ISTINA I NJEGOVOM ÈASNOM OSNIVAÈU - ahmadija.ba · “Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova; mir i blagoslov neka su na Njegovog vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., i

1

ISTINA

O AHMADIJA MUSLIMANSKOM D@EMATUI NJEGOVOM ÈASNOM OSNIVAÈU

2

3

Hadì Ata Ullah Kaleem

ISTINA O AHMADIJAMUSLIMANSKOM D@EMATU

I NJEGOVOM ÈASNOM OSNIVAÈU

4

Title / Naslov

Translator / Prevod

Published by: / Izdavaè

Istina o Ahmadija muslimanskom dèmatu i njegovom ~asnomosniva~u

Bosnian translation

Truth about Ahmadiyya Muslim Jama’at and its Holy Founder

Armina Arnautoviæ

Verlag der Islam, Frankfurt am Main

© Verlag Der Islam

2nd Edition September 2010

ISBN: 978-3-932244-47-6

Printed by: / Štampa

PIKOK Sarajevo

MESD@ID BAITUL-ISLAM

Ahmadija muslimanski centar

Tuzlanska 1b, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Tel./fax: 00387 (33) 612 612

www.alislam.org - www.ahmadija.ba

e-mail: [email protected]

Checked with original / Ispravke prevoda

Fahrija Avdiæ i Wasim Ahmad

5

PREDGOVOR

Analiza brošure koju je izdala organizacija ’Sabur’ izMinhena pod naslovom ’Ko se krije iza Ahmedija?’

DA LI AHMADIJA MUSLIMANSKI D@EMAT I NJEGOVÈASNI OSNIVAÈ MRZE ISLAM I DA LI GA @ELEUNIŠTITI IZNUTRA?

ZAŠTO JE ZA POKRET IZABRANO IME ’AHMADIJA’?

DA LI JE AHMADIJA MUSLIMANSKI D@EMATU SLU@BI ENGLESKIH AGENTURA?

MIRZA SAHIB JE BIO NAJVEÆI UÈENJAK MEÐUSUVREMENIM INDIJSKIM MUSLIMANIMA

SMRT OCA ÈASNOG POSLANIKA

SINOVI ÈASNOG POSLANIKA

ZDRAVLJE HAZRETI MIRZE GHULAM AHMADA

OPTU@BE O EPILEPSIJI

OPTU@BE O IMPOTENCIJI

JE LI MIRZA SAHIB LAGAO O ALLAHU D‘.Š.

JE LI MIRZA SAHIB LAGAO O POSLANIKUMUHAMMEDU S.A.V.S.?

ÈINJENICE O DUELU DOVOM (Mobahila)

KONZUMIRANJE ALKOHOLNIH PIÆA I OPIJUMA

NAMAZ KOJI NE PREDVODI AHMADI MUSLIMAN

SADR@AJ

7

9

12

22

24

30

31

33

35

37

39

40

43

45

50

54

6

OBJAŠNJENJE ZAVRŠETKA BO@IJEG POSLANSTVA(KHATAM-E-NABUVVAT)

KAKO JE UMRO MIRZA SAHIB?

ISLAMSKI KONCEPT D@IHADA

DOLAZAK OBEÆANOG MESIJE I MEHDIJA

IZOPAÈENO STANJE MUSLIMANA

MEHDI NIJE NIKO DRUGI DO MESIJA KOJI JE OBEÆANMUSLIMANIMA

SRETNIK JE ONAJ KOJI UÈI NA NESREÆI DRUGIH(Hadithun Nabi)

PREDSKAZANJA ÈASNOG POSLANIKA

Najave iz Kadijana

Znaci koji potvrðuju tvrdnje hazreti Ahmada

ISTINITOST OBEÆANOG MESIJE I MEHDIJA

Prvi argument:

Lièna èistoæa – poštenje

Drugi argument:

Varalica ne mo‘e pobjeæi od Bo‘ije kazne

Treæi argument:

Pobjeda islama nad drugim religijama

Filozofija uèenja islama

Èetvrti argument:

Naroèito znanje kao poklon

Slamanje kri‘a

Peti argument:

Stalno uslišavanje dova

Šesti argument:

Predskazanja Obeæanog Mesije

1. Širenje i napredak zajednice

2. Smrt Lekh Rama: Znak za narod Indije

3. Amerièki varalica – Dr. John Alexandar Dowie

64

74

78

84

86

90

91

93

93

94

97

97

99

100

102

104

105

106

106

107

107

109

7

“Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova; mir iblagoslov neka su na Njegovog vjerovjesnika Muhammeda,

s.a.v.s., i na cijelo njegovo potomstvo i ashabe.”

PREDGOVOR

Ova knji‘ica pod naslovom “Istina o Ahmadija musliman-skom d‘ematu i njegovom èasnom osnivaèu” je odgovor nabrošuru pod naslovom “Ko se krije iza Ahmedija”, a koju ještampala i izdala organizacija “Sabur” iz Minhena (Njemaèka).

U spomenutoj brošuri “Sabur” optuùje se Ahmadijazajednica da mrzi islam, a naroèito da mrzi Boìjeg poslanikaMuhammeda s.a.v.s. Dalje, Ahmadi muslimani se optuùju daèle uništiti islam iznutra i oslabiti njegovu moæ. Sljedeæaoptu`ba kaè da su engleski kolonisti stvorili Ahmadija pokret ucilju slabljenja muslimana. Jedna je od optu`bi protiv hazretiMirze Ghulam Ahmada a.s. da nikada nije izuèavao hadis i daima mnogo nedostataka u njegovom opæem obrazovanju.

Protiv osnivaèa našeg pokreta takoðer su iznesene optu‘beda je bolovao od epilepsije, konzumirao alkohol, bio impo-tentan itd.

8

Ova knjiga iznošenjem èinjenica pobija i dokazuje neisti-nitost i neutemeljenost svih optu‘bi iznesenih protiv Ahmadimuslimana i èasnog osnivaèa Ahmadija d‘emata, i uz to navodipoštovanja vrijedna i visoka mišljenja muslimanskih uèenjaka ohazreti Mirzi Ghulam Ahmadu a.s. i njegovom d‘ematu, tenjihovom slu‘enju islamu i Èasnom Poslaniku Muhammedus.a.v.s.

Ova knjiga, takoðer, objašnjava pravo znaèenje (izraza)’Khataman Nabijjin’ po rijeèima hazreti Mirze Ghulam Ahmadaa.s.. Ona dalje navodi objašnjenja ranijih muslimanskihuèenjaka koja se odnose na (izraz) ’Khataman Nabijjin’.

Ona, takoðer, objašnjava znaèenje d‘ihada kako iznosihazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s., a koje je u saglasnosti saznaèenjem koje zastupaju mnogi ugledni muslimanski uèenjaci,meðu kojima i kralj Feisal iz Saudijske Arabije. Na kraju, štonije manje va‘no, ova knjiga navodi dokaze istinitosti Obeæa-nog Mesije i Mehdija u osobi hazreti Mirze Ghulam Ahmada a.s.

9

Analiza brošure koju je izdalaorganizacija ’Sabur’ iz Minhena

pod naslovom ’Ko se krije iza Ahmedija?’

Na brojne optu‘be iznesene u spomenutoj knji‘ici mi smoveæ odgovorili u našoj knjizi pod naslovom “Odgovor naprimjedbe protiv Ahmadi muslimana i osnivaèa Ahmadijad‘emata”, te zbog toga nema potrebe da ih se ponovodotièemo. No, moramo konstatovati da su najveæe la‘neoptu‘be protiv Ahmadija d‘emata i njegovog osnivaèa hazretiMirze Ghulam Ahmada da oni ’mrze islam, a naroèitoÈasnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.,’ neka je mir iAllahov blagoslov nad njim, kao i da ’‘ele da unište i oslabeislam iznutra’. Te optu‘be zahtijevaju da se ponovno sna‘noopovrgnu i ‘estoko odbace.

Koja je to ironija sudbine da osoba koja ka‘e:

’Poslije ljubavi prema Bogu, ja sam opijen ljubavlju premaMuhammedu. Ako je to nevjerovanje, onda sam ja kod Bogaveliki nevjernik.’

bude optu‘ena da mrzi Muhammeda s.a.v.s.! Ali, tako nešto semoralo dogoditi, i to su zasluge današnjih muslimanskih hod‘a.Èasni Poslanik Muhammed s.a.v.s. upravo je to ovako pred-skazao prije 1400 godina:

’Njihova ulema æe biti najgora stvorenja pod nebeskimsvodom.’

(Miškat-ul-Masabeeh)

10

Osim toga, mnogi muslimanski uèenjaci predskazali su da æemuslimanska ulema biti najgori protivnici Mehdija:

a) Reformator u drugom milenijumu (po Hid‘ri), da Allah

bude milostiv prema njemu, hazreti Šaikh Ahmad Sarhind,rekao je za Mehdija:

’Vrlo je vjerovatno da æe ga najveæa ulema odbaciti ismatrati ga protivnikom Èasne Knjige i sunneta Èasnog

Poslanika.’(Maktoobat Imam Rabbani, tom. II, str. 55)

b) ’Isti sluèaj æe biti sa Mehdijem a.s., neka je mir nad njim. Svimulasi (hodè) æe postati njegovi ljuti neprijatelji, urotit æe seprotiv njega da ga ubiju, optuùjuæi ga da on kvari njihovu vjeru.’

(Iqtarabas Saat, str. 244)

c) Hazreti Šaikh Mohuddin Ibn Arabi je zapisao:

’Kada se Imam Mehdi pojavi, vjerska ulema æe biti njegoviljuti neprijatelji.’

(Futuhati Makkiyyah, tom II, str. 242)

d) Nawab Siddiqe Hasan Khan je napisao:

’Kada Mehdi a.s. poène svoju borbu za oìvljavanje sunneta

Èasnog Poslanika i odbaci novotarije, vjerska ulema,obavezana da slijedi pravednika, ostaje vjerna svojimvoðama iz prošlosti i svojim precima, reæi æe da on pokušavasrušiti njihovu vjeru i muslimansku zajednicu. Oni æe prijeæiu njegove protivnike, i po njihovom obièaju, proglasit æe ganevjernikom.’

(Huðaðul Karamah, str. 363)

Da je prijašnja muslimanska ulema, hvala Allahu d‘.š., bila upravu u svojim predskazanjima, pokazuje to da su pisci brošure

“Ko se krije iza Ahmedija?” meðu hod‘ama za koje su oni reklida æe ismijavati Imama Mehdija i da Arnautoviæ pripada ovojskupini kad su napisali:

11

’Draga braæo, èlimo u ovom djelu da vas upoznamo sauèenjem jedne sekte koja je postala i zasnovana na temeljumr`nje prema islamu, a posebno mr`nje prema poslanikuMuhammedu a.s., da bi oslabila moæ islama i uništavala gaiznutra.’

’Poslije èitanja ove knjiìce neka svako sam izabere i odluèida li æe ostati iskreni sljedbenik islama kroz slijeðenjeposljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s. ili æeprihvatiti novog voðu Mirzu Ahmada Ghulama, la`nogproroka, koji je od strane islamskih uèenjaka okarakterisankao murtedom - otpadnik od vjere.’

12

DA LI AHMADIJA MUSLIMANSKI D@EMATI NJEGOV ÈASNI OSNIVAÈ MRZE ISLAM

I DA LI GA @ELE UNIŠTITI IZNUTRA?

Prije nego što navedemo dalje èinjenice koje negiraju ostaleoptu‘be pisaca brošure, bilo bi dobro da vam predstavimo jošnekoliko isjeèaka iz pisanja hazreti Mirze Ghulam Ahmada,Obeæanog Mesije i Mehdija o islamu i njegovom Èasnomosnivaèu, hazreti Muhammedu s.a.v.s.:

’O, svi ljudi, koji ìvite na Zemlji! I vi, sve ljudske duše, kojeìvite na istoku ili na zapadu! Ja vas pozivam svom svojomsnagom: na Zemlji je sada jedina istinska vjera islam.Istinski Bog je taj Bog, koji je objašnjen u Èasnom Kur’anu, iBoìji Poslanik koji posjeduje vjeèni duhovni ìvot - onaj kojisjedi na prijestolju slave i èistoæe - jeste Èasni PoslanikMuhammed, odabrani, s.a.v.s. Dokaz njegovog duhovnogìvota i uzvišene èistoæe jeste da, slijedeæi ga i voleæi,poèinjemo primati uzvišenu duhovnost, kod Boga smo uprednosti i svjedoci smo uzvišenih znakova.’

(Terjakul Kulub, str. 11)

’Sada je pod nebom samo jedan Poslanik i samo jednaKnjiga. Taj poslanik je Muhammed, odabrani, neka je mirnad njim, koji je uzvišeniji i viši od svih Boìjih poslanika inajsavršeniji od vjerovjesnika i Khatamal-Anbija. Slijedeæiga, spoznajemo Svemoguæeg Boga i svi velovi mraka sepodiù, i postajemo svjedoci istinskih znakova spasa još naovom svijetu. A Knjiga je Èasni Kur’an, koji obuhvata Istinu

13

i savršenu Uputu i djelotvornost kroz koju se postiè znanje irazumijevanje Boìjeg znanja; i srce biva oèišæeno odljudskih slabosti, i od neznanja, bespomoæi i sumnje.’

(Baraheene Ahmadiyya str. 535)

’Ja vjerujem samo u islam kao istinitu vjeru, a sve ostalevjere smatram neistinitim. Osjeæam da vjerovanjem u islamkroz mene struje izvori svjetla. Kroz ljubav prema ÈasnomPoslaniku s.a.v.s. dostigao sam tako visok duhovni stepenkoji moè postiæi samo onaj koji slijedi pravog, istinitogposlanika. Iako su se hindusi i kršæani sve do smrti poniznomolili svojim la`nim bogovima, oni nisu mogli dostiæi tajstepen. Ja èujem Boìje rijeèi, u koje drugi vjeruju samo kaou teoriju. Meni je pokazano i reèeno, i ja sam opæenito tu darazumijem da je samo islam prava istinita vjera. Otkrivenomi je da sam ovo sve primio kao blagoslov, jer sam iskrenoslijedio Khatamal-Anbija s.a.v.s., i da se ni u jednoj drugojvjeri ne moè dostiæi ništa jednako tome, jer su one svela`ne.’

(Ayena-e Kamalat-e-Islam, str. 276)

’Moje lièno iskustvo je da za mene ne bi bilo moguæe dadobijem ovu blagodat da nisam slijedio puteve mog uèitelja ipoglavara, ponosa svih poslanika, najboljeg od ljudskogroda, Muhammeda, odabranog, s.a.v.s. Zato, što god sam jadobio, dobio sam slijedeæi njega, i ja znam iz svog istinskog isavršenog znanja da ni jedan èovjek ne mo‘e postiæi blizinuBo‘iju i dokuèiti dublje razumijevanje Njegovih puteva bezslijeðenja Poslanika s.a.v.s. Sada da vam objasnim koja je tostvar koja se stvara u srcu, poslije istinskog i savršenogslijeðenja Èasnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.: zapamtiteda je to zdravo srce, tj. srce iz kojeg je otišla ljubav premaovom materijalnom svijetu i srce koje tra‘i vjeèni i trajniukus. Poslije toga ovo zdravo srce dobiva èistu, savršenuBo‘iju ljubav. Svi ovi blagoslovi budu podareni kaonasljedstvo, samo zbog slijeðenja Muhammeda s.a.v.s.’

(Roohani Khazain, tom 22: Haqiqatul Wahi, str. 64-65).

14

Poslije opisa najjaèih uvjerenja hazreti Mirze GhulamAhmada, Obeæanog Mesije i Mehdija o islamu, kao i njegoveogromne ljubavi prema Èasnom Poslaniku Muhammedu s.a.v.s.,piscima brošure mora, nadalje, biti pokazana bezvrijednostnjihovih zlobnih optu‘bi protiv hazreti Mirze Sahiba, navo-ðenjem još nekoliko iskaza hvale i poštovanja koje su njegovisavremenici odali hazreti Mirzi Ghulam Ahmadu i njegovomslu‘enju islamu:

1. Maulvi Mahammad Husain iz Batala, voða sekte ’AhliHadis’ je u svojim novinama ’Išaatus Sunnah’ (tom VII, str. 6-11) objavio detaljan komentar o knjizi “Baraheene Ahma-diyya”) koju je 1880. godine napisao hazreti Mirza GhulamAhmad. U uvodnom dijelu on navodi:

’Po našem mišljenju, a imajuæi na umu sadašnje doba injegove okolnosti, ovo je knjiga kakvoj u islamu nijeobjavljena ravna do danas, što god se mo`da dogodi kasnije.On se dokazao tako ustrajan u svom sluènju islamu kroz

svoje pero, jezik, imetak itd, da se samo mali broj ovakvihprimjera moè naæi u muslimanskom svijetu. Ako neko budesklon da naš jezik smatra uzorom azijskog preuvelièavanja,onda on treba da pokaè bar jednu knjigu koja tako sna`no ièstoko pobija protivnike islama, posebno Arya Samad` iBrahmo Samad` (hindu sekte). I treba da pokaè tri ili èetiri

takva pomagaèa islama, koji su ovako riješeni da sluèislamu ne samo imetkom, perom i jezikom veæ i svojimliènostima, i oni koji su pozivali protivnike islama i one kojisu negirali moguænost dolaska objave i zadovoljava ih da je,onaj koji ih poziva, lièno primalac objave.’

Zatim je dodao:

’Autor Baraheene Ahmadiyya, prema svjedoèenju prijateljai neprijatelja, vodi svoj ìvot prema zakonu islama i on jepobo`na i istinoljubiva osoba. Veoma dobro je poznato da sušejtanski nagovori la`ni, ali ne, do danas se ni jedna objavakoju je primio autor Baraheene Ahmadiyya nije pokazala

15

la`nom da bi tako bila nazvana šejtanskim nagovorom.Moè li bilo koji musliman, sljedbenik Kur’ana, vjerovati dašejtanu moè biti dato znanje kao poslaniku i melecima, oonom što je skriveno, tako da se ni jedno od njegovihotkrivanja skrivenog nije pokazalo neistinom.

Autor Baraheene Ahmadiyya je, pišuæi ovu knjigu, zaštitioèast muslimana, i sna‘nim i oštrim argumentima izazivaoprotivnike islama. On je cijelom svijetu najavio da bilo ko,ko sumnja u istinitost islama treba da doðe njemu iosvjedoèi se u intelektualne i duhovne dokaze utemeljene naKur’anu i neobiènim èudima poslanstva Muhammeda s.a.v.s.u potporu njegove istinitosti.’

Drugi, veoma cijenjen komentator koji je dao svoje mišljenjeo knjizi jeste Maulvi Muhamad Šarif Sahib (Banglor, Mysor,ju‘na Indija), koji je bio urednik ’Mansoor Muhammadi’. Usvom pisanju je zabilje‘io:

’Bili smo krajnje zabrinuti što se meðu muslimanskimuèenjacima dugo nije pojavio neko nadahnut od Boga dastane u zaštitu i odbranu vjere, da napiše knjigu koja æe bitiu skladu sa potrebama vremena i koja æe, na temeljurazumijevanja i duhovnih argumenata, dokazati da je ÈasniKur’an Boìja rijeè, a da je Èasni Poslanik s.a.v.s. bio istinskiBoìji poslanik. Duboko smo zahvalni Bogu da je ova našaèlja napokon bila ispunjena. Imamo knjigu na èije smopisanje dugo èekali. Njen naziv je Baraheene Ahmadiyya, aautor je kroz tristo ubjedljivih argumenata dokazao istini-tosti Èasnog Kur’ana i poslanstva Muhammeda s.a.v.s. Autorove knjige je najbolji teolog, savršen uèenjak, ponos musli-mana Indije, prihvaæen od Svemoguæeg Boga, Maulvi MirzaGhulam Ahmad Sahib, poglavar Kadiana, oblasti Gurdaspo-re, Pendàb. Neka je hvala Allahu! Kako je to izvanredansastav, èija svaka rijeè dokazuje istinitost islama i pokazujeispravnost Kur’ana i poslanstva Muhammeda s.a.v.s.Protivnicima je islam predstavljen sa svijetlim i ubjedljivimargumentima. Svaka tvrdnja je razumna i poduprta tako

16

osvijetljenim dokazima, tako sigurnog karaktera, da niko nemoè sumnjati u njih i svako im se mora pokoriti ako impriðe sa otvorenim i pravednim srcem.

Ovo je knjiga èija istinitost nema ravnog. Autor tvrdi da seona ne moè pobiti. Ako bilo ko napiše odgovor na nju, aprema uvjetima postavljenim u najavi, dobit æe premiju od10.000 rupija. A istina je, da su protivnici islama, u svojimsrcima imali ikakvog straha od Boga, oni su poslije èitanjaove knjige trebali potvrditi da nema drugog boga osimAllaha d`.š. i da je Muhammed Njegov istinski Poslanik. Misa sigurnošæu i ponosom tvrdimo da na ovu knjigu, zaista,nije moguæ nikakav odgovor do Sudnjeg dana. Takoðer,pozivamo sve protivnike islama da, ako iskreno vjeruju usvoje religije, treba da izaðu na bojište i dadnu odgovor naovu knjigu. Autor je ponudio nagradu od 10.000 rupija bilokome ko napiše odgovor na ovu knjigu, a mi sa naše stranedodajemo još 1.000 rupija na ovaj iznos.

Sada æemo vidjeti hoæe li oni od naše braæe koji su protiv nasustati da prihvate ovaj poziv ili æe i dalje ponavljati svojestare slogane.’

On je nastavio:

’Sada se mi obraæamo svojoj muslimanskoj braæi: ova knjiga,Baraheene Ahmadiyya, je takva da joj nema ravne i onadokazuje istinitost Kur’ana i poslanstva Èasnog Poslanikas.a.v.s. Autor je istinitost islama dokazao tako sigurnimargumentima da æe svaka pravedna osoba morati shvatiti daje Kur’an Allahova Knjiga, da je poslanstvo ÈasnogPoslanika s.a.v.s. istinito, da je islam vjera osnovana odBoga i da je ovim musliman upuæen u istinu.

Ovdje ima takvo mnoštvo dokaza da protivnicima nijeostavljen put za bijeg i nikakva moguænost za poricanje.Svaki argument je jasan. Svaki dokaz je svijetao. Knjiga jeogledalo vjere i do vrha je puna Kur’ana. Ona vodi Pravomputu. Ona je svjetiljka koja osvjetljava istinski put. Ona jeriznica istine. Ona je rudnik uputstva. Ona napada kao

17

munja na skladište neprijatelja i pali sve njegove argumente.Za muslimane je ona sna‘na potpora za Èasni Kur’an isvijetla je potpora za majku knjiga. Ona je pokolebala iuznemirila i razoru‘ala svakog neprijatelja vjere.’

Maulana Abul-Kalam Azad bio je ugledni uèenjak. U vrijemesmrti hazreti Mirze Ghulam Ahmada on je bio zamjenikizdavaèa vrlo poznatih novina ’Vakeel’, Amritsar. On je svojimosobitim stilom o hazreti Mirzi Ghulam Ahmadu poslije njegovesmrti napisao sljedeæe:

’Ta osoba, veoma velièanstvena osoba, èije je pero imalo

nešto èarobno u sebi, jezik koji je oèaravao njegove slušaoce,ta osoba èiji je um bio spoj èuda, èije su oèi bile dalekovide,

èiji glas je bio kao oìvljenje, èiji su prsti povezali ìceduhovne revolucije, èije su šake kao dvije dobro napunjene

baterije, osoba koja je 30 godina bila kao duhovnizemljotres i oluja u svijetu religije, i osoba koja je kao truba

na Sudnjem danu probudila one koji su bili izgubljeni u

drijemeù ovozemaljskog ìvota, mirno je umrla.

Smrt Mirze Ghulam Ahmada nije takva da iz nje ne uzmemo

pouku...

Ovakvi ljudi koji donose revoluciju u intelektualni i religijski

svijet ne pojavljuju se èesto na svijetu. Takve, historijskivrijedne revolucionarne osobe, rijetko se javljaju na svjetskoj

sceni, i kada se pojave, donose znaèajnu revoluciju usvijetu...

Velièina Mirze Sahiba je priznata i, iako su bile ozbiljnerazlike u nazivu njegovih odreðenih tvrdnji i vjerovanja,

njegova smrt je podsjetila obrazovane i ugledne muslimane

da je veliki èovjek izmeðu nas zauvijek napustio ovaj svijet.A sa njim je izvanredna odbrana islama od protivnika, koja

je bila vezana sa njegovom liènošæu, završena... Njegovasvojstvenost s kojom je ispunio du‘nost pobjednièkog

generala islama protiv njegovih neprijatelja, primorava nas

da otvoreno priznamo njegove zasluge za islam... Literatura

18

Mirze Sahiba iznesena protiv kršæana i Arya primila je opæupotvrdu i prihvatanje, i u ovoj jedinstvenosti on nemapotrebe za predstavljanjem...Mi moramo iz sveg srcapriznati vrijednosti i velièinu ovakve literature, sada kad jeona upotpunila svoj zadatak...

Nema nade da æe ikada ponovo u Indiji biti roðena osobatakve velièine.’

(’Vakeel’, Amritsar)

Maulana Al-Imadadi bio je stalni izdavaè ’Vakeel’-a, Amritsar.On je èak o hazreti Mirzi Ghulam Ahmadu napisao sljedeæe:

’Premda Mirza Sahib nije imao nikakvo formalnoobrazovanje iz opæe historije i teologije, on je samoprouèa-vanjem postigao nenadmašno znanje u vjerskoj literaturi.Oèigledno je, kroz opæe procjene njegovog ìvota, da jeposjedovao jedinstvenu narav koja nije bila data svakome.Vodio je ìvot iskrenog i pobo`nog muslimana. Njegove de-bate u Hošiarpuru 1886. godine bile su tako ìve i ugodneda osjeæaj uìtka do sada nije zaboravljen. Što se tièenjegovog ìvota, nema ni najmanjeg traga mrlje na njemu.Proìvio je svoj ìvot i umro u vrlinama i bogobojaznosti. Urijeèima, prvih 15 godina ìvota Mirze Sahiba su ga, uterminima visoko moralnog karaktera, sluènja islamu,uzdigli do uzornog i po èasti istaknutog meðu muslimanimaIndije.’

(’Vakeel’, Amritsar, 30. maj 1908.)

Mirza Hairat Dehlvi bio je izdavaè ’Carzon Gazette’. On jenapisao:

’Izvanredne zasluge preminulog za islam, koje je ostvariosuoèavajuæi se sa kršæanima i Aryama su za najveæu pohvalui poštovanje. On je potpuno promijenio stil rasprava ipostavio temelj nove vrste literature u Indiji. Mi priznajemo,ne samo kao muslimani nego kao istraìvaèi, da se ni jedanvrhunski voða Arya i kršæanskih misionara nije smiorijeèima suprotstaviti Mirzi Sahibu. On je davao oštre

19

odgovore protivnicima islama i mi nismo mogli vidjeti bilokakav razuman odgovor ili bilo kakvo odbijanje na straniArya i kršæana. Iako se njegova smrt dogodila u Pendàbu,ipak je njegovo pero imalo toliko mnogo snage da danas, uèitavom Pendàbu, ili zapravo u èitavoj Indiji, nema nitijedan plodan i utjecajan autor koji bi mu bio ravan. Igovoreæi iskreno, èitajuæi neka od njegovih djela, èovjekdolazi u stanje zanosa. Premda nije imao nikakvo formalnoobrazovanje iz gramatike arapskog jezika, ipak je, od Bogadatim intelektom, postigao takvo znanje u arapskom da gaje mogao vrlo teèno pisati.’

(’Carzon Gazette’, 1. juni 1908.)

Šasmul Ulama Maulana Syed Mumtaz Ali bio je izdavaèmagazina ’Tah-zib-i-Niswan’, koji je objavljivan u Lahoru. On jenapisao:

’Preminuli Mirza Sahib je bio poboàn i uzvišen sveti èovjek.Bio je obdaren takvom uzvišenošæu i duhovnom snagom kojaje mogla osvojiti èak osorne. On je bio veoma obrazovanvjerski uèenjak, reformator sa velikom odluènošæu, modelèestitog ìvota. Mi ga vjerski ne prihvatamo kao ObeæanogMesiju, ali njegovo upuæivanje i njegove duhovne smjernicesu sigurno, za duhovno mrtve, bile izljeèiteljske.’

Munši Sirad‘ud Din bio je pokretaè novina ’Zimindar’ i otacizdavaèa Maulvi Zafar Ali Khana. Poslije smrti hazreti MirzeGhulam Ahmada, Munši Sirad‘ud Din je napisao:

’Mirza Ghulam Ahmad je bio slu`benik u oblasti Sialkot1860. godine. U to vrijeme mu je bilo 22 ili 23 godine. Izsvojih liènih dokaza mi moèmo reæi da je Mirza Sahib èak uvrijeme mladosti bio èestita i bogobojazna osoba. Poslijezavršetka posla vrijeme je provodio prouèavajuæi religiju. Onse opæenito nije miješao sa ljudima. Imao sam èast, jednenoæi 1877. godine, da budem njegov gost u Kadianu. U ovovrijeme on je, takoðer, bio tako predan u obraæanju Bogu daje vrlo malo razgovarao èak sa svojim gostima. Iako mi lièno

20

nismo imali èast da prihvatimo njegovu tvrdnju da jeObeæani Mesija i da prihvatimo objave koje je primio,smatrali smo ga èvrstim muslimanom.’

(’Zimindar’, Lahore, 8. juni 1908.)

Novine ’Indar’ su pripadale Arya Samadìma (hinduska

sekta), koji su bili oštri protivnici Obeæanog Mesije. Poslije smrti

hazreti Mirze Ghulam Ahmada objavili su sljedeæi èlanak:

’Mirza Sahib je lièio na hazreti Muhammeda u jednoj odlici,

a to je njegova ustrajnost u svemu što je obavljao. Sretni smo

da je tu osobinu zadrào do svoga posljednjeg daha. Nikada

nije izgledalo da je potresen èak i ako je bilo hiljade

neprijateljskih okolnosti.’

Izdavaè drugih Arya Samad‘ novina ’The Arya’ je napisao:

’Mirza Sahibova vjerovanja u islam bila su prihvatljivija i

tolerantnija nego vjerovanja koja su dràli ostali muslimani.

Meðutim, Mirza-Sahibovi odnosi sa Arya Samad` nisu

nikada postali prijateljski. Tako, kad vidimo prošlost Arya

Samadà, njegova liènost stvara u našim grudima veliku

uzrujanost.’

Maulvi Baširud Din je bio urednik Sadiq-ul-Akbar i napisao

je:

’Mirza Sahib je u tolikoj mjeri uèinio sve što je mogao u

slu`bi islamu, uzdiùæi njegov put do najveæe moguæe mjere

posredstvom svojih moænih govora, dojmljivih kritika

protivnika islama, ušutkujuæi ih zauvijek, dokazao da je

istina islama apsolutno nesumnjiva. Pravda zahtijeva da

èovjek treba da àli iznenadni i konaèan odlazak ovakvog

šampiona islama, pomagaèa muslimana, izvanrednog i

nazamjenjivog vjerskog uèenjaka.’

(’Sadiq-ul-Akbar’, maj 1908.)

Maulvi Seid Wahid-ud-Din bio je urednik ’Aligarh Institut

Gazette’. On je napisao:

21

’Umrli je bio obrazovan autor i osnivaè Ahmadija pokreta.Pripada mu priznanje za pisanje 80 djela, od kojih jedvadeset na arapskom. Bez ikakve sumnje, umrli je bio velikišampion islama.’

(’Aligarh Institute Gazette’, juni 1908.)

Urednik ’Municipal Gazette’, Lahore, napisao je:

’Mirza Sahib je bio naroèito poznat po svom znanju iobrazovanju. Njegova djela su bila veoma izraàjna. Zaistasmo pogoðeni njegovom smræu, jer je bio odan musliman. Mivjerujemo da je veliki vjerski voða otišao s ovog svijeta.’

(’Municipal Gazette’, Lahore, 1908.)

Postoji takoðer mnoštvo drugih muslimanskih novinara,teologa i vjerskih uèenjaka koji su priznali zasluge hazreti MirzeGhulam Ahmada, Obeæanog Mesije, koje je on èinio u imeislama. Od njegovih suvremenika do današnjih pisaca,politièara, uèenjaka i vjerskih voða, hazreti Mirza GhulamAhmad je priznat kao iskrena, odana, pobo‘na, èestita iizvanredna osoba, koja je svoje dane i noæi potrošila da utemeljiistinu islama.

22

ZAŠTO JE ZA POKRET IZABRANO IME ’AHMADIJA’?

Pisci brošure su, slijepo uzimajuæi sve što dolazi od zlona-mjernih hod‘a, naveli:

’Oni se takoðer zovu Ahmadi prema imenu njihovog

osnivaèa.’

Pošto smo o ovome veæ pisali u našoj prethodnoj knjizi“Odgovor na primjedbe protiv Ahmadija dèmata i njegovogosnivaèa”, tako æemo sada, veoma kratko, rijeèima hazretiMirze Ghulam Ahmada negirati njihove optu`be:

’Ime koje je prikladno za ovaj pokret i koje mi èlimo za sebeje muslimani ahmadija pokreta. Izabrali smo ovo ime zatošto je Èasni Poslanik s.a.v.s. imao dva imena – Muhammed iAhmad. Muhammed mu je bilo ime slave, a Ahmad je biloime ljepote. U imenu Muhammed je indirektno bilo pred-skazanje da æe Boìji Poslanik sabljom kazniti takve nepri-jatelje koji islam budu napadali sabljom i ubijali na stotinemuslimana. Njegovo ime Ahmad je ukazivalo da æe on širitimir i sigurnost u svijetu. Bog je dao da ìvot ÈasnogPoslanika bude takav da se njegov ìvot u Meki mani-festovao kroz ime Ahmad i muslimane je uèio da budustrpljivi i da izdrè. U njegovom ìvotu u Medini bilo jemanifestovano njegovo ime Muhammed, i Bog je u Svojojmudrosti odluèio da kazni njegove neprijatelje. Ali bilo jepredskazano da æe ime Ahmad biti ponovo manifestovano u

23

kasnijem dobu, i da æe se pojaviti osoba kroz koju æe bitimanifestovane odlike imena Ahmad, i sva ratovanja æe sezavršiti. Iz tog razloga smo za naš pokret smatrali priklad-nim ime Ahmadija, tako da svako ko èuje ovo ime treba dazna da je ovaj pokret nastao da širi mir i sigurnost, i danema ništa sa ratom i ratovanjem.’

(’Tablige Risalat’, tom 9, str. 90-91)

Sada svima treba da bude jasno da je ovo ime Ahmadija,koje je hazreti Mirza Ghulam Ahmad dao ovom pokretu,vezano za Èasnog Poslanika s.a.v.s., a ne za njega. Iz ovogamo‘ete vidjeti kako pisac ove brošure la‘e.

24

DA LI JE AHMADIJA MUSLIMANSKI D@EMATU SLU@BI ENGLESKIH AGENTURA?

Sljedeæa optu‘ba koju je pisac brošure naveo protivAhmadija d‘emata i njihovog èasnog osnivaèa hazreti MirzeGhulam Ahmada je:

’Ideja o osnivanju sekte roðena je u Londonu...

Engleski kolonisti su donijeli zakljuèak da osnuju

sektu koja bi se predstavljala muslimanskom, a u

biti, da bude anti-muslimanska sekta. Izabran je

Mirza Ghulam Ahmad el-Kadian za voðu... Svoje

dobre odnose sa Englezima on je objašnjavao kao

Boìju naredbu... Pozivao je svoje sljedbenike na

slijepu pokornost i odanost britanskoj vlasti.’

Sagledavajuæi ove optu‘be, èovjek u èudu zapa‘a kako ovepodle hod‘e igraju dvostruku ulogu. Naime, u vrijeme kad jeMirza Sahib iznio svoju tvrdnju oni su se protiv njega ‘aliliengleskoj vladi i upozoravali je da je on opasan za vladu.Sljedeæi navod govori o tome:

“Njegova prevara je dokazana èinjenicom da u svom srcu onsmatra dopuštenim da dokrajèi nemuslimansku vladu i dazaplijeni njihovo vlasništvo. Zato bi bilo prikladno od stranevlade da se ne oslanjaju na njega. I bilo bi neophodno davlada bude oprezna sa njim, inaèe bi od ovog Mehdija moglipodnijeti štetu kao što smo do‘ivjeli od sudanskog Mehdija.”

(“Išatus Sunnah”, tom VI, 1893)

25

Iz ovog navoda mo‘ete vidjeti kako su ove hod‘e, dok jehazreti Mirza Ghulam Ahmad bio ‘iv, govorile protiv njega da jeopasan za britansku vladu, a s druge strane ga optu‘uju da jebio pretjerano naklonjen britanskoj vladi.

Stvarnost je u tome da su prije Britanaca na vlasti bili Siki.Oni nisu dopuštali nikakve slobode muslimanima, èak ni da uèeezan. Srušili su stotine d‘amija i u nekima su dr‘ali konje.Hazreti Mirza Sahib je, u skladu sa Èasnim Kur’anom, hvaliovladu zbog toga što su dali slobodu vjere i muslimani su bilislobodni da izvršavaju propise islama i da ga propagiraju. Jer,kad su Englezi došli na vlast, oni su svima dopustili potpunuvjersku slobodu. Hazreti Mirza Sahib je njima bio zahvalan jerje to po islamu bio du‘an, kako je Muhammed s.a.v.s. rekao: ’Konije zahvalan ljudima, ne mo‘e biti zahvalan ni Bogu.’ Proèitajtenekoliko paragrafa Mirze Sahiba o tome zašto je on hvaliobritansku vladu i, poslije toga, ako ‘elite stalno ponavljati ovuoptu‘bu, mi æemo vas smatrati onima uskog razuma:

’... zabranjeno je uæi u rat protiv vlade koja se ni na kojinaèin ne upliæe u islam i njegovo prakticiranje, niti koristisilu protiv nas da bi promovisala svoju religiju.’

(’Kašti Nuh’, str. 68)

’Ova Vlada štiti ìvote i imovinu muslimana i osigurava imzaštitu od napada bilo kojeg zlotvora... Ja nisam krenuo uovaj poduhvat iz straha od vlade, ili u nadi da æe me vladaza to nagraditi. Sve što sam uradio je prema Boìjoj naredbii naredbi Èasnog Poslanika s.a.v.s. Ja ne laskam vladi, kaošto neki neznalica zamišlja, zato što èlim neki dobitak odvlade. Nasuprot, ja smatram svojom du`nošæu da zbog svojevjere izrazim zahvalnost vladi.’

(’Nurul Haq’, dio 1, str. 30)

Bio je optu‘en ne samo da laska britanskoj vladi veæ da ga jeta vlada proizvela da provodi antiislamske aktivnosti.

Iznenaðujuæe je da, kad je hazreti Mirza Ghulam Ahmad,Obeæani Mesija i Mehdi, istakao neke dobre vrline Britanaca, on

26

bio optu‘en, a kad su mnogobrojni muslimanski uèenjaci, i onikoji su ‘ivjeli u njegovo vrijeme, kao i oni koji su se pojaviliposlije njega, hvalili britansku vlast uvelièanim izrazima, nikonije podigao glas. Je li to islamska pravda?

Primjera radi, navest æemo nekoliko izjava muslimanskeuleme i voða koji su britansku vladu opisivali kao Bo‘ijiblagoslov:

1. Maulvi Muhammad Husain iz Batala, koji je bio voðaAhle Hadees sekte i najveæi neprijatelj Imama Mehdija, napisaoje:

’Za muslimane nije dopustivo da se bore ili da ljudstvom inovcem pomaù one koji se bore protiv vlade, bilo kršæanske,jevrejske ili neke druge vjere, pod èijom vlašæu muslimanislobodno provode svoje vjerske du`nosti i obaveze. Musli-manima Indije je zabranjeno da se suprotstave ili pobuneprotiv britanske vlade.’

(’Išaatus Sunnah’, tomVI, str. 10)

On je takoðer naveo:

’Braæo, ovo nije vrijeme maèa; u ovo vrijeme je neophodnokoristiti pero umjesto maèa.’

(’Išaatus Sunnah’, tom VI, str. 12)

Prva fetva je bila izdana od jednog suni-muslimana, a sadæemo vam navesti jednu fetvu šiija-muslimana:

2. Syed Ali-al-Hairi Sahib. Vrlo poznati šiija Mud‘tahid jeizjavio:

’Ponosni smo što smo podanici vlade pod kojom je pravda i

sloboda vjere zakon. Ravnu takvoj vladi ne moète naæi ni

jednu vladu u svijetu. Zbog toga proglašavam da, zauzvrat

za ovo dobroèinstvo, svaki šiija treba da iskrenim srcem

bude zahvalan vladi Britanije i da cijeni njeno dobroèinstvo.’

(’Mauiza Tahreef Qur’an’, april 1923.)

27

3. Hazreti Syed Sahib Brelvi, vrlo poznat islamski uèenjak uIndiji, izjavio je:

“Naš istinski cilj je da propagiramo Boìje Jedinstvo ipreporod prakse poglavara Boìjih poslanika, i da tonesmetano provodimo bez smetnji u ovoj zemlji. Pa onda,zašto da se borimo protiv britanske vlade, prolijevamo krvna obje strane, suprotno principima naše vjere?”

(Biografija hazreti Syed Ahmeda, napisao Maulana

Muhammad D‘aafar Thanesar)

4. Najpoštovaniji voða sekte Ahle Hadees Wa Ahle Sunnat,Maulvi Nazir Husain Dehvli napisao je:

“Svemoguæi Bog je odredio da Britanci upravljaju Indijom.”

(“Mad`mu’a Lectures” 1890, Maulvi Nazir Husain Dehvli, str. 54)

“Britanska vladavina u Indiji je djelo milosti SvemoguæegBoga.”

(Ibid, str. 19)

“Britanci jedini zasluùju, ne, oni imaju pravo da upravljajuIndijom i da nastave gospodarenje.”

Prema Šoraš Kašmiri, Maulvi Nezir Husein, Muhadis izDelhija, je bio meðu onim ljudima koji su izrazili mišljenje da jevlast Britanije u Indiji zakonita i u skladu sa sljedeæimkur’anskim naredbama:

“O vi, koji vjerujete, pokoravajte se Allahu i pokoravajte sePoslaniku i onima koji imaju vlast nad vama.”

Zato je proglasio da nije dozvoljeno dizati rat protivBritanije.

(Ata Ullah Šah Bukhari od Šoraš Kašmiri, str. 135)

5. Voðe Nadwatil uleme iz Deobanda u Indiji ovako tvrde:

“... glavni cilj je bio proizvesti ulemu èija je obavezujuæadu`nost da budu potpuno svjesni dobroèinstva VladeBritanije i da se takoðer usadi duh odanosti vladi ovezemlje.”

(An-Naswa, Deoband, tom 5, 1908.)

28

6. Allama Muhammad Iqbal bio je vrlo poznat pjesnik Indijei on je sastavio poemu u èast kraljice Viktorije, èiju smrt jejednako poštovao kao i šehidsku smrt hazreti Husseina. On jojje podario nadgrobni natpis “Sjena Svemoguæeg Boga”.Oplakivao je da je Indija bila lišena Boìje sjene njenom smræu.

(Muhammad Iqbal, Bakayyat e Iqbal, br. 7)

7. Voða Ahrara Maulvi Zafar Ali Khan, poznat kao jedan odnajveæih protivnika Ahmadija d‘emata, rekao je:

“Muslimani ne mogu ni minute zamisliti da budu drskiprema Britancima, i ako bilo koji musliman loše prirode imahrabrosti da pokaè cinizam prema vladi, onda æe togmuslimana on proglasiti kafirom.”

(Zamindar, Lahore, 23.11.1911)

On je takoðer naveo:

“Za svaku kap carskog znoja mi smo spremni proliti svojukrv, i ovi osjeæaji vladaju meðu cjelokupnim muslimanskimstanovništvom.”

(Ibid, 11.11.1911.)

Protivnici Ahmadija muslimanskog d‘emata opisivali su da jehazreti Mirza Ghulam Ahmad (neuzubillah) agent kršæanskebritanske vlade, a on je zapravo kršæanske misionare nazvaoantikristom i proglasio je:

“Svi kršæani su bez vjere i kao takvi nemaju pravoraspravljati sa bilo kim o stvarima vjere sve dok prvo nedokaù svoje vjerovanje. Njihovo stanje svjedoèi da su, zbognedostatka onih odlika koje je Isa (Isus) predstavio kaoodlike vjere ili oni bez vjere ili je bio neistinit on (Isa), koji jeza njih postavio takve odlike koje nisu naðene u njima. Usvakom sluèaju, utvrðeno je da su kršæani potpuno daleko odsvog vjerovanja i da im je istina uskraæena.”

(Karamatus Sadiqeen, str. 55)

Je li moguæe da je bilo ko, ko je ovo napisao mogao postatibritanski agent? Hazreti Mirza Ghulam Ahmad, Obeæani Mesija

29

i Mehdi a.s., neka je mir nad njim, bio je osoba koja jezaustavila napredak kršæanstva, koji je dokazao smrt kršæan-skog boga, koji je utvrdio istinitost Èasnog Kur’ana naspramBiblije, a njegovi misionari su zauzeti uništavanjem i rušenjemkršæanskih utvrðenja širom globusa, i koji je pozvao kraljicuVelike Britanije, koja je bila najviši vladar svog doba, da napustikršæanstvo i primi islam.

Mo‘e li i jedna razumna osoba prihvatiti da onaj koji jekršæanski agent i koji radi na tome da iskorijeni islam, ustane ipozove najmoæniju vladarku tog vremena, Njeno Visoèanstvokraljicu Viktoriju, da primi islam?

30

MIRZA SAHIB JE BIO NAJVEÆI UÈENJAK MEÐUSUVREMENIM INDIJSKIM MUSLIMANIMA

Pisci brošure uzalud su nastojali da, iz svog neznanja,

umanje polo‘aj hazreti Mirze Sahiba tvrdeæi:

“On je nauèio malo arapskog, i nikada nije inten-

zivno prouèavao hadise.”

Ali su suvremenici intelektualci, u okviru vlastitog prava, bili

impresionirani onim što je on postigao u svom ‘ivotu, uprkos

èinjenici da nije imao sistematsko obrazovanje.

Npr.: Mirza Hairat Delhvi, urednik “Carzan Gazette” izjavio

je:

“Nije imao nikakvo redovno obrazovanje iz arapskog jezika,

knjièvnosti ili gramatike, a ipak je postigao takvo znanje

arapskog od Boga datog intelekta i prirode, da ga je mogao

pisati posve teèno.”

(“Carzan Gazette”, Delhi, 1. juni 1908.)

“Mirza Ghulam Ahmad Sahib je bio veliki i vrlo vrijedanuèenjak svoga vremena, mi moramo priznati njegovuuèenost.”

(“Munadi Delhi”, 27. februar i 4. mart 1930.)

U nekoliko knjiga Mirze Sahiba, koje su veæ prevedene nabosanski jezik, èitalac mo‘e provjeriti koliko je bilo njegovoduhovno znanje.

31

SMRT OCA ÈASNOG POSLANIKA

Pisac brošure nadalje optu‘uje Mirzu Sahiba da je imao vrlosiromašno obrazovanje i da je to uzrok za njegove greške kad jepisao o obiènim stvarima, kao što je vrijeme smrti oca ÈasnogPoslanika s.a.v.s., i naveo je kako je napisano da je on umronekoliko dana poslije Poslanikovog roðenja, a da se zna da jeon, zapravo, umro prije Poslanikovog roðenja. Uz to se,takoðer, navodi optu‘ba da je Mirza Sahib rekao da je ÈasniPoslanik s.a.v.s. imao sedam sinova, a zna se da je imao samoèetiri.

Što se tièe navoda da je hazreti Mirza Sahib napisao da jeotac Èasnog Poslanika s.a.v.s. umro èetiri dana po roðenjuÈasnog Poslanika, podatak je uzet iz vjerodostojnih historijskihknjiga u kojima su o tome navedena razlièita mišljenja. MirzaSahib je pisao onako kako stoji u historiji:

a) u nekima je reèeno da je Poslanikov otac umro kada jehazreti Amina napunila dva mjeseca trudnoæe;

b) u nekima je navedeno da je umro dva mjeseca prijeroðenja Èasnog Poslanika;

c) a u nekim je napisano da je Èasni Poslanik imao dvamjeseca kad je njegov otac umro.

Èasni Poslanik je bio siroèe, njegov otac je umro dva mjesecaposlije njegovog roðenja.

Ali-Bin Ibrahim (975-1044) napisao je knjigu u èetiri toma o‘ivotu Èasnog Poslanika pod nazivom “Siret Halbija”. U ovoj

32

knjizi je spomenuto da ima jedno predanje da je Èasni Poslanikimao dva mjeseca (ljuljao se u bešici) kad je njegov otac umro.Alam Sehil u knjizi “Ruzul Anf” napisao je da se veæina ulemesla‘e s ovim. (Knjiga “Siret Halbija”, tom I, str. 170)

U knjizi “Pejgami Sulh” (str. 19), koja se navodi u optu`bi,hazreti Mirza Ghulam Ahmad piše o poslaniku Muhammedus.a.v.s. i onima koji optuùju islam i kaè:

“Pratite historiju, Muhammed a.s. je bio siroèe, èiji je otacumro nekoliko dana poslije njegovog roðenja, a majka ga jeostavila kad je imao nekoliko mjeseci... i bez ièije pomoæi jepodizan i odgajan pod Boìjom zaštitom.”

Inaèe, na drugim mjestima, u nekim knjigama historije pišeda je Poslanikov otac umro prije njegovog roðenja i mi sesla‘emo s tim, kao pribli‘no moguæem taènom datumu; iuopæe, vjerovanje je Ahmadija d‘emata da je Poslanikov otacumro prije njegovog roðenja. Ovime je Mirza Sahib htio daistakne kako je Èasni Poslanik bio siroèe bez igdje ikoga i kakoje rastao sam, samo pod Bo‘ijom brigom. Neznalica je onaj kouopæe ne vodi raèuna i ne obazire se na to koliko je hvale MirzaSahib izrekao o Èasnom Poslaniku s.a.v.s., nego se hvata zaneku sporednu èinjenicu. Mo‘ete proèitati pisanje ImamaMehdija, pa se sami uvjerite u njegovo znanje i u ostale stvari,kao i u to koliko je znao i pisao o ‘ivotu Muhammeda s.a.v.s.

33

SINOVI ÈASNOG POSLANIKA

U daljem tekstu optu‘bi navedeno je da je Imam Mehdinapisao u knjizi “Ajnul-Ma rife” - (naziv knjige nije taèno

prepisan, nego se knjiga zove “Èašma-i marifet”, što znaèi

’Vrelo mudrosti’), naveo pogrešan broj sinova Èasnog Posla-nika. Imam Mehdi je, naime, jednom reèenicom rekao ’sedam

sinova’ umjesto ’sedmero djece’ i to je samo ljudska slabost da umomentu previdi neku èinjenicu ili zaboravi. Od ovih slabosti

nisu bili izuzeti èak ni prethodni poslanici, i npr. u ÈasnomKur’anu je navedeno: “A mi smo, uistinu, prije uzeli zavjet od

Adema, ali je on zaboravio.” (Taha:116). U ovoj knjizi je Imam

Mehdi pisao o Èasnom Poslaniku s.a.v.s. i njegovoj odanosti ièvrstoj vjeri u Allaha, poslije smrti jedanaestero djece i u tom

tekstu dalje navodi primjere kako je Èasni Poslanik s.a.v.s.uvijek davao prednost Allahu bez imalo brige za ovaj svijet. Na

drugom mjestu Imam Mehdi ka‘e da je “Èasni Poslanik pokazaosabur poslije smrti jedanaestero djece”. To znaèi da je Èasni

Poslanik imao ukupno jedanaestero djece i ovaj broj to ka‘e. U

historiji islama, od Alama Šibli Namani i Seid Sulejman Nadvi,koji su pisali svoje poznate knjige “Siretun Nebi”, tom II, str.

249, piše:

“Postoji ogromna razlika o broju djece Èasnog Poslanika. Ikad pokupimo sve rijeèi o tome, saznajemo da je ÈasniPoslanik imao dvanaestero djece.”

34

Kad se sami historièari ne sla‘u u svojim iznošenjima i imajurazlièito mišljenje o broju djece Èasnog Poslanika i u tomkontekstu, ako je Imam Mehdi napisao da je Èasni Poslanikimao jedanaestero djece, šta je tu la‘ po vašim rijeèima? Miznamo da je Èasni Poslanik imao èetiri sina, ali je u gornjempisanju Imam Mehdi htio da ka‘e i svoju pa‘nju je usmjerio nato da opiše sabur Èasnog Poslanika, jer u reèenici koja slijedi uistom tekstu on navodi jedanaestero djece.

U ovoj knjizi je Imam Mehdi istakao koliko je Èasni Poslanikimao hrabrosti i koliko mu je bilo podareno od Boga i uvijek jegovorio “inna lillahi ve inna ilejhi radìun” (’Uistinu, mi Allahupripadamo i Njemu se vraæamo’) - što znaèi - “obièan èovjek sene moè tako ponašati.” Ove hodè nisu shvatile ništa od onogšto je Imam Mehdi napisao. On je ovo pisao da brani islam,pogotovo protiv Arya sekte i ova knjiga je puna mudrosti.

35

ZDRAVLJE HAZRETI MIRZE GHULAM AHMADA

Pisci brošure zatim nastavljaju optu‘ivati hazreti MirzuGhulam Ahmada zbog njegovog fizièkog zdravlja. Oni smatrajuoptu‘bom to što se neki nezgodan sluèaj dogodio Poslaniku pada, naprimjer, zbog pada slomi ruku ili nogu. Pisac ove optu‘benije znao da je, prema hadisima, naš voljeni Poslanik hazretiMuhammed s.a.v.s. do‘ivio takvu povredu kad je pao s konja.

Hazreti Ans Bin-Malik iznosi:

“Jednom je Allahov poslanik jahao konja, pao je i povrijediodesnu stranu tijela.”

(Sahih Bukhari 11:5)

Zatim, pisci brošure iznose optu‘be da su njegovi zubi bililoši, da su se raspadali itd. Ovo je tako prosto i nisko da nemo‘emo dopustiti sebi èak komentar ni na to. Utisak koji sedobija iz ovoga je da nije prikladno da se bilo šta dogodiPoslanikovim zubima; a šta ako bi ih neko pitao i šta bi oniodgovorili o našem Poslaniku, koji je u Bici na Uhudu izgubiojedan od prednjih zuba.

Hazreti Sahl je prenio da za vrijeme borbe na Uhudu:

“Lice Boìjeg Poslanika je bilo povrijeðeno i jedan odprednjih zuba mu je bio slomljen, i kaciga preko njegoveglave je bila smrskana. Fatima mu je oprala krv kad je Alidonio vodu. Kad je vidjela da krvarenje ne prestaje, zapalila

36

je hasuru i èekala dok nije izgorjela i stavila je pepeo naranu. To je zaustavilo krvarenje.”

(Sahih Bukhari)

Zaista je ‘alosno da su pisci brošure nastojali da koristeljudske bolesti, na svoju štetu, ne cijeneæi da je Mirza Sahib biosmrtnik, a svi smrtnici su podlo‘ni bolestima kao što su bilipodlo‘ni i najveæi ljudi poznati u historiji ljudskih biæa.Literatura hadisa ka‘e da su bolovi hazreti Muhammeda s.a.v.s.ponekad bili tako oštri za vrijeme bolesti da je on osjeæao kaoda mu je bila presjeèena glavna vena. (Bukhari)

Zapravo, kako navodi hazreti Ajša, bol koju je hazretiMuhammed podnosio u svojoj bolesti bila je tako jaka da je onarekla:

“Nikada nisam vidjela da neko u bolesti tako teško pati kaoAllahov Vjerovjesnik.”

(Sahih Bukhari)

Pisac brošure uopæe nije upoznat s tim šta su neahmadimuslimanski uèenjaci rekli o bolesti koja je napala hazretiEjuba a.s.:

“Šejtan je udahnuo u nozdrve Ejuba, od èega je nastalaupala u njegovom tijelu, uzrokujuæi rast èireva velièineovèijih repova iz kojih se rasuo oštar svrab. On je prvokoristio nokte da èeše svoje tijelo, ali kad su mu svi noktiotpali, uzeo je neko platno dok se nije raspalo u komade.Onda se posluìo kamenom, i tvrdim kamenom, ali svrab senije smanjivao i njegovo tijelo je bilo oderano ribanjem,odajuæi ruàn smrad. Zbog toga su ga ljudi istjerali iz gradai bacili na smetljište i izgradili natkrovlje nad tim i nikomnisu dali da ga vidi osim njegove ène.”

(“Aldàlalain”, tom III, str. 73)

Kakav æe komentar dati ovaj neznalica hod‘a koji je tvrdioda je zakoniti predstavnik islama. Kakav æe sad komentar dati upogledu poslanika Ejuba a.s. i u pogledu tako teške bolesti odkoje je patio sedam godina.

37

OPTU@BE O EPILEPSIJI

Sljedeæa optu‘ba protiv Mirze Sahiba koju je iznio ovaj neuki

hod‘a je:

“Imao je epilepsiju.”

Ovakvu optu‘bu su izrekli najgori neprijatelji islama – Fon

Kremer, protiv najveæeg poslanika, hazreti Muhammeda s.a.v.s.,

u knjizi “Contribution to the islamic civilisation” (“Doprinos

islamskoj civilizaciji”), str. 180, gdje je rekao:

“Naše upoznavanje sa prièom kasnije prenesenom sa oso-

bitim uìtkom - da je Muhammed iznio prièu o odnosu sa

Dèbrailom s ciljem da ublaì Hatidìnu zabrinutost zbog

napada epilepsije kojima je èesto bio pogoðen.”

Guibert iz Nogenta piše:

“Muhammed je, meðutim, bio pogoðen napadima epilepsije;

Hatidà se uplašila zbog ove bolesti i poùrila je do jednog

pustinjaka radi objašnjenja. Bilo joj je odgovoreno da je

prividna epilepsija samo bilo stanje u kojem je Muhammed

bio poèašæen Boìjom objavom.” (str. 185)

Zar ova optu‘ba koju iznosi Arnautoviæ nije ista kao optu‘ba

koju su nemuslimani iznosili protiv Muhammeda s.a.v.s.? Nema

ni jedne optu‘be koja je bila iznesena protiv osnivaèa Ahmadija

38

muslimanskog d‘emata, a da nije bila iznesena protiv prethod-

nih poslanika od njihovih protivnika.

Èasni Kur’an navodi:

“Tebi nije reèeno ništa osim onog što je bilo reèeno iposlanicima prije tebe.”

(41:44)

39

OPTU@BE O IMPOTENCIJI

Sljedeæa optu‘ba koju su pisci brošure naveli je da je hazretiMirza Sahib rekao:

“... kada sam se oènio, mislio sam da nisammuškarac.”Protivnici su ovim htjeli da doka‘u da je hazreti Mirza Sahib

patio od impotencije. Ali, navod nije onakav kako pisci brošurepodmeæu da je u pitanju stanje stalne impotencije. On tek iznosida je mislio da nije muškarac i njegova strepnja, ako je ikadaizgovorena od hazreti Mirze Sahiba, prije svega je opravdanauzimajuæi u obzir da je hazreti Mirza Ghulam Ahmad proveo 28godina u èednosti, jer je imao samo 21 godinu kad se njegovprvi brak završio neuspješno i drugi put se o‘enio 1884. godine,poslije 28 godina. Allah d‘.š. ga je nakon toga blagoslovio sadesetero djece (iz drugog braka), šest sinova i èetiri kæerke.Najmlaðe dijete mu se rodilo 1904. godine, kada je njemu bilopreko 69 godina. Ovo je dokaz da, od kakve god je slabostipatio, to je bila prolazna faza, pošto je drugi brak sklopio kad jeimao skoro 50 godina, a i pored toga je bio blagoslovljen sadesetero djece. Ta èinjenica da je bio blagoslovljen sa deseterodjece u ovim godinama, uprkos strahovima u pogledu svogzdravlja, u ovoj (posebno) oblasti je znak Bo‘ije pomoæiprosute na njega.

Svaki put prije nego što mu se rodilo dijete, dobio je od Bogapredskazanje da li æe se roditi muško ili ‘ensko. Sva njegovadjeca su vjerno slu‘ila islamu.

40

JE LI MIRZA SAHIB LAGAO O ALLAHU D‘.Š.

Sljedeæa optu‘ba pisaca brošure protiv Obeæanog Mesije iMehdija je:

“Lagao je o Allahu d`.š. kad je rekao da je poslanik

i da prima objavu.”

Da su pisci brošure imali imalo znanja iz Èasnog Kur’ana, i otome kako Allah d‘.š. postupa sa onima koji za sebe iznoseposlanstvo, ne bi imali smjelosti da protiv hazreti Mirze Sahibaiznose ove optu‘be. U Èasnom Kur’anu nam je reèeno da onikoji izmišljaju la‘ nikada ne mogu uspjeti. Oni moraju oèekivatiBo‘iju kaznu. Allah ka‘e:

“A da je on o Nama izmislio neki govor, Mi bismo njegazgrabili desnom rukom, i sigurno bismo mu presjekli ìlukucavicu. I niko od vas ne bi mogao zaustaviti (Nas).”

(69:45-48)

U Èasnom Kur’anu dalje nalazimo:

“A ko je veæi silnik od onog ko izmišlja la` protiv Allaha iliporièe Njegove ajete? Zaista, silnici neæe uspjeti!”

(6:22)

Iz ovih ajeta je jasno da, ako osoba namjerno izmisli objavu ipripiše to Allahu, ne samo da je njemu odbijena pomoæ od Boganego je pora‘en i uništen.

41

Ali, mi znamo da je hazreti Mirza Sahib prenio objave koje je

primio od Allaha d‘.š., a koje su mu bile upuæene kao

reformatoru. Poslije prenošenja tih objava ‘ivio je još èetrdeset

godina, i tokom ovog dugog perioda nastavio je primati pomoæ

i milost Allahovu. Ako la‘ac mo‘e ‘ivjeti tako dugo i uspijevati

tako dobro poslije proglašavanja svojih objava, onda, neuzu-

billah, moramo prihvatiti da je kriterij iznesen u suri Kur’ana

69:45-48 neistinit i da èak ni Èasni Poslanik s.a.v.s. ne mo‘e

koristiti ovaj kriterij kao dokaz svojim tvrdnjama.

No, kriterij iznesen u Èasnom Kur’anu ne mo‘e biti neistinit,

i ako nije neistinit, a sigurno nije, onda se isto tako treba

odnositi i na tvrdnje hazreti Mirze Sahiba. Ako je on proglasio

objave koje je primio, i ‘ivio dugo nakon toga, i Allah d‘.š. ne

samo da ga je poštedio veæ mu je i pomagao, mi moramo

prihvatiti da je on uistinu bio od Allaha d‘.š.

Neke hod‘e tvrde da se ovaj ajet odnosi samo na

Muhammeda s.a.v.s.; ali ako ovo nije kriterij za nekog istinitog i

ako Allah ne uhvati nikoga kao dokaz ljudima da æe On kazniti

onoga ko la‘e i da On ne dopušta da la‘ov uspije, koji je onda i

gdje je kriterij za to? Osim toga, nemuslimani mogu da ka‘u da

Allah nije nikoga uhvatio, da tako ni Muhammed s.a.v.s. nije

uhvaæen i onda mi za dokaz istinitosti Muhammeda s.a.v.s.

nemamo dokaza.

U “Sharah Aqa’id Nasfi”, koja je jedna od najvjerodostojnijih

knjiga Ahle Sunnat Wal-dèmata napisano je:

“Ocijenjeno je nemoguæim da se ove stvari mogu spojiti u

bilo kome drugom osim u poslaniku; jer je nemoguæe da o

nekoj osobi Uzvišeni Allah zna da je izmišljala la` protiv

Njega, a da onda On u prilog te osobe odgodi izvršenje kazne

za period od 23 godine.”

(str. 100)

U komentaru spomenute knjige, nazvane “Nibras”, stoji:

42

“Èasni Poslanik je bio uzvišen do statusa poslanstva kad jeimao èetrdeset godina ìvota, a umro je kada mu je bilo 63.”

(“Nibras”, str. 444)

Razraðujuæi u tanèine ovaj navod u “Nibrasu”, AllamaAbdul-Aziz kaè:

“Naravno, nekoliko laàca je tvrdilo da su poslanici, kaoMusailama Al-Jamami, Asvad Ansi i Sadàh Al-Kahina;tako da su neki bili ubijeni, a drugi su se pokajali. Ukratko,la`ni poslanici ne mogu preìvjeti osim nekoliko dana.”

(str. 444)

43

JE LI MIRZA SAHIB LAGAOO POSLANIKU MUHAMMEDU S. A.V.S.?

Sljedeæa optu‘ba koju su izmislili pisci brošure je:

“On je takoðer lagao o Èasnom Poslaniku

Muhammedu s.a.v.s...; pisao je da su Èasnog

Poslanika pitali kad æe biti Sudnji dan, a da je on

odgovorio da æe Sudnji dan za sve ljude biti 100

godina poslije ovog dana.”

Ka‘e se da je malo znanja prokletstvo i takav je sluèaj sahod‘om koji je pisao ovu brošuru, koji je neupuæen u hadise.Hazreti Mirza Sahib nije lagao protiv Èasnog Poslanika, negozapravo pisac brošure ne zna za hadis koji glasi:

“Hazreti Abu Saeed prenosi: ’Kad smo se vratili (iz Bitke) saTabooka, jedan èovjek je pitao Allahovog Poslanikas.a.v.s.: ’Kada æe biti Assa’at, to jest Kijamet?”

Èasni Poslanik s.a.v.s. je rekao:

“Sto godina neæe proæi za svu djecu Ademovu, a ni jednoneæe preìvjeti što su danas ìvi na Zemlji.”

(Mo’dàm Sagheer Tibrani, str. 15)

Zatim, u vjerodostojnoj knjizi hadisa “Tirmizi” stoji da jeÈasni Poslanik s.a.v.s. rekao:

“Od ove noæi 100 godina neæe proæi, a niko od ìvih neæeostati.”

(“Tirmizi”, Kitabul Fitan, tom 2, str. 49)

44

Postoji i drugi hadis koji ka‘e:

“Neæe proæi ni sto godina a niko od ìvih neæe ostati.”(Muslim, Kitabul Fitan; Kanzul Ummal, tom 6, str. 120)

Èak i neahmedi uèenjak, jedan od pisaca, Maulvi Sana UllahAmritsari takoðer je napisao:

“Èasni Poslanik je, neka moj otac i majka budu `rtvovaninjemu, u vrijeme svoje smrti rekao: ’Niko od onih koji danasìve neæe ostati za 100 godina.”

(Tafseer Sanaee, tom 2, str. 105)

Poslije navoda ovih hadisa oèito je da je Èasni Poslaniks.a.v.s. govorio da æe oni ljudi koji su tada bili ‘ivi svi pomrijeti.Kad ljudi umru, za njih je to Kijametski dan, on više ništa nemo‘e - da èini dobra djela i slièno - za njega je veæ bio Kijamet.

Sljedeæa la‘ koju je pisac brošure pripisao hazreti MirziSahibu jeste da je on protiv Èasnog Poslanika s.a.v.s. govoriokako je Èasni Poslanik s.a.v.s. ovako rekao:

“Kad neko iskušenje doðe na stanovnike jednog naselja, onisvi treba da napuste to naselje; inaèe su oni ti koji su protivAllaha.”

Pisac brošure bi trebao proèitati šta je napisano u knjizihadisa “Kanzul Umal” (tom 2, str. 325). Qaul Amar Bin-Absah:

“O ljudi, ova kuga je prljava, zato se raširite po brdima ipoljima.”

Poznata je èinjenica da su brda i polja izvan dijelova grada ida je ovim Èasni Poslanik s.a.v.s. rekao da ljudi treba danapuste naselje i odu u njegovu okolinu.

Tako, kad je Èasni Poslanik zabranio da se ide izvan mjestaili grada, nema dvojbe da je time mislio na odlazak u drugegradove, jer polja ili podruèja oko mjesta ili grada pripadajugradu, iako su izvan grada.

Isto tako, kad je u pitanju bilo kakva zaraza kao što je kuga,preporuèljivo je da ljudi borave na èistom, u brdima ili poljima,ali je zabranjeno da idu negdje drugo da ne bi širili zarazu.

45

ÈINJENICE O DUELU DOVOM (MOBAHILA)

Sljedeæa optu‘ba pisaca brošure je da je hazreti Mirza

Ghulam Ahmad pozvao Maulvi Sanaullaha iz Amritsara i rekao

mu da æe se moliti Allahu da onaj od njih dvojice koji nije na

Pravom putu umre za ‘ivota onog drugog, koji je na Pravom

putu; i pošto je hazreti Mirza Sahib umro za ‘ivota Maulvi

Sanaullaha, proizlazi da je Mirza Sahib bio na krivom putu.

Istina je da je meðu teolozima koje je hazreti Mirza Sahib

pozvao na duel molitvom u svojoj knjizi “Andàme Aatham”

(’Kraj Aatama’) takoðer bilo ukljuèeno i ime Maulvi Sanaullaha.

Njega je, meðutim, bilo strah da prihvati ovaj poziv i nikada

nije pokazao bilo kakvu sklonost da ga prihvati. No, moguæe je

da je on pod pritiskom neahmadi javnosti u svojim novinama

“Ahle Hadis” od 29. marta 1907. pozvao Obeæanog Mesiju i

Mehdija na duel molitvom (mubahilah – termin koji je iz

Kur’ana, a znaèi da kada onaj koji tvrdi da je od Allaha u

potpunosti bude odbijen i nema moguænost za dalji dijalog ili

dokazivanje, onda obje strane – oni koji mu vjeruju i oni koji ga

odbijaju, treba da zatraè od Allaha da pokaè ko je od njih

laàc).

Osvræuæi se na ovaj poziv objavljen u novinama “The Ehli

Hadis” od 29.3.1907., hazreti Mirza Ghulam Ahmad je u svojoj

knjizi “Idàze Ahmadi” napisao:

46

“Vidio sam tekst Maulvi Sanaullaha iz Amritsara, u kome

on tvrdi da ima iskrenu èlju da on i ja trebamo moliti

(Boga) da onaj od nas ko je na krivom putu umre za ìvota

onog ko je na Pravom putu...”

Dalje je dodao:

“On je dao dobar prijedlog, vjerujem da æe to i odràti.”

(Idàze Ahmadi, str. 14)

Hazreti Mirza Sahib je prihvatio ovaj poziv Maulvi Sanaullah

Sahiba i najavio:

“Ako je on iskren u svom pozivu da onaj neistiniti treba

umrijeti prije onog ko je istinit, onda æe on sigurno biti prvi

koji æe umrijeti.”

(Idàze Ahmadi, str. 36)

Kada je Maulvi Sanaullah Sahib saznao da je hazreti Mirza

Sahib prihvatio njegov poziv na ovaj duel molitvom (muba-

hilah), u strahu je poèeo iznositi izgovore. Napisao je:

“Ja niti sam kao ti tvrdio da sam poslanik, i nisam ni Boìji

sin, ili primalac Objave. Zbog toga ja nemam hrabrosti da se

usudim uæi u takvo natjecanje. Tvoj cilj je da ako ja umrem

prije tebe, ti æeš tvrditi da je to dokaz tvoje ispravnosti; a ako

ti umreš prije mene (da se riješi), ko æe onda otiæi na tvoj

grob da te pozove na odgovornost. Zbog toga ti daješ tako

glup prijedlog. Ja to odbijam. Meðutim, ja nemam hrab-

rosti uæi u takvu borbu mišljenja, i ovaj nedostatak hrabrosti

je za mene povod èasti, a ne povod poniènja.”

(Ilhamate Mirza, str. 116)

Ova izjava Maulvi Sanaullaha je kod njegovih sljedbenika

izazvala veliki šok, i bio je izlo‘en oštrim kritikama zbog kojih

je bio primoran da izjavi:

“Sljedbenici Mirze... dovedite ga, onoga koji nas je pozvao

na duel molitvom u svojoj knjizi ’Andàme Atham’, i suoèite

47

ga sa mnom tako dugo dok ne bude konaène odluke o

poslanstvu.”

(Ahl-i-Hadees, 29. mart 1907.)

Hazreti Mirza Sahib je proèitao ovu njegovu najavu i dao je

uputstva uredniku magazina (Ahmadi d‘emata) “Badar” daobjavi:

“Kao odgovor na njegov izazov, èlim da prenesem Maulvi

Sanaullah Sahibu dobre vijesti, da je hazreti Mirza prihvatio

njegov poziv.”

(“Badar”, 4. april 1907.)

Za to vrijeme je hazreti Mirza Sahib izdao najavu koja u

svom tekstu ukljuèuje dovu Svemoguæem Allahu da On:

“odluèi izmeðu njega i Sanaullah-a, i odredi da stvarni

stvaralac nereda i laòv umre za ìvota onog ko je istinit.”

(Najava hazreti Mirze Ghulam Ahmada, 15. april 1907.)

On je svoju najavu zakljuèio zahtjevom da Maulvi Sanaullah

treba da objavi ovu najavu u svojim novinama “The EhliHadees”, gdje treba da napiše odgovor koji god èli i da sud

prepusti Allahu. Ali èim je primio najavu Mirze Sahiba, on jebio u strahu. On je svašta izjavljivao:

“Ovaj dokument nije prihvatljiv za mene, niti bi se i jednarazumna osoba sloìla sa takvim pozivom. Odbacujem

ponudu koju ste vi objavili.”

(Maulvi Sanaullah Amratsari, “Ahli Hadis”, 28. april 1907.)

“Ne mogu se smatrati da sam strana u ovom pozivu i zato

što moj pristanak u pogledu ove dove nije bio uzet i njensadràj je bio objavljen bez mog pristanka.”

(“Ahli Hadis”, 26. april 1907.)

“Na koji naèin moja smrt moè biti znak za druge, kada su,kao što vi kaète, Maulvi Dastgir Qasoori, Maulvi IsmailAlighari, dr. Dowie iz Amerike i ostali umrli na isti naèin;

48

jesu li vas ostali prihvatili? Na isti naèin, ako se ova

njegova smrt dogodi, šta æe dobro ona proizvesti?”


“Pokaì mi znak da ja za sebe mogu vidjeti. Ako ja umrem,

šta mogu vidjeti?”


Zapravo je, a da ne otkrije šta govori, Maulvi specificirao

znakove istine hazreti Mirze Sahiba, Obeæanog Mesije i

Mehdija, koje je on ‘elio vidjeti. On je predlo‘io potpuno novi

kriterij da se riješi ova stvar izmeðu njega i hazreti Mirze

Sahiba i naveo je:

“Èasni Kur’an kaè da je Bog zlotvorima dao produènje

roka. Npr. reèeno je:

’Ti reci: Milostivi daje neku odgodu onome ko je u zabludi,

(19:76)

Mi njima dajemo odgodu samo zato da oni uveæaju svoje

grijehe; (3:179)

Allah æe kazniti njihovo ruganje i dat æe im da lutaju u

svojim prekršajima! (2:16), i

’A Mi smo dali neku korist ovima, i njihovim oèevima, pa im

je ìvot postao dug.’ (21:45)

’Sve ovo jasno znaèi da Svemoguæi Bog daje odgodu roka i

daje dug ìvot lašcima, varalicama, uzurpatorima mira i

neposlušnim, tako da u toku perioda odgode oni poveæavaju

svoja loša djela. Kako vi moète predloìti pravilo da ovakvi

ljudi ne uìvaju produèn ìvot?”

(Maulvi Sanaullah Amratsari, “Ahli Hadis”, 26. april 1907.)

Maulvi Sanaullah je bio uvjeren da prema mudrosti Èasnog

Kur’ana nisu la‘ovi bili ti koji umiru prvi, nego oni istiniti, pa je

èak nastavio da dokazuje valjanost svog uvjerenja iz historije

islama, i naveo:

49

“Uprkos èinjenici da je Èasni Poslanik bio istinski Boìjiposlanik, a Musailma laàc i prevarant o poslanstvu, ovajdrugi je nadìvio Èasnog Poslanika. Drugim rijeèima,Musailma, laàc, umro je poslije smrti istinske osobe.”

(Maulvi Sanaullah Amratsari, “Muraqqa Qadian”,

august 1907.)

Meðutim, na ‘alost po Sanaullaha, njegovo objašnjenje jebilo prihvaæeno od hazreti Mirze Sahiba iako je naveo:

“Maulvi je predlo‘io potpuno drugaèija mjerila: da la‘actreba da ‘ivi du‘e od istinite osobe, upravo onako kako sedogodilo u sluèaju Musalima Kazzaba i Èasnog Poslanikas.a.v.s.”

(Hazreti Mirza Sahib, oktobar 1907.)

“Allah d‘.š. je odredio da Maulvi Sanaullahu ’bude pokazanznak da on mo‘e vidjeti za sebe,’ koji ne bi vidio da jeumro prvi, kako je sam tra‘io od hazreti Mirze Sahiba.”


Allah je Sanaullahu dao dugu odgodu i on je umro 1947.godine, 40 godina poslije smrti hazreti Mirze Sahiba, poslijestvaranja Pakistana; i u zadnjim godinama ‘ivota je imaomnogo problema: njegov sin je ubijen, izgubio je sav svojimetak, kuæa mu je bila spaljena tokom nemira 1947. godine.Sa svim ovim patnjama on je vidio napredak d‘emata u svimpoljima i umro je paæenièkom smræu 40 godina poslije smrtihazreti Mirze Sahiba, i kao što je sam pisao: la‘ovu je biopoklonjen dug ‘ivot. Sva hvala pripada Allahu d‘.š.

50

KONZUMIRANJE ALKOHOLNIH PIÆA I OPIJUMA

Sljedeæa optu‘ba ovog neznalice hod‘e jeste ta što je MirzuSahiba optu‘io da je koristio alkoholna piæa, opijum itd. Oveoptu‘be su samo pretpostavljanje, što je obièaj neprijateljaispravnih, da gomilaju optu‘be bez ikakvog stvarnog dokaza.Pisac brošure nije dao nikakav dokaz za ovu optu‘bu koju supripisali hazreti Mirzi Sahibu ili njegovom sinu, ili njegovomprvom halifi Nurudinu. Uopæeno, oni svoje optu‘be baziraju napismu koje je hazreti Mirza Sahib napisao Hakeem Muham-madu Husainu Qadianiju, vlasniku apoteke “Refike Sihet”,tra‘eæi od njega da mu isporuèi jednu bocu tonika od vina.Sama èinjenica da je zahtjev za ovu kupovinu boce tonika odvina bio poslan kvalifikovanom lijeèniku, vlasniku apoteke,jeste dokaz da je ovo bio medicinski proizvod. Ovo je dokazanoi opisom proizvoda u medicinskoj listi, koja pod naslovomtonika vina (Tonic Wines) ka‘e: “restorativ after the child birth”(oporavak poslije poroda), preventivno sredstvo protiv mala-rije, anemije i anoreksije. (“Materia Medica of PharmaceuticalCombinations and Specialities”, str. 197)

Historijska je èinjenica da se porodica hazreti Mirze Sahibatradicionalno bavila medicinom; i sam hazreti Mirza Sahib jeuèio medicinu od svog oca. U vrijeme pisanja spomenutogpisma hazreti Mirza Sahib je bio iskusan lijeènik. Zbog toga jebilo posve normalno da naruèi neke lijekove koji nisu neophod-no bili za njegovu upotrebu. Meðutim, u ovom pismu Hakeem

51

Muhammad Husainu on ga je prvo obavijestio o roðenju svognajmlaðeg sina, Mirze Mubarak Ahmada, a zatim navodi listulijekova koje je tra‘io od Hakeem Muhammad Husaina da muih isporuèi iz britanske apoteke u Lahoru, ukljuèujuæi tonik pomedicinskom nazivu. Ova lista je sadr‘avala i tonik u vinu, kojise prema medicinskoj listi koristi za jaèanje poslije poroda, akoji je prema okolnostima koje su okru‘ivale Mirza Sahibovkuæni ‘ivot on tra‘io da pomogne svojoj ‘eni da povrati snaguposlije poroda. Zabilje‘ena je èinjenica da je njegova ‘enaveoma oslabila u toku ove trudnoæe i Mirza Sahib je ovuèinjenicu natuknuo u svom pismu hazreti Seth Abdur Rah-manu, u kome ga je obavijestio o roðenju sina i rekao:

“Vrijeme poroda je bilo blizu i 14. juna, sa prvim bolovima,stanje moje supruge je postalo zabrinjavajuæe. Njeno èitavotijelo je postalo hladno i bila je vrlo slaba. Izgledalo je kaoda æe se onesvijestiti i ja sam zamišljao da napušta ovajsvijet. Djeca su bila jako oàlošæena, i ène i njena majka subili van sebe zbog krize koja se iznenada pojavila. Vjerujuæida je svaka odluka Allahova, ja sam ponizno molio da senjeno zdravlje popravi i stanje promijeni, vjerujuæi da je nasamrti, a ipak siguran u Allahovu moæ da pokaè èuda.”

(Hazreti Mirza Ghulam Ahmad, “Maktoobat Ahmadiyya”,tom V , str. 26)

Gdje je tu greška mu‘a što kupuje bocu tonika za jaèanjesvojoj ‘eni, koja je tek rodila, da pomogne njen oporavak,pogotovo zbog èinjenice što je tako oslabila u trudnoæi i naporodu?

Dokazana je èinjenica da je hazreti Mirza Ghulam Ahmad,Obeæani Mesija i Mehdi a.s., smatrao bilo kakvu vrstu opojnihpiæa jednim od grijeha poznatih ljudskom rodu. Zato je upogledu toga naveo:

“Dva velika poroka za kojima raste èlja su alkohol iprostitucija.”

(Hazreti Mirza Sahib, ’Kako se osloboditi od grijeha?’“Review of Religion”, januar 1902.)

52

“Pijanstvo je korijen svih zala, za opijenog èovjeka najmanjiizazov moè pruìti najveæu provokaciju i moè poèinitinajgori kriminal. Druga zla su neodvojiva od toga.Pobo`nost i pijanstvo su kao svjetlo i mrak, i nikada nemogu opstati zajedno na istom mjestu. Èovjek koji nijesvjestan njegovih posljedica kratkog je vida.”

(“Kašti Nuh”)

On je, takoðer, rekao da svaka osoba koja pije alkohol nosina ramenima i grijeh onih koji piju pod njegovim uticajem, i onpoziva mudre da se okane toga i da odbace ovo zlo, jer je toovisnost koja uništava èovjeka u tolikoj mjeri da ošteæuje mozaki ubija hiljade svake godine, dok ta osoba zaraðuje kaznu i nadrugom svijetu. (Hazreti Mirza Sahib, “Kašti Nuh”, str. 65,“Ruhani Khazain”, tom 19, str. 70)

On je, takoðer, tvrdio da uzimanje opojnih sredstavaumanjuje pobo‘nost i uklanja strah od Allaha u srcu. (HazretiMirza Sahib, “Naseeme Dawat”, br. 2, str. 68)

Ustvari, uzimanje alkohola i strah od Allaha ne idu zajedno.(“Kašti Nuh”, str. 69, “Ruhani Khazain”, tom 19, str. 434)

Hazreti Mirza Sahib je pripisao ‘alosno stanje evropskog iamerièkog društva konzumiranju alkohola i naveo da je uzroktome nedostatak pobo‘nosti meðu ovim nacijama (Ibid, 67-68,“Ruhani Khazain”, tom 19, str. 432/433) i da je to korijennjihovog uništenja. (“Kašti Nuh”, str.66)

Apelovao je na osjeæanja muslimana da Èasni Kur’an nijeodobrio upotrebu opojnih sredstava i da se plemeniti Poslanikislama uvijek uzdr‘avao od svake vrste opojnih sredstava. On ihje upozoravao, ako se prepuste bilo kakvom sredstvu opijanja,èiji put oni onda tvrde da slijede, nasuprot tvrdnji da sumuslimani. (“Kašti Nuh”, str. 66)

On je kao preduvjet da neka osoba bude èlan Ahmadijad‘emata dao uvjete o uzdr‘avanju od svake vrste opijanja, i uovom upozorenju je hazreti Mirza Sahib izjavio:

53

“Ko god se potpuno ne drì dalje od svakog grijeha i lošegdjela kao što su vino i kocka, poùdno gledanje na ène,neistinitost, mito i svake vrste nezakonitog zadovoljstva, nijeu mom dèmatu.”

(“Kašti Nuh”, str. 17)

Meðutim, ovakvo shvatanje u odnosu na korištenje piæaizgleda ne dijele pristalice hanefijskog mesheba. Muslimanskiuèenjaci su izrazili svoje mišljenje u pogledu pripremanja piva(Sahi Muslim). Èasni Poslanik islama s.a.v.s. zabranio je pripre-manje piva kao preventivnu mjeru, pošto je njegova fermen-tacija (vrenje) vrlo brza i veæina uèenjaka smatraju da je topostupak neposlušnosti. No, prema imamu Abu-Hanifi i KaziAbu-Jusufu nema ovog neodobravanja i oni smatraju da je ovazabrana va‘ila samo za rani period. (Abdul-Hamid Sidik,engleski prijevod “Sahi muslim”, bilješke 2409, str. 1101)

A što se tièe optu‘be pisca brošure u pogledu opijuma,hazreti Mirza Sahibovo mišljenje u pogledu uzimanja bilokakve vrste opijuma je veæ navedeno u prethodnom tekstu sanjegovim brojnim pozivima ljudima da odbace upotrebu ovihzlih stvari. On je opijum takoðer opisao kao nešto što jeovisnost i što uništava èovjeka. (Hazreti Mirza Sahib, “KaštiNuh”, str. 65)

Pisac brošure izmišlja ovu optu‘bu protiv Mirze Sahiba, ali jezabilje‘ena èinjenica u literaturi Ahmadija d‘emata da je MirzaSahib naveo:

“Jednom mi je prijatelj savjetovao da je opijum dobar protivdijabetesa i da nema zapreke ako se uzme kao lijek. Ja samodgovorio da je ljubazan što je pokazao saosjeæanje i rekaomu da, ako ja uzmem opijum da lijeèim dijabetes, bojim seda bi ljudi svašta govorili, i po svom obièaju bi me mogliismijavati, govoreæi da je prvi Mesija bio alkoholièar, a drugiovisnik o opijumu.”

(Hazreti Mirza Sahib, “Naseeme Dawat”, str. 69, “Ruhani

Khazain”, tom 19, str. 434-435)

54

NAMAZ KOJI NE PREDVODI AHMADI MUSLIMAN

Još jedna od optu‘bi protiv Ahmadija zajednice je da se onine prikljuèuju namazu iza neahmadi imama, niti se prikljuèujud‘enaza-namazu neahmadi muslimanu i da iz ovog razloga oninisu muslimani.

Pristupajuæi ovom pitanju, neophodno je imati na umunjegovu historiju. Vrlo dobro je poznato i ne mo‘e se negiratida su neahmadi i njihove voðe bili ti koji su ahmadi muslima-nima onemoguæavali prikljuèivanje njihovim namazima, i èaksu im zabranili ulazak u njihove d‘amije. Ako bi ahmadimusliman bio zateèen da obavlja namaz u neahmadi d‘amiji,bio bi fizièki zlostavljan i èesto bi prali pod d‘amije gdje je tajahmadi musliman obavljao svoj namaz, i tako je d‘amija bilaoèišæena od kaljanja koje je, po njima, bilo naneseno d‘amijiulaskom ahmadi muslimana u nju. Ahmadi muslimani susmatrani prljavim. U ovoj situaciji je osnivaè ahmadija pokretanaredio svojim sljedbenicima da urede mjesta gdje æe odvojenoobavljati namaz i tako izbjeæi sve povode buntovništva.Vrijedno je primiti na znanje da nikada niko ko nije ahmadi nijebio sprijeèen da se prikljuèi namazu ahmadi muslimana ili dasvoj namaz obavi odvojeno u ahmadi d‘amiji.

Tek jedanaest godina poslije osnivanja ovog pokreta, 1900.godine, ahmadi muslimanima je nareðeno da se ne prikljuèujunamazu iza neahmadi imama. Neahmadi voðe su kroz cijeli

55

ovaj period nastavili da osuðuju ahmadi muslimane da nisumuslimani i da su izvan okrilja islama. Iz ovoga æete shvatiti dasu prvo protivnici ahmadi muslimana zabranili ulazak u svojed‘amije i optu‘ili ahmadi muslimane zato što se ne prikljuèujunamazu s njima.

Moramo vam skrenuti pa‘nju, primjerima, na nekolikoproglasa neahmadi hod‘a u ovom kontekstu:

1. Maulvi Nazir Husain iz Delhija proglasio je da ni osnivaèaahmadija pokreta ni bilo kojeg od njegovih sljedbenika netreba pozdraviti islamskim pozdravom, niti ih pozivati najelo, niti prihvatiti njihov poziv na jelo, niti obavljatinamaz koji vodi bilo ko od njih.

(Fetva objavljena 1892.g. u “Išaatus Sunnah”, tom 13, str. 85)

2. Maulvi Muhammad Hussain iz Batala najavio je da je bitisljedbenik osnivaèa ahmadija pokreta i voditi muslimaneu namazu proturjeèno i da ne mo‘e biti prihvaæeno.

(“Šarai Faislah”, str. 31)

3. Maulvi Rašid Ahmad Gangohi proglasio je da je zabra-njeno prikljuèiti se namazu koji vodi osnivaè ahmadijapokreta ili bilo ko od njegovih sljedbenika.


4. Maulvi Sanaullah iz Amritsara je proglasio da je sve što jeosnivaè ahmadija pokreta uradio napravljeno za ovosvjet-ske svrhe i da nije odobreno prikljuèiti se namazu koji onvodi.

(Fetva “Šariat Gharra”, str. 9)

5. Mufti Muhammad Abdullah Touki iz Lahora proglasio jeda nije odobreno prikljuèiti se namazu koji vodi osnivaèahmadija pokreta ili bilo ko od njegovih sljedbenika.


6. Maulvi Abdur Rehman Bihari proglasio je da je osnivaèahmadija pokreta bio nevjernik i odmetnik od islama, i da

56

je prikljuèivanje namazu koji vodi on ili bilo ko odnjegovih sljedbenika beskoristan i da je to postupak zaosudu. Tako time obaveza obavljanja namaza nije ispu-njena i ovakav klanjaè je na sebe navukao veliki grijeh. Tobi znaèilo isto kao prikljuèiti se namazu koji vodi Jevrej.


7. Maulvi Khalil Ahmad iz Saharanpura proglasio je da je

osnivaè ahmadija pokreta (neuzubillah) porekao Èasni

Kur’an i da je izvan okrilja islama. Ulaziti u zavjet

odanosti sa njim ili imati bilo kakvu ljubav prema njemu

ili se prikljuèiti namazu koji vodi on ili bilo ko od njegovih

sljedbenika neispravno je i strogo zabranjeno.


8. Maulvi Ahmad Raza Khan iz Bareillija proglasio je da je

prikljuèiti se namazu koji vodi èlan ahmadija pokreta, ili

mu se pridru‘iti u d‘enaza namazu, ili uæi u braèni odnos

sa njim, ili jesti meso ‘ivotinja koje je on zaklao, ili se

dru‘iti s njim, ili razgovarati s njim, podlo‘no istoj kazni

koja se primjenjuje na odmetnike od islama.


Ovi proglasi su bili naširoko objavljivani i èitani u d‘amijama

gradova, naselja i sela cijelog potkontinenta, i ovako je ulazak

ahmadi muslimana u neahmadi d‘amije bio zabranjen i

osuðen. Ako je kao posljedica svega ovoga ahmadi muslima-

nima bilo nareðeno od poglavara pokreta da ne treba da se

prikljuèuju namazu iza neahmadi imama, ovakav postupak je

bio ne samo savršeno prikladan, nego i potreban u interesu

izbjegavanja buntovnosti u d‘amijama.

Ista je situacija bila i što se tièe d‘enaza namaza i ukopaahmadi muslimana. Brojni proglasi su napravljeni od neahmadivoða da neahmadi ne treba da se prikljuèuju d‘enazi ahmadi

muslimana i da ne treba da dozvole da ahmadi budu ukopani u

57

njihovim grobljima. Tijela umrlih ahmadi muslimana koja suèekala da budu ukopana bila su sramno tretirana, i u mnogimsluèajevima su bila iskopavana poslije ukopa i baèena. Teško dapostoji ikakvo poni‘enje i nepoštovanje koje je moglo bitinaneseno mrtvim tijelima kojima umrli ahmadi nisu biliizlo‘eni. Podnošenje ovakvog poni‘enja i uvrede nije stvariznenaðenja, a kamoli osude, da se ahmadi uzdr‘avaju odprikljuèivanja d‘enaza namazima iza neahmadi imama. Ovo je,takoðer, imalo za cilj i izbjegavanje nereda i provokacija.

Primjera radi, navest æemo neke sluèajeve kako su neahmedipristalice tretirali mrtva tijela èlanova Ahmadija pokreta:

1. 20. augusta 1915. godine umrlo je malo dijete K.S.Hasana, ahmadi muslimana iz Cannanore, Malabar, ilokalni gazda je naredio da, kako je lokalni upraviteljizdao proglas protiv ahmadi muslimana da su oni

nevjernici, mrtvo tijelo djeteta ne mo‘e biti ukopano ni ukoje mezarje. Dijete nije moglo biti ukopano toga dana, ina kraju je sljedeæeg dana ukopano na parceli zemljeudaljenoj preko dvije milje od mezarja.

(Al-Fazal, 19. oktobar 1915.)

2. U decembru 1918. godine umrla je supruga ahmadimuslimana iz Cuttacka, Orissa. Ahmadi su mrtvo tijeloukopali na mezarje. Kada su neahmadi pristalice saznaleza ovo, iskopali su tijelo, odnijeli ga i bacili pred vratakuæe njenog mu‘a.

(Al-Fazal, 14. decembar 1918.)

Situacija u Cuttaku mo‘e biti ocijenjena iz sljedeæih isjeèakaiz “Ahle Hadees”, neahmadi novina, koje ka‘u:

“Poslovica ’Stotinu bièeva za mrtvo tijelo’ ovdje je bilaprimijenjena. Situacija u pogledu ahmadi mrtvih tijela jeneopisiva. Kad se sazna u gradu da je umro ahmadi

musliman, sva mezarja se stavljaju pod straù sa ljudimanaoruànim motkama i mrtvo tijelo biva podvrgnuto svim

58

vrstama poniènja. Èini se potraga za mrtvim tijelom, alikad ne moè biti pribavljeno, drvo i bambusi postajunedovoljni. Grobari odbijaju da kopaju mezar. Traì semjesto za ukop i ni jedno se ne moè naæi. Kad rodbinamrtvog odluèi da mrtvaca ukopa u kuæi, neko ode iobavijesti gradske vlasti o toj namjeri i oni se odmahpojave na sceni i osujete plan.”

(“Ahle Hadees”, navedeno iz “Al-Fazal”, 9. februara 1918.)

3. U aprilu 1928. godine protivnici ahmadija pokreta uCuttaku su zaustavili d‘enazu malog djeteta jednogahmadi muslimana, na mezarju koje su ahmadi musli-mani napravili na parceli zemlje dobivenoj od vlade za tusvrhu, a lokalne vlasti im nisu pru‘ile pomoæ da obaved‘enazu.

(“Al-Fazal”, 13. april 1928.)

4. 16. marta 1928. godine kæerka Šaik Šer Muhammeda,ahmadi muslimana iz Bhadraka, Orissa, nije mogla bitiukopana zbog protivljenja neahmadi pristalica, koji su seokupili u velikom broju i bili spremni upotrijebiti silu dazaustave d‘enazu. Na kraju je otac uredio da mrtvo tijelostavi u æefin i ukopa ga u dvorištu svoje kuæe.

(“Al-Fazal”, 27. april 1938.)

5. 29. januara 1934. godine je u Calicuti, Malabar, umrojedan ahmadi musliman i neahmadi protivnici supropagirali u gradu da ne treba dozvoliti da mrtvo tijelobude ukopano na mezarje. Hiljade uzbuðenih protivnikase okupilo oko kuæe umrlog i stvorili su toliko mete‘a daje za ahmadi muslimane postalo teško da uðu i iziðu izkuæe. Sa velikim teškoæama je oko 8:00 sati uveèer jednaosoba poslana do mezarja da izvidi kakva je tamosituacija, i po povratku je izvijestio da se hiljade ljudi,naoru‘anih štapovima itd., okupilo na mezarju i uzviki-valo da ni pod kojim uvjetima neæe dozvoliti da se tijeloumrlog ahmadi muslimana ukopa na mezarju. Obratili su

59

se lokalnim vlastima, ali su se oni isprièavali svojombespomoænošæu u ovoj situaciji. Konaèno, narednog danau 22:30 tijelo je ukopano na velikoj udaljenosti od grada,na parceli kojoj je za kišnih perioda prijetila poplava.

(“Al-Fazal”, 25. februar 1934.)

Mo‘e biti navedeno stotine ovakvih primjera, ali obzir premaogranièenom prostoru ne dozvoljava dalje navode. Poni‘enjananesena mrtvim tijelima ahmadi šehida u raznim mjestimaPakistana, za vrijeme nemira 1974. godine, još su svje‘a usjeæanjima svih.1

1 Od 1984. do 15.5.2010. godine u Pakistanu je bilo 38 ovakvih sluèa-jeva, gdje su mezarja umrlih ahmadi bila otvarana i mrtva tijela vaðena ibacana, a u 48 sluèajeva su zabranili ukop u zajednièka mezarja. Poredtoga, ubijeno je preko 200 ahmadi muslimana (u velikom broju uglednih

i poštovanih ljudi), a svi su ubijeni samo radi svoje pripadnosti Ahmadijad‘ematu.

U Lahoreu je 28. maja 2010. godine, u napadu na dvije d‘amije uvrijeme klanjanja dùma namaza, ubijeno 86 nedu‘nih pripadnikaAhmadija pokreta. U još jednom napadu na našu dàmiju, 3. septembra2010. godine, ubijen je još jedan èlan-šehid Ahmadija zajednice. Svi onisu izgubili ‘ivote iskljuèivo radi svoje pripadnosti našem d‘ematu.

Zbog svega ovoga, da li naši protivnici treba da nas smatrajuvrijednim prijekora u tome da im se mi ne prikljuèujemo u d‘enazanamazu umrlih neahmadi pristalica?

Kad proèitate sve ove sluèajeve otvaranja mezarja i izbaci-vanjaumrlih tijela, mi pitamo je li ovo sunnet Muhammeda s.a.v.s., je li on ovoikada radio svojim protivnicima? U hadisima je izneseno da je jednomsjedio sa svojim sljedbenicima i da je prolazila neka sahrana. On je ustao.Njegovi sljedbenici su rekli: “O Boìji Poslanièe, on je Jevrej.” Na to jePoslanik s.a.v.s. odgovorio: “Zar on nije ljudsko biæe?” To znaèi da je ÈasniPoslanik s.a.v.s. pokazao saosjeæanje i poštovanje prema umrlom, bez

obzira je li on musliman, Jevrej ili kršæanin. To pokazuje da, kad nekoumre, mi treba da gledamo da li je on bio ljudsko biæe, a ne Jevrej ilikršæanin itd. Poslije smrti ta je osoba zajednièka odgovornost sviju, i zatotreba da se ugledamo na našeg Poslanika, koji je bio Rahmatulil alemin -Milost svih svjetova.

60

Ovo pitanje ima i drugi aspekt. Neahmadi voðe uvjeravaju

da, kako se ahmadi muslimani ne prikljuèuju onima koji nisu

ahmadi u njihovim namazima, oni time sebe stavljaju izvan

okrilja islama. Sada nema ni jedne sekte muslimana koju druge

sekte nisu nazvale kafirima i da je tako klanjanje iza njih

neislamsko. Prema tome, to nije nova situacija koja se rodila

samo u pogledu ahmadi muslimana. Treba prosuðivati isto i o

ostalim muslimanskim sektama i razmisliti o situaciji koja æe

rezultirati time. Ako ahmadi muslimani postaju nevjernici ne

prikljuèujuæi se namazu iza neahmadi pristalica, isto æe vrijediti

i za druge sekte koje druge proglašavaju opreènim islamu i

zabranjuju prikljuèivati se namazu jedni drugima.

Evo nekoliko primjera:

Vodeæe neahmadi voðe su o Devband sekti proglasili

sljedeæe:

“Pripadnici Devband sekte su apsolutni odmetnici od islama

i nevjernici zato što u svom oboàvanju oni kleveæu i ne

poštuju sve poslanike i svece, i èak Èasnog Poslanika islama,

nad kojim neka je mir i blagoslov Allaha, Jedinog

Svemoguæeg Boga... Muslimani treba da ih potpuno

izbjegavaju i ne samo da treba da izbjegavaju i da im se

prikljuèe u njihovim namazima nego im ne trebaju dozvoliti

da se oni njima prikljuèe u namazima , niti im trebaju

dozvoliti ulazak u svoje dàmije, ili da jedu meso ìvotinja

koje su oni zaklali ili da uèestvuju u proslavi njihovih

svadbi, ili u dènazama. Oni ne treba da ih posjeæuju kad su

bolesni i ne treba da uèestvuju u njihovoj dènazi poslije

smrti, niti dozvoliti mrtvim tijelima onih od njih koji umru

da budu ukopani u muslimanskim grobljima.

Ovako su oni iz Devbande sekte potvrðeni otpadnici i

nevjernici, tako da æe oni koji sumnjaju u to da su oni

nevjernici sami postati nevjernici, s posljedicom da æe njihovi

brakovi automatski biti poništeni i ako nastave dru‘enje sa

61

svojim ‘enama, bilo koja djeca roðena u ovom dru‘enju æe

biti nezakonita i neæe naslijediti njih po zakonu.”

(Fetva Maulvi Muhammad Ibrahim Sahiba iz Bhagalpura,

objavljena u novinama “Hasan Barqui”, Luknow)

U vezi s ovim, postavlja se pitanje jesu li ahmadi podikakvom obavezom da se prikljuèe namazu Devbandee sekte ilitrebaju li se oni prikljuèiti namazu Brelvis, o kojoj jeproglašeno:

“Onaj ko pripisuje znanje o neviðenom bilo kome osimSvemoguæem Bogu, ili smatra da bilo ko ima isti nivo znanjakakvo ima Svemoguæi Bog, nesumnjivo je nevjernik. Njegovovodstvo u namazu, druènje s njim, ljubav i prijateljstvo snjim su zabranjeni...”

(Fetva Rašidizzah Kamil od Maulvi Rašid Ahmada Gangohi)

Takoðer, postavlja se pitanje da li se ‘eli da se ahmaditrebaju prikljuèiti namazu Ahle Hadees, o kojima je proglašeno:

“Vehabije su, po jednoglasnom mišljenju voða Meke iMedine, nevjernici i odmetnici od islama, tako da bilo ko kosazna o njihovom prokletom pisanju i govorima i daljesumnja u to da oni nisu nevjernici, sam postaje nevjernik.Nije dozvoljeno prikljuèiti se namazu koji vodi bilo ko odnjih. Meso ìvotinja koje oni zakolju je zabranjeno. Njihoveène nisu više vjenèane za njih i ove ène ne mogu se udatiza muslimana ili nevjernika ili odmetnika.”

(Fetva Sanaiyyah, tom II, str. 409)

Mnoštvo je drugih proglasa u kojima su voðe raznih sektiproglasile nevjernicima sljedbenike drugih sekti i zabraniliprikljuèivanje namazu koji oni vode. U ovoj situaciji, kakvaoptu‘ba mo‘e biti upuæena ahmadi muslimanima, koji unamazu slijede svog imama, da tako uklone svaku vrstusmutnje i nereda?

U pristupu ovome i svim sliènim pitanjima treba da imate naumu da su ahmadi oni ljudi koji su prihvatili Obeæanog Mesiju,

62

neka je mir nad njim, u èijoj osobi je ispunjeno predskazanjeÈasnog Poslanika s.a.v.s., i tako su oni postali vjernici i imajupravo na to da budu opisani kao bogobojazni. Osoba kojaporièe istinitost onoga koji je bio odreðen od Svemoguæeg Bogane mo‘e biti nazvana vjernikom, a razumljivo je da je prvi uvjetza jednu osobu da vodi namaz da treba da bude vjernik ibogobojazan. Sada, ako je ovakva stvarna situacija, a ahmadiiskreno vjeruju da je tako, kako se onda mo‘e tra‘iti da jedanvjernik (ahmadi) treba da se pridru‘i namazu onome ko nevjeruje (neahmadi). Ova situacija je bila u potpunosti objašnje-na od Obeæanog Mesije a.s. koji je rekao:

“Oni koji su u svojoj ùrbi prihvatili vladanje bolesnogmišljenja i ravnodušni su na teškoæe sa kojima je suoèenpokret, nisu postupili bogobojazno. Svemoguæi Allah uSvojim rijeèima kaè: ’Allah prima samo od bogobojaznih.’(5:28) To znaèi da Allah prihvata samo molitvu bogobojaz-

nih. Iz tog razloga je nareðeno da se ne treba prikljuèitinamazu koji vodi onaj èiji vlastiti namaz nema izgleda dabude prihvaæen. Uvijek je bio stav onih poštovanih u vjeri daosoba koja se suprotstavlja istini bude postepeno lišena svojevjere. Onaj ko ne vjeruje u Èasnog Poslanika s.a.v.s. nevjer-nik je, ali onaj ko ne prihvata Mehdija i Mesiju takoðer æe

izgubiti svoju vjeru, i kraj je isti. Prvo je tu suprotstavljanje,i konaèno vjera bude izgubljena. Ovo nije mala stvar, nego jeprva stvar koja ukljuèuje vjeru i pitanje je Dènneta iDèhennema. Poricati mene nije samo odbijanje mene, negoje poricanje Allaha d`.š. i Njegovog Poslanika s.a.v.s. Onajko mene odbija, prije odbijanja mene smatra da Svemoguæi

Allah govori neistinu (neuzubillah). On vidi da su unutraš-nji i vanjski neredi prešli granice i on zamišlja da SvemoguæiAllah, uprkos Svom obeæanju: ’Zaista smo Mi objavili ovuopomenu i zaista æemo je èuvati,’ (15:10) nije poduzeonikakve mjere reforme. On površno vjeruje da je u 56. ajetu24. sure Èasnog Kur’ana Svemoguæi Allah obeæao da æe On

osnovati liniju nasljednika izmeðu sljedbenika Èasnog

63

Poslanika s.a.v.s., kao što je linija nasljednika bila osnovanameðu sljedbenicima Musaa a.s., ali misli da (da nas Allahsaèuva) On nije ispunio to obeæanje i da sada nema halifemeðu sljedbenicima Èasnog Poslanika s.a.v.s. I ne samo to,nego æe ovakav morati takoðer prihvatiti (da nas Allahsaèuva) stajalište da Allah (neuzubillah) nije istinit kao što

je rekao Èasni Kur’an, i morat æe prihvatiti da ÈasniPoslanik s.a.v.s. nije bio poslanik kao Musa a.s. U tolikojmjeri su savršene sliènosti izmeðu Musaa i Èasnog Poslanikada je bilo neophodno da se na poèetku èetrnaestog stoljeæaislama meðu muslimanima pojavi Mesija na isti naèin kaošto je u Musaovom zakonu došao Mesija u èetrnaestom

stoljeæu poslije Musaa. Dalje, onaj ko mene odbija isto takoæe morati odbiti ajet Èasnog Kur’ana: ’i drugima (je njegaposlao) meðu njima koji im se još nisu prikljuèili.’ (62:4),koji predskazuje dolazak odraza Ahmada u kasnijem dobu.Na isti naèin postoje mnogi ajeti Èasnog Kur’ana koje æetakav morati odbiti. Ja nastavljam i tvrdim da onaj ko meneodbija mora odbaciti cijeli Èasni Kur’an od poèetka do kraja.

Razmislite, zato, je li odbijanje mene lahka stvar. Ja ovo negovorim sam od sebe, nego pozivam Svemoguæeg Allaha dasvjedoèi da je istina da onaj ko se mene odrièe i odbija, èak iako to èini samo svojim vladanjem a ne i svojim jezikom,odbija cijeli Èasni Kur’an i odrièe se Allaha.’

(Alhakam, 17. mart 1906.)

Èasni Kur’an opisuje one koji odbijaju ljude poslane odAllaha kao mrtve. Kako se onda onaj ko je ‘iv mo‘e prikljuèitinamazu koji vodi onaj ko je mrtav?

64

OBJAŠNJENJE ZAVRŠETKA BO@IJEG POSLANSTVA(KHATAM-E-NABUVVAT)

Sljedeæa optu‘ba koju su pisci brošure naveli protiv

Obeæanog Mesije i Mehdija – hazreti Mirze Ghulam Ahmada je:

“On je mislio da predskazanja nisu završena sa

Muhammedom a.s., nego da se Allah d`.š. otkriva

ljudima kroz objave preko Svojih novih poslanika.

Vjerovao je da je on jedan od njih.”

Trebalo bi biti jasno da hazreti Mirza Sahib sigurno nije

tvrdio da je poslanik po konceptu poslanstva kako su prihvatile

neke muslimanske voðe i koji je veæinom prihvaæen meðu

muslimanima. Smatra se da je poslanik onaj koji donosi novi

zakon ili da nije sljedbenik prethodnog poslanika, veæ je

poslanik sa svojim vlastitim pravom. Hazreti Mirza Sahib je

jasno i sna‘no porekao da je on takav poslanik.

Npr., on je rekao:

“Sva poslanstva osim Muhammedovog su sada završena.

Èak ni jedan poslanik se ne moè pojaviti bez zakona, nego

samo onaj ko je sljedbenik Èasnog Poslanika.”

(Taðalliat Ilahiyyah, str. 25)

On ponovo navodi:

“Nije moguæe primijeniti titulu poslanika za bilo koga poslijeÈasnog Poslanika s.a.v.s. ukoliko takva osoba nije takoðer

65

opisana kao sljedbenik Èasnog Poslanika, što znaèi da su tojosobi bile date sve blagodati zbog njegove predanostiÈasnom Poslaniku, a ne direktno samom od sebe.”

(Ibid, str. 9)

“Ja ne mogu postiæi nikakav stepen èasti ili savršenstva, nitibilo kakav poloàj uzvišenosti ili blizine Allahu d`.š. osimkroz iskrenu i savršenu poslušnost Èasnom Poslaniku s.a.v.s.Šta god je meni dato, to je na naèin odraza, i kroz ÈasnogPoslanika.”

(Izala Auham, str. 138)

On je ponovo objavio:

“Èistom Boìjom milošæu a ne mojom zaslugom, podaren mije savršeni udio blagodati koja je prije mene bila podarenaposlanicima i vjerovjesnicima i Boìjim odabranicima. Zamene ne bi bilo nemoguæe da mi bude podarena ovablagodat da nisam slijedio svoga poglavara i uèitelja, ponosasvih poslanika, najboljeg od ljudskog roda, hazretiMuhammada Mustafu s.a.v.s. Šta god je meni bilo podareno,bilo mi je podareno zbog poslušnosti njemu i ja znam krozsvoje istinsko i savršeno znanje da ni jedan èovjek ne moèpostiæi blizinu Boìju i dokuèiti dublje razumijevanjeNjegovih puteva bez slijeðenja Poslanika s.a.v.s.”

(Haqeeqatul Wahi, str. 62)

I zatim je dalje objavio:

“Allah, koji je bio upoznat sa tajnom srca Èasnog Poslanikas.a.v.s., uzvisio ga je nad svim poslanicima, i nad svimljudima koji su bili prije njega, ili bi mogli doæi poslije njegai u njegovom ìvotu mu ostvario sve njegove èlje. On jeizvor svake blagodati i svako ko tvrdi da ima ikakvu vrlinubez ispovijedanja svoje pokornosti njemu, nije ljudsko biæe,nego je potomak šejtana, jer je kljuè svakog odlikovanja biodarovan njemu i riznica potpunog shvatanja je njemu bilapodarena. Onaj ko to ne dobije kroz njega, lišen je zauvijek.

66

Šta smo mi, šta je naša stvarnost? Bio bih nezahvalan dane priznam da sam kroz Èasnog Poslanika otkrio istinitoBoìje Jedinstvo i da mi je bilo podareno shvatanje oìvom Bogu samo kroz ovog savršenog Poslanika i njegovusvjetlost.”

(Haqeeqatul Wahi, str. 115)

Iz navedenog je jasno i bez sumnje da hazreti Mirza Sahiba.s. sebe nije smatrao poslanikom sa svojim vlastitim pravima,nego je vjerovao da ga je Svemoguæi Allah obdario titulomposlanika u svrhu ponovnog uspostavljanja savršenog zakonakoji je donio Èasni Poslanik Muhammed s.a.v.s., u svojojnadle‘nosti kao njegov sljedbenik i sluga, i da mu nije datnikakav novi zakon.

Samo jedan dan prije smrti, javnosti je dao sljedeæu izjavu:

“Optu`be protiv mene da ja tvrdim da sam poslanik kojinema veze sa islamom, i da ja sebe smatram poslanikom izvlastite pobude, koji nema potrebe da slijedi Èasni Kur’an, ida sam proglasio svoje vlastito vjerovanje, da sam osnovaonovu Kiblu, da sam proglasio poništenim islamski zakon, isišao s puta pokornosti Èasnom Poslaniku s.a.v.s., potpunaje la`. Takvu tvrdnju o poslanstvu ja smatram ravnomnevjerovanju. Ne samo danas nego u svakoj od mojih knjigaja sam rekao da ne tvrdim nikakvo ovakvo poslanstvo i da jeovo la`na optu`ba protiv mene. Jedini razlog zbog koga jasebe zovem poslanikom je da sam bio poèašæen da budem saSvemoguæim Bogom, i da mi On èesto govori i odgovara mi ida mi otkriva mnogo neviðenog i saopæava mi tajnebuduænosti koje nisu otkrivene nikome ukoliko ne uìvaposebnu blizinu sa Bogom. Zbog mnoštva ovih doìvljaja jasam bio uèinjen poslanikom.”

(“Akhbare Aam”, 26. maj 1908.)

On je izjavio:

“Da nisam bio sljedbenik Èasnog Poslanika s.a.v.s. i da munisam bio pokoran, onda, èak da su moja dobra djela

67

dostigla vrhove planina, ja ne bih bio poèašæen objavom odBoga, jer su se sva poslanstva osim Muhammedovogzavršila.”

(“Taðalliat Ilahiyyah”, str. 24)

Oni ka‘u da Èasni Kur’an uèi o prestanku poslanika svihvrsta, zato što ka‘e:

“Muhammed nije otac nijednog od vas ljudi, nego Allahovposlanik i peèat vjerovjesnika.”

(33:41)

Iz ovog proizlazi da, prema Èasnom Kur’anu, sada ne mo‘ebiti poslanika, èak ni izmeðu sljedbenika Èasnog Poslanikas.a.v.s. Meðutim, mnogi su, izgleda, zaboravili da je u Bo‘ijemtekstu rijeè Khatam od Boga upotrijebljena sa ’fatha’, to jest sacrticom iznad ’t’, a ne sa ’kasra’, to jest sa crticom ispod ’t’, takoda je ovo rijeè khatam, što znaèi peèat. Khatim bi znaèilo’zadnja osoba’ ili ’posljednji’. Sada peèat ima funkciju svjedo-èenja. Dobro je poznata èinjenica da svrha peèata nije dazatvori neki iskaz, nego da to potvrdi kao taèno. Zbog toga sepeèat èesto stavlja na vrh dokumenta, a u drugim sluèajevimase stavlja na dno ili na kraju dokumenta. Njegova svrha je dapotvrdi istinitost i taènost sadr‘aja dokumenta. Izraz ’peèatposlanika’ tvrdi da poslanik neæe samo imati sljedbenike ivjernike neobiènog reda, nego æe kao peèat poslanika onnadalje imati moæ da uzdigne druge do duhovnog stepenaposlanika. On æe biti predak ne samo nekih obiènih vjernikanego i poslanika.

Ovaj polo‘aj je potpuno podr‘an u Èasnom Kur’anu.Naprimjer, mi smo uèeni dovi u suri Fatiha:

“Uputi nas na Pravi put, na put onih kojima si daoblagodati.”

(1:6-7)

Ovu dovu izgovara svaki pobo‘an musliman sa punomrevnošæu više od trideset puta na dan. Sigurno je to zato da se

68

ovako nadamo da æe Bo‘ije blagodati na koje se misli u ovojdovi s vremena na vrijeme biti darovane bogobojaznimmuslimanima. Šta su ove blagodati? One su iznesene u sljede-æem ajetu Èasnog Kur’ana:

“A ko god se pokori Allahu i ovom Poslaniku, oni æe biti saonima kojima je Allah podario Svoje blagoslove, meðuposlanicima, meðu istinoljubivim, meðu šehidima i meðudobrim ljudima. A oni su najbolji drugovi. Ovo je posebnablagodat od Allaha, On je dovoljan Znalac.”

(4:70-71)

Svemoguæi Allah je savjetovao vjernike da mu stalno upu-æuju dove da bi postali primaoci Njegovih blagodati i pošto jepobli‘e oznaèio kategorije ovih blagodati, postavlja se pitanjehoæe li On zatvoriti vrata bilo kojih blagodati prema Svojimbogobojaznim robovima? Èitajuæi ove ajete zajedno, vidimo daje moguæa kategorija poslanstva cijelo vrijeme otvorena zabogobojazne meðu muslimanima.

Èasni Kur’an jasno razmatra dolazak poslanika meðu musli-mane. Naprimjer, reèeno je:

“O djeco Ademova! Ako vam doðu poslanici izmeðu vas,kazujuæi vam Moje ajete, onda ko god se bude bojao Boga ipopravi se, nad njim neæe biti straha i neæe tugovati. A oni kojiodbijaju Naše znakove i ohole se prema njima, bit æe stanovniciVatre; oni æe u njoj dugo boraviti.”

(7:36-37)

Da vidimo koju je interpretaciju Èasni Poslanik imao na umuo tituli Khataman Nebijjin, koja mu je bila data u suri Ahzab(33:41). Ovaj ajet mu je bio objavljen u petoj godini poslijeHid‘re - preseljenja iz Meke u Medinu; a njegov sin Ibrahim jeumro u devetoj godini poslije Hid‘re.

Prilikom smrti svog sina Ibrahima on je rekao:

“Da je Ibrahim ìvio, on bi sigurno bio bogobojazan poslanik.”

(Ibne Maða, Kitabul Janaiz)

69

Sve ovo je mnogo znaèajnije pošto je Ibrahim umro petgodina poslije objave ovog ajeta u kome je Èasni Poslanikoznaèen peèatom poslanika.

Hazreti Mullah Ali bin Muhammad Sultan Al-Qari, veomauva‘eni i najugledniji teolog Hanefi sekte je rekao:

“Da je Ibrahim ìvio i postao poslanik, on bi bio jedan odsljedbenika Èasnog Poslanika, i njegovo poslanstvo ne bi bilou suprotnosti sa Boìjom rijeèi - da je Èasni Poslanik biopeèat poslanika, pošto je znaèenje ovog izraza da se poslijeÈasnog Poslanika neæe pojaviti nikakav poslanik koji æeponištiti njegov zakon i da on ne bude jedan od njegovihsljedbenika.”

(“Mauzuate Kabir”, str. 66-67)

Preneseno je da je Èasni Poslanik s.a.v.s. rekao:

“Ebu-Bekr je najbolji od mojih sljedbenika, osim ako se nepojavi Poslanik.”

(“Kanzil Haqaiq” od Imama Monadi, str. 7)

Ili:

“Ebu-Bekr je najbolji od ljudi, osim onog ko mo`da budeposlanik.”

(Tabrani Kabir Kamil Ibne Adi, navedeno u “Jame Saghir”

od Imam Jalal-ud-Din As-Sayooti, str. 5)

Ovo je jasan dokaz moguænosti dolaska poslanika meðumuslimane poslije Èasnog Poslanika s.a.v.s.

Da sada skrenemo pa‘nju na neke od hadisa na koje sepozivaju protivnici hazreti Mirze Ghulam Ahmada, ObeæanogMesije i Mehdija, koji podupiru tvrdnje da se nikakva vrstaposlanika ne mo‘e pojaviti u islamu poslije Èasnog Poslanikas.a.v.s.

Prvi od njih je:

“Nema poslanika poslije mene.”

70

Preneseno je da se Èasni Poslanik izjasnio o ovoj stvari uprilici kad je htio da ide na jedno putovanje i odredio je hazretiAlija, svog roðaka, da bude na du‘nosti u Medini u tokunjegovog odsustva. Hazreti Ali je bio uznemiren time da æe onovako biti lišen moguænosti slu‘enja pod komandom ÈasnogPoslanika s.a.v.s. Da bi ga umirio, Èasni Poslanik mu je rekao:

“Ti si naspram mene u poloàju u kojem je Harun bionaspram Musaa a.s., osim da nema poslanika poslije mene.”

Dalje, drugi prenosilac ovog hadisa to pojašnjava:

“Qala Alahis selam ja Alijju ama tarza en ta kuuna minnikaharune min muusa ghaira annaka lasta nabijjen.”

(“Tabaquat Kabeer”, tom 5, str. 15)

Èasni Poslanik s.a.v.s. je rekao:

“O Ali, ne èliš li ti biti kao što je Harun bio Musau a.s.,samo ti neæeš biti poslanik.”

Dakle, savršeno je jasno da u ovom kontekstu izraz ’poslijemene’ znaèi u toku mog odsustva i ne znaèi ’poslije moje smrti’,iz jednostavnog razloga što je Harun umro za ìvota Musaa a.s.i premda je on bio poslanik skupa sa Musaom u toku svogìvota, on nije nadìvio Musaa i nije bio poslanik poslije njega.

Dobro poznati hadis pripisan hazreti Ajši pojašnjava daznaèenje kazivanja Èasnog Poslanika ne mo‘e biti ono štoprotivnici hazreti Mirze Sahiba nastoje da utemelje. HazretiAjša savjetuje neke od ashaba Èasnog Poslanika rijeèima:

“Recite da je on peèat poslanika, ali nemojte reæi da nemaposlanika poslije njega.”

(“Takmila Maðma ul-Bihar”, str. 85)

Dalje se tvrdi da je lièno Èasni Poslanik s.a.v.s. rekao da je onzadnji od poslanika; i na bazi ovoga je predoèeno da ne mo‘ebiti poslanika nijedne vrste poslije njega. Istina je da je ÈasniPoslanik s.a.v.s. koristio izraz ’posljednji od poslanika’ u odnosuna sebe, ali hadis u kome je on upotrijebio ovaj izraz u cijelostiglasi:

71

“Ja sam zadnji od poslanika, i ova moja dàmija je zadnjadàmija.”

Sada je jasno da, odreðujuæi svoju d‘amiju zadnjom, onoèigledno nije mislio da nijedna druga d‘amija neæe bitiizgraðena bilo gdje u buduænosti. Jedino znaèenje mo‘e biti daneæe biti nijedne d‘amije ravne njegovoj d‘amiji, da ljudi mogugraditi d‘amije, ali nijedna neæe biti kao njegova. Tako, izraz’posljednji od poslanika’ znaèi da poslije njega neæe biti ni jednogposlanika koji æe poništiti njegov zakon ili koji æe primitiblagodat poslanstva neovisno o njemu.

Ako uzmemo da ovo znaèi da je Èasni Poslanik s.a.v.s. zadnji,onda naši protivnici treba da razmisle o ovom hadisu u kome jeÈasni Poslanik s.a.v.s. rekao da je njegova d‘amija zadnjad‘amija: da li svi oni muslimani koji grade d‘amije širomsvijeta krše ovu rijeè Èasnog Poslanika kad je on veæ napraviozadnju d‘amiju?

Ovdje se zapravo misli na polo‘aj i status Muhammedas.a.v.s. i njegove d‘amije.

Drugi hadis na koji se naši protivnici pozivaju je:

“Da je bilo poslanika poslije mene, to bi bio Omer.”

Kratak odgovor je da je sam Èasni Poslanik dao kljuè znaèe-nju ovog hadisa, rekavši:

“Da se ja nisam pojavio meðu vama, umjesto mene bi sepojavio Omer.”

(Ibne-Adee, navedeno u “Kanzul Haquaiq”, tom II, str. 151)

Dobro je poznato da arapski izraz Ba’ad (poslije) takoðerpodrazumijeva znaèenje ’umjesto’, kao što je reèeno u ÈasnomKur’anu:

“Ovo su Allahovi ajeti koje Mi tebi uèimo sa istinom, pa ukoju æe rijeè, onda, nakon Allahove i Njegovih znakova, onivjerovati?”

(45:7)

72

Ovdje se ne mo‘e reæi poslije Allaha, jer nema ništa poslijeNjega, On ostaje poslije svega i prijevod ove rijeèi mo‘e samobiti ’umjesto’.

Hazreti imam Ša’rani je vrlo jasno potvrdio da izjava ÈasnogPoslanika s.a.v.s. da neæe biti poslanika poslije njega jedno-stavno znaèi da neæe biti poslanika poslije njega koji æe donijetinovi zakon. (“Al-Yawaqeet Wal Jawahar”, tom II, str. 27)

Hazreti Šeikh Akbar Mohyuddin Ibne Arabi je naveo:

“Poslanstvo koje se završilo sa osobom Èasnog Poslanikas.a.v.s. bilo je poslanstvo donošenja novog zakona, a nesamog poslanstva...”

Ovo je znaèenje njegove izjave da su vjerovjesništvo iposlanstvo bili završeni i da neæe biti nikakvog poslanika nivjerovjesnika poslije njega, da tako ka‘emo, neæe biti nikakvogposlanika sa drugim zakonom osim njegovog zakona i da æebilo ko ko doðe biti podvrgnut njegovom zakonu. (“FutuhateMakkiyya”, tom II, str. 73)

Isti uglednik, pobo‘an teolog je na drugom mjestu rekao:

“Poslanstvo æe nastaviti da bude otvoreno ljudima doSudnjeg dana, premda je donošenje zakona završeno; jer jedonošenje zakona samo jedan elemenat poslanstva.”

(“Futuhate Makkiyya”, tom II, str. 100)

On je takoðer rekao:

“Do sada je, što se tièe poslanstva koje donosi zakon, završe-no sa Muhammedom a.s. i zato poslije njega ne moè bitiposlanika sa zakonom.., ali je Allah d`.š. u Svojoj dobrotiprema Svojim robovima nastavio obièno poslanstvo bezdonošenja zakona.”

(“Fususul Hkam”, str. 140-141)

Hazreti Šah Waliullah Muhaddis iz Delhija, koji je biopriznat kao reformator dvanaestog stoljeæa po Hid‘ri, i koji jebio visoko poštovan zbog svoje široke uèenosti i velike naèita-nosti, naveo je:

73

“Poslanici su prestali sa Èasnim Poslanikom s.a.v.s., to jest,poslije njega neæe biti nekoga kome æe Uzvišeni Allahdodijeliti novi zakon obavezujuæi ljudima.”

(“Tafhimat Ilahiyya”, broj 35)

Hazreti Maulvi Abdul Qasim Nanotvi, ugledni osnivaè Deo-band Akademije u Indiji, koji je umro 1889., izjavio je:

“U shvatanju obiènih ljudi Èasni Poslanik s.a.v.s. bio jeKhatam u smislu da je došao poslije svih drugih poslanika ida je bio zadnji poslanik od sviju. Ali oèito je u procjenimudrih da nema nikakve superiornosti kakva god da jevezana za prednost u vremenu ili obratno (da li dolazi prijeili kasnije).”

(“Tahzirunnas”, Saharanpur, strana 3)

U istom proglasu, na strani 28, on ka‘e:

“Ako se pojavi poslanik poslije Èasnog Poslanika s.a.v.s., toni na koji naèin neæe uticati na njegovu konaènost.”

Dakle, vjerovanje hazreti Mirze Ghulam Ahmada, ObeæanogMesije i Mehdija, kao i njegovog d‘emata, o Èasnom Poslanikus.a.v.s. u skladu je sa interpretacijom Èasnog Poslanika s.a.v.s.,njegovih drugova i uèenjaka raznih doba - da je Èasni Poslaniks.a.v.s. peèat poslanika, kao što je objavljeno u Èasnom Kur’anu,sura Al-Ahzab 33:41. U njemu su sve odlike poslanstva dostiglesvoj vrhunac. Ne mo‘e biti poslanika poslije njega kome bimogle biti date blagodati poslanstva neovisno o njemu, jer sesvaka vrsta milosti posti‘e kroz pokornost njemu. Poslanik sesada mo‘e pojaviti samo kroz odanost njemu, primajuæi svjetlood njegovog svjetla kao odraz, a ne drukèije.

74

KAKO JE UMRO MIRZA SAHIB?

Sljedeæa optu‘ba pisca brošure je:

“Mirza ima koleru. Njegova prljava duša je izašla u

zahodu.”

Pisci brošure, bez najmanjeg razmišljanja o stvarnom stanju

stvari, slijepo ponavljaju naèin prljavih optu‘bi koje su u svojim

napadima iznijeli protivnici islama protiv dragog uèitelja

hazreti Mirze Sahiba, Èasnog Poslanika s.a.v.s., a koje je naveo

bivši muftija Egipta, Šeik Rašid Raza, u svojoj poznatoj knjizi

“Al-Wahyul Muhammadi” na strani 18:

“Jaibard Nojan, koji je ozbiljan èovjek navodi: Muhammed

je umro u pijanom stanju, i njegovo tijelo je naðeno na

gomili neèisti, dok su jedan dio njegovog tijela po`derale

svinje.”

On je ovo napisao s ciljem da ka‘e da je ovo bilo zbog toga

’što je pijenje vina i uzimanje svinjskog mesa bilo zabranjeno.’ Ako

su najgori ljudi optu‘ili Èasnog Poslanika ovakvim prljavim

optu‘bama, onda nas ne èudi kako su na isti naèin pojedine

hod‘e optu‘ile Imama ovog doba, koji je èasni sluga Èasnog

Poslanika s.a.v.s.

Što se tièe optu‘be da je hazreti Mirza Ghulam Ahmad umro

od kolere - bilo koja osoba sa imalo znanja o bolestima znat æe

75

da je kolera visoko zarazna bolest, i zato, ne samo da je

nevjerovatno, nego je i nemoguæe da za tijelo osobe koja umre

od ove bolesti bude odobren prijevoz iz jednog grada u drugi

radi ukopa, pošto to mo‘e izazvati epidemiju, tim više što je

umrli bio liènost nacionalnog ugleda, za èiji ukop se oèekivalo

da æe privuæi mnoštvo o‘alošæenih i simpatizera iz svih krajeva

zemlje. Zato, da je postojala i najmanja sumnja da je hazreti

Mirza Sahib umro od zarazne bolesti, vlasti nikada ne bi

dozvolile da se njegovo tijelo preveze javnim prijevozom iz

Lahora u Batalu vozom i poslije privatnim prijevozom u

Qadian. Tijelo hazreti Mirze Sahiba je iz Lahora prevezeno u

Qadian uz punu saglasnost zdravstvenih i gradskih vlasti samo

zato što je smrtni list izdao prisutni ljekar dr. Col. Sutherland,

šef civilnih ljekara u Lahoru i šef Medicinskog koled‘a ’Kralj

Edvard’, koji je potvrdio da su uzrok smrti bile crijevne smetnje.

(Šeik Abdulah Qadr, “Hayat e Tayyiba”)

Sluèajno je ovo uvjerenje bilo tra‘eno, zato što su protivnici

hazreti Mirze Sahiba veæ napravili nered i prenijeli la‘nu

informaciju ‘eljeznièkim vlastima da je on umro od zarazne

bolesti i da njegovi sljedbenici namjeravaju prevesti njegovo

tijelo vozom do Qadiana. Stoga su vlasti u poèetku odbile izdati

dozvolu za prijevoz tijela hazreti Mirze Sahiba vozom do

Batala, ali im je, nakon što su primili uvjerenje od šefa ljekara u

Lahoru, potvrðeno da njegova smrt nije bila uzrokovana zaraz-

nom bolešæu; oni su bili zadovoljni i uvjerili se da su glasine bile

la‘ne. Izgleda da je bio plan Svemoguæeg da je On, u Svojoj

neogranièenoj mudrosti, uèinio da hazreti Mirza Sahib svoju

dušu ispusti daleko od svoga doma, gdje je trebao da bude

ukopan. Svemoguæi Allah je tako osigurao uvjerljiv dokaz da

razruši vjerodostojnost bilo kakvih daljih optu‘bi u vezi sa

njegovom smræu, jer da se smrt dogodila u Qadianu, njegovi

neprijatelji bi imali povod da iznose sumnje o tim okolnostima.

Nadalje, u Svojoj mudrosti, Svemoguæi Allah je dokazao

76

ljudima, kao što su pisci ove brošure rekli, da su još gori od

la‘ova prve kategorije.2

2 Vezano za njegovu smrt, moramo iznijeti sljedeæe èinjenice: hazretiMirza Ghulam Ahmad je veæ 1905. godine dobio od Allaha Objavu da jenjegovo vrijeme blizu. Zato je za svoje sljedbenike napisao knjigu podnazivom “Oporuka”, koju imamo prevedenu na bosanski jezik, ako nekoèli da proèita i sam se u to uvjeri.

Kasnije je, 29.3.1908., otišao u Lahor. Tamo je ostao do 26. maja1908. Svo ovo vrijeme je koristio za širenje svoje poruke, odr‘ao jenekoliko skupova gdje je govorio. Naprimjer, 17.5.1908. odr‘ao je jedangovor na kome su bili zajedno svi bogati ljudi Lahora. Govor je trajao 2,5sata i svi su ga pa‘ljivo slušali. Poslije toga neki ugledni ljudi iz Lahora supredlagali da hazreti Mirza Ghulam Ahmad treba da odr‘i javni govor,gdje æe biti prisutan veæi broj ljudi. On je ovo prihvatio i poèeo je pisatisvoj govor, koji je poslije prenesen i u knjigu pod naslovom “Porukamira”, koja je takoðer prevedena na bosanski jezik. Dvadesetog maja1908. je dobio Objavu dok je bio zauzet pisanjem ovog govora da jevrijeme odlaska stiglo, i vrijeme odlaska je stiglo. Tada su neki èlanoviporodice rekli da bi trebali iæi natrag u Qadian, a on je na to rekao: “Ja æuotiæi kad me moj Gospodar tamo odvede.” I nastavio je sa pisanjem svoggovora. U akšam dvadesetpetog maja 1908. on je završio pisanje i predaopisaru da to (lijepo) ispiše. Poslije toga je ‘elio da se provoza fijakerom,pa je za tu uslugu pozvao nekoga. Rekao je svom sljedbeniku da mu ka‘eda on ima novaca za samo jedan sat, tako da ih odveze tako dalekokoliko je dovoljno za toliko novca. Poslije toga se vratio. Tada nije biobolestan, osim što je bio premoren od pisanja ovog govora. Klanjao jeakšam i jaciju, malo je jeo i legao. Uveèer, oko 11:00 sati, osjeæao jepotrebu da ide u nu‘nik. Kad se vratio, shvatio je da je slab, pa jeprobudio svoju ‘enu. Otišao je drugi put u nu‘nik i osjetio još veæuslabost i ‘ena ga je pitala: “O Bo‘e, šta æe se dogoditi?” On je odgovorio:“Ovo je ono o èemu sam ti govorio.” Znaèi o odreðenom vremenu odlaska.Onda je tra‘io da probude hazreti Maulvi Nurudina, velikog poznatoglijeènika i svog sljedbenika, zatim hazreti Mirzu Baširudin Mahmuda iostale sljedbenike, meðu kojima je bilo još nekoliko ljekara, kao što su dr.Said Muhammed Husein Šah i dr. Mirza Jakub Beg. Svi su oni pokušali damu pomognu koliko su kao ljudi mogli, ali niko nije imao moæ da mijenjaBo‘iju odredbu i za to vrijeme on je još više oslabio. Buduæi da u tijelunije bilo dovoljno vode, osjeæao je da su mu usta i jezik suhi i nije osjeæaolahkoæu da govori. Ali sve rijeèi koje su ljudi èuli s njegovih usta bile su

77

tri rijeèi: “Allah, o moj dragi Allah.” Došlo je vrijeme za sabah namaz.Slabim glasom je pitao da li je vrijeme za namaz. Uzeo je tejemum i dokje legao, poèeo je klanjati namaz. Ali je za to vrijeme bio bez svijesti. Kadje došao svijesti, opet je pitao da li je vrijeme namaza. Rekli su mu dajeste i on je opet poèeo klanjati i završio je namaz. Poslije toga jepovremeno gubio svijest. Ali èim bi se povratio, govorio je: “Allah, mojdragi Allah.” Njegovo stanje se stalno pogoršavalo. Na kraju, u 10:00 sati,26.5.1908. došlo je zadnje vrijeme. Svi èlanovi porodice i ostali ljudi subili zauzeti uèenjem dova, i u 10:30 sati on je dva puta duboko udahnuo injegova èista duša je napustila ovaj svijet i otišla kod svoga dragogGospodara.

Dok je ‘ivio, imao je gotovo pola miliona sljedbenika. Mi smo vamovo ukratko pokazali da vidite njegove zadnje dane.

Zar ove hod‘e nije sramota i zar se ne boje Allaha da za ovakve slugeislama pišu nešto tako ru‘no što neko ne mo‘e da ka‘e ni za svojeneprijatelje?

78

ISLAMSKI KONCEPT D@IHADA

Sljedeæa optu‘ba iznesena od pisaca brošure je:

“U svojoj knjizi Trijakul-Kulubi, Mirza Ghulam je

napisao: ’... pisao sam knjige o zabrani dìhada i

pokornosti vlastima kao du`nost...”

Ali, ovo ne znaèi da hazreti Mirza Sahib nije d‘ihad smatraosastavnim i takoðer neophodnim dijelom islamske vjere. Jedinarazlika izmeðu njegovog koncepta d‘ihada i koncepta pisacabrošure je u interpretaciji. Ovi drugi vjeruju da to jedino znaèipribjegavanje sablji da se prolijeva krv nevinih ljudi i da seprisile u vjerovanje u islam, kao što je jasno iz njihovog pisanjabrošure:

“Potpuno je jasno da se neprijatelji islama posebno bojedìhada.”

Hazreti Mirza Sahib je vjerovao:

“Allah je jasno pokazao da u vjeri nema prisile.”

(Hazreti Mirza Ghulam Ahmad, “Paigham e Sulh”, str. 46)

i:

“U islamu nije odobrena upotreba sile ili prinude u ciljupropagiranja vjere.”

(“Masih Hindustan Mein”, str. 4)

On je èesto diskutovao o ovome u svojim pisanjima i govorio:

79

“Boriti se na Allahovom putu, što je oznaèeno dìhadom,

naèelo je, filozofija koja treba da bude jasno shvaæena.”

(“Government Angrezi aur Jihad”, str. 3)

On nastavlja i ka‘e da:

“Korijen arapske rijeèi ’dìhad’ znaèi boriti se, a metaforièki

se odnosi na borbu na putu vjere.”

(Ibid.)

Ali ovo ne znaèi da Èasni Kur’an daje iskljuèivo naredbu za

borbu. Naprotiv, hazreti Mirza Sahib je naveo da Èasni Kur’an:

“... daje naredbu za borbu samo protiv onih koji spreèavaju

druge od vjerovanja u Allaha, i zaustavljaju ih da budu

pokorni Njegovim naredbama i oboàvanju Njega. On daje

naredbu da se bori protiv onih koji bez povoda napadnu

muslimane, istjeruju ih iz njihovih domova i njihove zemlje,

i spreèavaju druge da postanu muslimani. To su oni na

kojima je Boìja srd`ba, i muslimani se moraju boriti protiv

njih ako ne odustanu.”

(“Nurul Haq”, str. 45)

On je zastupao mišljenje da ima vrijeme za d‘ihad maèem i

vrijeme za d‘ihad drugim sredstvima. On ne samo da je

vjerovao u d‘ihad kroz fizièka sredstva, ako se naðe da postoje

uvjeti koji to opravdavaju sabljom, nego je to isto tako i

podr‘avao. On je rekao:

“Što se tièe sredstava i mehanizama koji treba da se

upotrijebe, bilo za fizièku ratnu situaciju ili duhovnu ratnu

situaciju, bilo da se borba vodi sabljom ili perom, sljedeæi

ajet je dovoljan za našu uputu: ’Budite spremni za to

snagom koju imate.’ U ovom ajetu Allah nas ovlašæuje da

protiv neprijatelja upotrijebimo sva odgovarajuæa sredstva i

da upotrijebimo metod koji mi smatramo najefikasnijim.”

(“Mad‘mua Ištiharet”, tom I, str. 360)

80

Meðutim, on je insistirao da islam:

“... nam je naredio da treba da napravimo istu vrstupripreme da se suoèimo sa nevjernicima kakve oni prave dastanu nasuprot nas ili da ih tretiramo kako oni nastretiraju, i dokle god oni ne podignu sablju protiv nas, mi jedotle ne podièmo protiv njih.”

(’Haqeeeqatul Mahdi’, str. 28)

On je tvrdio da u sadašnjem “dobu, pero je bilo podignutoprotiv islama, i kroz to je muslimanima dato toliko mnogo bola ipatnje. Zbog toga, pero treba biti oru`je muslimana.” (’Malfoozat’hazreti Mirza Sahib, tom I, str. 44)

On je takoðer vjerovao da je du‘nost svakog muslimana dase prikljuèi ovoj borbi. (Ibid, 219)

Ali, on nije zanemario naredbe voðenja d‘ihada maèem, nitije to opozvao. Naprotiv, on je bio mišljenja da islam dozvoljava:

“... korištenje maèa u suprotstavljanju ljudima koji ga prvipodignu protiv islama, i koji prvi poènu ubijanje.”

(Andàme Atham, ’Ruhani Khazain’, tom II, str. 37)

U svom dugom izlaganju o islamskom d‘ihadu bio je uporanpod prevladavajuæim okolnostima:

“Dìhad sadašnjeg razdoblja je da propagiramo islam, dapobijamo optu`be kritièara, da širimo ljepotu istinite vjere, ida objelodanimo uzvišenu istinu Èasnog Poslanika s.a.v.s..”

(Pismo Mir Nasir Nawabu objavljeno u ’Ruhani Khazain)’

Ovo, naravno, nije znaèilo da d‘ihad sabljom nije na snazi,veæ upravo suprotno. Hazreti Mirza Sahib je jasno naveo:

“Ovo je dìhad, dokle god Bog stvara razlièite okolnosti usvijetu.”

(Ibid)

Iz ovih navoda vidimo da hazreti Mirza Sahib nije umanjivaooèekivanja muslimana da krenu u d‘ihad sabljom ako situacijabude zahtijevala. No, dok takva situacija to ne bude nalagala,smatrao je da je protuislamski nepotrebno prolijevanje krvinevinih ljudi.

81

Napisao je:

“Èasni Kur’an jasno zabranjuje upotrebu sile u širenju vjere,

i upuæuje na to da se propagiranje vjere èini kroz njene bitne

kvalitete i dobre primjere muslimana. Nemojte biti zavedeni

mišljenjem da je u poèetku muslimanima bilo zapovijeðeno

da potegnu maè. Maè se nije potezao radi širenja vjere, veæ

radi odbrane od neprijatelja i radi uspostavljanja mira i

zaštite.”

(Sitara Qaisariya, str. 10, ’Ruhani Khazain’,

tom 15, str. 120-121)

Mišljenje hazreti Mirze Ghulama Ahmada, Obeæanog Mesije i

Mehdija, u pogledu islamskog d‘ihada je kroz historiju islama

bilo zastupljeno meðu muslimanima. Npr:

Hazreti imam Fakhrudin Razi je naveo:

“Za ajet ’Borite se protiv njih velikim dìhadom’ neki kaù

da govori da treba uloìti napore u propovijedanje, drugi

kaù da treba krenuti u borbu, a neki opet podrazumijevaju

oboje. Prvo znaèenje je najispravnije, jer je ovaj ajet

objavljen u Meki, a upuæivanje na borbu je došlo poslije

preseljenja.”

(’Tafseer Kabeer’, Vol. IV, str. 330)

Poznati indijski intelektualac Maulana Abul Kalam Azad

ka‘e:

“Postoji ozbiljan pogrešan pojam o tome šta je dìhad.

Mnogi ljudi misle da dìhad znaèi samo boriti se. Kritièari

islama takoðer se bore protiv ovog pogrešnog shvatanja, s

obzirom da je to potpuno uska praktièna svrha ove èasne

naredbe. Dìhad oznaèava borbu do cilja. U kur’anskoj i

hadiskoj terminologiji ovaj cilj znaèi nastojanje koje je

uèinjeno radi istine, prije nego (neki) osobni cilj.”

(’Mas’ala Khilafat’, str. 47)

82

Sayyid Sulaiman Nadwi iz Deobanda navodi:

“Osnovno znaèenje koje se uzima za dìhad je borba iubijanje, ali to ogranièavanje u znaèenju je potpunopogrešno.”

(’Sirat An Nabi’, Vol. V, str. 199)

Maulana Muhammad Hasan Rampuri:

“Rat nije dìhad, veæ ubijanje, i samo se pojavljuje tu i tamo,dok je dìhad borba za proglašavanje Boìje rijeèi.”

Maulvi Abul Ala Maududi je objavio:

“U terminologiji Šerijata, ubijanje i dìhad su dvije razlièitestvari.”

(’Mashriq Lahore’, 12. oktobar 1965.)

Glasilo D‘emata ’Ahli Sunnat’ objašnjava:

“Dìhad je rijeè izvedena od dàhd, a znaèi napor i borba. Utehnièkom smislu se koristi za proglašavanje Boìje rijeèi inadmoæi i uspjeha islama.”

(’Da’wat’, 13. novembar 1964.)

Maulvi Zafar Ali Khan je tvrdio:

“Dìhad nije da neko jednostavno uzme maè i iziðe na bojnopolje, veæ takoðer ukljuèuje borbu govorom i pisanjem.”

(’Zamindar’, Lahore, 24. april 1965.)

Nekadašnji kralj Saudijske Arabije Faisal Ibn-Saud je objavio:

“Pozvani ste da podignete zastavu dìhada na Boìjem putu.Dìhad nije podizanje oru`ja ili izvlaèenje sablje. Dìhad jeda pozivate Boìjoj knjizi i primjeru Poslanika; da ih seèvrsto drìte uprkos svim vrstama teškoæa, nevolja i muke.”

(’Umm Al-Qura’, 24. april 1965.)

Maulvi Saeed Ahmad iz D‘ami’at Al-Ulama Hind osudio jekrvi ‘edne mulase (hod‘e), koji su insistirali da d‘ihad moraneophodno biti voðen samo sabljom i zapisao da:

83

“... dìhad svakog razdoblja je drugaèiji. U Meki je postojalajedna vrsta odbrane, a u Medini druga.”

(’Al-Jami’at’, 28. januar 1931., str. 2)

Popularni muhaddis iz Delhija, Allama Abul Haq Haqqani jeobjasnio:

“Razgovaranje i dokazivanje sa krivovjernicima je takoðerdìhad.”

(’Tasfir Haqqani’, tom IV, str. 112)

Maulvi Muhammad Husain Batalwi je izjavio:

“(Ovo) nije više doba maèa. Sada je, umjesto maèa,neophodno upotrebljavati pero.”

(’Iša’atus Sunnah’, tom VI, br. 12, decembar 1883., str. 364)

Allama Muhammad Iqbal je naveo:

“Moæi islama nisu ogranièene. Bilo je doba sablje. Danas jedoba pera. Ono napada iznutra i izvana, i prisiljava vas izsvakog ugla da to prihvatite.”

(’Paigham Sulh’, 4. januar 1928.)

Maulvi Zahid Al-Husaini je izjavio:

“Ovo je doba dìhada perom. Danas pero širi mnogo nevolja.Osoba koja vodi dìhad perom je najveæi mudàhid.”

(’Khuddam ud Din’, Lahore, 1. oktobar 1965.)

U pogledu mišljenja izra‘enih od uèenjaka razlièitih doba,hazreti Mirza Sahib je bio posve upravu kada je tvrdio:

“Ni jedan istinski musliman nikada nije vjerovao da islamtreba širiti sabljom. Islam se uvijek širio kroz njegovesvojstvene odlike. Oni koji, nazivajuæi sebe muslimanima,nastoje da šire islam posredstvom sablje nisu svjesni njegovihsvojstvenih odlika, i njihovo vladanje lièi na vladanje divljihìvotinja.“

(Tiryaqul Qubul!, str. 21, ’Ruhani Khazain’, tom 16, str. 167)

84

DOLAZAK OBEÆANOG MESIJE I MEHDIJA

Danas postoje dvije vrste muslimana: jedni koji govore daimaju kompletnu Knjigu – Èasni Kur’an i izvanredan uzor –Èasnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.; oni izjavljuju da slijedeKelime-i-šehadet – Bo‘ije Jedinstvo i poslanstvo Muhammedas.a.v.s.; klanjaju namaz, poste mjesec Ramazan, daju zek’at,obavljaju had‘ i tvrde, po svom uvjerenju, da nema potrebe zapojavljivanjem nikakvog Mesije ni Mehdija, niti èak Mud‘adidau muslimanskom ummetu. Za ovo mišljenje nemaju nikakavdokaz iz Kur’ana ili hadisa, jer postoje mnogi hadisi i ajeti oovom predmetu - da æe neko biti poslan od Boga.

Drugi su oni koji su vjerovali u dolazak Obeæanog Mesije iObeæanog Mehdija, ali pošto se taj dolazak nije poklopio sanjihovim vlastitim razmišljanjima i tumaèenjem, u svom oèajusu se poèeli tješiti govoreæi:

1. Priznajemo da se Mehdi neæe pojaviti. Ali kakva je štetaako se on ne pojavi?

(’Haidth-al-Ghashiyya’, str. 343)

2. Priznajemo da Mehdi neæe doæi. To nije opreèno ni jednomva‘nom vjerovanju ljudi u islamu.

(’Iqtarabus Sa’ah’, str. 147)

3. Gledajte da se Bog spusti na vaše srce, èak i ako odbaciteoèekivanje Mehdija!

(Dr. Allama Iqbal)

85

4. Vjerovanje u Obeæanog Mesiju je izmišljotina bespomoæ-nih i nemarnih.

(Šoraš Kašmiri, ’Chitan’, Lahore, 28. maj 1962.)

Prva spomenuta vrsta muslimana se u svom neznanju nijeobazirala na ono što je Èasni Kur’an veæ predskazao u suri 25,ajet 31:

“A Poslanik æe reæi: ’O Gospodaru moj, zaista je moj narodnapustio ovaj Kur’an.”

O tome postoji i kazivanje Èasnog Poslanika s.a.v.s.:

“Uskoro æe ljudima doæi vrijeme kad æe od islama ostatisamo ime, a od Kur’ana samo pismo. Dàmije æe biti izgraði-vane, ali æe biti prazne što se tièe upute. Njihovi uèenjaci æebiti najgori ljudi pod nebeskim svodom, od njih æe polazitismutnja i njima æe se vraæati.”

(Miškat)

86

IZOPAÈENO STANJE MUSLIMANA

Ko nije svjestan èinjenice da je sve što se tièe islama postaloizopaèeno i iskrivljeno? Pojam o Stvoritelju koji su muslimanipredstavljali je postao ru‘an, pa je za iskrenu osobu postalonemoguæe prirodno obo‘avanje i velièanje Boga. Shvatanjemeleka je, takoðer, u najveæoj mjeri bilo ru‘no. Oni su ih, kaoda kritikuju Boga, predstavljali kao stvorenja u ljudskomobliku, koja se prepuštaju ljubavi sa lošim ‘enama. Poslanici subili opisani kao lašci i grješnici. Nisu kazivali istinu èak ni oÈasnom Poslaniku s.a.v.s. La‘no su mu pripisali ljubavnu aferusa Zejneb, tajne veze sa robinjama i druge nepojmljive stvari. AÈasni Poslanik je bio, kao što je govorila hazreti Ajša, slikaÈasnog Kur’ana.

I isto tako nam je reèeno da Bo‘ija objava nije osloboðenašejtanskog uticaja. Jedino se èovjek mo‘e zaštititi ako je odbaci.Teorija neprihvatanja i odbijanja Bo‘ije objave je bila stavljenana razmatranje, a savršena Knjiga kao što je Èasni Kur’andovedena je u sumnju.

Komentatori Kur’ana su ga ocijenili neprihvatljivim a da èaknisu bili u stanju ni razumjeti njegove dijelove. Oni su to uèinilibez ikakve potvrde iz Èasnog Kur’ana ili od Èasnog Poslanika.Nadalje, govore da æe se poslanik koji je mrtav, sljedbenikMusaa a.s., ponovo lièno pojaviti u naše doba i obnoviti islam ida sljedbenici Èasnog Poslanika, a i on sam, nisu bili u stanju datako nešto urade. Toliko o vjerovanjima ostalih muslimana.

87

@ivoti muslimana nisu bili manje bijedni. Gotovo 75% njihne klanja dnevne namaze, niti obavlja propisani godišnji post.Osim za dva bajram-namaza, milioni muslimana ne moguodvojiti pet minuta za dnevne namaze. A oni koji ih obavljajune rade to po propisanim pravilima. Gotovo niko ne daje zek’at,a od onih koji ga daju jedva 2% ih to èini rado. Islamski zakon onasljedstvu je potpuno zanemaren. Uzimanje kamate, što je uKur’anu opisano kao rat s Bogom, sada je postao gotovo opæiporok.

Ako pogledamo ovakvo stanje, za zabludu prvog tipa musli-mana, prethodno navedenog, ne trebaju nikakva daljnja objaš-njenja, naroèito kada imamo poruku Èasnog Poslanika s.a.v.s. otome da æe se pojavljivati oni koji obnavljaju vjeru i kad imamonjegovu poruku o dolasku Mehdija i Mesije.

Nekoliko predskazanja iz Knjige hadisa su:1. “Zaista, Bog æe na poèetku svakog stoljeæa iz ovog ummeta

poslati onoga ko æe obnoviti njihovu vjeru.”

(Abu Da’ood, Kitabul Fith)

2. “Sigurno je blizu (vrijeme) kada æe se sin Merjemin pojavitimeðu vama. On æe biti sudac izmeðu vas; on æe slomiti kri` iubiti svinju (uništiti kršæansku doktrinu sna`nim doka-zima – komentar na Buhari - Ainee), i obustavit æe rato-vanje.”

(Buhari, Vol. I, Babo Nozooli Isa)

3. “Tako mi Onog u èijoj je ruci moja duša, uskoro æe se meðuvama pojaviti sin Merjemin da presudi i pravdu uspostavi.On æe slomiti krst, ubit æe svinju i zaustaviti rat. On æepodijeliti toliko imetka (duhovnog) da ga niko neæe primatii jedna sed‘da æe biti bolja od dunjaluka i svega što je nanjemu.Èitajte ovaj ajet ako ‘elite: samo æe sljedbenici Knjigevjerovati u njega prije smrti, a na Sudnjem danu on æe bitisvjedok protiv njih.”

(Buhari)

88

4. “Izmeðu mene i Isaa, sina Merjeminog, nema ni vjerovjes-nika ni poslanika. On æe biti halifa (nasljednik) u momummetu nakon mene; on æe sigurno ubiti Ded‘d‘ala, slomitæe krst, ukinut æe porez i zaustavit æe rat. Ko ga sretne, nekamu prenese: ’Selam!”

(Taberani)

5. “Ko od vas sretne Isaa, sina Merjeminog, neka mu preneseselam od mene.”

(Dur Mansoor)

6. “Kad ga naðete, dadnite mu zavjet odanosti (bai’at), makarmorali stiæi do njega preko zaleðene planine, jer je onAllahov halifa Mehdi.”

(Ibn-Mad‘d‘e)

7. “Upravo je moguæe da onaj koji ìvi moè susresti Isaa a.s.,sina Merjeminog, koji je Mehdi i sudija. On æe slomiti kri` iubiti svinju...”

(Masnad Ahmad Bin Hanbal, tom II, str. 411)

8. “Kako moè biti uništen ummet kad sam ja na njihovompoèetku, a Isa na kraju?”

(Ibn Maða, Bab Al-I’-atisam Bis-Sunnah)

9. “Mehdi nije niko drugi do Isa.”

(Ibn Maða, Bab Šiddatuz Zaman)

10. “Kada proðe 1240 godina, Bog æe poslati Mehdija.”

(An-Najmus Sakib, tom II, str. 209)

11. “Kakvo æe biti vaše stanje kad vam doðe Isa, sinMerjemin, a vaš Imam od vas? On æe biti vaš Imam odvas.”

(Buhari)

Sin Merjemin je davno umro i nepobitna je èinjenica da semrtvi nikada ne mogu vratiti na ovaj svijet (Kur’an, ajet 21:96),tako da je sigurno da Èasni Poslanik s.a.v.s. nije mogao misliti

89

na dolazak onog istog Merjeminog sina, koji je bio poslanIsrailæanima, kako Kur’an ka‘e: ’I on æe biti Poslanik sinovimaIsrailovim’ (3:50). Èinjenica je da Isa a.s. i Obeæani Mesijazapravo nisu isti èovjek i to je opisao i Èasni Poslanik s.a.v.s.(pogledaj Buhari); to je siguran dokaz da se zaista radi o dvijerazlièite osobe. I štaviše, Èasni Poslanik s.a.v.s. je dalje pojasnioda æe on biti ’od vas’, da neæe siæi s neba, niti æe biti onaj isti sinMerjemin, koji je mrtav. S druge strane, on æe se pojaviti meðumuslimanima toga doba.

90

MEHDI NIJE NIKO DRUGI DO MESIJAKOJI JE OBEÆAN MUSLIMANIMA

Ako razmislimo o spomenutim hadisima vidjet æemo da nasoni vode do istine koja ka‘e da Mehdi nije niko drugi do Mesija,koji je obeæan muslimanima. Misliti da su Mehdi i Mesija dvijerazlièite osobe, kao što misle drugi muslimani, potpuno jepogrešno, a što je oèigledno iz hadisa spomenutih gore, br. 7, 9i 11.

U kršæanskom svijetu on je Mesija ili Marijin sin, a za musli-mane, èija su srca prosvijetljena islamom, on je Mehdi.

A evo i interpretacije koju je dala osoba koja se pojavila kaoispunjenje ovih predskazanja:

“Choon Mera Hukm Az Paey Quame Maseehee Dadah AndMaslahat Ra Ibn Maryam Name Man Binhadah And.”

“Pošto sam ja dao svjetlost kršæanima, dato mi je ime sinMerjemin.”

91

SRETNIK JE ONAJ KOJI UÈI NA NESREÆI DRUGIH(Hadithun Nabi)

Druga vrsta muslimana je pala na istim greškama na kojimasu pali Jevreji u doba Isa a.s., prije 2000 godina, kad su prijenego što su htjeli povjerovati u Isaa kao svog Mesiju i spasitelja,tra‘ili da vide fizièki silazak Elijaha, kako je bilo predskazano uMalachi 4:5.

Ovi muslimani su èekali fizièki dolazak Isaa, sina Merjemi-nog, što se nije dogodilo prema njihovim ‘eljama i oèekiva-njima, pa je odatle njihov oèaj i beznaðe.

Zato je, ne šaljuæi Elijaha kao što je obeæano, Allah pojasniostvarno znaèenje takvog predskazanja kada govori o drugompojavljivanju jedne osobe. Kada bi po Bo‘ijem zakonu bilodopustivo i moguæe drugo pojavljivanje u fizièkom smislu, ondabi Jevreji imali pravo na povratak Elijaha, a do tada (dok se tone dogodi) imali bi potpuno pravo da svaku tvrdnju omesijanstvu osude kao la‘nu. No, oni su tra‘ili Mesiju napogrešne naèine u pravo vrijeme, iako je svaki prethodni znakbio svjedok. Oni su, zbog neispunjenja krivog oèekivanjafizièkog ponovnog dolaska Elijaha, kao predznaka Mesije,osudili la‘nim dolazak svog Mesije, Isaa a.s., sina Merjeminog.Njihova osuda tako ukljuèuje osudu vjerovanja da æe poslije istiIsa, sin Merjemin, doæi ponovo. Zemljotresi, nesreæe, kao inebeski fenomeni svjedoci su jednoj èinjenici:

DA JE MESIJA VEÆ DOŠAO

92

Otuda, nema razloga za oèaj, veæ treba da budemo sretni štoje Allah u potpunosti ispunio Svoje obeæanje dato u ÈasnomKur’anu:

“Zaista smo Mi objavili ovu opomenu i zaista æemo jeèuvati.”

(15:10)

93

PREDSKAZANJA ÈASNOG POSLANIKA

Predskazanja Èasnog Poslanika s.a.v.s. obistinila su se, ihazreti Mirza Ghulam Ahmad, osnivaè Ahmadija pokreta uislamu, primio je objavu od Boga:

“Dà’alnaaka al Maish Ibn Maryam - Uèinili smo teMesijom, sinom Merjeminim.”

Ovo je povezano sa predskazivanjem Èasnog Poslanikas.a.v.s.:

“Yakhrojul Mahdiyo Min Qaryatin Yoqalo Lahaa Kad’ha -Mehdi æe se pojaviti u selu koje æe se zvati Kad’ha.”

(Jawahirul Asrar, str. 55)

Najave iz Kadijana

1. “Kada je prošlo 13. stoljeæe po Hid`ri, i poèelo 14, SvemoguæiAllah mi je objavio da sam ja reformator 14. stoljeæa.”

(Kitabul Bariyya, str. 201)

2. “Kroz Boìju objavu, nekoliko godina kasnije, bilo mi jejasno da Mesija, koji je ovoj naciji obeæan mnogo ranije,zadnji Mehdi (reformator) koji je odreðen da se pojavi uvrijeme slabljenja islama, onaj koji æe biti obdarendirektnim Boìjim voðstvom, onaj koji treba da ponovo širiduhovnu hranu, i onaj o kome je Èasni Boìji Poslanik slaoporuke prije 1300 godina, nije niko drugi nego ja.’

(Tadhkiratuš Šahadatain, str. 1)

94

3. “Uzvišene i èiste Boìje objave su mi govorile da je Allahmene poslao kao obeæanog Mesiju i kao obeæanog Mehdija ikao posrednika (suca) za unutrašnje i spoljne razlike.”

(Arbaeen)

4. “O ljudi: Ja sam Muhammadi Mesija i Ahmad Mehdi. Allahje zaista sa mnom od mog djetinjstva do smrti.”

(Khutba Ilhamia, str. 17)

5. “Istina je da islam treba pomoæ Allaha. Ja sam reformatorovog doba. Sreæa je da Allah, u ovom stanju, nije ostavioislam bespomoænim. Prema Njegovom Zakonu poslao jemene da Ga ja mogu oìviti.”

(Malfoozat, Vol. 9, str. 158)

Znaci koji potvrðuju tvrdnje hazreti Ahmada

Tvrdnja hazreti Ahmada je potvrðena znacima koji se pojav-ljuju na nebu i na Zemlji. Npr., Darqutni, najugledniji struènjak,ponavlja kazivanje Èasnog Poslanika s.a.v.s.:

“Naš Mehdi æe imati dva znaka, koji se nikada nisu prijepojavili (kao znak istinitosti za bilo koga drugog), otkad sustvoreni nebesa i Zemlja: Mjesec æe se pomraèiti u mjesecuramazanu prve noæi (od noæi kad se mjesec pomraèuje, tj.13. dana ramazana), a Sunce æe se pomraèiti srednjeg dana(od dana kad se Sunce pomraèuje, tj. 28. dana ramazanaoba pomraèenja æe se dogoditi u istom mjesecu ramazanu).To se nikada prije nije dogodilo otkad su stvoreni nebesa iZemlja.”

(Darekutni, str. 188)

Vrijednost ovog predskazanja od prije 1400 godina kojedokazuje istinitost Mehdija je u tome da govori da æe do pomra-èenja Sunca i Mjeseca doæi na opisani naèin.

Pomraèenja su se, nema sumnje, dogaðala i ranije, ali nikadakao znak pojavljivanja nebeskog reformatora, jer nikada, kroz

95

historiju, nije postojala predskazana tvrdnja za naprijed opisanifenomen. To je, takoðer, potvrðeno i ajetima Èasnog Kur’ana:

“Ali èovjek hoæe da nastavi griješiti pred Njim. On pita: ’Kadæe biti Sudnji dan?” (Odgovor): Kad se oèi ukoèe, i kad seMjesec pomraèi.

(75:6-9)

koji se odnose na ovo predskazanje.

Pomraèenje Mjeseca se dogodilo u èetvrtak naveèer, trinaestenoæi mjeseca Ramazana 1311. godine po Hid‘ri (21. mart1894.), a pomraèenje Sunca u petak ujutro, dvadeset osmogdana istog mjeseca Ramazana (6. april 1894.).

Pomraèenje Mjeseca se dogaða 13, 14. ili 15. noæi lunarnogmjeseca, i prema predskazanju, ono se dogodilo prve od tihodreðenih noæi. Pomraèenje Sunca se mo‘e dogoditi 27, 28. ili29. u mjesecu, a dogodilo se 28. – dakle srednji dan ododreðenih dana, tj. upravo onako kako je predskazano. To jebio dokaz da je hazreti Mirza Ghulam Ahmad bio upravu kadaje tvrdio da se predskazanje potpuno ispunilo, i ovo je biosna‘an dokaz istinitosti njegovih tvrdnji, pošto niko osim Allahanema moæ nad nebeskim tijelima.

Hazreti Mirza Ghulam Ahmad, Obeæani Mesija i Mehdi,ka‘e:

“Znaci koji su se ispunili su tako brojni da nema mjesta daih bilo koji razuman um negira. Svi nebeski i zemaljski znacio dolasku Obeæanog Mesije su se pokazali u moje vrijeme.Pomraèenje Sunca i Mjeseca u mjesecu Ramazanu se desiloprije izvjesnog vremena, a pojavila se i zvijezda (kometa);desili su se zemljotresi, epidemije... kršæanstvo se silom širi usvijetu; i kao što je zapisano, suprotstavljanje meni je biloveoma sna`no. Svi ovi znakovi su se ostvarili.’

(Kitabul Bariyya, str. 259-260)

Blagoslovljeni su oni koji prepoznaju Imama ovog doba ipridru‘e se Obeæanom Mesiji i Mehdiju kako im je ÈasniPoslanik s.a.v.s. dao uputu:

96

“Man Maata Wa Lam Ya’Arif imam Zamanihee FaqadMataa Meetatal Jahiliyyaa.”

“Onaj koji umre a da nije prepoznao Imama svoga doba,umro je kao neznalica.”

(Musnad Ahmad Bin Hambal, tom 4, str. 96)

“Fa Iza Ra’aitomooho Fa Bayiooho Wa Lau Habwan AlasSulji Fa Innahoo Khalifatu-llahul Mahdi.”

“Kad ga naðete, dadnite mu zavjet odanosti (bai’at), makarmorali stiæi do njega preko zaleðene planine, jer je onAllahov halifa Mehdi.”

(Kanzul Ummal, takoðer i fusnota Musnad Ahmad BinHanbal, tom 6, str. 29-30)

Obeæani Mesija je ispravno primijetio kada je rekao:

“@alosno je stanje ovih hodà koji nas zovu kafirima ilašcima i to što su oni du`ni da sluè vjeri, a oni to ne èine ièak nisu sposobni za to. Naàlost, oni ne misle na ovakvetvrdnje koje bi trebale da se jednog dana dogode radiispunjenja predskazanja Muhammeda s.a.v.s.; ovo je izvanbogobojaznosti da oni s takvom silom odbijaju ovu tvrdnju;a ova tvrdnja nije bila samo tvrdnja. Ovo je bilo svjedoèenjeiz Kur’ana i hadisa. Ovo je bilo svjedoèenje koje je objasnionaš poglavar hazreti Muhammed s.a.v.s. Ovo su bili znakovis neba i bio je kraj stoljeæa.

Iskreno æu vam reæi da onaj ko prihvati mene prihvatanjega, koji je predskazao o meni prije 1300 godina i najaviovrijeme mog pojavljivanja i odredio moje zadaæe; onaj konegira mene negira ustvari njega, koji je naredio da meprihvatite.”

(Ayyamus Sulah, str. 93)

97

ISTINITOST OBEÆANOG MESIJE I MEHDIJA

U prethodnom dijelu je objašnjeno da je, prema dokazima uÈasnom Kur’anu i prema kazivanju Èasnog Poslanika Muham-meda s.a.v.s., sada vrijeme za dolazak Obeæanog Mesije i Mehdija.Osnivaè ahmadija pokreta je jedini odreðen za taj zadatak.Negirati i odbiti njegove tvrdnje nije lahko, kako je i sam rekao:

“Negirati mene, zaista, znaèi negirati Boga i NjegovogPoslanika, hazreti Muhammeda s.a.v.s. Onaj ko menenazove lašcem, ustvari, pripisuje la` Bogu.”

(Malfoozat, tom 4, str. 14)

U ovom dijelu izdvajamo nekoliko dokaza o njegovoj istini-

tosti, naravno za one koji tra‘e istinu.

Prvi argument:

Lièna èistoæa – poštenje

Prvi dokaz istinitosti njegovog duhovnog zadatka je sam onili njegov karakter. Sam Allah ga je štitio od svakog zla, otkriosvu njegovu snagu i sposobnost i, isto tako, pripremio njegovum da mo‘e primiti Njegovu poruku i pripremio ga fizièki ipsihièki da mo‘e izdr‘ati sve što ga mo‘da zadesi na Bo‘ijemputu.

U Èasnom Kur’anu imamo dokaz koji potvrðuje istinitostÈasnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.

98

Allah d‘.š. ka‘e:

“Ti reci: ’Da je Allah htio, ja vam ga ne bih uèio, niti bi gaOn (Allah) vama obznanio. Ja sam meðu vama ìvio dugoprije ovoga (poslanstva). Zar vi onda neæete shvatiti?”

(10:17)

Ovim se pa‘nja nevjernika skreæe na poštenje ÈasnogPoslanika s.a.v.s. tokom cijelog njegovog ‘ivota, èak i prije negošto je primio Bo‘iju objavu, iz èega proizlazi da onaj ko vodiispravan ‘ivot, ko je na Pravom putu, ne mo‘e u svojoj punojzrelosti poèeti sa izmišljanjem la‘i protiv Boga. Ovo stoji uKur’anu kao dokaz istinitosti Èasnog Poslanika s.a.v.s. i mo‘e sekoristiti kao kriterij za istinitost ili la‘nost svakog onoga kotvrdi da je došao od Boga.

Hazreti Mirza Ghulam Ahmad je skrenuo pa‘nju na svojepoštenje sljedeæim rijeèima:

“Ne moète ukazati niti na jednu grešku, prevaru,nepoštenje ili lukavstvo u mom dosadašnjem ìvotu, tako dane moète reæi da je samo prevarant svom la`nom ìvotudodao još jednu la` i prevaru. Ko od vas moè kritikovatibilo šta iz mog dosadašnjeg ìvota? To je Boìja milost da meje On od samog poèetka uputio na Pravi put. Ovo je dokazza one koji odbijaju.”

(Tadhkiratuš Šahadatain, str. 62)

Oni koji su poznavali hazreti Mirzu Sahiba visoko su gapoštovali. To se mo‘e vidjeti kroz pisanja Maulvi MuhammadHusaina iz Batale, voðe Ahl-i-Hadis sekte, koji je dao komentarna prvu veliku knjigu hazreti Mirze Sahiba, Barahin-e-Ahmadiyya. Pišuæi u svojim novinama “Išaat as-Sunnah”, onsljedeæim rijeèima svjedoèi o èistom ‘ivotu hazreti Ahmada:

“Autor ’Barahin-i-Ahmadiyya’ nam je dobro poznat. Onpripada mom podruèju, i u mladosti smo zajedno pohaðaliiste kurseve. Zajedno smo èitali Qutabi i Šarah Mulla. Odtada smo se redovno dopisivali, razgovarali i bili u

99

kontaktu. Zbog toga niko ne bi smio da misli kako jepreuvelièavanje ako kaèm da autora jako dobro poznajem.’’

(Išaat-as-Sunnah, tom VII)

Dalje:

“Autor Baraheen Ahmadiyya, a prema iskustvu i zapaànjunjegovih prijatelja i protivnika, slijedi naredbe islamskogzakona i vodi poboàn i istinoljubiv ìvot.”

(Išaat-as-Sunnah, tom VII, str. 9)

Drugi argument:

Varalica ne mo‘e pobjeæi od Bo‘ije kazne

Jedinstveno i èvrsto vjerovanje svih muslimana je, u saglas-nosti sa Kur’anom, da æe Allah uništiti svakoga ko sam izmislinešto i onda to pripiše Allahu. Ovo naèelo se bazira na sljede-æim ajetima iz Kur’ana:

1. “A ko je veæi silnik od onog ko izmišlja la` protiv Allaha iliporièe Njegove ajete? Zaista, silnici neæe uspjeti.!”

(6:22)

2. “Ne smišljajte la` protiv Allaha, da vas On ne uništi kaznom;a sigurno æe propasti onaj ko izmišlja la`.”

(20:62)

3. “A da je on o Nama izmislio neki govor, Mi bismo njegazgrabili desnom rukom, i sigurno bismo mu presjekli ìlukucavicu. I niko od vas ne bi mogao zaustaviti (Nas).”

(69:45-48)

Svako razborit æe posvjedoèiti da æe osoba koja tvrdi dagovori u ime Boga, a to nije istina, i koja iznosi la‘i protiv Njegabiti meðu najveæim krivcima, i Bog takvu osobu mora uèinitibezuspješnom; jer ako bi varalicama bilo dozvoljeno da napre-duju kao pravi poslanici, ne bi bilo kriterija za razlikovanjeistine od la‘i i istina bi bila izgubljena. Dakle, da bi se utvrdilarazlika izmeðu istine i la‘i, Bog mora uništiti one koji se la‘nopredstavljaju u Njegovo ime.

100

Muslimanski teolozi i uèenjaci su naveli da, ako onaj kojitvrdi da prima Bo‘iju objavu istraje u svojim tvrdnjama onolikodugo koliko je trajalo poslanstvo Èasnog Poslanika (23 godine),njegova tvrdnja mora biti prihvaæena kao istinita. Ovo, narav-no, ne znaèi da jedan varalica mo‘e biti u svakom sluèaju zašti-æen toliko dugo.

On æe biti ka‘njen mnogo ranije. Period od 23 godine je, pomišljenju muslimanskih teologa, krajnja granica koja se smatrapresudnom. (Šarah Aqaid Nasi, str. 100, Zadu Ma’ad, tom1, str.

500)

Poslije Èasnog Poslanika bilo je mnogo onih koji su iznosilila‘ne tvrdnje izaslanstva, ali nijedan nije bio pošteðen propasti,

kako je i najavljeno u spomenutim ajetima. U svakom takvomsluèaju, Bo‘ija presuda je izvršena i svaki od njih je bio uništen.

U sluèaju hazreti Mirze Ghulam Ahmada primanje Bo‘ije

objave je trajalo bez prestanka preko 30 godina. Objaveupuæene njemu nosile su sa sobom bezbrojne dokaze vjerodo-stojnosti i istine. Bile su pune velikih predskazanja, duhovnograzumijevanja, znanja o Bo‘ijim stvarima, iskazivale brigu zaprijatelje i neprijatelje, kao i duhovno vodstvo na najvišemnivou. Sadr‘avale su svijetle i uvjerljive dokaze svoje istinitosti.

Ne samo da je hazreti Ahmad bio pošteðen Bo‘ije kazne koja jebila odreðena za varalice veæ je kroz svoj ‘ivot išao iz pobjede upobjedu, i Allah ga je zaista pomagao, kao što je i obeæao uÈasnom Kur’anu da On uvijek poma‘e Svoje izaslanike iodabranike.

Treæi argument:

Pobjeda islama nad drugim religijama

Ova predskazanja sadr‘ana u Kur’anu, koja odreðuju Obeæa-nog Mesiju, èine vrlo va‘nu odredbu za voðenje islama kapobjedi protiv drugih religija. Hazreti Mirza Ghulam Ahmad jeto èinio dokazujuæi superiornost islama nad drugim religijama.

101

A on je to mogao samo uz pomoæ i milost Bo‘iju. Allah uKur’anu ka‘e:

“On je Taj koji je poslao Svog poslanika sa uputom i vjeromistine, da ona prevlada nad svakom vjerom, makar tomnogobošci mrzili.”

(9:33)

Svi komentatori Kur’ana i ugledni muslimanski teolozi su seslo‘ili da æe predskazanje iz ovog ajeta biti ispunjeno krozObeæanog Mesiju i Mehdija. (Tafser Jami Al-Biyan, tom 29,ispod ajeta 9:33)

Islam je u vrijeme pojavljivanja hazreti Ahmada bio u veomateškoj situaciji, okru‘en ljutim neprijateljima i neprestanonapadan sa svih strana. Hindusi, a mnogo više Arya Samad` iBrahmo Samad‘, nastojali su da se širom Indije prihvati njihovavjera, i u odreðenim dijelovima zemlje su imali uspjeha.Kršæanski misionari su istupali sa sliènom tvrdnjom u koristsvoje vjere, a ugledni britanski dr‘avnici su najavljivali da jeBog odobrio vrhovnu vlast Britanije nad Indijom, i da æe èitavaIndija, zahvaljujuæi kršæanskim misionarima, naæi svojespasenje u Isusu Kristu.

U pozadini ovih dogaðanja bio je poziv hazreti Ahmada,objavljen u “Baraheene Ahmadiyya”, a kojim se on odrièeèitavog svog imanja i daje nagradu od 10.000 rupija svakomnemuslimanu, Arya, Brahma, Santan Dharmist ili kršæaninu kojimoè iz svetih knjiga svoje vjere objasniti barem jednu petinuuèenja te vjere, kao što je hazreti Ahmad svojim objašnjenjimau “Baraheene Ahmadiyya” dao potporu uèenju islama.

Za njegova ‘ivota, a ni do danas, niko nije ozbiljno odgo-vorio na njegov poziv.

Znaèaj ove knjige mo‘emo izraziti kroz navod MaulviMuhammad Husseina Batalvija, velikog voðe Ahl-i-Hadis sekteu islamu, koji ka‘e da je to bio jedinstven doprinos odbraniislama.

102

Komentar Maulvi Muhammad Hussain Batalvija:“Ovo je, po našem mišljenju, neuporediva knjiga, a premaprilikama i potrebama našeg vremena ništa slièno nijeobjavljeno u èitavoj historiji islama. Šta æe biti u buduænosti,niko ne moè reæi! Samo Allah æe objaviti istinu poslije ovoga.”

“Ako nas optu‘ujete za preuvelièavanje, onda nam recitebarem jednu knjigu, napisanu u naše vrijeme, koja sa istomenergijom odgovara na optu‘be neprijatelja islama kao štosu Arya sekta i Brahmo Samad‘. Isto tako, navedite namdva ili više prijatelja islama koji su odluèili da slu‘e islamuna isti naèin, novcem i perom, govorom i argumentima; kojitakoðer ‘ive odano, koji mogu hrabro izazvati neprijateljeislama i koji su nemuslimane doveli u kušnju u vezi saistinom o islamu.”

(Išaat as-Sunnah, tom VI, str. 7)

Filozofija uèenja islama

Drugo èudo u sferi znanja, kojim je Allah obdario ObeæanogMesiju u cilju dokazivanja superiornosti islama nad drugimreligijama, njegov je esej poznat kao ’Filozofija uèenja islama’,sa kojim je uèestvovao na Konferenciji o religijama, odrànoj26-29.12.1896. u Lahoru, Pendàb.

Nekoliko dana prije konferencije Obeæani Mesija je izdaoletak na kome je o svom izlaganju napisao:

1. “Svemoguæi Allah mi je objavio da æe moje izlaganje nad-mašiti sva ostala.”

2.“Ovo izlaganje æe biti bogatstvo velièanja SvemoguæegAllaha i vjere islam. Njime æe biti manifestovana velièina isavršenstvo Èasnog Kur’ana, a la`na poslanstva i la`nevjere potpuno razotkrivene.”

3. “Štampanje ovog rukopisa u velikom broju primjeraka æedoprinijeti širenju istine Èasnog Kur’ana i svjetlosti islamado potpunog ispunjenja.’

(Oglas: Velike novosti za one koji tra‘e istinu, 21.12.1896.)

103

Na ovoj velikoj konferenciji, predstavnici islama, kršæanstva,hinduizma, Sanatan dharma, Arya samad‘, Brahmu samad‘,sikizma, slobodnih mislilaca i teozofskog društva proèitali susvoje radove. Uèesnici su raspravljali o ljepotama njihovihpojedinaènih religija.

Esej koji je napisao Obeæani Mesija sna‘nim glasom jeproèitao njegov ashab Maulana Abdul Kareem. Govor jeproglašen najboljim meðu proèitanim radovima. U zvaniènomizvještaju sa konferencije date su mu najviše ocjene. Civilne i

vojne novine iz Lahora su u svom izdanju od 29. decembra1896. godine, govoreæi o odr‘anoj konferenciji, objavile:

“Poseban interes je pokazan za rad Mirze Ghulam

Ahmada iz Kadiana, šampiona u odbrani islama.Predstavnici velikog broja sekti iz svih krajeva su seokupili da èuju rad koji je proèitao Maulvi Abdul Kareemiz Sialkota, jedan od njegovih poznatih uèenjaka. HazretiMirza Sahib nije mogao lièno prisustvovati skupu.

Prvi dan predavanja su trajala preko tri sata i za tovrijeme je bilo završeno tek prvo pitanje. Organizatori su

obeæali uèesnicima, koji su tok konferencije pratili savelikim ushiæenjem, da æe se ostala pitanja obraditiukoliko vrijeme bude dozvolilo. S obzirom na velikointeresovanje prisutnih, predsjednik organizacionogodbora je zajedno sa svojim odborom odluèio da produ‘ikonferenciju do 29.”

Engleski prijevod rada hazreti Mirze Sahiba je štampan pod

naslovom ’Filozofija uèenja islama’ i bio je veoma toploprimljen u Evropi i Americi.

’The Theosophical Notes’ su objavile u vezi sa spomenutimesejom:

“Najbolje predstavljanje Muhammedove vjere koje smo do

sada imali pred sobom.“

U Indiji je prokomentarisano:

104

“Izlaganje o uèenjima Kur’ana u veoma atraktivnomobliku... nema ništa što se kosi sa Kur’anom ili što nijeizvuèeno direktno iz njega.”

Èetvrti argument:

Naroèito znanje kao poklon

Prema Èasnom Kur’anu, Allah je svakog svog poslanikaobdario posebnim darom, a to je posebno znanje. Takvimznanjem je bio obdaren i Obeæani Mesija. On je u‘ivao posebnumilost i bio obdaren posebnim znanjem, jer je bio odan svomuèitelju, Èasnom Poslaniku islama s.a.v.s. Kada je objavio svojutvrdnju i okrenuo se reformatorskom radu, kritièari su prvonapali njegovo skromno znanje. Na ovu optu‘bu teologa, on jeodgovorio sljedeæim rijeèima:

“Teolozi navode da reformator koji poziva ljude u islamtreba da bude ugledni uèenjak, i mene optuùju da nemamznanje iz arapskog jezika i knjièvnosti, te me zbog togasmatraju neznalicom. Ono što oni kaù je potpuno taèno;zato sam se ja ponizno molio Allahu da me On obdariodgovarajuæim znanjem iz arapskog. On je uslišao mojemolbe, i obdario me vrlo visokim stepenom znanja iz ovogjezika. Po Boìjem uputstvu sam napisao dvije knjige naarapskom (Karamatus Sadiqueen i Nurul Haq). Potom sampozvao moje protivnike, ali su se svi oni razbjeàli.”

(Sirrul Khilafah, str. 6)

Obeæani Mesija je na arapskom jeziku napisao preko 20knjiga. Neke od njih su napisane kao izazov za Arape, ali su sveove knjige do danas ostale bez odgovora.

Duboko i sveobuhvatno razumijevanje Èasnog Kur’ana:

Allah d‘.š. u Kur’anu ka‘e za ovu knjigu:

“... koju niko neæe dotaæi osim oèišæenih.”

(56:80)

105

Pod ’dotièe’ u Èasnoj Knjizi se misli na dostupnost njenihdubokih znaèenja. Obeæani Mesija je, takoðer, bio obdarendubokim i sveobuhvatnim razumijevanjem Èasnog Kur’ana, izkoga je uzimao sve što je bilo potrebno za duhovnu i moralnuuputu. Ponovo je pozvao sve muslimanske teologe, uèenjake iduhovne uèitelje da se takmièe s njim u pisanju komentara naarapskom, na bilo koji dio Kur’ana, ali se niko ozbiljno nijeodazvao pozivu.

Peer Mehr Ali Šah iz Golara, blizu Ravalpindija, objavio je daprihvata izazov, ali je samo bio ismijan i poni‘en.

Slamanje kri‘a

Drugo èudo koje je Obeæani Mesija pokazao u oblasti znanjabilo je temeljno uništenje buduænosti kršæanstva. Kada seObeæani Mesija pojavio, kršæanstvo je dominiralo nad svimostalim vjerama. Najstrašnije od svih vjerovanja bilo jevjerovanje u Krista kao bo‘anstvo.

O tome Èasni Kur’an ka‘e:

“Skoro da se nebesa raspuknu radi toga, i Zemlja pocijepa, ibrda padnu tresuæi se, što oni tvrde da Milostivi ima sina.”

(19:91-92)

U kontekstu ovih naèela, Èasni Poslanik s.a.v.s. je uputioObeæanog Mesiju da slomi kri‘, i on je to èinio na najbolji naèin,pišuæi svoju knjigu “Masih Hindustan Mein” (“Isus-Isa u Indiji”).

Obeæani Mesija je, na osnovu objava koje je primio odAllaha, iznio zapanjujuæu tvrdnju da Isa nije umro na kri‘u, nitise u ljudskom obliku uzdigao na nebo, veæ je kao i ostaliposlanici umro prirodnom smræu na Zemlji i sahranjen je uKašmiru. Ovo otkriæe je, zaista, slomilo kri‘ i sasjeklo kršæan-stvo u korijenu.

Ovo èudo je bilo vrlo dubok udarac za kršæane, tako da supoèeli napuštati svoja vjerovanja i prelaziti na islam.

106

Peti argument:

Stalno uslišavanje dova

Hazreti Ahmad, Obeæani Mesija, pozvao je svoje protivnikeda izaberu metod kojim æe odrediti da li je njegova tvrdnjaistinita ili la‘na. Jedan od èetiri kriterija koje je on predlo‘io zato je prihvatanje dove. Simptomatièno je da se niko od njegovihprotivnika nije upustio u to. Njihovom bojazni da to uèine onisu, ustvari, stavili peèat na njegovu istinitost.

Postoji bezbroj primjera u ‘ivotu Obeæanog Mesije o prihva-tanju dova. Jedan od njih je sljedeæi:

“Djeèak po imenu Abdul-Karim je došao u Kadian izHyderabada, ju`na Indija, radi vjerskog obrazovanja. Njegovamajka je bila udovica. Djeèaka je ujeo bijesan pas, pa su gaprebacili na lijeèenje u specijalnu bolnicu u Kasauli. Poslijelijeèenja on se vratio u Kadian i izgledalo je da je sve uredu.Meðutim, poslije nekoliko dana djeèak je dobio simptomehidrofobije. Obeæani Mesija je molio Boga za njega, a majka seu isto vrijeme, pismom obratila ljekaru u Kasauli za savjet.Ljekar je odgovorio: ’Naàlost, ništa se ne moè uèiniti zaAbdul-Karima, pošto on ima simptome fobije’.”

Kada su ga obavijestili o tome, Obeæani Mesija je objasnio:

“Oni nemaju moguænost da to izlijeèe, ali Bog ima.”

Nastavio je s uèenjem dova za djeèakovo zdravlje, i kaorezultat njegovih dova, djeèak je, Allahovom milošæu, potpunoozdravio i do‘ivio duboku starost.

Šesti argument:

Predskazanja Obeæanog Mesije

Allah d‘.š. u Èasnom Kur’anu ka‘e:

“On je Znalac nevidljivog, i On nikome ne otkriva Svojenevidljivo, osim onome koga On odabere kao Svogposlanika.”

(72:27-28)

107

U mnoštvu otkrivenog znanja o stvarima nepristupaènimljudima je znak kojim se Bo‘iji poslanici razlikuju od ostalih.Oni su pomognuti uvjerljivim znacima i unaprijed su oba-viješteni o velikim dogaðajima. Obeæani Mesija je imao velikibroj, od gotovo tristo hiljada snova, vizija i objava. Veliki brojnjih se obistinio za njegova ‘ivota. Neki su se ispunili poslijenjegove smrti, a neki još treba da se ostvare.

Navest æemo nekoliko predskazanja koja dokazuju njegovuistinitost:

1. Širenje i napredak zajednice

Na poèetku svoje misije dobio je objavu (na urdu):

“Ja æu nositi tvoju poruku do krajeva svijeta. Uèinit æu tepoznatim do krajeva svijeta. Tvoje ime æe biti uzvišeno, atvoja ljubav usaðena u srcima ljudi.”

Èak i danas njegova poruka se prenosi do svih krajevasvijeta, i pokret koji je on osnovao širi se i osniva u raznimzemljama širom svijeta.

Da je bio varalica, njegovo bi ime danas bilo zaboravljeno.Ali upravo je suprotno: ne postoji zemlja u svijetu u kojoj onnema svojih sljedbenika. Èlanovi Ahmadi d‘emata su iz redovamuslimana, kršæana, buda, parsija, sika, Hindusa i Jevreja; izEvrope, Afrike, Amerike, Azije i Australije.

Ako ono što je Obeæani Mesija predskazao nije od Boga,zašto se onda ispunilo? Zašto je postalo istinito?

2. Smrt Lekh Rama: Znak za narod Indije

Pandit Lekh Ram iz Pešavara bio je vatreni protivnik islama iMuhammeda s.a.v.s. U ranim godinama se povukao iz policije iokrenuo se polemikama najni‘ih vrsta. Njegova pakost je bilanaroèito izra‘ena protiv Èasnog Poslanika islama. PremaKur’anu se ponašao podrugljivo.

Hazreti Ahmad, Obeæani Mesija, pokušao je da ga nagovorida odustane od tog svog pisanja i govora. Kad je on odbio

108

Obeæanog Mesiju i nastavio da napada islam i ÈasnogPoslanika, Obeæani Mesija se obratio Bogu i molio Ga da Onpoka‘e jedan znak i kazni ovog èovjeka. Allah mu je rekao:’Ovom èovjeku je blizu kraj.’ Objave koje je u prvi mah primaobile su vrlo uopæene. Kraj Lekh Rama nije bio taèno odreðen uobjavama. No, konaèno je Obeæanom Mesiji reèeno da æe LekhRam do‘ivjeti strašnu nesreæu u roku od šest godina, poèevši od20. februara 1893. godine. Poslije toga je hazreti Ahmad izniopredskazanje. Uz to je bila objava na arapskom, koja seodnosila na Lakh Ram-a:

“On je beìvotno tijelo koje ispušta beznaèajan glas. Zbog

njegove drskosti su mu odreðene patnja i kazna.”

Objavivši svoje predskazanje i ovu objavu, Obeæani Mesija je

svim vjerskim skupinama poslao pismo sljedeæeg sadr‘aja:

“Ako ovog èovjeka u roku od šest godina od danas, 20.

februara 1893., ne stigne Boìja kazna, koja je neobièna u

svojoj oštrini i tragediji, i koja kod svakog izaziva strah od

Gospodara, onda neka svako misli da ja nisam od Boga.”

U perzijskoj poemi, koja je objavljena u isto vrijeme, hazreti

Ahmad je spomenuo Lakh Ram-a rijeèima:

“Pazite, o neznalice i zavedeni neprijatelji, drhtite od straha

od oštrog maèa Muhammedovog!”

U njegovoj knjizi “Karamatus Sadiqeen”, koju je napisao

krajem 1893., hazreti Ahmad je ponovo spominjao period od

šest godina vezan za smrt Lekh Ram-a, i u jednoj od svojih

arapskih poema, koju je ukljuèio i u ovu knjigu, napisao je:

“Bog mi je poslao radosne vijesti rekavši: ’Prepoznat æeš dan

radosti koji æe se vezati za dan Bajrama’.”

Naznaèio je da se ovaj dio odnosi na Lekh Rama i da bi dan

njegove kazne trebao da bude oko Bajrama.

Lakh Ram je sa svoje strane najavio da æe Ahmad umrijeti od

kolere u roku od tri godine, jer je varalica.

109

Marta 1897. godine, dan poslije Bajrama, Pandith LekhRama je u njegovoj kuæi u Lahoru napala nepoznata, veomasna‘na osoba, ubola ga no‘em u stomak, okrenula no‘ unjegovoj utrobi, ubola ga na još nekoliko mjesta, izazivajuæitime jako krvarenje. On je odmah prebaèen u bolnicu, ali je bilokasno za bilo kakvu intervenciju. Kratko nakon ponoæi podle-gao je ranama i umro u velikoj agoniji. Ubojica nikad nijepronaðen.

Na šesnaestu godišnjicu ubistva Lekh Rama, vodeæi èlan AryaSamad‘ Babu Ghansi Ram M.A., LLB. napisao je Musafir, AgraMartyr Number, od 6. marta 1913. godine:

“Ubistvo se dogodilo u Lahoru, glavnom gradu provincijePendàb, ali policija, naàlost, nije ušla u trag ubojici. Bilaje sluèajnost da se predskazanje Ghulam Ahmada potpunoispunilo i da je Pandit Lekh Ram umro paæenièkom smræu.Sam Allah zna da li je to bilo Njegovo odreðenje ilirezultat ljudskog plana.”

Ubistvo Lekh Rama u periodu koji je predviðen predskaza-njem i na naèin kako govore pojedinosti koje su objavljene bioje veliki znak, naroèito za narod Indije, a mnogo više za Arya.Poslije toga su oni sluèaj prijavili policiji. Policajci su došli uKadian i pretresli kuæu Imama Mehdija da utvrde da li je onmo‘da stajao iza ovog ubistva, ali nisu našli nikakav dokaz daga optu‘e. Ovo je bio dokaz da je to bila Bo‘ija odredba i da jeAllah poslao ubicu, jer nije pronaðen nikakav znak ubice.

3. Amerièki varalica – Dr. John Alexandar Dowie

Još jedan va‘an dokaz istinitosti Obeæanog Mesije Allah jepokazao i u Americi. Dr. John Alexandar Dowie, Amerikanac,tvrdio je da je Elijah, tj. onaj koji nagovještava drugi dolazakIsaa, i vrlo brzo je stekao veliki broj pristalica. Smjestio senedaleko od Èikaga, u mjestu koje je nazvao Zion, i objaviokako æe se njegov pokret propovijedati širom svijeta. Tvrdio jeda svojim molitvama, èak i samo svojim dodirom mo‘e izlijeèitiljude, i govorio im da ne koriste lijekove.

110

Kada je njegov pokret poèeo da se širi, on je najavio da ga jeBog poslao da uništi islam i sljedbenike islama prije nego sepojavi Isa a.s.

Kada je Obeæani Mesija èuo za to, napisao je pismo dr.Dowieu, u kome je rekao da je on, hazreti Mirza Ahmad,odreðen da brani i propagira islam, pa ako dr. Dowie tvrdi datreba da uništi islam, onda njih dvojica mogu jednostavno, krozmolitvu, pokazati istinitost svojih tvrdnji. Svaki od njih treba damoli Boga da varalica bude uništen za ‘ivota onog ko je istinit.

Hazreti Mirza Sahib je ovaj poziv poslao dr. Dowieu, aujedno ga je objavio i u amerièkim novinama.

U pozivu je pisalo:“Meni je oko 70 godina, a dr. Dowie je, kako sam kaè, star55. U usporedbi sa mnom, on je još uvijek mlad èovjek. Ali,pošto se radi o neèemu što ne zavisi od starosti, to se ja nebrinem za ovako veliku razliku u godinama. Sve je u ruka-ma Onoga koji je Gospodar neba i Zemlje i Sudija nad svimsudijama. On æe odluèiti u korist istinite tvrdnje...Dr. Dowie mo‘e pokušati da pobjegne od smrti koja ga èeka,ali njegov bijeg neæe biti ništa drugo do njegova smrt; inesreæa æe zaista zadesiti njegov Zion, bez obzira prihvati lion moj poziv ili ne.”

(The New Commerical Advertiser, New York)Ovaj poziv je objavljen u 32 amerièke novine. Prvi put je bio

objavljen 1902. godine, da bi ga sve novine ponovo objavile1903. godine; ali dr. Dowie nije obraæao pa‘nju na to. Zbogtakvog njegovog ponašanja nekoliko amerièkih novinara jepoèelo da istra‘uje razloge njegove šutnje. Na to je on, u svojimnovinama ’Leaves of Healing’, iz decembra 1903. godine, rekao:

“U Indiji ima Muhammedanski Mesija koji mi stalno piše daje Isa a.s. sahranjen u Kašmiru, i ljudi me pitaju zašto mu neodgovorim. Moète li zamisliti da ja odgovaram na takvegluposti?Ako ja odluèim da ih uništim, onda æu to i uèiniti. No, ja imdajem šansu da pobjegnu i nastave ‘ivjeti.”Ali, kao što je bilo napisano, tako se i dogodilo. Allah je

spustio Svoju ruku na Dowiea. U Zionu je izbio ustanak protiv

111

njega. Njegova supruga i njegov sin su se okrenuli protiv njega ioptu‘ili ga da je zabranio uzimanje vina, a sam ga je tajno pio.Mnogo drugih optu‘bi je izneseno protiv njega i konaèno jeprotjeran iz Ziona - èovjek koji je ‘ivio u luksuzu pao je naprosjaèki štap. Nije èak imao ni ono najneophodnije za ‘ivot.Poslije toga je dobio paralizu i oduzela mu se noga kojom jehtio, kako je sam govorio, zgaziti Obeæanog Mesiju kao crva.Kratko nakon toga je umro u velikim mukama i bolu. Amerièkinovinari su prokomentarisali njegovu smrt. Neki od njih suspomenuli predskazanje koje je Obeæani Mesija objavio onjemu.

Jedan je èak napisao èlanak pod naslovom ’Velièanstven jeMirza Ghulam Ahmad, Mesija!’

Ovo je bio kratki odgovor na optu‘be iznesene od Arnauto-viæa protiv Ahmadija d‘emata i njegovog osnivaèa. Mi smo vampokazali istinite èinjenice i iznijeli dokaze koji potvrðuju da susve njegove optu‘be potpuna la‘. Sad je na vama da vidite da liste voljni i spremni da se sada, kad vam je pokazana istina,dru‘ite s vjerovanjem i hod‘ama koji iznose ovakve bestidnela‘i. Protivnici istine su uvijek u svakom dobu govorili la‘i. No,hoæete li vi biti na strani istine, izbor je potpuno na vama. Mimolimo Boga da vam dadne toliko hrabrosti da, kad je istinaveæ rasvijetljena, prihvatite ovu istinu. Mi molimo Boga dabudete toliko hrabri kako su bili hrabri èarobnjaci u vrijemehazreti Musaa a.s., koji su došli da stanu protiv jednog Bo‘ijegPoslanika. Ali, èim su vidjeli istinu, oni se nisu bojali najveæegsilnika faraona. Oni su prihvatili istinu, iako je bila u pitanjucijena njihovih ‘ivota. A kao sljedbenici Muhammeda s.a.v.s., vitreba da poka‘ete veæu hrabrost od sljedbenika Musaa a.s.Neka Bog uputi sve na Pravi put i neka pomogne da musli-manski ummet bude osloboðen od ovakvih zlonamjernihhod‘a, koji samo vode u još gore stanje.

Amin. Veselam.

Documents

ISTINA I NJEGOVOM ÈASNOM OSNIVAÈU - ahmadija.ba · “Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova; mir i blagoslov neka su na Njegovog vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., i