Životu Muhammeda s.a.v.s

IVOTMUHAMMEDA

s.a.v.s.

HAZRETI MIRZA BAIR-UD-DIN MAHMUD AHMAD

IVOT MUHAMMEDA s.a.v.s.Bosanski prijevodLIFE OF MUHAMMADSA

Bosnian translation

Hazreti Mirza Bair-ud-din Mahmud Ahmad

Prevodilac / Translated by:Fahrija AvdiPregled teksta / Text review:Wasim Ahmad

Prvo izdanje / First editionOctober 2012 ISLAM INTERNATIONAL PUBLICATION LIMITED

Izdava / Published by:Verlag der IslamGenfer str. 11, 60437 Frankfurt am Main, Germany

ISBN: 978-3-932244-06-3

Ovo je dio knjige Uvod u prouavanje asnog Kurana i objavljen je odvojeno na zahtjev itaoca. Prethodno je objavljen nekoliko puta u raznim zemljama.

Ovu knjigu moete dobiti na slijedeoj adresi:Available from the following:

Mesdid Baitul-IslamAhmadija muslimanski dematTuzlanska 1b, 71000 Sarajevo, Bosna i HercegovinaTel/Fax.: 00387-33-612612www.ahmadija.ba, www.alislam.orge-mail: [email protected]

Nijedan dio ove knjige ne moe biti ponovno nainjen u bilo kojoj formi bez prethodne dozvole izdavaa, osim za navode kratkih dijelova u kritici.

O AUTORU

Obeani sin r.a. Obeanog Mesije i Mahdija a.s.; jasan znak Allaha, Svemogueg; Boija rije, iji je dolazak najavio asni poslanik Muhammed s.a.v.s. i Obeani Mesija a.s., kao i drugi poslanici; zvijezda u duhovnom svodu kakvu svijet mora ekati stoljeima da se pojavi; Boiji ovjek, okrunjen duhovnim oreolom koji zrai tako sjajnim zrakama svjetla, da mogu usaditi duhovni ivot njegovim sljedbenicima i zadrati panju onih koji nisu imali sreu da ga prate; govornik tako fenomenalnog kvaliteta da su njegovi govori publiku zadravali satima, na kii ili suncu, duboko u no, njegove rijei su tekle kao med, dolazile do njihovih uiju, dodirivale dubinu njihove due, davale im znanje i oivljavale njihovu vjeru; okean boanskog i svjetovnog znanja; glas sazrio s godinama, tako da govori koherentno i teno; bez ikakve sumnje, najvei genij 20. stoljea; ovjek sjajne inteligencije i pamenja; primjer kvaliteta liderstva; onaj ija svestranost ne moe biti shvaena Hazreti Mirza Bair-ud-din Mahmud Ahmad r.a. (1889-1965), Muslih Mau'ud (Obeani reformator) bio je najstariji sin i drugi nasljednik (halifa) Obeanog Mesije a.s.Preuzeo je Ahmadija demat u mladosti, sa 24 godine, kada je Demat jo bio u svojim poecima i razvijao ga do najboljeg doba, vie od 50 godina, svojim duhovnim usmjerenjima, molitvama, suzama, radom i krvlju. Ne samo da je utvrdio temelje zajednice koje je ostavio Obeani Mesija a.s., nego

je proirio strukturu Demata pokretanjem razliitih ema, organizacija i programa, crpei inspiraciju od Obeanog Mesije a.s. i pod Boijim uputstvima. Njegova najvea briga, kojoj je posvetio cijeli svoj ivot, bilo je da zavri misiju Obeanog Mesije teki zadatak irenja poruke istinskog Islama u svoj njegovoj istoi ostatku svijeta. Da bi ovo postigao, zapoeo je Tahrik-e-Jadid kroz koji je irio, i kroz koji se i dalje iri, misionarski rad irom svijeta. Njegova brza inteligencija, otri intelekt, duboko i opseno kolovanje i iznad svega, njegovo od Boga dato znanje, omoguilo mu je da napravi veliki broj djela: zapisa, govora itd. Njegov opus je tako veliki da e trebati mnogo godina da se publicira i predstavi.

Kada je Obeani Mesija a.s. arko molio Boga da mu da znak podrke za Islam, Allah mu je poslao vijest o njegovom sinu i rekao:

...On e biti ekstremno inteligentan... bit e ispunjen svjetovnim i duhovnim znanjem... Sin, uitak srca, visokog nivoa, plemenit; manifestacija Prvog i Posljednjeg, Istine i Visine; kao da je Allah siao s neba. Svjetlost dolazi. Mi emo uliti na duh u njega... (Objava od 20. Februara 1886.)*

* Prevod sa urdu jezika od gospodina Muhammada Zafrullah Khana u njegovom en-gleskom prevodu Tadhkire knjige koja sadri snove, vizije i usmene objave koje je primio Obeani Mesija a.s. (izdava)

SADRAJ

ARABIJA U VRIJEME POSLANIKOVOG ROENJA . . . . . . . . . . . . . . . . . .1POSLANIKOV BRAK SA HATIDOM. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7POSLANIK PRIMA SVOJU PRVU OBJAVU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9PRVE PRISTALICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .11PROGANJANJE VJERNIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .12PORUKA ISLAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18SELIDBA U ABESINIJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21OMER PRIMA ISLAM. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .23BOJKOT MUSLIMANA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .25POSLANIK IDE U TAIF . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27ISLAM SE IRI U MEDINU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .31DUHOVNO PUTOVANJE ISRA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33PREDSKAZANJE O POBJEDI RIMLJANA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33PRVI ZAVJET AKABE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36HIDRA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .38SURAKA U POTJERI ZA POSLANIKOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40POSLANIK STIE U MEDINU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .42ABU-EJUB ANSARI KAO POSLANIKOV DOMAIN . . . . . . . . . . . . . . . .44SVJEDOENJE ANASA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .45DOLAZAK POSLANIKOVIH UKUANA IZ MEKE I . . . . . . . . . . . . . . . . .46TEMELJ ZA DAMIJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46NESIGURAN IVOT U MEDINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46ZLE NAMJERE MEKANLIJA PROTIV MUSLIMANA . . . . . . . . . . . . . . . .47VEZA BRATSTVA IZMEU ANSARI I MUHADIRA . . . . . . . . . . . . . . . .48SPORAZUM IZMEU RAZNIH PLEMENA MEDINE . . . . . . . . . . . . . . .49POETAK NOVE SMUTNJE MEKANLIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .52MEKANLIJE SE PRIPREMAJU DA NAPADNU MEDINU. . . . . . . . . . . . .52ODBRAMBENI PLAN ASNOG POSLANIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53TEMELJ ISLAMSKE VLADE U MEDINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54BITKA NA BEDRU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .55ISPUNJENO VELIANSTVENO PREDSKAZANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . .61

BITKA NA UHUDU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .64POBJEDA PREOKRENUTA U PORAZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .67GLASINE O POSLANIKOVOJ SMRTI STIGLE U MEDINU . . . . . . . . . . . .72ZABRANA ALKOHOLA I NJEN EFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .75ZLI PLANOVI NEPRIJATELJA POSLIJE UHUDA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .77DOGAAJ O UBISTVU 70 HAFIZA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80SUKOB SA BANU-MUSTALIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82NAPAD CIJELE ARABIJE NA MEDINU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .84BITKA NA HENDEKU (KOD ROVA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85BORBA PROTIV VELIKE NADMOI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87IZDAJA BANU-KURAIZA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .90RAZILAENJE SAVEZNIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .98PLAN NAPADA BANU-KURAIZA I NJIHOV NEUSPJEH . . . . . . . . . . . . .98KAZNA BANU-KURAIZA ZA NJIHOVU IZDAJU . . . . . . . . . . . . . . . . . 100SADOVA PRESUDA U SKLADU S BIBLIJOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103JE LI POSLANIK NASTOJAO NASTAVITI RATOVANJE?. . . . . . . . . . . . 106UENJE JUDAIZMA I KRANSTVA O RATU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108UENJE ISLAMA O RATU I MIRU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110POSLANIKOVE UPUTE O RATU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120NAPADI NEVJERNIKA POSLIJE BITKE KOD ROVA . . . . . . . . . . . . . . . 122POSLANIK ODLAZI ZA MEKU SA HILJADU PET STOTINA DRUGOVA . 124UGOVOR NA HUDEBIJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127POSLANIKOVA PISMA RAZNIM KRALJEVIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . 130PISMO KRALJU IRANA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136PISMO KRALJU NEGUSU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138PISMO KRALJU EGIPTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140PISMO POGLAVICI BAHRAINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142PAD KAIBARA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144ISPUNJENJE POSLANIKOVE VIZIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148BITKA MUTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151POSLANIK MARIRA U POBJEDU NA MEKU SA DESET HILJADA SLJEDBENIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155PAD MEKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158POSLANIK ULAZI U MEKU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160

KABA OIENA OD KIPOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166POSLANIK OPRATA SVOJIM NEPRIJATELJIMA . . . . . . . . . . . . . . . . 168IKRAMA POSTAJE MUSLIMAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169BITKA NA HUNEINU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172BOIJI POSLANIK VAS POZIVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173ZAKLETI NEPRIJATELJ POSTAJE PREDANI SLJEDBENIK . . . . . . . . . . 177POSLANIK DIJELI RATNI PLIJEN. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178SPLETKARENJA ABU-AMIRA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180EKSPEDICIJA TABUKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181POSLJEDNJI HAD I HUTBA ASNOG POSLANIKA. . . . . . . . . . . . . . 184POSLANIK DAJE NAGOVJETAJ O SVOJOJ SMRTI . . . . . . . . . . . . . . 189POSLANIKOVI ZADNJI DANI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191POSLANIK UMIRE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193STANJE POSLANIKOVIH SLJEDBENIKA POSLIJE NJEGOVE SMRTI . 194POSLANIKOVA LINOST I KARAKTER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197POSLANIKOVA ISTOA UMA I ISTOA TIJELA . . . . . . . . . . . . . . . 198POSLANIKOV JEDNOSTAVAN IVOT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199ODNOS S BOGOM. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205OSUIVANJE POKORE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213ODNOS PREMA SVOJIM ENAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214NJEGOVE VISOKE MORALNE VRLINE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215UZDRANOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217PRAVEDNO I POTENO POSTUPANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218POTOVANJE PREMA SIROMANIM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221UVANJE IMETKA SIROMANIH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224TRETMAN PREMA SLUGAMA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225POSTUPANJE PREMA ENAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226STAV PREMA MRTVIM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230POSTUPANJE PREMA KOMIJAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230POSTUPANJE PREMA RODBINI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231BRIGA O DOBROM DRUTVU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234BRIGA O VJERI LJUDI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235SKRIVANJE MAHANA DRUGIH LJUDI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235STRPLJENJE U NEVOLJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238

MEUSOBNA SARADNJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239ISTINOLJUBIVOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240ZNATIELJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241OSUDA VARANJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242PESIMIZAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242LJUBAV PREMA IVOTINJAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243TOLERANTNOST U RELIGIJSKIM STVARIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244HRABROST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244LJUBAZNOST PREMA NEUKIM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245ISPUNJAVANJE ZAVJETA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245POTOVANJE PREMA ONIMA KOJI SLUE OVJEANSTVU . . . . . . 246IVOT POSLANIKA JE OTVORENA KNJIGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246

1IVOT MUHAMMEDA s.A.V.s.

IVOT MUHAMMEDA s.a.v.s.

ARABIJA U VRIJEME POSLANIKOVOG ROENJA

Poslanik je roen u Meki u augustu 570. A.D. Dato mu je ime Muhammed, to znai hvale vrijedan. Da bismo razumjeli njegov ivot i karakter, moramo imati neku predstavu o uvjetima koji su vladali u vrijeme njegovog roenja.Kad je roen, skoro u cijeloj Arabiji se vjerovalo u idolopoklonstvo. Arapi su pratili svoje porijeklo do Ibrahima. Oni su znali da je Ibrahim vjerovao u Boije Jedinstvo i nije bio idolopoklonik. Uprkos ovome, oni su prihvatili idolopoklonstvo i inili su irk (pripisivanje partnera Bogu). U odbrani svojih vjerovanja rekli su da neki ljudi imaju istaknut kontakt s Bogom; da je njihovo posredovanje u ime drugih primljeno kod Boga; da je teko za obina ljudska bia da steknu blizinu Bogu, nego moraju imati druge da posreduju za njih kako bi stekli Boije zadovoljstvo i pomo. Tako su bili u stanju da spoje svoje potovanje prema Ibrahimu sa svojim idolopoklonikim vjerovanjima. Govorili su da je Ibrahim bio sveti ovjek. On je bio u stanju da se priblii Bogu bez posredovanja, dok obine Mekanlije to nisu mogli. Zato su ljudi Meke napravili kipove svetih i bogobojaznih osoba i njih su oboavali i njima su prinosili rtve s ciljem da kroz njih steknu Boije zadovoljstvo. Ovaj stav je bio primitivan, nelogian i pun mahana. Ali Mekanlije se nisu brinuli zbog ovoga. Oni dugo

2vremena nisu imali uitelja Boijeg Jedinstva i idolopoklonstvo se, kad je jednom uhvatilo korijen, irilo i nije znalo za granice; broj bogova je poeo rasti. U vrijeme Poslanikovog roenja, kau da je u Kabi, asnoj damiji cijelog islama i kui oboavanja koju je izgradio Ibrahim i njegov sin Ismail, bilo 360 kipova. Izgleda da su za svaki dan lunarnog kalendara Mekanlije imali kipa. U drugim velikim centrima bili su drugi kipovi, tako da moemo rei da je svaki dio Arabije zakoraio u idolopoklonstvo. Arapi su bili predani kulturi govora. Oni su bili jako zainteresovani za svoj govorni jezik i revnosno ga njegovali. Njihove intelektualne ambicije, meutim, bile su oskudne. Oni nisu nita znali o historiji, geografiji, matematici itd. No, poto su bili ljudi pustinje i morali su nai svoj izlaz u pustinji bez pomoi oznaka, morali su razviti duboki interes za astronomiju. U cijeloj Arabiji nije bilo ni jedne kole. Kau da je u cijeloj Meki samo mali broj pojedinaca mogao itati i pisati.S moralne take gledita, Arapi su bili puni proturjenosti. Patili su od nekih krajnjih moralnih grijeha, ali su u isto vrijeme imali i neke dobre odlike. Bili su predani pretjeranom piu. Biti pijan i podivljati pod djelovanjem alkohola za njih je bilo vrlina, a ne porok. Gospodin je bio onaj ko zabavlja svoje prijatelje i komije na pijankama. Bogati ljudi bi odravali skup pijanenja bar pet puta na dan. Kockanje je bio njihov nacionalni sport. No, oni su od toga napravili naroitu umjetnost. Nisu kockali da bi postali bogati. Od pobjednika se oekivao odreen broj zabava za prijatelje. U vrijeme rata kroz kockanje su skupljani doprinosi. ak i danas imamo instituciju nagrada da bi se skupio novac za rat. Evropljani i Amerikanci trebaju znati da su ovu tradiciju izumili Arapi i trebaju zapamtiti da u ovome samo oponaaju Arape. Kad bi izbio rat, arapska plemena bi odravala proslave kockanja. Ko god bi pobijedio, trebao je snositi vei dio trokova rata.O lahkoama civilizovanog ivota Arapi nisu nita znali. Njihovo


glavno zanimanje bila je trgovina i zato su slali svoje karavane na udaljena mjesta, kao to je Abesinija, Sirija, Palestina i ak Indija. Bogati meu njima bili su veliki ljubitelji indijskih sablji. Potrebnu odjeu dobavljali su uglavnom iz Jemena i Sirije. Gradovi su bili trgovaki centri. Ostatak Arabije, osim Jemena i nekih sjevernih dijelova, inili su beduini. Oni nisu imali stalnog boravita ili mjesta stanovanja. Ova plemena su podijelila zemlju meu sobom tako da su se lanovi plemena slobodno kretali u svom dijelu zemlje. Kad bi zalihe vode u nekom mjestu bile istroene, oni bi se selili na drugo mjesto i tamo se smjetali. Njihova imovina se sastojala od ovaca, koza i kamila. Od vune su pravili odjeu, a od koa atore. Ono to bi preostalo prodavali bi na pijaci. Zlato i srebro im nisu bili nepoznati, ali su sigurno bili rijetki imetak. Siromani i obini ljudi pravili su ukrase od koljki i sastojaka prijatnih mirisa. istili su sjeme dinja, suili ga i nizali u lanie. Kriminal i nemoral kraljeva uzeli su maha. Kraa je bila rijetka, ali je razbojnitvo bilo uobiajeno. Meusobni napadi i otimanje smatrali su se nacionalnim pravom. No, u isto vrijeme ispunjavali su zadanu rije vie nego bilo koji drugi narod. Ako bi neki pojedinac otiao monom voi ili plemenu i traio zatitu, taj voa ili pleme je bilo obavezano au da zatiti tog pojedinca. Ako to ne bi bilo uinjeno, pleme je gubilo na drutvenoj ljestvici u cijeloj Arabiji. Pjesnici su imali veliki ugled. Odavano im je potovanje kao nacionalnim voama. Od voa se oekivalo da imaju veliku mo govora, ak i da budu u stanju pisati poeziju. Gostoprimstvo se razvilo do vrhunca. Kad bi bespomoni putnik stigao u sjedite plemena, bio bi tretiran kao poasni gost. Za njega bi bila zaklana najbolja ivotinja i bila bi mu pokazana najvea vanost. Nije ih bilo briga ko je bio posjetilac. Bilo je dovoljno da je posjetilac stigao. Posjeta je znaila uzdizanje ugleda za pleme. Zato je postala dunost plemena da oda poast gostu. Odajui njemu poast, odavali su poast sebi. ena u arapskom drutvu nije imala nikakvog poloaja ni prava.

4Meu njima se smatralo au ubiti novoroenu djevojicu. Greka je, meutim, misliti da je edomorstvo praktikovano na nivou cijele zemlje. Tako opasan in nije se mogao rairiti u cijeloj zemlji. To bi znailo unitenje rase. Istina je da u Arabiji ili to se toga tie u Indiji ili bilo kojoj drugoj zemlji gdje je edomorstvo ikada postojalo, to bilo ogranieno samo na odreene porodice. Arapske porodice koje su to praktikovale imale su ili pretjeranu ideju o svom drutvenom poloaju ili su bile ograniene na druge naine. Mogue je da nisu bili u stanju nai odgovarajue mlade mukarce za svoje keri da ih udaju, i, znajui ovo, ubijali su svoje novoroene djevojice. Zlo ovog ina je u njegovoj surovosti i okrutnosti, ne u rezultatima koje je imao u terminima nacionalnog stanovnitva. Razni metodi su bili koriteni za ubijanje novoroenih djevojica, od kojih je jedan bio da ih ive zakopaju i udave.Samo stvarna majka se smatrala majkom u arapskom drutvu. Maehe nisu smatrane majkama i nije bilo zabrane da sin oeni maehu nakon smrti svog oca. enidba sa vie ena bila je vrlo uobiajena, i mukarac je mogao oeniti neogranien broj ena. Takoer je jedan mukarac mogao uzeti za enu vie od jedne sestre u isto vrijeme.Najgori postupci pokazani su u ratu u meusobnim sukobima boraca. Gdje je mrnja bila snana, oni nisu prezali da raskomadaju tijela ranjenih, izvade organe i jedu ih kao ljudoderi. Takoer nisu prezali da unakaze tijela svojih neprijatelja. Odsijecanje nosa ili uiju, ili vaenje oiju bila je uobiajena forma okrutnosti koju su provodili. Ropstvo je bilo rasprostranjeno. Slaba plemena bila bi uinjena robljem. Rob nije imao uobiajenog poloaja. Svaki gospodar je inio sa svojim robovima ta je elio. Nikakve mjere nisu mogle biti poduzete protiv gazde koji je zlostavljao svog roba. Gazda je mogao ubiti svog roba a da ne odgovara za to. Ako bi neki gazda ubio roba drugog gazde, ak i onda kazna nije bila smrtna. Sve to se trailo od njega


bilo je da dadne odgovarajuu naknadu oteenom gazdi. ene robinje su uzimane za zadovoljenje seksualnih elja. Prema djeci roenoj iz takvih odnosa takoer se postupalo kao sa robovima. Robinje koje su postale majke ostajale su robovi. U terminima civilizacije i drutvenog napretka Arapi su bili vrlo nazadan narod. Ljudskost i meusobno potovanje bili su nepoznanica. ena je imala najgori mogui poloaj. Pa ipak su Arapi imali neke vrline. Pojedinana hrabrost, naprimjer, ponekad je dostizala vrlo visok stepen.Meu takvim ljudima bio je roen asni Poslanik islama. Njegov otac Abdulah umro je prije njegovog roenja. Prema tome, njega i njegovu majku Aminu morao je paziti djed, Abdul-Mutalib. Kao malo dijete, Muhammeda je dojila ena sa sela koja je ivjela u mjestu blizu Taifa. U ovo vrijeme je u Arabiji bio obiaj dati djecu enama na selu, ija je dunost bila da podiu djecu, da ih ue govoru i da im daju dobar poetak u tjelesnom zdravlju. Kad je Poslanik imao est godina, njegova majka je umrla na putovanju iz Medine u Meku i morali su je sahraniti na putu. Dijete je u Meku donijela enska slukinja i predala ga djedu. Kad je bio u osmoj godini, umro mu je i djed, poslije ega je njegov staratelj postao Abu-Talib, njegov amida, to je bila elja koju je djed izrazio u svojoj oporuci. Poslanik je imao dvije ili tri prilike da putuje izvan Arabije. Jedna od ovih prilika pojavila se kad je imao dvanaest godina kad je u drutvu Abu-Taliba otiao u Siriju. Izgleda da ga je njegovo putovanje odvelo samo do jugoistonih gradova Sirije, jer u historijskim zabiljekama o ovom putovanju nema spominjanja mjesta kao to je Jerusalem. Od tada pa dok nije odrastao do mladalakog doba on je ostao u Meki. Od samog djetinjstva bio je predan razmiljanju i meditiranju. Nije uestvovao u svaama i nadmetanjima drugih, osim s namjerom da ih prekine. Kae se da su plemena koja su ivjela u Meki i okolnim oblastima, umorni od neprekidne krvne osvete, rijeili da osnuju udruenje ija bi svrha bila da

6pomogne rtvama agresivnog i nepravednog postupanja. Kad je asni Poslanik uo o ovome, rado se pridruio. lanovi ovog udruenja dali su ovakvu zakletvu:

Da e pomagati onima koji su tlaeni i vratit e im njihova prava, sve dok i posljednja kap vode ostane u moru. A ako tako ne urade, nadoknadit e rtvama iz svojih posjeda. (Sirat Ibni-Hiam od imama Suhailija)

Izgleda da ni jedan lan ovog udruenja nikada nije bio pozvan da ispuni zakletvu koju su sveano dali lanovi ovog udruenja. No, asnom Poslaniku pruila se prilika za to kad je najavio svoju misiju. Njegov najgori neprijatelj bio je Abu-Dehel, poglavica Meke. On je podravao ideju o drutvenom bojkotu i javnom ponienju Poslanika. U to vrijeme je jedna osoba izvana dola u Meku. Abu-Dehel mu je dugovao neki novac, ali je ovaj odbio da to plati. On je to spomenuo ljudima u Meki. Neki mladi ljudi, iz puke smutnje, predloili su mu da ode Poslaniku. Mislili su da e Poslanik odbiti da bilo ta uradi iz straha od opeg suprotstavljanja prema njemu i pogotovu iz straha od suprotstavljanja Abu-Dehela. Ako on odbije da pomogne ovom ovjeku, kazat e da je prekrio svoju zakletvu udruenju. S druge strane, ako ne odbije i izabere da se obrati Abu-Dehelu radi vraanja ovog zajma, Abu-Dehel e ga sigurno vratiti s prezirom. Ovaj ovjek je otiao Poslaniku i prigovarao mu za Abu-Dehela. Poslanik je, ne oklijevajui ni minute, ustao i otiao s ovim ovjekom na Abu-Dehelova vrata. Abu-Dehel je izaao i vidio da je njegov zajmodavac stajao s Poslanikom. Poslanik je spomenuo zajam i savjetovao da bude plaen. Abu-Dehel je bio zbunjen i bez ikakvih izgovora odmah je platio zajam. Kad su druge poglavice Meke ule o ovome, prekorili su Abu-Dehela i rekli mu kako se pokazao slab i da je sam


sebi proturjeio. Zagovarao je drutveni bojkot Poslanika, a ipak je lino prihvatio nalog Poslanika i platio zajam na njegov savjet. U odbrani je Abu-Dehel rekao: Boga mi, da ste vi bili na mom mjestu, i vi biste tako uradili. On im je rekao kad je vidio Poslanika kako stoji na njegovim vratima, da je vidio dvije divlje kamile kako stoje po jedna na svakoj strani, spremne da napadnu. Mi ne moemo kazati kakvo je bilo ovo iskustvo. Je li to bila udna pojava namijenjena da smete Abu-Dehela ili je prisustvo Poslanika - koje nadahnjuje strahopotovanjem - to to je proizvelo ovo privienje? ovjek koga je cijeli grad mrzio i suprotstavljao mu se imao je hrabrosti da sam ode voi toga grada i zahtijeva vraanje zajma. Moda je ovaj neoekivani prizor ustraio Abu-Dehela i za trenutak uinio da zaboravi zakletvu da e uraditi protiv Poslanika, i primorao ga da uradi kako je Poslanik predloio. (Hiam)

POSLANIKOV BRAK SA HATIDOM

Kad je Poslaniku bilo oko dvadeset pet godina, dobar glas o njegovom potenju, dobroti i saosjeanju prema drugima proirio se cijelim gradom. Ljudi su upirali zadivljeno prstom u njega i govorili da je to ovjek kome se moe vjerovati. Ovaj glas o njemu doao je do uiju bogate hudovice, koja se obratila Poslanikovom amidi Abu-Talibu. Traila je da dozvoli svom bratiu da predvodi njen trgovaki karavan u Siriju. Abu-Talib je ovo spomenuo Poslaniku i on se sloio. Ekspedicija je postigla veliki uspjeh i donijela neoekivanu zaradu. Bogata hudovica Hatida bila je uvjerena da uspjeh karavana nije bio samo zbog stanja trita u Siriji, nego takoer i zbog potenja i sposobnosti voe karavana. Ona je ispitivala svog roba Maisaru o ovom predmetu i Maisara je podrao njeno miljenje i rekao joj da iskrenost i saosjeanje s kojim je ovaj mladi voa karavana vodio njene poslove ne moe pokazati mnogo osoba. Hatida je bila

8impresionirana ovom izjavom. Ona je imala etrdeset godina i ve je dva puta bila hudovica. Poslala je svoju prijateljicu Poslaniku da vidi da li bi bio voljan da je oeni. Ova ena je otila Poslaniku i pitala ga zato se nije oenio. Poslanik je odgovorio da nije bio dovoljno bogat za to. ena je pitala da ako ona nae bogatu i uglednu enu koju bi mogao oeniti, da li bi se oenio. Poslanik je pitao ko moe biti ta ena i goa je rekla da je to bila Hatida. Poslanik se izvinio govorei da je Hatida previe visokog poloaja za njega. Goa je preuzela na sebe obavezu da e izai na kraj sa svim tekoama. Poslanik je rekao da u tom sluaju nema nita rei nego da se sloi. Hatida je onda poslala poruku Poslanikovom amidi. Brak izmeu Poslanika i Hatide je bio sklopljen i proslavljen. Siromaan ovjek, siroe u djetinjstvu, prvi put je zavirio u blagostanje. Postao je bogat. No, nain na koji je iskoristio svoje bogatstvo svijetao je primjer za cijelo ovjeanstvo. Poslije udaje Hatida je osjeala kako je ona bogata, a on siromaan, i da ova nejednakost izmeu njih nee pridonijeti srei. Tako je predloila da svoj imetak i robove prenese na Poslanika. Poslanik je, nakon to se uvjerio da Hatida misli ozbiljno, proglasio da e osloboditi Hatidine robove im budu njegovo vlasnitvo. I tako je i uinio. Osim toga, najvei dio imanja koje je primio od Hatide raspodijelio je meu siromanim. Meu robovima koje je tako oslobodio bio je jedan po imenu Zeid. Izgledalo je da je on inteligentniji i oprezniji od drugih. On je pripadao uglednoj porodici, bio je otet kao dijete i prodavan s jednog mjesta na drugo dok nije stigao u Meku. Mladi Zeid, nanovo osloboen, odjednom je shvatio da je ropstvo Poslaniku bolje od slobode. Kad je Poslanik oslobodio robove, Zeid je odbio da bude slobodan i traio dozvolu da nastavi ivjeti s Poslanikom. Tako je i uradio, i kako je vrijeme prolazilo, njegova ljubav prema Poslaniku je rasla. No, za to vrijeme su Zeidov otac i amida bili na njegovom tragu i na kraju su uli da je u Meki. Tamo su ga nali u kui Poslanika. Kad


su doli Poslaniku, traili su da Zeid bude osloboen i ponudili da plate otkup koliko god Poslanik bude traio. Poslanik je rekao da je Zeid slobodan i da moe ii s njima ako eli. On je pozvao Zeida i pokazao mu njegovog oca i amidu. Nakon to su se sreli i obrisali suze, Zeidov otac mu je rekao da ga je njegov gazda oslobodio i da bi, poto je njegova majka jako oaloena rastankom s njim, bilo bolje da se vrati kui. On je odgovorio: Oe! Ko ne voli svoje roditelje? Moje srce je puno ljubavi prema tebi i majci. Ali ja volim ovog ovjeka Muhammeda toliko da ne mogu pomisliti da ivim negdje drugo osim s njim. Ja sam vas sreo i drago mi je. Ali, ja ne mogu podnijeti odvajanje od Muhammeda. Zeidov otac i amida su uinili sve to su mogli da nagovore Zeida da se vrati kui s njima, ali se Zeid nije sloio. Na ovo je Poslanik rekao: Zeid je ve bio slobodan ovjek, ali od danas e biti moj sin. Vidjevi ovu ljubav izmeu Zeida i Poslanika, Zeidov otac i amida vratili su se natrag, a Zeid je zauvijek ostao s Poslanikom. (Hiam)

POSLANIK PRIMA SVOJU PRVU OBJAVU

Kad je Poslaniku bilo preko trideset godina, ljubav prema Bogu i prema oboavanju Boga poeli su ga sve vie obuzimati. Osjeajui odbojnost prema smutnjama, zlodjelima i mnogim porocima ljudi Meke, on je za svoje meditiranje odabrao mjesto dvije ili tri milje od svoje kue. To je bilo na vrhu brda, jedna vrsta peine oblikovane od kamena. Njegova ena Hatida pripremila bi dovoljno hrane za nekoliko dana, i s ovim bi odlazio u peinu Hira. U peini je dan i no oboavao Boga. Kad mu je bilo etrdeset godina, imao je viziju. To je bilo upravo u ovoj peini. Vidio je kako mu neko nareuje da ita. Poslanik je u odgovoru rekao da ne zna ta i kako itati. Melek je insistirao i na kraju je primorao Poslanika da ui slijedei ajet:

10

itaj u ime Gospodara svoga Koji je stvorio, On je stvorio ovjeka od ljepljivog ugruka. itaj! Gospodar tvoj je najplemenitiji. Koji je pouio perom. Pouio je ovjeka onome to on nije znao. (96:2-6)

Ovi ajeti, prvi koji su bili objavljeni Poslaniku, postali su dio Kurana, kao i ostali ajeti koji su objavljeni kasnije. Oni imaju ogromno znaenje. Oni nareuju Poslaniku da ustane i bude spreman da proglasi u ime Jednog Boga, Jednog Stvaraoca ovog Poslanika i svih drugih Koji je stvorio ovjeka i u njegovu prirodu zasijao sjeme Svoje vlastite ljubavi i ljubavi prema drugim ljudima. Poslaniku je bilo nareeno da proglasi Poruku ovog Boga, i od Boga mu je obeana pomo i zatita u proglaavanju ove Poruke. Ovaj ajet je predskazao vrijeme kad e svijet biti pouen svim vrstama znanja posredstvom pera, i bit e pouen stvarima o kojima nikad prije nije uo. Ovi ajeti ine saetak Kurana. emu god je Poslanik trebao biti pouen u kasnijim objavama, sadrano je u zaetku u ovim ajetima. U njima je bio poloen temelj velikog i dosada nepoznatog napretka u duhovnom napredovanju ovjeka. Znaenje i objanjenje ovih ajeta nai ete na njihovim mjestima u ovom komentaru. Mi ih spominjemo zato to njihova objava predstavlja velianstven dogaaj u ivotu Poslanika. Kad je Poslanik primio ovu objavu, bio je pun straha od odgovornosti koju je Bog odluio staviti na njegova ramena. Bilo koja druga osoba na njegovom mjestu bila bi ispunjena ponosom osjeao bi da je postao velik. Poslanik je bio drugaiji. On je mogao postii velike stvari, ali nije mogao biti ponosan u svom dostignuu. Poslije ovog velianstvenog iskustva doao je kui jako potresen, razvuenog lica. Na Hatidino ispitivanje, on joj je prenio cijeli doivljaj i svoj strah ukratko izrazio rijeima: Slab ovjek kakav sam ja, kako moe nositi odgovornost koju Bog namjerava staviti na moja ramena.

11

IVOT MUHAMMEDA s.A.V.s.

Hatida je bez oklijevanja odgovorila:

Boga mi, On ti nije poslao ovu Rije da bi propao i da bude neuspjean da bi te onda napustio. Kako Bog moe uiniti takvu stvar, a ti si ljubazan i obziran prema svojim blinjima, pomae siromanim i nosi njihov teret? Ti vraa vrline koje su nestale iz nae zemlje. Ti prema gostima postupa s potovanjem i pomae one koji su u nevolji. Moe li ti od Boga biti podvrgnut ikakvoj kunji? (Buhari)

Nakon to je ovo rekla, Hatida je odvela Poslanika svom roaku Varaki bin Naufalu, koji je bio kranin. Kad je uo ovo iznoenje, Varaka je rekao:

Siguran sam, melek koji se spustio na Musaa spustio se i na tebe. (Buhari)

PRVE PRISTALICE

Varaka je oito mislio na predskazanje u Deutronomi (18:18). Kad su ove vijesti stigle do Zeida, Poslanikovog osloboenog roba sada oko trideset godina starog, on i njegov amidi Ali koji je imao oko jedanaest godina proglasili su da vjeruju u njega. Abu-Bakr, prijatelj iz djetinjstva, bio je izvan grada. Kad se vratio, sluao je o ovom novom doivljaju koji je Poslanik imao. Reeno mu je da je njegov prijatelj poludio i da je poeo govoriti da su mu meleki donijeli poruku od Boga. Abu-Bakr je u potpunosti vjerovao Poslaniku. On ni u jednom trenutku nije sumnjao da je Poslanik sigurno upravu on ga je poznavao, znao je da je i zdravog razuma i da je iskren. Pokucao je na Poslanikova vrata i kad je bio primljen u njegovo drutvo, pitao ga je ta se dogodilo.

12

Poslanik je, bojei se da Abu-Bakr ne bi pogreno razumio, poeo dugo objanjavati. Abu-Bakr ga je zaustavio i uporno govorio da sve to on eli znati je da li se melek od Boga spustio na njega i dao mu Poruku. Poslanik je elio da ponovo objasni, ali je Abu-Bakr rekao da ne eli sluati nikakvo objanjenje. On je samo elio odgovor na pitanje da li je imao Poruku od Boga. Poslanik je rekao: Da, i Abu-Bakr je odmah potvrdio da vjeruje. Nakon to je proglasio svoju vjeru, rekao je da bi argument umanjio vrijednost njegove vjere. On je Poslanika poznavao dugo i bio prisan s njim. Nije mogao sumnjati u njega, i nije elio nikakav argument da bi bio uvjeren u njegovu istinitost. Ova mala grupa vjernih bili su prvi vjernici islama: ena zrelih godina, djeak od jedanaest godina, osloboeni rob koji je ivio meu strancima, mladi prijatelj i Poslanik. Ovo je bila mala skupina koja nije imala nikakve potpore i koja je utke odluila da iri Boije svjetlo svuda u svijetu. Kad su ljudi i njihove voe uli o ovome, smijali su se i proglasili su ih ludim. Nije bilo nikakvog razloga za strah ili za brigu. No, kako je vrijeme prolazilo, istina je poela postajati jasna i - kao to je poslanik Isaiah (28:13) prije dugo godina rekao: pravilo za pravilom, pravilo za pravilom; linija za linijom, ovdje malo i tamo malo - poela su se sputati na Poslanika.

PROGANJANJE VJERNIKA

Bog je poeo govoriti s Muhammedom drugim jezikom. Omladina u zemlji postala je radoznala. Oni koji su tragali za istinom postali su uzbueni. Iz omalovaavanja i ruganja poelo je rasti odobravanje i divljenje. Robovi, mladii i bespomone ene poeli su se okupljati oko Poslanika. U njegovoj Poruci i njegovom uenju bila je nada za poniene, oajne i mlade. ene su mislile da je dolo vrijeme za vraanje njihovih prava. Robovi su mislili da je doao dan njihove slobode, a mladi ljudi su mislili da e za njih biti otvoreni putevi napretka. Kad je ruganje

13


poelo da prelazi u odobravanje, a ravnodunost u privrenost, poglavice Meke i slubenici poeli su se bojati. Oni su se okupili i savjetovali se. Odluili su da ruganje nije metod kojim se moe izai na kraj s ovom prijetnjom. Mora se primijeniti ozbiljniji lijek. Novi utjecaj se mora suzbiti silom. Odlueno je da se mora uvesti proganjanje i neka forma bojkota. Uskoro su poduzeti praktini koraci i Meka je bila podignuta protiv islama u ozbiljan sukob. Poslanik i njegova mala skupina nisu vie smatrani ludim, nego rastuim utjecajem koji e se, ako se dozvoli da neometano raste, pokazati kao opasnost vjeri, ugledu, obiajima i tradicijama Meke. Islam je prijetio da razrui staru strukturu mekanskog drutva i da ga ponovo izgradi, da stvori novo nebo i novu Zemlju, iji dolazak mora znaiti nestajanje starog neba Arabije i njenog starog srca. Mekanci se vie nisu mogli smijati islamu. Sada je to za njih bilo pitanje ivota i smrti. Islam je bio prijetnja i Meka je prihvatila prijetnju, kao to su neprijatelji Poslanika uvijek prihvatali prijetnju svojih poslanika. Oni su odluili da dokaz ne ospore dokazom, nego da izvuku sablju i silom srue ovo opasno uenje; nisu odluili da svojim primjerom stanu naspram dobrog primjera Poslanika i njegovih sljedbenika, da uljudno odgovore na lijepe rijei, nego da zlostavljaju nevine ljude i da vrijeaju one koji govore uljudno. Jo jednom je ponovo u svijetu zapoeo sukob izmeu vjerovanja i nevjerovanja; sile ejtana proglasile su rat melekima. Vjernici, jo uvijek aka njih, nisu imali moi da se odupru snanom napadu i nasilju nevjernika. Poeo je najokrutniji pohod. ene su bestidno bile masakrirane; mukarce su klali. Robovi koji su proglasili da vjeruju u Poslanika vueni su preko vrelog pijeska i kamenja. Njihova koa je bila otvrdla kao koa ivotinja. Poslije dugo vremena, kad je islam utemeljen nadaleko i nairoko, jednom od ovih ranih vjernika po imenu Khabbab bin Al-Arat razotkrili su tijelo. Njegovi prijatelji su vidjeli kako mu je koa otvrdla kao kod ivotinja i pitali su ga zato je to tako. Khabbab

14

se nasmijao i rekao da to nije nita - samo sjeanje na one rane dane kad su robovi koji su preli na islam bili vueni ulicama Meke preko otrog i vrelog pijeska i kamenja. (Musnad, tom 5, str. 110)Robovi koji su vjerovali bili su raznih nacija. Bilal je bio crnac, Suhaib je bio Grk. Oni su pripadali razliitim vjerama. Dabr i Suhaib su bili krani, Bilal i Ammar idolopoklonici. Bilal je bio natjeran da lei na vrelom pijesku, natovaren kamenjem, a djeaci su onda natjerani da pleu na njegovim grudima; njegov gazda, Ummayya bin Khalf, tako ga je muio i onda od njega traio da se odrekne Allaha i Poslanika i pjeva hvale mekanskih bogova, Lata i Uzza. Bilal je samo rekao. Ahad, Ahad... (Bog je Jedan, Bog je Jedan).Ozlojeen, Umayya je Bilala predao ulinim djeacima, traei od njih da oko njegovog vrata stave konopac i vuku ga kroz grad preko otrog kamenja. Bilalovo tijelo je krvarilo, ali je on nastavio mrmljati:Ahad, Ahad... Kasnije, kad su se muslimani nastanili u Medini i bili u stanju ivjeti i klanjati u relativnom miru, asni Poslanik je odredio Bilala za mujezina, onog koji klanjae poziva na namaz. Budui da je bio Afrikanac, Bilal nije mogao izgovoriti glas na arapskom A-hadu (ja svjedoim). Medinlije su se smijali njegovom pogrenom izgovoru, ali ih je asni Poslanik prekorio i rekao im kako je Bilal bio drag Bogu zbog vrste vjere koju je pokazao pod muenjima Mekanlija. Abu-Bakr je platio otkup za Bilala i mnoge druge robove, i osigurao njihovo oslobaanje. Meu njima je bio Suhaib, uspjean trgovac, kojeg su Kurejije nastavile tui ak i poslije njegovog oslobaanja. Kad je asni Poslanik napustio Meku i smjestio se u Medini, Suhaib je elio da ide s njim. Ali su ga Mekanlije zaustavili. Rekli su da on ne moe iz Meke odnijeti bogatstvo koje je zaradio u Meki. Suhaib je ponudio predaju sveg svog imetka i zarade i pitao hoe li mu onda dozvoliti da ide. Mekanlije su prihvatile ponudu. Suhaib je stigao u Medinu praznih ruku i vidio Poslanika, koji ga je uo,

15


estitao mu i rekao: Ovo je bila najbolja trgovina tvog ivota.Veina ovih robova-vjernika ostali su vrsti u ispoljavanju i ispovijedanju vjere. Ali neki su bili slabi. Jedanput je asni Poslanik zatekao Ammara kako jei od bola i sui suze. Kad mu je Poslanik priao, Ammar je rekao da su ga tukli i prisilili na javno opozivanje vjere. Poslanik ga je pitao: Ali, jesi li ti vjerovao u srcu? Ammar je rekao da jeste, i Poslanik je rekao da e Bog oprostiti njegove slabosti. Ammarovog oca Jasira i njegovu majku Samiju takoer su muili nevjernici. Jednom takvom prilikom dogodilo se da je Poslanik tuda prolazio. Pun emocija, rekao je: Porodico Jasira, strpite se, jer Bog je za vas pripremio Dennet. Poslanike rijei su se uskoro ispunile. Jasir je podlegao muenjima, a malo kasnije je Abu-Dehel kopljem ubio njegovu enu Samiju.Zinnira, robinja, izgubila je oko zbog okrutnog postupanja nevjernika.Abu-Fakaih, rob Safvana bin Umayya, ostavljen je da lei na vrelom pijesku dok je na njegove grudi stavljeno teko i vrelo kamenje i od bola mu je ispao jezik.Drugi robovi su bili zlostavljani na sline naine.Ove okrutnosti bile su neizdrljive. No, rani vjernici su ih podnijeli zato to su njihova srca bila vrsta u uvjerenjima koje su svakodnevno primali od Boga. Kuran se spustio Poslaniku, ali se uvjerljivi Boiji glas spustio na sve vjernike. Da nije bilo tako, vjernici ne bi mogli odoljeti okrutnostima kojima su bili podvrgnuti. Naputeni od zemljaka, prijatelja i rodbine, oni sa sobom nisu imali nikoga osim Boga, i nije ih bilo briga imaju li ikoga drugog. Zbog Njega su ove okrutnosti izgledale nitavne, uvrede su zvuale kao molitve, a kamenje je izgledalo mehko.Prema slobodnim stanovnicima koji su vjerovali nije postupano nita manje okrutno. Njihove starjeine i poglavice su ih muili na razne naine. Osman je bio uspjean ovjek, etrdesetih godina. Pa ipak, kad su se Kurejije odluili na ope proganjanje

16

muslimana, njegov amida Hakam ga je zavezao i istukao. Zubaira bin Al-Awwamu, hrabrog mladog momka, koji je kasnije postao veliki muslimanski general, njegov amida je umotao u ilim, zapalio dim ispod njega i muio ga guenjem. No, on nije porekao. On je naao Istinu i nije je htio napustiti.Abu-Zarr iz plemena Ghaffar uo je o Poslaniku i otiao u Meku da to ispita. Mekanlije su ga odvraali govorei da oni dobro poznaju Muhammeda i da je njegov pokret bio samo sebina zamisao. To nije ostavilo utisak na Abu-Zarra i on je otiao Poslaniku, uo Poruku islama upravo od njega i prihvatio je. Abu-Zarr je pitao da li moe uvati u tajnosti svoju vjeru od svog plemena. Poslanik je rekao da moe nekoliko dana. No, kad je prolazio ulicama Meke, uo je kako grupa mekanskih poglavica vrijeaju asnog Poslanika i napadaju ga na prost nain. On vie nije mogao uvati u tajnosti svoju vjeru i odjednom je proglasio: Ja svjedoim da nema boga osim Allaha, i da niko nije nalik Allahu; i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Ovaj poklik podignut na skupu nevjernika njima je izgledao drzak. Ustali su u srdbi i tukli su ga dok nije pao onesvijeen. Poslanikov amida Abas jo nije bio primio islam, prolazio je pored i poeo je prigovarati u ime rtve. Vai karavani s hranom prolaze kroz Abu Zarrovo pleme, rekao je, i njegovi ljudi, ljuti zbog vaih postupaka, mogu vas izgladnjivati do smrti. Slijedeeg dana je Abu-Zarr ostao kod kue. No, dan kasnije je ponovo otiao da vidi isti skup i zatekao ih kako vrijeaju Poslanika kao i prije. Otiao je u Kabu i vidio da ljudi tamo rade isto. Nije se mogao uzdrati, ustao je i naglas proglasio svoju vjeru. Ponovo su prema njemu grubo postupili. Ista stvar se dogodila i trei put i Abu-Zarr je otiao natrag svom plemenu. asni Poslanik sam nije bio poteen okrutnog postupanja koje su podnosili vjernici. Jednom prilikom bio je na namazu. Grupa nevjernika su stavili mantil oko njegovog vrata i vukli ga; izgledalo je da e mu oi ispasti. Dogodilo se da je Abu-Bakr

17


doao da ga spasi i rekao: Vi hoete da ubijete ovjeka zato to kae: Bog je moj Gospodar? Drugom prilikom pao je na seddu u namazu, a oni su na njegova lea stavili drob kamile. On nije mogao ustati dok ova teina nije bila uklonjena. Zatim je drugom prilikom prolazio ulicom, a grupa ulinih djeaka su ga slijedili. Nastavili su da ga udaraju po vratu i govore ljudima kako on sebe naziva Poslanikom. Takva je bila mrnja i neprijateljstvo protiv njega, i takva je bila njegova bespomonost.Poslanikova kua je bila kamenovana iz oblinjih kua. Bacali su mu u kuhinju smee i ostatke zaklanih ivotinja. U mnogim prilikama na njega su bacali prainu dok je klanjao, tako da se morao povui na sigurno mjesto radi skupnih namaza.Okrutnosti poinjene protiv slabe i nevine skupine i njihovog iskrenog, dobronamjernog, ali bespomonog voe, meutim, nisu bile uzalud. Poteni ljudi su vidjeli sve ovo i bili su privueni islamu. Jedanput se Poslanik odmarao na Safi, brdu blizu Kabe. Mekanski poglavica Abu-Dehel, Poslanikov ljuti neprijatelj, proao je pored i poeo na njega prosipati podle uvrede. Poslanik nije nita rekao i otiao je kui. Robinja iz njegovog kuanstva bila je svjedok ove poniavajue scene. Hamza, Poslanikov amida, hrabar ovjek, koga su se bojali svi sugraani, vratio se kui iz lova u dungli i ponosno uao u kuu, sa lukom objeenim o rame. Robinja nije zaboravila jutarnju scenu. Zgraala se to vidi Hamzu kako tako ide kui. Dodirivala ga je govorei kako je on o sebi mislio da je hrabar i ide unaokolo naoruan, ali da ne zna ta je tog jutra Abu-Dehel uradio njegovom nevinom bratiu. Hamza je uo za jutarnji dogaaj. Iako nije bio vjernik, imao je plemenit karakter. Moda ga se dojmila Poslanikova Poruka, ali ne u tolikoj mjeri da se otvoreno pridrui. Kad je uo za ovaj divlji napad Abu-Dehela, nije se mogao uzdrati. Njegovo oklijevanje o novoj Poruci je nestalo. Poeo je osjeati da je do sada bio isuvie nemaran za to. Otiao je pravo do Kabe, gdje su poglavice Meke uobiavali da se sastaju i vijeaju.

18

Uzeo je svoju strijelu i snano udario Abu-Dehela. Od danas ja prihvatam Muhammedovu vjeru, rekao je. Jutros si ga vrijeao jer on nee nita rei. Ako si hrabar, istupi i pobij se sa mnom. Abu-Dehel je bio zaprepaten. Njegovi prijatelji su ustali da pomognu, ali, bojei se Hamze i njegovog plemena, Abu-Dehel ih je zaustavio, mislei kako bi otvorena bitka kotala previe. Rekao je da je zasluio krivnju za jutronji dogaaj. (Hiam i Tabari).

PORUKA ISLAMA

Suprotstavljanje je i dalje raslo. U isto vrijeme su Poslanik i njegovi sljedbenici inili sve to su mogli da Mekanlijama uine jasnom Poruku islama. Ova poruka je bila mnogostrana i od ogromne konane vrijednosti ne samo za Arape nego i za cijeli svijet. To je bila Poruka od Boga. Ona kae:Stvaralac svijeta je Jedan. Niko drugi nije vrijedan oboavanja. Poslanici su uvijek vjerovali u Njega da je Jedan, i tako su pouavali svoje sljedbenike. Mekanlije trebaju napustiti svoje kipove i idole. Zar oni nisu vidjeli da idoli nisu ak mogli ukloniti ni muhu koja je pala na rtve poloene na njihovim stopama? Da su bili napadnuti, ne bi mogli odbiti. Da su imali pitanje da im postave, oni ne bi mogli odgovoriti. Da su traili pomo, oni nita ne bi mogli uiniti. No, Jedan Bog pomogao je one koji su traili pomo, odgovorio je onima koji su Mu se obratili u dovi, potinio Svoje neprijatelje i uzdigao one koji su se ponizili pred Njim. Kad je dolo svjetlo od Njega, ono je osvijetlilo Njegove poklonike. Zato su ga onda Mekanlije napustile i okrenuli se beivotnim kipovima i idolima i izgubili svoje ivote? Zar nisu vidjeli da ih je njihovo nevjerovanje u Jednog Istinskog Boga uinilo potpuno praznovjernim i neupuenim? Oni nisu imali pojma o tome ta je halal, a ta haram, ili ispravno i pogreno.Oni nisu potovali svoje majke. Grubo su postupali prema

19


svojim sestrama i kerima, i liavali ih onoga to im pripada. Nisu postupali lijepo sa svojim enama. Muili su hudovice, iskoritavali siroad, siromane i slabe, i nastojali da svoje blagostanje izgrade na ruevinama drugih. Nisu se stidjeli laganja, niti krae i pljake. Kockanje i alkohol bili su njihovo zadovoljstvo. Nisu vodili brigu za kulturni i nacionalni napredak. Koliko dugo e oni zanemarivati Jednog Istinskog Boga i nastavljati gubiti i patiti? Zar nije bolje da se poprave? Nije li bolje da napuste sve forme meusobnog iskoritavanja, vrate prava onome kome pripadaju, troe svoj imetak za nacionalne potrebe i na popravljanje stanja siromanih i slabih, postupaju prema siroadima kao prema amanetu i njihovu zatitu smatraju dunou da pomau hudovicama i utemeljuju i potiu dobra djela u cijeloj zajednici, njeguju i udjeljuju ne samo pravdu i jednakost nego i saosjeanje i milost? Da va dolazak na ovaj svijet ne bude beskoristan. Ostavite dobra djela iza sebe, Poruka dalje kae, da ona mogu rasti i donositi plodove nakon to vi odete. Vrlina je u davanju drugima, ne u primanju od njih. Nauite da ustupate da biste bili blie svom Bogu. Praktikujte samoodricanje radi ljudi, da biste umnoili svoju imovinu kod Boga. Istina, muslimani su slabi, ali nemojte tragati za njihovim slabostima, Istina e pobijediti. Ovo je odredba od Boga. Kroz Poslanika e nova pravda i novi kriterij dobra i zla biti postavljeni u svijetu. Vladat e pravda i milost. Nikakva prisila nee biti dozvoljena u stvarima religije, i nikakvo posredovanje. Okrutnosti kojima su ene i robovi bili izvrgnuti bit e istrijebljeno. Na mjestu kraljevstva ejtana bit e uspostavljeno kraljevstvo Boije.

Kad se ova Poruka poela propovijedati ljudima Meke i kad je to poelo ostavljati dojam na ljude dobrog srca i one meu njima koji razmiljaju, starjeine Meke su zauzeli ozbiljno stajalite o tome ta se deavalo. Njihovi izaslanici su otili Poslanikovom

20

amidi Abu-Talibu, i ovako mu se obratili:

Ti si jedan od naih poglavica i zbog tebe smo mi do sada potedjeli tvog bratia Muhammeda. Dolo je vrijeme, meutim, kad moramo dokrajiti ovu nacionalnu krizu, ovaj sukob u naoj sredini. Mi traimo i zahtijevamo da on odustane od bilo kakavog govora protiv naih idola. Neka proglaava da je Bog Jedan, ali da nita ne govori protiv naih idola. Ako hoe da bude na poglavar, mi bismo ga prihvatili za svog vou. Ako hoe bogatstvo, svaki od nas e mu pokloniti dio svog bogatstva. Ako hoe da se oeni bilo kojom djevojkom u Meki, mi emo ga oeniti a neemo od njega za to uzeti nikakvu naknadu. Mi mu ne zabranjujemo nita osim pria protiv naih idola. Ako se on slae s ovim, na sukob i spor s njim e prestati. Mi traimo od tebe da ga uvjeri. No, ako ti nisi u stanju da to uradi, onda se jedna od dvije stvari mora dogoditi: ili e ti morati napustiti svog bratia, ili emo mi, tvoj narod, napustiti tebe. (Hiam)

Abu-Talib je bio suoen sa tekom odlukom. Bilo je teko napustiti bratia, ali je jednako bilo teko da ga se odrekne njegov vlastiti narod. Arapi su imali malo u pogledu materijalnih sredstava. Njihov ugled je leao u vodstvu. Oni su ivjeli za svoj narod, a njihov narod za njih. Abu-Talib je bio jako tuan. Pozvao je Poslanika i objasnio mu zahtjev koji su dale starjeine Meke. Ako se ti ne sloi, rekao je sa suzama u oima, onda ja moram ili tebe napustiti ili e moj narod napustiti mene. Poslanik je oito saosjeao sa svojim amidom. U oima su mu navrle suze

21


i on je rekao: Ja ne traim od tebe da napusti svoj narod. Ja od tebe ne traim da stane uz mene. No, Jedan i Jedini Bog je moj svjedok kad kaem da, ak i da stave Sunce na moju desnu ruku, a Mjesec na lijevu, ja neu odustati od propovijedanja istine Jednog Boga. Ja to moram nastaviti dok ne umrem. Ti izaberi ono to je tvoja elja. (Hiam i Zurqani)

Ovaj odgovor, izravan i iskren, otvorio je oi Abu-Taliba. Duboko je utonuo u misli. Iako nije imao hrabrosti da vjeruje, mislio je da je sretan to je ivio da vidi ovaj velianstveni dokaz vjerovanja i obzir prema dunosti. Okreui se Poslaniku, on je rekao: Moj bratiu, nastavi svoj put. Ispunjavaj svoju dunost. Neka me moj narod napusti. Ja te neu napustiti. (Hiam)

SELIDBA U ABESINIJU

Kad je zulum stigao do krajnje granice, Poslanik je okupio svoje sljedbenike i pokazujui prema zapadu, rekao im o zemlji preko mora gdje se ljudi ne ubijaju zato to su promijenili svoju vjeru, gdje mogu oboavati Boga bez uznemiravanja, i gdje je jedan pravedan kralj. Neka idu tamo; moda e im promjena donijeti olakanje. Grupa muslimana - mukaraca, ena i djece, postupajui po ovom nalogu, otili su u Abesiniju. Selidba je bila na maloj skali i vrlo dirljiva. Arapi su sebe smatrali uvarima Kabe, i bili su. Naputanje Meke za njih je bila velika tuga, i ni jedan Arap ne bi mogao ni pomisliti na to da je ivot u Meki bio mogu. Ni Mekanlije nisu bili spremni da toleriu takvu seobu. Oni ne bi dozvolili svojim rtvama da pobjegnu i imaju priliku da ive negdje drugo. Grupa je, zato, morala uvati u tajnosti svoje pripreme za put i otii da se ak ni ne oproste sa svojim prijateljima i rodbinom. Neki su, meutim, saznali za njihov odlazak i to je na njih ostavilo dubok dojam. Omer, kasnije drugi halifa islama, jo je bio nevjernik, gorki neprijatelj i progonitelj

22

muslimana. Pukom sluajnou, sreo je neke lanove ove grupe. Jedna od njih bila je ena, Ummi Abdullah. Kad je Omer vidio pokustvo spakovano i natovareno na ivotinje, odjednom je shvatio da ovi ljudi idu negdje izvan Meke da nau utoite na drugom mjestu. Je li vi idete?, pitao je. Da, Bog je na svjedok, odgovorila je Ummi Abdullah. Mi idemo u drugu zemlju, jer vi ovdje prema nama postupate s krajnjom okrutnou. Mi se sada neemo vratiti dok Allah za nas ne dadne neko drugo stanje. Na Omera je to ostavilo dubok dojam i on je rekao: Neka Bog bude s vama. U njegovom glasu su se osjetile emocije. Ova nijema scena ga je raalostila. Kad su Mekanlije saznale za ovo, poslali su grupu ljudi u potjeru za njima. Ova grupa je otila ak do mora, ali su vidjeli da su se muslimani ve ukrcali. Kako nisu bili u stanju da ih sustignu, odluili su da poalju delegaciju u Abesiniju da potaknu kralja protiv izbjeglica i uvjere ga da ih ponovo preda Mekanlijama. Jedan od delegata bio je Amr bin Al-As, koji je kasnije primio islam i osvojio Egipat. Delegacija je otila u Abesiniju, srela se s kraljem i spletkarili su s njegovim dvorjanima. Ali se kralj pokazao vrlo odluan i, uprkos pritisku koji su delegacija iz Meke i njegovi dvorjani bili u stanju vriti na njega, on je odbio da muslimanske izbjeglice preda njihovim progoniteljima. Delegacija se vratila razoarana, ali su u Meki uskoro smislili drugi plan da muslimane vrate iz Abesinije. Meu karavanima koji su ili u Abesiniju oni su rairili glasine da su svi ljudi Meke primili islam. Kad su ove glasine stigle u Abesiniju, mnogi muslimani izbjeglice su se radosni vratili u Meku, ali su shvatili da su glasine koje su dole do njih neistinite. Neki su se onda ponovo vratili u Abesiniju, ali su neki odluili da ostanu. Meu ovima je bio Osman bin Mazun, sin vodeeg poglavice Meke. Osman je dobio obeanje o zatiti od prijatelja svog oca, Valida bin Mughira, i poeo ivjeti mirno u Meki. No, vidio je kako drugi muslimani i dalje podnose brutalno proganjanje. Zbog toga je bio vrlo nesretan. Otiao je Validu i opozvao

23


njegovu zatitu. Osjeao je da ne treba imati takvu zatitu dok drugi muslimani i dalje pate. Valid je objavio Mekanlijama da Osman sad vie nije pod njegovom zatitom.Jedan dan je poznati pjesnik Arabije sjedio meu poglavicama Meke i recitovao svoju poeziju. Tu je bila strofa koja je znaila da e sve blagodati na kraju nestati. Osman mu je smiono proturjeio i rekao: Blagodat Denneta e vjeno ostati. Labid, nenaviknut na takva proturjeja, razljutio se i rekao: Kurejije, vai gosti nisu bili ovako ponieni prije. Kad je poela ova novotarija? Iz publike je ustao jedan ovjek da bi umirio Labida i rekao: Nastavi i ne obraaj panju da ovog glupana. Osman je tvrdio da nije rekao nita glupo. Ovo je ozlojedilo Kurejije, koji su jurnuli na Osmana i estoko ga udarili i izbili mu oko. Valid je prisustvovao ovoj sceni. Bio je blizak prijatelj Osmanovog oca i nije mogao podnijeti takvo postupanje prema sinu svog umrlog prijatelja. No, Osman nije vie bio pod njegovom zvaninom zatitom i arapski obiaj mu je zabranjivao da sada pristane uz neku stranu. Tako nita nije mogao uraditi. Pola u ljutnji, pola u tjeskobi, okrenuo se Osmanu i rekao: Sine mog prijatelja, spasio bi svoje oko da nisi opozvao moju zatitu. Zahvali sebi za to. Osman je odgovorio:

Ja sam ovo prieljkivao. Ja ne kukam nad gubitkom jednog oka, jer drugo eka na istu sudbinu. Zapamtite, za mene je dovoljan primjer asnog Poslanika ako on podnosi patnje, zato da ja ne podnosim? (Halbiyya, tom 1, str. 348)

OMER PRIMA ISLAM

U to doba dogodio se drugi vrlo vaan dogaaj. Omer, koji je kasnije postao drugi halifa islama, jo je bio jedan od najljuih

24

neprijatelja islama, od kojeg su imali najvie straha. On je osjeao da jo nije poduzet nikakav djelotvoran korak protiv novog pokreta i odluio je da dokraji Poslanikov ivot. Uzeo je sablju i krenuo. Jedan prijatelj je bio zbunjen to ga vidi da ide i pitao ga je gdje ide i s kojom namjerom. Da ubijem Muhammeda, rekao je Omer.Ali hoe li ti biti siguran od njegovog plemena poslije ovoga? I zna li zaista kakve se stvari odvijaju? Zna li da su tvoja sestra i tvoj zet prihvatili islam?To je dolo kao grom iz vedra neba i jako je rastuilo Omera. Odluio je da ide i prvo zavri sa svojom sestrom i svojim zetom. Kad je stigao do njihove kue, uo je uenje iznutra. To je bio glas Khabbaba, koji ih je pouavao asnoj Knjizi. Omer je ustro uao u kuu. Khabbab, preplaen hitrim koracima, ve se sakrio. Omerova sestra Fatima odloila je ustranu listove Kurana. Isprijeivi se pred njom i njenim muem, Omer je rekao: uo sam da ste se odrekli svoje vjere, i govorei ovo, podigao je ruku da udari njenog mua, koji je sluajno bio njegov roak. Fatima se bacila izmeu Omera i svog mua tako da je Omerova ruka pala na Fatimino lice i udarila je po nosu, odakle je potekla krv. Udarac je Fatimu jo vie osmjelio. Ona je rekla: Da, mi smo sada muslimani i ostat emo to; ini ta hoe. Omer je bio hrabar ovjek, iako grub. Lice njegove sestre, obojeno u crveno njegovom rukom, ispunilo ga je grinjom savjesti. Uskoro je postao drugi ovjek. Traio je da mu pokau ove listove Kurana odakle su uili. Fatima je odbila iz bojazni da ih on ne bi poupao i bacio. Omer je obeao da to nee uraditi. Ali, Fatima je rekla da on nije ist. Omeru su ponudili da se okupa. ist i staloen, uzeo je listove Kurana u svoje ruke. Oni su sadravali dio sure Ta Ha. I on je doao do ajeta:

Uistinu, Ja sam Allah; nema boga osim Mene. Zato oboavaj Mene, i obavljaj namaz za Moj spomen. Zaista e Sahat doi; uskoro u ga

25


otkriti, da svakoj dui bude data naknada za ono za ta se trudi. (20:15. 16)

vrsta tvrdnja o Boijem postojanju, jasno obeanje da e islam uskoro utemeljiti istinsko oboavanje namjesto uobiajeno rairenog u Meki ova i mnotvo drugih spojenih ideja mora da su dirnuli Omera. On se vie nije mogao uzdrati. Vjera je izbijala iz njegovog srca i on je rekao: Kako krasno i kako nadahnjujue! Khabbab je izaao iz svog skrovita i rekao: Bog je moj svjedok, jo juer sam uo Poslanika kako moli Allaha da Omer ili Amr ibn Hiam prime islam. Tvoja promjena je rezultat te dove. Omerov um je odluio. Pitao je gdje je Poslanik i otiao pravo k njemu u Dari Arqam, u ruci mu je jo bila izvuena sablja. Kad je pokucao na vrata, Poslanikovi ashabi su mogli vidjeti Omera kroz pukotine. Oni su se bojali da on nema neki zao plan. No, Poslanik je rekao: Pustite ga da ue. Omer je uao sa sabljom u ruci. ta te dovodi?, ispitivao je Poslanik. Boiji Poslanie, rekao je Omer, ja sam ovdje da postanem musliman. Allahu akbar (Allah je najvei), uzviknuo je Poslanik. Allahu akbar, uzviknuli su ashabi. Brda oko Meke odjeknula su ovim uzvikom. Novost o ovom prihvatanju rairila se kao divlja vatra i odsada je Omer, progonitelj islama, od kojeg su jako strahovali, sam bio proganjan skupa s drugim muslimanima. Ali Omer se promijenio. On se sada radovao u patnji kao to se prije radovao u zadavanju patnje. Dok je iao ulicama Meke, ljudi su ga tukli kao i ostale muslimane.

BOJKOT MUSLIMANA

Proganjanje je postajalo sve ozbiljnije i nepodnoljivije. Mnogi muslimani su ve napustili Meku. Oni koji su ostali morali su podnositi vie nego ikada prije. No, muslimani nisu ni za trun odstupili od puta koji su izabrali. Njihova srca su bila vrsta kao

26

i uvijek, njihova vjera isto toliko ustrajna. Njihova predanost Jednom Bogu je rasla, a tako i mrnja prema idolima. Sukob je postao ozbiljniji nego ikada. Mekanlije su sazvali jo jedan veliki sastanak. Na njemu su odluili da potpuno bojkotuju muslimane. Stanovnici Meke nisu smjeli imati nikakav normalan odnos s njima. Nisu smjeli niti kupovati od njih, niti im prodati bilo ta. Poslanik, njegova porodica i brojni blinji koji su, iako nisu bili muslimani, ipak stajali uz njega, bili su prisiljeni da se sklone na osamljeno mjesto, koje je bilo u vlasnitvu Abu-Taliba. Bez novca, bez sredstava i bez rezervi, Poslanikova porodica i blinji podnijeli su neopisive tekoe pod ovom blokadom. Tri godine su morali ivjeti u ovom stanju. Onda se na kraju pet potenih lanova neprijatelja pobunilo protiv ovih uvjeta. Otili su opkoljenoj porodici, ponudili da ukinu bojkot i traili od porodice da izae u javnost. Abu-Talib je izaao i prekorio svoj narod. Pobuna ovih petero postala je poznata irom Meke, ali su se ponovo potvrdila dobra osjeanja Mekanlija i oni su odluili da moraju otkazati okrutni bojkot. Bojkot je proao, ali ne i njegove posljedice. Za nekoliko dana je umrla Poslanikova vjerna ena Hatida, a mjesec kasnije njegov amida Abu-Talib.asni Poslanik je sada izgubio drutvo i potporu Hatide, a on i muslimani su izgubili vrijednu slubu Abu-Taliba. Njihova smrt je prirodno takoer imala za rezultat gubitak neke ope simpatije. Izgledalo je da je Abu-Lahab, drugi Poslanikov amida, na poetku bio spreman da pristane uz Poslanika. ok zbog smrti njegovog brata i obzir prema njegovoj samrtnikoj elji jo su bili svjei u njegovoj glavi. No, Mekanlije su uskoro uspjeli stvoriti otpor. Iskoristili su uobiajene albe. Poslanik je mislio da je nevjerovanje u Boije Jedinstvo bilo prijestup koji e biti kanjen na Ahiretu; ovo uenje je proturjeilo svemu to su oni nauili od svojih predaka, i tako dalje. Abu-Lahab je odluio da se suprotstavi Poslaniku jae nego ikada. Odnos izmeu muslimana i Mekanlija postao je zategnut. Trogodinji

27


bojkot i blokada poveali su jaz izmeu njih. Sastajanje i propovijedanje su izgledali nemoguim. Poslaniku nije smetalo loe postupanje i proganjanje; to je za njega bilo nevano sve dok je on imao priliku da sretne ljude i obrati im se. No, sada je izgledalo da nema takve prilike u Meki. Osim opeg opiranja, Poslanik je sada uvidio da je nemogue da se pojavi u bilo kojoj ulici ili javnom mjestu. Ako bi se pojavio, oni bi na njega bacali prainu i poslali ga natrag njegovoj kui. Jedanput se vratio kui sa glavom prekrivenom prainom. Njegova ki je jecala dok je uklanjala prainu. Poslanik joj je rekao da ne jeca jer je Bog uz njega. Loe postupanje nije uzrujalo Poslanika. On je to primao ak srdano, kao dokaz zanimanja za njegovu poruku. Jednog dana, naprimjer, Mekanlije mu opim spletkarenjem nisu nita rekli, niti su na bilo koji nain prema njemu postupali loe. Poslanik je otiao kui razoaran, dok ga Boiji ohrabrujui glas nije prinukao da ponovo ide svom narodu i upozori ih.

POSLANIK IDE U TAIF

Izgledalo je da ga u Meki sada niko nee posluati i to ga je rastuilo. Osjeao je da nema nikakvog napretka. Zato je odluio da se okrene negdje drugo radi propovijedanja svoje poruke, i odabrao je Taif, malo naselje oko ezdeset milja jugoistono od Meke i popularno po voarstvu i agrokulturi. Poslanikova odluka bila je u pridravanju tradicije svih poslanika. Musa se okretao ponekad faraonu, ponekad Israilu, a ponekad Midianu. Isa se, slino tome, okretao ponekad Galileji, ponekad mjestima s one strane Jordana, a ponekad Jerusalemu. Tako se Poslanik islama, uviajui da e Mekanlije zlostavljati, ali da nee sluati, okrenuo Taifu. U mnogoboakim vjerovanjima i praksama Taif nije zaostajao za Mekom. Kipovi koji su se nalazili u Kabi nisu bili jedini, niti jedini vani idoli u Arabiji. Jedan vaan kip Al-Lat mogao se nai u Taifu; jer je Taif bio centar hodoaa.

28

Stanovnici Taifa bili su povezani krvnim vezama sa stanovnicima Meke; i mnoge oaze izmeu Taifa i Meke bile su u vlasnitvu Mekanlija. Po dolasku u Taif, Poslanika su posjetile poglavice naselja, ali niko nije bio spreman da prihvati Istinu. Obian svijet je sluao svoje voe i s prezirom su odbacili Poruku. Ovo nije bilo neuobiajeno. Ljudi utonuli u ovosvjetske poslove uvijek takvu poruku smatraju neim to smeta, ak i uvredom. Zato to je ova Poruka bez vidljive potpore kao to su brojevi ili oruje oni su takoer osjeali da je mogu odbiti s prezirom. Poslanik nije bio izuzetak. Izvjetaji o njemu ve su stigli do Taifa, i on je sada bio tu, bez oruja ili sljedbenika, sam, pojedinac sa samo jednim drugom, Zeidom. Gradski ljudi su mislili o njemu da je smetnja s kojom treba zavriti, samo da bi zadovoljili svoje poglavice. Oni su na njega nahukali skitnice grada i djeake s ulice koji su ga gaali kamenjem i istjerali ga iz grada. Zeid je bio ranjen, a Poslanik je poeo jako krvariti. No, potjera se nastavila dok ova bespomona grupa od dvoje ljudi nije bila nekoliko milja daleko od Taifa. Poslanik je bio jako oaloen i potiten kad se melek spustio na njega i pitao ga eli li da njegovi progonitelji budu uniteni. Ne, rekao je Poslanik. Ja se nadam da e upravo od ovih napadaa biti roeni oni koji e oboavati Jednog Istinskog Boga. (Buhari, kitab Bad al-Khalk)Izmoren i snuden, stao je kod vinograda iji su vlasnici bili dvojica Mekanlija koji su sluajno bili prisutni. Oni su bili meu njegovim progoniteljima u Meki, ali su ovom prilikom postali saosjeajni. Je li to bilo zbog toga to su ljudi Taifa loe postupili prema Mekanliji ili zato to je iskra ljudske dobrote odjednom zasijala u njihovim srcima? Oni su Poslaniku poslali tacnu punu groa po jednom robu kraninu po imenu Addas, koji je pripadao Ninevehu. Addas je dao tacnu Poslaniku i njegovom drugu. Dok je sjetno gledao na njih, postao je radoznao vie nego ikada kad je uo kako Poslanik kae: U ime Allaha, Milostivog, Darovaoca bez traenja, Samilosnog. Bio je potaknut njegov

29


kranski odgoj i osjeao je da je u prisustvu hibru poslanika. Poslanik ga je pitao odakle je i Addas je odgovorio da je iz Nineveha, na to je Poslanik rekao: Junuz, sin Amittaia, koji je bio iz Nineveha, bio je sveti ovjek, poslanik kao ja. Poslanik je takoer rekao Addasu o svojoj poruci. Addas je bio oduevljen i odmah je povjerovao. On je zagrlio Poslanika sa suzama u oima i poeo ljubiti njegovu glavu, ruke i stopala. Susret se zavrio i Poslanik se ponovo obratio Allahu i rekao:

Allahu, ja se jadam Tebi. Ja sam slab, bez sredstava. Moj narod gleda s prezirom na mene. Ti si Gospodar slabih i siromanih i Ti si moj Gospodar. Kome e me prepustiti strancima koji me odguruju ili neprijatelju koji me ugnjetava u mom vlastitom gradu? Ako Ti nisi ljut na mene, mene nije briga za moje neprijatelje. Neka je Tvoja milost sa mnom. Ja traim utoite u svjetlu Tvoga lica. Ti si taj Koji moe otjerati mrak u svijetu i dati mir svima, ovdje i na Drugom svijetu. Neka se Tvoja ljutnja i Tvoje prokletstvo ne spuste na mene. Ti nikada nisi ljut a da uskoro poslije toga nisi zadovoljan. A nema moi i nema utoita osim kod Tebe. (Hiam i Tabari)

Nakon to je prouio ovu dovu, krenuo je natrag za Meku. Na putu je nekoliko dana zastao u Nakhli i ponovo krenuo. Prema mekanskoj tradiciji, on vie nije bio stanovnik Meke. On ju je napustio zato to je mislio da je neprijateljska i nije se tamo mogao vratiti osim uz odobrenje Mekanlija. Prema tome je poslao poruku Mutimu bin Adiju mekanskom poglavici, i pitao da li e mu Mekanlije dozvoliti da se vrati. Mutim, iako gorki neprijatelj kao i svaki drugi, imao je plemenito srce. On je

30

okupio svoje sinove i rodbinu. Naoruali su se i krenuli u Kabu. Stojei u dvoritu, on je najavio da je odobrio Poslaniku da se vrati. Poslanik se onda vratio i obiao oko Kabe. Mutim, njegovi sinovi i rodbina sa isukanim sabljama onda su pratili Poslanika do njegove kue. Zatita koja je bila pruena Poslaniku nije bila zatita u uobiajenom arapskom smislu. Poslanik je i dalje patio i Mutim ga nije titio. Mutimov postupak je znaio proglas formalnog odobrenja za Poslanika da se vrati. Poslanikovo putovanje u Taif iznudilo je pohvalu ak i od neprijatelja islama. Sir William Muir u svojoj knjizi ivot Muhammeda pie (govorei o putu u Taif):

Ima neto uzvieno i herojsko u ovom Muhammedovom putovanju u Taif; usamljen ovjek, prezren i odbijen od svog naroda, izlazi smiono u ime Boga kao Junuz u Nineveh, i poziva idolopokloniki grad da se pokaje i pomogne njegovu misiju. To snano osvjetljava jainu njegovog vjerovanja u boansko porijeklo njegovog poziva. (ivot Muhammeda od sir W. Muir, izdanje 1923, str. 112-113)

Meka se vratila svom starom neprijateljstvu. Poslanikov rodni grad ponovo je za njega postao Dehennem. No, on je hrabro nastavio ljudima prenositi svoju Poruku. Tu i tamo se ulicama Meke mogao uti glas: Bog je Jedan! Bog je Jedan! S ljubavlju i potovanjem, i sa saosjeanjem za ljude, Poslanik je ustrajao u iznoenju svoje Poruke. Ljudi su se okretali, ali im se on ponovo obraao. On je proglaavao, marili ljudi ili ne, i izgledalo je da je istina polahko poela zauzimati svoje mjesto. aka muslimana koji su se vratili iz Abesinije i odluili da ostanu tajno su propovijedali svojim prijateljima, komijama i blinjima. Srca

31


nekih bila su osvijetljena vjerom i oni su otvoreno oglasili svoju vjeru i dijelili patnju svoje brae. No, mnogi, iako su bili uvjereni u srcu, nisu imali hrabrosti da to otvoreno priznaju; oni su ekali da Boije kraljevstvo doe na Zemlju i da tada uu u njega.Za to vrijeme su objave koje je Poslanik primao poele nagovjetavati blisku mogunost selidbe iz Meke. Bila mu je data neka ideja o mjestu gdje su trebali iseliti. To je bio grad bunarova i bai hurmi. On je mislio o Jemenu. Ali je ova misao uskoro bila odbaena. Onda je ekao u uvjerenju da e bilo koje mjesto u koje bude odreeno da idu sigurno postati kolijevka islama.

ISLAM SE IRI U MEDINU

Pribliavao se godinji hadd i poeli su pristizati hodoasnici iz svih dijelova Arabije. Gdje god je naao grupu ljudi, Poslanik je iao do njih, govorio im o Boijem Jedinstvu i traio da napuste prijestupe svih vrsta i pripreme se za Boije kraljevstvo. Neki su sluali i bili zainteresovani. Neki su eljeli sluati, ali su ih Mekanlije odvratili. Neki koji su donijeli odluku nastavili su se rugati. Poslanik je bio u dolini Mina kad je vidio grupu od est ili sedam ljudi. Otkrio je da pripadaju Khazrad plemenu, jednom od onih koja su u ugovoru sa Jevrejima. Pitao ih je da li bi htjeli sluati ono to im je imao rei. Oni su uli o njemu i bili su zainteresovani; i sloili su se. Poslanik im je neko vrijeme govorio da je Boije kraljevstvo blizu, da e kipovi nestati, da e se Boije Jedinstvo utemeljiti i da e pobonost i istoa ponovo vladati. Zar oni u Medini nee srdano doekati ovu poruku? Ovo je na grupu ostavilo veliki dojam. Oni su primili Poruku i obeali da e se, po povratku u Medinu, posavjetovati s drugima i da e naredne godine izvijestiti da li je Medina voljna primiti muslimanske izbjeglice iz Meke. Kad su se vratili, savjetovali su se sa svojim prijateljima i blinjima. U Medini su u to vrijeme

32

bila dva arapska i tri Jevrejska plemena. Arapska plemena bila su Aus i Khazrad, a Jevrejska plemena su bila Banu-Quraiza, Banu-Nazir i Banu-Kainuka. Aus i Khazrad su bili u ratu. Quraiza i Nazir bili su u savezu sa plemenom Aus, a Kainuka sa Khazrad. Umorni neprekidnim ratovanjem, oni su teili miru. Na kraju su se sloili da priznaju Khazrad poglavicu, Abdullaha bin Ubayya bin Salula, kao poglavara Medine. Od Jevreja su plemena Aus i Khazrad ula o predskazanjima u Bibliji. uli su jevrejske prie o izgubljenoj slavi Israila i o dolasku poslanika nalik Musau. Jevreji su govorili da je njegov dolazak bio blizu. On je trebao oznaiti povratak moi Israila i unitenje neprijatelja. Kad su ljudi Medine uli o Poslaniku, to je na njih ostavilo dojam i poeli su pitati da li je ovaj mekanski Poslanik onaj o kojem su uli od Jevreja. Mnogi mladi ljudi su odmah povjerovali u to. U toku narednog hadda dvanaest mukaraca iz Medine dolo je u Meku da se pridrui Poslaniku. Njih deset pripadalo je plemenu Khazrad, a dvojica plemenu Aus. Oni su sreli Poslanika u dolini Mina i, drei Poslanikovu ruku, sveano su proglasili svoju vjeru u Jednog Boga i odlunost da se uzdre od svih uobiajenih zala, od edomorstva i od iznoenja meusobnih neistinitih optubi. Takoer su odluili da e posluati Poslanika u svim dobrim stvarima. Kad su se vratili u Medinu, poeli su jo snanije iriti islam. Revnost je porasla. Kipovi su izneseni iz svojih boravita i baeni na ulicu. Oni koji su se klanjali pred kipovima poeli su drati glave uspravno. Odluili su da se ne saginju nikome osim Jednom Bogu. Jevreji su se udili. Stoljea prijateljstva, tumaenja i debate nisu uspjeli napraviti promjenu koju je ovaj mekanski Uitelj napravio za nekoliko dana. Ljudi Medine su odlazili ovim rijetkim muslimanima meu njima i raspitivali se o islamu. No, tako mali broj muslimana nije se mogao nositi sa velikim brojem pitanja, niti su imali dovoljno znanja. Zato su odluili da Poslaniku upute zahtjev da im poalje nekog da ih pouava islamu. Poslanik se sloio da im poalje Musaiba,

33


jednog od muslimana koji je bio u Abesiniji. Musaib je bio prvi misionar islama koji je otiao izvan Meke.

DUHOVNO PUTOVANJE ISRA

Ovih dana Poslanik je primio velianstveno obeanje od Boga. Imao je viziju u kojoj je vidio sebe u Jerusalemu, a da poslanici klanjaju iza njega. Jerusalem je oznaavao Medinu, koja e postati centar oboavanja Jednog Boga. Objanjenje da su drugi poslanici klanjali iza Poslanika islama znailo je da e se ljudi koji slijede razne vjere pridruiti islamu, i islam e tako postati univerzalna religija. Stanje u Meki je sada postalo krajnje kritino. Proganjanje je stiglo do svog vrhunca. Mekanlije su se smijali ovoj viziji i opisivali je kao puste elje. Nisu znali da su bili poloeni temelji novog Jerusalema. Nacije Istoka i Zapada bile su u pokretu. Oni su eljeli uti glas zadnjeg Velikog Boijeg Poslanika.

PREDSKAZANJE O POBJEDI RIMLJANA

Upravo u ovo vrijeme Kaiser i Chosreos Irana uli su u veliki rat. Chosreos je bio pobjednik. Sirija i Palestina su bile pregaene od iranskih vojski. Jerusalem je bio uniten. Egipat i Mala Azija bili su pokoreni. Na uu Bosfora, samo deset milja od Konstantinopola, iranski generali bili su u stanju podii svoje atore. Mekanlije su se radovali iranskim pobjedama i rekli su da je bio donesen sud Boiji idolopoklonici Irana su porazili Narod Knjige. U to vrijeme je asni Poslanik primio slijedeu objavu:

Rimljani su poraeni, u zemlji bliskoj, a oni e, poslije svog poraza, pobijediti od tri do devet godina. Allahova je odredba prije i poslije, i tog

34

dana vjernici e se radovati (svojoj pobjedi), (to e se dogoditi) s Allahovom pomoi. On pomae onom kome On hoe; On je moni i Samilosni. (Ovo je) Allahovo obeanje. Allah ne kri Svoje obeanje, samo veina ljudi ne zna. (30:3-7)

Ovo predskazanje se ispunilo za nekoliko godina. Rimljani su porazili Irance i vratili teritorije koje su izgubili. Dio predskazanja koje kae: Toga dana vjernici e se radovati s Allahovom pomoi, takoer je bio ispunjen i islam je poeo napredovati. Mekanlije su vjerovali da su unitili islam nagovarajui ljude da ne sluaju muslimane nego da umjesto toga pokau snano neprijateljstvo. Upravo u ovo vrijeme Poslanik je u svojim objavama primio vijest o pobjedama za muslimane i unitenju za Mekanlije. Poslanik je to objavio slijedeim rijeima:

A oni kau: Zato nam ne donese jedan jasan znak od Gospodara svoga? Zar njima nije doao jasan dokaz o onome to je u prethodnim skriptama? A da smo ih Mi unitili kaznom prije toga, oni bi sigurno rekli: Gospodaru na, zato Ti nama nisi poslao poslanika da slijedimo ajete Tvoje, prije nego to smo bili ponieni i osramoeni? Ti reci: Svako eka; zato ekajte i vi, onda ete, sigurno, saznati ko su oni koji su na Pravom putu i ko je upuen. (20:134-136)

Mekanlije su prigovarali to nemaju znakova. Njima je reeno da predskazanja o islamu i Poslaniku zabiljeena u ranijim knjigama trebaju biti dovoljna. Da su Mekanlije bili uniteni prije nego to im je Poruka islama bila objanjena, oni bi prigovarali da nisu

35


imali prilike da mare za znakove.Mekanlije, zato, moraju ekati.Objave koje su obeavale pobjedu za vjernike i poraz za nevjernike dolazile su svaki dan. Kad su Mekanlije gledali na svoju mo i blagostanje, i na bespomonost i siromatvo muslimana, i onda u Poslanikovim svakodnevnim objavama uli o obeanjima Boije pomoi i o pobjedama muslimana, oni se nisu prestajali uditi. Jesu li oni ludi ili je Poslanik lud? Oni su se nadali da e proganjanje primorati muslimane da napuste svoju vjeru i vrate se Mekanlijama, da e Poslanik i njegovi najblii prijatelji poeti sumnjati u njegovu tvrdnju. Ali umjesto ovoga, oni su sluali uvjerljive potvrde asnog Poslanika kao to je slijedea:

I pazite! Ja se kunem onim to vidite, i onim to ne vidite, zaista, ovo je govor plemenitog Poslanika; a nije govor pjesnika vrlo malo vi vjerujete! I nije govor proroka; vrlo malo vi primate savjet! Jedna je Objava od Gospodara svih svjetova. A da je on o Nama izmislio neki govor, Mi bismo njega zgrabili desnom rukom, i sigurno bismo mu presjekli ilu kucavicu. I niko od vas ne bi mogao zaustaviti (Nas). Zaista ovo je veliki savjet bogobojaznim. A Mi sigurno znamo da meu vama ima onih koji odbijaju. Zaista, ovo je za nevjernike veliki uzrok jada. Zaista je ovo stiglo do zavretka istine. Zato veliaj ime Gospodara svoga, Velianstvenog! (69:39-53)

Mekanlije su bili upozoreni da e sve njihove lahkovjerne nade biti unitene. Poslanik nije bio ni pjesnik, ni prorok, ni prevarant. Kuran je bio uenje za pobone. Istina, on takoer ima svoje

36

tajne potovaoce, one koji su ljubomorni zbog njegovog uenja i njegovih istina. Obeanja i predskazanja sadrana u njemu sva e biti ispunjena. Od Poslanika je traeno da zanemari sve suprotstavljanje i nastavi veliati svog Monog Boga.Stigao je trei hadd. Meu hodoasnicima iz Medine bila je velika grupa muslimana. Zbog mekanskog suprotstavljanja ovi muslimani iz Medine eljeli su da vide Poslanika u privatnosti. Poslanikove misli sve vie su se okretale prema Medini, kao mjestu gdje je izgledalo da e seliti. On je ovo spomenuo svojim najbliim srodnicima, ali su oni nastojali da ga odvrate od svih misli ove vrste. Iznosili su razloge o tome kako je Meka, iako puna opozicije, pruila potporu od nekoliko utjecajnih veza. Vidici su u Medini izgledali sasvim nesigurni i, ako se Medina pokae neprijateljskom kao Meka, hoe li Poslanikove veze u Meki biti u stanju pomoi? Poslanik je, meutim, bio uvjeren da je selidba u Medinu bila odreena. Zato je odbio savjet svojih blinjih i odluio da seli u Medinu.

PRVI ZAVJET AKABE

Poslije ponoi, Poslanik je ponovo sreo muslimane iz Medine u dolini Akaba. S njim je bio njegov amida Abass. Iz Medine je bilo sedamdeset tri muslimana, od kojih je ezdeset dvoje pripadalo Khazradu a jedanaest plemenu Aus. U grupi su bile dvije ene, jedna Ummi Ammara iz Benu-Nadara. Njih je islamu pouavao Musab i bili su puni vjere i odlunosti. U godinama koje su slijedile oni su se svi pokazali kao stubovi islama. Ummi Ammara je jedan primjer. Ona je u svoju djecu usadila vjenu odanost islamu. Jednog od njenih sinova, Habiba, zatvorio je Musailima, prevarant, u jednom okraju poslije Poslanikove smrti. Musailima je nastojao da pokoleba Habibovu vjeru. Je li ti vjeruje da je Muhammed Boiji vjerovjesnik?, pitao je. Da, bio je odgovor. Vjeruje li ti da sam ja Boiji vjerovjesnik?, pitao

37


je Musailima. Ne, odgovorio je Habib. Na ovo je Musailima naredio da mu odsijeku jedan od udova. Kad su ovo uradili, on je ponovo pitao Habiba: Vjeruje li ti da je Muhammed Boiji vjerovjesnik? Da, odgovorio je Habib. Vjeruje li ti da sam ja Boiji vjerovjesnik? Ne. Musailima je naredio da Habibu odsijeku jo jedan dio tijela. Na ovaj nain su odsjekli jedan po jedan dio i Habibovo tijelo je bilo raskomadano. On je umro okrutnom smru, ali je iza sebe ostavio nezaboravni primjer linog heroizma i rtve radi vjerskog uvjerenja. (Halbiyya, tom 2, str. 17)Ummi Ammara je bila uz Poslanika u nekoliko ratova. Ova grupa muslimana Medine je uskoro dobila veliku odliku radi svoje odanosti i vjere. Oni nisu doli u Meku da trae imetak i bogatstvo, nego samo da trae vjeru.Ponukan porodinim vezama i osjeajem osnovane odgovornosti za sigurnost Poslanika, Abass se ovako obratio grupi:

O Khazrad, ovaj moj dragi je potovan od svog naroda. Oni nisu svi muslimani, pa ipak su ga titili. Ali on je sad odluio da nas napusti i ide k vama. O Khazrad, znate li vi ta e se dogoditi? Cijela Arabija e biti protiv vas. Ako shvatate rizik koji va poziv povlai za sobom, onda ga odvedite; ako ne, onda napustite svoju namjeru i pustite ga da ostane ovdje.

Voa ove grupe Al-Bara odgovorio je uvjereno:

uli smo te. Naa odlunost je vrsta. Nai ivoti su na raspolaganju Boijem Poslaniku.Mi smo odluili, i samo ekamo na njegovu odluku. (Halbiyya, tom 2, str. 18)

38

Poslanik je iznio dalje tumaenje islama i njegovog uenja. Objanjavajui ovo, on je grupi rekao kako je spreman ii u Medinu ako e oni islam uvati dragim kao to uvaju svoje ene i djecu. On nije potpuno ni zavrio kad je ova grupa od sedamdeset troje odanih povikala u jedan glas: Jeste, jeste. U svom oduevljenju zaboravili su da ih mogu uti. Abass ih je upozorio da govore tiho. Ali ova grupa je bila puna vjere. Smrt je sada bila nitavna u njihovim oima. Kad je Abass upozorio grupu, jedan od njih je glasno rekao: Mi se ne bojimo, o Boiji Poslanie. Odobri nam, mi moemo izai nakraj s Mekanlijama sad odmah i osvetiti nepravdu koju su ti uinili. Ali Poslanik je rekao da mu jo nije bilo nareeno da se bori.Grupa je onda dala zavjet vjernosti i skup se raziao.

Mekanlije su uli o ovom dogaaju. Otili su kod poglavara Medine da prigovaraju protiv ovih posjetilaca. Abdullah bin Ubbay bin Salul glavni poglavica nije nita znao o tome ta se dogodilo. On je uvjerio Mekanlije da mora biti da su to to su uli samo lane glasine. Ljudi Medine su ga prihvatili za svog vou i nisu mogli nita uraditi bez njegovog znanja i odobrenja. On nije znao da su ljudi Medine odbacili vladavinu ejtana i umjesto toga prihvatili Boiju vlast.

HIDRA

Ova grupa se vratila u Medinu, a Poslanik i njegovi sljedbenici su poeli pripreme za selidbu. Porodica za porodicom su poele nestajati iz Meke. Muslimani, sigurni da je Boije kraljevstvo blizu, bili su puni hrabrosti. Ponekad su cijele uliice ostajale prazne u toku noi. Ujutro bi Mekanlije vidjeli zakljuana vrata i shvatili da su stanovnici iselili u Medinu. Rastui utjecaj islama ih je zapanjio.Na kraju, ni jedan musliman nije ostao u Meki, osim robova

39


koji su prihvatili islam, Poslanika, Abu-Bakra i Alija. Mekanlije su shvatili da e njihova rtva uskoro pobjei. Poglavice su se ponovo okupile i odluile da sada trebaju ubiti Poslanika. Posebnim Boijim planom, izgleda, da je dan koji su odredili da ubiju Poslanika bio odreen za njegovu hidru (iseljenje). Kad se mekanska grupa okupljala ispred Poslanikove kue s namjerom da ga ubiju, Poslanik je izaao napolje u tajnosti noi. Mora da su se Mekanlije plaili da e Poslanik preduhitriti njihov gnusni plan. Oprezno su ili svojim putem i kad je Poslanik proao pored, mislili su da je neko drugi i povukli se da ne budu opaeni. Poslanikov najbliskiji prijatelj Abu-Bakr bio je dan ranije obavijeten o Poslanikovom planu. Pridruio mu se tano na vrijeme i onda su obojica napustili Meku i nali sklonite u peini nazvanoj Thaur, oko tri i po milje od Meke preko brda. Kad su Mekanlije saznali za Poslanikov bijeg, sabrali su i poslali odred u potjeru. Predvoeni tragaem, stigli su do Thaura. Stojei na ulazu peine u kojoj su Poslanik i Abu-Bakr sjedili skrivajui se, traga je rekao da je Muhammed ili u peini ili se uzdigao na nebo. Abu-Bakr je ovo uo i njegovo srce je klonulo. Neprijatelj nas je skoro uhvatio, proaptao je. Ne boj se, Bog je s nama, odgovorio je Poslanik. Ja se ne bojim za sebe, nastavio je Abu-Bakr, nego za tebe. Jer ako ja umrem, ja sam samo obian ovjek; ali ako ti umre, to e znaiti smrt vjere i duha. (Zurkani). ak kad bi tako i bilo, ne boj se, uvjeravao ga je Poslanik, nas nije dvoje u ovoj peini. Tu je trei Bog. (Buhari)Bilo je odreeno da se mekanski zulum zavri. Islam je morao imati priliku da napreduje. Gonii su bili prevareni. Rugali su se otroumnosti tragaa. Rekli su da je otvor peine isuvie velik da bi se bilo ko unutra sklonio, jer sa zmijama niko nije siguran. Da su se samo malo sagnuli, mogli su vidjeti dvojicu kako sjede. Ali nisu, i naputajui tragaa, vratili su se u Meku. Poslanik i Abu-Bakr su dva dana ekali u peini. Tree noi su, prema planu, do peine dovedene dvije brzonoge kamile, jedna

40

za Poslanika i za vodia, a druga za Abu-Bakra i njegovog slugu, Amra bin Fuhaira.

SURAKA U POTJERI ZA POSLANIKOM

Prije nego to su krenuli, Poslanik je pogledao natrag na Meku. U njegovom srcu su provrele emocije. Meka je bilo njegovo rodno mjesto. On je tu ivio kao dijete i kao zreo, odrastao ovjek i tamo je primio Boiji poziv. To je bilo mjesto gdje su njegovi preci ivjeli i irili se od vremena Ismaila. S ovim mislima zadnji put je dugo gledao na grad i onda rekao: Meko, ti si meni draa od bilo kojeg mjesta na svijetu, ali tvoj narod mi ne da da ivim ovdje. Na to je Abu-Bakr rekao: Ovo mjesto je izbacilo svog Poslanika. Ono samo eka svoje unitenje. Mekanlije su, poslije neuspjeha svoje potjere, proglasili cijenu za glave dvojice bjegunaca. Ko god uhvati i vrati Mekanlijama Muhammeda ili Abu-Bakra, mrtve ili ive, imat e nagradu od stotinu kamila. Dat je proglas meu plemenima oko Meke. Primamljen nagradom, Suraka bin Malik, beduinski poglavica krenuo je u potjeru ove grupe i na kraju ih opazio na putu za Medinu. Vidio je dvije kamile s jahaima i uvjeren da su to bili Poslanik i Abu-Bakr, podbo je svog konja. Konj se propeo i pao prije nego to je otiao mnogo dalje i Suraka je pao s njim. Poslije je Suraka postao musliman i lino ovako prenio ovaj dogaaj:

Nakon to sam pao s konja, ispitivao sam svoju sreu bacanjem strelica na praznovjeran nain uobiajen kod Arapa. Strijele su proricale lou sreu. No, nagrada je bila veoma primamljiva. Ponovo sam uzjahao i zapoeo svoju potjeru i skoro sustigao grupu. Poslanik je jahao dostojanstveno i nije gledao natrag. Abu-Bakr se, meutim, neprestano osvrtao natrag (oito

41


iz straha za sigurnost Poslanika). Kad sam im se pribliio, moj konj se ponovo propeo i ja sam pao. Ponovo sam ispitivao strelice i one su ponovo nagovjetavale lou sreu. Kopite mog konja zabile su se duboko u pijesak. Izgledalo je nemogue da ponovo uzjaem i zaponem potjeru. Onda sam shvatio da je ova grupa pod Boijom zatitom. Zovnuo sam ih i usrdno molio da stanu. Kad sam bio dovoljno blizu, rekao sam im o svojoj zloj namjeri, ali da sam sada promijenio svoju namjeru. Rekao sam im da naputam potjeru i da se vraam. Poslanik me je pustio da idem, ali je traio da obeam da nikome neu otkriti gdje su. Bio sam uvjeren da je Poslanik bio istinit, i da je za njega bilo odreeno da uspije. Traio sam od Poslanika da mi napie garanciju o miru da mi poslui kad on postane vrhovni. Poslanik je traio od Amira bin Fuhaira da mi napie garanciju, i on je napisao. Kad sam bio spreman da se s tim vratim, Poslanik je primio objavu o budunosti i rekao: Suraka, kakvo e biti tvoje stanje kad na svojim rukama bude imao zlatne narukvice Chrosreosa? Zauen nad ovim predskazanjem, pitao sam: Kojeg Chosreosa? Chosreosa bin Hormizda, imperatora Irana? Poslanik je rekao: Jeste. (Asad ul-Ghaba)

esnaest ili sedamnaest godina poslije toga ovo predskazanje je bilo doslovno ispunjeno. Suraka je prihvatio islam i otiao u Medinu. Poslanik je umro i poslije njega je prvo Abu-Bakr postao halifa islama, a onda Omer. Iranci su postali ljubomorni zbog rastueg utjecaja islama i to ih je navelo da napadnu muslimane,

42

ali su, umjesto podjarmljivanja muslimana, oni bili podjarmljeni. Glavni grad Irana pao je u ruke muslimana, koji su zarobili njegove riznice, ukljuujui zlatne narukvice koje je Chosreos nosio na dravnim obredima. Poslije primanja islama, Suraka je opisao svoju potjeru za Poslanikom i njegovom grupom i kazao ta se dogodilo izmeu njega i Poslanika. Kad je ratni plijen iz Irana bio stavljen ispred Omera, on je vidio zlatne narukvice i sjetio se ta je Poslanik rekao Suraki. To je bilo velianstveno predskazanje dato u vrijeme potpune bespomonosti. Omer je odluio da pripremi vidljivo ispunjenje ovog predskazanja. Zato je poslao po Suraku i naloio mu da stavi zlatne narukvice. Suraka je protestvovao kako je za mukarce u islamu zabranjeno da nose zlato. Omer je rekao da je to istina, ali da je ova prilika bila izuzetak. Poslanik je predvidio zlatne narukvice Chosreosa na njegovim rukama; zato on treba da ih sada stavi, ak po cijenu bola od kazne. Suraka je prigovarao zbog odbrane Poslanikovog uenja; inae, on je elio, kao i svako drugi, da omogui vidljiv dokaz ispunjenja

Documents

Životu Muhammeda s.a.v.s