove mimo Allāha...'' 21

Njegove su riječi:

''Ima lju i koji umjesto Allāha (njemu) suparnike uzimaju, vole ih kao što se Allāh voli...'' 22

U ''Sahīhu'' se od Vjerovjesnika, salla llāhu ‘alejhi we sellem, prenosi da je rekao:

''Ko kaže: 'Nema boga osim Allāha' i zaniječe sve što se obožava mimo Allāha – njegov imetak i krv su zabranjeni, a njegovo polaganje računa je na Uzvišenom Allāhu.''

19 sūra el-Isrā', 57. ājet 20 sūra ez-Zuhruf, 26. i 27. ājet 21 sūra et -Tewbe, 31. ājet 22 sūra el-Beqare, 165. ājet




20

Komentar ovog naslova je u poglavljima koja slije e. U njemu se nalaze najveda inajvažnija pitanja, a to je tumačenje tewhī a, tumačenje šehā eta i on ih je o bjasnio jasnimstvarima.

O njih jeste ājet iz sūre el-Isrā'. U njemu je objasnio o govor mušricima koji prizivajuobre lju e. Tu je objašnjenje a je to veliki širk. O toga je i ājet u sūri et-Tewbe. U njemu je

objasnio da su ehlu- kitābije uzeli svoje učene i pobožne za gospo are, mimo Allāha. Objasnio je,također, a njima nije naređeno ništa rugo nego a obožavaju Je nog Boga, iako je njenotumačenje, u kojem nema ništa nejasno: pokornost učenjacima u onom što je zabranjeno, a nemolitva upudena njima.




21

(7) O TOME A U ŠIRK SPA A: NOŠENJE NARUKVICE, KONCA I TOME SLIČNRA I OTKLANJANJA NEVOLJE ILI NJENOG SPREČAVANJA

I riječi Uzvišenog Allāha:

''Reci: 'Mislite li a bi oni koje molite mimo Allāha mogli otkloniti o mene štetu, ako Allāhhode a mi je učini?' '' 23

O 'Imrāna ibn Husajna, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi da je Vjerovjesnik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, vi io čovjeka na čijoj je ruci bila narukvica od bakra. ''Šta je to?'' ,upitao ga je. ''Protiv vahine (slabosti)'' , odgovorio je. ''Skini je'' , rekao je, ''jer de ti ona uistinusamo povedati vehn (slabost) . Kada bi umro, a ona bila na tebi – nika a ne bi bio spašen.''

Prenosi ga Ahmed sa prihvatljivim senedom.

On takođe prenosi o 'Uqbe ibn 'Āmira, Allāh bio za ovoljan njime, a ovaj ga po iže ( oAllāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem):

''Ko objesi talisman (zapis) , neka mu Allāh ništa ne a, a ko objesi morsku školjku (kao amulet) neka mu Allāh nika ne a mira.''

U drugoj predaji stoji:

''Ko objesi zapis – širk je počinio.''

Ibn Ebī Hātim prenosi o Hu hejfe a je on na ruci je nog čovjeka vi io konac (koji jestavio a ga zaštiti) o groznice pa ga je otkinuo i proučio Njegove riječi: ''Vedina ovih nevjeruje u Allāha, nego ruge Njemu smatra ravnim.'' 24

23 sūra ez-Zumer, 38. ājet 24 sūra Jūsuf, 106. ājet




22

(8) POGLAVLJE O RUKJI I TALISMANIMA

U ''Sahīhu'' se prenosi o Ebū Bešīra el-Ensārije, Allāh bio za ovoljan njime , da je on bio saAllāhovim Poslanikom, salla llāhu ‘alejhi we sellem, na nekim njegovim putovanjima, pa jeposlao izaslanika s naredbom da na vratu nijedne deve ne ostane ogrlica od strune ili je rekao

''... ogrlica a da ne bude otkinuta.''

Od Ibn Mes' ū a, Allāh bio za ovoljan njime, prenosi se da je rekao:

''Čuo sam Allāhovog Poslanika, salla llāhu ‘alejhi we sellem, kako kaže: '''Zaista su rukja(o učavanje), talismani i amuleti – širk.'' Prenose ga Ahme i Ebū Dāwū .

'Ab ullāh ibn Ukejm prenosi o Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, da jerekao:

''Ko se nečemu o a – bide mu prepušten.'' Prenose ga Ahmed i et- Tirmi hī.

Talismani su nešto što se vješa na jecu a ih čuva o uroka oka. Međutim, ako jeobje šeno nešto iz Qur'āna, neki o selefa (iz prvih generacija) su to opustili, a neki nisu itretirali su to zabranjenim, kao što je Ibn Mes'ū , Allāh bio za ovoljan njime.

Rukja (o učavanje) jeste ono što zovu imenom 'azaim . Dokaz je iz toga izuzeo ono što usebi nema širka. Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, je to dopustio protiv uroka od okai protiv groznice. Tewle (amulet) jeste nešto što su lju i ra ili misledi a to omiljava ženunjenom mužu i muža njegovoj supruzi.

Ahmed prenosi od Ruwejfia da je rekao:

''Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, mi je rekao: 'O Ruwejfi, ti deš mož a ugo živjeti,pa obavijesti svijet a ko napravi čvoride na svojoj bra i, ko stavi amulet ili se nakon nuž ečisti životinjskim izmetom ili kostima – zaista se Muhammed njega odrekao.' ''

O Se'ī a ibn Džubejra,Allāh bio za ovoljan njime, prenosi se da je rekao:

''Ko otrgne talisman sa čovjeka, to se tretira kao a je oslobo io roba.'' To je prenio Vekī'. Ontakođe, prenosi o Ibrahima a je rekao: '' Oni su izražavali antipatiju prema svim talismanima,

bilo a su bili o Qur'āna ili nečeg rugog.''




23

(9) O TOME KO TRAŽI BERIDET PREKO RVETA, KAMENA I TOME SLIČNO


''Šta kažete o Lātu i 'Uzzā'u i Menātu, tredoj, najmanje cijenjenoj? Zar su za vas sinovi, a zaNjega kderi?! To bi ta a bila po jela neprave na.'' 25

O Ebū Wa'qida el-Lejthija se prenosi da je rekao:

''Izišli smo sa Allāhovim Poslanikom,salla llāhu ‘alejhi we sellem, na Hunejn, a bili smo tek skoronapustili kufr. Mušrici su imali lotosovo rvo ko kojeg su klečali i na njega vješali svoje oružje.Zvalo se Dhātu enwāt. Prošli smo pore tog rveta. Rekli smo: 'Allāhov Poslaniče, aj a i mi imamo Dhātu enwāt kao što oni imaju Dhātu enwāt''. Allāhov Poslanik, salla llāhu ‘alejhi wesellem, je rekao: 'Allāh je najvedi! To su, uistinu suneni. Rekli ste, tako mi Onoga u Čijoj je Ruci moja uša, onako kako su rekli Benu Isrā'īl Mūsāu: 'Napravi i ti nama boga, kao što i oni imajubogove!' 'Vi ste, uistinu naro koji nema pameti!', reče on.' 26 Vi dete, uistinu slije iti primjereonih koji su bili prije vas.' '' Zabilježio ga je et-Tirmi hī i okarakterisao ga kaosahīh.

25 sūra en -Ne žm, 19.-22. ājet 26 sūra el-E'rāf, 138. ājet




24

(10) O TOME ŠTA JE PRENEŠENOU VEZI PRINOŠENJA ŽRTVE NEKOM MIMO ALLĀHA


''Reci: 'Klanjanje moje, i obre i moji, i život moj, i smrt moja oista su posvedeni Allāhu,Gospodaru svjetova, Koji nema sudruga.' '' 27

I Njegove riječi:

''Zato svome Gospo aru klanjaj i kurbān kolji.'' 28

Od 'Alije, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi da je rekao:

''Kazao mi je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, četiri izreke:'Prokleo je Allāh onogko prinese žrtvu nekom rugom mimo Allāha. Prokleo je Allāh onoga ko prokune svojero itelje. Prokleo je Allāh onoga ko pruži zaštitu prestupniku. Prokleo je Allāh onoga komijenja oznake na zemlji (pomjera među) .' '' Zabilježio ga je Muslim.

O Tāriqa ibn Šihāba se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Je an je čovjek ušao u žennet zbog mušice, a rugi je čovjek zbog mušice ušao u vatru''. ''Kako to, Allāhov Poslaniče!? '' , rekli su. Rekao je: ''Dva su čovjeka naišla na neki naro koji jeimao kip i pore kojeg nije mogao niko prodi ok ne prinese žrtvu. Rekli su je nom o njih:'Prinesi žrtvu!' 'Nemam ništa a prinesem kao žrtvu', o govorio je. 'Prinesi, pa makar mušicu',rekli su mu. On je prinio kao žrtvu mušicu i oni su ga pustili, pa je taj ušao u vatru. Drugom surekli: 'Prinesi žrtvu!' 'Ja nikom rugom ne prinosim (žrtvu) mimo Uzvišenog Allāha', rekao je.Oni su ga ubili i on je ušao u žennet.'' Zabilježio ga je Ahme .

27 sūra el-En'ām, 162. i 163. ājet 28 sūra el-Kewther, 2. ājet




25

(11) NE KOLJE SE ŽIVOTINJA U IME ALLĀHANA MJESTU G JE SE PRINOSI ŽRTVA NEKOM MIMO NJEGA

I riječi Uzvišenog:

''Ti u njoj nemoj nika namāz obaviti...'' 29

O Thābita ibn Dahhāqa, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi da je rekao:

''Neki čovjek se zavjetovao a de zaklati evu u Buwāni, pa je o tome pitao Vjerovjesnika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, i on mu je rekao : 'Da li je u njoj bio neki o žāhilijjetskih i ola koji se obožavao?' 'Ne', odgovorili su. 'Da li se u njoj o ržavala neka od njihovih svetkovina?' upitao je . 'Nije', o govorili su. Nakon toga je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem,rekao : 'Ispuni svoj zavjet, jer, uistinu, nema ispunjavanja zavjeta u onome u čemu jenepokornost Allāhu, niti u onome što čovjek nije u stanju učiniti.' '' Zabilježio ga je Ebū Dāwū .Njegov sene ispunjava uvjete njih vojice (Buhārīje i Muslima).

29 sūra et -Tewbe, 108. ājet




26

(12) U ŠIRK SE UBRAJA I ZAVJETOVANJE NEKOM MIMO ALLĀHA


''Oni su zavjet ispunjavali...'' 30


''Za sve što potrošite i što zavjetujete Allāh, sigurno, za to zna!'' 31

U ''Sahīhu'' se prenosi o 'Ā'iše, Allāh bio za ovoljan njome, a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao :

''Ko se zavjetuje a Allāhu čini pokornost neka Mu izvrši pokornost, a ko se zavjetuje a Mubu e nepokoran, neka Mu ne čini nepokornost.''

30 sūra e -Dehr, 7. ājet 31 sūra el-Beqare, 270. ājet




27

(13) U ŠIRK SE UBRAJA TRAŽENJE ZAŠTITE O NEKOG RUGOG MIMO ALL

I riječi Allāha Uzvišenog:

''I bilo je lju i koji su zaštitu o žinna tražili, pa su im tako obijesti povedali. 32

Od Hawle bint Hakim, Allāh bio za ovoljan njome, se prenosi da je rekla:

''Čula sam Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, da je rekao: 'Ko odsjedne ( ođe) naneko mjesto i kaže: 'Utječem se Allāhovim savršenim riječima o zla onoga što je On stvorio', ništa mu ne može nau iti sve ok ne napusti to mjesto.'' Zabilježio ga je Muslim.

32 sūra el-Džinn, 6. ājet




28

(14) U ŠIRK SPA A TRAŽENJE SPASA O NEKOG RUGOG MIMO ALLĀHAILI DA SE MOLI NEKO MIMO NJEGA

I riječi Allāha Uzvišenog:

''I pore Allāha, ne moli se onom ko ti ne može ni koristiti ni nau iti, jer ako bi to ura io, biobi, uistinu, nevjernik. Ako ti Allāh a e kakvu nevolju , niko je osim Njega ne može otkloniti.'' 33


''Vi opskrbu o Allāha tražite i Njega obožavajte.'' 34


''Ko je u vedoj zablu i o onih koji se umjesto Allāhu, obradaju onima koji im se o Su njegana nede o azvati?'' 35


''Onaj koji se nevoljniku, kada Mu se obrati, odaziva i koji zlo otklanja.'' 36

Prenosi Taberāni svojim sene om a je u vrijeme Vjerovjesnika, salla llāhu ‘alejhi wesellem , bio neki munāfiq (licemjer) koji je uznemiravao vjernike pa su neki rekli:''Ustanite s

33 sūra Jūnus, 106. i 107. ājet 34 sūra el-'Ankebūt, 17. ājet 35 sūra el-'Ahqāf, 5. i 6. ājet 36 sūra en -Neml, 62. ājet




29

nama a tražimo spas pomodu Allāhovog Poslanika, salla llāhu ‘alejhi we sellem, od ovoglicemjera'', pa je Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao: ''Uistinu se pomodu mene netraži spas, nego se spas traži o Allāha Uzvišenog.''




30

(15) O TEWHIDU I ODSUTNOSTI VJERE

Uzvišeni Allāh kaže:

''Zar a Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa stvoriti, i sami su stvoreni, i koji im nemogu pomodi?'' 37

On također kaže:

''A oni koje, pore Njega, prizivate, ne posje uju ništa.'' 38

U ''Sahīhu'' se prenosi od Enesa da je rekao:

''Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, je u bici na Uhu u bio ranjen u glavu i onji sjekutid bio mu je slomljen, pa je rekao : 'Kako a bu e spašen naro koji je ranio svoga poslanika?' Povodom toga objavljeno je: 'Od tebe ne zavisi...' '' 39

U njemu se takođe prenosi o Ibn 'Umera, Allāh bio za ovoljan njime, a je on čuoAllāhovog Poslanika, salla llāhu ‘alejhi we sell em , kako bi, kad podigne glavu sa ruku'a naza njem rekatu sabahskog namāza, nakon što bi izgovrio: ''Semi'Allāhu limen hami eh,

rabbenā we lekel -hamd'' govorio: ''Allāhu, u alji o svoje milosti tog i tog'' , pa je Allāhobjavio: ''Od tebe ne zavisi...''

U drugom predanju stoji:

''Proklinjao je Safwān ibn Umejju, Suhejla ibn 'Amra i Hāritha ibn Hišāma, pa je objavljeno:'Odtebe ne zavisi...' ''

U njemu se takođe prenosi o Ebū Hurejre, Allāh bio za ovoljan njime, da je rekao:

''Ka a je Allāhovom Poslaniku,salla llāhu ‘alejhi we sellem, objavljeno: 'I upozoravaj svoju

bližnju ro binu' ,40

on je rekao: 'O skupino Qurejšija (ili riješ slišnu njoj), otkupite sebe, ja vamništa ko Allāha ne mogu pomodi. O 'Abbāse ibn 'Ab ulMuttalib, ja ti ko Allāha ništa nemogu pomodi! O Safijja, tetko Allāhovog Poslanika, ja ti ko Allāha ništa ne mogu pomodi! O

37 sūra el-E'rāf, 191. i 192. ājet 38 sūra Fātir, 13. ājet 39 sūra Ālu 'Imrān, 128. i 129. ājet 40 sūra eš -Šu'arā, 214. ājet




31

Fātima, kderko Muhamme ova, ja ti ko Allāha ništa ne mogu pomodi! Traži o moga imetkašta želiš, ja ti ko Allāha ništa ne mogu pomodi! ' ''




32

(16) O OBJAŠNJENJU OKAZA U POGLE U NEGIRANJA PRI RUŽIVANJA

Riječi su Uzvišenog Allāha:

''I kad iz srca njihovih nestane straha, oni de upitati: 'Šta je to rekao Gospo ar vaš?' 'Istinu',o govoride, 'On je Uzvišen i Velik'.'' 41

U ''Sahīhu'' se o Ebū Hurejre, Allāh bio za ovoljan njime, prenosi da je Vjerovjesnik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Ka a Allāh nešto o re i na nebu, meleki u are svojim krilima, izražavajudi tako potčinjenost Njegovim riječima, kao lanac ka u ari o glatko kamenje i to u njih ulazi. 'I kad iz srca njihovihnestane straha, oni de upitati: 'Šta je to rekao Gospo ar vaš?' 'Istinu!', o govorit de, 'On jeUzvišen i Velik.' To de čuti oni koji kra om prisluškuju. Oni koji prisluškuju jesu ovako je aniznad drugog.'' Sufjān je to opisao svojom rukom. Prevrnuo ju je i razmakao među prstima. ''Ončuje riječ i pošalje je onom što je ispo njega, zatim je taj pošalje onom što je ispo njega sve

ok je ne baci na jezik sihirbaza ili vračara. Mož a mu svjetlica ođe prije nego što je baci, amož a je i baci prije nego što mu ođe, tako a uz nju slaže stotinu laži, pa kažu: 'Zar nas nijeobavijestio tog ana to i to i to?', pa mu povjeruju sve zbog te je ne riječi koja se čula sneba.''

O Newwāsa ibn Sem'āna, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je Allāhov Poslanik,

salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Ka a Allāh Uzvišeni hode objaviti nare bu, On izgovori Objavu. Nebesa se o toga zatresu (ili je rekao strašno zatresu) iz straha o Allāha Uzvišenog, pa ka a to čuju stanovnici nebesa,onesvijeste se i pa nu Allāhu na se ž u. Prvi koji de po idi glavu jeste Džibrīl. Potom de muAllāh govoriti o Svoje objave što hode. Potom de Džibrīl prolaziti pore meleka. Ka go prođe pore bilo kojeg neba, pitaju ga njegovi meleki: 'Džibrīlu, šta je rekao naš Gospo ar?' Džibrīl de redi:'Istinu, a On je Uzvišeni, Veliki.' Pa de oni svi redi isto što je rekao Džibrīl. Takode Džibrīl onijeti Objavu tamo g je mu je Allāh Uzvišeni o re io.''

41 sūra Sebe', 23. ājet




33

(17) O ŠEFĀ'ATU (ZAGOVARANJU)


''I opominji njime one koji strahuju što de pre Gospo arom svojim sakupljeni biti, ka osimNjega ni zaštitnika ni zagovornika nede imati.'' 42


''Reci: 'Niko ne može bez Njegove volje posredovati'.'' 43


''Ko se može pre Njim zauzeti za nekoga bez opuštenja Njegova?!'' 44


''A koliko na nebesima ima meleka čije posre ovanje nikome nede biti o koristi, sve okAllāh to ne opusti onome kome On hode i u korist onoga kojim je za ovoljan?'' 45


''Reci: 'Zovite one koje, pore Allāha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni koliko trunjedan, ni na nebesima ni na Zemlji...' '' 46

42 sūra el-En'ām, 51. ājet 43 sūra ez-Zumer, 44. ājet 44 sūra el-Beqare, 255. ājet 45 sūra en -Ne žm, 26. ājet 46 sūra Sebe, 22. ājet




34

Ebul- 'Abbās je rekao: ''Allāh je o bacio i negirao sve osim Sebe, a za što su se mnogobošci vezali. Tako je negirao a nekom pripa a vlast, ili io nje, osim Njemu, ili a je neko pomagač Allāhu. Nije ostalo ništa osim zagovaranja, te je objasnio a ono nede biti o koristi osim onomekome Gospo ar opusti, kako je Uzvišeni rekao:'I oni de se samo za onoga s kim On bu e

zadovoljan zauzimati.' 47

Zagovaranje o kojem govore mnogobošci ne postoji na Qijāmetskomanu, jer ga je negirao Qur'ān. Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, je obavijestio a de on,uistinu, odi i pasti ničice pre svojim Gospo arom. Zahvalide Mu se. Nede prvo otpočeti sazagovaranjem. Zatim de mu se redi: 'Podigni glavu i reci (šta hodeš), bideš saslušan. Traži (štahodeš), bide ti ato. Zauzmi se, bide ti zauzimanje prihvadeno.' Ebū Hurejre ga je upitao: 'Ko debiti najsretniji tvojim zauzimanjem, Allāhov Poslaniče?' Rekao je: 'Onaj ko iskreno iz svog srcakaže 'Lā ilāhe illAllāh' (Nema boga osim Allāha).' To je zagovaranje za one koji su posjedovali iskrenost, s Allāhovim opuštenjem, a ono nede biti za one koji su Allāhu širk činili. Bīt i suštinasvega toga jeste a de Allāh Uzvišeni, a On je Taj Koji prosipa Svoje blago ati na one koji su bili iskreni, zbog dove onog kome je On opustio a se zauzima njima opraštati, a bi tako počastio(zagovarača) i ao mu 'pohvalno mjesto'. Zagovaranje koje je negirao Qur'ān jeste ono u kojemima širka. Upravo zbog toga je On potvr io zagovaranje s Njegovim opuštenjem na višemjesta. Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, objasnio je a ono nede biti ni za koga negosamo za slje benike tewhī a i ihlāsa.''

47 sūra el-Enbijā', 28. ājet




35

(18) O TOME A SE JELA VRE NUJU PO ZAVRŠETKU,TE O ŠTETI VELIČANJA PRE AKA I VELIKANA


''Ti, oista ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti.'' 48

U ''Sahīhu'' se prenosi o Se'ī a ibn el-Musejjeba, a on od svoga oca da je rekao:

''Ka je Ebū Tālib bio na samrti, ušao je ko njega Vjerovjesnik,salla llāhu ‘alejhi we sellem. Kod njega su bili 'Ab ullah ibn Ebī Umejje i Ebū Džehl. Vjerovjesnik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, mu jerekao: ''O ami ža, reci 'Lā ilāhe illAllāh', izreku kojom du se zauzimati za tebe ko Allāha.'' Njih dvojica su rekli: ''Zar a ostaviš vjeru 'Ab ulMuttalibovu?!'' Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi we sellem , mu je ponovio. Ponovili su i njih vojica. Za nje što je rekao bilo je:'On je u vjeri 'AbdulMuttalibovoj.' Odbio je kazati 'Lā ilāhe illAllāh'.Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi we sellem,je rekao: ''Tražit du za tebe oprost ukoliko ne bu em spriječen'' , pa je Uzvišeni Allāh objavio:

''Vjerovjesniku i vjernicima nije opušteno moliti oprosta za mušrike...'' 49

Povo om Ebū Tālibovog slučaja je Allāh objavio:

''Ti, oista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš a uputiš. Allāh, uistinu, ukazujena Pravi put onome kome On hode.'' 50

48 sūra el-Qasas, 56. ājet 49 sūra et -Tewbe, 113. ājet 50 sūra el-Qasas, 56. ājet






37

''Čuvajte se pretjerivanja, jer, uistinu, pretjerivanje je uništilo one koji su bili prije vas.''

Muslim je zabilježio o Ibn Mes'ū a a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem,rekao:

''Propale su cjepi lake i sitničari.'' Rekao je to tri puta.




38

(20) O TOME ŠTA JE PRENESENO O TEŠKOM UPOZORENJU ONOME KOOBOŽAVA ALLĀHA KO MEZARA NEKOG OBROG ČOVJEKA, PA KAKO JE TEK

(TEŠKO UPOZORENJE) AKO OBOŽAVA ONOG KO JE U KABURU

U ''Sahīhu'' se prenosi o Aiše, Allāh bio za ovoljan njome, da je Ummu Selemespomenula Allāhovom Poslaniku, salla llāhu ‘alejhi we sellem, crkvu koju je vi jela u Abesīniji islike koje se u njoj nalaze, pa je on rekao:

''To su oni koji ka a im umre obar čovjek, ili obar rob, naprave na njegovom grobu hram i unjemu naslikaju te slike. To su najgora stvorenja ko Allāha na Qijāmetskom a nu.'' Ovi suobjedinili dvije zablude: zabludu sa grobovima i zabludu sa kipovima.

El-Buhārī i Muslim o nje prenose a je rekla:

''Ka a je Allāhovom Poslaniku,salla llāhu ‘alejhi we sellem, ošao melek smrti, prekrio je lice

svojim crnoporubljenim ogrtačem. Ka a ga je sklonio sa svoga lica, rekao je:'Neka je Allāhovoprokletstvo na Ži ove i kršdane. Oni su na mezarima svojih vjerovjesnika napravili hramove.' ''

On je upozorio na ono što su ovi uradili. Da nije toga, i njegov mezar bio bi uzdignut iistaknut. To nije urađeno iz bojazni a ga neko ne pretvori u žamiju. Zabilježili su ga njihdvojica (el- Buhārī i Muslim).

Muslim bilježi o Džun uba ibn 'Ab ullāha a je rekao:

''Čuo sam Vjerovjesnika, salla llāhu ‘alejhi we sellem, prije njegove smrti na pet ana kako kaže:

'Ja uistinu priznajem Allāhu a među vama nisam uzeo sebi nikog za prisnog prijatelja, jer,uistinu, mene je Allāh uzeo Sebi za prisnog prijatelja, kao što je i Ibrahima uze o Sebi zaprisnog prijatelja. Kada bih sebi uzimao nekog za prisnog prijatelja od svoga ummeta, uzeobih Ebū Bekra. Znajte a su oni koji su bili prije vas na kaburovima svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi pravili hramove. Vi nemojte na mezarlucima praviti žamije. Ja vam, uistinu, tozabranjujem.' ''

On je to zabranio pre kraj svoga života. Osim toga, on je prokleo, što se može razumjeti izkonteksta, onoga ko to uradi. U to se ubraja i klanjanje kod kabura, pa makar na njemu i ne bilasagrađena žamija. To je značenje njenih (Ummu Seleminih) riječi: ''Bojao se da na njegovom

mezaru ne naprave žamiju. ''

Svako mjesto na kom se s nijjetom obavlja namāz pretvoreno je u mes ži (mjesto na komse se ž a čini). Štaviše, svako mjesto na kom se klanja zove se mes ži , kao što je AllāhovPoslanik salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:




39

'' Zemlja mi je učinjena mes ži om (mjestom na kom se može klanjati) i čistom (pa se njomemože tejemmum uzeti).''

Ahme prenosi obrim sene om o Ibn Mes'ū a, Allāh bio za ovoljan njime, a onirektno o Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, da je rekao:

''Najgori su lju i, uistinu, oni koje Qijametski an zatekne u životu i oni koji na kaburimagrade hramove.'' Zabilježio a je Ibn Ebī Hātim i Ibn Hibbān u svom''Sahīhu'' .




40

(21) O TOME DA PRETJERIVANJE U POGLEDU MEZARA DOBRIH LJUDIPRETVARA ISTE U KIPOVE KOJI SE OBOŽAVAJU MIMO ALLĀHA

Prenosi Mālik u ''El-Muwetta'' a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Allāhu, ne aj a moj mezar postane i ol koji de se obožavati. Povedala se Allāhova sr žbaprema naro u koji je mezare svojih vjerovjesnika pretvorio u mes ži e.''

Ibn Džerīr svojim sene om prenosi o Sufjāna, on o Mensūra, a on o Mu žāhi a a je upogle u riječi Uzvišenog:''Šta kažete o Lātu i 'Uzza'u'' rekao:

''On je njima mljeo brašno, pa je umro i oni su se okupljali i boravili ko njegova mezara.''

Isto je rekao i Ebul- Dževza' prenosedi o Ibn 'Abbāsa:

''On je ho očasnicima mljeo brašno.''

O Ibn 'Abbāsa,Allāh bio za ovolj an njime , se prenosi da je rekao:

''Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, je prokleo žene koje (često) posjeduju mezarluke i one lju e koji ih pretvaraju u mes ži e i u njima pale svetiljke.'' Zabilježili su ga autori ''Sunena''.




41

(22) O VJEROVJESNIKOVOJ, salla llāhu ‘alejhi we sellem, ZAŠTITI TEWHI AI NJEGOVOM ZATVARANJU SVIH PUTEVA KOJI VO E ŠIRKU

I riječi su Allāha Uzvišenog:

'' ošao vam je Poslanik, je an o vas, teško mu je što dete na muke u ariti, je va čeka apravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.'' 53

O Ebū Hurejre,Allāh bio za ovoljan njime, prenosi se a je Allāhov Poslanik,salla llāhu‘alejhi we sellem, rekao:

''Nemojte svoje kude pretvarati u mezarluke i nemojte moj mezar učiniti mjestom stalnogokupljanja. Donosite na mene salawāt, jer vaš salawāt olazi o mene ma g je vi bili.'' Bilježiga Ebū Dāwū sa obrim sene om.

O 'Alije ibn Hasana se prenosi a je on vi io čovjeka koji je olazio na mezarVjerovjesnikov, salla llāhu ‘alejhi we sellem, i kroz rupu na zi u ulazio unutra i učio ovu, pa muje on to zabranio i rekao:

''Ispričat du vam ha is koji sam čuo o mog babe, on o moga je a, a on o AllāhovogPoslanika, salla llāhu ‘alejhi we sellem, koji je rekao: 'Nemojte moj mezar učiniti mjestomstalnog okupljanja i nemojte svoje kude u mezarluke pretvarati. Donosite na mene salawāt ,jer mi vaš selām olazi bez obzira g je vi bili.' '' Zabilježio ga je u''El-Muhtari'' .







43

sveopdom sušom i a njima ne ovla a neprijatelj, mimo njih samih, pa a ovla a svim što oni posjeduju. Moj je Gospodar, uistinu rekao: 'Muhammede, ja kad odredim odredbu, to sezaista ne može spriječiti. Ja sam uistinu ao tvom ummetu a ih nedu uništiti sveopdomsušom i a nedu ati a njima ovla a neprijatelj, mimo njih samih, a ovla a svim što oni

posjeduju, pa makar se protiv njih sakupili iz svih njenih dijelova' (ili je rekao: ...ko se nalazi među njenim jelovima...) , sve ok ne bu u uništavali je ni ruge i zarobljavali je ni ruge.' '' Zabilježio ga je i Berkānī u svom''Sahīhu'' .

U njemu još stoji:

''Uistinu se za svoje slje benike plašim vođā koji de vo iti u zablu u. Pa ka a počne borbaprotiv njih (muslimana) nede prestati o Qijametskog ana. Nede nastupiti Qijametski an

ok se plemena iz moga ummeta ne priključe mušricima i ok mnogobrojne skupine mogaummeta ne bu u obožavale kipove. U mom ummetu de biti tri eset lažova. Svaki de tvr iti a

je vjerovjesnik, a ja sam pečat vjerovjesnicima i nema vjerovjesnika poslije mene. Je an debroj mojih slje benika, uistinu ostati na istini, pobje nički. Nede im nau iti onaj ko ih je iz aoi s njima se razišao sve ok ne ođe o re ba Allāha Slavljenog i Uzvišenog.''




44

(24) O SIHRU


''...iako su znali a onaj koji tom vještinom vla a nede nikakve srede na onom svijetu imati.''57

''... vjeruju u žibta i tāgūta.'' 58

'Umer je rekao:

''Džibt znači sihr, a tāgūt znači šejtān.''

Džābir je rekao:

''Taguti su vračari kojima su šejtāni olazili. U svakom je plemenu bio po je an.''

O Ebū Hurejre,Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu‘alejhi we sellem, rekao:

''U aljite se o se am upropaštavajudih grijeha.'' ''Koji su to, Allāhov Poslaniče?'' , upitali su.

''Širk Allāhu, sihr, ubistvo nevine osobe, što je Allāh zabranio osim po prav i, uzimanjekamate, je enje imetka siročeta, bježanje sa bojnog polja i lažno optuživanje za nemoral nevinih i če nih vjernica.'

O Džun uba se prenosi kao merfū' ha īth:

''Kazna o ređena za sihirbaza jeste njegovo ubijanje sabljom.'' Zabilježio ga je et-Tirmi hī irekao: ''Ispravno je a je ovaj ha īth mewkūf'' .

U Buhārījinom''Sahīhu'' se o Be žalea ibn Abe ea prenosi a je rekao:

''Umer ibnul-Hattab je napisao (svojim namjesnicima): 'Ubijte svakog sihirbaza i sihirbaskinju',pa smo pogubili troje sihirbaza.''

U vjerodostojnom predanju od Hafse, Allāh bio za ovoljan njome, se prenosi da je onanare ila a se ubije njena sluškinja koja joj je napravila vra žbine, i bila je ubijena. Isto tako

57 sūra el-Beqare, 102. ājet 58 sūra en -Nisā', 51. ājet




45

postoji vjero ostojno pre anje o Džun uba. Ahme je rekao: ''Prenosi se od trojiceVjerovjesnikovih, salla llāhu ‘alejhi we sellem, ashābā.''




46

(25) NEKE VRSTE SIHRA

Ahmed je rekao:

''Pripovije ao nam je Muhamme ibn Dža'fer, njemu 'Awf ibn Hajjān ibnul -'Alā', njemu Qatn ibnQabīseh, o svoga oca a je on čuo Vjerovjesnika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, kako kaže: 'Zaistasu 'ijāfeh (gatanje na osnovu leta ptica nakon što se galamom poplaše) , tarq (crta koja senacrta na zemlji) i tijereh (vjerovanje u loš pre znak) o žibta (glasa šejtānovog) '. ''

'Awf je rekao:

''Ijāfeh je gatanje na osnovu leta ptica nakon što se galamom poplaše. Tarq je crta koja senacrta na zemlji. Džibt je, kako kaže Hasan,šejtānov glas.'' Njegov sened je dobar.

Ko Ebū Dāwū a, en-Nesā'ija i Ibn Hibbāna u njegovom ''Sahīhu'' se nalazi ovaj ha īth sasenedom.

O Ibn 'Abbāsa, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu‘alejhi we sellem , rekao:

''Ko uči nauku o zvijez ama naučio je o jeljak o sihru, i što više toga uči više de o jeljakaznati.'' Zabilježio ga je Ebū Dāwū i njegov sene jesahīh.

En-Nesā'ī prenosi o Ebū Hurejre, Allāh bio za ovoljan njime, a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Ko napravi čvor, zatim u njega puhne, on je učinio sihr, a ko učini sihr počinio je širk, a konešto objesi (na sebe) bu e mu prepušten.''

O Ibn Mes'ū a, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je Allāhov Poslanik, salla llāhu‘alejhi we sellem, rekao:

''Hodete li a vas obavijestim šta je to el -a hu? To je prenošenje tuđeg govora. To je el -kale(koja puno priča i zavađa) svijet.'' Zabilježio ga je Muslim.

El-Buhārī i Muslim prenose o Ibn 'Umera, Allāh bio zadovoljan njime , a je AllāhovPoslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Ima rječitog govora koji je sihr (opčaravajudi).''




47

(26) O PROROCIMA I NJIMA SLIČNIM

Muslim je zabilježio u svom''Sahīhu'' , prenosedi o neke o Vjerovjesnikovih,salla llāhu‘alejhi we sellem, žena a je Vjerovjesnik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Ko ođe vračaru pa ga pita o nečem, a zatim mu povjeruje ono što on kaže – nede mu namāzbiti primljen četr eset ana.''

O Ebū Hurejre se prenosi a je Vjerovjesnik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Ko o e vračaru (proricatelju bu udnosti) i povjeruje mu u ono što on kaže – on je zanijekaoono što je objavljeno Muhamme u, salla llāhu ‘alejhi we sellem '' Zabilježio ga je Ebū Dāwū .

Bilježe četvorica i Hākim koji kaže:''Po uvjetima el- Buhārija i Muslima se prenosi o EbūHurejre, Allāh bio za ovoljan njime:

'Ko ođe vračaru ili proroku i povjeruje mu ono što ovaj kaže – on je zanijekao ono što jeobjavljeno Muhammedu, salla llāhu ‘ale jhi we sellem.' '' Ebū Ja'lā isto bilježi o Ibn Mes'ū a sa

obrim sene om, ali kao mewkūf.

O 'Imrāna ibn Husajna, Allāh bio za ovoljan njime, kao merfū' ha īth se prenosi a jeAllāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Nije o nas ko čita su binu ili mu se čita su bina, ko gata ili mu se gata, pravi sihr ili se zanjega pravi. Onaj ko ođe vračaru i povjeruje mu ono što ovaj kaže – on je zanijekao ono štoje objavljeno Muhammedu, salla llāhu ‘alejhi we sellem .'' Zabilježio ga je Bezzar sa obrim

sene om. Zabilježio ga je i Taberānī u ''El-Ewsatu'' sa obrim sene om o Ibn 'Abbāsa, s tim štou njemu nema: ''ako ođe...'' ( o kraja ha ītha)

El-Begawī je rekao: ''Vrač gatar (arraf) jeste osoba koja tvr i a poznaje tajne na osnovupremisa kojim a okazuje g je se nalazi ukra eno, g je je izgubljeno i tome slično.Neki su rekli

a je on isto što i kāhin (prorok). Kāhin je onaj koji obavještava šta de se esiti u bu udnosti.Neki su rekli a je on onaj što obavještava šta je u uši.

Ebul- 'Abbās ibn Tejmije je rekao: ''Arraf je ime za kāhina, mune ž žima, remmala i njimaslične koji govore a poznaju stvari na ovaj način.''

Ibn 'Abbās je za lju e koji pišu''eba ža in'' (nauku o slovima) i gledaju u zvijezde rekao:''Mislim da onaj ko tako ura i nema šta ko Allāha a traži.''




48

(27) O NUŠREU (VRAČANJU) U SVRHU LIJEČENJA

O Džābira se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, upitan o vračanju(nušreu) u svrhu liječenja pa je rekao:

''To je šejtanski posao.'' Zabilježio ga je Ahme sa obrim sene om i Ebū Dāwū i rekao:

''Ahmed je upitan o tome pa je rekao: 'Ibn Mesud je sve to mrzio'.''

U Buhārijevom ''Sahīhu'' se od Qatade prenosi da je pitao Ibn el-Musejjeba:

''Da li je čovjeku koji je po sihrom ili ne može imati intimni o nos sa svojom ženom opuštenoa se to njemu raz rešuje ili a se otklanja nušreom (vračanjem u svrhu liječenja)?'' ''Ne smeta'';

odgovorio je, ''oni time žele uspostavljanje re a i mira. Ono što koristi to on, uistinu, nijezabranio.''

Prenosi se od Hasana da je rekao:

''Ne otklanja sihr niko osim sihirbaza.''

Ibnul-Qajjim je rekao:

''Nušre je otklanjanje sihra sa opsihrene osobe. Ima ih vije vrste: 1) otklanjanje sihra sihromistim kao i taj, i to je šejtānski posao i u tom su kontekstu Hasanove riječi. Ko te vrste onaj koji otklanja i onaj kome se otklanja približavaju se šejtānu onim što on voli, tako a on poništi i obesnaži ono što je ved ura io opčaranom; 2) nušre o učavanjem rukje, traženjem utočišta (o Uzvišenog Allāha), lijekovima i opuštenim ovama. Ovo je opušteno.''




49

(28) O TETAJJURU (OPTIMIZMU I PESIMIZMU NA OSNOVU PTICA I OSTALOG)


''Ali ne! Njihova nevolja je o Allāha bila, samo što vedina njih nije znala.'' 59


''Rekoše: 'Uzrok vaše nesrede je s vama'.'' 60

O Ebū Hurejre,Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu‘alejhi we sellem , rekao:

''Nema zaraze, nema lošeg preznaka, nema sove, nema (crva) u utrobi.'' Zabilježila su ga njihdvojica (el- Buhārī i Muslim).

Ko Muslima ima još o atak:

''...nema zvijez a koje nagovještavaju kišu, niti zlo uha.''

El-Buhārī i Muslim su o Enesa zabilježili a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we

sellem , rekao:

''Nema zaraze, nema lošeg pre znaka, a volim el -fe’l (optimizam) .'' Upitali su: ''Allāhov Poslaniče, a šta je to el -fe’l?'' ''Dobra i lijepa riječ'' , odgovorio je.

Ebū Dāwū vjero ostojnim sene om o 'Urwe ibn 'Āmira prenosi a je rekao:

''Spomenuto je tijere ko Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, pa je rekao: 'Najboljeod toga je el- fe’l. To ne smije o vratiti muslimana. Ka a neko o vas vi i nešto što ne voli,neka kaže: 'Allāhu, obro ne onosi niko mimo Tebe, niti zlo o vrada iko osim Tebe i nemasnage niti modi osim Tvoje'.' ''

O Ibn Mes'ū a se, kao merfū' pre anje, bilježi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi wesellem, rekao:

59 sūra el-E'rāf, 131. ājet 60 sūra Jā-Sīn, 19. ājet




50

''Tijere je širk, tijere je širk. Nema nikog o nas a a nije (...) Međutim, Allāh to otklanjatewekkulom (oslanjanjem na Njega) .''

Zabilježio ga je Ebū Dāwū , et-Tirmi hī i ocijenio ga kao vjero ostojan, a za nji njegov ionaveo kao Ibn Mes'ū ove riječi.

Ahmed prenosi od Ibn 'Amra:

''Onaj koga tijere o vrati o njegove potrebe počinio je širk.'' ''A šta je iskup za to?'' , upitali su.''Da kažeš: 'Allāhu, svako obro je o Tebe, sve ptice su Tvoje i nema boga osim Tebe'.''

On (Ahme ) je zabilježio ha īth o Fa la ibn 'Abbāsa,Allāh bio za ovoljan njime:

''Tijere je uistinu ono što te je navelo a nastaviš ili a se vratiš.''




51

(29) O ASTROLOGIJI

El-Buhārī je u svome ''Sahīhu'' spomenuo da je Qatade rekao:

''Allāh je ove zvijez e stvorio ra i troje: kao ukras nebu, a se njima gađaju šejtāni i a bu uznakovi i putokazi pomodu kojih se o ređuje pravac. Onaj ko ih rugačije protumači pogriješioje, izgubio je svoj io (nagra e) i umiješao se u ono o čemu nema znanja.''

Qata e je smatrao pokuđenim naukovanje o položajima Mjeseca. U tom pogle u Ibn'Ujejne nije ao bilo kakve olakšice. To prenosi Ibn Harb o njih vojice. Ahme i Ishāq su aliolakšicu u pogle u naukovanja o položajima Mjeseca.

O Ebū Musā'a se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Troje nede udi u žennet: notorni pijanica, onaj koji ki a ro binske veze i onaj koji vjeruje usihr.'' Zabilježili su ga Ahme i Ibn Hibbān u svom''Sahīhu'' .






53

(31) AKO NEKO UZME SUDRUGA PREMA KOME JE NJEGOVA LJUBAVJE NAKA LJUBAVI PREMA ALLĀHU, TO JE VELIKI ŠIRK


''Ima lju i koji mimo Allāha suparnike (Njemu) uzimaju, vole ih kao što se Allāh voli.'' 63


''Reci: 'Ako su vam očevi vaši i sinovi vaši, i brada vaša i žene vaše, i ro vaš i imeci vaši kojeste stekli, i trgovina za koju se plašite slabe prođe i stanovi kojima ste za ovoljni – raži oAllāha i Poslanika Njegovog i žihā a na putu Njegovom; on a sačekajte ok Allāh ne onesenare bu Svoju', a Allāh ne upuduje naro griješnikā.'' 64

O Enesa se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Nede niko o vas biti potpuni vjernik ok mu ja ne bu em raži o njegova jeteta, roditelja i svih ljudi.'' Zabilježili su ga njih vojica (el-Buhārī i Muslim).

El-Buhārī i Muslim o njega također prenose a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi wesellem , rekao:

''Ko bu e posje ovao tri svojstva njima de osjetiti slast īmāna: a mu Allāh i Njegov Poslanik bu u raži o svega rugog osim njih vojice, a voli čovjeka samo u ime Allāha i a mrzi ase vrati u nevjerstvo nakon što ga je Allāh iz njega izbavio, kao što mrzi a bu e bačen uvatru.''


63 sūra el-Beqare, 165. ājet 64 sūra et -Tewbe, 24. ājet




54

''Nede niko od vas osjetiti slast imana dok...''

Od Ibn 'Abbasa, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi da je rekao:

''Ko voli u ime Allāha, mrzi u ime Allāha, uzima za zaštitnika i prijatelja u ime Allāha,

neprijateljuje u ime Allāha – time se uistinu zaslužuje Allāhova zaštita. Čovjek uistinu, nedeosjetiti slast īmāna, pa makar on puno klanjao i postio, sve ok ne bu e takav. Svijet se vedinombratimi i zbližava oko unjalučkih interesa, a to mu ništa ne koristi.'' Zabilježio ga je Ibn Džerīr.

Ibn 'Abbās je u pogle u riječi Uzvišenog:''…i ka de veze koje su ih vezale prekinutebiti…'' 65 rekao: ''Znači: Ljubav'.''

65 sūra el-Beqare, 166. ājet




55

(32) UVJERENJE SLABI I JAČA


''To vas je samo šejtān plašio pristalicama svojim. Ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako stevjernici!'' 66


''Allāhove žamije o ržavaju i u njima klanjaju oni koji u Allāha i u onaj svijet vjeruju, i koji

namāz obavljaju i zekāt aju, i koji se nikoga osim Allāha ne boje.''67


''Ima lju i koji govore: 'Vjerujemo u Allāha', a ka a neki Allāha ra i bu e na muke stavljen, onrži a je lju sko mučenje isto što i Allāhova kazna.'' 68

O Ebū Se'ī a,Allāh bio za ovoljan njime, se kao merfū' ha īth prenosi:

''Vi slabosti uvjerenja je, uistinu, a u ovoljavaš lju ima izazivajudi Allāhovu sr žbu, a imse zahvaljuješ na Allāhovoj opskrbi i a ih koriš zbog onog što ti Allāh nije ao. Allāhovuopskrbu, zaista, ne ovlači žu nja upornog niti je o vrada mržnja onoga koji to ne želi.''

O 'Ā'iše,Allāh bio za ovoljan njome, se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem , rekao:

''Ko traži Allāhovo za ovoljstvo u sr žbi lju i, Allāh de njime biti za ovoljan i ade a i lju i njim bu u za ovoljni. A ko traži za ovoljstvo lju i u Allāhovoj sr žbi, Allāh de se na njega

rasr iti i ade a se i lju i na njega sr e.'' Zabilježio ga je Ibn Hibbān u svom''Sahīhu'' .

66 sūra Ālu 'Imrān, 175. ājet 67 sūra et -Tewbe, 18. ājet 68 sūra el-'Ankebūt, 10. ājet




56

(33) TEWEKKUL (OSLANJANJE NA ALLĀHA)JESTE JE AN O UVJETA ĪMĀNA (VJEROVANJA)


''A u Allāha se pouz ajte, ako ste vjernici!'' 69


''Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune ka a se Allāh spomene...'' 70


''O Vjerovjesniče, Allāh je ovoljan tebi i vjernicima koji te slije e.'' 71


''Onome koji se u Allāha uz a – On mu je dosta :'' 72

O Ibn 'Abbāsa, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi da je rekao: ''(Riječi) 'Dovoljan jenama Allāh i ivan je On Gospo ar' je izrekao Ibrāhīm, salla llāhu ‘alejhi we sellem, kada jebačen u vatru i Muhamme , salla llāhu ‘alejhi we sellem, kada su mu rekli: 'Neprijatelji seokupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!' – to im je samo učvrstilo vjerovanje pa su rekli:' ovoljan je nama Allāh i ivan je On Gospo ar.' '' 73 Zabilježio ga je el-Buhārī i en-Nesā'ī.

69 sūra el-Mā'i e, 23. ājet 70 sūra el-Enfāl, 2. ājet 71 sūra el-Enfāl, 64. ājet 72 sūra et -Talāq, 3. ājet 73 sūra Ālu 'Imran, 173. ājet




57

(34) PRIJETNJA ONOME KO SE NE BOJI ALLĀHOVE ZAMKE

Riječi Allāha Uzvišenog:

''Zar oni mogu biti sigurni o Allāhove zamke? Allāhove zamke se ne boji samo naro komepropast predstoji.'' 74


''Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli.'' 75

O Ibn 'Abbāsa, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu‘alejhi we sellem, upitan o velikim grijesima, pa je rekao:

'' Širk Allāhu, gubljenje na e a de Allāh ati ono što želi i nestrahovanje o Allāhove zamke. ''

O Ibn Mes'ū a,Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi da je rekao:

''Najvedi grijeh je širk Allāhu, nestrahovanje o Allāhove zamke, beznađe u pogle u Allāhove

milosti i gubljenje na e a de Allāh ati ono što se želi.'' Zabilježio ga je 'Ab urRezāq.

74 sūra el-E'rāf, 99. ājet 75 sūra el-Hi žr, 56. ājet




58

(35) SASTAVNI IO VJEROVANJA U ALLĀHA JE STRPLJENJE NA ALLĀHOVODREDBAMA


''On de srce onog koji u Allāha vjeruje uputiti.'' 76

'Alqame je rekao: ''To je čovjek kojeg je za esila ne ada i on zna a je ona o Allāha, pabude zadovoljan i pokori se. ''

U Muslimovom ''Sahīhu'' se o Ebū Hurejre, Allāh bio za ovoljan njime, prenosi da jeAllāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Dvije stvari postoje među svijetom i oni ih smatraju kufrom: ruganje zbog porijekla i naricanje za umrlim.''

El-Buhārī i Muslim o Ibn Mes'ū a, kao merfū' ha īth bilježe:

''Nije o nas onaj ko se u ara po licu i moli ovom žāhilijjetskog oba.''

Od Enesa, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem , rekao:

''Kada Allāh hode Svome robu obro – ubrza mu kaznu na unjaluku, a ka a hode Svome robuzlo – On ga ostavi sa njegovim grijesima tako a sa njima ođe na Qijametski an.''

Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, je rekao:

''Veličina je nagra e, uistinu, srazmjerna veličini iskušenja. Uistinu, ka a Allāh zavoli neki naro , stavi ga na kušnju, pa ko bu e za ovoljan zaslužit de za ovoljstvo, a ko se rasr i njemupripa a sr žba.'' Et-Tirmi hī je rekao a je ovaj ha īth hasen.

76 sūra et -Tegābun, 11. ājet




59

(36) O RIJĀ'U (PRETVARANJU)

I riječima Uzvišenog:

''Reci: 'Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje a je vaš Bog – jedan Bog. Ko se nada susretusa svojim Gospodarom – neka čini obra jela i neka u obožavanju Svoga Gospo ara nikoganjemu ne čini ravnim'.'' 77

O Ebū Hurejre,Allāh bio za ovoljan njime, se kao merfū' ha īth prenosi:

''Uzvišeni Allāh je rekao: 'Meni najmanje treba pri ruživanje. Ko ura i jelo u kome Mi jenekog pri ružio, Ja ostavljam njega i onog koga Mi je pri ružio'. '' Zabilježio ga je Muslim.

O Ebū Se'ī a se kao merfū' ha īth prenosi:

''Hodete li a vas obavijestim čega se za vas plašim više o Mesīha De ž žāla?'' ''Da, Allāhov Poslaniče'' , odgovorili su. ''Tajnovitog pri ruživanja (širka). Čovjek ustane pa klanja i uljepšanamāz ka a vi i a ga neko posmatra.'' Zabilježio ga je Ahmed.

77 sūra el-Kehf, 110. ājet




60

(37) U ŠIRK SE UBRAJA I ČOVJEKOVA NAMJERAA SVOJIM RA OM ZASLUŽI OVAJ SVIJET


''Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi demo ati plo ove tru a njihovai nede im se u njemu ništa uskratiti. Njih de na onom svijetu samo vatra pedi; tamo nede imatinikakve nagra e za ono što su na Zemlji ra ili i bit de uzalu no sve ono što su učinili.'' 78

U ''Sahīhu'' se prenosi o Ebū Hurejre, Allāh bio za ovoljan njime, a je Allāhov Poslanik,

salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Neka upropašten bu e obožavatelj zlatnika. Neka upropašten bu e obožavatelj srebrenjaka.Neka upropašten bu e obožavatelj crnoporubljenog ogrtača. Neka upropašten bu eobožavatelj ka īfe. Ako mu se a, bu e za ovoljan, a ako mu se ne a – razljuti se. Neka budeupropašten i unazađen. Ka a ga ubo e trn, ne može ga izva iti kliještima. Blago robu koji jeza uz u poveo svoga konja na Allāhovom putu, raščupane glave (kose) , prašnjavih nogu. Akoje na straži, istinski je na straži, a ako je u poza ini, istinski vrši svoju užnost. Ako zatraži auđe, ne biva mu opušteno, a ako se zauzme, ne bu e mu prihvadeno.''

78 sūra Hū , 15. i 16. ājet




61

(38) KO POSLUŠA UČENE I VOĐE U ZABRANJIVANJU ONOGA ŠTO JE ALLĀOPUSTIO I U OPUŠTANJU ONOGA ŠTO JE ALLĀH ZABRANIO –UZEO IH JE ZA

SVOJE BOGOVE MIMO ALLĀHA

Ibn 'Abbās je rekao:

''Samo što nije na vas kamenje počelo pa ati s neba. Ja vam kažem: 'Rekao je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem', a vi govorite: 'Rekao je Ebū Bekr i 'Umer'!?''

Imām Ahme je rekao:

''Ču im se onima koji su spoznali sene i njegovu vjero ostojnost, a uzimaju mišljenje Sufjāna,ok Uzvišeni Allāh kaže: 'Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovom, a

ih iskušenje kakvo ne stigne ili a ih patnja bolna ne snađe.' 79 Znaš li na šta se misli po iskušenjem? Misli se na širk. Ka a čovjek ne prihvati neke njegove riječi, mož a u njegovo srce

uđe nešto zablu e pa zbog toga bu e upropašten.''

O 'A ijja ibn Hātima se prenosi a je čuo Vjerovjesnika,salla llāhu ‘alejhi we sellem , kakouči ājet: ''Uzeli su svoje monahe i svedenike za bogove mimo Allāha...'' , 80 pa mu je rekao: ''Mi ih, zaista, nismo obožavali...'' Rekao je: ''Zar oni ne zabranjuju ono što je Allāh opustio pa i vi to ne ra ite, i opuštaju ono što je Allāh zab ranio pa i vi to radite?'' ''Da'', rekao je (Adijj). ''E to vam je obožavanje njih.'' Zabilježio ga je Ahme i et-Tirmi hī i ocijenio ga kao obar.

79 sūra en -Nūr, 63. ājet 80 sūra et -Tewbe, 31. ājet




62

(39) POTPUNO VJEROVANJE NEDE POSTIDI NIKO SVE OK NJEGOVE STRASŽELJE NE BU U U SKLA U S ONIM S ČIME JE OŠAO ALLĀHOV POSLANI

salla llāhu ‘alejhi we sellem

Riječi Allāha Uzvišenog:

''Zar ne vi iš one koji tvr e a vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljenoprije tebe, pa ipak žele a im se pre tāgūtom su i, a naređeno im je a ne vjeruju u njega? Ašejtān želi a ih u veliku zablu u nave e.'' 81


''Ka im se kaže: 'Ne činite nere na Zemlji, o govaraju: 'Mi samo re uspostavljamo!' '' 82


''I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen.'' 83


''Zar oni a traže a im se kao u žāhilijjetsko oba su i?'' 84

O 'Ab ullāha ibn 'Amra,Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

81 sūra en -Nisā', 60. ājet 82 sūra el- Beqare, 11. ājet 83 sūra el-E'rāf, 56. ājet 84 sūra El-Mā'i e, 50. ājet




63

''Niko o vas nede vjerovati (potpunim imanom) ok mu njegove strasti i želje ne bu u uskla u s onim što sam onio.'' Newewī je rekao: ''Ovo je vjero ostojan ha īth. Zabilježili smog au knjizi 'El-Hu ž že' sa sahīh sene om.''

Ša'bī je rekao:

''Između je nog munāfiqq i Ži ova je izbila svađa. Ži ov je rekao: 'Neka nam presu i Muhammed, jer je on poznat da ne uzima mito.' Na to je licemjer rekao: 'Neka nam presudeŽi ovi', znajudi a oni uzimaju mito. Na kraju su se složili a o u ko vrača u pleme Džuhejna i pre njim se parniče. Povo om toga je objavljeno: 'Zar ne vi iš one koji tvr e...' 85 ''

Rečeno je:

''Objavljeno je u povo u vojice koji su se posvađali. Je an o njih je rekao: 'Po ignimo našuparnicu kod Vjerovjesnika, salla llāhu ‘alejhi we sellem' Drugi je rekao: 'Ko Ka'ba ibn Ešrefa.'

Potom su svoju parnicu po igli ko 'Umera i je an o njih mu je ispričao slučaj. On je onome koji nije bio za ovoljan Allāhovim Poslanikom,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao: 'Je li tako bilo?' 'Da', odgovorio je. Tada ga je 'Umer udario sabljom i ubio ga.''

85 sūra en -Nisā', 60. ājet




64

(40) O ONOME KO ZANIJEČE NEŠTO O IMENA I SVOJSTAVA


''...jer oni u Milostivog ne vjeruju.'' 86

U Buhārījinom''Sahīhu'' stoji a je 'Alī rekao:

''Pričajte lju ima ono što znaju. Zar želite a se Allāh i Njegov Poslanik utjeruju u laž?''

'Ab urRezāq prenosi o Ma'mera, on o Ibn Tāwūsa, on o svoga oca, a on o Ibn 'Abbāsaa je on vi io čovjeka kako se uzrujao pošto je čuo ha īth Vjerovjesnika,salla llāhu ‘alejhi we

sellem , o svojstvima, negirajudi to. Potom je rekao:

''Šta se ovi boje? Prihvataju Njegove jasne ājete, a propa nu ko njegovih nejasnih (ājeta).''

Ka je pleme Qurejš čulo Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, kako spominje''Milostivog'' , to su zanijekali pa je Allāh povo om njih objavio: ''...jer oni u Milostivog nevjeruju.''

86 sūra er -Ra' , 30. ājet






66

(42) ZAKLINJANJE NEKIM MIMO ALLĀHA JE ŠIRK


''Zato ne činite svjesno Allāhu su ruge.'' 88

Ibn 'Abbās je o ovom ājetu rekao:

''El-En ā (su ruzi) pre stavlja širk koji je tajnovitiji o hoda mrava na crnom kamenu u tamnoj nodi. To je a kažeš: 'Tako mi Allāha i tvoga života', ili 'Tako mi Allāha i moga života', ili a kažeš :'Da nije njegovog psa, ošli bi nam kra ljivci', ili: 'Da nema patki u kudi ošli bi nam kra ljivci.' Isto je kada čovjek kaže svome rugu: 'Što je htio Allāh i ti', ili 'Da nije bilo Allāha i toga i toga'.Nemoj (u ovakvim konstrukcijama) spominjati tog i tog, jer u svemu tome ima širka.'' Zabilježioga je Ibn Ebī Hātim.

Od 'Umer ibn el- Hattāba, Allāh bio za ovoljannjime , se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Ko se zakune nekim rugim mimo Allāha – počinio je kufr ili širk.'' Zabilježio ga je et-Tirmi hī iocjenio ga kao hasen. Hākim ga je ocijeniosahīhom.

Ibn Mes'ū je rekao:

''Da se lažno zakunem Allāhovim imenom raže mi je nego a se zakunem nekim mimo Njegagovoredi istinu.''

Od Hudhejfe, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi da je Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi wesellem , rekao:

''Nemojte govoriti: 'Što je htio Allāh i htio taj i taj ', nego recite: 'Što je htio Allāh, a zatim štoje htio taj i taj'.'' Zabilježio ga je Ebū Dāwū sa vjero ostojnim sene om.

O Ibrāhīma en-Neha'ija se prenosi a on nije volio a se kaže: 'Tražim zaštitu o Allāha i od tebe' , a a je opušteno kazati: 'Tražim zaštitu o Allāha, a zatim o tebe.' I govorite: 'Da nijeAllāha, a zatim tog i tog' , a nemojte govoriti: 'Da nije Allāha i tog i tog'.''





67

(43) O TOME A NEKI NE PRIHVATAJU I KA A IM SE ZAKUNEŠ ALLĀHOM

Od Ibn 'Umera, Allāh bio za ovoljannjime , se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu‘alejhi we sellem, rekao:

''Nemojte se zaklinjati svojim ro iteljima. Ako mu se neko zakune Allāhom, neka mu vjeruje.Ako mu se neko zakune Allāhom, neka bu e za ovoljan. Onaj ko nije za ovoljan – ne postupapo Allāhovim propisima.'' Zabilježio ga je Ibn Mā že sa obrim sene om.




68

(44) RIJEČI: ''ŠTO JE HTIO ALLĀH I TI''

O Kutejle se prenosi a je neki Ži ov ošao Vjerovjesniku,salla llāhu ‘alejhi we sellem, irekao: ''Vi, uistinu, činite širk. Vi kažete: 'Što je htio Allāh i ti' i govorite: 'Tako mi Ka'be' '' , pa imje Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, nare io a ka a hode a se zakunu, kažu: 'Tako mi

Gospodara Kabe' , i a kažu:'Što je htio Allāh, a zatim ti'.'' Zabilježio ga je Nesā'ī i ocijeniosahīhom.

On, također, prenosi o Ibn 'Abbāsa a je neki čovjek rekao Vjerovjesniku, salla llāhu‘alejhi we sellem: ''Što je htio Allāh i ti'' , pa mu je Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi we sellem,rekao: ''Jesi li me Allāhu učinio suparnik om? (Nemoj tako govoriti) nego reci: 'Ono što je Allāhhtio, On Jedini'.''

Ibn Mā že prenosi o Tufejla, 'Ā'išinog brata po majci, a je ona kazala (kako je ovajpričao):

''Usnio sam kako sam ošao o grupe Ži ova i rekao: 'Vi ste pravi naro , samo a negovorite daje Uzejr Božiji sin.' Oni su o govorili: 'I vi, isto tako, pravi ste naro , samo a ne govorite: 'Šta jehtio Allāh i htio Muhamme .' Potom sam prošao pore skupine kršdana i rekao: 'Vi ste pravi naro , samo a ne govorite a je Mesih Božiji si n.' Oni su odgovorili: 'I vi ste isto tako, pravi naro , samo a ne govorite: 'Šta je htio Allāh i htio Muhamme .' Ka a sam osvanuo, ispričaosam to mnogima, a potom ošao Vjerovjesniku, salla llāhu ‘alejhi we sellem, i obavijestio ga.Upitao je: 'Jesi li o ovome nekoga obavijestio?' 'Da', odgovorio sam.' Potom je on zahvalioAllāhu i pohvalio Ga, a zatim rekao: 'Tufejl je, uistinu, usnio san i ispričao ga mnogim o vas. Vi ste izgovarali riječi, a to i to me sprečavalo a vam ih zabranim. Prema tome, nemojt egovoriti: 'Šta je htio Allāh i htio Muhamme ', nego recite: 'Šta je htio Allāh, sām'.' ''




69

(45) ONAJ KO PSUJE VRIJEME ON VRIJEĐA ALLĀHA

Uzvišeni Allāh kaže:

''I govore: 'Postoji samo život naš zemaljski; živimo i umiremo, je ino nas vrijeme uništi'.'' 89

U ''Sahīhu'' se prenosi o Ebū Hurejre a je Vjerovjesnik,salla llāhu ‘alejhi we sellem,rekao :

''Uzvišeni Allāh je rekao: 'Čovjek Me vrijeđa. On psuje vrijeme, a Ja sam vrijeme. Ja sam TajKoji aje a se mijenja an i nod'.''


''Nemojte psovati vrijeme, jer je Allāh, uistinu, vrijeme.

89 sūra el-Džāthije, 24. ājet




70

(46) NAZIVANJE NEKOGA VRHOVNIM SUCEM I TOME SLIČNO

U ''Sahīhu'' se o Ebū Hurejrea bilježi a je Vjerovjesnik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Najniže i najpo lije ime ko Allāha ima čovjek koji se zove vla ar na vla arima. Nemavla ara osim Allāha.''

Sufjān je rekao:

''Isto je i a se kaže: car careva (šah na šahovima).''

U jednom drugom predanju stoji:

''Čovjek koji de biti najružniji i na koga de Allāh najviše biti ljut na Qijametskom anu...''




71

(47) POŠTOVANJE IMENA ALLĀHA UZVIŠENOG I PROMJENA IMENA ZBOG T

O Ebū Šurejha se prenosi a je on nosio o atak imenu Ebul-Hakem (Otac suca), pa muje Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Allāh je, uistinu, su ija i Njemu pripa a su .'' Na to mu je on odgovorio: ''Kada se moji saplemenici u nečemu spore, ođu meni i ja im presu im tako a obje strane bu u za ovoljne.'' ''To je izvanre no! Šta imaš o jece?'' , upitao je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem. ''Imam Šurejha, Muslima i 'Ab ullāha'', rekao sam. ''Koji je najstariji?'' , upitao je. ''Šurejh'',rekao sam. ''Ti si on a Ebū Šurejh'' , rekao je.'' Zabilježili su ga Ebū Dāwū i rugi.




72

(48) KO SE ŠALI I ISMIJAVA SA NEČIM U ČEMU SE SPOMINJE ALLĀHOVO IMEILISA QUR'ANOM, ILI SA POSLANIKOM, salla llāhu ‘alejhi we sellem – ON JE

NEVJERNIK


''A ako ih zapitaš, oni de, sigurno redi: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.' Reci: 'Zar stese Allāhu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?' '' 90

Prenosi se od Ibn 'Umera, Muhammeda ibn Ka'ba, Zejda ibn Eslema i Qatade, a njihovopripovije anje se na ovezuje je no na rugo, a je neki čovjek u vrijeme poho a na Tebūkrekao:

''Nismo vi jeli slične ovim našim učačima, punijih stomaka, lažljivijih jezika i strašljivijih u borbi'' ,misledi na Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, i njegove ashābe učače. Na to mu je'Awf ibn Mālik rekao: ''Slagao si. Ti si, uistinu, munāfiq. O tome du obavijestiti AllāhovogPoslanika, salla llāhu ‘alejhi we sellem'' Awf je otišao Allāhovom Poslaniku,salla llāhu ‘alejhi wesellem , a bi ga obavijestio. Međutim, Qur'ān ga je u tome ved bio pretekao. Taj čovjek je ošaoAllāhovom Poslaniku, salla llāhu ‘alejhi we sellem, koji se spremio za pokret i uzjahao svojudevu, i rekao mu: ''Allāhov Poslaniče! Mi smo samo razgovarali i zabavljali se onako kakorazgovaraju putnici, skradujudi time put.'' Ibn 'Umer je rekao: ''Kao da ga sad gledam kako se

rži za kolan eve Allāhovog Poslanika ,salla llāhu ‘alejhi we sellem, dok su njegove nogeu arale o kamenje, i ponavlja: ''Mi smo samo razgovarali i zabavljali se'', a Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, na to mu o govara, ne okredudi se prema njemu i ne o ajudi bilošta rugo: 'Zar ste se Allāhu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?' ''





73

(49) O ISTICANJU BLAGO ATI ALLĀHA UZVIŠENOGI POKUĐENOSTI NJIHOVOG NEGIRANJA

O tome govore riječi Uzvišenog:

''Kad ga obaspemo milošdu Našom, poslije nesrede koja ga za esi, on govori: 'Ovo sam izaslužio...''' 91

Mu žāhi je to protumačio:

''Ovo je zbog moga ra a i ja to zaslužujem...''

Ibn 'Abbās je rekao:

''Hode a kaže a je to o njega.''


''Ovo što imam stekao sam znanjem svojim; tako ja mislim.'' 92

Rekao je Qatade:

''Znanjem koje ja posje ujem, njegovim postojanjem se postiže obitak.''

Drugi su rekli:

''Znanjem Allāhovim a sam ja toga ostojan.''

Ovo značenje se po u ara sa Mu žāhi ovim tumačenjem:

''Stekao sam to prema ugledu.''

O Ebū Hurejre, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je čuo Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, kako kaže:

91 sūra Fussilet, 50. ājet 92 sūra el-Qasas, 78. ājet




74

''Bila su trojica Benu Israeldana: gubav, delav i slijep, pa ih je Alah htio iskušati. Poslao im jemeleka. Prvo je ošao šugavom i upitao ga: 'Šta bi najviše volio?' 'Da imam lijepu boju i lijepukožu i a o mene o e ovo zbog čega me svijet smatra prljavim', o govorio je. Ovaj ga jepotrao i prljavština i ružnoda su o njega otišle. Dobio je lijepu boju i lijepu kožu. Upitan je:

'Koji imetak ti je naj raži?' 'Deve' (ili je rekao: 'gove a'. Posumnjao je Ishāq koje je o togavoga rekao, s tim što su gubavi i delavi rekli a je an voli eve a rugi gove a). Data mu jeeva u esetom mjesecu tru node. Rekao mu je melek: 'Neka ti Allāh a beridet u njoj.'

Potom je otišao ko delavog i upitao ga: 'Šta bi ti najviše volio?' 'Lijepu kosu', o govorio je, 'i a o mene o e ovo zbog čega me svijet smatra prljavim.' Ovaj ga je potrao i to je o njega

otišlo. Dobio je lijepu kosu. Upitao ga je: 'Koji imetak ti je naj raži?' 'Gove a', o govorio je (ili je rekao: 'deve') . Data mu je steona krava. Rekao mu je melek: 'Neka ti Allāh a beridet u njoj.'

Potom je otišao ko slijepoga i upitao ga: 'Šta bi ti najviše volio?' 'Da mi Allāh vrati vi , pa a

njime vi im lju e', o govorio je. Ovaj ga je potrao i Allāh mu je vratio njegov vi . Upitao gaje: 'Koji imetak ti je naj raži?' 'Sitna stoka', o govorio je. Data mu je sjajna ovca. Ojanjila jedvoje jagnjadi i to dvoje se oplodilo.

Tak o je ovaj imao olinu eva, ovaj rugi olinu gove a, a ovaj tredi olinu ovaca.

Potom je ošao gubavcu u onakvom obliku i stanju u kakvom je on neka a bio i rekao: 'Jasam siromah, putnik. Na ovom mom putu sam sve potrošio. Danas mi niko nede pomodi ast ignem o cilja osim Allāha, a zatim tebe. Molim te Onim Koji ti je ao lijepu boju i lijepukožu i imetak, a mi aš je nu evu jahalicu kako bih mogao na njoj jahati na ovom mom

putovanju.' O govorio mu je: 'Znaš, obaveze su mnogobrojne (pa ti ne mogu dati) .' Ovaj mu jerekao: 'Kao a te poznajem. Zar nisi bio gubav pa te svijet smatrao prljavim i ružnim? Zar nisi bio siromah, pa ti je Allāh ao imetak?' Ovaj mu je o govorio: 'Ja sam svoj imetak naslije ioo svojih pre aka.' 'Ako lažeš, neka te Allāh pretvori u ono što si bio', rekao je melek.

Potom je ošao delavom u obliku kakav je on neka a bio, pa mu je rekao isto što i pretho nom, a ovaj mu je isto o govorio što i pretho ni. 'Ako lažeš, neka te Allāh pretvori uono što si bio', rekao je melek.

Zatim je ošao slijepom u obliku i stanju u kakvom je on neka a bio i rekao: 'Ja sam siromah,

putnik. Na ovom mom putovanju sam sve potrošio. Danas mi niko nede pomodi a stignem ocilja osim Allāha, a zatim tebe. Molim te Onim Koji ti je vratio vi a mi aš j ednu ovcu kakobih se njome pomogao na ovom mom putovanju.' Odgovorio mu je: 'Bio sam slijep pa mi jeAllāh vratio vi . Uzmi šta hodeš, a ostavi šta hodeš. Tako mi Allāha, anas ti nedu ništauskratiti što uzmeš u ime Allāha.'




75

'Za rži svoj imetak. Vi ste, uistinu, samo stavljeni na kušnju. Allāh je s tobom za ovoljan, asrdit je na tvoja dva druga.' '' Zabilježili su ga njih vojica (el-Buhārī i Muslim).




76

(50) ZABRANA SVAKOG IMENA KOJIM SE IZRAŽAVAROBOVANJE NEKOM RUGOM MIMO ALLĀHA


''I ka im je On arovao z rava potomka, poslije su potomci njihovi izje načili ruge s Njim uonome što On daje...'' 93

Rekao je Ibn Hazm:

''Složili su se a je zabranjeno svako ime koje u sebi nosi značenje obožavanja nekog mimoAllāha kao što je ' Abdul ' Amr ( ' Amrov rob), AbdulKa ' be (rob Ka ' be) i tome slično. Izuzetak je

AbdulMuttalib (Muttalibov rob).'' Ibn 'Abbās je o ovom ājetu rekao:

''Ka a je Ā em sa njom imao o nos, ona je zanijela. Potom im je ošao Iblīs i rekao: 'Ja sam onaj koji vas je izveo iz ženneta. Ili dete mi biti pokorni ili du mu ati a ima jelenje rogove. Izidi de iztvog stomaka tako što de ga po erati. Ura it du to i to', zastrašivao ju je. 'Dajte mu ime'Ab ulHārith.' Njih voje su o bili a mu se pokore. Dijete se ro ilo mrtvo. Ponovo je zanijela.Ponovo im je on ošao i rekao isto kao i pretho ni put. Oni su opet o bili a mu se pokore.Ponovo je rođeno mrtvo. Ponovo je zanijela i on im je ponovo ošao i rekao im isto. Ta a ih je

ljubav prema jetetu na vla ala i ali su mu ime 'Ab ulHārith. O tome govore riječi:'Poslije supotomci njihovi izje načili ruge s Njim u onome što im On daje...' '' Zabilježio ga je Ibn Ebī Hātim.

On od Qatade prenosi vjerodostojnim senedom da je rekao:

''...su ruzi u pokornosti Njemu, a ne u obožavanju Njega.''

On, također, sa vjero ostojnim sene om o Mu žāhi a prenosi a je o Njegovim riječima:''Kad bi nam Ti dao zdravog potomka...'' 94 rekao:

''Strahovali su a nede biti lju sko bide.'' Naveo je njegovo značenje o Hasana, Se'ī a i rugih.

93 sūra el-E'rāf, 190. ājet 94 sūra el-E'rāf, 189. ājet




77

(51) UPUDIVANJE OVE ALLĀHU NJEGOVIM LIJEPIM IMENIMA I NAPUŠTANONIH KOJI SE SUPROTSTAVLJAJU, NEZNALICA I NEVJERNIKA


''Allāh ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskredu Njegova imena.'' 95

Ibn Ebī Hātim prenosi o Ibn 'Abbāsa a:''iskredu Njegova imena'' , znači: ''čine širk'' . Odnjega se, također, prenosi:

''Izveli su ime 'Lāt' o riječi 'ilāh', a 'Uzza' o riječi 'azīz'.''

O A’meša se prenosi a je rekao:

''Miješaju sa njima ona koja nisu dio njih.''

95 sūra el-E'rāf, 180. ājet




78

(52) NE KAŽE SE: ''NEKA JE SELAM NA ALLĀHA''

U ''Sahīhu'' se o Ibn Mes'ū a, Allāh bio za ovoljan njime, prenosi da je rekao:

''Ka a bismo klanjali namāz za Vjerovjesnikom,salla llāhu ‘alejhi we sellem, učili smo: 'Selām naAllāha o Njegovih robova, selam nek je s tim i tim', pa je Vjerovjesnik,salla llāhu ‘alejhi wesellem, rekao: 'Nemojte govoriti: 'selām na Allāha', jer je, uistinu, Allāh (es)Selām.''




79

(53) O RIJEČIMA: O ALLĀHU, OPROSTI MI AKO HODEŠ

U ''Sahīhu'' se o Ebū Hurejre prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem,rekao:

''Nemoj a neko o vas govori: 'Allāhu, oprosti mi ako hodeš', nego neka bu e o lučan umolbi, jer za Allāha, uistinu, ne postoji neko ko de Ga prisiliti.''

Muslim bilježi:

''Neka mu želja bu e velika, jer, Allāhu, uistinu, nije teško bilo šta a mu ā.''




80

(54) NEKA NIKO NE GOVORI: ''MOJ ROB I ROBINJA''

U ''Sahīhu'' se bilježi o Ebū Hurejre,Allāh bio za ovoljan njime, a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Nemoj da neko od vas govori: 'et'im rabbeke' (nahrani svoga gospodara) , 'weddi' rabbeke' (polij za abdest svome gospodaru) . Umjesto toga neka kaže: 'sejji ī' (moj gospodin) i 'mewlāje' (gazda) . Neka ne govori: 'ab ī' (moj rob) i 'emetī' (moja robinja) , nego neka kaže: 'fetāje' (moj sluga) , 'fetātī' (moja služavka) i 'gulāmī '(moj sluga).''




81

(55) NE O BIJA SE ONAJ KO ZAMOLI NEKOGA ALLĀHOVIM IMENOM

Od Ibn 'Umera se prenosi da je rekao:

''Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, je rekao: 'Ko spominjudi Allāha zatraži zaštitu i utočište, pružite mu pomod. Ko spominjudi Allāha o vas nešto zatraži, ajte mu. Ko vaspozove odazovite mu se. Ko va m učini kakvo obro, nagra ite ga, a ako nemate čimenagra iti, učite za njega ovu sve ok ne vi ite a ste ga ovoljno nagra ili.' '' Zabilježio ga jeEbū Dāwū i Nesā'ī sa vjero ostojnim sene om.




82

(56) NE MOLI SE ALLĀHOVIM LICEM BILO ŠTA RUGO OSIM ŽENNETA

O Džābira,Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem , rekao:

''Ne moli se Allāhovim licem bilo šta rugo osim ženneta.'' Zabilježio ga je Ebū Dāwū .




83

(57) O GOVORU ''DA SAM URADIO TAKO I TAKO BILO BI TAKO I TAKO''

Riječi su Uzvišenog:

''Govore: ' a smo se za bilo šta pitali, ne bismo ov je izginuli'.'' 96

''Onima koji se nisu borili, a o bradi svojoj govorili: ' a su nas poslušali, ne bi izginuli'.'' 97

U ''Sahīhu'' se o Ebū Hurejre prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem,rekao:

''Bu i agilan u postizanju onoga što ti je o koristi, traži po ršku o Allāha i nemoj nika a biti lijen u tome. A ako ti se nešto esi, nemoj govoriti: 'Da sam ura io tako i tako bilo bi tako i tako', nego reci: 'Allāh je o re io i ono što je htio ura io'. To je zbog toga što takav govor ('dasam ura io tako…') otvara šejtānski posao.''

96 sūra Ālu 'Imrān, 154. ājet 97 sūra Ālu 'Imrān, 168. ājet




84

(58) ZABRANA DA SE PSUJE VJETAR

Od Ubejja ibn Ka'ba, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Nemojte psovati vjetar. Ka a vi ite nešto što ne volite, vi recite: 'Allāhu , molimo Te za svakoobro o ovog vjetra, najbolje što on u sebi nosi, najbolje što mu je naređeno, a utječemo Ti

se o zla ovog vjetra i zla koje je u njemu i zla koje mu je naređeno'.'' Et-Tirmi hī ga je ocijeniovjerodostojnim.




85

(59) O ALLĀHU LOŠE MISLE SAMO LICEMJERI I MUŠRICI. O TOGA DE BISPAŠEN SAMO ONAJ KO SPOZNA ALLĀHA, NJEGOVA LIJEPA IMENA I SVOJS


''Misle o Allāhu ono što nije istina, kao što žāhili misle, i govore: 'G je je pobje a koja namje obedana?' Reci: 'O svemu o lučuje samo Allāh!' '' 98


''...koji o Allāhu zlo misle, neka zlo njih snađe...'' 99

Ibnul- Qajjim je rekao o prvom ājetu:

''Ova sumnja je protumačena a On Uzvišeni nede pomodi Svoga Poslanika i a de njegovamisija prestati. I protumačeno je a ono što im se esilo nije bilo po Allāhovom o ređenju i mu rosti. I protumačeno je nijekanjem mu rosti, nijekanjem o ređenja i nijekanjem a de sePoslanikova misija upotpuniti i a de to sve v jere nadvladati. To sve spada u zlu misao koju su

imali munāfici i mušrici, a o kojoj se govori u sūri el -Feth. Ovo se tretira zlom misli jer se misli nešto što ne olikuje Njemu Uzvišenom i što ne olikuje Njegovoj mu rosti i Njegovom istinitomobedanju. Prema tome, onaj ko misli a de On onome što je pogrešno ati trajnu pobje u na istinom, tako a istina nestane ili zaniječe a je ono što se esilo bilo Njegovom o re bom i o ređenjem, ili zaniječe a je Njegova o re ba rezultat uzvišene mu rosti za koju zaslužuje aMu se upuduje sva pohvala, ili pak posumnja a je rezultat neke apstraktne volje – to je svemisao onih koji ne vjeruju.

''Pa teško nevjernicima ka bu u u vatri.'' 100

98 sūra Ālu 'Imrān, 154. ājet 99 sūra el-Feth, 6. ājet 100 sūra Sā , 27. ājet




86

Vedina lju i o Allāhu zlo misli u pogle u onoga što se o nosi na njih i onoga što se rugimaešava. O toga nije sačuvan niko osim onaj ko je spoznao Allāha, Njegova lijepa imena i

svojstva i spoznao šta iziskuje Njegova mu rost i pohvala. Pa neka pametni koji sebi želi obro oovom vo i računa. Neka se pokaje Allāhu i o Njega oprost traži za ono što o Allāhu zlo mislio.

Ka a bi istraživao, vi io bi ko njih inat u pogle u qa era (o ređenja) i kako govore: 'Trebalo jebiti tako i tako.' Ima ih koji to malo čine, a ima i onih koji to či ne puno. Preispitaj sebe, da li si ti o toga čist? Ukoliko se o toga spasiš, spašen si o nečega velikog, a ako ne – tebe, zaista, nevi im kao spašenog.''




87

(60) O ONIMA KOJI NIJEČU QA ER (O REĐENJE)

Ibn 'Umer je rekao:

''Tako mi Onog u Čijoj je ruci Ibn 'Umerova uša, ka a bi neko o vas imao zlata koliko je br oUhu i ka bi ga potrošio na Allāhovom putu, ne bi mu bilo primljeno ko Allāha ok ne bu evjerovao u qa er (o ređenje)'' , a zatim je kao dokaz naveo Vjerovjesnikove, salla llāhu ‘alejhi wesellem , riječi: ''Īmān je a vjeruješ u Allāha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegoveposlanike, Su nji an i a vjeruješ u o ređenje, obro i zlo.'' Zabilježio ga je Muslim.

O Ubā e ibn Sāmita se prenosi a je rekao svome sinu:

''Sinčidu moj, nedeš osjetiti slast vjerovanja ok ne bu eš znao a ono što te je za esilo nijemoglo a te mimoiđe, a ono što te mimoišlo nije moglo a ti se esi. Čuo sam AllāhovaPosalnika, salla llāhu ‘alejhi we sellem, kako kaže: 'Prvo što je Allāh stv orio bilo je pero. Potommu je rekao: 'Piši!' 'Šta a pišem, Gospo aru', upitalo je. 'Piši o ređenje svih stvari oKijametskoga dana' , rekao je.' Sinčidu moj, čuo sam Allāhova Poslanika,salla llāhu ‘alejhi wesellem , kako kaže: 'Ko umre vjerujudi u nešto drugo a ne u ovo – on nije moj sljedbenik'. ''

U predanju kod Ahmeda stoji:

''Prvo što je Allāh stvorio bilo je, uistinu, pero. Rekao mu je: 'Piši'. Ta a je zapisano šta de seogađati o Su njega ana.''

U pre anju o Ibn Vehba stoji a je Allāhov Poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Ko ne bu e vjerovao u o ređenje obra i zla – Allāh de ga spaliti u vatri.''

U ''Musnedu'' i ''Sunenu'' se prenosi od Ibn Dejlemija da je rekao:

''Otišao sam Ubejju ibn Ka'bu i rekao: 'U uši osjedam nešto u pogle u qa era (o ređenja).Pričaj mi nešto, ne bi li Allāh to otklonio iz mog srca.' Rekao je: 'Ka a bi potrošio zlata koliko jebrdo Uhud – ne bi ga o tebe Allāh primio sve ok ne bu eš vjerovao u qa er. Znaj a ono što ti se esilo nije te moglo mimoidi, a ono što te je mimoišlo nije te moglo za esiti. Ka bi umro

vjerujudi rugačije – bio bi od stanovnika vatre'.'' Rekao je: ''Potom sam otišao 'Ab ullāhu ibn Mes'u u, Huzejfi ibn Jemānu, Zej u ibn Thābitu i svi su mi ispričali isto to o Vjerovjesnika,salla llāhu ‘alejhi we sellem.'' Ha īth je vjero ostojan.Zabilježio ga je Hākim u svom''Sahīhu'' .




88

(61) O ONIMA KOJI CRTAJU I VAJAJU

O Ebū Hurejre,Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu‘alejhi we sellem, rekao:

''Uzvišeni Allāh je rekao: 'Ima li vedeg nasilnika o onog ko pokušava stvarati kao što Jastvaram? Neka, ako mogu stvore sjemenku! Neka ako mogu, stvore zrnce pšenično!' '' Zabilježili su ga njih vojica (el-Buhārī i Muslim).

Također el-Buhārī i Muslim prenose o 'Ā'iše,Allāh bio za ovoljan njome, a je AllāhovPoslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Najžešdom kaznom na Su njem anu bit de kažnjeni oni koji se na medu sa Allāhovimstvaranjem.''

Njih vojica prenose o Ibn 'Abbāsa a je čuo Allāhovog Poslanika, salla llāhu ‘alejhi wesellem , kako kaže:

''Svaki crtač i vajar de u vatru. Za svaku sliku bit de mu stvorena uša koja de ga mučiti užehennemu.''

Njih vojica prenose o njega a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Ko nacrta sliku na dunjaluku – bide za užen a u nju u ahne ušu (na ahiretu) , a on je nedemodi u ahnti.''

Muslim prenosi o Ebū Hejja ža a mu je 'Alī,Allāh bio za ovoljan njime, rekao:

''Posladu te s onim čime me je poslao Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem: a ne ostaviš sliku, a a je ne izbrišeš, niti uz ignut mezar, a a ga ne poravnaš.''




89

(62) O ČESTOM ZAKLINJANJU

I riječi su Allāha Uzvišenog:

''A o zakletvama svojim brinite se.'' 101

O Ebū Hurejre, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je čuo Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, kako kaže:

''Zakletva je uzrok obre prođe robe i uzrok brisanja zara e.'' Zabilježili su ga el-Buhārī iMuslim.

O Selmāna,Allāh bio za ov oljan njime , se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem , rekao:

''Sa tri osobe Allāh nede govoriti niti ih o grijeha očistiti i njima pripa a bolna kazna: sije i starac koji blu niči, siromašni oholi uobraženik i čovjek koji je Allāhovo ime učinio svojomrobom, pa ne kupuje nego zaklinjudi se, niti pro aje osim svojim zaklinjanjem.'' Zabilježio ga jeTaberānī sa vjero ostojnim sene om.

U ''Sahīhu'' se prenosi o 'Imrāna ibn Husajna, Allāh bio za ovoljan njime, a je AllāhovPoslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Najbolji moj ummet jesu oni koji žive u ovom mom stoljedu, zatim oni koji de odi poslijenjih.'' ('Imrān je rekao: ''Ne znam a li je poslije svoga stoljeda spomenuo va ili tri?'' ) ''Zatim,uistinu de poslije vas odi naro koji svje oči, ma a se to o njega ne traži, koji vara i nije o povjerenja, koji se zavjetuje, a zavjete ne ispunjava. Oni de biti ebeli.''

U njemu se prenosi o Ibn Mes'ū a a je Vjerovjesnik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:''Najbolji s u lju i u ovom mom stoljedu, zatim oni koji de odi poslije njih, zatim oni koji de odi poslije njih. Zatim de odi lju i čije de svje očenje pretjecati njihovo zaklinjanje i njihovozaklinjanje preticati njihovo svje očenje.''

Ibrahim je rekao: ''Udarali su nas zbog svje očenja i obedanja ka smo bili mali.''

101 sūra el-Mā'i e, 89. ājet




90

(63) O AVANJU ALLĀHOVOG JAMSTVA I JAMSTVA NJEGOVOG VJEROVJESNsalla llāhu ‘alejhi we sellem


''I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allāhovim imenom obavezali i ne kršite zakletve ka steih tvrdo dali.'' 102

O Burej ea se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, imao običaj,ka a postavi emīra vojske ili čete, oporučiti mu a se boji Allāha i a obro čini muslimanimakoji su s njim. Govorio bi:

''Krenite u poho s Allāhovim imenom, na Allāhovom putu. Borite se protiv onih koji negirajuAllāha. Krenite u poho , ali nemojte krasti ratni plijen, nemojte kršiti ugovor, nemojtemasakrirati, nemojte ubijati jecu. Ka a susretneš svoje neprijatelje mušrike, pozovi ih aprihvate jedno od troga i bilo koje da prihvate, primi to od njih i ostavi ih. Zatim ih pozovi uislām. Ukoliko ti se o azovu – prihvati to od njih i ostavi ih. Zatim, pozovi ih da se presele izsvoga mjesta u mjesto muhā žirā (Me īnu) i a imaju obavezu koju imaju muhā žiri. Ukolikoto o biju, obavijesti ih a de imati status koji imaju muslimani be uini i a de se na njimaprimjenjivati Allāhovi propisi koji se primjenjuju prema vjernicima. Oni u tom slučaju nede

obijati ništa o gā nime (ratnog plijena) i fej'a (plijena uzetog bez borbe) , osim ukoliko sebu u borili u re ovima muslimana. Ukoliko sve to o biju, pitaj ih prihvataju li a aju žizju.Ukoliko ti se odazovu – prihvati to od njih i ostavi ih. Ukoliko odbiju – zatraži pomod o Allāhai bori se protiv njih. Ka a opkoliš stanovnike utvrđenja i oni zatraže o tebe a sklopiš s njimaugovor ajudi im Allāhovo jamstvo i garanciju kao i garanciju Njegova Vjerovjesnika – nemoj im avati Allāhovu garanciju i garanciju Njegova Posla nika, nego im daj svoju garanciju i jamstvo svojih rugova, jer de biti lakše a prekinete vaše jamstvo i jamstvo tvojih rugovao preki anja jamstva Allāhovog i Njegovog Poslanika. Ka a opsje neš stanovnike neketvrđave i oni o tebe zatraže a im su iš po Allāhovoj presu i – nemoj im su iti po Allāhovoj presu i, nego im su i po svojoj presu i, jer ti ne znaš hodeš li pogo iti Allāhovu presu u upogle u njih ili nedeš.'' Zabilježio ga je Muslim.

102 sūra en -Nahl, 91. ājet




91

(64) ZAKLINJANJE ALLĀHOM ( A ON NEDE RUGIMA ATI TO I TO)

O Džun uba ibn 'Ab ullāha se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem,rekao:

''Neki je čovjek rekao: 'Tako mi Allāha, nede Allāh oprostiti tom i tom.' Na to je Allāh Uzvišeni rekao: 'Ko može a se zakune sa Mnom a ja nekome nedu oprostiti? Ja sam mu ved oprostio,a tvoje jelo poništio'. '' Zabilježio ga je Muslim.

U ha īthu Ebū Hurejre stoji a je ove riječi rekao pobožan čovjek. Ebū Hurejre je rekao:

''Rekao je riječ koja je upropastila njegov unjāluk i āhiret.''




92

(65) NE MOLI SE ALLĀH A SE ZAUZIMA KO SVOJIH STVORENJA

O Džubejra ibn Mut'ima se prenosi a je neki be uin ošao Vjerovjesniku, salla llāhu‘alejhi we sellem, i rekao:

''Allāhov Poslaniče, lju i su iscrpljeni, poro ice gla ne, imeci uništeni, pa zamoli svogaGospo ara. Mi, uistinu, tražimo o Allāha a se zauzme ko tebe i tražimo o tebe a sezauzmeš ko Allāha.'' Tada je Vjerovjesnik rekao: ''SubhanAllāh! SubhanAllāh! '' Spominjao jetako Allāha toliko a se to osjetilo na licima njegovih ashāba. Potom je Vjerovjesnik, salla llāhu‘alejhi we sellem, rekao: ''Teško tebi! Znaš li ti ko je Allāh? Allāh je, uistinu, uzvišeniji o toga.O Allāha se ne traži a se zauzme ko bilo kog Njegovog stvorenja.'' I citirao je ha īth.'' Zabilježio ga je Ebū Dāwū .






94

(67) O RIJEČIMA ALLĀHA UZVIŠENOG:''ONI NE VELIČAJU ALLĀHA ONAKO KGA TREBA VELIČATI; A ZEMLJA SVA BIDE U ŠACI NJEGOVOJ NA AN

KIJAMETA''103

O Ibn Mes'ū a,Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi da je rekao:

''Neki rabin je ošao Allāhovom Poslaniku,salla llāhu ‘alejhi we sellem, i rekao: 'Muhammede,mi nalazimo a de Allāh nebesa staviti na prst, i zemlje na prst, i rvede na prst, i vodu na prst, i rosu na prst, i ostala stvorenja na prst, a zatim redi :'Ja sam vla ar.' Vjerovjesnik, salla llāhu‘alejhi we sellem, se nasmiješio tako a su mu se umnjaci ukazali, potvrđujudi tu vijest. Zatim jeAllāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem , proučio: 'Oni ne veličaju Allāha onako kako Gatreba veličati; a čitava Zemlja de na Su njem anu u šaci Njegovoj biti.' '' 104

U predanju kod el- Buhārije stoji:

''Stavide nebesa na prst, vo u i rosu na prst, i ostala stvorenja na prst.''

Muslim prenosi o Ibn 'Umera merfū' ha īth:

''Allāh de smotati nebesa na Qijametskom anu, zatim ih uzeti Svojom esnom rukom, azatim kazati: 'Ja sam vladar. Gdje su silnici? Gdje su oholnici?' Zatim de smotati se amzemalja i potom ih uzeti Svojom lijevom rukom i kazati: 'Ja sam vladar. Gdje su silnici? Gdje suoholnici?' ''

O Ibn 'Abbāsa se prenosi a je rekao:

''Se am nebesa i se am zemalja su u Šaci Milostivog kao proseno zrno u ruci nekogod vas.''

Rekao je Ibn Džerīr:

''Pripovije ao mi je Jūnus a ga je obavijestio Ibn Vehb, prenosedi o Ibn Zej a, a on o svogaoca a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao: 'Sedam nebesa u odnosu naKursijj su kao se am irhema bačenih u okruglu ravnicu.' ''

Rekao je a je Ebū Dherr kazao:

''Čuo sam Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, kako kaže: 'Kursijj u o nosu na 'Arš jeste kao narukvica o željeza bačena na površinu pustinje'. ''

Ibn Mes'ud je rekao:

103 sūra ez-Zumer, 67. ājet 104 sūra ez-Zumer, 67. ājet




95

''Između unjālučkog neba i onog koje slije i jeste pet stotina go ina. Između svaka va neba jepet stotina go ina. Između se mog neba i Kursijja jeste pet stotina go ina. Između Kursijja i vo e jeste pet stotina go ina, 'Arš je izna vo e, a Allāh je izna 'Arša. Za Njega nije tajna bilošta što vi ra ite.'' Zabilježio ga je Ibn Meh i o Hammā a ibn Seleme, ovaj o 'Āsima, on o

Zirra, a on o 'Ab ullāha. Slično tome zabilježio je i Mes'u i o 'Āsima, on o Ebū Vaila, a on o'Ab ullāha. Hāfi h Dhehebī,Allāh Uzvišeni muse smilovao , je rekao: ''Prenosi se preko višelanaca prenosilaca.'

Od el- 'Abbāsa ibn 'Ab ulMuttaliba se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi wesellem , rekao:

''Znate li koliko je između neba i Zemlje?' Rekli smo: 'Allāh i Njegov Poslanik najbolje znaju' ''Između njih je putovanje ugo pet stotina go ina. I sa svakog neba o rugoga jesteputovanje ugo pet stotina go ina. Veličina svakog neba je pet stotina go ina. Između

se mog neba i 'Arša je more o čijeg na o površine ima kao između nebesa i Zemlje. AllāhUzvišeni je izna toga. Za Njega nije tajna bilo koje jelo koje lju i ra e.'' Zabilježio ga je EbūDāwū i rugi.

Neka je hvala Allāhu, Gospo aru svjetova i neka je salawāt i selām na Muhammeda,njegovu poro icu i njegove ashābe.




96




97

ت ه ش ا

Otklanjanje sumnji




98


Znaj, Allāh ti se smilovao, a tewhī označava upudivanje ’ibā eta je ino UzvišenomAllāhu.

To je vjera poslanikā s kojom ih je Allāh poslao Svojim robovima, o kojih je prvi Nūh,’alejhis-selām, koga je Allāh poslao nakon što su pretjerali u pogle u obrih lju i: We a,Suwā'a, Jegūtha, Je'ūqa i Nesra.

Posljednji poslanik je Muhammed, salla llāhu ‘alejhi we sellem. On je polomio kipovenapravljene u obliku obrih lju i. Allāh ga je poslao lju ima koji obavljaju ’ibā ete, ha ž ž, ajusa aqu i mnogo spominju Allāha. Međutim, oni su neka Allāhova stvorenja učinili posre nicima

između sebe i Allāha. Govorili su a se putem njih žele približiti Allāhu, a želešefā'at (zauzimanje) ko Allāha putem meleka, ’Isā’a, Merjeme i rugih obrih lju i. Allāh je poslaoMuhammeda, salla llāhu ‘alejhi we sellem , a obnovi vjeru njihovog praoca Ibrāhīma, ’alejhis-selām, i a ih obavjesti a takav vi približavanja pripa a isključivo Uzvišenom Allāhu. Ništa otoga se ne smije usmjeriti nekome rugome mimo Allāhu, ni privrženom meleku, ni poslanomvjerovjesniku, a kamoli nekome drugome pored njih.

Ovi mnogobošci svje oče a je Allāh Je ini Stvoritelj koji nema su ruga, a On Je ini ajeopskrbu, a Je ini oživljava, umrtvljuje, sve o ređuje, a su sva nebesa i ono što je na njima isedam zemalja i ono što je na njima Njegovi robovi, po Njegovim raspolaganjem i Njemu supotčinjeni. Ako želiš okaz a se Allāhov poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, borio protiv ovih i

a su oni svje očili pretho no rečeno, pročitaj riječi Uzvišenog:

’’Upitaj: ’Ko vas s neba i iz zemlje hrani? Čije su jelo sluh i vi ? Ko stvara živo iz neživog, apretvara živo u neživo, i ko upravlja svim?’ - ’Allāh!’ – redi de oni, a ti reci: ’Pa zašto Ga seon a ne bojite?!’ ’’ 105

Uzvišeni kaže:

105 sūra Junus 31. ājet




99

’’Upitaj: ’Čija je zemlja i sve što je na njoj, znate li?’ ’Allāhova!’ – o govoride, a ti reci: ’Pazašto on a ne ođete sebi!?’ Upitaj: ’Ko je Gospo ar se am nebesa i Gospo ar ’AršaVeličanstvenog?’ ’Allāh!’ – o govoride, a ti reci: ’Pa zašto se on a ne bojite!?’ Upitaj: ’U čijojje ruci vlast na svim, ko uzima u zaštitu i o koga niko ne može zaštiden biti, znate li?’ ’OAllāha!’ – o govoride, a ti reci: ’Pa zašto on a opuštate a bu ete zave eni?’ ’’ , 106

...a postoje i rugi ājeti o ovoj temi.

Ka a si se uvjerio a oni to priznaju i a ih to nije uvelo u tewhī u koji ih je pozivaoAllāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, on a znaš a je tewhī kojeg su poricali upravotewhī ul -' ibā e (tewhī ul -ulūhijje), kojeg mnogobošci u našem vremenu nazivaju ’’uvjerenje’’ .

Isto tako, oni su molili Allāha Uzvišenog anju i nodu, a zatim su neki molili meleke –zatošto su meleci ispravni i bliski Allāhu –kako bi se kod Njega za njih zauzimali; ili su molili dobrogčovjeka poput el-Lāta ili vjerovjesnika poput ’Isā’a,’alejhis-selām.

Otu a znaš a se Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, borio protiv njih zbog ovog

širka i pozivao ih na upudivanje ’ibā eta isključivo Allāhu, Slavljenom i Uzvišenom. Uzvišenikaže:

''I ne molite se, pore Allāha, nikome!'' 107

Uzvišeni, također, kaže:

106 sūra el-Mu'minūn, 84.-89. ājet 107 sūra el-Džinn, 18. ājet




100

’’Samo se Njemu možete moliti! A oni kojima se pore Njega mole – nede im se o azvati...’’ 108

Sa a ti je jasno a se Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, protiv njih borio kako biobradanje ( ova, molitva) bila isključivo usmjerena Allāhu, prinošenje žrtava je ino Allāhu,zavjetovanje je ino Allāhu, traženje pomodi je ino o Allāha, a sve te vrste ’ibā eta bu uusmjerene Allāhu.

Ta a znaš a ih njihovopriznanje tewhī ur -rububijjeta nije uvelo u islām. Njihovo ciljanoobradanje melecima, vjerovjesnicima i ewlijama, o kojih žele šefā'at i približavanje Allāhu,

ozvolilo je njihove živote i imetke. Ta a znaš a je to tewhī u kojeg su pozivali poslanici,a kogsu o bili priznati mnogobošci. Ovaj tewhī je značenje tvojih riječi’’Nema rugog boga osimAllāha’’ .

Ilāh (bog) je ko njih (mušrikā) taj koji se cilja ra i ovih stvari, sveje no bio to melek,vjerovjesnik, ewlija, rvo, mezar ili žinn. Oni nisu mislili a je to božanstvo (mimo Allāha)tvorac i opskrbitelj koji sve uređuje. Znali su a to pripa a je ino Allāhu, Slavljenom iUzvišenom, kao što smo to prije pojasnili. Oni po pojmom ’’boga’’ misle na ono sto misle imnogobošci u našem vremenu po riječju ’’es-sejji ’’ .

Došao im je Vjerovjesnik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, pozivajudi ih u riječi tewhī a, a onesu ’’Lā ilāhe illAllāh’’' (nema rugog boga osim Allāha). Po ovim se želi istadi značenje tih riječi,a ne njihovo pūko izgovaranje. Nevjernici, neznalice, znaju da je Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi we sellem , ovom riječju želio ispoljavanje je node Allāhu, Slavljenom i Uzvišenom, vezivanjem

za Njega, nevjerovanjem u ono što se obožava mimo Njega i o ricanjem o toga. Ka a im jerekao: ''Reci te: Lā ilāhe illAllāh'' odgovorili su:

''Zar je bogove sveo na boga je nog? To je zaista nešto veoma ču no!'' 109

Ka a znaš a su neznalice među nevjernicima to spoznali, on a se ču iti onima koji sepozivaju na islām a ne poznaju tumačenje ovih riječi koje su poznavali nevjernici, neznalice,

nego misle a je to čisto izgovaranje jezikom, bez uvjerenja srcem vezanim za značenje.

Oni pametniji među njima misle a je njihovo značenje ''ne stvara, ne opskrbljuje, i neo ređuje sve niko osim Allāha'' . Nema obra u čovjeku o kojeg neznalice među nevjernicimabolje poznaju riječi ’’Lā ilāhe illAllāh’’ .

108 sūra er -Ra' , 14. ājet 109 sūra Sā , 5. ājet




101

Ako si srcem spoznao ovo što sam ti spomenuo i ako si spoznao širk Allāhu, za kojeg Allāhkaže:

''Allāh nede oprostiti a Mu se čini širk, a oprostide ono što je ispo (manje od) toga, kome Onhode.'' 110

Ako si spoznao Allāhovu vjeru s kojom je poslao poslanike, o prvog o za njeg, a Allāhnede primiti nije nu vjeru pore ove; ako si spoznao a vedina lju i o ovome ništa ne zna; on ade ti to onijeti vije koristi:

Prva korist je ra ost Allāhovoj blago ati i milosti, kao što Uzvišeni kaže:

''Reci: 'Neka se zato Allāhovoj blago ati i milosti ra uju, to je bolje o onoga što gomilaju.' ,111

Drugo je: veliki strah. Spoznao si a čovjek može postati nevjernik, riječju koju izgovorisvojim jezikom. U nekim slučajevima tu riječ izgovori iz neznanja, a ni ta a nema oprav anja zaneznanje. Može izgovoriti riječi nevjerstva misledi a ga one približavaju Allāhu, posebno kaošto su mislili mnogobošci. Neka te Allāh inspiriše pričom o Mūsāovom naro u koji su bili

ispravni i imali znanje, pa su mu ošli govoredi:

’’O Mūsā’’ – rekoše – ’’Napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!'' , 112

Ta a de ti se povedati strah i nastojanje a se prođeš ovih i sličnih stvari.

Znaj a je o mu rosti Uzvišenoga a nije poslao nije nog vjerovjesnika, a a mu nije aoneprijatelje ovog tewhī a. Uzvišeni kaže:

110 sūra en -Nisā’, 48. ājet 111 sūra Jūnus, 58. ājet 112 sūra el-E'rāf, 138. ājet




102

’’Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje o ređivali, šejtāne u vi u lju i i žinnā, koji suje ni rugima kidene besje e govorili a bi ih obmanuli.’’ 113

Neprijatelji tewhī a mož a bu u posje ovali mnogo nauke, knjige i okaze. Uzvišeni kaže:

’’Ka a su im poslanici njihovi jasne okaze onosili, oni su se znanjem koje su imali ičili.’’ 114

Ka a si spoznao ovo, on a znaš a na putu ka Allāhu stoje neprijatelji ob areni riječitošdu,znanjem i posje uju svoje argumente. Zato ti je obaveza a o Allāhove vjere naučiš ono što deti postati oružje s kojim deš se boriti protiv ovih šejtāna čiji pre vo nik i imām svomeGospo aru, Slavljenom i Uzvišenom, kaže:

’’Kunem se a du ih na Tvom pravom putu presretati, pa du im sprijeda i straga, i zdesna islijeva prilaziti, i Ti deš ustanoviti a vedina njih nede zahvalna biti!’’ 115

Ako se pre aš Allāhu i poslušaš Njegove okaze i pojašnjenja, on a se nemoj bojati itugovati, jer...:

’’…šejtanovo lukavstvo je zaista slabo.’’ 116

Obični čovjek,muwehhid , jači je o hilja u učenjaka iz re a ovih mnogobožaca. Uzvišenikaže:

113 sūra el-En'am, 112. ājet 114 sūra el-Mu'min/Gafir, 83. ājet 115 sūra el-E'rāf, 16. i 17. ājet 116 sūra en -Nisā’, 76. ājet




103

''I vojska naša de zacijelo pobije iti!'' 117

Allāhova vojska de na jačati okazom i jezikom, kao što de na jačati sabljom i oružjem.Međutim, treba se bojati za onoga koji ispovije a je nodu Allāhu, Slavljenog i Uzvišenog(muwehhida ) i i e tim putem, ali nema oružja. Uzvišeni Allāh nam je ao blago at Svoje Knjigekoju je učinio:

''...objašnjenje za sve i kao uputa i milost.'' 118

Nede slje benik neistine odi sa okazom, a a u Qur'ānu nema ono što ga opovrgava ipojašnjava njegovu ništavnost. Uzvišeni kaže:

''Oni ti nede nije an prigovor postaviti, a a ti Mi nedemo o govor i najljepše objašnjenjenavesti.'' 119

Neki komentatori Qur'āna kažu a je ovaj ājet opdenit za svaki okaz s kojim ođusljedbenici neistine o Su njeg ana. Spomenudu ti činjenice, koje Allāh spominje u SvojojKnjizi, kao o govor na govor kojim argumentiraju mušrici našeg vremena protiv nas.

Mi kažemo: O govor slje benicima neistine je na va načina: opdenit i po roban.

Opdenit o gov or pre stavlja veliku stvar i veliku korist onome ko ga shvati. To su Allāhoveriječi:

’’On Tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ājeti jasni, oni su glavnina Knjige, a rugi su manje jasni.’’120

117 sūra es -Saffāt, 173. ājet 118 sūra en -Nahl, 89. ājet 119 sūra el-Furqān, 33. ājet 120 sūra Ālu ’Imrān 7. ājet




104

O Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, se vjerodostojno prenosi da je rekao:

''Ka a vi ite one koji slije e manje jasne ājete – to su ti koje je Allāh naslovio, pa ih sečuvajte.''

Primjer toga je a ti neki o mušrika kaže:

''I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allāhovi štidenici.'' 121

Ili (ti kaže) aje šefā'at (zauzimanje) istina, a vjerovjesnici imaju posebnu poziciju kodAllāha. Ili (ti on) spomene riječi Vjerovjesnika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, kojima dokazuju svojuneistinu, a ti ne razumiješ značenje govora kojeg spominje.

O govori mu riječima:

Allāh u Qur'ānu spominje a oni koji su bolesnih srca ostavljaju jasne ājete, a slije e onemanje jasne.

Spomenuo sam ti a je Uzvišeni Allāh spomenuo a mnogobošci priznaju Njegovogospodarstvo ( rububijjet ), a da se njihovo nevjerstvo ogleda u njihovom vezivanju za meleke,vjerovjesnike i ewlije govoredi:

''Ovo su naši zagovornici ko Allāha.'' 122

Ovo je sasvim jasan ājet i niko ne može promjeniti njegovo značenje. Ovo što si mispomenuo, o musriče, o Qur'āna i govora vjerovjesnika, salla llāhu ‘alejhi we sellem, značenjetoga mi nije poznato. Međutim, ja izričito naglašavam a Allāhov Govor nije kontradiktoran i dagovor Vjerovjesnika, salla llāhu ‘alejhi we sellem, nije u oprečnosti sa Allāhovim Govorom. Ovoje obar i ispravan o govor. Međutim, nede ga shvatiti osim onaj koga Allāh uputi, zato ganemoj omalovažavati; on je kao što Uzvišeni kaže:

''To mogu postidi samo strpljivi; to mogu postidi samo vrlo sredni.'' 123

121 sūra Jūnus, 62. ājet 122 sūra Jūnus, 18. ājet




105

Podroban odgovor se sastoji u činjenici a Allāhovi neprijatelji imaju mnogo opiranjaprotiv vjere poslanika, kojim o vradaju lju e o nje. O njih je njihov govor:

''Mi ne činimo širk Allāhu, nego svje očimo a ne stvara, ne opskrbljuje, ne onosi korist ili štetuniko osim Allāh Je ini, Koji su ruga nema, te a Muhamme ,salla llāhu ‘alejhi we sellem, sebi

ne može onijeti ni korist ni štetu, a kamoli ’Ab ulQā ir i rugi. Međutim, ja sam griješnik, aobri lju i imaju ugle i poziciju ko Allāha. O Allāha putem njih tražim (oprost).''

Takvome o govori onim što smo pretho no naveli:

Oni protiv kojih se Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, borio su priznavali ono što tispominješ. Priznavali su a njihovi kipovi ništa ne uređuju, nego su željeli poziciju išefā' at (zauzimanje). Prouči mu ono što Allāh navo i u Svojoj Knjizi i to mu pojasni.

Ako ovi kažu:

’’Ovi ājeti su objavljeni povo om onih koji obožavaju kipove. Kako on a obre lju epoistovjedujete sa kipovima!? Kako vjerovjesnike poistovjedujete sa kipovima?’’

Ta a mu o govori pretho no rečenim.

Ako prizna a nevjernici u potpunosti svje oče rububijjet Allāhu, a a o onih kojima se,mimo Allāha, obradaju žele samo šefā’at , te a time želi napraviti razliku između svoga injihovog postupka – spomeni mu da su ti nevjernici molili kipove, a ima ih koji mole ewlije zakoje Allāh kaže:

’’Oni kojima se oni mole sāmi traže načina kako de se što više Gospo aru svome približiti...’’ 124

Oni ozivaju ’Isā’a sina Merjemina, a i njegovu majku. Uzvišeni kaže:

123 sūra Fussilet, 35. ājet 124 sūra el-Isrā’, 57. ājet




106

’’Mesīh, sin Merjemin, samo je poslanik – a i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – amajka Njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako mi iznosimo jasne

okaze i pogle aj, zatim, njih kako se o medu. Reci: ’Kako možete, pore Allāha, a činite’ibā et onome koji nije u stanju a vam kakvu štetu učini, niti a va m neku korist pribavi, a

Allāh je Taj Koji sve čuje i zna?’’ 125

Spomeni mu riječi Uzvišenog:

’’A na an ka a ih On sve sabere, pa meleke upita: ’Zar su ovi vama ’ibā et činili?’ Oni ceo govoriti: ’Hvaljen neka si Ti, Ti si Gospo ar naš, između nas i njih nije bilo prijateljstva; onisu se žinnovima pokoravali i vedina njih je vjerovala u njih.’’ 126

Uzvišeni kaže:

’’A ka a Allāh bu e rekao: ’O ’Isā, sine Merjemin, jesi li ti govorio lju ima: ’Prihvatite Mene imajku moju kao va boga uz Allāha?!’, on de redi: ’Hvaljen neka si Ti! Meni ne priliči agovorim ono što nemam pravo. Ako sam Ja to govorio, Ti to ved znaš. Ti znaš šta ja znam, a jane znam šta Ti znaš. Ti si zaista poznavalac gajba (tajni) .’’ 127

Reci mu:

Zar ne znaš a je Allāh proglasio nevjernicima one koji se obradaju kipovima, a također jeproglasio nevjernicima i one koji se obradaju obrim lju ima? Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi wesellem , se borio protiv takvih!

Ako kaže:

125 sūra el-Mā’i e, 75. i 76. ājet 126 sūra Sebe’, 40. i 41. ājet 127 sūra el-Mā’i e, 116. ājet




107

’’Nevjernici žele (svoje želje) o njih, a ja svje očim a Allāh aje korist i štetu, te a je ino Onsve uređuje. Samo o Njega, Slavljenog i Uzvišenog, ja želim. Dobri lju i nemaju nikakvogutjecaja, ali im se obradam želedi o Allāha njihov šefā’at (zauzimanje).

Odgovor je:

O govor nevjernika je potpuno isti. Prouči mu Riječi Uzvišenog:

’’A oni koji pore njega uzimaju zaštitnike: ’Mi im se klanjamo samo zato a bi nas što višeAllāhu približili’... ’’ 128

I Riječi:

’’I govore: ’Ovo su Naši zagovornici ko Allāha’.’’ 129

Znaj a su ove tri sumnje ko njih najvede. Ka a znaš a ih je Allāh nama pojasnio u SvojojKnjizi i kada si ih dobro shvatio, onda je sve poslije toga lahko.

Ako kaže:

’’Ja samo obožavam Allāha, a ovo utjecanje obrim lju ima i njihovo ozivanje nije ’ibā et (obožavanje).’’

Reci mu:

Ti priznaješ a ti je Allāh stavio u obavezu a isključivo Njemu, Slavljenom i Uzvišenom, činiš’ibā et, to je Njegovo pravo prema tebi.

Ako kaže:''Da''! , onda mu reci:

Pojasni mi ono što ti je ao u obavezu, tj. iskreno ispovije anje ’ibā eta je ino Allāhu. To je

Njegovo pravo prema tebi!

Ako on ne poznaje ’ibā et i njegove vrste, pojasni mu ih svojim riječima. Uzvišeni Allāhkaže:

128 sūra ez-Zumer, 3. ājet 129 sūra Jūnus, 18. ājet




108

’’Molite se ponizno i u sebi Gospo aru svome. On ne voli one koji se previše glasno mole.’’ 130

Ka a ga obavjestiš o ovome, reci mu:Jesi li sa saznao a je ova Allāhu ’ibā et? Neminovno mora o govoriti sa:''Da'' . Dova je srž’ibā eta.

Reci mu:

Ako priznaješ a je ova ’ibā et i moliš se Allāhu anju i nodu, iz straha i na e, a potom ra i tepotrebe ozivaš vjerovjesnika ili nekog rugog, a li time u ’ibā etu Allāhu rugog činiš ravnim?Neminovno de morati o govoriti: Da''

Reci mu:

Ako znaš riječi Uzvišenog:

''Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji'' , 131

– on a si se pokorio Allāhu i u Njegovo ime zaklao. Da li je to ’ibā et? Morade redi:’’Da’’ .

Reci mu:

Ka a prineseš žrtvu stvorenju poput vjerovjesnika, žinna i sl., a li si Allāhu u ovome ’ibā etunekog ravnim učinio? Morat de priznati i redi:''Da'' .

Također mu reci:

Da li su mušrici o kojima je objavljen Qur'ān obožavali meleke, obre lju e, el-Lāta i drugo?Morade redi: ''Da'' . Da li se njihov ’ibā et ogle ao isključivo u ovi, klanju, traženju utočišta, isl.? Oni su priznavali a su Njegovi robovi i a su po Njegovom vlašdu, te a Allāh utvrđuje sve

stvari. Njihovo ozivanje i traženje utočišta je bilo ra i traženja pozicija išefā'ata . Ovo je veomauočljivo iz šerī’atskih tekstova.

Ako kaže:

130 sūra el-E’rāf, 55. ājet 131 sūra el-Kewther, 2. ājet




109

’’Zar ti niječeš Poslanikov,salla llāhu ‘alejhi we sellem, šefā'at i njega se o ričeš?’’

Reci mu:

Ne niječem šefā'at, niti ga se o ričem. Allāhov Poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, de biti

zauzimač i ja se na am njegovom šefā'atu . Međutim, sav šefā'at pripa a Allāhu, kao što On,Slavljeni i Uzvišeni, kaže:

''Reci: Allāhu pripa a sav šefā’at ...'' 132

Šefā'at de bit tek poslije Allāhove ozvole, kao što On, Slavljeni i Uzvišeni, kaže:

''Ko se može pre Njim zauzimati za nekoga bez opuštenja Njegova?! 133

Niko se nede ni za koga zauzimati, osim poslije Allāhovog o obrenja, kao što Uzvišenikaže:

''...i oni de se samo za onoga kojim On bu e za ovoljan zauzimati.'' 134

On je za ovoljan samo sa tewhī om, kao što kaže:

''A onaj koji želi neku rugu vjeru osim islāma – nede mu biti primljena.'' 135

Pošto sav šefa'at pripa a Allāhu i biva tek poslije Njegove ozvole, Vjerovjesnik,salla llāhu‘alejhi we sellem , a ni rugi, nede se modi zalagati sve ok Allāh to ne ozvoli. To de ozvoliti

samo slje benicima tewhī a.

Sada ti je jasno da sav šefā'at pripa a Allāhu i o Njega ga i traži. Ja kažem:

132 sūra ez-Zumer, 44. ājet 133 sūra el-Beqare, 255. ājet 134 sūra el-Enbijā’, 28. ājet 135 sūra Ālu ’Imrān, 85. ājet




110

’’Allāhu, nemoj mi uskratiti šefā'at Vjerovjesnika,sallall āhu ‘alejhi we sellem’’ , ’’Allāhu, omogudi mu zalaganje za mene’’ i sl...

Ako kaže:

’’Vjerovjesniku,salla llāhu ‘alejhi we sellem, je ato zauzimanje, a ja tražim ono što mu je Allāhao!?’’

Odgovor je:

Allāh mu je ao zauzimanje, ali je tebi zabranio a upuduješ ove rugima, pa je rekao:

''I ne molite se, pore Allāha, nikome!'' 136

Ako moliš Allāha a ti ā svoga Vjerovjesnika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, za zauzimača – pokori se onda Njegovim riječima:

''I ne molite se, pore Allāha, nikome!''

Osim toga, šefā’at de obiti i rugi mimo vjerovjesnika. Vjero ostojno se prenosi a de semeleki zalagati, ewlije, a i maloljetna jeca. Zar kažeš a im je Allāh ao zalaganje i a gatrebam tražiti o njih?

Ako to kažeš – povratio si se na obožavanje obrih lju i koje Allāh spominje u svojoj Knjizi.

Ako kažeš:''Ne'' , onda je tvoj govor: ’’Allāh mu je ao šefa'at, a ja o njega tražim ono štomu je Allāh ao’’ opovrgnut.

Ako kaže:

’’Ja nikako Allāhu ne smatram ništa ravnim, ali traženje utočišta ko obrih lju i nije

mn ogoboštvo.’’

Reci mu:

136 sūra el-Džinn, 18. ājet




111

Ako priznaješ a je Allāh zabranio širk u vedoj mjeri o zabrane blu a i ako priznaješ a ga Allāhnede oprostiti – kakva je to on a ova stvar koju je Allāh zabranio i spomenuo a je nedeoprostiti?, jer on ne zna.

Reci mu:

Kako se čistiš o širka, a ustvari ga ne poznaješ? Kako ti Allāh može zabraniti to, spominjudi aga nede oprostiti, a ti o njemu ne pitaš niti ga upoznaješ? Zar mislis a Allāh zabranjuje širk, a nepojašnjava ga?

Ako kaže:

’’Širk je obožavanje kipova, a mi ne obožavamo kipove’’ , upitaj ga: A šta je to obožavanjekipova? Zar misliš a su oni uvjereni a rvede i kamenje stvara, opskrbljuje ili uređuje životonih koji ih ozivaju? Tvr nje ovakvih Qur'ān poriče.

Ako kaže:

’’To se o nosi na onoga ko se obrada rvet u, kamenu, turbetu i sl... A oni to dozivaju, prinose mužrtve i govore a ih to približava Allāhu, te a Allāh bereketom toga o njih otklanja ne ade ili

a im bereketom toga aje.’’

Reci:

Rekao si istinu. Ovo što vi činite pore kamenja i turbeta koji se nalaze na kaburovima i sl.,potvrđuje a je to postupak obožavanja kipova. To se (priznanje) ustvari i traži.

Redi de mu se također:

Tvojom izjavom a je širk obožavanje kipova ti želiš redi a je širk specifično o ređen za to i aoslanjanje i a se upudivanje molitvi obrim lju ima ne smatra ijelom toga. Ovo se o bacujeriječima Uzvišenog Allāha u Njegovoj Knjizi ka a proglašava nevjernicima one koji su se vezali zameleke, ’Isā’a ili obre lju e. Neminovno ti mora priznati a onaj koji u ’ibā etu Allāhu kaosu ruga pripiše nekoga o obrih lju i, a je to širk koji se spominje u Qur'ānu. To se(priznanje) upravo i traži.

Tajna ovog pitanja je:

Ka a kaže:

’’Ja ne činim širk Allāhu’’. Reci mu: A šta je to širk Allāhu, protumači ga?

Ako kaže:’’To je obožavanje kipova’’ , reci: A šta znači obožavanje kipova? Protumači mito!




112

Ako kaže:Ja samo obožavam Allāha! Reci mu: Šta je značenje ’ibā eta Allāhu? Protumačimi to!

Ako ga protumači kao što ga je Qur'ān pojasnio – pa to se i traži.

A ako ga ne bu e znao, kako se on a može pozivati na nešto, a on to ne poznaje?

Ako ga protumači u neispravnom značenju, pojasnideš mu jasne ājete o značenju širkaAllāhu, obožavanje kipova, te a je ono što čine u ovom vremenu u potpunosti i entično, te aje ’ibā et Allāhu Je inome, Koji nema su ruga, ’ibā et kojeg nam poriču i ra ikojeg na naspo vikuju, kao što su povikivala njihova brada govoredi:

''Zar on da bogove svede na boga jednog?'' 137

Ka a spoznaš a mušrici u ovom našem vremenu ovo nazivaju ’’velikim uvjerenjem’’ , a toje širk o kojem je objavljen Qur'ān i zbog kojeg se Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem,borio protiv lju i, znaj a je širk prvih mušrika lakši o širka u našem vremenu zbog vije stvari:

Prva stvar: Prvi su činili širk ozivajudi meleke, ewlije i kipove ka a su bili u obilju, a une adi su se iskreno obradali Allāhu u svojim molitvama. Uzvišeni kaže:

’’Ka vas na moru nevolja za esi, ta a nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On.A ka vas On na kopno spasi, vi okredete glave; čovjek je uvijek nezahvalan!’’ 138

Uzvišeni kaže:

’’Kažite vi meni, ako istinu govorite: ’Ka bi vam ošla Allāhova kazna ili vas iznena io Smaksvijeta, a li biste ikoga rugog osim Allāha priznavali?’ Njega biste samo molili a, ako hode,

137 sūra Sā , 5. ājet 138 sūra el-Isrā’, 67. ājet




113

otkloni o vas ono za što ste ga molili, a ne bi vam ni na um p ali oni koje ste Mu pri ruživali.’’ 139

I kaže:

’’Ka čovjeka nevolja sna e, Gospo aru svome se moli, Njemu se obrada. A on a, pošto muAllāh milost Svoju aruje, zaboravi Onoga Kome se prije molio i učini ruge Njemu ravnim, abi s puta Njegova o vo io. Reci: ’Uživaj neko vrijeme u svom kufru, ti si o stanovnika vatre!’’’ 140

Uzvišeni kaže:

’’A ka ih talas, kao oblak, prekrije, mole se Allāhu iskreno mu vjeru ispovije ajudi.’’ 141

Ko shvati ovo pitanje kojeg je Allāh pojasnio u Svojoj Knjizi, a ono je a mušrici protiv kojihse borio Allāhov poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, mole Allāha a i ruge u izobilju, a une adama i poteškodama mole isključivo Allāha Koji su ruga nema, zaboravivši na njihove

prvake, bide mu jasna razlika između širka koji čine lju i u našem vremenu i širka prvih mušrikāu oba Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem.

Međutim, g je su oni čija srca trebaju uboko shvatiti ovu problematiku? Neka je Allāh napomodi!

Druga stvar: Prvi mušrici su uz Allāha ozivali lju e koji su bili privrženi i bliski Allāhu kao:vjerovjesnike, ewlije, meleke, te rvede i kamenje koji su pokorni Allāhu, Slavljenom iUzvišenom.

Ovi u našem obu sa Allāhom ozivaju najgrešnije lju e o kojima prenose različite priče oblu u, krađi, napuštanju namāza i sl. Onaj koji vjeruje u obrog čovjeka ili pre mete, koji inačene čine nepokornost, kao što su rvo ili kamen, njegov širk je lakši o širka onoga koji vjeruje unekoga čija se nepokornost i nere jasno vi e i njima se svje oči.

139 sūra el-En'ām, 40. i 41. ājet 140 sūra ez-Zumer, 8. ājet 141 sūra Luqmān, 32. ājet




114

Ka a si se uvjerio a su oni protiv kojih se borio Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi wesellem , ispravnijih razuma i manji mušrici nego ovi anas, znaj a ovi anas imaju sumnju kojunavo e u kontekstu onoga što smo spomenuli.

To je njihova najveda ne oumica. Poslušaj o govor na nju!

Oni govore:

’’Oni kojima je objavljen Qur'ān (u oba Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem) nisusvje očili a nema rugog boga osim Allāha, Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, su utjerivali u laž, negirali su proživljenje i nijekali Qur'ān smatrajudi ga magijom. Mi svje očimo a nema

rugog boga osim Allāha i a je Muhamme Allāhov poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem,potvrđujemo Qur'ān, vjerujemo u proživljenje, klanjamo i postimo. Kako nas on apoistovjedujete sa tim mušricima?

Odgovor:

Nema raz ilaženja među islāmskim učenjacima a je čovjek koji potvr i Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, u jednoj, a osporava ga u drugoj stvari – nevjernik koji nije ušao uislām. Isto je pravilo ako on vjeruje u io Qur'āna a rugi negira, kao ka a prizna tewhī anegira obavezu namāza, ili prizna tewhī i namāz a negira obavezu zekāta, ili sve to priznaje anegira post, ili sve to priznaje a niječe ha ž ž. Ka a se lju i u oba vjerovjesnika,salla llāhu‘alejhi we sellem, nisu o azvali na ha ž ž, Allāh je o njima objavio:

’’Ho očastiti Hram užan je, Allāha ra i, svaki onaj koji je u mogudnosti; a onaj koji ne vjeruje– pa, zaista, Allāh nije ovisan ni o kome.’’ 142

Ko sve ovo potvr i a niječe proživljenje – postaje nevjernik prema konsenzusu učenjaka.Njegov imetak i život su ozvoljeni. Uzvišeni kaže:

’’Oni koji u Allāha i poslanike njegove ne vjeruju i žele a između Allāha i poslanikā njegovih uvjerovanju naprave razliku i govore: ’U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo’, i žele a

142 sūra Ālu ’Imrān, 97. ājet




115

izmedu toga nekakav stav zauzmu – oni su zbilja pravi nevjernici; a mi smo nevjernicimapripremili sramnu patnju.’’ 143

Ka a Allāh u svojoj Knjizi jasno kaže a je onaj koji vjeruje u io, a ne vjeruje rugi ioKnjige – uistinu nevjernik, ova nedoumica je otklonjena. Ovu nedoumicu je spomenuo i jedan

o učenjaka iz El-Ahsā'a u knizi koju nam je poslao.

Također de se redi:

Ako potvrđuješ a je onaj koji potvr i Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, u svemu,a negira obaveznost namāza – nevjernik i a je, prema i žmā’u (konsenzusu) ’uleme, njegovživot i imetak ozvoljen, isto je on a ako potvr i sve osim proživljenja, ili potvr i sve a negiraobaveznost posta u rama ānu. U tome se pravni pravci – mezhebi u islāmu ne razilaze a iQur'ān o tome, kao što smo prije rekli, govori.

Poznato je a je tewhī najveda obaveza s kojom je ošao Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi we sellem , i a je čak veda o namāza, zekāta, posta i ha ž ža. Ka a čovjek negira jenu od ovihstvari postao je nevjernik, pa makar ra io sve ono s čime je ošao Allāhov Poslanik, salla llāhu‘alejhi we sellem! Ka a negira tewhī , koji je vjera svih poslanikā, znači li a ne vjeruje? Neka jeslava Allāhu, kako je ču no samo ovo neznanje!


Ashābi Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, su se borili protiv plemena BenūHanīfe, koji su prešli na islām u oba Vjerovjesnika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, i svje očili a

nema rugog boga osim Allāha i a je Muhamme Njegov Poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem,učili sue hān i klanjali.

Ako kaže:’’Oni su govorili a je Musejlema vjerovjesnik’’.

Reci: To se upravo o tebe i traži. Ka a je onaj koji po igne čovjeka na stepenvjerovjesnika, salla llāhu ‘alejhi we sell em , postao nevjernik, ka a je njegov život i imetak

ozvoljen, i ka a mu ne koristi ni šehā et ni namāz, šta on a tek redi za onoga koji po igneŠemsana, Jūsufa, ashāba, Vjerovjesnika, salla llāhu ‘alejhi we sellem, na stepen SilnogaGospodara Nebesa i Zeml je? Neka je slava Allāhu, kako je samo On Veličanstven!

''Eto tako Allāh pečati srca onih koji nede a znaju.'' 144

143 sūra en -Nisā’, 150. i 151. ājet




116


Oni koje je ’Alī ibn Ebī Tālib spalio vatrom su se pozivali na islām i bili su slje benici ’Alije,Allāhbio zadovoljan njime , naučavali su znanje o ashāba, ali su vjerovali a je ’Alī takav kao što (ovi

anas) vjeruju u Jūsufa, Šemsana i njima slične. Kako su se ashābi usaglasili oko njihovog ubistvai nevjerstva? Zar mislite a ashābi muslimane proglašavaju nevjernicima? Zar mislite avjerovanje u Ta ža i njemu slične ne šteti, a a vjerovanje u ’Aliju ibn Ebī Tāliba, na ovakavnačin, vo i u nevjerstvo?


Benū Abi el Ka ah su vla ali Marokom i Egiptom u vrijeme ’Abbasija. Svi su svje očili anema rugog boga osim Allāha i a je Muhamme Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem.Pozivali su se na islām, klanjali žume i namāz obavljali u žemā'atu. Ka a su javno iznijelisuprostavljanje šerī’atu u pogle u stvari koje su manje važne o ovih o kojim govorimo,učenjaci su se usaglasili a su nevjernici i a se protiv njih treba boriti, te a su njihova po ručja– po ručja rata. Muslimani su se protiv njih borili sve ok im iz ruku nisu iščupali preostalemuslimanske pokrajine.


Ako su prvi mušrici bili nevjernici zato što su obje inili širk, nijekanje Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, i Qur'āna, nijekanje proživljenja i r., šta je on a smisao poglavljakojeg spominju učenjaci svih mezhebā (pravnih škola): ’’Poglavlje: Propis o riddetu (otpa ništvu o vjere)’’?

Murtedd (otpa nik) je čovjek koji postane nevjernik nakon što je pripa ao islāmu. Zatimsu spomenuli mnoge oblike otpa ništva, a sa svakim o ovih oblika čovjek postaje nevjernik, tenjegova krv i imetak postaju ozvoljeni. Također, spomenuli su i sitne stvari i rekli da je onaj koih počini – nevjernik, kao npr.: Riječ nevjerstva izgovorena jezikom bez srčane o luke ili riječkoja se spomene u igri i šali.


Oni o kojima je Allāh rekao:

144 sūra er -Rūm, 59. ājet




117

’’Zaklinju se Allāhom a nisu govorili, a govorili su riječi kufra i postali nevjernici nakon svogislāma.’’ 145

Zar ne vi iš a ih je Allāh osu io kao nevjernike samo zbog je ne riječi iako su u obaAllāhovog poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, sa njim se borili, klanjali, avali zekāt, obavljaliha ž ž i ispovije ali Allāhu je nodu? Tako je Allāh, Slavljeni i Uzvišeni, o njima rekao:

’’Reci: ’Zar se niste Allāhu, riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali? Ne ispričavajte se!Postali ste nevjernici nakon svog īmāna’.’’ 146

To su oni o kojima je Allāh jasno rekao a su postali nevjernici poslije vjerovanja, a bili susa Allāhovim Poslanikom, salla llāhu ‘alejhi we sellem, u poho u na Tebūk. Izgovorili su riječi

nevjerstva s pomenuvši a je to bilo u šali.

Razmisli o ovoj šubhi (ne oumici), a to su njihove riječi:

’’Vi smatrate nevjernicima lju e muslimane, koji svje oče a nema rugog boga osim Allāha,klanjaju, poste...’’ ,

…a zatim razmisli o o govoru na ovu ne oumicu, jer je ovaj o govor je an onajvrijednijih na stranicama ove knjige.

Je an o okaza za to je i ono što Allāh pripovije a o sinovima Isrā’īlovim koji su, i porepredanosti, znanja i ispravnosti, rekli Musau:

''Napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!'' 147

Neki ashabi su rekli: ''Načini nam Dhātu Enwāt'' , pa se Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi wesellem , zakleo a je to istovjetno govoru sinova Isrā’īlovih:''Napravi i ti nama boga.''

Ali, mušrici imaju ne oumicu kojom okazuju prilikom navođenja ovog ogađaja. Onikažu:

145 sūra et -Tewbe, 74. ājet 146 sūra et -Tewbe, 65. i 66. ājet 147 sūra el-E'rāf, 138. ājet




118

’’Sinovi Isrā’īlovi time nisu postali nevjernici. Također, oni koji su Allāhovom Poslaniku,salla llāhu‘alejhi we sellem, rekli: ''Načini nam Zatul -Envat'' nisu postali nevjernici.’’

Odgovor je:

Kažemo a sinovi Isrā’īlovi nisu ura ili, a isto i oni koji su pitali Vjerovjesnika,salla llāhu ‘alejhi we sellem , to nisu učinili. Nebi bilo razilaženja a bi sinovi Isrā’īlovi postali nevjernici a su toučinili. Također nema razilaženja u tome a su to učinili oni kojima je to Vjerovjesnik,salla llāhu‘alejhi we sellem, zabranio i a mu se nisu pokorili, te a su uzeli Dhātu Enwāt poslije njegovezabrane, a bi postali nevjernici. To se priznanje traži.

Ovaj ogađaj ukazuje a musliman, pa čak i učenjak, može zapasti u neke vrste širka kojene poznaje. Ovo nam koristi kao činjenica a treba naučavati i čuvati se, ali i kao saznanje ariječi neznalice: ''Ma, shvatili smo tewhī !'' , spa aju u najvedu vrstu neznanja i šejtānovihzamki.

Također to muslimanu koji sudi na osnovu intuicije u nedostatku dokaza koristi da kadaizgovori riječi nevjerstva a ne poznaje ih, pa bu e upozoren i o mah se pokaje, te a nije postaonevjernik, kao što su ura ili sinovi Isrā’īlovi ili oni koji su upitali Vjerovjesnika,salla llāhu ‘alejhi we sellem . To isto koristi, iako nije postao nevjernik, a de mu se uputiti oštar prijekor kao što jeučinio Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem.

Mušrici imaju i rugu ne oumicu, pa kažu:

’’Vjerovjesnik,salla llāhu ‘alejhi we sel lem , je osu io Usāmino ubistvo čovjeka koji je rekao ’’Lā

ilāhe illAllāh’’. On također kaže:''Naređeno mi je a se borim protiv lju i ok ne kažu: Lā ilāheillAllāh...'' Postoje i rugi ha īthi o ustezanju o onoga ko izgovori riječi šehā eta.’’

Ove nezna lice žele redi a onaj ko izgovori ove riječi ne može biti nevjernik i ne može seubiti, bez obzira šta ura i. Ovim mušricima, neznalicama, de se redi:

Poznato je a se Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, borio protiv Ži ovā i a ih jeporobljavao, a oni su govorili ’’Nema rugog boga osim Allāha.’’ Ashābi Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, su se borili protiv plemena Benū Hanīfe, a oni su svje očili a nema

rugog boga osim Allāha i a je Muhamme Allāhov Poslanik. Klanjali su,tvrdili da su pripadnici

islāma. Isto se o nosi i na one koje je ’Alī ibn Ebī Tālib spalio vatrom.

Ove neznalice priznaju a onaj koji negira proživljenje postaje nevjernik i bide ubijen, pamakar izgovarao ’’Lā ilāhe illAllāh'' . Isto se o nosi i na onoga koji negira nešto o temeljaislāma. Kako mu to nede koristiti ka a negira neke o spore nih propisa vjere, a koristi mu ka anegira tewhī , koji je temelj i vrhunac vjere Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem?!




119

Međutim, Allāhovi neprijatelji nisu shvatili značenje ovih ha īthā. Usāma je ubio čovjekakoji je tvr io a pripa a islāmu, misledi a je on izrazio pripa nost islāmu samo iz straha za svojživot i imetak. Ka a čovjek obznani islām, potrebno se o njega ustegnuti sve dok se ne utvrdi

a postupa suprotno principima islāma. Uzvišeni Allāh je objavio:

’’O vjernici, ka a krenete u borbu na Allāhovom putu, obro ispitajte.’’ 148

Tj. obro provjerite, a sam ājet ukazuje a je potrebno ustegnuti se i obro provjeriti. Akose kasnije utvr i a ima jela koja su suprotna islāmu, bide ubijen, jer Uzvišeni kaže''...dobroprovjerite.'' . A a se ne ubija ka a izgovori ove riječi –provje ra i potvr a ne bi imale značenje.

Također, u rugom ha īthu i njemu sličnim po smislu, tretira se značenje onoga što smo

spomenuli, tj. a je obavezno sustegnuti o onoga koji javno obznani tewhī i islām, sve ok sene utvrdi suprotno tome. Dokaz za to s u riječi Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem:''Zar si ga ubio nakon što je rekao: Lā ilāhe illAllāh?'' Rekao je također: ''Naređeno mi je a seborim protiv lju i sve ok ne kažu Lā ilāhe illAllāh'' . Isto je rekao i za hari žije: ''Gdje god ihsusretnete ubijajte ih. Ako ih ja očekam ubijadu ih kao što je ubijen naro Ā .'' Hari žije suimale najviše ’ibā eta, najviše su izgovarale ''Lā ilāhe illAllāh'' i ''subhānAllāh'' . Čak su i ashābizbog toga pre njima sebe smatrali malim. Oni su naučili znanje o ashāba, ali im ''Lā ilāheillAllāh'' , mnoštvo ’ibā eta, kao i pozivanje na islām nije koristilo ka a se ko njih očitovalosuprostavljanje šerī’atu. Isto smo spomenuli za borbu protiv Ži ovā i borbu ashāba protiv

plemena Benū Hanīfe. Isto tako je Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, htio povesti borbuprotiv Benū el-Mustalik ka a ih je neki čovjek obavijestio a su uskratili zekāt, pa je Uzvišeniobjavio:

’’O vjernici, ako vam neki griješnik onese kakvu vijest, obro je provjerite...’’ 149

Ovaj čovjek im je slagao. Sve to ukazuje a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem,

u ovim ha īthima, kojima su oni argumentirali, ustvari htio ono što smo mi s pomenuli.

Oni imaju drugu nedoumicu, a to je da je Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi we sellem,spomenuo a de lju i na Su njem anu tražiti pomod o Ā ema, zatim o Nūha, Ibrāhīma,

148 sūra en -Nisā’, 94. ājet 149 sūra el-Hu žurāt, 6. ājet




120

Mūsāa, ’Isāa. Svi de se ispričavati sve ok ne ođu o Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi wesellem . Kažu:

’’Ovo ukazuje a traženje pomodi o rugih mimo Allāha nije širk’’.

Odgovor:

Kažemo: Neka je slava Onome koji je zapečatio srca Svojih neprijateljā, jer mi traženje pomodio stvorenja u onome što oni mogu učiniti, ne niječemo. Uzvišeni Allāh u priči o Mūsāu kaže:

''...pa ga zovnu u pomod onaj iz njegova naro a protiv onog iz neprijateljskog naroda.'' 150

Isto tako, čovjek traži pomod o svojih saboraca u borbi i sl., a to su stvari koje lju i moguučiniti. Mi negiramo traženje pomodi u vi u ’ibā eta kojeg oni čine ko kaburova ewlijā, ili unjihovom odsustvu, za stvari koje je modan učiniti samo Allāh. Ako je ovo potvrđeno, on anjihovo traženje pomodi o vjerovjesnikā na Su njem anu znači a oni žele o njih a moleAllāha a počne obračunavati jela lju i kako bi se stanovnici ženneta o morili o tegobnogstajanja.

To je doz voljeno i na unjāluku i na āhiretu. Kao npr. a ođeš ko obrog, živog čovjeka skojim se ružiš i a on čuje tvoj govor, pa mu kažeš:’’Moli Allāha za mene’’ , kao što su ashābiAllāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, tražili to o njega u toku njegovog života. Ali,

poslije smrti se to nije nikako esilo. Oni ga nisu pitali za zauzimanje ko njegovog kabura, čaksu selefus- sālih (ispravni pretho nici) oštro kritikovali one koji su se obradali ovom Allāhu koposlanikovog, salla llāhu ‘alejhi we sellem , kabura. A šta tek redi za onoga koji njemu (AllāhovomPoslaniku, salla llāhu ‘alejhi we sellem) upuduje ovu?

Oni imaju rugu sumnju: Kazivanje o Ibrāhīmu,’alejhis-selām, ka a je bačen u vatru i ka aga je presreo Džibrīl, ’alejhis-selām, u zraku rekavši: ’’Imaš li potrebu?’’ Ibrāhīm je o govorio:’’Ne, što se tebe tiče!’’ Kažu:

’’Da je traženje pomodi o Džibrīla bilo širk, Džibrīl to ne bi ponu io Ibrāhīmu!?’’

Odgovor je:

Ovo je poput prve ne oumice: Džibrīl mu je ponu io korist koja mu je ved o ređena. Allāh,Slavljeni i Uzvišeni, za Džibrīla kaže:

150 sūra el-Qasas, 15. ājet




121

''...je an ogromne snage…'' 151

Da mu je Allāh nare io a uzme vatru pripremljenu za Ibrāhīma i ono što je oko nje, u vi uzemlje i brda, te da ih baci na istok ili zapad – to bi Džibrīl i učinio. Da mu je nare io a Ibrāhīmastavi na udaljeno mjesto od njih – to bi i učinio. Da mu je naredio da ga podigne na nebesa – učinio bi i to.

To je poput bogatog čovjeka koji vi i siromaha u potrebi i ponu i mu pozajmicu ili poklon,čime de za ovoljiti njegovu potrebu. Ta a ovaj siromah koji je u potrebi o bije a to uzme istrpi se ok mu Allāh ne a ne opskrbu na kojoj nikome rugome ne treba izražavatizahvalnost. Da li je on a ovo i blizu traženja pomodi u vi u ’ibā eta i širka, ako ovakvi ištashvataju?!

Završimo govor, inšā’Allāh, velikim i veoma važnim pitanjem koje se shvata iz pretho nore čenog. Međutim, o njemu posebno govorimo zbog njegove veličine i zato što se u njemumnogo griješi:

Nema sumnje a se tewhī mora očitivati srcem, jezikom i jelom; ako je samo je an oovih elemenata neispravan – čovjek nije musliman. Ako spozna tewhī ,a ne postupa po njemu,on a je nevjernik ina žija, poput faraona, Iblīsa i njima sličnih.

U ovome griješe mnogi lju i ka a kažu:

’’To je istina i mi to shvatamo. Svje očimo a je to istina, ali mi to ne možemo činiti i nijemogude a se to prihvati ko naših sunaro njaka, osim onoga što se slaže sa njima’’ ,

...i slična oprav anja.

Takav siromah ne zna a vedina pre vo nika nevjerstva poznaje istinu i a su je napustilisamo zbog nekih oprav anja, kao što Uzvišeni kaže:

''Oni Allāhove ājete za ono što malo vrije i zamjenjuju 152

Postoje i rugi ājeti poput ovoga:

151 sūra en -Ne žm, 5. ājet 152 sūra et -Tewbe, 9. ājet




122

''Oni kojima smo dali Knjigu ga (poslanika) znaju kao što sinove svoje znaju.'' 153

Njegov ra po tewhī u je samo formalan jer ga ne shvata, ili nije uvjeren svojim srcem ionda je munāfiq ( voličnjak), amunāfiq je gori o čistog nevjernika, jer Uzvišeni kaže:

''Munāfici de na samom nu žehennema biti.'' 154

Ova tematika je veoma opsežna i ako o njoj razmisliš, bit de ti sasvim jasna.

Među lju ima vi iš one koji znaju istinu, a napuštaju njeno praktikovanje bojedi se a imbu e uskraden unjaluk, ugle , ili a bu e poistovjeden sa nekim. Vi iš onoga koji ra i po istiniformom, ali ne i svojom nutrinom. Ka a ga upitaš u šta je uvjeren svojim srcem, on ne zna. Zato

obro shvati ova va ājeta iz Allāhove Knjige.

Prvi ājet: Uzvišeni kaže:

’’Ne prav ajte se! Postali ste nevjernici nakon svog īmāna!’’ 155

Ka a si se uvjerio a su neki ashābi, koji su se borili protiv Bizantinaca sa AllāhovimPoslanikom, salla llāhu ‘alejhi we sellem, postali nevjernici zbog riječi koje su izgovorili u šali iigri, on a ti je sasvim jasno a su riječi onoga koji izgovori nevjerstvo ili postupa u skla u sanevjerstvom iz straha ili bojazni a de mu biti uskraden imetak, pozicija ili povo edi se za nekim– daleko vede o riječi koje se izgovore u šali.

Drugi ājet: Uzvišeni kaže:

153 sūra el-Beqare, 146. ājet 154 sūra en -Nisā’, 145. ājet 155 sūra et -Tewbe, 66. ājet




123

’’Onoga koji učini kufr Allāhu nakon svoga īmāna – osim onoga koji je prisiljen, a srce mu jesmireno na īmānu – čeka Allāhova kazna. A one koji otvore svoja pr a kufru stidi de sr žbaAllāhova i njih čeka patnja velika, zato što više vole unjālučki život nego āhiretski. A Allāhnede uputiti naro nevjernički.’’ 156

Allāh nije ao oprav anja ovima, osim ako bu u prisiljeni, ali a njihovo srce bu esmireno sa īmānom. U ostalim slučajevima to znači nevjerstvo poslije vjerovanja, bilo to iz

straha, povođenja, borbe za omovinu, poro icu, imetak, ili se to učini u šali i li iz nekog drugograzloga. Osim ako je ošlo o prisile. Ājet ukazuje na ovu činjenicu sa va aspekta:

Prvi: Njegove riječi:

''…osim onoga koji je prisiljen…''

Uzvišeni je ov je iz vojio samo onoga koji je prisiljen, a poznato je a čovjek može bitiprisiljen samo na govor ili na jelo, a a na uvjerenje srca ne može niko biti prisiljen.

Drugi: Riječi Uzvišenog:

''zato što više vole unjālučki život nego āhiretski'' ,

…jasno naglašavaju a nevjerstvo i patnja nisu ošli kao poslje ica uvjerenja, neznanja,

mržnje prema vjeri ili ljubavi prema nevjerstvu, nego je razlog tome postojanje unjālučkoginteresa kojem je data prednost nad vjerom.

Allāh, Slavljeni i Uzvišeni, najbolje zna i neka jesalawāt i selām na našeg vjerovjesnikaMuhamme a, njegovu poro icu i na sve ashābe.

156 sūra en -Nahl, 106. i 107. ājet




124




125

ع ـ ر ا د ـ

Četiri pravila




126


Znaj, Allāh te uputio na pokornost Njemu , da je hanefijjet , prava vjera, vjera Ibrāhī ma, daobožavaš samo Allāha, iskreno Mu ispovije ajudi vjeru, kao što kaže Uzvišeni:

"A žinneni ljude nisam stvorio (ni zbog čega rugog), osim a Me obožavaju." 157

Ka a spoznaš a te je Allāh stvorio samo ra i činjenja 'ibādeta Njemu, onda znaj da se'ibādet ne prima (druk čije), osim sa tewhidom, tj. izdvajanjem samo Allāha u tom 'ib ādetu; kaošto se i namaz ne prima (druk čije), osim sa pretho no postignutom čistodom. Ukoliko širk uđe u'ibādet – pokvaride ga, kao što de i ha es (nečistoča) pokvariti čistodu.

Ka a shvatiš a de širk, ukoliko se pomiješa s 'ibādetom, pokvar iti ga, uništiti to jelo i ade njegov počinilac boraviti vječno uvatri, onda znaj da je spoznaja ove stvari najbitnija za tebe.Nadati se da te Allāh sačuva ove mreže (pripisivanja su ruga Allāhu), za koju Allāh kaže:

"Allāh, oista, nede oprostiti a Mu se širk čini, a oprostit de manje o toga kome On bu ehtio ..." 158

Ovo deš postidi spoznajom četiri pravila koja je Allāh spomenuo u Svojoj Knjizi.

Prvo pravilo: Da shvatiš a su nevjernici protiv kojih se borio Allāhov Poslanik, salla llāhu‘alejhi we sellem, priznavali da je AllāhStvoritelj i Upravitelj, ali ih to nije uvelo u islām. Dokaz suNjegove, subh ānehu we te' ālā, riječi:

157 sūra e h-Dhārijāt, 56. ājet 158 sūra en-Nisā', 116. ājet




127

''Reci: ''Ko vas opskrbljuje iz nebesa i iz zemlje, ili ko daje sluh i vi , ko izvo i živo iz mrtvog, imrtvo iz živog i ko upravlja svim stvarima? '' Redi de:'' Allāh''.'' 159

Drugo pravilo: Oni govore: ''Mi im upu d ujemo dove i obra d amo im se samo radi traženjabliskosti i zagovaranja.'' Dokaz da se obra daju ra i traženja bliskosti su riječi Uzvišenog:

''Oni koji su uzeli mimo Allāha zaštitnike kažu: ' 'Obožavamo ih samo a nas Allāhu približe. ''Allāh de im presu iti oko onoga u čemu se razilaze. Allāh nede uputiti onoga ko je lažov,nevjernik.'' 160

Dokaz a su tražili šefā’at (zagovorništvo) su riječi Uzvišenog:

''I mole pored Allāha one koji im ne mogu ni naštetiti ni korist pribaviti, i govore: ' 'Ovo su našizagovornici kod Allāha''.'' 161

Postoje vije vrste šefa’āta: Šefā’at koji je negiran i šefā’at koji je potvrđen.

Šefā’at koji je negiran je traženje o nekog pore Allāha u stvarima koje samo Allāh možeispuniti. Dokaz su rije či Uzvišenog Allāha:

''O vi koji vjerujete, u jeljujte o onoga čime smo vas opskrbili prije nego što ođe a n ukome nede biti trgovine, ni prijateljstva , ni zauzimanja. A nevjernici su nasilnici.'' 162

Potvrđeni šefā’at je onaj koji se traži o Allāha. Zagovarač biva počašden obivanjemšefā’ata, a onaj za koga se zauzima je onaj čijim rije čima i djelom je Allāhzadovoljan. I to bivanakon što On , subh ānehu we te' ālā, to ozvoli, kao što kaže:

159 sūra Jūnus, 31. ājet 160 sūra ez-Zumer, 3. ājet 161 sūra Jūnus, 18. ājet 162 sūra e l-Beqare, 254. ājet




128

''Ko je taj koji de se zauzimati za nekoga ko Njega, bez Njegove dozvole?'' 163

Trede pravilo: Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, je znao da se ljudi razlikuju popitanju onoga što obožavaju. Neki o njih obožavaju meleke, neki vjerovjesnike i dobre ljude.Neki obožavaju kamenje i rvede, a neki obožavaju Sunce i Mjesec, ali se Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, borio protiv svih njih, ne pravedi razliku među njima.

Dokaz da se AllāhovPoslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, borio protiv svih njih su riječiUzvišenog:

''I borite se protiv njih sve dok fitne (širka) ne nestane i dok (sva) vjera ne bude (samo) zaAllāha.'' 164

Dokaz a neki obožavajuSunce i M jesec su riječi Allāha Uzvišenog:

''Od N jegovih okaza su nod i an, i Sunce i Mjesec. Ne klanjajte se ni Suncu ni Mjesecu.

Klanjajte se Allāhu koji ih je stvorio, ako Njega zaista obožavate.'' 165

Dokaz a neki obožavaju meleke su riječi Uzvišenog:

''I on vam ne naređuje a meleke i vjerovjesnike uzimate za bogove.'' 166

Dokaz a neki obožavaju vjerovjesnike su riječi Uzvišenog:

163 sūra e l-Beqare, 255. ājet 164 sūra e l-Beqare, 193. ājet 165 sūra Fussilet, 37. ājet 166 sūra Alu 'Imrān, 80. ājet




129

''A kad Allāh bude rekao: ''O 'Is ā sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Uzmite mene i mojumajku za dva boga pored Allāha'?'', 'Is ā de redi: ''Slavljen neka si T i, ne priliči meni a govorimono što nemam pravo. Ako sam to govorio, T i to ved znaš. Ti znaš šta ja znam, a ja ne znamšta Ti znaš. Ti znaš sve ono što je skriveno ''.'' 167

Dokaz a neki upuduju molitve obrim lju ima su riječi Uzvišenog:

''Oni koje oni mole sami traže sre stvo kojim de se što više približiti svome Gospo aru, inadaju se Njegovoj milosti i boje se Njegove kazne.'' 168

Dokaz da neki obožavaju kamenje i rvede su riječi Uzvišenog:

''Zar niste vidjeli L āta i 'Uzz ā'a, i Men āta, tredeg , najmanje cjenjenog?'' 169

Had īth od Eb ū Wa ’i a el-Lejthija, radija llāhu 'anh, koji kaže: '' Izašli smo sa Vjerovjesnikom,salla llāhu ‘alejhi we sellem, na Hunejn, a tek smo ne avno ostavili kufr. Mušrici su imali je nolotosovo stablo ko kojeg su boravili i vješali na njega svoje oružje.Nazivali su ga '' hātu-en wāat''. Prolazili smo pored tog lotosa i rekli smo:'' O Allāhov Poslaniče, napravi i ti nama

hātu-en wāt kao što i oni imaju hātu-en wāt...''

Četvrto pravilo: Mušrici našeg vremena su žešdi u širku o onih prijašnjih, jer oni prijašnjisu činili širk samo ka su bili u blagostanju, a iskreno su Allāha obožavali u teškodama, ok ovimušrici čine širk neprestano, i u blagostanju i u teškodama.

Dokaz za to su rije či Uzvišenog:

167 sūra e l-Mā'i e, 116. ājet 168 sūra e l-Isrā', 57. ājet 169 sūra en-Ne žm, 19. i 20. ājet




130

''A ka a se ukrcaju u lađe iskreno Allāh u ispovjedaju vjeru, a kad ih On sigurno dopremi dokopna onda oni čine širk.'' 170

A Allāhnajbolje zna.

Neka je blagoslov i mir na našeg Vjerovjesnika Muhamme a,salla llāhu ‘alejhi we sellem, nanjegovu porodicu i ashabe.

170 sūra e l-'Ankebūt, 65. ājet




131




132

ا ل صŠEST NAČELA




133


Najvede ču o i najvedi okaz koji ukazuje na mod Vla ara, Koji sve zna, su šest načela kojeUzvišeni Allāh jasno pojašnjava lju ima, bolje nego što rugi mogu pomisliti. Međutim,poslijetoga su mnogi – osim malog broja pametnih lju i, sinova Ā emovih – u tome pogriješili.

PRVO NAČELO: Iskreno ispovije anje vjere Allāhu Je inom Koji su ruga nema ipojašnjenje suprotnosti, a to je širk – pripisivanje Allāhu ruga. Vedina Qur'āna načelno sanekoliko različitih aspekata ovo pojašnjava, riječima koje shvataju i najobičniji lju i. Ka a se savedinom ummeta esilo ono što se i esilo, šejtān im je iskrenost prikazao u obliku kuđenjadobrih ljudi i nemara prema njihovim pravima. Prikazao i m je širk Allāhu u obliku ljubavi premadobrim ljudima i njihovim sljedbenicima.

RUGO NAČELO: Allāh, Uzvišeni i Slavljeni, je nare io je instvo u vjeri, a zabraniorazilaženje u njoj. Pojasnio je to sasvim ovoljno, tako a to i obični lju i shvataju. Zabranio namje a bu emo poput onih prije nas, koji su se razje inili i razišli, pa su propali. Spomenuo je aje nare io muslimanima a bu u je instveni u vjeri, a zabranio im je razilaženje. To je još jasnijesa za ivljujudim pre ajama koje se navo e u sunnetu. Zatim je ošlo o razilaženja u temeljnimi sporednim pitanjima vjere, a to su znanje i pitanja propisa vjere. Poslije su o jedinstvu u vjeripričali samo heretici ili luđaci.

TREDE NAČELO: U potpuno je instvo spa aju poslušnost i pokornost onome koj i nam je

na ređen, pa makar to bio crni abesinski rob. Allāh, Slavljeni i Uzvišeni, je to naširoko i ovoljnopojasnio različitim vrstama pojašnjenja sa aspekta šerī’ata i qa era. Ovo načelo je zatim postalonepoznato vedini onih koji se pozivaju na znanje, pa kako de on a ra iti po njemu?

ČETVRTO NAČELO: Pojašnjenje o znanju i učenjacima, pravu i pravnicima. Pojašnjenje oonima koji ih oponašaju, a nisu o njih. Uzvišeni Allāh je ovo načelo pojasnio na početku sūre el-Beqare, govoredi:

''O sinovi Isrā’īilovi, sjetite se blago ati Moje koju sam vam po ario i ispunite zavjet koji steMi dali – ispunidu i Ja svoj zavjet koji sam vama ao; i samo se Mene bojte…'' 171

…sve o riječi:





134

''O sinovi Israilovi, sjetite se blago ati Moje koju sam vam po ario i toga što sam vas naostalim ljudima bio uzdigao.'' 172

Ovo je još jasnije ka a nam to sunnet pojašnjava govorom koji je jasan i pristupačan inajprostijem čovjeku.

Zatim je ovo načelo postala najču nija stvar. Znanje i islāmsko pravo su postali novotarije izablu e, a najbolje što imaju ko sebe je miješanje Istine i neistine. Znanje, kojim je Allāhobavezao svoja stvorenja i kojeg je pohvalio, su počeli zagovarati samo heretici i luđaci, a onajkoji ga negira, koji se bori protiv njega i koji piše upozoravajudi i zabranjujudi to znanje –on jepravnik i učenjak!

PETO NAČELO: Uzvišeni pojašnjava ko su ewlije (Allāhovi štidenici) i pravi razliku izmeđunjih i onih koji se sa njima poistovje duju, a takvi su, ustvari, Allāhovi neprijatelji, munāfici i velikigriješnici. O ovome je ovoljan je an ājet iz sūre Ālu ’Imrān. Uzvišeni kaže:

''Reci: 'Ako Allāha volite, mene slije ite, pa de vas Allāh voljeti i grijehe vam oprostiti!' '' 173

U sūri el-Mā’i e Uzvišeni kaže:

''O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allāh de, sigurno, umjesto njihdovesti ljude koje On voli i koji Njega vole.'' 174

A u sūri Jūnus:

''I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allāhove ewlije (štidenici), oni koji buduvjerovali i koji se bu u Allāha bojali.'' 175

Zatim je ko vedine onih koji se pozivaju a imaju znanje i a upuduju stvorenja, te ačuvaju šerijat onešeno pravilo a ewlije moraju ostaviti slije jenje poslanikā, a a onaj koji ih

slije i nije o njih. Mora se ostaviti žihā , jer onaj koji se bori nije o njih. Moraju se ostavitiīmān i bogobojaznost, jer onaj koji se veže za īmān i bogobojaznost nije od njih. Gospo aru naš,molimo Te za ispravnost i oprost, Ti si Onaj Koji čuje sve ove!

172 sūra el-Beqare, 47. ājet 173 sūra Ālu ’Imrān, 31. ājet 174 sūra el-Mā’i e, 54. ājet 175 sūra Jūnus, 62. i 63. ājet




135

ŠESTO NAČELO: O bacivanje ne oumice koju su postavili šejtāni za napuštanje Qur'āna isunneta, te slije jenje mišljenja i različitih strasti i zablu a. Ta tvr nja govori a Qur'ān i sunnetpoznaju samo apsolutni mu žtehi i, a mu žtehi mora imati takve i takve osobine koje semož a u potpunosti nisu nalazile ni ko Ebū Bekra i ’Umera. Ako nije tako, čovjek se neminovno

mora u aljiti o Qur'āna i sunneta. Ko traži uputu u njima – kao a je heretik ili luđak, zato stoih je teško shvatiti.

Neka je slava i zahvala Allāhu! Koliko je samo Allāh, Uzvišeni i Slavljeni, ao pojašnjenja uzakonu, odredbi, moralu i naredbi za odbacivanje ove proklete nedoumice sa nekoliko aspekatakoja je postala generalno pravilo, ali vedina lju i to ne poznaje.

''O vedini njih se ved obistinila Riječ, zato oni nede vjerovati. Mi smo učinili a bu u kao oni načije smo vratove sin žire stavili sve o po bra aka - zato su oni glava uzdignutih, i kao oniispre kojih i iza kojih smo pregra u metnuli i na oči im koprenu stavili – zato oni ne vide. Injima je svejedno opominjao ih ti ili n e opominjao, oni nede vjerovati.'' 176

Ovo je kraj i neka je zahvala Allāhu, Gospo aru svjetova i neka je salawāt i selām naMuhamme a, njegovu poro icu i ashābe sve o Su njeg ana.

176 sūra Jā-Sīn, 7-11. ājet




136




137

ث ا ل

TRI OSNOVNA NAČELA




138


Znaj, Allāh ti se smilovao, a smo obavezni naučiti četiri stvari: 1. Prvo je spoznaja Allāha, spoznaja Njegovog Poslanika i spoznaja vjere islāma sa dokazima

2. Drugo je rad po tome

3. Trede je pozivanje tome

4. Četvrto je strpljenje na nevoljama koje to prate.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allāha:

’’Tako mi vremena, čovjek, oista, gubi. Osim onih koji vjeruju i čine obra jela, koji je nirugima preporučuju Istinu i koji je ni rugima preporučuju strpljenje.’’ 177

Šāfi’ī, Allāh mu se smilovao, je rekao:

’’Da Allāh nije objavio nije nu rugu sūru kao okaz stvorenjima, ona bi im bila ovoljna.’’

El-Buhārī, Allāh mu se smilovao, je u svom’’Sahīhu’’ rekao:

’’Poglavlje: Znanje je prije riječi i jelā.’’

Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog Allāha:

’’Znaj a nema boga osim Allāha i traži oprosta za svoje grijehe.’’ 178

Tako je ājet počeo spominjanjem znanja prije riječi i jelā.

Znaj, Allāh ti se smilovao, a je užnost svakog muslimana i muslimanke a upoznaslje eda tri načela i a ra i prema njima.

PRVO: Allāh nas je stvorio, opskrbio nas i nije nas sāme sebi prepustio, ved nam je poslaoposlanika. Pa ko mu bu e pokoran, udi de u žennet, a ko mu bu e nepokoran udi de užehennem. Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allāha:

177 sūra el-Asr178 sūra Muhamme , 19. ājet




139

’’Mi smo vam, zaista, poslali poslanika a bi svje očio protiv vas, isto onako kao što smo ifaraonu poslanika poslali, ali faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznomkaznili.’’ 179

DRUGO: Uzvišeni Allāh nije za ovoljan time a mu se u obožavanju (činjenju ’ibā eta)pri ruži bilo ko; ni Njemu bliski melek, ni poslanik ili vjerovjesnik, a okaz za to su riječiUzvišenog Allāha:

’’Mes ži i(mjesta pa anja na se ž u) su Allāha ra i, i ne molite se, pore Allāha, nikome!’’ 180

TREDE:Onome ko se pokorava Allāhovom Poslaniku, salla llāhu ‘alejhi we sellem, i Allāhuiskazuje je nodu, nije ozvoljeno a prijateljuje sa onima koji se Allāhu suprotstavljaju, pamakar to bio neko ko je njegov najbliži.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allāha:

’’Ne treba a lju i koji vjeruju u Allāha i u Su nji an bu u u ljubavi sa onima koji se Allāhu iNjegovom Poslaniku suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili brada njihova, ili rođacinjihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svj etlom Svojim ih osnažio, i On de ihuvesti u žennetske bašče kroz koje de rijeke tedi, a u njima vječno ostanu. Allāh je njima

za ovoljan, a i oni de biti za ovoljni Njime. Oni su Allāhova stranka, a Allāhova stranka de,sigurno, pobijediti (uspjeti) ’’. 181

179 sūra el- Muzzemmil, 15. i 16. ājet 180 sūra el- Džinn, 18. ājet 181 sūra el- Mu žā ele, 22. ājet




140

Znaj, Allāh te uputio na pokornost Njemu, da se hanifijjet , Ibrāhīmov millet (vjera) očitujeu robovanju ( činjenju ’ibā eta) Jedinom Allāhu, iskreno mu vjeru ispovje ajudi, što je UzvišeniAllāh nare io svim lju ima i ra i toga ih stvorio, kao što je i rekao:

’’ žinne i lju e nisam stvorio (ni zbog čeg rugog), osim a mi ’ibā et čine.’’ 182

Riječ ’’ja’bu ūn’’ (robuju, čine ’ibā et) znači: ’’juwehhi ūn’’ (priznavanje i iskazivanjeAllāhove je node(tewhī a) u svemu).

Najveličanstvenije je što je Uzvišeni Allāh nare io jetewhī , a on znači: iz vajanje Allāha(činjenje Allāha je nim) u ’ibā etu.

A najvažnije što je Uzvišeni Allāh zabranio ješirk , a to je: činjenje ’ibā eta nekom rugompored Njega.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog:

’’Robujte (’ibā et činite) Allāhu i ruge Njemu ravnim ne smatrajte.’’ 183

Ka a bu eš upitan:

’’Koja su to tri temelja koja je čovjek užan poznavati?’’

Reci:

’’Da rob (čovjek)spozna svog gospodara, svoju vjeru i da spozna svog poslanika, Muhammeda. ’’

182 sūra edh- Dhārijāt, 56. ājet 183 sūra en- Nisā', 36. ājet






142

’’Vaš Gospo ar je Allāh, Koji je nebesa i zemlju u šest ana stvorio, a on a se na ’Aršomuzvisio; On tamom nodi prekriva an, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijez e supokorne Njegovoj nare bi. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allāh , Gospodarsvjetova.’’ 186

A er-Rabb (Gospo ar) je Onaj Koji se obožava (Kome se ’ibā et čini).

Dokaz za to su Njegove riječi:

’’O lju i, činite ’ibā et svom Gospo aru, Koji je stvorio i vas i one prije vas, a biste Ga sebojali; Koji vam je zemlju učinio posteljom a nebo z anjem; Koji s neba spušta kišu i čini a snjom rastu plo ovi, hrana za vas. Zato, ne činite ruge Allāhu ravnim, a a to znate.’’ 187

Ibn Kethīr, Allāh mu se smilovao, kaže:

’’Onaj koji je stvorio sva ova stvorenja (pojave) zaslužuje a Mu se robuje.’’

Uzvišeni Allāh je nare io a Mu se čine ove vrste ’ibā eta:islām, īmān, ihsān, ova, hawf (strah), re ža' (nada), tewekkul (oslanjanje), ragbe (želja), rehbe (strahopoštovanje), khušū' (skrušenost), khašje' (bojaznost), inābe (pokajničko vradanje Allāhu), isti'āne (traženjepomodi), isti'ā he (traženje zaštite), istigāthe (traženje spasa), dhebh (klanje žrtve ), nedhr (zavjet) i rugi vi ovi ’ibā eta koje je propisao Allāh. Sve ovo treba biti isključivo ra i Njega.

Dokaz za to su Njegove riječi:

’’Mes ži i(mjesta pa anja na se ž u) su Allāha ra i, i ne molite se, pore Allāha, nikome!’’188

186 sūra el-E' rāf, 54. ājet 187 sūra el- Beqare, 21. i 22. ājet 188 sūra el- Džinn, 18. ājet




143

Onaj ko bilo koji o ovih vi ova ’ibā eta uputi nekom rugom mimo Allāha – taj je mušrik ikāfir.


’’A onaj koji se, pore Allāha, moli rugom bogu, bez ikakva okaza o njemu – predGospo arem svojim de račun polagati, a nevjernici ono što žele nede postidi.’’ 189

A u ha īthu je rečeno:

’’Dova je srž ibā eta.’’

Potvrda su Allāhove riječi:

’’Gospo ar vaš je rekao: ’Pozovite me i zamolite, ja du vam se o azvati! Oni koji iz oholostinede a Me obožavaju – udi de sigurno u žehennem poniženi’.’’ 190

Dokaz za bogobojaznost su riječi Uzvišenog:

’’I ne strahujte o njih, ved strahujte o Mene, ako ste vjernici.’’ 191

Dokaz za nadu su riječi Uzvišenog Allāha:

’’Ko se na a susretu sa svojim Gospo arom, neka čini obra ijela i neka, obožavajudiGospo ara svoga, ne čini Njemu ravnim nikoga.’’ 192

Dokaz za tewekkul (oslanjanje ) su Allāhove riječi:

’’U Allāha se pouz ajte, ako ste vjernici!’’ 193

189 sūra el- Mu'minūn, 117. ājet 190 sūra Gāfir/el-Mu' min, 60. ājet 191 sūra Ālu ’Imrān, 175. ājet 192 sūra el- Kehf, 110. ājet193 sūra el- Mā'i e, 23. ājet




144

…kao i riječi u rugom ājetu:

’’Onome koji se na Allāha osloni – On mu je osta.’’ 194

Dokaz za želju, strahopoštovanje i skrušenost su riječi Uzvišenog Allāha:

’’Oni su se tru ili a što više obra učine, molili su Nam se u na i i strahu i bili su prema Namaponizni.’’ 195

Dokaz za bogobojaznost su riječi Uzvišenog Allāha:

’’Zato se ne bojte njih, ved se bojte mene…’’ 196

Dokaz za pokajničko vradanje Allāhu je:

’’I povratite se Gospo aru svome i pokorite mu se.’’ 197

Dokaz za traženje pomodi o Uzvišenog Allāha je:

’’Samo Tebe obožavamo i o Tebe pomod tražimo.’’ 198

…kao i ha īth:

''Ka tražiš pomod – traži je o Allāha.''

Dokaz za traženje utočišta (zaštite) su Allāhove riječi:

194 sūra et- Talāq, 3. ājet 195 sūra el- Enbijā', 90. ājet 196 sūra el- Mā'i e, 3. ājet 197 sūra ez- Zumer, 54. ājet 198 sūra el- Fātiha, 5. ājet




145

’’Reci: ’Utječem se Gospo aru zore...’ ’’ 199

I:

’’Reci: ’Utječem se Gospo aru lju i...’ ’’200

Dokaz za traženje spasa su riječi Uzvišenog Allāha:

’’I ka a ste o Gospo ara svoga spas tražili, On vam se o azvao’’ 201

Dokaz za klanje je ājet:

’’Reci: ’Zaista su moj namāz i moj obre (žrtva), i moj život i moja smrt posvedeni Allāhu,Gospodaru svjetova, Koji nema druga (ortaka) ’.’’202

… i ha īth:

’’Allāh je prokleo onoga koji zakolje životinju zara nekog rugog mimo Allāha.’’

Dokaz za zavjet je ājet:

’’Oni su zavjet ispunjavali i plašili se ana čija de kob svu a prisutna biti.’’ 203

199 sūra el-Feleq, 1. ājet 200 sūra en- Nās, 1. ājet 201 sūra el- Enfāl, 9. ājet 202 sūra el-En'ām, 162. i 163. ājet 203 sūra Insān/e -Dehr, 7. ājet




146

DRUGO NAČELO SPOZNAJA (VJERE) ISLĀMA

Spoznaja islāma sa okazima. Islām je pre avanje Je inom Allāhu sa tewhī om (iskazujudi

mu je nodu) i pokoravanje Njemu sa poslušnošdu i o ricanje o širka i njegovih slje benika(pristalica). On se sastoji iz tri stepena: islām, īmān i ihsān . Svaki od ova tri stepena imajuruknove.

Islām ima pet ruknova :

1. Svje očenje a nema rugog boga osim Allāha i a je Muhamme Allāhov Poslanik,obavljanje namāza, avanje zekāta, post ramazāna i obavljanje ha ž ža.

Dokaz utemeljenja šehā eta je ājet:

’’Allāh svje oči a nema rugog boga osim Njega, a i meleki i učeni (ljudi) , i da On postupaprave no. Nema boga osim Njega, Silnog i Mu rog!’’ 204

Značenje ovog ājeta je a niko nema pravo i ne zaslužuje a bu e obožavan osim Allāha.Riječi ’’Nema boga…’’ negiraju sve ono što se obožava umjesto Njega. A riječima ’’…osimAllāha’’ se potvrđuje a je je ino Allāh ostojan a Mu se robuje. On nema su ruga uobožavanju, kao što nema su ruga u vlasti.

A pojašnjavanje ovoga je u riječima Uzvišenog Allāha:

’’A ka Ibrāhīm reče ocu svome i naro u svome: ’Ja se o ričem onoga čemu vi ’ibā et činite,osim Onoga Koji me je stvorio. On de me, oista, na pravi put uputiti’. I on to učini trajnimriječima za potomstvo svoje, a bi se ozvali.’’ 205

I Njegovim riječima:

204 sūra Ālu 'Imrān, 18. ājet 205 sūra ez-Zuhruf, 26.- 28. ājet




147

’’Reci: ’O vi kojima je ata Knjiga, ođite a se okupimo oko je ne riječi i nama i vamazaje ničke; a nikome osim Allāha ’ibā et ne činimo , da nikoga Njemu ravnim ne činimo i dajedni druge, pored Allāha, bogovima ne uzimamo!’ Pa ako ne pristanu, vi recite: ’Bu itesvje oci a smo mi muslimani!’ ’’ 206

Dokaz za svje očenje a je Muhamme Allāhov Poslanik je Allāhov govor:

’’ ošao vam je poslanik, je an o vas, teško mu je što dete na muke u ariti, je va čeka apravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.’’ 207

Značenje šehā eta koji potvrđuje a je Muhamme Allāhov Poslanik je:pokornost njemuu onome što nare i i smatranje istinitim onoga što kaže, izbjegavanje onoga što zabrani i našto upozori, te a se Allāh ne obožava osim onako kako je on to propisao.

Dokaz za namāz, zekāt i tumačenje Allāhove je node su Allāhove riječi:

’’A naređeno im je a samo Allāha obožavaju, a mu iskreno, kao pravovjerni, vjeruispovje aju, i a namāz obavljaju i zekāt u jeljuju, a to je ispravna vjera.’’ 208

Dokaz za post su riječi Uzvišenog Allāha:

’’O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, a biste bilibogobojazni.’’ 209

Dokaz za ha ž ž su Allāhove riječi:

206 sūra Ālu 'Imrān, 64. ājet 207 sūra et- Tewbe, 128. ājet 208 sūra el-Bejjine, 5. ājet 209 sūra el- Beqare, 183. ājet




148

’’Ho očastiti Kabu užan je, Allāha ra i, svaki onaj koji je u mogudnosti. A onaj koji ne vjeruje– pa zaista, Allāh, nije ovisan ni o kome.’’ 210

Drugi stepen je īmān. On se sastoji iz se am eset i nekoliko jelova. Najvedi su riječi’’Lāilāhe illAllāh’’ , najniži je uklanjanje smetnje sa puta, a i sti je io īmāna. Īmān se sastoji iz šest

glavnih djelova (ruknova):

1. vjerovanje u Uzvišenog Allāha,

2. u Njegove meleke,

3. u Njegove knjige,

4. u Njegove poslanike,

5. u Sudnji dan, i

6. a vjeruješ u qader (o ređenje), bilo obro ili loše po tebe.

Dokaz za ove ruknove su riječi Uzvišenog Allāha:

’’Nije čestitost u tome a okredete lica svoja prema istoku i zapa u. Čestiti su oni koji vjerujuu Allāha, u onaj svijet, u meleke, u knjige i u vjerovjesnike.’’ 211

Dokaz za vjerovanje u qadeo (o ređenje) jesu Allāhove riječi:

’’Mi sve stvaramo s o re bom.’’ 212

Tredi stepen je ihsān , koji ima je an rukn, a to je a robuješ Allāhu kao a ga vi iš, jer akoti Njega ne vi iš On tebe sigurno vi i. Dokaz za ovakvu tvr nju su riječi Uzvišenog Allāha:

’’Allāh je zaista uz one koji se Allāha boje i grijeha klone i koji obra ijela čine.’’ 213

…i Njegove riječi:

210 sūra Ālu 'Imrān, 97. ājet 211 sūra el- Beqare, 177. ājet 212 sūra el- Qamer, 49. ājet 213 sūra en- Nahl, 128. ājet




149

’’I osloni se na Silnog i Milostivog, Koji te vi i ka a ustaneš a sa ostalima namāz obaviš.’’ 214

…i Njegove riječi:

’’Šta go ti važno činio, šta go iz Qur'ana kazivao i kakav go vi posao ra ili, Mi na vamab ijemo ok to ra ite.’’ 215

Dokaz iz sunneta je poznati ha īth Džibrīla, koji prenosi ’Umer, Allāh bio njime za ovoljan:

’’Je nog ana smo sje eli ko Allāhovog Poslanika, salla llāhu ‘alejhi we sellem, kad se premanama pojavi čovjek u sasvim bijelom o ijelu, sasvim crne kose. Na njemu se nije vi io trag

putovanja i nije ga poznavao niko o nas. Sjeo je o Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi wesellem, i prislonio svoja koljena uz njegova, a svoje ruke stavio na njegova stegna i rekao:' Muhamme e, obavjesti me šta je islām !'

Allāhov Poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, re č e: ' Islām je a svje očiš a nema rugog bogaosim Allāha i a je Muhamme Allāhov Poslanik; a obavljaš namāz, a aješ zekāt, a postiš ramazān i a obaviš ha ž ž, ako si u mogudnosti.'

Ta a onaj nepoznati čovjek reče: 'Istinu si rekao.'

Kaže ’Umer:’Mi mu se začu ismo, pita ga a on a mu kaže:'Istinu govoriš’.

Zatim reče čovjek: 'Obavjesti me šta je īmān.'

Reče Allāhom Poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem: 'Īmān je a vjeruješ u Allāha, Njegovemeleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, Su nji an i u o ređenje obra i zla.'

Nepoznati čovjek reče: 'Istinu si rekao. Obavjesti me šta je ihsān.'

Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, reče: ' Ihsān je a robuješ Allāh u kao da Ga v i iš,jer ako Ga ne vi iš On tebe sigurno vi i.'

'Istinu si rekao', reče nepoznati čovjek, a potom kaza: 'Obavjesti me o (poslje njem) Času.'

Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, reče: ' Onaj koga pitaš ne zna o tome više o onoga koji pita.'

Nepoznati čovjek reče: 'Obavjesti me o njegovimpredznacima.'

214 sūra eš -Šu'arā ', 217.- 220. ājet 215 sūra Jūnus, 61. ājet




150

Pa reče Allāhov Poslanik : ' Pre znaci Su njeg časa su a robinja ro i svoju gospo aricu i avi iš gole, bose, siromašne čobane a se na medu u gra nji zgra a.'

Veli ’Umer:’Zatim onaj nepoznati čovjek o e, a mi smo tako ostali neko vrijeme. Nakon toga mi reče Allāhov Poslanik:'Umere, znaš li ko je onaj što je pitao?'

Ja rekoh: 'Allāh i Njegov Poslanik najbolje znaju', a ta a reče Allāhov Poslanik:'To je Džibrīl,ošao vam je a vas po uči vašoj vjeri.' ’’




151

TREDENAČELO SPOZNAJA POSLANIKA MUHAMMEDA, salla llāhu ‘alejhi we sellem

On je Muhamme ibn ’Ab ullāh ibn ’Ab ulMuttalib ibn Hāšim. Hāšim je o Qurejšija,Qurejšije su o Arapā, a Arapi su o potomstva Ismā’īla ibn Ibrāhīma Halīla, neka je na njega i

našeg poslanika najljepši salawāt i selām.

Živio je (Allāhov Poslanik Muhammed, salla llāhu ‘alejhi we sellem) šez eset i tri go ine – prije poslanstva četr eset, a va eset i tri go ine kao vjerovjesnik i poslanik. Vjerovjesnik jepostao objavom ajeta: ’’Iqre’ ’’, 216 a poslanik objavom sure el-Muddethir. Njegov rodni grad jeMekka, a hi žru je učinio u Me īnu. Allāh ga je poslao a upozorava naširk , a da poziva utewhī . Dokaz za to su Allāhove riječi:

’’O ti, pokriveni, ustani i opominji! Gospo ara svoga veličaj i haljine svoje očisti! Kumira sekloni, ne prigovaraj, ržedi a je mnogo i ra i Gospo ara svoga trpi!’’ 217

Riječi:’’ustani i opominji’’ znače: Upozoravaj na opasnost o širka, a pozivaj u tewh id. Ariječi: ’’veličaj Gospo ara svoga’’ – veličaj Ga putem tewhī a (izražavanja Njegove je node).’’O jedu svoju očisti’’– očisti svoja ijela o širka;’’kipove napusti’’ – ostavi ih i odreci ih se,kao i onih koji ih slijede.

Deset go ina je propovije ao isključivo pozivajudi utewhī , a nakon toga je uzdignut nanebo ( mi'rā ž ). Na mi'rā žu mu je propisano pet namāza. U Mekki je klanjao tri go ine, a zatimmu je naređena hi žra u Me inu.

Hi žra je soba iz mjesta širka u mjesto islāma. Ovom ummetu je naređena hi žra iz mjestau kome vla a mnogoboštvo u mjesto u kome vla a islām i ona važi sve o Su njeg ana,sho no riječima Uzvišenog Allāha:

216 sūra el-'Aleq, 1- 5. ājet 217 sūra el-Muddeththir, 1.-7 . ājet




152

’’Ka bu u uzimali uše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki de upitati: ’Šta je bilo svama?’ - ’Bili smo potlačeni na Zemlji’, – o govoride. – ’Zar Allāhova Zemlja nije prostrana izar se niste mogli neku iseliti?’ – redi de meleki, i zato de njihovo prebivalište biti

žehennem, a užasno je on boravište. Osim za nemodne muškarce, žene i jecu, koji nisu bili

ovoljno snalažljivi i nisu znali puta...’’ 218

Također i ājet:

’’O robovi Moji koji vjerujete, Moja zemlja je prostrana, zato samo Meni ’ibā et činite.’’ 219

El-Begawī,Allāhmu se smilovao , je rekao:

’’Povo objave ovog ajeta jesu muslimani Mekke koji nisu učinili hi žru, a koje je Allāh nazvaovjernicima.’’

Dokaz iz sunneta za hi žru su riječi Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem:

’’Hi žra nede prestajati važiti sve ok ne prestane važiti tewba, a tewba nede prestati važiti sve ok Sunce ne izađe sa zapa a.’’

A ka a se nastanio u Me īni, naređeni su mu ostali islāmski propisi, kao što su zekāt,namāz, ha ž ž, e hān, naređivanje obra, zabranjivanje zla i drugi islāmski propisi.

To je potrajalo eset go ina. Zatim je preselio na āhiret, salla llāhu ‘alejhi we sellem, anjegova vjera je ostala. Nema dobra na koje nije uputio i nema zla na koje nije upozorio. Dobra

na koja je uputio su: tewhī i sve ono što Allāh voli i čime je za ovoljan. Zlo na koje je upozorioje širk i sve ono što Uzvišeni Allāh mrzi i čimenije zadovoljan . Allāh ga je poslao cijelomčovječanstvu i nare io a mu se pokoravaju obje skupine, i lju i i žinni. Dokaz za ovo su riječiUzvišenog Allāha:

’’Reci: ’O lju i, ja sam svima vama Allāhov Poslanik’.’’220

Sa njim je Uzvišeni Allāh upotpunio vjeru. Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allāha:

218 sūra en- Nisā', 97.-99. ājet 219 sūra el-' Ankebūt, 56. ājet 220 sūra el-E' rāf, 158. ājet




153

’’ anas sam vam vašu vjeru usavršio i blago at Svoju prema vama upotpunio i za ovoljansam a vam islām bu e vjera.’’ 221

Dokaz za njegovu smrt su riječi Uzvišenog Allāha:

’’Ti deš svakako umrijeti, a i oni de, također, pomrijeti.’’ 222

Lju i de nakon smrti biti proživljeni, a okaz za to su Allāhove riječi:

’’O zemlje vas stvaramo, u nju vas vradamo i iz nje demo vas po rugi put izvesti.’’ 223

I rugi ājet:

’’Allāh vas o zemlje poput bilja stvara, zatim vas u nju vrada i iz nje de vas sigurno izvesti.’’ 224

A nakon proživljenja lju i de o govarati (biti pitani) za svoja ijela, prema riječimaUzvišenog Allāha:

’’ a bi, prema onome kako su ra ili, kaznio one koji ra e zlo, a najljepšom nagra omnagra io one koji čine obro.’’ 225

Onaj koji ne priznaje proživljenje je kāfir, a okaz za to su Allāhove riječi:

’’Nevjernici tvr e a nede biti proživljeni. Reci: ’Hodete, Gospo ara mi moga, sigurno dete bitiproživljeni, pa dete o onome što ste ra ili, oista, biti obavješteni!’ A to je Allāhu lahko.’’ 226

Uzvišeni Allāh je slao poslanike kao onosioce ra osnih vijesti i opominjače, a okaz za tosu riječi Uzvišenog Allāha:

221 sūra el- Mā'i e, 3. ājet 222 sūra ez-Zumer, 30. i 31. ājet 223 sūra Tā-Hā, 55. ājet 224 sūra Nūh, 17. i 18. ājet 225 sūra en- Ne žm, 31. ājet 226 sūra et -Tegābun, 7. ājet




154

’’Poslanike, onosioce ra osnih vijesti i opominjače , da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvaoprav anja pre Allāhom imali.’’ 227

Prvi resūl (poslanik) bio je Nūh, a posle nji Muhamme , salla llāhu ‘alejhi we sellem, aokaz a je prvi o njih Nūh,’alejhis-selām, je ājet:

’’Mi objavljujemo tebi kao što smo objavili Nūhu i vjerovjesnicima poslije njega.’’ 228

Svakom naro u kome je Allāh poslao poslanika, počev o Nūha pa o Muhamme a,salla llāhu ‘alejhi we sellem, njegov poslanik je nare io a obožavaju je ino Allāha, a naređivaoim da se klone tāgūta . Dokaz za to je ājet:

’’Mi smo svakom naro u poslanika poslali: ’Allāha obožavajte, a tāgūta se konite’.’’ 229

Allāh je svim Svojim robovima propisao kufr u tāgūta i vjerovanje u Allāha.

Ibnul-Qajim, Allāh mu se smilovao, je rekao:

’’Tāgūt je sve ono u vezi sa čime lju i pređu granicu u obožavanju, slijeđenju i pokornosti.Tāgūta ima mnogo, a pet je njihovih pre vo nika: Iblīs, Allāh ga prokleo, zatim svako koga lju i obožavaju a on je time za ovoljan, potom onaj koji ruge poziva a ga obožavaju, onaj koji tvr i

a zna nešto iz po ručja gajba (nevi ljivog) i onaj koji su i po zakonu koji nije objavio Allāh.Dokaz za to su ove Allāhove riječi:

’’U vjeru nije ozvoljeno silom nagoniti. Pravi put se jasno razlikuje o zablu e! Onaj koji učini

kufr u tāgūta, a vjeruje u Allāh a – rži se za najčvršdu vezu.’’230

Upravo ono što je rečeno pre stavlja (značenje) riječi ’’Lā ilāhe illAllāh’’ .

227 sūra en -Nisā', 165. ājet 228 sūra en -Nisā', 163. ājet 229 sūra en-Nahl, 36. ājet 230 sūra el-Beqare, 256. ājet




155

A u ha īthu se kaže:

’’Islām je glava svega. Namāz je njegov stub, a vrhunac islāma je žihā na Allāhovom putu.’’

A Allāh najbolje zna. Neka jesalawāt i selām na Muhamme a, njegovu poro icu i ashābe.




156




157

و ك ى

Obaveze koje je užan spoznati svaki

musliman i muslimanka

http://www.almeshkat.net/books/open.php?cat=27&book=732






158


Tri načela koja je obavezan spoznati svaki musliman i muslimankaSpoznaja Gospodara, vjer e i Allāhovog Poslanika Muhammeda, salla llāhu ‘alejhi we

sellem .

Ako bi bio upitan: ''Ko je tvoj Gospodar?''

Reci: ''Moj Gospo ar je Allāh. On o ržava mene i sva stvorenja Svojom obrotom. Njegaobožavam i nikog rugog.''

Ako bi bio upitan: ''Koje si vjere?''

Reci: ''Moja vjera je islām, a islām je pre anost Allāhu izražavajudi Mu je nodu,obrovoljna pokornost i o ricanje o širka (mnogoboštva) i njegovih pripadnika.''

Ako bi bio upitan: ''Ko je tvoj Vjerovjesnik?''

Reci: ''Muhamme , sin 'Ab ullāha, sin 'Ab ulMuttaliba, sin Hāšima. Hāšim je iz plemenaQurejš, a oni su Arapi. Arapi su Ismā'īlovi potomci, a Ismā'īl je Ibrāhīmov sin, neka je Allāhov salawāt i selām na njima.''

Vjera se temelji na dvome

Prvo: Činjenje 'ibā eta samo Allāhu Je inom, Koji nema suparnika, po sticanje rugih na to,prijateljavanje na toj osnovi i tekfīr (smatranje i prograšavanje nevjernikom) onoga ko toostavi.

Drugo: Zabranjivanje širka u 'ibā etu Uzvišenom Allāhu, stalno opominjanje rugih na to,građenje neprijateljstva i mržnje na toj osnovi i proglašavanje nevjernikom svakog ko ga(širk ) čini.

Uslovi ispravnosti riječi ''Lā ilāhe illAllāh''

1. 'Ilm (znanje), tj. poznavanje značenja ovih riječi i onoga šta se njima potvrđuje, a šta negira.

2. Jeqīn (ubjeđenje), koji je u stvarnos ti potpunost znanja o ovim rije čima, ubjeđenje koje negirasumnju.

3. Ihlās (usmjeravanje jela samo Allāhu), koji je suprotan širku.

4. Sidq (istinoljubivost), koji je suprotan laži i koji negiranifāq.

5. Mehabbe (ljubav) prema ovim riječima i prema svemu onome na šta one upuduju i ra ovanjetome.




159

6. Inqijā (izvršavanje onoga što ove riječi zahtjevaju), tj. činjenje svih obaveznih jela čisto ra iAllāha i traženje Njegovog za ovoljstva.

7. Qabūl (prihvatanje) suprotno odbijanju.

okazi za ove uslove iz Qur'āna i sunneta

Dokazi za 'Ilm (znanje):

Riječi Uzvišenog:

''Znaj a nema rugog boga osim Allāha!'' 231

Također riječi:

''Osim onih koji istinu priznaju, onih koji znaju...'' 232

Tj., priznaju i svje oče a nema istinskog božanstva mimo Allāha, a srcem znaju ono što suriječima posvje očili.

Dokaz iz sunneta je ha īth zabilježen u ''Sahīhu'' o 'Uthmāna, Allāh bio za ovoljan njime,da je rekao:

''Rekao je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem: ''Ko umre znaju di a nema istinskogbožanstva mimo Allāha – udi de u Džennet.'' ''

Dokaz za Jeqīn (ubjeđenje):

Riječi Uzvišenog:

''Pravi vjernici su samo oni koji u Allāha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju,i bore se na Allāhovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!'' 233

231 sūra Muhamme , 19. ājet 232 sūra ez-Zuhruf, 86. ājet 233 sūra el-Hu žurāt, 15. ājet




160

Iskreno vjerovanje uslovljeno je nesumnjanjem nakon vjerovanja. Onaj ko sumnja je odmunāfiqā (licemjerā).

Bilježi se o Ebī Hurejre,Allāh bio za ovoljan njime, da je rekao:

''Rekao je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem: ''Svje očim a nema istinskog bogaosim Allāha i a sam ja Allāhov Poslanik. Nede Allāh sresti Svoga roba sa ovim svje očenjem,ne sumnjajudi u njega, a a ga nede uvesti u žennet.'' '' Ha īth je potvrđen, prenešen u''Sahīhu'' .

U drugom riwājetu stoji:

''Nede Allāh sresti Svoga roba sa ovim svje očenjem, ne sumnjajudi u njega, a a rob bu espriječen o ulaska u žennet.''

Također Ebū Hurejre u užem ha īthu, između ostalog, prenosi slje ede:

''Koga sretneš iza ovog zi a a srcem svje oči a nema istinskog božanstva mimo Allāha,ubjeđen u to što govori, obra uj ga žennetom.''

Dokaz za Ihlās (iskrenost):

Riječi Uzvišenog:

''Allāhu pripa a iskreno ispovje anje vjere!'' 234

Također riječi:

''A naređeno im je a samo Allāhu ’ibā et čine, a Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeruispovijedaju, da namāz obavljaju i da zekāt daju; a to je ispravna vjera.'' 235

Ebū Hurejre, Allāh bio za ovoljan njime, prenosi vjero ostojan ha īth, zabilježen u''Sahīhu'' o Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, da je rekao:

''Najsretniji (čovjek) mojim šefā'atom bide onaj koji kaže: 'Lā ilāhe illAllāh', čisto srcem ili ušom.''

'Utbān ibn Mālik, Allāh bio za ovoljan njime, prenosi o Allāhovog Vjerovjesnika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, da je rekao:

234 sūra ez-Zumer, 3. ājet 235 sūra el-Bejjine, 5. ājet




161

''Allāh je zabranio vatri onoga koji kaže 'Lā ilāhe illAllāh', želedi time Allāhovo lice.''

Ha īth je prenešen u ''Sahīhu'' .

Dva ashāba prenose a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Ko iskreno, iz srca, kaže: 'Lā ilāhe illAllāhu wah ehu la šerike leh, lehul -mulku we lehul-hamdu we huwe 'alā kulli šej'in qa īr', iskreno svje očedi srcem i svojim jezikom – Allāh dera i tih riječi otvoriti nebo i pogle ati onoga koji ih je izgovorio o stanovnika Zemlje. A kogaAllāh pogle a, ā mu što je tražio.''

Ha īth je zabelježio en-Nesā'ī u jelu ''El-Jewmu wel-Lejle'' .

Dokaz za Sidq (istinoljubivost):

Riječi Uzvišenog:

'' Elif-Lām-Mīm. Misle li lju i a de biti ostavljeni na miru ako ka -žu: 'Mi vjerujemo!' i da uiskušenje nede biti ove eni? A Mi smo u iskušenje ovo ili i one prije njih, a bi Allāhsigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.'' 236

Također, riječi Uzvišenog:

''Ima onih koji govore: 'Vjerujemo u Allāha i Su nji an' , ali oni nisu vjernici. Oni nastoje daprevare Allāh i one koji vjeruju, a ne varaju (drugoga) o sami sebe, ali to ne osjedaju. Unjihovim srcima je bolest, a Allāh njihovu bolest još povedava. Nj ima pripada bolna patnja

zato što lažu.'' 237

Mu'ā h ibn Džebel prenosi o Allāhovog Vjerovjesnika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, da je

rekao:

236 sūra el-'Ankebūt, 1.-3. ājet 237 sūra el-Beqare, 8.- 10. ājet




162

''Ko go posvje oči, iskreno iz srca, a nema istinskog boga osim Allāha i a je Muhamme Njegov rob i poslanik – Allāh de ga zašti titi od vatre.''

Ha īth je prenesen u va ''Sahīha'' .

Dokaz za Mehabbe (ljubav):

Riječi Uzvišenog:

''Ima lju i koji su mjesto Allāha en ā e (ortake) prihvatili, vole ih kao što se Allāh voli, alipravi vjernici još više vole Allāha. A a znaju hulumdari a de on a ka a ožive patnju – svumod samo Allāh imati i a de Allāh strahovito kažnjavati...'' 238

Također riječi:

''O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allāh de, sigurno, mjesto njihdovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicimaponosite; oni de se na Allāhovu putu boriti i nede se ničijeg prijekora bojati. To je Allāhov ar,koji On aje kome hode – a Allāh je neizmjerno dobar i zna sve.'' 239

Prenosi se od Enesa, Allāh bio za ovoljan njime, da je rekao:

‘’Rekao je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem: ''Osjetide slast īmāna onaj ko koga senađe troje: a najviše voli Allāha i Njegovog Poslanika, da voli nekog čisto ra i Allāha i amrzi povratak u kufr nakon što ga je Allāh iz njega izbavio, kao što mrzi a bu e bačen uvatru.''

Ha īth je potvrđen u ''Sahīhu'' .

Dokaz za Inqijā (pokornost):

Riječi Uzvišenog:

238 sūra el-Beqare, 165. ājet 239 sūra el-Mā'i e, 54. ājet




163

''I povratite se Gospo aru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna ođe – poslijevam niko nede u pomod pritedi.'' 240

''Ko je bolje vjere o onoga koji se iskreno pre a Allāhu, činedi još i obra jela, i koji slije ivjeru Ibrāhīmovu, vjeru pravu? – A Ibrāhīma je Allāh uzeo za prijatelja.'' 241

''Onaj ko se sasvim pre a Allāhu, a uz to čini obra jela, uhvatio se za najčvršdu vezu (tj. za'Lā ilāhe illAllāh' ). Allāhu se na koncu sve vrada.'' 242

Također riječi:

''Ne, tako Mi Gospodara tvoga, oni nede biti vjernici ok za su iju u sporovima međusobnimtebe ne prihvate i da onda zbog presu e tvoje u ušama svojim nimalo tegobe ne osjete i ok

se sasvim ne pokore.'' 243

Rekao je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem: ''Niko nede pot puno vjerovati dok

ne budu njegovi prohtjevi slijedi li ono s čim sam ošao.'' U ovome se ogleda vrhunacpokornosti.

Dokaz za Qabūl (Prihvatanje):

Riječi Uzvišenog Allāha:

240 sūra ez-Zumer, 54. ājet 241 sūra en -Nisā', 125. ājet 242 sūra Luqmān, 22. ājet 243 sūra en -Nisā', 65. ājet




164

''I eto tako, prije tebe, Mi ni u je an gra nismo poslanika poslali, a a oni koji su raskošnimživotom živjeli nisu govorili: 'Zatekli smo pretke naše kako ispovije aju vjeru i mi ih slije imou stopu.' 'Zar i onda' – govorio bi on – 'Kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predakavaših upamtili?' A oni bi odgovarali: 'Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!' I Mi smoih kažnjavali, pa vi i kako su skončali oni koji su poslanike u laž ugonili.' ' 244

Kaže Uzvišeni:

''Kad im se govorilo: 'Lā ilāhe illAllāh!' – oni su se oholili i govorili: 'Zar da napustimobožanstva naša zbog lu og pjesnika?' '' 245

Ebū Mūsā, Allāh bio za ovoljan njime, prenosi da je Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi wesellem , rekao:

''Primjer upute i znanja s kojim me je Allāh poslao je kao primjer obilne plo ne kiše koja pa ana zemlju. Plo na zemlja upije kišu i iz nje, po tom, izraste ispaša i mnoga trava. Nepropusnazemlja za rži tu kišu. Njome se lju i koriste za pide, napajanje i navo njavanje. Krševitazemlja ne za rži vo u niti iz nje izraste kakvo rastinje. Takav je i primjer onih koji su razumjeli Allāhovu vjeru, kojima je koristilo ono s čim me je Allāh poslao, pa oni nauče i ruge po uče i primjer onih kojima to nije koristilo, koji nisu prihvatili Allāhovu uputu s kojom sam poslat .''

Ha īth je prenesen u ''Sahīhu'' .

244 sūra ez-Zuhruf, 23- 25. ājet 245 sūra es -Saffāt, 35. i 36. ājet




165

DJELA KOJA IZVODE IZ VJERE

Znaj da djela koja izvode iz vjere ima deset:

Prvo: Širk u 'ibā etu .

Kaže Uzvišeni Allāh:

''Allāh nede oprostiti a Mu se širk čini, a oprostide mimo toga kome On hode. A onaj koAllāhu učini širk, izmišlja laž i čini grijeh veliki.'' 246

''Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je Mesīh, sin Merjemin!' A Mesīh je govorio: 'O sinoviIsrā’īlovi, činite ’ibā et Allāhu, i mome i vašem Gospo aru! Ko učini širk Allāhu, Allāh de muulazak u žennet zabraniti i boravište njegovo de žehennem biti; a nevjernicima niko nedepomodi'.'' 247

U to se ubraja i prinošenje žrtve rugom, a ne Allāhu. Primjer za to je klanje životinjažinnima ili qaburovima (grobovima).

Drugo: Uzimati posre nike između sebe i Allāha, moliti ih, tražiti o njih a posre uju ko

Allāha i oslanjati se na njih. Ko to učini postao je nevjernik po konsenzusu islāmskih učenjakā.

Trede: Ko ne smatra mušrike nevjernicima, sumnja u njihovo nevjerstvo ili smatra njihovpravac ispravnim – zanevjerovao je.

Četvrto: Ko smatra a je nečija uputa potpunija o upute Allāhovog Poslan ika, salla llāhu‘alejhi we sellem, ili a je nečiji su bolji o sū a Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi wesellem , kao što je slučaj sa onima koji aju pre nost sū u tāgūtā na sū om AllāhovogPoslanika, salla llāhu ‘alejhi we sellem – nevjernik je.

Peto: Ko mrzi nešto o onog sa čim je ošao Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem,

pa makar to i praktikovao – nevjernik je.

Šesto: Ko se ismijava bilo čemu o onoga sa čim je ošao Allāhov Poslanik, salla llāhu‘alejhi we sellem, od nagrade ili kazne – nevjernik je.

246 sūra en -Nisā', 48. ājet 247 sūra el-Mā'i e, 72. ājet




166


''A ako ih zapitaš, oni de sigurno redi: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.' Reci: 'Zar seniste Allāhu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali? Ne ispričavajte se! Postali stenevjernici nakon svog īmāna.' Ako nekima o vas i oprostimo, ruge demo kazniti zato što sukrivci.'' 248

Sedmo: Sihr . U to se ubraja sihr koji raz vaja i spaja (čovjeka o žene). Ko ga bu e ra io ilitime zadovoljan bio – izlazi iz vjere.

Dokaz za to je ājet :

''... I povo e se za onim što su šejtāni o Sulejmānovoj vla avini kazivali. A Sulejmān nije bionevjernik – šejtani su nevjernici koji su učili lju e sihru u Bābilonu, Hārūta i Mārūta, a to nijeobjavljeno dvojici meleka. 249 Njih vojica nisu nikoga učili ok mu ne bi rekli: 'Mi samoiskušavamo, a ti ne bu i nevjernik!' I lju i su o njih vojice učili kako de muža o žene

248 sūra et -Tewbe, 65. i 66. ājet249 Tu smo naveli ( inšā'Allāh) ispravniji prijevo otičnogājeta kojeg smo našli u ''Tefsīru'' Ibn Kethīra. Naime,Besim Korkut je preveo ovaj dio ājeta slije edim riječima: ''I povo e se za onim što su šejtani o Sulejmanovojvladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, - šejtani su nevjernici učedi lju e vra žbini i onome što je bilonadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu....'' Prema Korkutovom prijevo u, Hārūt i Mārūt su vameleka koji su lju e po učavalisihru , što je posao koja ne olikuje Allāhovim časnim robovima, melecima. Ono štoje, inšā’Allāh, istina je a su Jevreji govorili a su va meleka, Džibrīl i Mikā'il, onijelisihr Sulejmānu, 'alejhis-sel ām. Ovime Allāh obavještava Svoga Poslanika i vjernike a su meleci Džibrīl i Mikā'il, kao i Sulejmān,'alejhimus-selām, čisti o tih potvorā. A Hārūt i Mārūt su, zapravo, imena vojice lju i iz Bābilona, koji su o šejtānā učilivještinu sihra i njome lju e po učavali. A Allāh najbolje zna. Vi i''Tefsīr'' Ibn Kethīra, prijevo na bosanski jezik, 80.str., u komentaru 102. ājeta sūre el -Beqare (napomena iz avača)




167

rastaviti, ali nisu mogli time nikome, bez Allāhove volje, nau iti. Učili su ono što de im nau itii o čega nikakve koristi nede imati, iako su znali a onaj koji tom vještinom vla a nedenikakve srede na onome svijetu imati . A doista je jadno ono za što su se pro ali, ka bi sa moznali!'' 250

Osmo: Potpomaganje nevjernika u borbi protiv muslimana.


''O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Ži ove i kršdane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov jeonaj me đu vama koji ih za zaštit nike prihvati; Allāh uistinu nede ukazati na Pravi put lju ima

koji sami sebi neprav u čine.'' 251

Deveto: Vjerovanje a neki lju i ne po liježu Muhamme ovom, salla llāhu ‘alejhi wesellem , šerī 'atu , kao što Hi r, 'alejhis- selām, nije bio obavezan postupati po Mūsā'ovom,'alejhis- selām, šerī'atu .

Deseto: Okretanje o vjere Allāha, Slavljenog i Uzvišenog, ne htjeti je učiti, niti po njojraditi.


''A ima li nepravednijeg od onog a koji, opomenut riječima Gospo ara svoga, njima leđaokrene? Mi demo, zaista, kazniti zlikovce!'' 252

Ko ovih jela nevjerstva nema tazlike između onog ko ih namjerno učini, ura i ih u šali ilipočini neko o ovih jela iz straha. Je ino se izuzima onaj ko ih počini po prisilom. Ova jela supogubna za vjeru i lju i ih često čine. Musliman mora biti oprezan i treba se bojati ovakvih jela,da ne upadne u njih. Molimo Allāha Slavljenog i Uzvišenog, a nas sačuva svega što vo iNjegovoj sr žbi i bolnoj kazni.

250 sūra el-Beqare, 102. ājet 251 sūra el-Mā'i e, 51. ājet 252 sūra es -Se ž e, 22. ājet








170

''A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: Ako bu eš širk činio, tvoja jela de sigurno propasti,a ti deš izgubljen biti.'' 260

I kaže:

''To je Allāhovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hode o robova Svojih. A a su oniširk činili – sigurno bi im propalo ono što su ra ili.'' 261

Veliki širk jeli se na četiri vrste

1. Širk u ovi:


''Ka se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allāhu, a ka ih On o kopna ove e – odjednomdruge Njemu pri ružuju.'' 262

2. Širk u nijjetu (namjerama) :


''Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove – Mi demo ati plo ove tru anjihova i nede im se u njemu ništa uskratiti. Njih de na onome svijetu samo vatra pedi; tamonede imati nikakve nagra e za ono što su na Zemlji ra ili i bide uzalu no sve što su učinili.'' 263

3. Širk u pokornosti:


260 sūra ez-Zumer, 65. ājet261 sūra el-En'ām, 88. ājet 262 sūra el-'Ankebūt, 65. ājet 263 sūra Hū , 15. i 16. ājet




171

''Uzeli su monahe svoje i svedenike svoje za gospo are mimo Allāha, i Mesīha, sinaMerjemina, a naređeno im je a samo je nom Bogu ’ibā et čine. Nema boga osim Njega. Onje vrlo visoko izna onih koje Mu pri ružuju.'' 264

Komentar ovog ājeta , koji ne ostavlja ne oumice, o nosi se na pokoravanje učenjacima ilju ima opdenito u grijehu, a ne molitva njima. Ovako je ājet protumačio Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, A ijju ibn Hātimu, ka a je ovaj rekao:''Nismo ih obožavali'' , pa muje Allāhov Poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao da se njihov 'ibā et ogledao u pokornostiu grijehu.

4. Širk u ljubavi: Kaže Uzvišeni Allāh:

''Ima lju i koji su mjesto Allāha en ā e (ortake) prihvatili, vole ih kao što se Allāh voli, alipravi vjernici još više vole Allāha. A a znaju hulumdari a de on a ka a ožive patnju – svumod samo Allāh imati i a de Allāh strahovito kažnjavati...'' 265

Druga vrsta širka: Mali širk – rijā' (pretvaranje).


''Reci: 'Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje a je vaš Bog – je an Bog. Ko žu i a oGospo ara svoga bu e lijepo primljen, neka čini obra jela i neka u svom ’ibā etuGospo aru svome, Njemu nikoga ne pri ružuje!' '' 266

264 sūra et -Tewbe, 31. ājet 265 sūra el-Beqare, 165. ājet




172

Treda vrsta širka: Skriveni širk .

Dokaz za ovu vrstu širka su riječi Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem:

''Širk u ovom ummetu je skriveniji o crnog mrava na crnoj stijeni u tami nodi.''

Iskup za ovu vrstu širka je spomenut u ovi prenešenoj o Allāhovog Poslanika,salla llāhu‘alejhi we sellem:

''Allāhumme inni e'ū hu bike en ušrike bike šej'en we ene a'lem, we estagfiruke min e h- henbī elle hī lā a'lem.''

(Allāhu moj, utječem ti se o toga a ti širk svjesno učinim, a tražim oprosta za grijehe koječinim, ne znajudi ).

Kufr (nevjerstvo) se dijeli na dvije vrste

Prva vrsta: Kufr koji izvodi iz vjere, a dijeli se na pet podvrsta:

1. Kufr utjerivanja u laž (negiranja)

Kaže Uzvišeni:

''A ima li neprave nijeg o onoga koji o Allāhu izmišlja laži ili poriče Istinu koja mu olazi? Izar nevjernicima nije mjesto u žehennemu?'' 267

2. Kufr odbijanja iz oholosti uz priznavanje da je Istina

Kaže Uzvišeni:

''A ka a rekosmo melecima: 'Poklonite se Ā emu!' - oni se pokloniše, ali Iblīs ne htje e, on seuzoholi i posta nevjernik.'' 268

3. Kufr sumnje

Kaže Uzvišeni:

266 sūra el-Kehf, 110. ājet 267 sūra el-'Ankebūt, 68. ājet 268 sūra el-Beqare, 34. ājet






174

''Allāh navo i kao primjer gra , siguran i spokojan, kome je u obilju olazila hrana sa svihstran a, a koji je nezahvalan na Allāhovim blago atima bio, pa mu je Allāh zbog onoga što jeradio dao da iskusi i glad i strah.'' 272

Vrste nifāqa (licemjerstva)

Licemjerstvo se ijeli na vije vrste: licemjerstvo u ubeđenju i licemjerstvo u jelima.Licemjerstvo u ubjeđenju ijeli se na šest po vrsta, a to su:

1. Utjerivanje Alāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, u laž.

2. Smatranje lažnim bilo čega sa čim je Allāhov Poslanik salla llāhu ‘alejhi we sellem, ošao.

3. Mržnja prema Allāhovom Poslaniku,salla llāhu ‘alejhi we sellem.

4. Mržnja prema nečemu sa čim je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, ošao.

5. Ra ovanje gubicima vjere Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem.

6. Mržnja prema pobje i vjere Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem.

Licemjerstvo u jelima se ijeli na pet po vrsta. Dokaz za to su riječi Allāhovog Poslanika, salla llāhu ‘alejhi we sellem:

''Munāfiq se poznaje po trome: ka govori – laže, ka obeda – ne ispuni i ka mu se neštopovjeri – pronevjeri.''

U drugom riwājetu stoji:

''Kada se spori – prelazi granicu i ugovore krši.''

Značenje tāgūta i njegove vrste

Znaj, Allāh ti se smilovao, a je prvo što je Allāh nare io sinovima Ā emovim:kufr utāgūta i īmān u Allāha Uzvišenog.


''Mi smo svakom naro u poslanika poslali: 'Allāhu ’ibā et činite, a tāgūta se klonite!' '' 273

272 sūra en -Nahl, 112. ājet 273 sūra en -Nahl, 36. ājet




175

Kufr u tāgūta se ogle a u vjerovanju a je obožavanje bilo koga osim Allāha neispravno,a to ne čini i mrzi, a smatra nevjernicima one koji to čine i a ih rži za neprijatelje.

A vjerovanje u Allāha znači vjerovati a je samo Allāh Bog, je ini koji zaslužuje a bueobožavan, a se svi ’ibā eti iskreno čine Njemu i nikom rugom, te ljubav prema iskrenim

vjernicima i prijateljevanje s njima, a mržnja prema mušricima i ržanje njih za neprijatelje.To je Ibrāhīmov millet ; ko ga napusti prevario je samog sebe, Allāh ga je učinio najljepšim

primjerom. Kaže Uzvišeni:

'' ivan uzor za vas je Ibrāhīm i oni koji su uz njega bili ka a su naro u svome rekli: 'Mi s vamanemamo ništa, a ni sa onima kojima, umjesto Allāhu, ’ibā et činite; mi vas se o ričemo, ineprijateljstvo i mržnja de između nas ostati sve ok ne bu ete u Allāha, Njega je inog,vjerovali!' – ali nisu riječi Ibrāhīmove ocu svome: 'Ja du se moliti a ti opros ti, ali te ne moguo Allāha o braniti.' Gospo aru naš, u Tebe se uz amo i Tebi se obradamo i Tebi demo sevratiti.'' 274

Tāgūt je opdi pojam. Svako onaj ko biva obožavan mimo Allāha, a za ovoljan je a bu e

obožavan bilo kojim vi om činjenjem'ibā eta , ili slijeđenjem, ili pokoravanjem u onome što jenepo kornost prema Allāhu i Njegovom Poslaniku –je tāgūt .

Tāgūtā postoji mnogo, a pet je glavnih:

1. Šejtān. On poziva u obožavanje rugih mimo Allāha.

Kaže Uzvišeni:

''O sinovi Ā emovi, zar vam nisam nare io: 'Ne činite ’ibā et šejtānu, on vam je neprijateljotvoreni'.'' 275

2. Neprave ni vla ar koji mijenja Allāhove propise.

Kaže Uzvišeni:

274 sūra el-Mumtehine, 4. ājet275 sūra Jā-Sīn, 60. ājet




176

''Zar ne vi iš one koji tvr e a vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljenoprije tebe , pa ipak žele a im se pre tāgūtom su i, a naređeno im je a z anevjeruju u njega?A šejtān želi da ih u veliku zabludu odvede.'' 276

3. Ko su i po nečemu što Allāhovom nije objavio.

Kaže Uzvišeni:

''Mi smo objavili Tewrāt, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su Jevrejima su ilivjerovjesnici, koji su bili Allāhu poslušni i čestiti lju i, i učeni, o kojih je traženo a čuvajuAllāhovu Knjigu, i oni su na njom b jeli. Zato se, ka a bu ete su ili, ne bojte lju i, ved sebojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrije i! A oni koji ne su e premaonome što je Allāh objavio, oni su pra vi nevjernici.'' 277

4. Ko tvrdi da poznaje gajb (skriveno) mimo Allāha.

Kaže Uzvišeni:

''On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere;zato On i ispre njega i iza njega postavlja one koji de ga čuvati.'' 278

I kaže:

276 sūra en -Nisā', 60. ājet 277 sūra el-Mā'i e, 44. ājet 278 sūra el-Džinn, 26. i 27. ājet




177

''U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On je ini zna šta je na kopnu i šta je u moru, inijedan list ne opa ne, a a On za njega ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičegasvježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi.'' 279

5. Ko bu e obožavan i bu e za ovoljan time.

Kaže Uzvišeni:

''A onoga od njih koji bi rekao: 'Ja sam, doista, pored Njega, bog!' – kaznili bismožehennemom, jer Mi tako kažnjavamo nasilnike.'' 280

Znaj a čovjek nede biti vjernik u Allāha sve ok ne učinikufr u tāgūta . Kaže Uzvišeni Allāh:

''U vjeru nema prisiljavanja, pravi put se jasno razlikuje o zablu e! Onaj ko učini kufr u

tāgūta, a vjeruje u Allāha – rži se za najčvršdu vezu, koja se nede prekinuti. A Allāh sve čuje izna.'' 281

Pravi put je Muhammedova, salla llāhu ‘alejhi we sellem, vjera, zablu a je Ebū Džehlovavjera, a najčvršda veza je svje očenje a nema istinskog božanstva mimo Allāha. To svje očenjesastoji se o negacije i potvr e. Negira se činjenje 'ibā eta bilo kome osim All āhu, a potvrđujese činjenje svih vrsta 'ibā etā samo Allāhu Je inom koji nema suparnika.

Neka je hvala Allāhu, Čijom se obrotom upotpunjavaju obra jela.

279 sūra el-En'ām, 59. ājet 280 sūra el-Enbijā', 29. ājet281 sūra el-Beqare, 256. ājet




178




179

Šest važnih detalja iz s īre (životopisa)Poslanika, salla llāhu ‘alejhi we sellem




180

Razmisli, Allāh ti se smilovao, o sle edih šest etalja izsīre i potru i se a ih obro shvatiš,ne bi li te Allāh po učio vjeri vjerovjesnikā, pa a je slije iš, i vjeri mušrikā, pa a je ostaviš.

Jer, zaista, vedina onih koji se pozivaju na ovu vjeru i koji tvr e a sumuwehhidi (natewhī u) – ne razumiju značenje ovih šest etalja kako treba.

Prvi detalj

Priča o spuštanju Objave. U njoj se vi i a je prvi ājet s kojim ga je Allāh učinioposlanikom:

''O ti pokriveni, ustani i opominji...''

...pa sve o riječi:

''...i radi Gospodara svoga trpi.'' 282

Uvi jedeš a su oni (mušrici) činili različite grijehe, znajudi a su oni velikidhulm (neprav a) i prekoračenje granica (nasilje), kao na primjer zinā (blud).

Isto tako, saznadeš a su činili mnoge 'ibā ete, kojima su se približavali Allāhu, kao što jeha ž ž i 'umra, sa aka, obročinstvo siromasima i slično tome.

A širk je ko njih bio najuzvišeniji''ibā et'' , on je ko njih bio nešto najcIjenjenije čime suse Allāhu približavali.

Kao što je Allāh spomenuo a su tvr ili:

''Mi ih ne obožavamo (ni zbog čega rugog) osim a nas Allāhu što više približe.'' 283

...i da su tvrdili:

''Ovo su naši zagovornici ko Allāha.'' 284

282 sūra el-Muddeththir, 1.- 8. ājet 283 sūra ez-Zumer, 3. ājet 284 sūra Jūnus, 18. ājet




181

I Allāh kaže:

''Jer oni, mjesto Allāha, šejtane za zaštitnike uzimaju i misle a obro ra e.'' 285

Pa je prvo što je Allāh nare io Svome Poslaniku, salla llāhu ‘alejhi we sellem, jeste daupozorava na širk, prije nego li mu je nare io a upozorava na blu , krađu i ostale grijehe.

I uvi jedeš a su se neki o njih čvrsto vezali za kipove (obožavajudi ih), neki za meleke, aneki za Allāhove obre robove o potomaka A emovih, govoredi:

''Ništa rugo o njih ne želimo, osim a se za nas zauzimaju (šefa'at čine). ''

Uprkos tome, počeo je sa upozoravanjem na širk i o varadanjem o njega, u prvom ājetukojim je Allāh Muhame a,salla llāhu ‘alejhi we sellem, učinio poslanikom.

Pa blago tebi ako shvatiš ovu mes'elu ( a je prvo šta se naređuje – tewhī i a je prvo očega se o vrada – širk).

Naročito ka a bu eš spoznao a ne postoji mes'ela posle ove važnija o pet nevnihnamaza.

A namaz se propisao u lejletul- isra' (nodnom putovanju) tek eset go ina nakonposlanstva, posle izolacije u tjesnac ( suab , u djelu ''Rahīqul -Mahtūm'' se navodi je to bio posjedEbū Tāliba) i poslije smrti Ebū Tāliba, a vije go ine nakon hi žre u Abesīniju.

Ka a bu eš shvatio a su muslimani naišli na tolika iskušenja i na žestoko neprijateljstvo

(mušrikā), sve zbog ove mes'ele, a prije nije nego što je namaz postao farz – nadam se da sispoznao (naučio) ovu mes'elu (tewhī a i širka).

285 sūra el-E'rāf, 30. ājet




182

Drugi detalj

Kada je on (Poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem) počeo a opominje na širk i a imnaređuje tewhī , tj. ono što je suprotno širku, oni (mušrici) nisu iskazivali mržnju prema tome ito su o obravali. Čak su pomišljali a pristupe u njega.

Ali, kada je otvoreno po čeo vrijeđati (huliti) njihovu vjeru i otvoreno nazvao njihoveučenjake neznalicama – e, ta a su mu iskazali žestoko neprijateljstvo, njemu i njegovimslje benicima, govoredi:

''Nazvao nas bezumnicima (nazvao je bezumnim naše snove/i eale), našu vjeru zab ludom i uvrije io je naša božanstva.''

A poznato je a on nika nije vrijeđao 'Isā'a, 'alejhis- selām, niti njegovu majku, nitimeleke, ni i obre Allāhove robove. Međutim, ka a je spomenuo a im se ne smije upudivatidova i da ne mogu korist dobaviti, niti štetu nanijeti – to su uzeli kao vrijeđanje.

Ka a ovo spoznaš, shvatideš a čovjeku nede biti postojan islām, čak i ako Allāhu ispoljitewhī i ostavi širk, bez neprijateljstva prema mušricima i otvorenog iskazivanja neprijateljstva imržnje prema njima.

Kao što Uzvišeni kaže:

''Nedeš nadi naro koji u Allāha i u onaj svijet vjeruje, a a su ljubavi sa onima koji se Allāhu iPoslaniku Njegovu suprotstavljaju...'' 286

Ka a bu eš ovo obro shvatio, uvi jedeš a je (ovu mes'elu) mnogi koji se pozivaju na ovuvjeru – ustvari ne znaju.

Šta je rugo nego ovo (iskazivanje mržnje i neprijateljstvo prema mušricima) navelomuslimane a trpe mučenja, zatvaranja, batinanje i navelo ih na hi žru u Abesīniju, porečinjenice a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, bio najmilostiviji čovjek?

Da im je našao olakšicu – sigurno bi im olakšao. A kako, ka je Allāh objavio:

''Ima lju i koji govore: 'Vjerujemo u Allāha' - a ka neki Allāha ra i bu e na muke stavljen, onrži a je lju sko mučenje isto što i Allāhova kazna.'' 287

286 sūra el-Mu žā ela, 22. ājet 287 sūra el-Ankebūt, 10. ājet




183

Ako je ovaj ājet zbog onih koji se sa njima (nevjernicima) slože svojim jezicima – šta jeonda sa o nima koji se slože još više o slaganja jezikom?

Tredi etalj

Ka a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, učio suru en-Ne žm u njihovomprisustvu (mušrikā), i ka a je stigao o ājeta:

''Šta kažete o Latu i Uzzau?'' 288

...šejtan je (njima) o ao na njegovo učenje:

''To su ljepotani (el- qarānīq), 289 uzvišeni i u njihov šefā'at se uistinu na a...''

...pa pomisliše a im je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, to rekao i zbog togasu se obradovali i rekli u smislu:

''To je ono što želimo. Mi znamo a je Allāh je ini koji aje korist i nanosi štetu i a nemasudruga, ali ovi se zauzimaju kod Njega za nas.''

Ka a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sell em , stigao o se ž e, učini je, pa je i oniučiniše zaje no sa njim, te se proširi vijest a su se mušrici nago ili sa njim i to čuše oni koji subili u Abesīniji (čuli su a su mušrici primili islām jer su učinili se ž u ko učenja Qur'āna) i zbogtoga su se vratili.

Ka a je to Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, negirao, oni (mušrici) posta ošejoš gori nego što su bili

Ka a su rekli Allāhovom Poslaniku,salla llāhu ‘alejhi we sellem:

''Zaista si to rekao (spomenute riječi koje je ubacio šej tan)'' ,

...pojavio mu se ogroman strah o Allāha, otle a je Allāh objavio:

''Prije tebe Mi nije nog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a a šejtān nije, ka bi on štokazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio; Allāh bi ono što bi šejtān ubacio uklonio, a zatim biriječi Svoje učvrstio. A Allāh sve zna i mu ar je.'' 290

288 sūra en -Ne žm, 19. ājet 289 u knjizi ''Zapečadeni žennetski napitak'' je prevedeno kao ''bogovi'' (napomena prevodioca)




184

Ko bu e razumio ovaj ogađaj, a nakon toga bu e sumnjao u vjeru Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, i ne bu e razlučio između poslanikove vjere i vjere mušrika – nekaga Allāh u alji. Naročito ako bu e znao a se riječima:To su ljepotani (el- qarānīq) uzvišeni , mislina meleke.

Četvrti etalj Događaj sa Ebū Tālibom, pa ga obro shvati i promotri njegovu potvr u tewhī a, njegovo

po sticanje ostalih na tewhī , njegovo proglašavanje mušrika bezumnicima, njegovu ljubavprema onima koji su primili Islām, a o bacili širk, a zatim je uložio svoj život, imetak, jecu,ro binu u pomaganju Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi wesellem , sve do do svoje smrti.

A zatim razmisli o njegovom strpljenju na ogromne poteškode i žestoko neprijateljsvo!

Ali, nije ušao u njega (tewhī ) i nije se o rekao svoje prve vjere, pa (zbog toga) nije postaomusliman. Uz činjenicu a se prav ao a u njemu nalazi vrijeđanje njegovog oca 'Ab ul-

Muttaliba, Hāšima i ostalih njihovih prvaka.

Zatim je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, zbog krvnog srodstva i njegovogpomaganja, zatražio oprost za njega, pa je Allāh tim povo om objavio:

''Vjerovjesniku i vjernicima nije opušteno a mole oprosta za mnogobošce, makar im bili rod

najbliži, ka im postane jasno a de stanovnici žehennema biti.'' 291

Primjer koji pojašnjava ovo je a, ako je neki čovjek iz Basre ili el-Ahsā' bio poznat po tomea voli īn i a voli muslimane, vedina lju i pomisli a je on sa muslimanima, iako taj nije

pomogao īn ni rukom niti imetkom, niti pri sebi ima oprav anja poput onih koje je imao EbūTālib.

Otu a, onome ko razumije priču Ebū Tāliba i razumije suštinsko stanje vedine koji sebitvr e ovaj īn – postade jasna razlika između upute i zablu e i prepoznade neispravnashvatanja. Da Allāh pomogne.

290 sūra el-Ha ž ž, 52. ājet 291 sūra et -Tewbe, 113. ājet




185

Peti detalj

Hi žra (iseljenje muslimana). Ovaj ogađaj sa rži brojne koristi i pouke koje neznajumnogi koji su ga pročitali.

Međutim, nas interesuje je na o njenih mes'elā koja se tiče ashābā Allā hovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, koji nisu učinili hi žru, ne zbog sumnje u īn ili zato što im je šejtānukrasio vjeru mušrikā, ved zbog ljubavi prema poro ici, imetku i zavičaju.

Pa ka su izašli na Be r sa mušricima, ura ili su to protiv svoje volje (prisiljeni). A zatim suneki o njih ubijeni strijelom, tako što strijelci nisu znali o kome se ra i.

Ka a su ashābi čuli a su među ubijenima ti i ti, to im je teško palo, pa su rekli:

''Ubili smo našu bradu'' . On a je Allāh objavio:

'' oista de meleci ka a bu u uzimali uše onima koji su prema sebi nasilje učinili, pitati: 'Štaje bilo s vama?' – 'Bili smo nemodni (potlačeni) na Zemlji' – o govoride. – 'Zar Allāhova Zemljanije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?' – redi de meleki, i zato de njihovo prebivalištebiti žehennem, a užasno je on boravište. Osim za nemodne muškarce, i žene i jecu, koji sesnadi ne mogu i koji ne nađu puta. Allāh de tim (takvima) sigurno oprostiti, jer Allāh prelazipreko grij eha i prašta. Ko se iseli na putu Allāhovom, na zemlji de nadi mnogo mjesta i obilja!A onaj ko napusti svoj om iseljavajudi se ra i Allāha i Njegovog Poslanika, pa ga stigne smrt,o Allāha de obiti nagra u! Allāh mnogo prašta i Milostiv je!'' 292

Pa, razmotri njihov ogađaj (onih koji nisu učinili hi žru) i riječi ashābā:''Ubili smo našubradu'' , obzirom a o njih nije ošla nikakva vijest o njihovom govoru (tj. onih koji nisu ura ilihi žru) protiv vjere, ili a su riječima uljepšavali īn mušrika. Jer, a je o njih ošlo bilo šta otome, oni ne bi rekli: ''Ubili smo našu bradu'' .

292 sūra en -Nisā', 97.-100. ājet




186

A Uzvišeni Allāh im je razjasnio prije hi žre, ok su još bili u Mekki, a je to kufr posleīmāna, Svojim riječima:

''Onoga koji zaniječe Allāha (učini kufr, jelo kufra), nakon što je u Njega vjerovao – osim akobu e na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri...'' 293

A još teže su Allāhove riječi o njima koje su pretho ile, ka a su meleci upitali:

''Šta je bilo sa vama?''

A nisu upitali: ''Kakvo vam je ubjeđenje?''

''Bili smo nemodni (potlačeni) na Zemlji" - o govoride.'' 294

I nisu im rekli: ''Lažete!''

Kao što de redi Allāh i meleci mu žāhi u koji je tvr io:''Borio sam se na tvome putu svedok nisam poginuo.''

A meleci de mu reci:

''Lažeš! Borio si se a ti se kaže: 'Junak!' '' Isto tako de redi učenjaku i onome koji je u jeljivao:

''Lažes! Učio si a ti se kaže: 'Učenjak!' I u jeljivao si a ti se kaže: 'Darežljiv!' ''

Dakle, njima (koji nisu učinili hi žru u Mekki) meleci nisu rekli a lažu, ved su im o govoriliriječima:

''Zar Allāhova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli neku iseliti?'' To je još jasnije i za onog koji zna i za neznalicu u ājetu, koji je nakon njega:

293 sūra en -Nahl, 106. ājet 294 sūra en -Nisā', 97. ājet




187

''Osim za nemodne muškarce, i žene i jecu, koji se snadi ne mogu i koji ne nađu puta.'' 295

Sasvim je jasno a su ovi izašli iz prijetnje i nema mjesta ni za kakvu šubhu (sumnju), ali zaonog ko traži znanje za razliku o onog ko ga ne traži.

Za takve Allāh kaže:

''Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se povrate.'' 296

Pa, ko razumije ovaj etalj (iz sīre) i onaj koji je pretho io, razumijede riječi Hasana elBasrija:

„Nije iman u priželjkivanju i kidenju, ved je iman ono što se u srcu učvrsti, a jela ga potvr e.“

Jer, Uzvišeni Allāh kaže:

''K Njemu se ižu lijepe riječi i obra jela ih uz ižu.'' 297

Šesti etalj

Priča o otpa ništvu (nekih plemena) nakon smrti Allāhovog Poslanika, salla llāhu ‘alejhi wesellem , pa ko je čuje, nede mu ostati u srcu ni koliko zrno šubhe šejtānā koje nazivajuučenjacima, kao što su njihove riječi:

''Jeste, to je širk, ali oni izgovaraju 'Lā ilāhe illAllāh', a ko ih izgovori ništa ga ne može učiniti nevjernikom.''

A još vede i strašnije o toga je njihova otvorena tvr nja a be uini nemaju pri sebi nitrunku islāma, ali zato što izgovaraju ''Lā ilāhe illAllāh'' – oni su pripa nici islāma, pa im je islāmsačuvao njihov imetak i krv, uprkos njihovoj potvr i a su ostavili cio islām (sve propise), uprkosznanju a negiraju proživljenje, njihovom ruganju onima koji u proživljenje vjeruju, i njihovomruganju propisima i avanju pre nosti vjeri njihovih očeva koja se suprostavlja vjeri AllāhovogPoslanika, salla llāhu ‘alejhi we sellem .

Uprkos svemu ovome, ovi šejtāni, neznalice i prkosnici otvoreno tvr e a su be uinimuslimani, bez obzira na sve te njihove postupke, jer izgovaraju ''Lā ilāhe illAllāh.''

295 sūra en -Nisā', 98. ājet 296 sūra el-Beqara, 18. ājet 297 sūra Fātir, 10. ājet




188

A ono što proizilazi iz njihovih riječi je a su i Jevreji –muslimani, jer i oni izgovarju ''Lāilāhe illAllāh.'' A kufr ovih je mnogostruko zešdi o kufra Jevreja. Ovime alu iram na be uinekoji ra e ono što smo spomenuli.

Činjenica iz ogađaja ri eta koja ovo pojašnjava (kufr pomenutih be uina) je to a su

murteddi (otpadnici od islāma) bili različiti po uzroku svog otpa ništva. Među njima ima onihkoji zu zanegirali poslanika, pa se ponovo vratili obožavanju kipova, govoredi:

''Da je bio poslanik – ne bi umro.''

Neki o njih su ustrajali na oba šehā eta, ali su potvr ili poslanstvo Musejlemi, misledi amu je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem ao u io u poslanstvu, zato što je Musejlemaimao lažne sve oke koji su mu to potvr ili, pa mu je zbog toga povjerovalo mnogo lju i.

Uprkos tome, učenjaci su se složili da su ovi murteddi (otpadnici), iako oni to nisu znali, iko sumnja u njihov riddet je – kāfir .

Isto tako deš saznati a se 'ulema složila (postigla konsenzus) a je isti propis onih koji suzanegirali i uvrije ili Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, a zatim se vratiliobožavanju kipova, i onih koji su potvr ili poslanstvo Musejlemi, iako su svi oni bili ustrajni nasvim islāmskim propisima (namaz, post itd).

Među njima ima onih koji su potvr ili oba šehā eta, a povjerovali Tulejhi u njegovopozivanje na poslanstvo.

Među njima ima i onih koji su povjerovali u El-'Ansijja iz San'e.

I 'ulema se složila a su svi oni je no (nevjernici).

Mimo njih je bilo i rugih vrsta murte ā.

Od njih je El- Fu ža´ah es-Sulemijj. On je ošao u je noj elegaciji ko Ebū Bekra ispomenuo mu a želi a se bori protiv otpa nikā i a želi a ga zato opremi. Ebū Bekr mu je aooružje i jahalice. Međutim, es-Sulemijj je počeo ubijati muslimane i kāfire bez razlike, otimajudiim imetak. Na to Ebū Bekr pripremi vojsku protiv njega.

Kada je es- Sulemijj zapazio vojsku, rekao je njihovom emīru:

„Ti si Ebū Bekrov emīr (nare nik, vođa) a i ja sam. Ja se nisam o metnuo.''

On mu odgovori:

''Ako istinu govoriš – baci oružje.''

Nakon toga su ga poslali Ebū Bekru, a on je nare io a ga živog zapale.

Ako su ashābi ovako presu ili ovom čovjeku, iako je prihvatao pet islāmskih ruknova, štaon a misliš o onome ko ne prihvati o islāma ni je nu riječ, osim što izgovara ''La ilahe illAllāh''






190




191

م س ا ض

Blago at islāma




192

Poglavlje o obaveznosti islāma: I Allāhov Govor:

"A onaj ko pore islāma bu e rugu vjeru tražio, nede mu biti primljena i on de na onomsvjetu biti od onih koji su propali." 298

I Allāhov Govor:

"I doista je ovo moj pravi put, pa ga sljedite i nemojte druge puteve slijediti, pa da vas odvoje

od Njegovog puta."299

Rekao je Mu žāhi :"'Puteve' – misli se na novotarije i strasti."

I o 'Ā'iše, Allāh bio za ovoljan njome, (se prenosi) a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem , rekao: "Ko u ovu našu vjeru uve e ono što nije o nje – to se odbacuje." A udrugom riwājetu: "Ko ura i jelo koje nije o naše vjere – ono se odbacuje."

I bilježi el-Buhārī o Ebū Hurejre a je rekao:'' Rekao je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem : "Čitav moj ummet de udi u žennet, osim onoga ko o bije'' , pa je rečeno: ''A ko deto odbiti?'' Rekao je: ''Onaj ko mi se pokori – udi de u žennet, a onaj ko mi bude nepokoran,zaista je odbio'' ."

I u ''Sahīhu'' o Ibn 'Abbāsa, Allāh bio za ovoljan obojicom, se prenosi a je AllāhovPoslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao: ''Trojicu lju i Allāh najviše prezire: Onoga ko ra i suprotno vjeri u haremu, onoga ko teži a u islām uve e običaj iz paganstva i onoga ko traži krv muslimana nemajudi na to pravo i želedi time samo a se prolije njegova krv'' , 300 , a podpaganstvom se misli na sve njegove vi ove, uopštene i specifične. Dakle na svaku osobupoje inačno, bilo a je to pripa nik naro a Knjige, obožavalac kipova ili neko rugo mimo njih,ko se suprostavlja onome sa čim su ošli poslanici.

I zabilježeno je u ''Sahīhu'' o Hu hejfe, Allāh bio za ovoljan njime, a je rekao:"Oskupino učača, ržite se pravog puta, jer ste vi zaista aleko pretekli ostale, a ako pak skrenetelijevo ili esno, zaista dete aleko zalutati."

298 sūra Ālu 'Imrān, 85. ājet 299 sūra e l-En'ām, 153. ājet 300 ha īth bilježi imāmel-Buhārī




193

Od Muhammeda ibn Vedha se prenosi da je ulazio u mes ži pa bi zastajao kod halki iopominjao govoredi: ''Obavijestio nas je Ibn Ujejne o Mu žāhi a o Ša'bija, o Mesrūka, rekaoje 'Ab ullāh (ibn Mes'ū ): ''Nema godine, a da ona koja dolazi poslije nje nije gora od pretho ne. Nemoj sa redi: ''Ova je go ina plo nija o pretho ne'', ni ti: ''Ovaj je vladar bolji od

pretho nog''. Vaši učenjaci i o abrani među vama o laze, a zatim de odi lju i koji de izvo iti zaključke na osnovu svog mišljenja, pa de ruštiti islām i krnjiti ga''."




194

Poglavlje o tumačenju islāma: I Allāhov Govor:

"A ako se oni sa tobom bu u raspravljali, ti reci: ''Ja sam svoje lice pre ao Allāhu, a i oni kojime slijede''." 301

I u ''Sahīhu'' o Ibn 'Umera, Allāh bio za ovoljan obojicom, se prenosi a je AllāhovPoslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao: "Islām je a svje očiš a nema istinskog boga koji se s pravom obožava osim Allāha i a je Muhamme Njegov Poslanik, a pre ano obavljaš namāz i a aješ zekāt koji ti je obavezan." 302

Upitan je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem: ''Šta je to islām?'' Rekao je: "Da

pre aš svoje srce Allāhu i a muslimani bu u sigurni o tvog jezika i o tvojih ruku.'' Rekao je:''Koji je islām najvre niji?'' Rekao je:''Īmān.'' Rekao je: ''Šta je to īmān?'' Rekao je: '' Da vjeruješ u Allāha i Njegove meleke, knjige i poslanike i a vjeruješ u proživljenje nakon smrti."

301 sūra Ālu 'Imrān, 20. ājet 302 ha īth bilježi imāmAhmed




195

Poglavlje o Allāhovom Govoru: "A onaj ko traži rugu vjeru mimo islāma, nedemu biti primljena."

O Ebū Hurejre, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je rekao:''Rekao je Allāhov

Poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem: "Na Su njem anu de odi obra jela, pa de odi namāz i redi: '' Gospo aru, ja sam namāz'', pa de mu redi: ''Zaista si ti na obru''. Zatim de odi post, pade mu redi: ''Zaista si ti na obru'', zatim de olaziti ostala jela i govoride im: ''Zaista si ti na

obru''. Zatim de odi islām pa de redi: ''O Gospo aru, ti si es- Selām, a ja sam islām'', pa de muredi: ''Zaista si ti na obru, na osnovu tebe du anas uzimati i na osnovu tebe du anas avati''. Kaže Uzvišeni Allāh:

"A onaj ko traži rugu vjeru mimo islāma, nede mu biti primljena i on de na onom svijetu bitiod onih koji su nastradali." 303 304

I u ''Sahīhu'' o 'Ā'iše, Allāh bio za ovoljan njome, se prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao: "Ko ura i jelo koje nije o naše vjere – ono se odbacuje." 305

303 sūra Ālu 'Imrān, 85. ājet 304 ha īth bilježi imāmAhmed305 ha īth bilježi imāmAhmed




196

Obaveznost isključivog slijeđenja Allāhovog Poslanika, salla llāhu ‘alejhi wesellem , mimo bilo koga drugog osim njega

I Allāhov govor:

"I spustili smo ti Knjigu u kojoj je objašnjenje za sve." 306

I bilježi en-Nesā'ī i rugi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, vidio u ruci'Umera ibn el- Hattāba je an o listova Tewrāta, pa mu je rekao: "Da je Mūsā živ, ne bi imaodrugog izbora osim da me slijedi" , pa je 'Umer rekao: "Za ovoljan sam a mi Allāh bu eGospo ar, islām vjera i Muhamme Poslanik."

306 sūra en -Nahl, 89. ājet




197

Poglavlje o tome šta je ošlo u vezi onoga ko poziva u neku rugu a'wu mimoa'we islāma

I Allāhov Govor:

"On vas je od prije nazvao muslimanima, a i ovdje (u Qur' ānu) ." 307

Prenosi se od el- Hāritha el-Eš'arija, Allāh bio za ovoljan njime, o Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, da je rekao: "Naređujem vam pet stvari koje mi je Allāh nare io:poslušnost, pokornost, žihā , hi žru i žemā'at. Zaista je onaj ko se o voji o žemā'atakoliko pe alj skinuo vezu islāma sa svog vrata, osim ako se povrati. A onaj ko poziva a'wompaganstva takav je zaista u jednoj o žehennemskih skupina" , pa je čovjek rekao: ''O Allāhov

Poslaniče, pa makar klanjao i postio?'' Rekao je: '' Pa makar klanjao i postio. I ovite Allāhu Koji vas je nazvao muslimanima i vjernicima, Allāhovi robovi." 308

I u ''Sahīhu'' : "Ko se o voji o žemā'ata koliko je pe alj – njegova smrt je žāhilijetska " ,kao i ha īth: "Zar paganskom a'wom pozivate, a ja sam među vama?"

Rekao je Ebū 'Abbās: "Sve što nije a'wa islāma i Qur'āna, bilo a je to poziv na osnovuporijekla ili mjesta, rase ili pravca ili puta – to je pagansko.''

Štaviše, ka a su se je an o muhā žirā i jedan od ensārijā raspravljali, rekao je muhā žir :'' O muhā žiri!'' i rekao je ensārija : '' O ensārije!'' Na to je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi wesellem , rekao: "Zar paganskom a'wom pozivate, a ja sam među vama?" i žestoko se zbogtoga rasr io. Završen citat.

307 sūra el-Ha ž ž, 78. ājet 308 ha īth bilježe imām Ahmed i et- Tirmi hī, koji kaže a je hasen-sahī h




198

Obaveznost ulaska u islām potpuno i ostavljanje onoga što je mimo islāma...

I Allāhov Govor:

"O vi koji vjerujete, uđite u islām potpuno." 309

I Allāhov Govor:

"Zar ne vi iš one koji tvr e a vjeruju u ono što je objavljeno tebi i ono što je objavljeno prijetebe..." 310

I Allāhov Govor:

"Na dan kada (neka) lica pobijele, a (neka) lica pocrne." 311

Rekao je Ibn 'Abbās, Allāh bio za ovoljan njime:''Bijela de postati lica sljedbenika sunnetai uje injavanja, a postade crna lica slijebenika novotarija i razije injavanja.''

O 'Ab ullāha ibn 'Umera, Allāh bio za ovoljan obojicom, se prenosi a je rekao:''Rekaoje Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem: "Moj ummet de za esiti ono što je za esilo

sinove Isrā'īlove, slije edi ih stopu u stopu. Čak ako bi među njima bio onaj ko je svojoj majci javno prilazio, bide u mom ummetu onaj koji de i to ura iti. I zaista su se sinovi Isrā'īlovi razišli na sedamdeset i dvije skupine." I završetak ha ītha je slije edi:"I razje inide se ovaj ummet nase am eset i tri skupine. Sve de udi u vatru, osim je na.'' Rekoše: ''Koja je to, o Allāhov Poslaniče?'' Reče: ''Ona koja bu e na onome na čemu sam ja i moji ashābi." O kada bi to biogovor koji de oživjeti srca. 312 I ha īth: "Pojavide se u mom ummetu lju i kroz koje de proticati te strasti kao što bjesnilo protiče kroz onoga ko je njime zaražen, pa ne ostane nijen anjegova vena niti zglob, a a ono u njega ne uđe." 313 A prethodno je naveden njegov govor: "I onaj koji u islāmu teži običaju iz žāhilijeta."

309 sūra el-Beqara, 208. ājet 310 sūra en -Nisā', 60. ājet 311 sūra Ālu 'Imrān, 106. ājet 312 ha īth bilježi et-Tirm i hī 313 ha īth bilježe imām Ahme i Ebū Dāwū




199

Poglavlje: Šta je ošlo u vezi sa tim a su novotarije gore o velikih grijeha...

Zbog Allāhovog Govora, Veličanstven i Uzvišen neka je:

"Zaista Allāh nede oprostiti a mu se neko pri ružuje, a oprostide ono što je manje o togaonome kome On hode." 314

I Njegovog Govora, Uzvišen neka je:

"Da bi ponjeli potpuno grijehe svoje na Sudnjem danu i dio grijeha onih koje su, bez znanja, u

zablu u o veli. Zaista je loše to što de nositi."315

I u ''Sahīhu'' stoji a je Allāhov Poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, govoredi ohari žijama, rekao: "Gdje god ih susretnete, suprostavite im se."

A u njemu je, također, a je on zabranio ubistvo neprave nika sve ok klanja.

O Džurejra o 'Ab ullāha se prenosi a je čovjek po jelio sa aku, pa a su ga u tomeslije ili i rugi lju i, pa je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao: "Ko u islāmuzapočne neki lijep običaj, imade nagra u za to jelo i nagra u onih koji ga bu u ra ili posle

njega, a a se o njihove nagra e ništa ne o uzme. A ko u islām uve e neki ružan običaj,imade zbog toga grijeh i grijeh onih koji ga posle njega bu u ra ili, a a se o njihovog grijehaništa ne o uzme." 316

On također prenosi i ha īth o Ebū Hurejre sa rugim izrazom (''Onaj ko poziva u uputu'' ,a zatim je rekao: ''Onaj ko poziva u zabludu'' ).

314 sūra en -Nisā', 48. ājet 315 sūra en -Nahl, 25. ājet 316 ha īth bilježi imām Muslim




200

Poglavlje: Šta je ošlo o tome a je Allāh otežao pokajanje novotaru

Ovo je preneseno u jednom od Enesovih mursel ha ītha koji su hasen .

Spomenuo je Ibn Wedah od Ejjuba da je rekao: '' Bio je ko nas je an čovjek koji je imaoo ređeni stav pa ga je napustio. Zatim sam otišao ko Muhamme a ibn Sīrīna, pa sam murekao: "Znaš li a je taj i taj napustio svoje mišljenje?'' Rekao je: ''Pogle aj a li je? Zaista je kraj ha ītha za njih teži o njegovog početka (''izlazide iz islāma, a zatim se nede u njega vradati''). Iupitan je Ahme ibn Hanbel o značenju ovog ha ītha, pa je rekao: "Nede im biti ato a sepokaju."




201

Poglavlje o Allāhovom Govoru: "O vi kojima je ata Knjiga, zašto se raspravljateo Ibrāhīmu"...

Allāhov Govor:

"O vi kojima je ata Knjiga, zašto se raspravljate o Ibrāhīmu..." , 317 o Allāhovog Govora,Uzvišen neka je:

"...a on nije bio o mušrikā." 318

I Allāhov Govor:

"A ko se okrede o Ibrāhīmovog milleta , osim onaj ko je pamet izgubio? A mi smo njega naovom svijetu o o abranih učinili i on je na onom svijetu je an o obrih." 319

U vezi sa ovim poglavljem je i ha īth o hari žijama koji je prethodno naveden, a u vezi sanjim je i a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao: "Ta i ta porodica nisu moji

pomagači. Moji pomagači su bogobojazni."

U vezi sa tim je i ha īth o Enesa a je Allāhovom Poslaniku,salla llāhu ‘alejhi we sellem,spomenuto a su neki o ashābā rekli: ''Što se mene tiče, ja nedu jesti meso'' , te da je drugirekao: ''Što se mene tiče, ja du nodu klanjati i nedu spavati'' , i a je tredi rekao: ''A što se menetiče, ja du postiti i nedu se iftariti'' , pa je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, rekao:'' Međutim, ja klanjam nodu i spavam, i postim i iftarim se, i ženim žene, i je em meso. Pa kose okrene od mog sunneta – nije od mene.''

Pa razmisli o tome a je ovaj težak prijekor izrečen povo om ashābā koji su željeli a se

osame kako bi se predali 'ibā etu i a je to jelo nazvano ''okretanjem o sunneta''. Pa šta on amisliš o novotarijama koje ra e oni koji nisu ashābi?

317 sūra Ālu 'Imrān, 65. ājet 318 sūra Ālu 'Imrān, 67. ājet 319 sūra el-Beqara, 130. ājet






203

O Ebū Hurejre, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je rekao:''Rekao je Allāhov Poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem: "Zaista Allāh ne gle a u vaša tijela niti u vaš imetak, ved gle a u vaša srca i vaša djela."

I ko njih vojice se o Ibn Mes'ū a prenosi a je rekao: ''Allāhov Poslanik, salla llāhu‘alejhi we sellem, je rekao: "Ja du prije vas stidi na Haw , i po izade se prema meni lju i iz mogummeta. Pa ka a se sagnem a ih ohvatim, izgubide se ispo mene, pa du redi: ''Zaista su,Gospo aru, ovo moji ashābi'', pa de se redi: ''Ti ne znaš šta su oni uveli poslije tebe'' ."

I ko njih vojice se o Ebū Hurejre prenosi a je Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi wesellem , rekao : "Volio bih da smo vidjeli našu bradu.'' Rekoše: ''Zar mi nismo tvoja brada, oAllāhov Poslaniče?'' Rekao je: ''Vi ste moji ashābi, a moja brada su oni koji još nisu ošli.'' Rekoše: ''Pa kako deš prepoznati one iz tvog ummeta koji još nisu ošli?'' Rekao je:''Šta mislite:Kada bi čovjek imao konje koji imaju bijele pruge na nogama i čelu, među konjima koji su crni,

zar ih ne bi prepoznao?'' Rekoše: ''Naravno a bi''. Rekao je: ''Pa oni de odi bijelog čela i bijelihu ova o uzimanja ab esta, a ja du prije njih stidi na Haw . Na Su njem anu tjerade se lju i o moga Haw a kao što se goni eva koja je zalutala. Ja du ih ozivati: ''Haj e, ođite!'', pade se redi: ''Oni su zaista mjenjali nakon tebe'' , pa du redi: ''Daleko, aleko''."

I kod el- Buhārija stoji: "Dok sam stajao ugledao sam skupinu, pa kada sam ih prepoznaoizašao je čovjek između mene i njih i rekao je: ''Haj e'', pa sam upitao: ''Ku a?'' Reče: ''Takomi Allāha, u vatru'', pa sam rekao: ''A čime su to zaslužili?'' Reče: ''Oni su se povratili nakontebe svojim stopama.'' Zatim je ošla slije eda skupina... (pa je spomenuo isto što i prije i rekao je:) ...I nisam vi io a se iko više spasio o njih, osim nekoliko njih, koliko je napuštenihdeva."

I kod njih dvojice (el- Buhārī i Muslim) uha īthu o Ibn 'Abbāsa, Allāh bio za ovoljanobojicom, se prenosi da je rekao: ''Kažem kao što je rekao obri rob:

"I ja sam njima svje ok bio ok sam među njima boravio, a ka a si mi ti ušu uzeo ti si ihna zirao. Ti sve na zireš." 325

I ko njih vojice o Ibn 'Abbāsa o Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, seprenosi: "Nema djeteta koje se rodi, a da se ne rodi na fitri (ispravnoj vjeri), pa ga njegovi

325 sūra el-M ā' ide, 117. ājet




204

ro itelji učine Ži ovom ili kršdaninom ili vatropoklonikom, isto kao što životinje rađaju rugeživotinje bez ne ostataka. Na njima nedete nadi ne ostataka sve ok ih vi ne načinite." Azatim je Ebū Hurejre proučio:

"Allāhova ispravna vjera na kojoj je lju e stvorio." 326 327

I o Hu hejfe, Allāh bio za ovoljan njime (se prenosi) a je rekao:"Ljudi su pitali Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, o obru, a ja sam ga pitao o zlu, bojedi se ame ne pogodi, pa sam rekao: ''O Allāhov Poslaniče, mi smo bili u žāhilijetu i zlu, pa nam je Allāh

ao ovo obro, pa hode li nakon ovog obra odi zlo?'' Rekao je: ''Da'' , pa sam rekao: ''A da li jeposle tog zla dobro?'' Rekao je: ''Da, i u njemu je zlo.'' Upitao sam: ''Šta je njegovo zlo?'' Rekaoje: ''Lju i koji de uzimati ruge sunnete mimo moga sunneta i koji de uzimati rugu uputumimo moje upute. Neke o njih dete smatrati obrim, neke lošim.'' Rekao sam: ''Da li de posleovog obra odi loše?'' Rekao je: '' Da, slijepa smutnja i pozivači na vratima žehennema. Onaj ko im se na taj poziv o azove, ubacide ga u žehennem.'' Rekao sam: ''O Allāhov Poslaniče,opiši nam ih.'' Rekao je: ''Lju i naše boje kože koji de pričati našim jezikom'' . Rekao sam: ''OAllāhov Poslaniče, šta mi naređuješ ako to oživim?'' Rekao je: ''Drži se žemā'ata muslimana i njihovog imāma.'' Rekao sam: ''A šta ako ne bu e žemā'ata niti imāma?'' Rekao je: ''Odvoji seo svih tih skupinā, a ka bi se uhvatio za korijen rveta i bio u tom stanju ok ti ne ođesmrt'' " 328 , a Muslim bilježi i o atak:"A zatim šta?'' Rekao je: ''Izadi de De ž žāl, a sa njim debiti rijeka i vatra, pa onaj ko upadne u njegovu vatru – garantovana mu je nagrada.'' Rekaosam: ''Šta je nakon toga?'' Rekao je: ''Nastupide Su nji an."

Rekao je Ebū 'Alija:"Po učavajte se islāmu, pa ka a se po učite islāmu, nemojte se o njega okretati. I ržite se pravog puta, a to je islām. I nemojte sa pravog puta skretati ni esnoni lijevo. I ržite se sunneta vašeg Poslanika i pazite se strasti."

Razmisli o ovom govoru Ebū 'Alije, kako je samo izvrstan. I vidi koje je to njegovo vrijeme ukojem je upozoravao na strasti, koje ko bude slijedio – okrenuo se o islāma, i kako je islāmprotumačio sunnetom, i kako se za prvake tabi'īnā i njihove učenjake bojao a ne napusteKnjigu i sunnet. Ta a de ti postati jasno značenje Govora Allāha Uzvišenog:

326 sūra er-R ūm, 30. ājet327 ha īth je muttefekun 'alejh, tj. b ilježe ga el- Buhārī i Muslim328 ha īth bilježe el-Buhari i Muslim




205

"Kada mu je Gospodar njegov rekao: ''Pokori se''." 329

I Njegov Govor:

"I Ibrāhīm je, kao i Ja'qūb, to ostavio u emānet sinovima svojim: "Sinovi moji, Allāh vam jeo abrao vjeru, i nemote umrijeti rugačije nego kao muslimani." 330

I Allāhov Govor:

"A ko se okrede o milleta Ibrāhīmovog, osim onaj ko je razum izgubio?" 331

I njima slične velike osnove koje su osnova osnovā, a po pitanju kojih su lju i ugafletu (nemaru). I njihovim razumijevanjem postaje jasno značenje ha ītha u ovom i sličnimpoglavljima. A što se tiče lju i koje ove i slične stvari čitaju, bezbrižni u uvjereni a se one neo nose na njih i misle a se one o nose na one koji su bili prije, pa se ne boje Allāhove spletke;pa, Allāhove spletke se ne boji osim narod koji je propao.

I o Ibn Mes'ū a, Allāh bio za ovoljan njime, se prenosi a je rekao:''Nacrtao je Allāhov Poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, liniju, pa je rekao: ''Ovo je Allāhov put'' . Zatim je nacrtaoviše linija sa njene esne i lijevestrane, pa je rekao: ''Ovo su putevi. Na svakom o njih je šejtānkoji u njega poziva'' , pa je proučio:

"Zaista je ovo Moj pravi put, pa ga slijedite i ne slijedite puteve, pa da vas od Njegovog putaodvoje." 332 333

329 sūra el-Beqara, 131. ājet330 sūra el-Beqara, 132. ājet331 sūra el-Beqara, 130. ājet332 sūra el-En' ām, 153. ājet333 ha īth bilježe imām Ahmed i en-Nes ā'ī




206

Poglavlje: Šta je ošlo o tome a de islām postati stran i o vrije nosti "stranaca"

I Allāhov, Uzvišen neka je, Govor:

"A zašto je među naro ima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili a se na Zemljinere čini, a koje smo mi spasili?" 334

I o Ebū Hurejre se prenosi o Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem: "Islām jepočeo stran i ponovo de biti stran; pa blago strancima." 335 Ibn Mesuda prenosi u kojem stoji : "Ko su stranci?'' Rekao je: ''Oni koji se odvoje od plemena i oni koji popravljaju ljude kada seiskvare." 336

I et- Tirmi hī bilježiha īth o Kethīra ibn 'Ab ullāha, o njegovog oca, o njegovog je a:"Pa blago strancima koji popravljaju ono što su lju i iskrivili o mog sunneta."

I od Ebu Umeje se prenosi da je rekao: ''Pita o sam Ebū Sa'lebe: ''Šta kažeš za ovaj ājet:

"O vi koji vjerujete, čuvajte sami sebe. Nede vam naško iti oni koji su zalutali ako ste vi nauputi." 337

Što se njega tiče, tako mi Allāha, pitao sam o njemu onoga ko zna, pitao sam AllāhovogPoslanika, salla llāhu 'alejhi we selem, pa je rekao: ''Naprotiv, naređujte obro i o vradajte o zla, sve ok ne vi ite a se škrtosti pokorava i a se slije e strasti, da se daje prednost ovomsvijetu i a je svako za ivljen svojim mišljenjem. Ta a se o sebi zabavi i o voj se o svijeta.Zaista nakon vas olaze ani u kojima de strpljiv biti kao onaj ko je uhvatio žeravicu. Onaj kou njima bu e ra io, imade nagra u pe eset lju i koji de ra iti jela kao što ih vi ra ite.'' Rekosmo: "Pedeset nas ili njih?'' Rekao je: ''Od vas'' ." 338

I Ibn We ah ovo značenje prenosi u ha īthu od Ibn 'Umera, a ha īth glasi: "Zaista poslijevas olaze ani, u njima de onaj ko je strpljiv i ko se rži svoje vjere kao što se vi anas ržiteimati nagradu kao vas pedeset.'' Zatim je rekao: Obavijestio nas je Muhamme ibn Se'ī ,obavijestio nas je Ese , rekao je Sufjān ibn 'Ujejne, o Basrija, o Se'ī a koji ga po iže o

334 sūra Hūd, 116. ājet335 ha īth bilježi imām Muslim336 ha īth bilježi imām Ahmed337 sūra el-M ā' ide, 105. ājet338 ha īth bilježe EbūDāwūd i et-Tirmi hī




207

Allāhovog Poslanika,sallal lāhu ‘alejhi we sellem, da je rekao: ''Vi ste danas na jasnom dokazuo vašeg Gospo ara, naređujete obro i o vradate o zla i borite se na Allāhovom putu, i nisuse ko vas pojavile vije muke: muka neznanja i muka ljubavi prema životu, i vi dete se o to ga okrenuti. Pa ko se ta a bu e ržao Knjige i sunneta, imade nagra u pe esetorice.''

Rečeno je: ''Od njih?'' Rekao je: '' Ne, ved o vas." On, također, prenosi lanac o Muafirija a je rekao: ''Rekao je Allāhov Poslanik,salla llāhu

‘alejhi we sellem: "Bla go strancima koji se rže Allāhove Knjige ka a bu e ostavljana i koji rade po sunnetu kada se ugasi."




208

Poglavlje o upozoravanju na novotarije...

O 'Irbā a ibn Sārije se prenosi a je rekao:"Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem,nam je ržao izvanre an govor, pa smo rekli: ''O Allāhov Poslaniče, kao a je to govor onoga kose oprašta, pa nas posavjetuj''. Rekao je: ''Savjetujem vam strah o Allāha, Silnog i

Veličanstvenog, i poslušnost i pokornost, pa makar vam zapovje nik bio r ob. Oni od vas koji bu u poživljeli, vi jede brojna razilaženja. Pa se ržite moga sunneta i sunneta prave nih i upudenih halīfā. Njega se prihvatite kutnjacima, a bojte se uve enih stvari, jer je svakanovotarija zabluda." 339

I od Hudhejfe se prenosi: ''Bi lo koji 'ibā et koji nisu praktikovali ashābi Muhamme a,salla llāhu ‘alejhi we sellem, nemojte ga praktikovati, jer prvi nisu ostavili poslednjima prostoraza mišljenje. I bojte se Allāha, skupino učača, i uzmite put onih koji su bili prije vas." 340

I kaže Dārimi:"Obavjestio nas je Hakem ibn Mubārek, obavjestio nas je 'Amr ibn Jahjā a

je rekao: ''Čuo sam mog oca a priča o njegovog oca, rekao je: ''Sje ili smo pre vratima'Ab ullāha ibn Mes'ū a prije jacije-namāza, pa ka a bi izašao, otišli bismo sa njim o mes ži a,pa nam je ošao Ebū Mūsā el -Eš'arī, pa je rekao: ''Da li je izašao Ebū 'Ab urRahmān?'' Rekli smo: ''Nije'', pa je sjeo sa nama. Ka a je izašao, rekao je: ''O Ebū 'Ab urRahmāne, zaista sam umes ži u vi io stvar koju sam prezreo i nisam vi io, hvala Allāhu, ništa osim hajr.'' Rekao je: ''Ašta je to?'', pa je rekao: ''Ako poživiš, vi jedeš ga: vi io sam u mes ži u lju e koji, sje edi uhalkama, čekaju namāz. U svakoj halki je čovjek i u rukama su im kamenčidi, pa kaže: ''Donesitetekbīr sto puta'', pa oni onesu tekbīr sto puta, pa im kaže: ''Recite: ''Lā ilāhe illAllāh'' sto puta'',pa oni kažu ''Lā ilāhe illAllāh'' sto puta, pa im kaže: ''Recite ''SubhānAllāh'' sto puta'', pa oni kažu

''SubhānAllāh'' sto puta.'' Rekao je: ''Pa šta si im rekao?'' Rekao je: ''Nisam im ništa rekao,čekam tvoje naređenje''. Rekao je: ''Zar im nisi nare io a broje svoja loša jela i zagarantovaoim a im nede nestati ništa o obrih jela?'' Zatim se uputio prema halki ok nije o nje ošao,pa je rekao: '' Šta je ovo?'' Rekli su mu: ''Kamenčidi kojima brojimo tekbīre, tehlīle i tesbīhe'', paje rekao: ''Izbrojte svoja loša jela, a ja vam garantujem a vam o obrih jela ništa propasti nede. I su ite, o ummete Muhame ov! Šta vas je tako brzo o velo u propast? Ovo oko vas suashābi Muhamme a, salla llāhu ‘alejhi we sellem, još uvijek među vama. I ovo je njegova o jedakoja još nije propala i njegovo posuđe koje se još nije porazbijalo. I tako mi Onoga u Čijoj je Ruci moja uša, ili ste vi na putu boljem o put a Muhammeda, salla llāhu ‘alejhi we sellem, ili ste

otvorili vrata zablu e''. Rekoše: ''Tako nam Allāha, o Ebū 'Ab urRahmāne, nismo htjeli ništarugo o hajr'', pa je rekao: ''A koliko je onih koji žele hajr, ali ga ne ostvare? Zaista nam je

Allāhov Poslanik kazivao a de je an naro učiti Qur'ān, ali on nede prelaziti njihove grkljane.

339 Rekao je et-Tirmi hī : hadis je hasenus-sah ī h.340 ha īth bilježiEbū Dāwūd




209

Tako mi Allāha, kao a je vedina njih o vas'' , pa je 'Amr ibn Seleme rekao: ''Vi jeli smo vedinuovih a su nas ranjavali na an Nehrevana, zaje no sa hari žijama."

I na k raju: Hvala Allāhu, Gospo aru svih svjetova!




210




211

ن ة خ د ي ق ا ًف ا ج ًو ا ؤ س

Pedeset pitanja i odgovora o 'aq ī di




212

Dokazi tewhī a

1. Koje su to tri osnove koje svaki čovjek mora spoznati?

Rob mora spoznati svoga Gospodara, svoju vjeru i svoga Poslanika.

2. Ko je tvoj Gospodar?

Moj Gospo ar je Allāh. On je Onaj Koji me je o gojio i Koji me o ržava, i Koji o ržava svesvjetove Svojom obrotom. On je Onaj Koga obožavam i ja mimo Njega nemam nikoga drugogkoga obožavam. A okaz za to imam u Njegovom Govoru, Uzvišen neka je:

"Hvala Allāhu, Gospo aru svjetova." 341

A sve osim Allāha je "svjet", i ja sam također je an o tih svjetova.

3. Šta znači 'Gospo ar' (er -Rabb) 342 ?

Istinski Vlasnik, Onaj Koji se istinski obožava i Koji svim upravlja, Je ini koji zaslužuje a seobožava.

4. Kako si spoznao svoga Gospodara? Spoznao sam ga putem Njegovih znakova i putem Njegovih stvorenja. A od Njegovih

znakova su nod i an, Sunce i Mjesec. A neka o njegovih stvorenja su: se am nebesa i oni kojisu na njima i se am zemalja i oni koji su na njima i sve što je između toga. A okaz za to jeNjegov Govor, Uzvišen neka je:

341 sūra el-Fātiha 1. ājet 342 Ka a se riječ''rabb'' spomene sama, ona obuhvata značenje riječi ''il āh'' , a kada se spomene uz nju , riječ ''rabb'' obuhvata značenje gospo arstva , a riječ ''il āh'' značenje božanstva. U ā jetu o ''ugovoru'' Uzvišeni Allāhobaviještava a je Ā emovo potomstvo upitao: ''E lestu bi rabbikum?'' , tj. ''Zar Ja nisam vaš Gospo ar? '' , a imeGospodar ( Rabb ) u ovom ājetu svakako obuhvata značenje Boga (Ilah ) i Gospodara ( Rabba ).




213

"Među znamenjima Njegovim su nod i an, i Sunce i Mjesec. Ne pa ajte licem na tle ni preSuncem ni pre Mjesecom, ved pa ajte licem na tle pre Allāhom, koji ih je stvorio, ako želite

a samo Njega obožavate." 343

"Gospo ar vaš je Allāh, Koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih raz oblja stvorio, a on a senad 'Aršom uzvisio. On tamom nodi prekriva an, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec izvijez e su potčinjeni Njegovoj volji. Samo Njemu pripa a stvaranje i naređivanje! Uzvišenneka je Allāh, Gospo ar svjetova!" 344

5. Koja je tvoja vjera?

Moja vjera je islām. A islām je pre anost i pokornost Allāhu je nom. A okaz za to jeAllāhov Govor:

"Je ina ko Allāha priznata vjera je islām." 345

i Allāhov Govor:

"A onaj koji želi neku rugu vjeru osim islāma , nede mu biti primljena, i on de na onom svijetunastradati." 346

i Allāhov Govor:

" anas sam vam vjeru vašu usavršio i blago at Svoju prema vama upotpunio i za ovoljansam da vam islām bude vjera." 347

343 sūra el-Fussilet, 37. ājet 344 sūra el-E'r āf, 54. ājet 345 sūra Ālu 'Imr ān, 19. ājet 346 sūra Alu 'Imrān, 85. ājet 347 sūra el-M ā' ide, 3. ājet




214

6. Na čemu se gra i ova vjera?

Gra i se na pet stubova: Svje očenju a nema istinskog boga koji se smije obožavati osimAllāha i a je Muhamme Njegov rob i Njegov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, čuvanjunamāza , davanju zekāta , postu mjeseca ramazāna i obavljanju ha ž ža ako za to imašmogudnosti.

7. Šta je to īmān?

Īmān je a vjeruješ u Allāha, Njegove meleke, knjige, Poslanike i Su nji an i a vjeruješ uo re bu, obru i lošu. Dokaz za to je u Allāhovom govoru:

"Poslanik vjeruje u ono što mu je o Gospo ara njegova objavljeno, i vjernici. Svi oni vjeruju uAllāha, meleke Njegove, knjige Njegove i poslanike Njegove." 348

8. Šta je to ihsān?

Ihsān je a obožavaš Allāha kao a ga vi iš, jer iako ti Njega ne vi iš, On tebe vi i. Dokazza to je Allāhov Govor:

"Allāh je zaista na strani onih koji se Allāha boje i koji obra jela čine." 349

9. Ko je tvoj Poslanik?

Moj Poslanik je Muhamme ibn 'Ab ullāh ibn 'Ab ulMuttalib ibn Hāšim. Hāšim je oQurejšija, Qurejšije su o Kenānija, a Kenānije su o Arapa. Arapi su potomci Ismā'īla sina

Ibrāhīmovog. Ismā'īl je prema tome Ibrāhīmov potomak, a Ibrāhīm je o potomstva Nūha,'alejhis- selām.

348 sūra el-Beqara, 285. ājet 349 sūra en-Nahl, 128. ājet




215

10. Šta je prvo što mu je objavljano kao vjerovjesniku i šta je prvo što mu je objavljeno kaoPoslaniku?

Prvo što mu je objavljeno kao vjerovjesniku bila je sūra Iqre', a prvo što mu je objavljenokao Poslaniku bila je sūra el-Muddeththir.

11. Koja je Poslanikova mu' žiza?

Najveda Poslanikova mu' žiza je ovaj Qur'ān, jer su sva stvorenja nemodna a ođu sajednom sūrom sličnoj onima iz Qur'āna. Nisu uspjeli a ođu sa sličnomsūrom uprkos njihovom

obrom poznavanju jezika i velikom broju istaknutih poje inaca. Nisu uspljeli a ođu sasličnom sūrom upr kos žestini neprijateljstva koje su gajili prema njemu i prema onima koji su gaslje ili. Dokaz za to je Allāhov govor:

"A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi je nu sūru sličnu objavljenimnjemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allāha, ako istinu govorite." 350

I u drugom ājetu Allāhov govor:

"Reci: Kad bi se svi ljudi i žinni u ružili a sačine je an ovakav Qur'ān, oni ne bi sačinilisličan, pa makar je ni rugima pomagali." 351

12. Šta je okaz a je on Allāhov Poslanik?

Allāhov Govor:

350 sūra el-Beqare, 23. ājet 351 sūra el-Isrā', 88. ājet




216

"Muhamme je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanikā. Ako bi on umro ili ubijen bio,zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati nede Allāhu nimalonau iti, a Allāh de zahvalne sigurno nagra iti." 352

I Allāhov Govor:

"Muhamme je Allāhov poslanik, a njegovi slje benici su strogi prema nevjernicima, asamilosni među sobom. Vi iš ih kako rukū' i se ž u čine..." 353

13. Šta je okaz vjerovjesništva Muhamme a,salla llāhu ‘alejhi we sellem?

Dokaz da je Muhammed vjerovjesnik je Allāhov Govor:

"Muhamme nije ro itelj nije nom o vaših lju i, nego je Allāhov poslanik i poslje njivjerovjesnik. A Allāh sve obro zna." 354

Ovi ājeti, pore toga što su okaz njegovog poslanstva, okaz su i za to a je on posle njiposlanik.

14. Šta je ono sa čime je Allāh poslao Muhamme a,salla llāhu ‘alejhi we sellem?

'Ibā et je nom Allāhu koji nema su ruga i a lju i ne uzmaju ruga božanstva poreAllāha, i a im zabrani a obožavaju stvorenja poput meleka, poslanika, obrih lju i, rveda,kamenja i ostalih stvorenja. Kao sto kaže Allāh, Uzvišen neka je:

352 sūra Ālu 'Imr ān, 144. ājet 353 sūra el-Feth, 29. ājet 354 sūra el-Ahz āb, 40. ājet




217

"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene,zato Mene obožavajte." 355

I kaže:

"Mi smo svakom naro u poslanika poslali: "Allāhu 'ibā et činite, a tāgūta se klonite!" 356

I kaže:

"Pogle aj u o re bama objavljenim poslanicima Našim, koje smo prije tebe slali, a li smonaredili da, mimo Milostivog, 'ibā et čine božanstvima nekakvim." 357

I kaže:

"Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi 'ibā et čine." 358

Iz ovoga postaje jasno a Allāh nije stvorio robove (ni zbog čega rugog), osim a gaobožavaju i a je svojim robovima poslao poslanike a bi im to nare ili.

15. Šta je razlika između tewhī a rububijeta i tewhī a ulūhijeta?

Tewhī rububijeta po razumjeva ra nju Gospo ara, kao što je: stvaranje i opskrbljivanje,avanje života i smrti, spustanje kiše i klijanje plo ova i upravljanje svim stvarima.

Tewhī ulūhijeta po razumjeva ra nju robova, kao što su: ova, strah, na a, oslanjanje,težnja i strahovanje, zavjetovanje i traženje pomodi u bezizlaznoj situaciji, i ruge vrste 'ibā eta .

16. Koji su to 'ibā eti, koje nije ispravno upititi nikome rugom mimo Allāha?

Neki o njih su: ova, traženje pomodi, klanje kurbana, zavjetovanje, strah i na a, ljubav,bogobojaznost, težnja i strahovanje, obožavanje, rukū' , se ž a, skrušenost, poniznost i veličanjekoje pre stavlja je an o vi ova obožavanja.

355 sūra el-Enbij ā', 25. ājet 356 sūra en-Nahl, 36. ājet 357 sūra ez-Zuhruf, 45. ājet 358 sūra edh- Dhārijāt, 56. ājet




218

17. Koja je najvažnija nare ba koju je Allāh nare io? I koja je najveda zabrana koju je zabranio?

Najvažnija nare ba kojom nas je Allāh za užio je ispoljavanje Njegove je node kroz'ibā et Njemu, a najveda zabrana koju nam je propisao je zabrana širka. A širk je upudivanje ovenekome rugom mimo Allāha ili upudivanje nekome rugom bilo kog vi a'ibā eta . Pa onaj kouputi neki 'ibā et nekome rugom mimo Allāha, uzeo ga je za Gospo ara i za božanstvo mimoAllāha, i pripisao je Allāhu su ruga.

18. Koja su to tri pitanja koja je obaveza naučiti i po njima ra iti?

Prvo: Da nas je Allāh stvorio i opskrbio i a nas nije same sebi prepustio. Naprotiv, poslaonam je poslanika, pa ko mu se pokori – udi de u žennet , a ko mu se usprotivi – udi de u vatru.

Drugo: Allāh nije za ovoljan a se nekomo pore Njega upuduje 'ibā et , makar to biobliski melek ili poslanik kojeg je poslao.

Trede: Ko se pokori poslaniku i obožava Allāha je nog, nije mu ozvoljeno a po ržava i a prijateljuje sa onima koji se Allāhu suprostavljaju, makar bili njegovi najbliži rođaci.

19. Šta znači riječ Allāh?

Znači: Onaj koji na svim svojim stvorenjima ima svojstva božanstvenosti i pravo a bu eobožavan.

20. Zbog čega te je Allāh stvorio?

Da bi Njemu 'ibā et upudivao.

21. U čemu se ogle a upudivanje iba etaNjemu?

U tewhī u i pokornosti njemu.

22. Šta je okaz tome?

Dokaz je Allāhov govor:




219

"Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi 'ibā et čine." 359

23. Šta je prvo što nam je Allāh učinio obaveznim?

Kufr u tāgūta i īmān u Allāha, a okaz za to je Allāhov Govor:

"Nema prisile u vjeru, pravi put se jasno razlikuje o zablu e! Onaj učini kufr (ne vjeruje) utāgūta , a vjeruje u Allāha – rži se za najčvršdu vezu, koja se nede prekinuti. – A Allāh sve čujei zna.'' 360

24. Šta je "najčvršda veza" koja je spomenuta u ājetu?

To je šehā et ''Lā ilāhe illAllāh'' . ''Lā ilāhe'' znači negacija, a ''illAllāh'' potvrda.

25. Na šta se ov e misli po negacijom i potvr om?

Negacija svega što se obožava mimo Allāha i potvr a a se 'ibā et upuduje samo Allāhu.

26. Šta je dokaz tome?

Dokaz je Allāhov Govor:

"A ka Ibrāhīm reče ocu svome i naro u svome: "Ja se o ričem onih kojima vi 'ibā et upudujete..." 361

Ovdje je dokaz negacije, a okaz potvr e je u Allāhovom Govoru:

359 sūra edh- Dhārijāt, 56. ājet 360 sūra el-Beqare, 256. ājet 361 sūra ez-Zuhruf, 26. ājet




220

"... (o ričem ih se) osim Onoga Koji me je stvorio, jer de mi On, oista, na pravi put ukazati." 362

27. Koliko ima tāgūtā?

Ima ih puno, a njihovih glavā je pet: Iblis, neka je Allāhovo prokletsvo na njega, onaj ko seobožava a za ovoljan je time, onaj koji poziva lju e a ga obožavaju, onaj ko tvr i a poznajenešto o gajba, i onaj ko su i mimo onoga šta je Allāh objavio.

28. Koje je najbolje jelo poslije va šehā eta?

Najbolje djelo posle njih je namāz koji ima svoje šartove (uslove), ruknove (stubove) iwā žibe (obaveze).

Najvažniji šartovi (uslovi) namāza su: Islām, razum, razboritost, uklanjanje nečistode,pokrivanje stidnog mjesta i okretanje prema kibli , nastupanje namaskog vremena i nijjet .

Ruknova (stubova) namāza je četrnaest: Stajanje, za onoga ko je u stanju a stoji, početnitekbīr , učenje el-Fātihe i rukū' , vradanje sa rukū'a i se ž a na sedam kostiju (djelova tijela),uspravaljanje sa se ž e i sje enje između vije se ž e, smirenost i ovaj redosljed prilikomnjihovog obavljanja, zadnji tešehu i sjedenje prilikom njega, salawāti na Poslanika i predavanjeselāma .

Namaskih wā žiba je osam: Svi tekbīri osim početnog tekbīra, izgovaranje riječi:''Subhāne

rabbijel- 'A hīm'' (Čist o svih mahana je Gospo ar moj Veličanstveni) prilikom obavljanjarukū'a, izgovaranje riječi: ''Semi'Allāhu limen hami eh'' (Allāh čuje onoga ko Ga hvali) kako zaimāma tako i za onoga ko sām klanja, izgovaranje riječi: ''Rabbenā we lekel -hamd'' (Gospodarunaš, tebi neka je hvala) za imāma, onoga ko klanja za imāmom i onoga ko klanja sām,izgovaranje riječi: ''Subhāne rabbijel -E'alā'' (Čist o mahana je Gospo ar moj Uzvišeni),izgovaranje riječi: ''Rabbi gfirlī'' (Allāhu, oprosti mi) između vijese ž e, prvi tešehu i sjedenjeprilikom njega. Stvari koje su mimo ovoga spadaju u sunnete , bilo a su to rječi ili jela.

29. Hode li Allāh proživljeti stvorenja nakon smrti i obračunavati ih za njihova djela, bilo da suhrđava ili obra? I (hode li) uvesti onoga ko mu je pokoran bio u žennet, a onoga ko nijevjerovao i koji je pore Allāha nekom rugom 'ibā et činio učiniti stanovnikom vatre?

Bide tako, a okaz za to je Allāhov Govor:

362 sūra ez-Zuhruf, 27. ājet




221

"Nevjernici tvr e a nede biti oživljeni. Reci: "Hodete, Gospo ara mi moga, sigurno dete bitioživljeni, pa dete o onome što ste ra ili, oista, biti obavješteni!" – a to je Allāhu lahko." 363

i Allāhov Govor:

"O zemlje vas stvaramo i u nju vas vradamo i iz nje demo vas po drugi put izvesti.'' 364

A pore ovih, o tome u Qur'ānu postoje brojni rugi ājeti koje je teško i nabrojati.

30. Kakav je u tim ājetima propis onoga ko zakolje nešto u nečije rugo ime, mimo Allāha?

Propis takvoga je da je on nevjernik i otpadnik i da nij e ozvoljeno jesti ono što je onzaklao, jer su se ko takvog našle vije zapreke:

Prva: To meso je meso koje je zaklao murted (otpadnik), a meso koje je zaklao murted nijedozvoljeno po konsenzusu.

Druga: Takvo meso ima propis onoga sto je zaklano u nečije rugo ime mimo Allāha, aAllāh je to zabranio u ājetu :

"Reci: "Ja ne vi im u ovome što mi se objavljuje a je ikome zabranjeno jesti ma šta rugoosim strvi, ili krvi koja ističe, ili svinjskog mesa – to je doista pogano – ili što je kao grijehzaklano u nečije rugo, a ne u Allāhovo ime." 365

31. Koje su vrste širka?

Njegove vrste su slije ede: Traženje o mrtvih a ispune neku potrebu, traženje pomodi

o mrtvih i obradanje njima. Ovo je osnova širka svih svjetova. Mrtvacu su njegova djelaprekin uta i završena i on ne može sebi pribaviti neku koristi ili o sebe o agnati štetu, a kamoli

a može pomodi onome ko o njega traži pomod ili traži a mu bu e posre nik ko Allāha. To

363 sūra et-Teg ābun, 7. ājet 364 sūra Tā-Hā, 55. ājet 365 sūra el-En 'ām, 145. ājet




222

proizilazi iz neznanja kod takvih ljudi po pitanju zagovornika i onih ko jima ce zagovorništvo bitiuslišano ko Allāha. Ko Allāha,subhānehu we te'ālā , niko nede modi zagovarati osim nakonNjegovog opuštanja, a Allāh nije učinio trženje šefā'ata od drugih mimo Njega razlogom zbogkojeg de šefā'at opustiti, ved je razlog opuštanja šefā'ata nekoj osobi potpunost njegovog

tewhī a. Tako je ovaj mušrik učinio stvar (širk) koja mušefā'at ko Allāha čini zabranjenim. A širka ima dvije vrste: Širk koji izvodi iz milleta (vjere), a to je veliki širk , i širk koji ne izvodi

iz milleta , i to je mali širk , kao što je širk pretvaranja.

32. Koje su vrste nifāqa i njihova efinicija?

Nifāqa se dijeli na dvije vrste: nifāq u ubjeđenju i nifāq u djelima.

Nifāq u ubjeđenjima spomenut je na ne je nom mjestu u Qur'ānu. Takvima je Allāhpripremio najniže stepene žehenema.

Nifāq u djelima spomenut je u ha īthu Allāhovog Poslanika,salla llāhu ‘alejhi we sellem:"Ko koga se nađu četiri osobine taj je pravi munāfiq, a ko koga bu e je na o njih takav ima osobinu munāfiqa, sve ok je ne ostavi: Ko ka a govori laže, ka a obeda pronevjeri, ka ase raspravlja vrijeđa (prelazi granicu) i ka a mu se nešto povjeri on to iznevjeri."

Kao u Poslanikovom, salla llāhu ‘alejhi we sellem, govoru:

"Tri su znaka munāfiqa: Ko ka a govori laže, ka a nesto obeda ne ispuni i ka a mu se neštopovjeri on to pronevjeri."

Neki od dobrih ljudi su rekli:"Ovakav nifāq se poneka može spojiti sa osnovom islāma. Međutim, ako se to stalno ponavlja i upotpuni, on a to može njegovog počinioca potpuno izvesti iz islāma pa makar takav klanjao i postio, i tvr io a je musliman. Jer īmān zaista o vrada o ovakvih ne ostataka. Pa ako se esi da se o va svojstva upotpune ko roba i nema ko njega ničega što ga o ovih svojstava o vrada,takav nede biti (ništa rugo), osim pravi munāfiq.

33. Koji je rugi stepen među stepenima vjere islāma?

To je īmān.

34. Koliko je ogranaka īmāna?

Ima ih se am eset i nekoliko. Najvedi o njih je govor''Lā ilāhe ilAllāh'' , a najniži jeuklanjanje smetnje s puta. I stid je jedan od ogranaka īmāna .




223

35. Koliko je stubova īmāna?

Stubova īmāna je šest: Da vjeruješ u Allāha, njegove meleke, knjige, poslanike, i Sudnji dani a vjeruješ u o re bu bila obra ili loša.

36. Koji je tredi stepen među stepenima vjere Islāma?

To je ihsān, i on ima je an stub, a to je: Da obožavaš Allāha kao a ga vi iš jer iako ti Njegane vi iš, On tebe vi i.

37. Hode li lju i biti obračunavani i nagrađivani za svoja jela nakon proživljenja ili nede?

Hode, bide obračunavani i nagrađivani za svoja jela, a okaz je Allāhov govor:

"Allāhovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji – da bi, prema onome kako su radili,kaznio one koji ra e zlo, a najljepšom nagra om nagra io one koji čine obro." 366

38. Kakav je propis onoga ko poriče proživljenje?

Propis takvog je a je nevjernik, a okaz za to je Allāhov govor:

"Nevjernici tvrde a nede biti oživljeni. Reci: "Hodete, Gospo ara mi moga, sigurno dete bitioživljeni, pa o onome šta ste ra ili, oista, biti obavješteni!", a to je Allāhu lahko." 367

39. Je li ostao ummet, a a im Allāh nije poslao poslanika koji de im nare iti a Allāhajednogobožavaju, a a se tāgūta klone?

Nije ostao ummet, a a mu Allāh nije poslao poslanika. Dokaz za to je Allāhov Govor:

366 sūra en- Ne žm, 31. ājet 367 sūra et-Teg ābun, 7. ājet




224

"Mi smo svakom naro u poslanika poslali: "Allāhu 'ibā et činite, a tāgūta se klonite!" 368

40. Koje su to vrste tewhī a?

Tewhī rububijeta , i to je tewhī koji su potvrđivali nevjernici kao što je u AllāhovomGovoru:

"Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su jelo sluh i vi , ko stvara živo iz neživog, apretvara živo u neživo, i ko upravlja svim"? – "Allāh"! – redi de oni, a ti reci: "Pa zašto Ga seonda ne bojite?"" 369

Tewhī uluhijeta po razumjeva upudivanje svih vrsta 'ibā eta o svih Allāhovih stvorenjasamo Allāhu je nom, jer je ilāh (ilāh-ulūhijet ) u jeziku Arapa onaj kome se upuduje 'ibā et . Igovorili su a je Allāh bog svih bogova, ali su pore njega uzimali ruga božanstva, poput obrihljudi i meleka, i govorili su: ''Z aista je Allāh ovim za ovoljan i oni de se za nas ko Allāhazauzimati''.

Tewhī svojstava : Pa ni tewhī rububijeta ni tewhī ulūhijeta nisu ispravni ako se nepotvrde svojstva , pa su zbog toga nevjernici pametniji o onih koji poriču svojstva.

41. Šta je moja obaveza ka a mi Allāh nešto nare i? Obaveza ti je a ura iš se am stvari:

Prvo: spoznaja te stvari, rugo: ljubav prema njoj, trede: namjera a je ura iš, četvrto:izvršavnje onoga što se traži, peto: a bu e izvršeno iskreno i tačno, šesto: oprez kako se ne biupalo u ono sto ato jelo poništava, se mo: ustrajnost na tome.

42. Ako čovjek spozna a je Allāh nare io tewhī i zabranio širk, a li se i na tu nare bu o nosi ovih sedam stvari?

Prvi stepen: Vedina lju i zna a jetewhīi istina i da je širk laž, međutim o toga se okredui o tome ne pitaju! I znaju a je Allāh zabranio kamatu, međutim kupuju i pro aju i ne pitaju! Iznaju a je Allāh zabranio a se je e imetak siročeta i a je ozvolio a se je ehalāl imetak,međutim upravljaju imetkom siročeta i ne pitaju!

368 sūra en-Nahl, 36. ājet 369 sūra Jūnus, 31. ājet




225

Drugi stepen: Ljubav prema onome što je Allāh objavio, a onaj ko to mrzi je zanevjerovao.A vedina lju i ne voli poslanika i mrzi ga i mrzi ono sa čim je ošao, pa čak i ako znaju a je Allāhto objavio.

Tredi stepen: O lučnost a se jelo ura i, pa su mnogi lju i ovo spoznali i zavoljeli, ali se

ne o lučuju a to ura e, bojedi se a de se njihov unjāluk promijeniti.

Četvrti stepen: Djela. Mnogi lju i, čak i ako o luče a ra i ili ura e ovo jelo i bu e impojašnjena njegova suština o strane šejhova koje uvažava ili bilo koga rugog, ostave jela.

Peti stepen: Mnogi o onih koji ra e jela ne ra e ih iskreno u ime Allāha, a ako ih pakrade iskreno, ne rade ih ispravno.

Šesti stepen: Dobri lju i se plaše a ne ura e nešto što poništava njihova jela, jer Allāh,subhānehu we te'ālā , kaže:

"O vjernici, ne ižite glasove svoje izna Vjerovjesnikovog glasa i ne razgovarajte s njimeglasno, kao što glasno je an s rugim razgovarate, a ne bi bila poništena vaša jela, a a vi ine primjetite." 370

A ovakvih je veoma malo u našem vremenu.

Se mi stepen: Ustrajnost na istini i strah o loše završnice. I to je također nešto čega sepribojavaju dobri.

43. Šta znači kufr (nevjerstvo) i koje su njegove vrste?

Kufra su dvije vrste:

1) Kufr koji njegovog počinioca izvo i izmilleta , i on se javlja u pet oblika:

Prvi: Kufr utjerivanja u laž. Kaže Allāh, Uzvišen neka je:

"Ima li neprave nijeg o onoga koji o Allāhu govori laži ili ne priznaje okaze Njegove?Nepravedni ( edh- Dhālimi -nevjernici) zaista nede uspjeti!" 371

370 sūra el-Hu žurāt, 2. ājet 371 sūra el-En' ām, 21. ājet




226

Drugi: Kufr onih koji se ohole i o bijaju a ne poriču, ved potvrđuju. Kaže Allāh, Uzvišenneka je:

"A kada rekosmo melekima: "Poklonite se A emu!", oni se pokloniše, ali Iblīs ne htje e. Onse uzoholi i posta nevjernik." 372

Tredi: Kufr sumnje, a to je kufr dhanna (mišljenja) koje mož a nije ostiglo stepenubjeđenja). Kaže Allāh, Uzvišen neka je:

"I uđe u vrt svoj, nezahvalan Gospo aru svome na blago atima, govoredi: "Ne mislim a deon ika a propasti i ne mislim a de ika a Smak svijeta odi; a ako bu em vraden Gospo arusvome, sigurno de nešto bolje o ovoga nadi." A reče mu rug njegov, ok je s njimrazgovarao: "Zar ne vjeruješ u Onoga Koji te je o zamlje stvorio, zatim o kapi sjemena, inajza te potupnim čovjekom učinio?" 373

Četvrti: Kufr okretanja i napuštanja, kaže Allāh, Uzvišen neka je:

"A oni koji nevjeruju se o onoga čime se opominju okredu" 374

Peti: Kufr nifāqa. Kaže Allāh, Uzvišen neka je:

"To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i on a su im srca zapečadena, pa ne

shvadaju." 375

2) Mali kufr koji njegovog počinioca ne izvo i izislāma, a to je poricanje blagodati ili kufr

blago ati. Kaže Allāh, Uzvišen neka je:

372 sūra el-Beqare, 34. ājet 373 sūra el-Kehf, 35- 37. ājet 374 sūra el-Ahq āf, 3. ājet 375 sūra el-Munafiq ūn, 3. ājet






228

Tredi:širk pokornosti. Kaže Allāh, Uzvišen neka je:

"Oni su, pore Allāha, za gospo are uzeli svedenike svoje i monahe svoje i Mesīha, sinaMerjemina, a naređeno im je a samo je nom Bogu 'ibā et čine. Nema boga osim Njega. Onje vrlo visoko izna onih koje oni pore Njega obožavaju." 380

Četvrti: širk ljubavi. Kaže Allāh, Uzvišen neka je:

"Ima lju i koji su umjesto Allāha su ruge prihvatili; vole ih kao što se Allāh voli. Ali pravivjernici još više vole Allāha. A a znaju mnogobošci a de on a ka a ožive patnju – svu modsamo Allāh imati i a de Allāh strahovito kažnjavati..." 381

Druga vrsta: mali širk , a to je pretvaranje. Kaže Allāh, Uzvišen neka je:

"Ko žu i a o Gospo ara svoga bu e lijepo primljen, neka čini obra jela i neka, činedi'ibā et Gospo aru svome, ne čini Njemu ravnim nikoga!" 382

Treda vrsta: skriveni širk , a dokaz je ha īth Allāhovog Poslanika, salla llāhu ‘alejhi wesellem :

"Širk u ovom umetu je skriveniji o mravlje stope na crnoj stjeni u mrkloj nodi."

45. Koja je razlika između o ređenja i su bine?

O ređenje (el -qader ) je u osnovi infinitiv od glagola "odrediti", zatim se je upotrebljavao uznačenju o ređivanja koje znači rasčlanjivanje i pojašnjavanje. A zatim se također proširila injegova upotreba u značenju Allāhovog o ređivanja ogađaja prije nego se oni ese.

380 sūra et-Tewbe, 31. ājet 381 sūra e l-Beqara, 165. ājet 382 sūra el-Kehf, 110. ajet




229

A što se tiče su bine (el -qada' ) upotrebljava se u značenju univerzalnog propisa osprovođenju Allāhovih o re bi i onoga što je zapisano u prvim knjigama. Isto tako, poneka seova riječ koristi u značenju o re be (el -qader ) koja po razumijeva rasčlanjavanje ipojašnjavanje, isto kao što se qader -o re ba poneka koristi u značenju el -qada' -sudbine, koja

po razumjeva univerzalni propis o sprovođenju Allāhovih o re bi. Riječel -qada' se upotrebljava i u značenju šerī'atskog vjerskog propisa. Kaže Allāh, Uzvišen

neka je:

"...i da onda zbog presude tvoje u ušama svojim nimalo tegobe ne osjete." 383

Kao što se el -qada upotrebljava u značenju ispunjenja i upotpunjavanja. Kaže Allāh,Uzvišen neka je:

"A kad se namāz obavi..." 384

A upotrebljava se i kao glagol. Kaže Allāh, Uzvišen neka je:

"...pa čini što hodeš." 385

A koristi se i u značenju oglašavanja i obaveštavanja. Kaže Allāh, Uzvišen neka je:

"O Mālik! Neka Gospo ar tvoj učini a umremo!" 386

I koristi se u značenju sprovođenja kazne. Kaže Allāh, Uzvišen neka je:

"I ispuni se odredba..." 387

383 sūra en-Nis ā', 65. ājet 384 sūra el-Džumu'a, 10. ājet 385 sūra Tā-Hā, 72. ājet 386 sūra ez-Zuhruf, 77. ājet 387 sūra Hūd, 44. ājet




230

Upotrebljava se i u značenju sposobnosti a se nešto ura i i upotpuni. Kaže Allāh, Uzvišenneka je:

"I ne žuri s čitanjem Qur'āna prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi..." 388

...kao što se upotrebljava i u značenju raz vajanja i presu e. Kaže Allāh, Uzvišen neka je:

"I između njih de po prav i biti presuđeno." 389

A upotrebljava se i u značenju stvaranja. Kaže Allāh, Uzvišen neka je:

"...pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio." 390

Upotrebljava se i u značenju nepobitnosti. Kaže Allāh, Uzvišen neka je:

"To je tako! " 391

...ili se upotrebljava u značenju vjerskog pitanja. Kaže Allāh, Uzvišen neka je:

"...a On je naredio da samo njemu 'ibā et činite." 392

Upotrebljava se i u značenju ostavljanja potrebe, kao što je govor: Dostavio sam svojupotrebu. Upotrebljava se i u značenju primoravanja va parničara a izvrše presu u, ili seupotrebljava u značenju obavljanja i izvršavanja. Kaže Allāh, Uzvišen nekaje:

"A ka završite obre e vaše..." 393

388 sūra Tā-Hā, 114. ājet 389 sūra ez-Zumer, 75. ājet 390 sūra Fussilet, 12. ājet 391 sūra Merjem , 21. ājet 392 sūra Jūsuf, 40. ājet




231

Sve u svemu, el -qada je infinitiv, iqteda je imperativ koji upuduje na obavezu, el -iqtida jeznanje o uređenju oblika. A što se tiče govora "Lā eq i minhu el 'a žeb" , rekao je el-Esmai: ''Toznači: ''Ostao je i nije prekinut''.''

46. Je li uopšteno sva o re ba – bila obra ili loša – o Allāha ili nije?

Qader se uopšteno o nosi i na obro i na loše. Prenosi se o Alije, Allāh bio za ovoljannjime, da je rekao: ''Bili smo na ženāzi u bekiji Garka , pa je ošao Allāhov Poslanik,salla llāhu‘alejhi we sellem, nazvao selam i sjeo, a mi smo sjeli oko njega, a sa njim je bio štap, pa je seoslonio na njega, a zatim je rekao: ''Nema niko o vas i nema uše koja iše, a a joj Allāh nijezapisao njeno mjesto u žennetu ili vatri, i a joj nije zapisao a li de biti sredna ili nesredna'' .Rekao je: ''Pa je rekao (je an) čovjek: ''Hodemo li se osloniti na ono što je zapisano i ostaviti

jela?'' Pa je rekao (tj. Allāhov Poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem): ''Ko bu e o srednih,

ra ide jela srednih, a ko bu e o nesrednih, ra ide jela nesrednih.'' , a zatim je proučio:"Onome koji udjeljuje i koji se (Allāha) boji i koji ono najljepše smatra istinitim – njemu demoput obra olakšati. A onome koji tvr iči i osjeda se neovisnim i koji ono najljepše smatralažnim – njemu demo put zla olakšati." 394

A u drugom ha īthu stoji: "Ra ite, a svakome je olakšano. Što se tiče nesretnih, olakšanasu im jela nesretnih, a što se tiče sretnih, olakšana su im jela sretnih." A zatim je proučio:"Onome koji udjeljuje i koji se (Allāha) boji i koji ono najljepše smatra istinitim – njemu demoput obra olakšati. A onome koji tvr iči i osjeda se neovisnim i koji ono najljepše smatralažnim – njemu demo put zla olakšati." 395

47. Šta znači "Lā ilāhe ilAllāh" ?

Znači: Nema nikoga ko se s pravom obožava osim Allāha, a okaz je Allāhov Govor:

"Gospodar tvoj zapovijeda da nikome osim Njemu 'ibā et ne činite." 396

Pa je u djelu ājeta : "nikome" značenje ''nema boga...'' , a u djelu ājeta : "osim Njemu" jeznačenje ''...osim Allāha'' .

393 sūra el-Beqare, 200. ājet 394 sūra el-Lejl, 5.- 10. ājet 395 sūra el-Lejl, 5.- 10. ājet 396 sūra el-Isra', 23. ājet






233

Prvo čime te savjetujem je a se pozabaviš onim sa čim je ošao Muhamme , salla llāhu‘alejhi we sellem, o Allāha,tebāreke we te'ālā , jer je on o Allāha ošao sa svim onim za čim sulju i u potrebi. Pa nije ostavio ništa što ih Njemu približava ili ih približava žennetu a da im tonije nare io, niti je ostavio išta što ih u aljava o Allāha i približava ih Njegovoj kazni a a im to

nije zabranio i na to ih upozorio. Pa je Allāh uspostavio okaz na svojim stvorenjima sve oSudnjeg dana, tako da niko nem a okaz ko Allāha poslije slanja Muhamme a,salla llāhu ‘alejhi we sellem .

U vezi sa njim i njegovom bradom koja su o Allāha poslata Allāh je rekao:

"Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nūhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavilismo i Ibrāhīmu, i Ismā'īlu, i Ishāqu, i Ja'qūbu i unucima, i 'Isā'u, i Ejjūbu, i Jūnusu, i Hārūnu, iSulejmānu – a āwū u smo ali Zebūr – i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali iposlanicima o kojima ti nismo kazivali, a Allāh je sigurno s Musā'om razgovarao. Oposlanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva

oprav anja pre Allāhom imali. A Allāh je Silan i Mu ar." 399

Najuzvišenije sa čim je ošao o Allāha i prvo što je lju ima nare io je ispoljavanje

tewhī a kroz 'ibā et Njemu Jednom, koji sudruga nema, i iskreno ispovijedanje vjere samoNjemu Je nom, kao što kaže 'azze we žell :

"O ti, pokriveni! Ustani i opominji, i Gospo ara svoga veličaj!" 400

A značenje govora: "...i Gospo ara svoga veličaj!" je: ''Veličaj svoga Gospo ara kroztewhī i iskreno ispoljavanje 'ibā eta samo Njemu Je inom, koji su ruga nema'' . A ova naredbaje ošla prije nare be o namāzu , zekātu, postu, ha ž žu i ostalim obilježjima islāma.

399 sūra en-Nis ā', 163.- 165. ājet 400 sūra el-Muddeththir, 1.- 3. ājet




234

A značenje govora: "Ustani i opominji" je: ''Upozoravaj na širk u 'ibā etu Allāhu Je nom,koji sudruga nema'' , a ova zabrana je ošla prije zabrane blu a, krađe, kamate, neprav e premaljudima i ostalih velikih grjeha.

A ova osnova je najveličanstvenija osnova vjere i najobaveznija, i zbog nje je Allāh stvorio

stvorenja, kao što kaže Allāh, Uzvišen neka je:

"Džinne i ljude nisam stvorio (ni zbog čega rugog), osim da Mi 'ibā et čine." 401

401 sūra edh- Dhārijāt, 56. ājet




235




236

د ي ح ا ن Po učavanje mališana tewh ī du




237

Zahvala Allāhu, Gospodaru svih svjetova. Sala wāt i sel ām donosimo na prvaka svihvjerovjesnik ā, na njegovu porodicu i na sve ashabe, a zatim:

Ovo je kratka i korisna poslanica o onome što je obaveza svakom čovjeku a po učimališane, prije nego li ih počne po učavati Qur' ānu, kako bi izrasli kao potpuni ljudi na

temeljima islāma i obri ispovje ačitewh ī da na putu ī māna. Poredao sam je u stilu pitanja iodgovora.

Pitanje br.1: Ka a bu eš upitan: ''Ko je tvoj gospodar?''

Odgovor: Reci: ''Moj Gospodar je Allāh.''

Pitanje br.2: A šta to znači ' 'Gospodar''?

Odgovor: Onaj Koji je Vladar i Vlasn ik svega, i Koji biva obožavan.

Pitanje br.3: A šta znači 'Allāh'?

Odgovor: Allāh je Onaj Koji posje uje božanstvenost na svim stvorenjima, i On je OnajKoji mora a bu e obožavan.

Pitanje br.4: Ka a bu eš upitan: ' 'Kako si spoznao svoga Gospodara?''

Odgovor: Reci: ''Spoznao sam ga putem Njegovih dokaza i stvorenja.''

O Njegovih okaza su nod i an, i Sunce i Mjesec.

A o Njegovih stvorenja su nebesa i Zemlja, i ono što je na njima, a okaz za to su Njegoveriječi:

"Gospo ar vaš je Allāh, koji je nebesa i Zemlju u šest ana stvorio, a on a se uzvisio iznaArša. On tamom nodi prekriva an, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijez e sepokoravaju Njegovoj volji. Samo Njemu pripada stvaranje i naredba ! Uzvišen neka je Allāh,Gospodar svjetova!" 402

402 sūra el-E'r āf, 54. ājet




238

Pitanje br.5: Ka a bu eš upitan: ' ' Ra i čega te je Allāhstvorio?''

Odgovor: Reci: '' Da bi samo Njemu činio 'ibādet, ne pripisujudi Mu imalo širka, i a bi mubio pokoran, izvršavajudi Njegove nare be i klonedi se Njegovih zabrana''. Kao što kaže Uzvišeni:

"A nisam stvorio ni žinne ni lju e (ni zbog čega rugog), osim a mi čine iba et" 403

I kaže:

"Doista, onome koji Allāhu čini širk, Allāh je ulazak u žennet zabranio i boravište njegovo dežehennem biti; a nevjernicima nede niko pomodi." 404

A širk je: a se Uzvišenom Allāhu neko učini ravnim i sličnim, kao a mu se upuduju ove imolbe, a to je svojstveno samo Njemu, ili da se prema nekome žu i, ili ga se boji, ili se nanjega oslanja, ili da se o nekoga traži mimo Allāha, ili da se nekome pored Njega uputi iusmjeri bilo koja vrsta 'ib ādeta.

A 'ibādet je: Sveobuhvatni naziv za sve što Uzvišeni Allāh voli i čime je za ovoljan, o riječi i djela, tajnih i javnih.

Od 'ib ā eta je i upudivanje ove, jer Uzvišeni Allāh kaže:

"Doista su mesd židi samo radi Allāha, pa ne upudujte ove, pore Allāh a, nikome!" 405

A dokaz da je dozivanje nekoga pored Allāha nevjerstvo su Njegove plemenite riječi:

"A onaj koji se, pored Allāha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, predGospo arom svojim de račun polagati, i nevjernici ono što žele nede postidi." 406

To je zato što je ova o najveličanstvenijih vrsta 'ibā eta, kao što kaže vaš Gospo ar:

403 sūra edh- Dhārijāt, 56. ājet 404 sūra el-M ā'ide, 72. ājet 405 sūra el- Džinn, 18. ājet 406 sūra el-Mu'min ūn, 117. ājet




239

"Gospo ar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja du vam se o azvati! Oni koji iz oholostinede a Mi čine iba et – udi de, sigurno, u žehennem poniženi." 407

A u ''Sunenu'' imāma et-Tirmidhija se prenosi od Enesa, radijall āhu 'anh, da je rekaoAllāhov Poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem: '' Dova je srž iba eta. '' 408

Prvo što je Uzvišeni Allāhnaredio svojim robovima je: da zanegiraju i zanevjeruju u t āgūtai da povjeruju u Allāha. Kaže Uzvišeni:

"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: '' Allāhu činite 'ib ādet i klonite se taguta!'' " 409

A tāgūt je: sve što se obožava pore Allāha, i šejtan, i vračar, i vi ovnjak, i onaj koji ne su i po onome što je Allāh objavio, i svako kome se pokorava i ko biva slijeđen na zablu i.

Kaže istaknuti učenjak Ibnul-Qajjim, rahimehull āh: ''T āgūt je naziv za sve ono u čemu robpređe svoju granicu, bilo a je obožavan, ili se slije i, ili mu se pokorava.''

Pitanje br.6: Ka a bu eš upitan: ''Koje si vjere?''

Odgovor: Reci: ''Moja vjera je Islām.''

A islām znači: potpuna predanost Allāhu, ispovje ajudi Mu je nodu, i potpuno odazivanje,ispovje ajudi Mu pokornost, prijateljevanje sa svim muslimanima i suprostavljanje svimmnogobošcima.

Kaže Uzvišeni:

"Jedina ispravna vjera kod Allāha je islām" 410

I kaže:

407 sūra el-Mu'min /Gāfir, 60. ājet 408 ha īth su zabilježili imāmi et-Tirmi hī u ' 'Džami'u'' (3371) i Taber ānī u ''Ewsatu'' (3/293) o Enesa ibn Mālika,radijall āhu 'anh, sa slabim lancem prenosilaca, ali se kod Ahmeda u ''Musnedu'' (18542), Eb ū Dāwūda u ''Sunenu'' (1479), et-Tirmidhija u ' 'Džami'u'' (2969) i rugih, vjero ostojno prenosi o Allāhovog poslanika, sallallāhu ‘alejhiwe sellem, da je rekao: ''Dova je ibadet.'' 409 sūra en-Nahl, 36. ājet 410 sūra Ālu 'Imr ān, 19. ājet




240

"A onaj koji želi neku rugu vjeru, osim islāma – nede mu biti primljena, i on de na onomsvijetu nastradati." 411

A vjerodostojno se od Allāhovog Poslanika, salla llāhu ‘alejhi we sellem, prenosi da je, kadaje bio upitan šta je islām , rekao: '' Da svje očiš a nema rugog istinskog božanstva pore

Allāha i a je Muhamme Njegov poslanik, a obavljaš namāz, aješ zekāt, postiš ramazan, i obavljaš ha ž ž ako si to u mogudnosti. ''

A značenje šehādeta ' 'Lā il āhe illAll āh'' je da: nema onog koji se istinski obožava i kojizaslužuje a bu e obožavan, mimo Allāha, kao što kaže Uzvišeni:

"A ka Ibrahim reče ocu svome i naro u svome: 'Nemam ja ništa s onima kojima vi 'ibā etčinite , osim Onoga koji me je stvorio, jer de mi On, oista, na pravi put ukazati'. I on učini teriječi trajnim za potomstvo svoje, da bi se povratili." 412

A dokaz za obaveznost nam āza i zek āta su Njegove riječi:

"A nije im naređeno (ništa rugo), osim da samo Allāhu čine 'ib ādet, da Mu iskreno,u aljavajudi se o širka, vjeru ispovje aju, i da nam āz obavljaju, i da zek āt udjeljuju; a to je –

ispravna vjera." 413

A okaz za obaveznos posta su Njegove riječi:

411 sūra Ālu 'Imr ān, 85. ājet 412 sūra ez-Zuhruf, 26-28. ājet 413 sūra el-Bejjine, 5. ājet




241

"O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, a biste se grijahaklonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti brojdrugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko dragevolje a više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, a postite. U mjesecu ramazanu

počelo je objavljivanje Q ur’āna, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta irazlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude ko kude, neka ga u postuprovede..." 414

A okaz za obaveznost ha ž ža su Njegove riječi:

"Ho očastiti Hram užan je, Allāha ra i, svaki onaj koji je u mogudnosti..." 415

A ī mānskih ruknova je šest: a vjeruješ u Allāha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji

an, i a vjeruješ u Allāhovo o ređenje, bilo obro po tebe ili loše.

Dokaz za to je had īth kojeg je zabilježio imam Muslim u svome''Sah ī hu'' od 'Umera ibnul-Hatt āba, radijall āhu 'anh.

Pitanje br.7: Ka a bu eš upitan: ''Ko je tvoj poslanik?''

Odgovor: Reci: ''Moj Poslanik je Muhammed sin 'Abdull āha, sin 'AbdulMuttaliba, sinHāšima, sin 'AbdulMenafa.''

Uzvišeni Allāh ga je o abrao među Q urejšijjama, koji su najplemenitije potomstvo Ism ā'ī la,‘alejhis-sel ām, a zatim ga je poslao i bjelcima i crncima, i objavio mu Knjigu i mudrost. Pozivao jelju e a iskreno čine 'ibādet samo Jedinom Allāhu i a ostave ono što su obožavali mimo Allāha,od kipova, kamenja, rveda, vjerovjesnika, obrih lju i, meleka, i rugo. Pozvao je lju e a seokanu širka i a svoje 'ibādete iskreno usmjere samo Allāhu i na tom putu je protiv njih vodio iborbe, kao što kaže Uzvišeni:

"Reci: ''Ja samo Gospodara svoga dozivam i nikoga Njemu ravnim ne činim."416

I kaže Uzvišeni:

414 sūra el-Beqare, 183.-185. ājet 415 sūra Ālu 'Imr ān, 97. ājet 416 sūra el- Džinn, 20. ājet




242

"Reci: ''Samo Allāha obožavam, iskreno Mu ispovije ajudi vjeru svoju ''." 417

I kaže Uzvišeni:

"Reci: ' 'Meni je naređeno a samo Allāhu činim 'ib ādet i da Njemu nikoga ravnim ne činim;Njemu ja pozivam i Njemu se vradam ''." 418

I kaže Uzvišeni:

"Reci: ' 'Zar o mene tražite a nekoga rugog, osim Allāha, obožavam, o neznalice! '' A tebi, ai onima prije tebe, objavljeno je: Ako bu eš počinio širk, tvoja jela de sigurno propasti, a tideš izgubljen biti. Nego, Allāhu jedino 'ibā et č ini i budi zahvalan!" 419

O osnova i temelja vjerovanja koji čovjeka spašavaju o nevjerstva je: čvrsto vjerovanje u

proživljenje, nagra u, polaganje računa, žennet i vatru.Kaže Uzvišeni:

"O zemlje vas stvaramo i u nju vas vradamo i iz nje demo vas po rugi put izvesti." 420

I kaže Uzvišeni:

417 sūra ez-Zumer, 14. ājet 418 sūra er-Ra'd, 36. ājet 419 sūra ez-Zumer, 64.-66 . ājet 420 sūra Tā-Hā, 55. ājet




243

"A ako se ču iš, pa – ču o su riječi njihove: ' 'Zar demo, zaista, ka zemlja postanemo, bitistvoreni ponovo?'' Oni ne vjeruju u Gospo ara svoga; na njihovim vratovima bide sin žiri i onide stanovnici žehennema biti, u njemu de vječno ostati." 421

U ovom ājetu je okaz a je onaj koji zanegira proživljenje počinio nevjerstvo koje biva

uzrokom a vječno boravi u vatri, da nas Allāh sačuva nevjerstva i jela koja vo e u nevjerstvo.Ovi ājeti preslikavaju ono ra i čega je poslat Vjerovjesnik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, od iskrenog činjenja iba eta Allāhu, i zabrane činjenja iba eta nekom rugom mimo Allāha. Sav'ibā et je sveo samo na činjenje 'ibādeta Allāhu, i to je njegova vjera u koju je pozvao sve ljude ira i koje se protiv njih borio, kao što kaže Uzvišeni:

"I borite se protiv njih ok mnogoboštva ne iščezne i ok samo Allāh ova vjera ne ostane." 422

Uzvišeni Allāh ga poslao ka a je napunio četr eset go ina, pa je pozivao lju e u iskrenost inapuštanje svih božanstava mimo Alllah približno eset go ina, zatim ga je uzvisio na nebesa ipropisao mu pet dnevnih namaza, bez posre nika između njega i Allāha u tome, zatim mu jebila naređena hi žra , pa je preselio u Me inu, zatim mu je naređen žihā d (borba), pa je u imeAllāha vo io istinski žihā približno eset go ina, sve ok lju i u skupinama nisu ušli uAllāhovu vjeru. P a ka a je napunio tačno šez eset i tri go ine, neka je zahvala Allāhu, vjera jebila upotpunjena, a zatim je bio obavješten o kraju svog života, neka je najpotpuniji Allāhov miri spas na njega.

Prvi poslanik na Zemlji je N ūh, ‘alejhis-sel ām, a poslijednji je Muhammed, salla llāhu ‘alejhiwe sellem, kao što kaže Uzvišeni:

"Mi smo objavili tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega." 423

I kaže Uzvišeni:

"Muhammed nije (ništa drugo) , osim poslanik ..." 424

I kaže Uzvišeni:

421 sūra er-Ra'd, 5. ājet 422 sūra el-Enf āl, 39. ājet 423 sūra en-Nis ā', 163. ājet 424 sūra Ālu 'Imr ān, 144. ājet




244

"Muhamme nije ro itelj nije nom o vaših lju i, nego je Allāh ov poslanik i posljednjivjerovjesnik. A Allāh sve dobro zna." 425

Najbolji od svih poslanik ā je naš Vjerovjesnik Muhamme , salla llāhu ‘alejhi we sellem, anajbolji od svih ljudi, nakon vjerovjesnika, je Eb ū Bekr, zatim 'Umer, zatim 'Uthman, a zatim 'Al ī ,neka je Allāhzadovoljan svim ash ābima, a najbolje o svih stoljeda je stoljede u kojem je živioAllāhov poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem, a zatim oni koji slijede, pa zatim oni koji slijede.

'Isā, ‘alejhis-sel ām, de biti spušten sa nebesa prije Su njeg ana i ubiti De ž žāla.

Sva zahvala pripada Allāhu, Gospodaru svih svjetova.

425 sūra el-Ahz āb, 40. ājet




245




246

Fetwe šejha Muhammeda bin ’Ab ulWehhāba,rahimehull āh




247

Rekao je šejh Muhamme bin 'Ab ulWehhāb, rahimehullāh:

'' Riječ islām sa rži u sebi el‐istislām (potpuna pre anost i pokornost) i sa rži u sebi ikhlās(iskrenost i č isto d u od š irka) . Pa ko se pre a Njemu i rugom mimo Njega je mušrik, ako se nepreda Njemu je mustekbir (oholnik).'' 426

Također, kaže:

''On (islām) je potpuna predanost Allāhu sa tewhidom i predanost Njemu pokornošdu i o ricanjem o širka i njegovih slje benika (ehluš‐širk).'' 427

Kaže šejh Muhamme ibn 'Abdul Wehhāb , rahimehullāh:

''Znaj, Uzvišeni Allāh ti se smilovao, a je prvo što je Allāh č ovjeku fardom u č inio (naredio) – kufr

u t āgūta i ī mān u Allāha. Dokaz tome su Njegove rije či, Uzvišen neka je:

''Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ''Samo Allāhu 'ib ādet činite i klonite se t āgūta''.''428

Što se tič e svojstva (kakvo d e) kufra u taguta; (pa) da si uvjeren u neispravnost 'ib ādeta nekom ili ne č em, mimo Allāha, da ga ostaviš, a ga mrziš, a protekfīriš one koji to ra e i a im sesuprotstaviš (neprijateljstvo). Vjerovati u Allāha zna č i da si uvjeren ('aq ī da) da je Allāhel-ilah el-

ma'b ū (Bog koji zaslužuje 'ibādet), jedino, mimo svih ostalih pored Njega, i da sve vrste'ibādeta č isto i bistro (ihl ās) usmjeriš samo Allāhu, a ih negiraš svakom obožavanom mimoNjega, a voliš slje benike ihlāsa i a prijateljuješ (el -wel ā') sa njima, i a mrziš slje benike širkai a im se suprotstavljaš. Ovo je millet Ibrāhī ma, kojeg odbija samo nerazumni, i to je onaj uzor o kojem nas je Allāhobavijestio Svojim rije č ima:

'' Vi imate ivan uzor u Ibrahimu i onima koji su s njim, ka a rekoše svom naro u: ' 'Mi seodri čemo vas i svega čemu činite 'ib ādet mimo Allāha. Nevjernici smo u vas i izme đu vas i nas

426 '' E ‐Durerus‐senijje'', 2/83.427 ''Fetwe ' uleme Ne ž a'', 1/83.428 sūra en-Nahl, 36. ājet




248

de o čigle no biti neprijateljstvo i mržnja zauvijek, sve ok ne povjerujete je ino u Allāh a''.''429

A t āgūt je opšti pojam. Pa, sve č emu se usmjerava 'ib ādet mimo Allāha, a zadovoljno je da muse 'ib ādet čini, bilo a se ra i o obožavanom (ma'būd), ili slijeđ enom (metb ū'u) ili onome kome

ili č emu se pokorava u nepokornosti Allāhu i Njegovom Poslaniku – je t āgūt. T āgūta ima puno, aglavnih pet su:

Prvi : Šejtān, poziva č u 'ib ā et nekom rugom mimo Uzviš enog Allāha. Dokaz tome su rije č i Uzvišenog:

''Zar vam nisam naredio, o sinovi Ademovi: ''Nemojte usmjeravati 'ib ā et šejtā nu? On vam jeuistinu otvoreni neprijatelj''.'' 430

Drugi : Nepravedni sudija (h ākim), koji mijenja propise Uzvišenog Allāha. Dokaz tome su rije č i Uzvišenog:

'' Zar nisi vi io one koji tvr e a vjeruju u ono što ti se objavljuje i u ono što je objavljeno prijetebe, pa ipak ho de da se sude (parni če) pred t āgūtom, a nare đeno im je da ne vjeruju u njega?

A šejtān želi a ih o ve e u aleku zablu u.'' 431

Tre d i : Onaj koji sudi ne čim što Allāhnije objavio. Dokaz tome su rije či Uzvišenog:

'' I ko ne bu e su io onim što je Allāh objavio, pa takvi, oni su pravi nevjernici.'' 432

Četvrti : Onaj koji tvrdi da zna skriveno (el-gajb), mimo Allāha. Dokaz tome su rije či Uzvišenoga:

429 sūra e l-Mumtehane, 4. ājet 430 sūra Jā-Sī n, 60. ājet 431 sūra en-Nis ā', 60. ājet 432 sūra el-M ā' ide, 44. ājet




249

''Znalac skrivenog, pa ne otkriva Svoj gajb nikome, osim onome koga izabere od (za) poslanika...'' 433

Peti : Onaj kome se č ini 'ibādet mimo Allāha i time je zadovoljan. Dokaz tome su rije či Uzvišenog:

''Ko od njih bude rekao: ''Ja sam bog (meni se dini 'ib ādet) mimo Njega'', takvog demo kaznitižehennemom. Tako mi kažnjavamo neprave ne. '' 434

Znaj da č ovjek ne postaje mu'min (druk č ije), osim kufrom u taguta. Dokaz tome su rije č i Uzvišenog:

''Pa, ko zanevjeruje u t āgūta i vjeruje u Allāha – takav se prihvatio za naj čvršdu vezu, koja sene de prekinuti. A Allāh je sve Čuje i sve Zna.'' 435

Istina (ruš ) je ī n Muhammeda, salla llāhu ‘alejhi we sellem, a zabluda (al-gajj) je d ī n Ebū Džehla. A najčvršd a veza (spona) je šehā det ''L ā ilāhe illAllāh'' i on se sastoji od negacije i potvrde. Negira sve vrste 'ib ādeta svakom mimo Allāha Uzvišenog i potvr đ uje sve vrste 'ib ādetajedino Allāhu, bez pri ruživanja Njemu (Koji nema su ruga).'' 436

Rekao je šejh Muhamme 'ibn Abdul Wehhāb , rahimehullāh:

''Osnovu (temelj) d ī ni islāma i njegov stub č ine dvije stvari:

Prva : naredba 'ib ādeta Allāhu Jedinom, Koji nema sudruga, podsticanje na to, prijateljevanje(al-muw āl āh) na toj osnovi i tekf ī r onoga ko ga ostavi.

Druga : upozorenje na širk u 'ibādetu Allāhu, strogo d a zbog toga, neprijateljstvo/suprotstavljanje(al-mu' ādah) zbog toga i tekf ī r onoga koji ga uradi.

Onih koji se suprotstavljaju tome ima nekoliko vrsta. Najžešd eg suprotstavljanja su:

- oni koji se suprotstavljaju u svemu,

- ima i onih koji č ine 'ib ādet jedino Allāhu, ali nisu porekli širk, niti se suprotstavljaju (‘a āweh)njegovim po č iniocima,

- u njih spadaju i oni koji im se suprotstavljaju, ali ih nisu protekf ī rili,

433 sūra el-Džinn, 26. i 27. ājet 434 sūra el-Enbij ā', 29. ājet 435 sūra el-Beqare, 256. ājet 436 ''Me žmū'atut-Tewh ī d'' , 329. i 330. str. i ''Ed-Durerus-Senijje'' , 1/161.-163.




250

- od njih su i oni koji niti vole tewh ī d, niti ga mrze,

- ima i onih koji su ih protekf ī rili i tvrde da je on vrije đ anje dobrih ljudi,

- o njih su i oni koji niti mrze širk, niti ga vole,

- o njih su i oni koji nisu spoznali širk i nisu ga porekli, - u njih spadaju i oni koji nisu spoznali tewh ī d i nisu ga porekli,

- u njih spadaju – i oni su od svih vrsta najopasniji – oni koji prakticiraju tewhid, ali ne znajunjegovu vrijednost i ne mrze one koji su ga ostavili, niti ih tekfire,

- o njih su oni koji su ostavili širk i zamrzili ga, ali nisudoku čili njegovu suštinu (opasnost), niti se suprotstavljaju njegovim po č iniocima, niti ih tekf ī re.''

Šejh Muhammed bin 'Abdul Wehhāb , rahimehull āh, je o mušricima i tāgūtima čije je stanjeopštepoznato , rekao:

''Pošto ste to saznali, (znajte) a su ti tā gūti u koje lju i vjeruju, o stanovnika Har ža i rugih,poznati po tome i ko posebnih (užem krugu) i običnih (uopšteno poznati) i a oni to traže i toljudima nare đ uju. Svi su oni k āfiri, otpadnici od islāma. A ko se raspravlja u njihovu korist, ili pori č e onima koji ih tekf ī re, ili tvrdi da to njihovo djelo, iako je neispravno, ne izvodi njih u kufr – najmanje (stanje) ovog raspravlja č a je da je f āsiq, č iji se rukopis ne prihvata, niti svjedo č enje,niti se klanja iza njega. Naprotiv, nije ispravan d ī ni i slām, osim odricanjem od njih i njihovimtekf īrom, kao što je rekao Allāh, Uzvišeni:

'...Pa, ko u čini kufr u t āgūta, a vjeruje u Allāha – za naj čvršdu se vezu prihvatio...' 437

Šejh Muhamme ibn Ab ulWehhāb, rahimehull āh, u odgovoru onima koji tvrde da neznaju stanje opšte poznatih tā gūtā, kako u užem krugu, tako i na nivou običnog naroda, ka že:

''A ako bi rekao: ''Mi ih nismo vidjeli da su to uradili!'', k ažemo: ''A je l' tako đ er nisi vidio da sufaraon i H āmān u č inili kufr, niti si vidio Eb ū Džehla, niti Ebū Leheba? Niti si vidio dhulmHa ž žā ža, niti si vi io one koji su tukli imāma Ahmeda? A to sve svjedo čiš!?'' Pa ako kaže: ''Toje mutewatir'', k ažemo a je kufr ovih (danas) i (njihova) tvrdnja rububijjeta mutew ātir kod

437 sūra el-Beqare, 256. Ājet, ''Ed-Durer...'' , 10/53




251

posebnih i obi čnog naro a, muškaraca i žena. I oni sa a bivaju obožavani i pozivaju lju e u to.'' 438

Evo jednog nas īhata šejha Muhamme a bin 'Abdul Wehhāb a, kojeg je uputio svojoj bra di,muwehhidima , nakon što je govorio o tewhī du, njegovim dokazima i vrstama:

'' Allāha, Allāha, 439 bra do moja: ržite se č vrsto osnove vaše vjere, prvog i za njeg što je u njoj,njene glavne stvari i temelja. A to je šehādet ''L ā ilāhe illAllāh' '. Nau č ite njegovo zna č enje,zavolite njegove sljedbenike i u č inite ih svojom bra d om, pa makar bili daleko od vas. U č inite kufr u t āgūte, suprotstavljajte im se, mrzite one koje ih vole, koji se raspravljaju u njihovu korist ili ihne tekf īre, ili govore: ''Nemam ja nikakvih obaveza u pogle u njih'', ili kažu: ''Nije me Allāh obavezao u pogledu njih!'' Uistinu je slagao na Allāha i izmislio. Naprotiv, Allāhga je obavezao upogledu njih i naredio mu je da u č ini kufr u njih, da se njih odrekne, pa makar bili njegova bra d a i

djeca.'' 440

Kaže šejh Muhamme bin 'Ab ulWehhāb, rahimehullāh, nakon što je spomenuo ha īth Allāhovog Poslanika, salla llāhu ‘alejhi we sellem: ''Ko kaže 'Lā ilāhe illAllāh'' i uč ini kufr u sveč emu se č ini 'ib ādet mimo Allāha – zaštiden mu je život i imetak, a obrač un d e polagati pred Allāhom'' :

''Ovo spa a u stvari koje najbolje objašnjavaju znač enje ''L ā ilāhe illAllāh'' . On (ovdje) onime štoštiti život i imetak nije uč inio izgovaranje njega niti spoznaju njegovog zna č enja, č ak ni potvrdu

toga, štaviše ni č injenicu da se on ne moli osim Allāhu, Jedinom Koji nema sudruga. Odnosno,ne de mu biti zaštideni imetak i život sve ok (tome) ne o a kufr u sve što se obožava mimoAllāha. A ako bude sumnjao ili se dvoumio, ne de mu biti imetak i život sač uvani. Divna li je i veli čanstvena li je ova mes'ela! I kako je samo ovo objašnjenje i ovaj okaz jasan za sv akogprotivnika.'' 441

Kaže šejh Muhamme ibn Ab ulWehhāb, rahimehull āh:

''Lijepo li je ono što je rekao je an o be uinā, ka a nam je ošao i čuo nešto o islāmu, pa je

rekao: ''Svjedo č im da smo mi nevjernici...'' – tj. on i svi beduini – ''...i svjedo č im da je onaj

438 ''Istorija Ne ž a'' , 420. str.439 Ov je je izostavljen glagol koji može biti:''...podsje dam vas na Allāha...'' ili ''...bojte se Allāha....'' 440 ''Ed-Durer...'' , 2/119. i 120. str. i ''Fetwe 'uleme Ne ž a'' , 1/347.441 Mes'ele šestog poglavlja u ''Kit ābut-Tewh ī d''




252

bradonja menu vama koji nas naziva muslimanima – kafir.'' Neka je salawat na našeg prvakaMuhammeda.'' 442

Rekao je šejh Muhamme ibn Ab ulWehhāb svojim neprijateljima:

''Ja o sa a tražim okaz o svakog ko mi se suprotstavlja. Pa, ka a mu se kaže: ''Argumentiraj,ili napiši, ili po sjeti'' – okrene se od toga i nemo d mu postane o č igledna. Ali se dan i no d trudeda odvra daju žāhile (neznalice) od Allāhovog puta i žele ga prikazati krivim. Allāhu moj, osimako ste uvjereni da je moj govor b ātil i novotarija, kao što su rekli rugi poput vas, i a jeuvjerenje u Zahi a, Šemsana, el -Matjewije i oslanjanje na njih – pravi put, a sve što mu sesuprotstavlja novotarija i zabluda. To je, onda, druga mes'ela.''

Rekao je šejh Muhamme bin 'Ab ulWehhāb:

''Što se tiče onoga koji kaže: ''Ja nedu obožavati nikog mimo Allāha i ne du se oticati (mješati u)''es- Sa eh'' (osobe kojima su lju i pripisivali nešto o svojstava božanstva, mimo Allāha) i turbeta na kaburovima...'' i sli č no tome – takav je laž ov u izgovaranju ''L ā ilāhe illAllāh'' i nijepovjerovao u Allāha, niti je zanevjerovao u t āgūta.'' 443

Isto tako je rekao:

''...K o kaže: ''...ali se ned u isprije čavati mušricima, niti du o njima bilo šta govoriti'', nemoj misliti

da ti se time ostvaruje ulazak u islām. Naprotiv, neopho na je mržnja prema njima, mržnjaprema onima koji ih vole, kritikovanje njih (vrije đ anje) i neprijateljstvo prema njima...''

– a zatim je spomenuo ājet:

''Vi imate divan uzor u Ibr āh ī mu i onima koji su bili sa njim, ka a rekoše svom naro u: ''Mi

smo čisti (odri čemo se) o vas i o svega što obožavate mimo Allāh a. Zanevjerovali smo u vasi o čigledno de biti neprijateljstvo i mržnja izme đu nas i vas zauvijek, sve dok ne budete jedinou Allāha vjerovali''.'' 444

442 ''Ed-Durer...'' , 8/119443 ''Ed-Durer...'' , 2/121444 sūra el-Mumtehane, 4. ājet




253

''...i kada bi č ovjek rekao: ''Ja d u slijediti Vjerovjesnika, salla llāhu ‘alejhi we sellem, i on je naistini, ali se ne d u ''doticati'' Eb ū Džehla i njemu sličnih, nemam ja ništa sa njima'' – ne bi muislām bio ispravan.'' 445

Kaže šejh Muhamme ibn Ab ulWehhāb, rahimehullāh, u jednom od svojih pisama:

''Ka a to spoznate; ovi šejtā ni, od prkosnika ljudi, koji se raspravljaju o Allāhu, nakon što Mu seje odazvalo, kada vide nekog da podu čava lju e onome što im je nare io Muhamme , o šehādeta ''L ā ilāhe illAllāh'' i onome što im je zabranio, poput ''uvjerenja u dobra stvorenja'' i druge mimo njih, po č nu se raspravljati i buniti ljude. I govore: 'Kako da tekf ī rite muslimane? Kako da vrije đ ate mrtve? Porodicu toga, stanovnike Dajfa, porodicu onoga, stanovnike toga i toga'', time želed i da se ne razjasni zna č enje ''L ā ilāhe illAllāh' ' i da ne postane jasno da jeuvjerenje a obri koriste i štete, kao i dova njima – kufr koji izvo i iz vjere, pa a im lju i kažu:

''Vi ste prije toga bili neznalice. Zašto nam niste to nare đ ivali?'' ''

Kaže šejh Muhamme ibn Ab ulWehhāb, rahimehullāh:

''A ja d u vas obavijestiti o sebi. Tako mi Allāha, pored Kojeg nema nikog i ni č eg dostojnogobožavanja, ja sam bio tražio znanje i oni koji su me znali su vjerovali da imam znanja, a ja u tovrijeme nisam znao zna č enje ''L ā ilāhe illAllāh' ', niti sam znao d ī ni islām prije ovoga dobra kojegnam je Allāhukazao. Isto tako i moji šejhovi; me đ u njima nije bio nijedan koji je to znao. Pa kood u č enjaka zemlje bude tvrdio da je to znao, ili da je znao zna č enje islāma prije ovoga

vremena, ili bu e tvr io a je neko o njegovih šejhova to znao – slagao je i izmislio, zbunjujelju e i hvali se onim što nije pri njemu. Dokaz ovome je 'Ab ullāh ibn 'Is ā , od kojeg ne znamouglednijeg me đ u u č enjacima Ne ž a, niti uč enjacima 'Arida, niti drugog mjesta, a evo njegov govor d e vam do d i, inšā' Allāh. Zato, bojte se Allāha, Allāhovi robovi! Nemojte se oholiti premavašem Gospo aru, niti vašem Vjerovjesniku. Hvalite Ga, Uzvišenog, Koji vam je ukazao obro i olakšao vam onoga koji d e vas podu č iti d īnu vašeg Vjerovjesnika,salla llāhu ‘alejhi we sellem, i nemojte biti poput onih: ''...koji su Allāhovu blagodat zamijenili kufrom (nezahvalnošdu) i svojnarod doveli u ku du propasti; u žehennem u kojem de se pržiti, a ružno je on boravište. '' '' 446

Kaže šejh Muhamme ibn Ab ulWehhāb, rahimehullāh:

''Ako bi se neki mun āfiq raspravljao ( okazivao) time što je ājet objavljen u vezi k āfira, vi murecite: ''Da li je iko od u č enih, prvih i zadnjih, rekao da ti ājeti ne obuhvataju one koji urade istood musliman ā? Ko je to rekao prije tebe?'' Tako đer mu recite: 'To je o bijanje i žmā'a ummeta,

445 ''Ed-Durer...'' , 2/109446 ''Ed-Durer...'' , 10/50.-52.




254

jer je njihovo argumentiranje ājetima spuštenim zbog nevjernika u pogle u onih koji se pripisujuislāmu i isto ura e, više nego što ga je mogud e spomenuti.'' 447

Kaže šejh Muhamme bin 'Ab ulWehhāb, rahimehullāh:

''Ja d u vam spomenuti ājet iz Allāhove Knjige, u pogledu č ijeg tefs īra se složila 'ulema, i oko togada se on ti č e muslimana, te da je svako ko to uradi – k āfir, u bilo kojem vremenu. Rekao jeUzvišeni:

''Ko zanevjeruje u Allāha, nakon svog ī māna, osim ko je prisiljen, a srce mu smireno uī m ānu...'' 448 (do kraja ājeta, gdje se kaže:) '' To je zbog toga što su ali pre nost životu naovom svijetu nad ahiretom''.'' ''Pa ako je 'ulema spomenula da je on objavljen u vezi ash ābā ,kada su ih stanovnici Mekke stavljali na kušnju i spomenuli su a ka a neki ashāb izgovori rije č i širka svojim jezikom – (pa i) uz mržnju prema njemu i neprijateljstvu prema njegovimsljedbenicima, ali iz straha prema njima (ali mimo prisile) – postaje k āfirom nakon svog ī māna,kako je on a sa muwehhi om iz našeg vremena, ako to izgovori u Basri, ili el -Ahsa', ili Mekki, ili drugom mjestu zbog straha od njih, ali prije prisile. A ako takav postaje k āfirom, kakav je ondaonaj koji stane uz njih, stanuje sa njima i postane jednim od njih!? Kako je sa onim ko ihpomogne u njihovom širku i uljepšava im ga? Kako je saonim koji nare đ uje ubijanje muwehhid ā i podsti če ih a se pri ržavaju njihovog ī na? Vi, Allāh vas pomogao, razmislite o ovom ājetu i razmislite o onome povodom koga je spušten. Razmislite o i žmā'u 'uleme u njegovomtuma čenju! I razmislite o onome što se dogodilo izme đ u nas i Allāhovih neprijatelja, od kojihstalno tražimo a se vrate svojim knjigama, koje su im pri ruci (u rukama) u pogle u mes'eletekf ī ra i borbe, a on i nam se ne o azivaju, osim žaljenjem ko šejhova i slič nih njima. MolimAllāha a vas po rži u Njegovoj pravoj vjeri i a vas opskrbi ustrajnošd u na njoj. Wes-Sel āmu'alejkum we rahmetull āhi we berek ātuhu...'' 449

Kaže šejh Muhamme bin 'Ab ulWehhāb, rahimehullāh:

''A drugi ājet su rije či Uzvišenog:

447 ''Ed- Durer…'' , 10/58. i 59.448 sūra en-Nahl, 106. ājet 449 ''Ed-Durer...'' , 10/9.




255

'Ko zanevjeruje u Allāha, nakon svog ī māna, osim ko bude prisiljen, a srce mu smireno uī m ānu...' 450

Pa Allāhnije opravdao (nikoga) od njih, osim onoga koji bude prisiljen, uz to (uslov) da mu srcebude smireno u ī mānu. Što se tič e drugog mimo ovoga – takav je postao nevjernik nakon svoga

ī māna, svejedno da li on to uradio iz straha, ili ulizivanja, ili ljubavi prema svojoj domovini, ili svojoj poro ici, ili svom plemenu, ili svom imetku. Ili je to ura io iz šale ili rugih razloga, osim prisiljenog. Ājet upu d uje na to sa dva aspekta.

Prvi su Njegove rije č i: ''...osim ko je prisiljen...'' , pa nije izuzeo (drugog) osim prisiljenog. Apoznato je da č ovjek ne biva prisiljen (na ne š to drugo) , osim na jelo i govor. Što se tič e 'aq ī desrca – na nju niko ne može biti prisiljen.

Drugi (aspekt) je u Njegovim rije čima, Uzvišen neka je: '' To je zbog toga što su ali pre nostživotu na ovome svijetu na ā hiretom.''

Jasno je izrekao a ovaj kufr i kazna nije bio zbog uvjerenja, ili neznanja, ili mržnje prema vjeri, ili ljubavi prema kufru, ve d mu je povod da on u tome ime neki udio od dunj āluč kih stvari, pa mu jedao prednost nad d ī nom. A Allāh, Slavljeni i Uzvišeni, najbolje zna. Sva hvala pripa a samoAllāhu, Gospodaru svjetova, i neka je Allāhov salaw āt nad Muhammedom, njegovom porodicomi svim njegovim prijateljima. Ām ī n.'' 451

Rekao je šejh Muhamme bin 'Ab ulWehhāb , rahimehullāh, govore di o menhe žu IbnTejmijje u tekf ī ru pojedinca:

''Pogledaj njegov govor o pravljenju razlike izme đ u manje poznatih stvari (pitanja) i izme đ uonoga o č emu mi pri č amo i tekf ī ra pojedinca u tome. I razmisli kako je tekf īrio njihove glavešine,toga i toga, poimeni č no, i da je njihov riddet jasan. I razmisli kako je jasno izrekao spomeni žmā'a u vezi riddeta el-Fahra er- Rāzija od islāma, iako je on ko vaše 'uleme o č etvoriceimāma. Slaže li se ovo sa onim št o si shvatio iz njegovog govora, da pojedinac ne postajek āfirom?'' 452

Rekao je šejh Muhamme 'ibn Ab ulWehhāb, rahimehullāh:

450 sūra en-Nahl, 106. ājet451 ''Kešfuš -Šubuhāt'' sa komentarom šejha Muhamme a bin Ibrā hī ma, 131. i 132. str.452 ''Ed-Durer...'' , 10/63-73.




256

''Uzeli su svoje sve denike i monahe za gospodare (božanstva, erbā be) mimo Allāha, i Mes ī hasina Merjeminog, a nije im bilo nare đeno (ništa rugo), osim a obožavaju samo je nog Boga.Nema ostojnog obožavanja osim Njega. Slavljen neka je on, šta (Mu) pri ružuju.' ' 453

Tefs ī r ovoga ājeta, u kojem nema ništa problematič no jeste a je on (tj. širk) pokornost

učenjacima i pobožnjacima u griješenju Allāhu (u kufru i velikom širku), a ne upu d ivanjemmolitve njima, kao što ga je protumač io Allāhov Poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem 'Adiju ibnHātimu, ka a ga je upitao, rekavši: ''Ne obožavamo ih ?!'', pa mu je spomenuo da je njihov 'ibādet njima – pokornos t njima u griješenju. Riječi Uzvišenog Allāha: ''Uzeli su sve denike svoje imonahe svoje za erb ābe (gospodare) mimo Allāha...'' je protuma č io Allāhov Poslanik,salla llāhu ‘alejhi we sellem, u hadithu 'Adija ibn H ātima ovim na č emu ste vi danas u temeljima i ograncima. Ne znam a su vas na mašili za zrno gorušice... Isto tako su ga protuma č ili i mufessiri, i nije mi poznato da me đ u njima (u tom pogle u) ima razilaženja. U najljepše spa aono što je rekao Ebul -'Alijeh: ''Oni ih nisu obožavali. A a su im tonaredili – oni im se ne bi

pokorili, ve d su našli Allāhovu Knjigu, pa su rekli: ''Ne d emo ni u čemu preticati našu 'ulemu. Štonam narede – pri ržavademo ga se, a ono što nam zabrane – presta d emo...'' '' 454

Rekao je šejh Muhamme ibn Ab ulWehhāb, rahimehullāh:

''Nema razilaženja izme đ u mene i vas u tome da je obavezno slijediti u čene ka a se slože (umišljenju). Ali, problematika je u tome a li, ka a se oni razi đ u, ja moram prihvatiti istinu od onoga koji do đ e sa njom i da vratim mes'elu Allāhu i Poslaniku, povode d i se za (metodom)uč enih, ili du uzeti mišljenje nekih o njih bez okaza, smatrajud u da je istina u njegovom

mišljenju? Vi ste na ovom rugom, što je Allāh poku io i nazvao ga širkom, a to je uzimanje'uleme za ''erbabe'' (gospodare), a ja sam na prvom; njemu pozivam, na toj osnovi diskutujem.Pa ako bi istina bila kod vas – mi bismo se njoj vratili i prihvatili je od vas.'' 455

Rekao je šejh Muhamme 'ibn Ab ulWehhāb, rahimehullāh:

''O vrsta ovoga širka je ohalaljivanje ( ozvoljavanje) onoga što je Allāhzabranio (oharamio) i zabranjivanje (oharamljivanje) onoga što je Allāh ohalalio (dozvolio) i uvjerenje u to. Allāh,Uzvišeni je rekao:

453 sūra et-Tewbe, 31. ājet 454 ''Ed-Durer...'' , 1/40.455 ''Ed- Durer…'' , 1/45.




257

''Oni su, pored Allāha, uzeli sve denike svoje i monahe svoje za erb ābe (gospodare) , i Mes ī ha,sina Merjemina. A nije im nareneno (ništa rugo), osim da obožavaju jednog Boga. Nema

ostojnog obožavanja osim Njega. Slavljen neka je On, šta Mu pri ružuju.' 456

Rekao je 'Adi ibn H ātim: ''O Allāhov Poslani če, nisu ih obožavali ('ibādet im č inili)!?'' Pa mu re č eAllāhov Poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem: ''Zar im oni nisu dozvoljavali har ām, pa su im sepokoravali i zabranjivali im hal āl, pa su im se pokoravali?'' ''Jesu'', odgovori on. Re č e: ''To jenjihov 'ib ādet (njima).''

Njihovi sve d enici i monasi su njihovi u čenjaci i pobožnjaci; oni su ih uzeli za gospo are (erbābe),

ne vjeruju d i u njihov rububijjet, ve d su govorili: ''Naš i njihov Rabb je Allāh'', ali su im se pokorili uohalaljivanju onoga što je Allāh zabranio i zabranjivanju onoga što je Allāh ohalalio, a Allāhje to(pokoravanje) u č inio 'ib ādetom. Pa ko god se pokori nekom č ovjeku, u čenom, pobožnjaku ili nekom rugom u ohalaljivanju onoga što je Allāh zabranio i zabranjivanju onoga što je Allāh ohalalio i u to vjeruje svojim srcem 457 – uzeo ga je za rabba, poput onih koji su uzeli sve d enikesvoje i monahe svoje za erb ābe mimo Allāha. U isto spada (sljede di primjer) ka a su neki mušrici rekli: ''O, Muhammede, ko je ubio strv (crkotinu)?'' On odgovori: '' Allāh!'' . Rekoše: ' 'A kako ti tvoje ubijanje i ono tvojih prijatelja činiš halālom, a Allāhovo ubijanje har āmom?'' Pa je Allāh,Uzvišeni, objavio: ''I nemojte jesti ono pri čemu nije spomenuto Allāhovo ime. To je uistinu

griješenje . A šejtāni objavljuju svojim štid enicima da se s vama raspravljaju. Pa ako im sepokorite – on a ste sigurno mušrici. '' 458

Šejh Muhamme 'ibn Ab ulWehhāb, rahimehullāh, kaže:

''Znaj, Allāh ti se smilovao, da se zna č enje ''L ā ilāhe illAllāh'' sastoji od negacije i potvrde. ''L āilāhe...'' je negacija, a ' '...illAllāh'' je potvrda. Negira č etiri stvari i potvr đ uje č etiri stvari. Unegirano ulaze božanstva, tā gūti, end ādi i erb ābi (gospodari)... A erb ābi su oni koji ti daju fetwusuprotnu istini, pa im se pokoriš ( tj. na na čin koji ruši osnovu vjere) u skladu sa rije č ima

Uzvišenog:

456 sūra et-Tewbe, 31. ājet 457 Šejh ne želi a kufr u ovom širku uvjetuje nevjerničkom 'aq ī dom ili nevjerni čkim djelima srca, ve d spominje ovajdodatak govore di o stanju koje je naj češde prisutno, a sa kojim se suo čava, a jasno je iz Qur' āna i sunneta da se izvjere izlazi ne tri na čina: srcem, jezikom i djelom.458 ''Ed-Durer...'' , 2/8.




258

''Oni su, pored Allāha, uzeli sve denike svoje i monahe svoje za erb ābe (gospodare) , i Mes ī ha,sina Merjemina, a nije im bilo nare đeno (ništa rugo), osim a obožavaju samo je noga Boga.Nema ostojnoga obožavanja osim Njega. Slavljen neka je On, šta Mu pri ružuju!' '' 459

Šejh Muhamme ibn Ab ulWehhāb, rahimehullāh, je rekao:

''Kada bismo probali da nabrojimo koga su sve u č enjaci protekf ī rili, uz tvrdnju islāma, i u vezi čijeg otpa ništva i ubistva su ali fetwe – govor bi se oduljio. Ali, od posljednjih stvari koje su sedogodile je pri č a Benu 'Ubejda, kraljeva Misra i njihove skupine, koji su (za sebe) tvrdili da suehlul-bejt, klanjali žumu i žemā'at, postavili q a ije i muftije. 'Ulema se složila u pogle unjihovog kufra, riddeta i borbe protiv njih, da je njihova zemlja – zemlja rata, te da je obavezaboriti se protiv njih, makar bili prisiljeni i mrzili ih.'' 460

Šejh Muhamme ibn ‘Ab ulWehhāb, rahimehullāh, kaže:

'' Allāhov Poslanik, salla llāhu ‘alejhi we sellem je rekao: '' Onaj ko kaže 'Lā ilāhe illAllāh'' i uznevjeruje u sve ono što se obožava mimo Allāha, njegova krv i imetak su zaštideni, a njegov obračun je ko Allāha.'' Had īt h ukazuje na to da ' 'Lā ilāhe illAllāh'' sa rži termin i značenje.Ali lju i su se u tom pogle u po ijelili na tri skupine. Skupina koja je izgovorila i realizovala, znajudi da ima sv oje značenje koje je sprovela u praksu, kao i to a postoji ono što je narušava, pa su setoga sačuvali. Skupina koja je ove riječi rekla u javnosti pa su njenu očitu stranu ukrasili , ali su usebi sakrili kufr i sumnju u njih, i skupina koja ih je izgovorila ali nije djelovala po njenim

značenjima, ved je ra i la po onome što je ruši, a oni su: ''...o ni čija su jela poništena na ovomsvijetu, a misle a obro čine. '' 461 Prva skupina je spašena – to su istinski vjernici. Drugaskupina su mun āfici, ok treda pre stavlja mušrike.Tako da je ''Lā ilāhe illAllāh'' poput tvrđave,al i su na nju usmjerili katapulte o laži, bacajudi na nju kamenje sa ciljem a je sruše. Zatim semeđu njih uvukao neprijatelj i oteo im značenje, a ostavio im je samo vanjski izgled. U had īthu je

ošlo: '' Allāh ne gle a u vaše izgle e i vaša tijela , nego gleda u vaša srca i jela. '' Oni suo uzeli značenje ''Lā ilāhe illAllāh'', pa je sa njima ostalo samo '' klaptanje'' jezikom i ''hripanje'' slovima. A to je samo spomen tvrđave, ali ne i tvrđava. Pa isto kao što spomen vatre ne prži, niti spomen vod e može potopiti, spomen hljeba ne može zasititi, spomen sablje ne može presjedi,isto tako i spomen tvrđave ne može zaštititi. Samo izgovaranje je ''kora'', a značenje koje se traži je '' srž '' ili je izgovaranje školjka, a značenje biser. Pa šta de koristi ti kora, ako nema srži?! Šta dekoristiti školjka, ako je izgubljen biser?! ''L ā il āhe illAllāh'', sa svojim značenjem, je poput uše u

459 ''Ed-Durer...'' , 2/122460 ''Mu'ellefatu Šejhil -Isl ām Muhammed... er-Res ā'iluš -Šahsijje'' , 5. dio, 220. str.461 sūra el-Kehf, 104. ājet




259

o nosu na tijelo. Tijelo nede imati koristi ako nema uše, isto tako nede biti koristi o ove riječi ako ne bude njenog značenja. '' 462

Imām Muhammed bin 'AbdulWeh hāb, rahimehullāhu te 'ā l ā, kaže:

''Znaj, Allāh ti se smilovao, da Allāhova vjera biva: Na srcu sa ubjeđenjem, sa ljubavlju i mržnjom. Na jeziku izgovaranjem, i izbjegavanjem izgovaranja kufra. A u ovima bivaobavljanjem ruknova islama, izbjegavanjem jela ra i kojih se čini kufr. Pa, ako bilo šta o ovotroje ne ostaje, on a je čovjek počinio kufr i otpao je o islama.

Primjer srčanih jela je, kao a misli kako je vedina lju i u pravu zbog svog ubjeđenja u pogle uživih i mrtvih, navo edi okaz kako je vedina lju i u tome. On je kafir koji smatra Vjerovjesnika ,lažovom, makar on to i ne izgovorio svojim jezikom i ne jelovao osim sa tevhi om. Isto tako akoposumnja, ne znajudi sa kime je istina, on, iako nije smatrao Vjerovjesnika , lažovom, isto tako

ga nije ni potvr io. Nego kaže: 'Valj a de Allāhpojasniti istinu'. Dakle, kao da je u sumnji, on kaotakav je murted (otpadnik ili heretik), makar i ne izgovarao osim tevhid.

Primjer jezika je, da povjeruje u istinu i da je voli, da negira kufr i da ga mrzi, ali da govori kakobi se o vorio stanovnicima Ihsae, stanovnicima Mekke i rugim, ra i njihovog položaja, bojedi se od njihovog zla. Ako napiše govor u kojem irektno hvali njih i ono na čemu su oni, ili aspomene a se ostavio onoga na čemu je bio, misledi time a de ih prevariti, ubjeđen u svomsrcu a mu to nede naštetiti, ovo je takođe o vi ova njegove zanesenosti i obmanjenosti.

To j e značenje Allāhovih riječi:

''Onoga koji zaniječe Allāha nakon što je u Njega vjerovao – osim ako na to bude primoran, asrce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allāhova kazna. One koji otvore svoja prsa kufru stidi desr žba Allāhova i njih čeka patnja velika, zato što više vole život na ovom nego na onomsvijetu.'' 463

462 ''Ed-Durerus-Senijje'' , 2/22.463 sūra en-Nahl, 106. i 107 . ājet




260

Onaj ko spozna ovo, uvi jede a je opasnost ogromna i žestoka, uvi jede veličinu potrebe zapo učavanjem i opominjanjem. Ovo je značenje njegovih riječi ubjeđenost u otpa ništvo,govorom, ubjeđenošdu, sumnjom ili jelom, a Allāhnajbolje zna.'' 464

Šejh imām Muhammed bin 'AbdulWeh hāb, rahimehullāh, kaže:

''Isl ām kao vjera nede biti valjana ko osobe, osim sa o ricanjem o ovih, tj. svih taguta koji seobožavaju mimo Allāha i njihovog proglašavanja nevjernicima. Kao što Uzvišeni kaže:

"Onaj ko ne vjeruje u tāgūta , a vjeruje u Allāha, rži se za najčvršdu vezu."465 '' 466

Šejh Muhamme bin 'Abdul Wehhāb kaže:

"A ti kome je Allāhpodario blagodat isl āma i koji si spoznao da nema drugog boga osim Allāha,nemoj misliti da, ako kažeš: ' ' Ovo je istina i ja se klonim svakog mimo Njega, ali se nedusuprostaviti mušricima, niti du o njima išta govoriti ', n emoj misliti a deš na taj način postidi svoj ulazak u isl ām. Naprotiv, mora postojati mržnja protiv njih, protiv onih koji njih vole, njihovokuđenje i iskazivanje neprijateljstva protiv njih. Kao što su tvoj otac Ibrāhī m, i oni koji su sa njim,rekli:

"Mi s vama nemamo ništa, a ni s onim što vi, umjesto Allāha, obožavate, mi vas seo ričemo, i neprijateljstvo i mržnja de se između nas stalno javljati sve ok ne bu ete uAllāha, Njega Jedinog, vjerovali!" 467

Ili ka a Uzvišeni kaže:

"Onaj ko ne vjeruje u tāgūt a, a vjeruje u Allāha, rži se za najčvršdu vezu".468

464 ''Ed-Durerus-Senijje...'' , 10/87. i 88.465 sūra e l-Beqare, 256 . ājet 466 ''Ed-Durerus-Senijje...'' , 10/53.467 sūra el-Mumtehine, 4 . ājet




261

I kaže:

"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: '' Allāhu 'ib ādet činite, a tāgū ta se klonite!" '' 469

Ako bi čovjek rekao: 'Ja slijedim Vjerovjesnika , i on je na istini, ali se nedu protiviti Lātu, Uzz ā΄u,nedu se protiviti Ebū Džehlu i njemu sličnima, kakve ja imam veze sa njima?', njegov isl ām nedebiti valjan.'' 470

Šejh Muhamme bin 'Abdul Wehhāb , rahimehullāh, kaže:

''Znaj da je Bog (onaj koji je) obožavani. Ovo je tefsī r za ovaj termin po konsenzusu svihučenjaka. Onaj ko nešto obožava , on je to uzeo kao svog boga mimo Allāha. Dok je sve to

neistina osim jednog boga, a to je Allāh, Jedini, neka je slavljen, veličan i visoko uz ignut.'' 471

Šejh Muhamme bin 'Abdul Wehhāb kaže:

''Znaj da se 'ib ā et ne može nazvati 'ibādetom osim sa tewh ī dom, i sto kao što se namā z nemože nazvati namāzom osim sa ab estom. Pa ako se širk uvuče u 'ibādet, on de ga pokvariti.Isto kao što puštanje vjetra ili slično, kvar i ab est. Kao što Uzvišeni kaže:

"Mnogobošci nisu ostojni Allāhove žamije o ržavati ka sami priznaju a su nevjernici.jela njihova de se poništiti i u vatri de vječno ostati." 472

Ako znaš a širk kvari 'ibā et ka a se pomiješa sa njim i a poništava jela, te a je onome ko toučini vječni boravak među stanovnicima v atre, znadeš a ti je to najbitnije spoznati, ne bi li teAllāh spasio iz ove mreže, a to je o činjenj a širka Njemu." 473

Šejh Muhamme bin 'AbdulWeh hāb, rahimehullāhu te 'ālā , kaže:

468 sūra el-Beqare, 256 . ājet 469 sūra en-Nahl, 36 . ājet 470 ''Ed-Durerus-Senijje...'' , 2/109.471 '' Me žmū' atu Res ā' il wel-Mes ā' il Ne ž ij je'' , 4/16.472 sūra et-Tewbe, 17 . ājet 473 ''Ed-Durerus-Senijje...'' , 2/23.




262

'' Nede valjati vjera ko je nog čovjeka, makar ispoljio tewhī d Allāhu i ostavio širk, sve ok nebu e iskazao svoje neprijateljstvo mušricima, zatim ispoljavanje tog neprijateljstva i mržnje.'' 474

Takođe, šejh Muhammed bin 'AbdulWeh hāb, rahimehullāh, kaže:

''Oni koji potvrde da je tewh ī najveda između najvedih osnovā, pa se raziđe oko toga a li demose boriti protiv onih koji ga ne zapostave izgovarajudi ''Lā il āhe ill Allāh'' i pripiše se vjeri, on ademo at i da se presudi po Allāhovoj Knjizi između njih. Allāh kaže:

"I borite se protiv njih dok fitna (širk) ne iščezne i ok samo Allāhova vjera ne ostane." 475

I kaže:

"...on a ubijajte mnogobošce g je go ih nađete." 476

Šejh Muhamme bin 'AbdulWeh hāb, rahimehullāhu te 'ālā , kaže:

'' Ako si svjestan a čovjek može počiniti kufr ra i je ne riječi koju izrekne svojim jezikom, amož a je izrekne i ne znajudi njeno značenje, on a nema oprav anja za neznanje. A mož a jeizgovara misledi a de ga ona približiti Allāhu. Posebno je bitno naglasiti to ako ti je Allāh

po ario shvatanje priče koju je Allāh ispričao o Musāovom narodu. Pored njihovog obročinstvai jela, oni su mu ošli i rekli:

"... rekoše: ' 'Napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove! '' ''Vi ste, uistinu, narod kojinema pameti!'' – reče on. '' 477

Ovog trenutka se tvoj strah i želja povedaju kako bi se sačuvao o ovakve i sličnih situacija.'' 478

I na kraju: Hvala Allāhu, Gospodaru svih svjetova!

474 ''Ed-Durerus-Senijje...'' , 8/338.475 sūra e l-Enf āl, 39 . ājet 476 sūra e t-Tewbe, 5 . ājet 477 sūra e l-E'rāf, 138 . ājet 478 ''Ed-Durerus-Senijje...'' , 1/71.






264

(15) O TEWHIDU I ODSUTNOSTI VJERE ................................................................................................................. 30

(16) O OBJAŠNJENJU OKAZA U POGLE U NEGIRANJA PRI RUŽIVANJA............................................................. 32

(17) O ŠEFĀ'ATU (ZAGOVARANJU)....................................................................................................................... 33

(18) O TOME A SE JELA VRE NUJU PO ZAVRŠETKU,........................................................................................ 35

TE O ŠTETI VELIČANJA PRE AKA I VELIKANA....................................................................................................... 35

(19) O TOME DA JE UZROK KUFRA SINOVA ADEMOVIH ....................................................................................... 36

I NAPUŠTANJA NJIHOVE VJERE – PRETJERIVANJE U VELIČANJU OBRIH LJU I.................................................... 36

(20) O TOME ŠTA JE PRENESENO O TEŠKOM UPOZORENJU ONOME KO OBOŽAVA ALLĀHA KO MEZARA NEOBROG ČOVJEKA, PA KAKO JE TEK (TEŠKO UPOZORENJE) AKO OBOŽAVA ONOG KO JE U KABURU.................. 38

(21) O TOME DA PRETJERIVANJE U POGLEDU MEZARA DOBRIH LJUDI ................................................................ 40

PRETVARA ISTE U KIPOVE KOJI SE OBOŽAVAJU MIMO ALLĀHA........................................................................... 40

(22) O VJEROVJESNIKOVOJ, salla llāhu ‘alejhi we sellem , ZAŠTITI TEWHI A......................................................... 41

I NJEGOVOM ZATVARANJU SVIH PUTEVA KOJI VO E ŠIRKU................................................................................ 41

(23) O TOME ŠTA SE PRENOSI U VEZI S TIM A DE NEKI IZ OVOG UMMETA OBOŽAVATI KIPOVE....................... 42

(24) O SIHRU ........................................................................................................................................................ 44

(25) NEKE VRSTE SIHRA ........................................................................................................................................ 46

(26) O PROROCIMA I NJIMA SLIČNIM................................................................................................................... 47

(27) O NUŠREU (VRAČANJU) U SVRHU LIJEČENJA................................................................................................ 48

(28) O TETAJJURU (OPTIMIZMU I PESIMIZMU NA OSNOVU PTICA I OSTALOG) .................................................... 49

(29) O ASTROLOGIJI ............................................................................................................................................. 51

(30) TRAŽENJE KIŠE NA OSNOVU POLOŽAJA MJESECA......................................................................................... 52

(31) AKO NEKO UZME SUDRUGA PREMA KOME JE NJEGOVA LJUBAV ................................................................. 53

JE NAKA LJUBAVI PREMA ALLĀHU, TO JE VELIKI ŠIRK......................................................................................... 53

(32) UVJERENJE SLABI I JAČA ................................................................................................................................ 55

(33) TEWEKKUL (OSLANJANJE NA ALLĀHA).......................................................................................................... 56




265

JESTE JE AN O UVJETA ĪMĀNA (VJEROVANJA).................................................................................................. 56

(34) PRIJETNJA ONOME KO SE NE BOJI ALLĀHOVE ZAMKE................................................................................... 57

(35) SASTAVNI IO VJEROVANJA U ALLĀHA JE STRPLJENJE NA ALLĀHOVIM O RE BAMA................................. 58

(36) O RIJĀ'U (PRETVARANJU)............................................................................................................................. 59

(37) U ŠIRK SE UBRAJA I ČOVJEKOVA NAMJERA................................................................................................... 60

A SVOJIM RA OM ZASLUŽI OVAJ SVIJET........................................................................................................... 60

(38) KO POSLUŠA UČENE I VOĐE U ZABRANJIVANJU ONOGA ŠTO JE ALLĀH OPUSTIO I U OPUŠTANJU ONŠTO JE ALLĀH ZABRANIO – UZEO IH JE ZA SVOJE BOGOVE MIMO ALLĀHA.......................................................... 61

(39) POTPUNO VJEROVANJE NEDE POSTIDI NIKO SVE OK NJEGOVE STRASTI I ŽELJE NE BU U U SKLA U SS ČIME JE OŠAO ALLĀHOV POSLANIK,salla llāhu ‘alejhi we sellem .................................................................... 62

(40) O ONOME KO ZANIJEČE NEŠTO O IMENA I SVOJSTAVA.............................................................................. 64

(41) SPOZNAJA BLAGODATI I NJENO NIJEKANJE .................................................................................................. 65

(42) ZAKLINJANJE NEKIM MIMO ALLĀHA JE ŠIRK................................................................................................. 66

(43) O TOME A NEKI NE PRIHVATAJU I KA A IM SE ZAKUNEŠ ALLĀHOM.......................................................... 67

(44) RIJEČI: ''ŠTO JE HTIO ALLĀH I TI''................................................................................................................... 68

(45) ONAJ KO PSUJE VRIJEME ON VRIJEĐA ALLĀHA............................................................................................. 69

(46) NAZIVANJE NEKOGA VRHOVNIM SUCEM I TOME SLIČNO............................................................................. 70

(47) POŠTOVANJE IMENA ALLĀHA UZVIŠENOG I PROMJENA IMENA ZBOG TOGA............................................... 71

(48) KO SE ŠALI I ISMIJAVA SA NEČIM U ČEMU SE SPOMINJE ALLĀHOVO IME, ILI SA QUR'ANOM, ILI SAPOSLANIKOM, salla llāhu ‘alejhi we sellem – ON JE NEVJERNIK ........................................................................... 72

(49) O ISTICANJU BLAGO ATI ALLĀHA UZVIŠENOG............................................................................................. 73

I POKUĐENOSTI NJIHOVOG NEGIRANJA.............................................................................................................. 73

(50) ZABRANA SVAKOG IMENA KOJIM SE IZRAŽAVA........................................................................................... 76

ROBOVANJE NEKOM RUGOM MIMO ALLĀHA................................................................................................... 76

(51) UPUDIVANJE OVE ALLĀHU NJEGOVIM LIJEPIM IMENIMA I NAPUŠTANJE ONIH KOJI SE SUPROTSTAVLNEZNALICA I NEVJERNIKA .................................................................................................................................... 77

(52) NE KAŽE SE: ''NEKA JE SELAM NA ALLĀHA''................................................................................................... 78




266

(53) O RIJEČIMA: O ALLĀHU, OPROSTI MI AKO HODEŠ......................................................................................... 79

(54) NEKA NIKO NE GOVORI: ''MOJ ROB I ROBINJA'' ............................................................................................ 80

(55) NE O BIJA SE ONAJ KO ZAMOLI NEKOGA ALLĀHOVIM IMENOM................................................................. 81

(56) NE MOLI SE ALLĀHOVIM LICEM BILO ŠTA RUGO OSIM ŽENNETA............................................................. 82

(57) O GOVORU ''DA SAM URADIO TAKO I TAKO BILO BI TAKO I TAKO'' .............................................................. 83

(58) ZABRANA DA SE PSUJE VJETAR ..................................................................................................................... 84

(59) O ALLĀHU LOŠE MISLE SAMO LICEMJERI I MUŠRICI. O TOGA DE BITI SPAŠEN SAMO ONAJ KO SPOZNAALLĀHA, NJEGOVA LIJEPA IMENA I SVOJSTVA..................................................................................................... 85

(60) O ONIMA KOJI NIJEČU QA ER (O REĐENJE)................................................................................................ 87

(61) O ONIMA KOJI CRTAJU I VAJAJU ................................................................................................................... 88

(62) O ČESTOM ZAKLINJANJU.............................................................................................................................. 89

(63) O AVANJU ALLĀHOVOG JAMSTVA I JAMSTVA NJEGOVOG VJEROVJESNIKA,.............................................. 90

salla llāhu ‘alejhi we sellem .................................................................................................................................. 90

(64) ZAKLINJANJE ALLĀHOM ( A ON NEDE RUGIMA ATI TO I TO)................................................................... 91

(65) NE MOLI SE ALLĀH A SE ZAUZIMA KO SVOJIH STVORENJA....................................................................... 92

(66) VJEROVJESNIKOVA, salla llāhu ‘alejhi we sellem, ZAŠTITA GRANICA TEWHI A I NJEGOVO ZATVARANJE SVIHPUTEVA KOJI VO E ŠIRKU.................................................................................................................................... 93

(67) O RIJEČIMA ALLĀHA UZVIŠENOG:''ONI NE VELIČAJU ALLĀHA ONAKO KAKO GA TREBA VELIČATI; A ZSVA BIDE U ŠACI NJEGOVOJ NA AN KIJAMETA''................................................................................................. 94

OTKLANJANJE SUMNJI ....................................................................................................................... 97

ČETIRI PRAVILA................................................................................................................................ 125

ŠEST NAČELA...................................................................................................................................... 132

TRI OSNOVNA NA ČELA.................................................................................................................... 137

OBAVEZE KOJE JE DUŽAN SPOZNATI SVAKI MUSLIMAN I MUSLIMANKA ..................... 157

Tri načela koja je obavezan spoznati svaki musliman i muslimanka ................................................................... 158




267

Vjera se temelji na dvome ................................................................................................................................. 158

Uslovi ispravnosti riječi ''Lā ilāhe illAllāh'' .......................................................................................................... 158

okazi za ove uslove iz Qur'āna i sunneta .......................................................................................................... 159

DJELA KOJA IZVODE IZ VJERE ............................................................................................................................. 165

Tewhī se ijeli na tri vrste: ............................................................................................................................... 168

Suprotnost tewhī u je širk ................................................................................................................................. 169

Kufr (nevjerstvo) se dijeli na dvije vrste ............................................................................................................. 172

Vrste nifāqa (licemjerstva) ................................................................................................................................. 174

Značenje tāgūta i njegove vrste ......................................................................................................................... 174

ŠEST VAŽNIH DETALJAIZ SĪRE (ŽIVOTOPISA) POSLANIKA, SALLA LLĀHU ‘ALEJHI WE SELLEM ................................................................................................................................................. 179

Prvi detalj .......................................................................................................................................................... 180

Drugi detalj ........................................................................................................................................................ 182

Tredi etalj......................................................................................................................................................... 183

Četvrti etalj ...................................................................................................................................................... 184

Peti detalj .......................................................................................................................................................... 185

Šesti etalj ......................................................................................................................................................... 187

BLAGODAT ISLĀMA......................................................................................................................... 191

Poglavlje o obaveznosti islāma: ......................................................................................................................... 192

Poglavlje o tumačenju islāma: ........................................................................................................................... 194

Poglavlje o Allāhovom Govoru: "A onaj ko traži rugu vjeru mimo islāma, nede mu biti primljena."................. 195

Obaveznost isključivog slijeđenja Allāhovog Poslanika, salla llāhu ‘alejhi we sellem , mimo bilo koga drugog osimnjega .................................................................................................................................................................. 196

Poglavlje o tome šta je ošlo u vezi onoga ko poziva u neku rugu a'wu mimo a'we islāma ......................... 197

Obaveznost ulaska u islām potpuno i ostavljanje onoga što je mimo islāma... .................................................. 198




Poglavlje: Šta je ošlo u vezi sa tim a su novotarije gore o velikih grijeha... ................................................... 199

Poglavlje: Šta je ošlo o tome a je Allāh otežao pokajanje novotaru ............................................................... 200

Poglavlj e o Allāhovom Govoru: "O vi kojima je ata Knjiga, zašto se raspravljate o Ibrāhīmu"... ....................... 201

Documents

Mekteba šejha Muhammeda bin Abdulwehhaba