IluminacijeZbirka poetskih prikaza, misli i tri kratke prie.

Josip Lukovi

Jutarnja misao uz kavu i revolver

Kaem ti, na ovom zidu stajali su mnogi poput nas,negdje su- kau- nauli da se s druge strane nalazi Eldorado,u krletki je- kau- nemogue rairiti krila dovoljno da dah slobodeponese misli jednog engajsterajskog bonvivana,pa ne udi faktum da mu je status praesens- imera.Pitam te, kako da proeem vie svoju facu bez cjelova milijuna kapljica prezira od strane usta kontaminirana nagonom,u zaaranom krugu rutine i zakonu mnotva, u toj nebitnosti,mutnosti i dalekosti, trivijalnosti; sve te oi koje vide razliku ali ne i slinost.to goni oblake da putuju vjenim prostranstvima,to daje snagu vjetru da miluje tisue pripadnika flore i faune;koje tajne skrivaju vrata hladnih i mranih podzemnih voda,vjeni Had ili pak Demetra koja samaritanski eka Dionizove uenikeza sveanim vedskim stolom, okrepom nakon trnovitih serpentina spoznaje.U zadnje vrijeme noi su hladne- ta zar je mogua zima u lipnju?-iskra je iskapila iz mojih modanih, puls je izgubljen i ilama kola hladan, mrtav fluid... Ne, ne bojim se Kere nit bijesa Posejdonadok uznemirujem njegove keri, bojim se jedino pomraenja Hipokratovih sokova,posljednjih dana esto pigmenti svijetle prelaze u svoje tjeskobne ekvivalente,a tamo, s druge strane ovog zida oblaci poput malih barki plove ka sunanoj strani neba i impresioniraju svoje jednokratne putnike divnim i detaljnim posljednjim veltanaungom. Zar pjesnika nazvati hohtaplerom ? Samo korak je jo do idile, ta infernalnije od ovoga ne moe, zar ne dragi pjesnie ?Poimo u zemlju jutarnje zvijezde, ta ipak je sve ovo samo san, a spava se prilikom uznemirujuih podraaja njegovog limbikog sistema u grevitom trzaju budi iz agonije.Ootvori i ti pjesnie oi, iza zida elina kulisa se die i tvoja krila su slobodna, o bjei moj albatrose, bjei u visine, u slobodu,u svoj novi san!

Sanjiva misao

Miris daha u predveernji sat. Na drugoj stanici, misli razbacane, u pijavici boli. Etanol fermentira poput suputnika ka varljivoj, nejasnoj noi; koraci blijede.

Poput utvare na kunom pragu, Fantoma anemine slobode, dolazim ti, pokazujem put; put u mraan ocean agonije, ahovnicu sna, u maglu dima to nestaje (?) u utrobi, u utrobi poput fetusa u sigurnosti majine postelje ispijam gutljaje pjenuavog cijanida. Poput dima, nastajem; nestajem. Utvara u horizontu... san.

uma straha

U kasnom satu usred nemirne, olujne noi umorne oi sklopile su kapke, taj mramor teki kameni okvir.

Na prozoru horizonta svijesti dah postaje dublji, kroz umorna korita tee uzburkan, hladan fluid, popraen prodornim nokturnom sa prozorske daske pod umjetnikim ravnateljstvom ledenih zraka mjeseca.

Nejasan dodir, po najeenoj koi hladan elik rui utvrde mladog srca; miris izdaje.

U mranom tunelu ocrtava se nejasan, amorfan oblik, hladan povjetarac miluje mi svijest. Otkucaj jutarnjeg sata dolazi mi poput ruke spasa kakva ribia, koji konfrotira bjesu Posejdona, u nejasne, sanjive jutarnje sate.

Le brouillardKroz poluraspadnute neuronske krugove,na rubu neurastenije,zadihano probijajui sekroz serpentine uznemirene amigdalei zloupotrebljena sjeanjaprobija se slabo svijetlo.

Opijeno serotoninskim sokovima,i oceanu dopamina,probija se do efektoraizazivajui tako slabe kontrakcijeprirodnog perpetuum mobilea.

Svjetlost, ako tako nazovemo tajmali impuls svijesti,koji stoji na rubu bitka i nitavila,tako slab a opet dovoljan,u tom labirintu iskustva,i u trenutku izbezumljenosti tijelapoput crva nagriza utrobu,ostavljajui za sobom fjordove u svijesti.

Oh, fjordovi, svijesti,kako pjesniki izreenadisocijacija mladog duha,ta Heideggerovska fugakoja poput sunca osvjetljava bie,no katkada poput sirene milozvunim glasom,ta svijetiljka leptiru spri krila.,

Noni voz

Stezanje eluca,uzburkana, hladna krv,osjeam prisutnost,hladan dodir; opa slabost,zalazak ljetnjeg sunca.Nebo je mutno.

Tu je,poput opijuma oduzima mi razum.u maglovitom horizontu ocrtava se lik;dalek, mraan, poput sjene.Odzvanjaju koraci,polagan dah.Munina.

Pogled u beskraj

Lagan povjetarac,valovi.Miris slobode,san.

Kroz pejza svijestirazum baca svjetlo,put je ravan;Razbijena je disonanca bivstva.

Oluja je prestalai nastupa proljee.U velikoj iluziji opstanka,okovi nagona su skinuti.

Borba je svrena,iako stranih, nepovratnih posljedica,ali nevidljivih pod povezomapsolutne slobode.

Spleen

sjena sunca nadvila se nad plato svijesti, blago urezujui put zaborava,ruei pritom svijetove bajne,to stvorile su iluzije sjajne.

Strah,neizvjesnost,udah,greviti stisak.Krv.

Disonanca se iri preko alikvota divnih,u toj zaguujuoj runoi svojoj,gubei svaki smisao,do samog pojednostavljenja.

Fuga

Greviti stisci nagrizaju utrobu,umoran dah sa mirisom razoaranja.poneki trag prodornog zvuka iz birtijeurezan u molekule zaguljivog vonja zamraene sobe.tko su ovi ljudi ovdje ?koja je ovo zemlja ?koje je ovo vrijeme ?tijelo u bunilu podrhtava.

eem vlanim, vijugavim gradskim ulicama,pljuvaka se razvlai po kolniku, dok ju stotine automobilagaze.Neonska svjetla vire na prozorima oblinje zgrade,psei izmet na zelenim vlasima svijee pokoene trave,snoaj u grmlju.

bljesak, pucanj, uljanje...pokraj mene neka pijandura vraa majci zemlji njeno blago.dolazi velika crna sjena...otvara usta...zbogom !

Pogrena transmisija

"Zakoni stoje slijeva i zdesnako granitne stijene visoko do neba.(...)I tako ekam da se sve raspline:te granitne stijene, ta smrt na logu,da kaem zbogom svijetu, ovjeku i bogu." (M. Krlea, ovjek osuen na smrt)

S nostalgijom u mislima piem ti epitaf o jednom minulom danu. Nestrpljivo ti elim priopiti o palom licu, o maski to mijenja oblik u plazmu, o matiranom kralju ispod otrice nagomila bijesa. Karta je kupljena i od sutra naputam I... zauvijek. Vie ne poznajem ovo mijesto, niti ovo sunce to nebom plovi niti ovu travu to poput sablje prkosi uznemirenom, mranom nebu. Pogrena poruka otplutala je u boci i zabava je sad uzbuenom super-egu dok s roditeljskom ozbiljnou prstom mae; requiem aeternam dona eis Domine. Ovdje se temelji rue, ovdje tlo podrhtava, ovdje osmijesi blijede, a tamo, tamo negdje, kau, postoji izlaz iz ove preobraene noi. Ulice su ovdje duge i hladne, prepune razoaranja i krvavih ostataka umjetnosti u sinkreziji sa izbaenim sadrajem oslabljene utrobe. Sada te naputam, pripreme za put su u punom jeku, koferi su ve davno zapakirani, karta je u depu, zajedno sa ostalim dokumentima. Lacrimosa... amen. aljem ti najlijepe pozdrave i elim ti dug i lijep ivot.Pozdravi mi Nia-Nyu i Moranu,najavi me na posjetu. Zbogom mon cher ami.Tvoj uvijek vjerni A ."No druga sad sudba na tritu proe,na vrtlog, razbuen od krguta iva;za tisue kila konjskoga mesa i koesad se kupuje lokomotiva" - Molitva za umrle, S. A. Jesenjin

None vizijeGle tamo, udovi kako pleu,dok gospodar im belu kartai polimorfan lik u ogledaluu oima mu vidim podvaludok vjetar mu apue Sparta,Krvavi fluid puni mi au.Gospode, tvoju rije kraj srca drim,ta kako da se drugome privrim,u ovom apsurdnom teatrusvak' dri petnaestu kartugdje skelet dri zakrvavljenu kosu,krasan Va ditiramb da dobiti u po nosu.ispod kreveta vonj se stvara,ve mi sunce krade,i duh mi dere,no ne bojim te se Polifemu,na putovanju svom burnom, koraam svome danu.gle, tamo, udovi kako pleudok gospodar im Aherontom plovi, u Haronovoj lai,krvavi fluid puni mi au.

Suza mladog Hijacinta

Srce tvoje, sad, za ljubavlju zjapi,u dobu tom umalom i mranom,gdje poput pasa, sad, bijesni krueu potrazi za duhom, isuvie jo zdravim.

Ta ide ta gomila, neskladu draga,uzdie u zrak tate sad nadeda sunce im duu gladnu iscrpipa prazne tad leine pored puta baca.

Nek' svaki sad nesretnik upozorenje vidikad zakruli tatina, dua tad pati,na licu tom suza sad zlatiugasli sjaj mladog Hijacinta.

Misao o minulom ljetu

Sjedim sam, uz pokoji koluti dima koji laganim izdahom odbijam kroz suene usne,na mjestu raspadnutog bratstva, u nejasnoe podmukle ljetne noi.Poinje kia i lie tiho rumori,uz gotovo popijeno pivosjeanje navire u svijesti,poput olovnog daka umirue stvarnostikoja na odru u ironiji bivstva negira samu sebe.zora negdje u kronji pospano drijema,sve je mutno u toj mramornoj mirnoi,je li to ono to neko smo zvali ljubavi spram onostranom,ili pak vapaj u lijene izgubljene sate?Ne znam, zaboravih, davno se to zbilo,davno je glazba izgubila samou,i tako u odrazu kinice nakupljene na otpalom listu,zazivam vrijeme da se ponovno vrati.obrisi okolni u nejasnosti tihoj,diskretan su apat,moda to su glasovi u jeci,davno minulog djetinjstva na obzorju vremena.-jesu li to slike, neproivljene mladosti,iskrivljenog sjeanja babljeg ljeta u sutonu tihom,ili samo snovi to proimajusvakidanjicu tmurnu, sivu i umornuod nedosanjane noi?

Apologija modernog Hijacinta

Kasno u veer miris noi duh mu mamik'o utvaru kakvu, mjesec ga zove,da po hladnim ulicama grada u tami,u nejasnom satu, oduzima mu snove.Posljednjim pozdravom odlazi po strani,u neizvjesnom pravcu na nepoznatim ishodom,ka svijetu koji svojom djecom se hrani,i gdje krila u agoniji lamau pod galopom bijesnim.U toj bijedi, tako, bijeg svoj trai,i 'zalud kicaju' umara svoje oi,nit svjetla nit' trunke nade na tom nebu za njeg vie nema,nad ambisom gladnim dok on anemino stoji.K'o ranjenik na fronti, proboden srdbom, on e sad pasti,nek' smrt mu sad bude gorka osveta vama,pored izluevina velegrada nek' slobodoumnik sad trune,ta oslabljena utroba u lokvi od blata.

O najavi preobraene percepcije s onu stranu realisa

Kaiprst se zaustavlja, dah usporava,podiem branu i stavljam pred zid demantabilo kakvu filtraciju slobode.Neka misao sama sebi stvara referencu,ratio neka odmor trai.U dugakom hodniku sa bezbroj vrata,traim prostoriju prostranu i stranu,gdje tiina u kraljevstvu biva,misli individualno razvijaju svoje potomke,bez gostovanja neeljenih struja,bez uznemirujuih vjetrova to izviru iz pukotina fantazme,uzimam vodootporni flomaster i crtam si osmjeh.

U velikom prostranstvu te tajnovite sobe,u polukatu nagomilanih osjeaja,povlaim zastore i lijeem u krevetsklapam oi i odlazim u sublimativna stanja u svojoj utvrdizvanoj- ja.

Jesen,1999.

Jutarnjim zadahom probijala se prva difuzna zraka sunca kao prolog u jo jedan tmuran, jesenji dan sakriven iza munog vela disperziranih kapi, konformistiki ustrojeniih uvjetovanim utjecajem trenutane ciklone, sasvim prirodne za ovo doba godine.Zvukovi automobila u crescendu, zajedno sa distorziranim zrakom, prolomljenim grubim frekvencijama, tako tipinim za prosjeno kuanstvo,trgnuli su A. iz tamnog i mutnog oceana podsvijetsti i vratili ga u neto, to se opisuje pod pojmom ''realitet''. Uz pokoji nagli napad garavice, okus ustajale krvi u ustima i miris svjee kave, to se tiho uljao u sobu kroz niski prostor izmeu vrata i poda, A. lagano otetura do kupaonice gdje je naumio obaviti svoju uobiajenu, rutinsku jutarnju higijenu. Mutan pogled u zrcalu, lagane bore to su se ovile oko njegovih djetinjih oiju, pogled dubok kao ambis, mraan, bez znakova ivota; divna uvertira u novi dan, pomisli A. aa puna tople, mirisne kave, dim cigarete, koji kao da stvara pomalo ekspresionistiku presliku izvanjskog svijeta,van njegova sigurna etiri zida.Odjednom iz sobe zauje glas, dubok, nejasan, gotovo zagroban, ali nedovoljno glasan da A. jasno razumije sadraj; koliko je uspio shvatiti, uinilo mu se kao da neto citira, ali ipak, s prizvukom imperativa. A. ostane sjediti za kuhinjskim stolom i lagano ispijati kavu kad mu panju zaokupi nagli udar kapljice, osloboene od mnotva, i u trijumfalanom padu ali s rezultatom katastrofalne disperzije ideje; oita nemogunost nultifikacije, spoznaja o ogranienosti prava, za koja je ve pod normalno se boriti, kapital za koji se smatra da je unaprijed zagarantiran uz maksimalno proizvoljno djelovanje, kontrolu, koja je izvor sasvim normalnoj motivaciji za ruenje barikada tuih dvoraca i babilonskih kula prirode. Kao rezultat osloboenja te male kapi u kuhinjskom sudoperu, inila se sekunda apsolutne slobode (?) -- pomisli A. -- ali opet, uvjetovane gravitacijom.Labuev pjev, koraci u pijesku blijede, njihovi tragovi postaju sve plii, brane izmeu glagolskih vremena isprekidane malenim pukotinama, realis ispremjean sa arenom, uzburkanom olujom fantazme.A.-u se priini zvuk, nagli poput eksplozije a prodoran poput djejeg plaa, to je dopirao iz radio aparata, sve udaljenijim, stvari oko njega gubile su svoju dimorfnost, svoj oblik, zvukovi su se pretvorili u ne podnoljive disonance; miris amonijaka, emesis, indiferentni obrisi likova koji su nalikovali na ljudske.--Ne, nita od toga nije stvarno gospodine A., probudite se, zauje odjednom te pred sobom ugleda dobro poznato lijepo ensko lice u bijeloj kuti kako sjedi nasuprot njega i paljivo ga promatra.

Ponieni i uvreeni modernog doba

I. Nijemi vapaj

Prvom tuberkuloznom zrakom sunca, iz dubina onoga to oznaavamo pid pojmom "ovjek", posljednjih trzaja moje biti, mojih snova, genetskih tendencija i elementarne ljudske slobode, povlai me hladna enska ruka, pripremajui me za novi ciklus ispitivanja granica potencionalnog opstajanje ratia, intellecta. Animal rationale ? Po kojoj osnovi ? Za vrijeme doruka zavladaju mojim hipokampusom pripremajui me za novi ciklus izmjene tame i svijetla. Tunel je dugaak a svijetlost na njegovom kraju toliko slabana, popraena Tiinom i jednolinim sthovima:"requiem aeternam dona eis domine". Da, ova camera obscura subliminarnih fragmenata jo ne izviene stvarnosti moj je dom, moja prva ljubav, prijatelji- moj svijet. Oko mene prolaze razni ljudi, razliitih prilika, dobi i stajalita: vjernici, nevjernici, bogati i siromani; esto dobacuju osuivake poglede, pogrbne rijei, bez mjere i bez rauna- moja su porota, sudac i perfidni krvnik.u toj osjetilnoj maglovitosti razbacanih impulsa po kome neokorteksu provodim dane u naruju svog tamniara, koji sa maskom blaenstva i patnje izmamljuje religiozne osjeaje suosjeanja sluajnih, ali svojevoljnih gledaoca u ovom antiteatru. Tihim izdasima otkucava moj sat, drhtavim dahom iscrtavajui maglicom geometrijske oblike pored arenih svijetla velegrada, miriljavih pekara, duana prepunih razliitih slatkia ili glomaznih, futuristikih tramvaja moga rodnog grada. U poetku su mi dani bili nevjerojatno dugi, vjeni, neprolazni, ali i to se s vremenom relativiziralo i sada je ve sve to jedan veliki "danas", sa jedinom razlikom u koliini luxa obuhvaenih kroz moje poluotvorene one kapke. Doruak mi je sve obilniji a puls ga vjerno prati u dijametralno suprotnom odnosu; uskoro naputam ovaj svijet u maloj povorci prema nepoznatom domu; quali artifex pereo, zatvaram oi, odlazim sa ovoga-kako schopenhauer kae- najgoreg od svih moguih svijetova, a tako sam htio biti prijatelj, sin, mu, otac i sve to na to, kau, svatko ima pravo zagarantirano poveljom o ljudskim pravima, ustavom- htio sam biti ovjek u ovom neljudskom svijetu, a ne e u prekrasnoj ili kucavici pored etnice moga voljenoga grada zvanoj-Sava. Misli mi prelaze u decrescendo, dah ocrtava posljednje relikvije iznad moje glave i uskoro u biti samo mrtvo slovo na papiru opijenog pjesnika, sjeanje vas, mojih jedinih prijatelja, jedan mali neuronski krug u vaem hipokampusu... neka, moda upravo ta milivoltaa u vaem umu pokrene neku promjenu, neki ''domino efekt svijesti'', moda u budunosti e postajati svijet sa jednakim potencijalom za sve nas, moda e ''krivda'' i ''pravda'' biti samo arhaizmi povjesnog osvrta na drutvenu problematiku morala, beletristika misao poput srednjeg vijeka za dananji kontekst. Neka tih par milivolti bude nazvano imenom ''Nada''.

II. Pogrean broj

21. Listopada, Dnevnik gdina G.:Rano ujutro, negdje oko 8, moda pola devet, dok sam jo ispijao prve gutljaje kave i odbijao kolutie dima iz svojih usta prema poluotvorenom prozoru moje uredske kancelarije na treem katu uline zgrade, nagla zvonjava telefona, poput strijele se prolomila kroz moje jutarnje ljenarenje i svojom upornou me prizivala na taj mali ali trenutno gotovo nemogui pokret podizanja slualice, samo da barem na trenutak obustavim taj uasan limeni zvuk. Laganim pokretom prislonio sam slualicu na uho i namrtena lica, nakon otprilike minute demonstrativne utnje, teko izgovorio: ''Halo?''. Na drugom kraju telefona progovorio je uplakan enski glas popraen nervoznim udisajima kako mi pokuava neto rei, no i dalje, poputno nerazumljivo. U prvi mah, pomislio sam kako je to jedna od estih ala koja je kod omladine, u zadnje vrijeme, poprimila izrazitu popularnost. Ukratko sam odbrusio neto, spustio slualicu i vratio se svojoj dnevnoj rutini. Taman kada sam ve poeo zaboravljati na taj neobian dogaaj, zvono je ponovno prodrlo mojim uredom poput groma i telefon me ponovno opominjao da imam poziv. Podigao sam ponovno slualicu i sada je glas bio mirniji, ali su rijei bile proete nekom neobnjanjivom jezom, boli. Glas sa druge strane telefonskog aparata polutihim intenzitetom i rezigniranim tonom molio me za pomo. ''Dovraga, ovi klinci zaista nemaju ukusa vie sa tim svojim alama''- pomislih i kada sam taman ve nakupio dovoljno argumenata i volje da krenem oitati im bukvicu, zaujem tupi udarac i bijesan urlik pomijean sa tihim jecajima. ''ta je sada ovo ?''. Prekrio sam mikrofon dlanom i nastavio oslukivati zvukove koji su svakom sekundom poprimali uasnije znaenje. Poeo me obuzimati strah. Htio sam neto napraviti ali pri svakoj takvoj pomisli javljala bi se i ona druga, tako tipina za ljude, koja bi glasila otprilike: ''A ta me se to tie ? ta ja tu uope i mogu ?''. Tako u nedvoumici proveo sam za telefonom jo 15-ak minuta nakon ega me iz tih jezivih misli i lagane ugode zbog spoznaje da sam na sigurnoj udaljenosti i sigurnosti svoga doma, daleko od takvih zvukova, trgnuli su me nagli muki urlici, par tupih udaraca i jedan snaan metalni zvuk nakon ega su se uli jo jedino teki koraci i nakon toga zagrobna tiina. Ostao sam za telefonom jo nekoliko minuta nakon kojih sam poklopio slualicu, par puta duboko udahnuo, ispio naiskap aicu rakije, zapalio cigaretu i pokuao to prije zaboraviti neugodne dogaaje kojima sam sasvim sluajno svjedoio.

.......

14. Oujak, Iskaz gospoe S.Negdje iza 15 sati nakon to sam se vratila iz kupivine, upalila radio i poela kuhati ruak za svoje unuke koji me posjeuju svaku nedjelju. Dan je bio oblaan, prohladan, ba jedan od onih kada ti se apsolutno nita neda. Na radiju su svirali veseli taktovi na Narodnom radiju, kuhinjom se irio miris kuhanog mesa u juhi, pure, mlinaca i domae orahnjae koju moji unuci naprosto oboavaju. Krenula sam prema alteru kako bih ukljuila stroj za mljevenje oraha kada sam u stanu iznad sebe ula nagli, tupi udarac kako prolazi kroz pod i odzvanja mojim plafonom. ''Kog vraga pak danas delaju ? Pa kaj ni u nedjelju nemreju biti mirni?'' tiho sam izgovorila i nastavila sa kuhanjem. Nakon toga uslijedila je vika. Lupanje se povealo i jednostavno, odluila sam pozvati policiju. Nakon nekih pola sata ula sam zvono na njihovim ulaznim vratima i odmah sam znala da je stigla policija. ''Nikada nisam bila preosjetljiva baba koja ne razumije djecu, ali, Boe dragi, ovoga puta to je zaista prevrilo svu mjeru. Ne znam to ta djeca gore rade, mislim da su oboje ne zaposleni, u braku tek od kraja prole godine, ali to kaj oni rade, sam Bog bi znal ! Ja se bojim da on nju ne tue, jer ne znam kak bi drugaije objasnili tu buku.''

....

3. Prosinca, Iz razgovora sa sestrom:''to je najtunije, ja sam to sve znala, ali ta sam mogla oko toga ? Molila sam ju da se obrati nekome za pomo, da ode od njega, da ode samnom u Austriju. Ali ona je uvijek nalazila opravdanja za sve to, i naravno, stalno je ponavljala da ga voli. Ja nisam vie mogla sluati te njene jadikovke, trpiti njenu slabost, njenu glupost i dala sam joj ultimatum: ili nek' se makne od njega i prijavi ga za zlostavljanje ili nek' me prestane gnjaviti i tuliti mi na telefon i potom ne initi nita.''

....

24. Srpnja,Iz osobnog dnevnika:Ne mogu vie ovako. Totalno se promjenio, sve je agresivniji i sukobi su gotovo svakodnevni. Ne elim zamarati obitelj s time niti prijatelje, ne elim niti da znaju za to. Susjeda je ve par puta zvala policiju i izgleda da ve sumnjaju. Odvratno mi je sve to. elim se samo maknuti. Ali, kamo ? Svijet nije bajka, to ve odavno svi znamo, ali, ono to oito ne znamo jest to da vrlo esto moe postati pakao. Par loih odluka i obiljeen si, upropaten za cijeli ivot. Mislim da u uskoro pobijei.

...

24. Listopada, Iz novina:Juer oko 13.30 minuta policija je u stanu br. 5 u ... ulici pronala dekapitirano tijelo mlade djevojke na podu izmeu gomile razbijenih staklenih boca, odjee, papira i ostalog. Policija je prvo sumnjala na provalu zbog nereda koji su zatekli no daljnjim uvidom u mjesto zloina mogunost provale je odbaena. rtva je prije ubojstva brutalno pretuena, muena a autopsijom je utvreno da je bila i dugorono zlostavljana. Istraitelji su kasnijom istragom ustanovili da je rtva netom prije napada pokuala, unato tekim tijelesnim ozljedama doi do telefonskog aparata i nazvati policiju no zbog teine ozljeda glave i potresa mozga, zabunom je nazvala pogrean broj.