J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

JOSIP GRBELJA

VELEBITSKA SUDBINA PRIUVNOG PUKOVNIKA N D H DELKA BOGDANIA ZEMUNICA NEIDENTIFICIRANIH

Josip Grbelja Zagrebaka c. 175 HR 10000 Zagreb

UDK: 94(497.5)" 1940-1950":929 BOGDANIC, D. Izvorni znanstveni lanak Ur.: 2002-12-12.

U lanku je iznesena dokumentacija o sudbini pukovnika Nezavisne Drave Hrvatske Delka Bogdania i tzv. gerilaca, domobrana i ustaa, koji su se nakon Drugoga svjetskog rata sakrivali pred novom, partizanskom, vlau u Velebitu, podijeljeni u nekoliko grupa, od kojih je posljednja uhvaena 1948., ali su se neki pojedinci i nakon tog vremena skrivali u velebitskim umama, a pojedinci su uspjeli pobjei u inozemstvo. Opisane su i etnike grupe, koje su imale slinu sudbinu kao i ustako-domobranske, ali je prema nekima od njih vlast bila blaa pa ih je ostavila na ivotu. Autor uz opise grupa donosi i svoja razmiljanja i razmatra probleme u povijesnom kontekstu.

Sve je jasno o "ljudima iz zemunica", peina, pilja, bunkera (sklonita) i najrazliitijih drugih skrovita, odnosno o odmetnicima, piljarima, kraparima, bunkerasima, banditima, kriarima i njihovim jatacima (pomagaima), ili o gerili u Hrvatskoj 1945. - 1950., kako su ih nazivali partizani, pripadnici Ozne1 i Knoja2, veina poratnih publicista i povjesniari - autori knjiga o likvidiranjima domobrana, ustaa i etnika koji 1945. nisu htjeli napustiti rodno ognjite, domovinu, te odseliti u tuinu, niti se kao mladii odazvati na mobilizacijske pozive i prikljuiti ustaama ili partizanima u "zavrnim operacijama" Drugoga svjetskog rata.1 OZN-a/Ozna - Odjeljenje za zatitu naroda. " " KNOJ/Knoj - Korpus narodne obrane Jugoslavije.

209

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

injenice su ipak "prilagoavane" aktualnim trenutcima u polustoljetnom razdoblju, zamuivane, tendencijski usmjeravane i iskrivljavane gotovo uvijek na tetu Hrvata. Odmetnitvo 1945. u Lici U Lici su nakon 8. svibnja 1945. ostala 244 pripadnika ustakih i domobranskih ratnih formacija3 i 63 etnika, te su formirali 32 ilegalne grupe ; koje su se krile po likim (uglavnom velebitskim) umama i gudurama, a u istom razdoblju pojedinano se krilo 77 ustaa i etnika (tzv. bunkerai) . Velik dio tih "odmetnika", piljara, dotadanjih vojnika ili onih koji su tek trebali biti mobilizirani, likvidiranje ve u 1945. godini, ali neki su ivjeli i do 1948. ili ak do 1952., kad ih je tadanja vlast proglasila "banditima koji predstavljaju velik problem",6 pa su ih progonili svom estinom, vrlo okrutno. Pojedinci iz tih grupa hvatani su ivi i likvidirani, a neki su se i predali. Grupe su tim likvidacijama smanjivane, pa su se ujedinjavale, a posljednja je razbijena 1948. "Banditizam" ili "odmetnitvo" time, meutim, nije bio rijeen kao "velik problem", jer su pojedinci uspjeli pobjei i skrivati se kod rodbine i prijatelja, ivei jo godinama u sklonitima (bunkerai). Neki su u tom vremenu i nestali, i za njihovu se sudbinu ne zna ni do danas (2002.), a rijetki su uspjeli pobjei u inozemstvo. Od spomenuta 384 ustako-domobranska i etnika "odmetnika" likvidirana su 192, osuena su na vremenske kazne 43, uhieno i puteno bez suenja 13, predalo se (i nije im sueno 71); nestalo ih je 47, a emigriralo 18." Dokumenti DB Gospi, 1962.: daje djelovalo 244 ustaa i domobrana; ostali su navodili 1000, 1200, oko 3000, "nekoliko stotina" itd., te 63 etnika. Mio Medi je u tekstu "Kraj etnike gerile na Tromei" {Prirunik RSUP-a br. 2, 1989, 209-215) naveo daje u Lici "ostalo 270 etnika, meu kojima je najbrojnija bila grupa Momila Marica sa 70 etnika, preteno koncentriranih na Tromei, a kojima se u oujku 1945. godine pridruio Momilov brat oko, koji se sa jo devet odabranih etnika vratio iz Istre, sa zadatkom da okuplja i aktivira sve etnike grupe u jedinstven etniki odred 'Tromea', pod njegovom komandom..." Dalje je Medi naveo etnike grupe i njihovo brojno stanje (str. 209). Mnogi su od njih potkraj rata preli u partizane. Kompletan poimenini sastav spomenute 32 "ilegalne grupe" u Lici vidjeti: J. GRBELJA, Ljudi iz zemunica i bunkera..., 1997. Popis 77 "bunkeraa" (pojedinaca) dala je Dravna bezbjednost Gospia, 1962. (pohranjeno u HDA-u Zagreb), a djelomian popis objavio je J. Grbelja u Vili Velebita 18. srpnja 1997.: "Strijeljano i 28 jataka". 6 O tome da "banditi predstavljaju velik problem..." vidjeti: J. GRBELJA, oujak 1996., travanj-srpanj 1997.

210

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

Neke od tih grupa bile su vrlo aktivne, kretale su se na irokom prostoru, imale su jatake i izvele su neke akcije protiv pripadnika nove vlasti ili protiv seljaka, ali je velika veina grupa bila neaktivna, nisu poduzele nita, nikome nisu uinile nikakvo zlo, a ipak su nazivane banditskima, teroristikima, razbojnikima, koljakima ili "pasjim skotovima". O tome evo istine: Grupa Jose Sertia (devet lanova), uglavnom rodom iz gospikog kotara, poneki i s ogulinskog, koja se kretala u okolici Saborskog, Sertipoljane, Plitvica, Rakovice, Vaganca i po nekim selima bihakog kotara, tereena je za 34 umorstva i brojne pljake, a likvidirana je 1. listopada 1948. kad je kraj Klokota (Biha) prelazila preko rijeke Une. Grupa Antike Vukia (16 pripadnika-vojnika) kretala se do sijenja 1947. oko Tribnja, Ledenika (kotar Zadar), Trnovca, Otarija i Bari Drage, podijeljena u dvije podgrupe, od kojih je jedna imala zemunicu u Goliu, a druga u ugarskoj Dulibi (na Velebitu). U njoj su bile i etiri nenaoruane ene. Imala je poprilian broj jataka. Pripisano joj je daje ljeti 1946. opljakala ope poljoprivredne zadruge u Ledeniku, Trnovcu i Otarijama, te da je uinila i druge manje pljake ili odgonila seljacima stoku. Grupa je likvidirana u sijenju 1947.: neki su ubijeni, neki uhvaeni i osueni, a neki puteni na slobodu. Grupa Grge Smojvera (petorica pripadnika) skrivala se od proljea 1945. iznad Cesarice na Velebitu, a likvidirana je ujesen 1945., iako, prema Udbinu priznanju, "nisu izvrili niti jednu teroristiku akciju, ve su stalno ivjeli bunkerirani u zemunici". Ubijen je, zapravo, jedino Grgo Smojver, a ostali su pobjegli u tuinu ili su slobodno ivjeli u mjestu roenja. Tri grupe djelovale su u okolici Lovinca, Sv. Roka, Likog Cerja i Riica, a najvie su se zadravale na Velebitu, gdje su svaka za sebe, imale svoja sklonita. U Udbinim dokumentima prozvali su ih "Vranzelina, Zulinova i Sikanova grupa u Lovincu". Pripisana su im ubojstva i "brojne pljake" manjeg znaenja: da su odgonili seljacima stoku. Na kraju su se preostali pripadnici udruili u jednu grupu i tada su (1948.) likvidirani. Cajina grupa (18 lanova), osnovana 1945. Svi pripadnici rodom su iz Lea, Sinca, Ramljana i Covia, gdje se grupa uglavnom i kretala. Skrivali su se u sklonitima do 1946., ne poduzimajui "nijednu teroristiku akciju", a tada su vlasti doznale kuda se grupa kree i gdje su joj sklonita, pa su neki pripadnici ubijeni iz zasjede, a neki u sklonitima. Grupa Mie Pearia (sedam lanova), uglavnom rodom iz vice i Prozora u opini Otoac, gdje su se i kretali i imali svoje pomagae (jatake), takoer "nije izvrila nijednu teroristiku akciju", a likvidirana je 1946. u jednoj umi. 211

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

Viina grupa (19 lanova), osnovana 1945., koja se kretala oko sela Kompolja, a takoer "nije izvrila nijednu teroristiku akciju" (Udba), likvidirana je 1946., s tim stoje voa grupe Petar Maras Vio, poput jo nekih, uspio pobjei (u inozemstvo). Bianieva grupa (devet pripadnika) iz Dabra i okolice, koja se od 1945. kretala umama Kapele, "nije izvrila nijednu teroristiku akciju" (Udba), a likvidirana je potkraj 1945., s tim to su neki ubijeni, neki pobjegli i kasnije uhvaeni pa osueni odmah ili osloboeni, a neki su odmah amnestirani. Bubanova grupa (14 pripadnika), nastala 1945. (nakon povlaenja vojske NDH prema Austriji), "nije izvrila nijednu teroristiku akciju" (Udba), a likvidirana je 1946.. s tim stoje voa grupe Joja Paveli-Buban iz Otoca, prije toga porunik NDH, nestao pri likvidaciji grupe (poput veine ostalih neki su bili ubijeni, neki zatvoreni, a neki osloboeni)7. Grupa Juke Samardije (etiri pripadnika), koja se kretala umama u okolici Lipovlja (opina Otoac), dakle u rodnom kraju, a koja takoer "nije izvela nijednu teroristiku akciju" (Udba), likvidirana je 1945. (Juka je uhvaen i osuen na smrt, zatim pomilovan na 20 godina zatvora, iz kojeg je 1956. uvjetno puten na slobodu, Ivan Sepac iz Kutereva strijeljan je u Karlovcu, a dva su osloboena). Grupa Delka Bogdania (etiri pripadnika), jedna od najrazvikanijih grupa u Lici (on je bio priuvni pukovnik NDH, a ostali zastavnici s tim to dvojici nikad nije ustanovljen identitet, a o treem je reeno da je "zastavnik Hajt"). Izbjegavali su kontakte s ostalim grupama, a u svoju grupu nisu primali bjegunce. ivjeli su skriveni u bunkeru, nisu se nikud kretali i takoer "nisu izvrili nijednu teroristiku akciju" (Udba), ali je ujesen 1945. (neki tvrde - u jesen 1946.) njihova zemunica u Kosinj skom Bakovcu (opina Perui) ipak bila otkrivena i "tada su likvidirani" (Udba) u zemunici. Cimina grupa (13 pripadnika), okupljena u okolici Donjeg Kosinja, Kutereva i Likog Lea oko Jose Petranovia-Cime, kojoj se pripisuje vie zloina, likvidirana je ve u prosincu 1945. godine: svi su ubijeni istog dana, ak ijedan od njih "Srbin-ustaa" (Lazo Kordi iz Kosinja, roen 1915.). Grupa Nikole Klobuara-Nine (devet pripadnika), nastala u proljee 1945. a razbijena u jesen 1945.: neki su ubijeni, neki pohvatani, a dio ih je uspio pobjei i nakon toga ivjeti u bunkerima (pojedinano). Pobjegao je i Nikola Klobuar-Nino, roen 1908. u Gornjem Kosinju, te se s vrnjakom Milom Spoljariem-picom iz Gornjeg Kosinja skrivao do 1951., kad je Klobuar pobjegao u inozemstvo, a poljariu se izgubio svaki trag.7

. ZATEZALO, 1978. 246, bilj.712.

212

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

Trapanova grupa (etiri pripadnika) iz Donjeg Kosinja, koja se 1945. okupila oko Ivana Delaa-Trapana, skrivajui se u umi, nije do jeseni 1945. poduzela "nijednu teroristiku akciju" (Udba), a tada su se razdvojili i skrivali pojedinano: Trapan se tada predao i bio je osuen na 20 godina zatvora (puten je na uvjetni dopust), Milan Veselin-Mulac je tek 1957. otkriven u bunkeru i likvidiran, Marko Vukeli-Zutija proivio je u bunkeru do 1947., kada je otkriven i likvidiran, a Tomo Vukeli-Toljan, kojemu su bile tek 24 godine, takoer je otkriven 1947. i likvidiran. Grupa Marka Mandekia-Make (sedam lanova), sastavljena 1945. od ljudi iz razliitih mjesta, skrivajui se oko Kosinjskog Bakovca, rasula se potkraj 1945. (u vrijeme gustog snijega) - ne uinivi "ni jednu teroristiku akciju" (Udba), jer su se hranili onim to im je nudila priroda, i milodarima okolnih stanovnika. Do 1948. petorica su otkrivena u bunkerima i likvidirana, a dvojici "sudbina nije poznata" (Udba). Grupa Marka Heimovia-Make (osam lanova) kretala se oko Pazarita i samo su u nekoliko sluajeva, prema dokumentima Udbe, seljacima ukrali sitnu stoku (janje ili koko) kako bi se prehranili, ne izvrivi "ni jednu teroristiku akciju" (Udba). Likvirani su potkraj 1945., takoer kad je Lika zabijeljela od snijega i kad su se do njihovih sklonita mogli vidjeti ljudski tragovi, i to tako da su neki ubijeni, neki kasnije uhvaeni i strijeljani, neki zatvoreni ili osloboeni, a nekima se izgubio svaki trag. Grupa Jose Milkovia-Fora (sedam lanova), koja se kretala oko Peruia, "ne izvrivi ni jednu teroristiku akciju", odrala se do 1947., izbjegavi svim potjerama i zasjedama knojevaca i partijaca. U toj je godini ipak likvidirana - poput ostalih grupa. Grupa Stipe Rukavine-Cane (trojica), koja se skrivala u Peruiu, Janjakoj Kosi i Konjskom Brdu (Perui), a da takoer "nije izvrila ni jednu teroristiku akciju", likvidirana je u jesen 1945., s tim to su ubijeni ane, njegova supruga (skrivala se s njim) i Mile Heimovi-Mia, a Mile RukavinaBaak uspio je pobjei i skrivao se do 1948., kada je pobjegao u inozemstvo. Grupa Martina Kasumovia-Strica (etiri lana), koja se kretala oko Klanovca, Sv. Marka, Karaule i Peruia, ne uinivi "ni jednu teroristiku akciju", likvidirana je ujesen 1945.: Kasumovi je ubijen, a ostala trojica (Grgo Simatovi, Mika Domazet i Joso Krekovi) predali su se vlastima i bilo im je sueno (dvojica su osloboena). Grupa Milana Frkovia (20 lanova), nastala "nakon rasula vojske NDH u Gospiu", bila je "najizrazitija odmetnika grupa" (Udba), koja se povukla na Velebit i odatle polazila u "teroristike akcije", uz pomo "mase svojih jataka", uspjevi ak stvoriti "ilegalne organizacije u selima Trnovac, Liki Novi i 213

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

Bruane, koje su grupu aktivno pomagale" (Udba). Grupa je razbijena, likvidirana potkraj 1945.: nekolicini je uspjelo pobjei, pa su kasnije hvatani i u veini ubijeni. Grupa u Zablutama kraj Smiljana (13 lanova), uglavnom sastavljena od mjetana Zablata i Smiljana, takoer "nije izvrila ni jednu teroristiku akciju" (Udba), a likvidirana je u jesen 1945. Skrivala se odvojeno od ostalih grupa, osim stoje povremeno odravala vezu s grupom Milana Frkovia. Buzimska grupa (devet pripadnika), nastala u proljee 1945., a likvidirana potkraj te godine, u danima dok je cijeli svijet proslavljao Boi i Novu godinu, iako "nije izvrila ni jedno teroristiko djelo" (Udba): neki su uhvaeni i strijeljani, a neki pobjegli i skrivali su se pojedinano (bunkerai). Grupa u Vrhovinama (osam lanova), sastavljena od mjetana Vrhovina i okolice, takoer "nije izvrila ni jednu teroristiku akciju" (Udba), odnosno nikom nita nisu inili naao, a ipak su 1945. likvidirani ili pohvatani i osueni. etnike grupe se predale Od etnikih grupa u Lici iscrpno su obraene Vugonina grupa iz Vuipolja u opini Graac (14 lanova), Grupa Momila Marica sastavljena od mjetana Otria i Rastieva u opini Graac (14 lanova), Glavika grupa sastavljena od etnika iz eki-Glavice (14 lanova), Grupa iz Ponora kraj Otoca i okolnih sela (est lanova), Grupa iz Dabra - ue Sumonje, koja se kretala po terenu Velike i Male Kapele (pet lanova), Medaka grupa uglavnom bunkerai (pet lanova) - svi su se predali, ali nitko nije osuen.

Bunkerai i jataci Svim tim grupama, koje su djelovale uglavnom po Velebitu, Velikoj i Maloj Kapeli i ostalim umama ili gudurama (klancima), treba, kako je reeno na poetku ovog teksta, pribrojiti i 77 pojedinaca (bunkeraa), ija je sudbina bila moda i tea nego pripadnika grupa. Tantalove muke to su ih proli u bunkerima, na sasluavan)ima ili pred strjeljakim vodom, odnosno na bijegu do granice, a s njima su, treba rei, trpjele i njihove obitelji, ak i prijatelji, ne mogu se opisati u jednom tekstu. U tom preivljavanju tridesetak likih grupa, s vie od 350 pripadnika, veliku ulogu odigrali su jataci, koji su "odmetnike" skrivali, odijevali, hranili, obavjetavali o vanim dogaajima i inili ostale za ivot opasne radnje. U

214

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

Udbinim dokumentima istie se da "nije mogue iznijeti toan, pa ni priblian broj jataka, jer su odmetnike u poetku masovno podravala cijela sela". Kao najkarakteristinija sela u jatakovanju iz toga razdoblja navedeni su Bruani, Sv. Rok, Lovinac, L. Lee, Sinac, Ramljani, Serti Poljana, Vaganac i sela oko Karlobaga, koji su jatakovali za grupe vojske NDH, te Velika Popina, Utri, Vuipolje sela oko Graaca, koji su jatakovali za etnike. Katkada su protiv jataka poduzimane vrlo stroge represivne mjere krivino gonjenje, iseljavanje na druga podruja (npr. Hrvata na Baniju meu Srbe) i likvidiranje (strijeljanje) osumnjienih ili uhvaenih u jatakovanju. Tako je zbog jatakovanja strijeljano 28 Liana, iseljeno u druge krajeve 33, a vremenskim kaznama kanjeno ih je 177.

Tabu-tema o "pasjim sinovima" ivot je tada bio gorak i napet, ispunjen strahom i neizvjesnou, oskudicom i najteim trpnjama. Neki su to otrpjeli, a nekima se dugo nije smjelo spomenuti ni ime i prezime, kamoli to im se dogodilo. Odmetnici su bili velika tabu-tema, osim ako ih se proglaavalo "dravnim neprijateljima", "pasjim sinovima", "izrodima", "banditima" ili "teroristima". Najpotpunije i najsvestranije tu je temu u 2002. godini obradio mladi zagrebaki povjesniar Zdenko Radeli u knjizi "Kriari - gerila u Hrvatskoj 1945.-1950." (Dom i svijet, Zagreb, 2002, na vie od 550 stranica). Ni Z. Radeli, meutim, iako je istraio i znanstveno obradio golemu dokumentaciju iz arhiva i postojeu literaturu (objavljene izvorne novinske tekstove, knjige), nije neke "odmetnike grupe" iscrpnije opisao, niti je dosadanje injenice, shvaanja i sudove o nekima od tih grupa ili pojedinacabunkeraa "prosijao" kroza znanstveno sito (kriterije), primjerice o grupi Delka Bogdania.

Biografija s "ideologijom" Tko je, kao prvo, Delko Bogdani? Mate Rupi, takoer mladi zagrebaki arhivist, koji je izvanredno dobro upuen u biografije mnogih novijih povijesnih linosti, napisao je u knjizi "Tko je tko u NDH - Hrvatska 1941.-1945." (Minerva, Zagreb, 1997) da je D. Bogdani bio ustaki asnik (Liko Lee 27. kolovoza 1910. - Kosinjski Bakovac, 30. studenoga 1945.); da je gimnaziju zapoeo u Senju, bavio se trgovinom, sudjelovao u Velebitskom ustanku 1932., a od proglaenja NDH do 215

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

njezina sloma neprestano napredovao u vojnoj karijeri; da se njegova grupa kretala u okolici Kosinja, Kutareva i Likog Lea, itd. Rupi je svoj tekst zavrio: "Po navodima Ozne, izvrio je samoubojstvo u zemunici - kad je vidio daje opkoljen." Poentaje n a - "kretanju" i "samoubojstvu"! Dr. uro Zatezalo u knjizi "Narodna vlast - Na Kordunu Baniji i Lici 1941-1945" (Karlovac, 1978.) svega je dvaput spomenuo Delka Bogdania daje "narod bio zaplaen uestalim upadima razjarenog neprijatelja koji ni pred sam kraj rata nije prezao od novih zloina", jer da se "sredinom aprila na podruju brinjskog kotara nalo oko hiljadu ustaa i domobrana po umama koji su ugroavali rad na poljima i izazivali veliku nesigurnost", a meu njima da su "pop Jole i Delko Bogdani i drugi, koji sada ire propagandu kod bande da se ne predaju, jer e uskoro doi do borbe izmeu Hrvata i Srba, partizana, kao i izmeu Engleza i Rusa, te da e ustae opet uspostaviti vlast. Ova banda se nalazi uglavnom po grupama..." Drugi put spomenut je D. Bogdani u "Rezoluciji s Konferencije delegata opinskih i kotarskih NOO-a Like" meu "ustakim gadovima" i "ustakim psima": "Kao to Hrvati Like uviaju svu la izdajnika kao Vlajinia iz Peruia, Frkovia iz Gospia Milinkovia iz Pazarita, Bogdania iz Lea, Sertia iz Udbine i slinih ustakih pasa o "nezavisnosti i blagostanju", tako su i Srbi Like uvidjeli izdaju etnike bande - majora Raete, kapeta Sorta, Mandia, Pleaa i drugih. Nije bilo teko razotkriti prozirnu la tih ustako-etnikih bandita. Poznati su oni narodu od ranije kao vjerne sluge svih ranijih protunarodnih reima..."8 Poentaje n a - "laima izdajnika", "ustakim psima" i "oko hiljadu ustaa i domobrana po umama".

Poratna ubojstva i "iseljavanje" Dr. se. Josip Grbelja u podlistku "Unitavanje Hrvata u Lici 1945.-1946." objavio je u rujnu 1996. kako su partija i Skoj u Lici izvjetavali "o strahu, gladi i banditizmu" u pojedinim mjestima, o "prijetnjama hrvatskom ivlju", pozivima svima da to prije priu "likvidaciji malih grupica neprijatelja" (bande), jer da su "povezane s reakcijom u zemlji i van zemlje"; da u tu svrhu treba "naoruati sela", "posuditi vojsku", unititi sve koji e "ometati izbore"; daje razbijen "Mariev odred"; daje "HSS protiv Fronte"; da "pitanje bande u umi treba naroito sada shvatiti kao vaan zadatak, zato to su sada i8 9

. ZATEZALO, 1978, u tekstu "Rezolucija", str. 380. J. GRBELJA. 1946, prvi nastavak, od 11. oujka 1996.

216

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

uslovi zbog snijega, najbolji da likvidiramo bandu. Treba imati na umu da se na proljee ne smije nai nijedan neprijatelj u Lici. Sada treba uglavnom povesti rauna da kontroliemo razne kue u selima, kod kojih se oni skrivaju..." (iz izvjea graakih partijaca od 16. studenoga 1945.). Tome su pridodane predaje ili unitenja pojedinih piljara (ustaa) ili cijelih grupa (npr. Frkovieve, pa one lovinake, iz Likog Osika, Metka, Smiljana). U euforiji koja je nastala, Kotarski komitet KPH Gospia izvijestio je 14. prosinca 1945. liko partijsko rukovodstvo i o sljedeem: "Poslije smrti Delka Bogdania, kroz ova sela provukla se propaganda da to nije Delko Bogdani, da se on ne hvata tako lako, daje to samo straenje naroda... Jo se na ovom sektoru nalaze 54 ustaka bandita. Tu ubrajamo i est etnikih bandita iz Metka. Od toga broja ustakih bandita dio se prebacuje sa sektora Gospi na sektor Perui i obratno". S peruikog sektora partijci su 1. prosinca 1945. izvijestili "one gore": "... u opini Kosinj su u zadnja tri dana likvidirana 23 bandita, od kojih se sedam predalo, a meu kojima je i bivi zapovjednik ustake satnije u Kosinju Joso Petranovi-Cima. U Kosinjskom Bakovcu ubijen je poznati ustaki organizator Delko Bogdani, a u toku dananjeg dana predao se jedan iz Donjeg Kosinja. Raspoloenje masa u povodu pogibli Delka i ostalih veinom je dobro, doim se kod familija poginulih i njihove rodbine zapazilo negodovanje: nisu uestvovali u manifestacijama oko proglaenja Jugoslavije. I u pazarikoj opini ima izvjestan broj ljudi neprijateljski raspoloenih prema naoj dravi. esto su zajedno u gostionici i u privatnim kuama gdje u razgovorima izraavaju negodovanje prema narodnoj vlasti, ali neto konkretno jo nisu uinili. S nae strane poduzeto je sve da se u njihovo drutvo ubaci netko nekompromitiran..." Isti partijci (Peruiani) 15. prosinca 1945. izvijestili su daje banditizam njihov "najvei problem", izvorite "narodnog nezadovoljstva" i "neprijateljske propagande", koji "daje kurau raznim reakcionarnim elementima", a zatim su istaknuli: "Kako smo vam u prvom izvjetaju naveli o nekim reakcionerima i kumpaniji u D. Pazaritima... o istima se prilikom likvidacije bande dobilo poprilinih podataka o njihovoj suradnji sa ustaama u umi i pomaganju Delka Bogdania..." U Grbeljinu podlistku dalje je rije o tome kako su partijci izvjetavali da "Srbi pomalo preuzimaju vlast" u Lici, da Hrvate iseljavaju s rodnih ognjita meu veinske Srbe na Baniji ("63 familije sa 33 osobe - lanova obitelji"), da je "dosad uhapeno 177 jataka, od toga smo streljali bez sudskog procesa 28 ustakih jataka i tri etnika...", da se u Lici "poveava nacionalna mrnja" i da su Hrvati "rtve mira". Posljednja injenica potkrijepljena je podatcima s podruja tadanje opine Perui: od ukupno 865 poginulih 1941. - 1947. - u 217

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

ratu su poginula 452, a u porau (miru), odnosno od 5. travnja 1945. do 31. prosinca 1947., dakle u devet mjeseci, ak 413. Od svih poginulih - ustae su ubile 49, partizani 748 i svi ostali 68 ljudi (s podruja perusike opine). Poenta je (u partijskim dokumentima iz Like) na - ubojstvu Delka Bogdania i njegove grupe, te na smiljenim pozivima za zloin nad Hrvatima (strijeljanje, zatvaranje, raseljavanje) odnosno na hiperboliziranju nacionalne mrnje ("pasji sinovi", "pasji izrodi" itd.).

"injenice" bez prosudbe Zdenko Radeli u svojoj je knjizi devetnaest puta spomenuo Delka Bogdania, i to u sljedeim kontekstima: 1. Paveli, Lisak i Mokov sredinom 1945. "poveali su aktivnost na povezivanju emigracije s kriarima i na ubacivanju ustakih asnika u Hrvatsku", o emu je u istrazi govorio Ljubo Milo, te da su u Austriju i Italiju tada stizale vijesti o tome da su u zemlji Rafael Boban, Delko Bogdani, Vjekoslav Luburi i Franjo Sudar, koji raspolau s jakim snagama".10 2. Vodstvo HNO-a u zemlji namijenili su "visokim ustakim asnicima koji su ostali u Hrvatskoj, medu njima bi bili Boban, Bogdani i Sudar"." 3. "Ipak, Sali nije znao odgovoriti na pitanje je li istina da Boban djeluje sjeverno od Save, Luburi negdje u Bosni i Hercegovini, a da Bogdani vodi otpor u Lici, i to s vie ljudi od ostalih".12 4. Ante Vrban doznao je da su na Velebitu "pukovnici Delko Bogdani i Bonaventura Baljak Ventura, dopukovnik Kreimir Kuraja te bojnik Mile Orekovi".1" 5. "Zanimljivo je izvjee Pavla Vuetia ili Mika Lohengriina, jednog od vodia u "Akciji 10. travnja". Pisano je u Klagenfurtu, a nosi datum 19. studenoga 1946. Iako je Pavao Vueti radio za Udbu, ipak u navesti ovo izvjee jer da bi bilo uvjerljivo, moralo je sadravati i tone podatke...". Taj Vueti je, kae, javio: "da su Luburi, Boban i Bogdani ivi, unato tvrdnji vlasti da su poginuli. Pretpostavlja se da su skriveni, ali da ne znaju uspostaviti vezu s inozemstvom. Predlae da se veza s njima uspostavi preko franjevaca u Zagrebu, ali da im se predoi neto napismeno - zbog njihova nepovjerenja"14.Z. RADELI. 2002. 83. Vid. HDA - Fond RSUP-a SRH. SDS, 015-7-1: "Zapisnici o sasluanju ubaenih bandita i suenih po Vrhovnom sudu NR Hrvatske: Milo Ljubo..." i dr. 11 Z. RADELI. 2002. 84. 12 Z. RADELI. 2002. 87. 13 Z. RADELI. 2002, 102. 14 Z. RADELI. 2002. 109-110.10

218

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

6. "Nezaobilazan je i elaborat nepoznatog autora s naknadno dopisanim datumom 30. oujka 1947. i imenom grada Trsta", u kojem se od Amerikanaca trai novac i oprema, te navodi: "...pukovnik Rafael Boban na Ivanici, Bilogori i Papuku, pukovnik Stjepan Siaja Gegan na Vranu i Prenju, pukovnik Franjo Sudar oko Donjeg Vakufa i gornjeg toka Vrbasa, bojnik Koi na Krndiji, dopukovnik Gudem (ime je neitko) na Vlaiu, pukovnik Delko Bogdani na Velebitu, Maloj i Velikoj Kapeli, dopukovnik Kreimir Kuraja na Biokovu, zastavnik Zdravko Primorac oko Fojnice i Kraljeve Sutjeske, domobranski natporunik Arapovi na Ivanu i Bitovnji te natporunik Muharem Ruljan na Devetku i u trokutu Srebrenica-epa (trei toponim neitak)". 7. "Prva skupina, u sastavu Ante Vrban, Ljubo Milo i Luka Grgi, koja je prela granicu 6. ili 7. lipnja 1947., imala je zadau da se povee s 1. slavonskim kriarskim zdrugom te da organizira prihvatnice na Bilogori i na Papuku, ali i da nau Luburia, Bobana, Sudara, Bogdania i Stitia. No, umjesto oekivanog prihvata od organiziranih kriara, skupina nije nala nikoga...",16 te su Kavranu javili da e se s kriarima pokuati povezati na Papuku, ali su vie od mjesec dana lutali i Bilogorom, Papukom, Psunjem i Krndijom, naiavi jedino na udbaa. 8. Objavljena je samo fotografija Delka Bogdania.'7 9. "Zagovornici gerilskog ratovanja u vojnom i politikom vodstvu NDH bili su ustaki pukovnici Delko Bogdani, Akih ef. Hadi, Vjekoslav Maks Luburi, Ibrahim Piri Pjani, Frane Primorac, Mate Primorac, Franjo Sudar Osman, Ivan Stier, generali Rafael Boban, Josip Metzger, Slavko Skoliber i ministar Pavle Canki. Mislili su da treba pokrenuti narodni ustanak, a ne napustiti Hrvatsku".18 10. "U rujnu 1944. poele su pripreme za gerilski rat i na Velebitu, gdje se na tome angairao Jole Bujanovi, veliki upan Like i Gacke. Bujanovi je imao veliku potporu Delka Bogdania, efa Ustake obrane za Liku. O potrebi povezivanja ustakih skupina pod jednim zapovjednitvom i odreivanja tonih zadaa u partizanskoj pozadini pie Bujanovi 23. travnja 1945. predsjedniku Vlade NDH Nikoli Mandiu. U istom ga izvjeu obavjetava da se na Maloj Kapeli i Velebitu, u umama oko Brinja, Buima, Dabra, Glibodola, Kosinja, Krasna, Kutereva, Lipica, Letinca, Lukova Sugarja, Pazarita i Svetog Jurja nalaze vee skupine ustaa" (citira tekst M. Medica "Obavjetajna sluba na15

Z. RADELI, Z. RADELI, 17 Z. RADELI, 18 Z. RADELI,16

2002, 2002, 2002, 2002,

111. 118. 191. 193.

219

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

podruju Like... u Zborniku 11, Historijski arhiv u Karlovcu, Karlovac 1981, str. 810-811)". 19 11. "Ipak, neki istaknutiji pripadnici S-skupina odmetnuli su se i poeli stvarati kriarske skupine. Dakako, to vie nije bio organizirani ni sustavni rad. Od zapovjednika takozvanih diverzantnih sektora u Hrvatskoj otpor su organizirali Delko Bogdani i Slavko Hajdinovi, a u Bosni i Hercegovini samo Frane Primorac"." 12. "Ustae su namjeravali padine Velebita pretvoriti u gerilsku bazu. Poznato je da su ve u rujnu 1944. obilazili podruja oko Lukova Sugarja, Doena, Crnog Dabra, Pazarita, Kosinjskog Bakovca i Kosinja, namjeravajui velebitske peine iskoristiti kao baze s hranom i municijom. U tome se osobito angairao sveenik Jole Bujanovi, veliki upan Like i Gacke. U tome je imao potporu i pukovnika Delka Bogdania, efa Ustake obrane za Liku, koji je nakon prodora partizana preuzeo vodstvo kriara (citirao je M. Medica, n. dj. str. 835-836). O potrebi povezivanja ustakih skupina pod jednim zapovjednitvom i odreivanja tonih zadaa u partizanskoj pozadini, Bujanovi je pisao dr. Nikoli Mandiu, predsjedniku Vlade NDH, 23. travnja 1945. (citirao je M. Medica, n. dj., str. 810-811). Jedinicama OS NDH na tom podruju zapovijedali su pukovnici Delko Bogdani, Franjo Sudar, Bonaventura Baljak Ventura i Josip Aleksi Joso" (citirao je A. Vukia, "Velebitski vukovi. Zapisi iz hrvatske kriarske borbe", bez mjesta izdanja, 1984). 21 13. "Pred prodorom Jugoslavenske armije, iz Gospia i drugih likih naselja dio je naroda izbjegao. Iako su se mnogi nedugo zatim vratili iz podvelebitskih sela, meu Hrvatima je i dalje prevladavao strah. Razbijene jedinice OS NDH koje su se izvukle iz Gospia, skrivale su se po umama oko Pazarita i Kosinja, a u itavoj Lici ostalo je nekoliko tisua rasprenih vojnika po veim i manjim skupinama. Procjenjuje se daje u okolici Gospia bilo oko 150 ustaa, 100 kod Jadovna, a ostali iznad Bruana i Rizvanue, te oko Bilaja i Ribnika. Njih 40 zadravalo se u blizini Sinca. Jedna vea skupina smjestila se iznad Prozora i Svie, a jedna nad sela opine Dabar. Unato partizanskom nasilju nad civilima i sluajevima ubijanja, ubrzo se vlastima prijavilo 800 ustaa i legionara. Na irem podruju Otoca u Gackoj dolini predalo se 980 ustaa i domobrana. U kotaru Brinje predalo ih se 90, ali 200 ustaa nije htjelo odustati od borbe. Takvih je u Bakovcu, Kosinju i Kosi pokraj Peruia biloZ. RADELI. 2002, 195. Z. RADELI, 2002. 197. 21 Z. RADELI, 2002, 355.19

20

220

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj. zb. 29, 209-240 (2002)

oko 250. Povie Sv. Roka povie Graaca bilo je 'neto rasprenih ustakih krvnika' koji su nastojali okupiti dezertere iz jugoslavenske vojske. Iznad oblinjeg Lovinca bilo je oko 70 ustaa. Ozna je 2. svibnja 1945. izvjeivala daje 150 ustaa u umama brinjskog kotara podijeljeno u tri skupine: jedna na elu s ustakim zastavnikom Tomaom i ustakim vodnikom Tomincem nalazila se izmeu Tomineve Drage, Glibodola i Mesia pokraj Lipice, druga se nalazila iznad sela Lipica, a trea je skupina bila iznad sela Letinca. Meu njima nalazio se i Jole Bujanovi, koji se ubrzo s jednom skupinom probio preko Kapele do Generalskog Stola i Zagreba. U okolici Krasna nalazio se i pukovnik Delko Bogdani s 30 ljudi... Na podruju Korenice bilo je oko 130 ustaa, koji su se zadravali u okolici sela anak i Serti Poljana. U jednom dokumentu spominje se da se u Velebitu nalazi nekoliko stotina ustaa s pukovnikom Jucom Rukavinom, a da je jedna skupina iz orkove uvale pokraj Saborskog krenula prema Velebitu da bi uhvatila vezu s Rukavinom. U umi iznad Korita pokraj Like Jesenice i Saborskog ostalo je jo 15 ustaa koji, kako je izvjeivala Ozna, nou pljakaju. Glavne kriarske skupine na rijekom podruju nastale su od razbijenih jedinica OS NDH s podruja Senja... Postoje razliite procjene o ukupnom broju gerilaca u Lici neposredno nakon velikih ratnih operacija. U nekim dokumentima iz tog vremena spominje se 3000 ustaa, a u drugima oko 1000 ustaa i 350 etnika. Bilo je ustakih skupina s po 30 ljudi. Procjena pak, iz 1948. govori daje '"odmah nakon rata' na Velebitu 'zaostalo' oko 1200 ustaa" (citira dokumente Javnog tuilatva za okrug Liku, dokumente sa savjetovanja Ozne za Hrvatsku i stavove ili podatke iz tekstova Mie Medica i Ante Vukia-Antike).22 14. "Delko Bogdani je nakon prvobitnog kaosa, demoralizacije, pljakakih ispada i ubojstava meu kriarima, donekle povezao rasprene skupine (citira jedan dokument iz Hrvatskoga dravnog arhiva i tekst M. Medica, o. c , str. 836). Stvorila se iroka mrea suradnika, obavjetajna sluba, a opskrbili su se sa sanitetskom opremom, papirom, pisaim strojevima i ostalim potreptinama. Prikupljali su dobrovoljne priloge za umu. Pojavile su se i 'jedinstvenije politike parole'. Aktivirali su dio naroda, a akcije su postale organiziranije. Takva organizacija osnovana je u Gospiu 1945. odmah nakon ulaska Jugoslavenske armije. Imala je 13 lanova, mlaih ustakih asnika i djevojaka koje su pripadale ustakoj mladei. Njezina zadaa bila je moralno i materijalno pomagati ustae na Velebitu. Uhieni su 1946. Slina organizacija

22

Z. RADELI, 2002. 356-357.

221

J. Grbclja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

osnovana je u Bruanima, Kanii i Podotri. Imala je 42 lana, uglavnom djevojke".*" 15. Nakon isticanja "protukomunistikog raspoloenja" u Lici, te da su "povodom amnestije komunistikih vlasti kriarske voe odrale u Lici posebnu konferenciju", a da se ne zna ni kad, ni gdje, ni tko joj je prisustvovao, Z. Radelji je nastavio: "Uglavnom, konferencija je bila dio priprema kriara pod vodstvom Delka Bogdania za 'momenat' kada mi trebamo rei svoju rije. Zanimljivo je da u pismu, koje je palo u ruke Ozni, Bogdani povoljno ocjenjuje vanjsku politiku situaciju. Stanje u Lici i sjevernoj Dalmaciji navelo je vlasti da poduzmu novu, jo veu akciju" (ienja terena od Otoca i Sinja do Knina, 1. rujna 1945.)" 16. "Skupina Delka Bogdania, ustakog pukovnika iz Likog Lea pokraj Otoca, imala je 4 kriara, a svi su bili ustaki zastavnici. Kao to je spomenuto, slovio je kao kriarski voa u Lici. Bio je povezan s ostalim skupinama, ali zbog svoje sigurnosti nije odravao ire kontakte i nije primao nikoga u svoju u skupinu. Nikud se nisu kretali, a smatrajui se voom svih kriara, sam nije vodio akcije. tovie, tvrdi se u Udbinom dokumentu, do likvidacije ivio je 'bunkeriran'. Prema svemu sudei, bio je smjeten u zemunici u blizini Kosinjskog Bakovca pokraj Peruia. S obzirom na tenju da povee sve kriare, njegova se skupina drala najopasnijom. Bio je u vezi s ustakim bojnikom Jurkoviem, bivim zapovjednikom 10. stajaeg zdruga u Banjoj Luci, koji je s Velebita otiao u Trst. Jurkovi je imao zadau da obie emigrantske logore i emigrante i da skupi to vie ljudi koji bi ili na Velebit, ali i u druge dijelove Like i Bosnu. U 'ustakim krugovima' upozoravao je da su kriari slabo naoruani, da je njihov moral na niskom stupnju jer se osjeaju naputeni i da su u beznadnom stanju. Skupina je likvidirana 30. studenoga 1945. u Kosinjskom Bakovcu pokraj Gospia. Prema nekim tvrdnjama, Bogdani je pri opkoljavanju izvrio samoubojstvo, a njegovo su tijelo prevezli u Gospi na identifikaciju i da ga pokau narodu. Tri je dana tijelo bilo izloeno na ulici. Novine su javile da su uz Bogdania ubijeni "njegovi suradnici Milan Frkovi, Toma, 'Cima' i jo oko 40 bandita, s kojima je rukovodio Bogdani". Pretpostavljam da ova trojica nisu stradali u istoj akciji kad i Bogdani. Vjerojatno je bila rije o operaciji irih razmjera" (citirao je dokument iz Hrvatskoga dravnog arhiva "Banditizam - Gospi"; navedeni tekst M. Medica; tekst Alekse Vojinovia iz Starta od 30. lipnja 1984. "Kako se razvijala naa

23 24

Z. RADELI. 2002. 360. Z. RADELI, 2002, 361.

222

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

sluba sigurnosti"; tekst J Grbelje "Partija i kriari" u Vili Velebita od 19. oujka 1996. i jo nekoliko izvora - tekstova i knjiga).23 17. "Skupina Milana Frkovia, ustakog zastavnika iz Likog Novog pokraj Gospia... djelovala je na srednjem dijelu Velebita, napose oko Bruana, Kamenjara, Likog Novog, Otre, Podotre i Trnovca, a podruje njezina djelovanja odredio je pukovnik Delko Bogdani (citirao je A. Vukia-Antiku: "Velebitski vukovi", str. ).26 18. "Skupina Ivana Nikia... U dokumentima se spominje da Niki nije odobravao taktiku Delka Bogdania, ali ne spominje se o emu je rije. Moe se pretpostaviti da su razliiti pogledi proizlazili iz prethodne tvrdnje o Nikievoj beskompromisnosti te iz injenice da Bogdanieva ua skupina, dakle oni koji su se nalazili u njegovoj neposrednoj blizini i boravili s njim u istom sklonitu, nije izvela nijednu akciju...".27 19. "Skupina Franje Sojata Moke, ustae iz Krivog Puta iznad Senja... Bili su povezani s pukovnikom Delkom Bogdaniem. Nisu sudjelovali u akcijama. Vlast ih je privoljela na predaju u listopadu 1946. ojat, kao i veina ostalih, puten je na slobodu".28 Poenta je na - tvrdnji da je D. Bogdani figurirao kao voa (a nije poduzimao nita!), te daje izvrio - samoubojstvo.

"Opepoznate " kontradikcije Analize svake od "injenica" ili navoda - potvruju: 1. D. Bogdani i ostali koji se s njim spominju (Boban, Luburi, Sudar) nisu, nakon svibnja 1945., uope kontaktirali, nisu se dogovarali, niti su "raspolagali s jakim snagama", a njihovo tretiranje kao "ustakog vrha" u domovini samo je Oznin/Udbin propagandni potez kako bi njihovi oboavatelji, pa i ostali Hrvati, manje alili kad budu likvidirani (jer "zajedno su "tei" na zloinu"). Dokument o Bogdanievim namjerama otkad je zavrio u zemunici ne postoji! 2. Nikad D. Bogdani nije kontaktirao s emigracijom! 3. Bogdani nije vodio otpor u Lici, niti je ikad imao vie od jo trojice u zemunici.

Z. RADELI, 2002. 382. Z. RADELI, 2002, 389. 27 Z. RADELI, 2002, 391. 28 Z. RADELI, 2002, 392.26

25

223

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002) SI. 2. Delko Ilije Bogdani, ustaki pri. dopukovnik, na svadbi Ankice i Vinka Cibi, u Gospiu 13. veljae 1944. Rodio se 1910. u Likom Leu (kod Otoca), poginuo 30. studenoga 1945. pod Velebitom, na zemlji Butinki u vrh sela Bakovac G. Kosinjski.

4. Jedino je istina da je D. Bogdani bio na Velebitu, ali ne s imenovanima. 5. Udba P. V. potvruje da i D. Bogdani "ne zna uspostaviti vezu s inozemstvom" (hrvatskom emigracijom). 6. To je istinito o D. Bogdaniu, ali je i tu izostavljeno d a j e bio "priuvni pukovnik". 7. Nitko od ubaenih emigranata nikad nije naao D. Bogdania, niti bilo kako s njim kontaktirao. 8. Istinito: to je on!

224

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

9. Dokument o tome nikad nije objavljen, niti postoji: Oznino/Udbino tumaenje, prepisivanjem, postalo je "opepoznata injenica", a znanstvenici su duni provjeravati i takve "injenice" (tvrdnje). 10. Pismo Jole Bujanovia Nikoli Mandiu ne potvruje ono to se navodi daje inio D. Bogdani, niti je to moglo potvrditi, jer D. Bogdani 23. travnja 1945. nije bio u zemunici, niti je o "pripremama za gerilski rat i na Velebitu" ostao kakav pisani Bogdaniev trag, ak ni ostalih njegovih suradnika. 11. Niim se ne potkrjepljuje injenica da su D. Bogdani i S. Hajdinovi "organizirali otpor" u Hrvatskoj i poeli "stvarati kriarske skupine", i to kad vie nije bilo "ni organiziranog ni sustavnog rada". 12. Vidi ovdje toku 10: ponovljena neistina moe glasiti kao istina! 13. Je li u Lici bilo "nekoliko tisua rasprenih vojnika po veim ili manjim skupinama", zatim "3000 ustaa", pa "1000 ustaa i 350 etnika", "oko 1200 ustaa" ili, kako se navodi u Udbinu elaboratu, svega "244 pripadnika ustakih i domobranskih ratnih formacija i 63 etnika"? 14. D. Bogdani nije "povezao rasprene skupine", nije stvarao "jedinstvenije politike parole", nije sudjelovao u organiziranju naroda u Gospiu, Bruanima, Kanii i Podotri radi materijalnog i moralnog pomaganja - "bande u umama". 15. D. Bogdani nije prisustvovao nikakvoj "posebnoj konferenciji" u Lici, nije govorio o "momentu" kada bi kriari "trebali rei svoju rije", nije "povoljno ocijenio vanjsku politiku situaciju", koju je tada narodna vlast (partija) nazivala reakcionarnom, i to jednostavno zato to "povodom amnestije" kriara iz rujna 1945. D. Bogdani, prema navodu iz Udbina elaborata o likim odmetnikim grupama, nije kontaktirao ni s kim, niti je koga primao u svoju zemunicu. 16. Priznaje se, eto, daje skupina D. Bogdania "imala 4 kriara", da on "nije odravao ire kontakte i nije nikoga primao u svoju uu skupinu", a ak "nikud se nisu kretali", niti je on sam "vodio akcije". Njegova skupina ipak je tretirana "najopasnijom" (po emu?!) i likvidirana je 30. studenoga 1945., dakle s prvim snijegom. Ostale skupine djelovale su jo pet godina - do 1950. - pa je pitanje tko im je bio voa. I ovdje se, dakako, spominje da je D. Bogdani "izvrio samoubojstvo", te daje s njim ubijeno "jo oko 40 bandita, s kojima je rukovodio" (izgleda daje bilo u modi dodavanje nula !) . 17. Nema dokaza, osim teksta Ante Vukia-Antike, da je Bogdani odredio "podruje djelovanja" skupine Milana Frkovia, koja je likvidirana iste jeseni.

225

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

18. ak ni I. Niki "nije odobravao taktiku Delka Bogdania", jer Delkova skupina "nije izvela nijednu akciju". 19. Ni ustae iz Krivog Puta (iznad Senja), koji su, navodno, bili povezani s Bogdaniem, "nisu sudjelovali u akcijama". Sada, nakon analize onih devetnaest teko optuujuih injenica, uglavnom "labavih", "vodenastih", "kontradiktornih", "smuenih", ali uporno nabrajanih do statusa "opepoznatosti" i "neosporivosti", treba se upitati: je li dunost znanstvenika nabrajati (ba sve) ili podvrgnuti znanstvenim kriterijima upravo sve, pa i dosad "opepoznato", "opeprihvaeno", "odozgo" nametano i prilagoavano politikom trenutku?

Odmetnici-krizari i Crkva Novinar i publicist Aleksa Vojinovi u Startova podlistku "Kako se razvijala naa Sluba sigurnosti"29 dvaput je spomenuo Delka Bogdania. 1. "Rasprene grupice osvanjuju na cjelokupnom podruju Hrvatske, u neto veoj koncentraciji na podruju Karlovca, Like i sjeverne Dalmacije. Po svemu sudei, najopasnija je bila grupacija pod vodstvom Delka Bogdania, koji se skoro s cijelom svojom ustakom satnijom zadrao na terenu Like" (Starr, 30. 6. 1984.). 2. Uhvaeni ustaki pukovnik Erih Lisak izjavio je na sasluanju istraiteljima Ozne: "Zanimalo me raspoloenje puanstva i u kakvom obliku dopiru do njega vijesti o tome. Koliko se sjeam, odgovorio mi je (tj. nadbiskup Stepinac) da su ljudi raspoloeni ve prema svom ranijem politikom uvjerenju. Pitao sam ga nakon toga da li to znade o akcijama Bobana, Luburia i Delka Bogdania. Za njih se naime vani pria da su vrlo aktivni, a da njihove snage djeluju u okolici Zagreba, te bi se vjerojatno o tome u Zagrebu moralo neto konkretno znati. Dodao sam, da bi se prema prianju, Boban nalazio u podruju sjeverno od Save, Luburi negdje u Bosni, odnosno u Hercegovini, a Delko Bogdani u Lici. Ovaj potonji, kako se uje, raspolagao bi s najvie ljudi (tono op.). Na to moje izlaganje ali (nadbiskupov tajnik - op.) mi je odgovorio da se tako moda i pria, ali o akcijama u neposrednoj blizini Zagreba nije mu poznato. Uostalom, vijesti kako se koja uje dosta su kontradiktorne..." (Start, 30. 6. 1984.). Poenta je na -jaini likih kriara i na povezivanju kriara s Crkvom. Podatci ili injenice o Delku Bogdaniu potjeu iz Oznine/Udbine "kuhinje" te u onome bitnome - nisu istinite, nego tendenciozne, ak i lane: Udba je demantirala Oznu, svoju prethodnicu.29

A. VOJINOVI. Start, 19. 5. - 14. 7. 1984.

226

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

SI. 3. Matini list Bogdani Ilije Delka s podatcima o ivotopisu i odlijima koja je primio za primjerenu hrabrost u borbi s partizanima 1943. Hrvatski dravni arhiv, Zagreb

"Matini list" bez peata

Podatci o D. Bogdaniu iz Matinog lista, "ovjerenog", navodno, 28. oujka 1944. u Zagrebu, bez potpisa i peata, glase da je on priuvni ustaki dopukovnik, roen 2. VIII. 1910. u Likom Leu, opina Sinac, kotar Otoac, rimokatolik, hrvatske narodnosti; da je prisegu Poglavniku poloio 1932. u vrijeme Likog ustanka, da je 1931. i do 30. IV. 1932. bio u jugoslavenskoj vojsci (u Konjanikoj koli u Zemunu); daje zavrio etiri razreda puke kole u Leu, etiri razreda gimnazije u Senju i srednju trgovaku kolu u Karlovcu; da ima vojne isprave kole priuvnih konjanikih astnika u Zemunu; da su mu 227

J. Grbelja: Velebitska .sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj. zb. 29, 209-240 (2002)

roditelji Ilija Bogdani i Magdalena roena Prpi; daje 29. X. 1939. vjenan u Otocu s Anelkom roenom Zduni, keri Martina i Marije, s kojom je 20. VII. 1940. dobio ker Magdu; daje odlikovan eljeznim trolistom IV. stupnja s hrastovim granicama (V.M.O.P. 24/43, str. 3886), eljeznim trolistom III. stupnja s hrastovim granicama (V.M.O.P. 27/43, str. 1102), i Velikom srebrnom Poglavnikovom kolajnom za hrabrost (V.M.O.P. br. 27/43, str. 1103). Dalje su navedena unapreenja u inove te je Delko Bogdani od 17. XII. 1933. potporunik, od 19. VIII. 1942. satnik {Slubeni viestnik ustake vojnice br. 8/42, str. 223), od 28. X. 1942. bojnik (Slub. viestnik...12/42, str. 320) i od 13. VI. 1943. dopukovnik (V.U.V. br. 1650/43). U 1941. i 1942. nekoliko je puta bolovao od katara eluca. "Udjelbe slubovanja" bile su mu sljedee: od 1. VIII. 1931. do 30. IV. 1932. "udieljen" je akom eskadronu Konjanike kole u Zemunu kao ak; od 1. V. 1932. do 1. VII. 1933. bio je u graanstvu (civil); od 2. VII. 1933. do 1. IX. 1933. "udieljen" je 3. konjanikom puku u Subotici kao zapovjednik voda; od 2. IX. 1933. do 15. III. 1941. bio je u graanstvu (civil); od 16. III. 1941. do 1. VIII. 1941. "udieljen" je Pomonom ustakom odredu u Otocu kao zapovjednik; od 2. VIII. 1941. do 20. IV. 1942. "udieljen" je II/l pukovniji Crne legije (isparana je rubrika poloaja); od 21. IV. 1942. do 27. VIII. 1942. Doknadnoj bojni, IV. stajai sdrug i 33. ustakoj bojni. Na posebnoj stranici pisaim je strojem dodano da je D. Bogdani odlikovan Vojnikim redom eljeznog trolista IV. stupnja s hrastovim granicama ("Vjestnik O.P." str. 1934/44/ isparano, te se vidi jedino brojka 5). Vojnikim redom eljeznog trolista III. stupnja odlikovanje (isparano, te se vidi V.O.P. 42/44, str. 2444). Opet na posebnoj stranici je Odredba o promaknuu iz Poglavnikova ureda, kojom je 3. kolovoza 1942. Delko Bogdani promaknut u in "priuvnoga ustakog pukovnika u Ustakoj vojnici". Odredba je vrlo oteena i restaurirana. U rubrici "22. Opazka" navedeno je da je D. Bogdani bio zatvaran 1932. ("za ustake afere"), 1937. ("isto tako") i 1940. ("posljednji put", u Senju, "s pokojnim krilnikom Jurom Francetiem"), te da je primljen "u stali astnikog zbora PTS-a" (Vjestnik O.P., str. 430/44). Tome je pridodan list Udjelbe slubovanja u kojem je navedeno daje D. Bogdani od 28. VIII. 1942. do 14. X. 1942. "udieljen" IV. stajaem sdrugu; od 15. X. 1942. do 15. III. 1943."udieljen" je II. lovakoj bojni i 34. ustakoj bojni; od 16. III. 1943. stajaem sdrugu kao zapovjednik.

228

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

Na svim tim listovima "Matinog lista" iz 1944. nigdje nema nikakva potpisa ni peata, a restauriranjem su podosta "krpani",' te bi sve zahtijevalo iscrpniju provjeru u ondanjim slubenim listovima, osobito zato stoje D. Bogdani bio "priuvni astnik" (dopukovnik i pukovnik), te to su slini formulari naeni nakon rata i mogli su biti popunjavani u - poratnom razdoblju. Poenta je na - "priuvnom statusu", te na tvrdnji da je D. Bogdani 1932. sudjelovao u "ustakom ustanku" na Velebitu, a u isto vrijeme bio na vojnom kolovanju u Zemunu 1932., zatim unaprijeen u potporunika (1933.) i bio "udieljen" 3. konjanikom puku u Subotici kao zapovjednik voda (1933.)Takve oprenosti u tim godinama nisu mogle biti ni sluajne, kamoli redovite, i to u kraljevoj vojsci uz onako revnu i odanu Dravnu zatitu, andarmeriju i oficirski kadar, koji su progonili i antireimske pomisli i primisli, nekmoli ustanike-ustae. Autentini zapisi kontraobavjestajca Nakon svega dosad iznesenog tragali smo za milicijskim, Ozninim, Udbinim, javnotuilakim i ostalim asopisima u kojima je o banditskoodmetniko-kriarskom skrivanju ili djelovanju na Velebitu pisano 1945. 1990. godine,31 te evo iz njih glavnih tvrdnja ili misli." "Matini list" Delka Bogdania, pohranjen u HDA-u, Zagreb, restauriran je poput jo mnogih listova, dokumenata i knjiga. " To su asopisi i listovi: Narodna milicija, 13. maj, Prirunik, Vjesnik, Borba, Narodni list, koje i citiraju razliiti autori. Evo naih otkria: Narodni list u Radelievoj knjizi, 2002, 382, bilj. 688, a spomenut je broj od 6. 12. 1945., u kojem je objavljen tekst "Ubijen je zloglasni ustaki 'pukovnik' Delko Bogdani", odnosi se na zagrebaki Narodni list, jer zadarski Narodni list, koji je poznatiji (dugotrajniji), nije 1945.-1948. uope izlazio. U Vjesniku od 6. prosinca 1945. objavljena je informacija "Uhvaen ustaki bandit Delko Bogdani", a u njoj se kae: "Dne 30. studenog jedinice narodne obrane opkolile su na Velebitu jazbinu zloglasnog ustakog pukovnika Delka Bogdania. On je poznat kao najvei krvnik i organizator pokolja u Lici i Bosni. Posljednjih dana 'NDH' bio je za naroite ustake zasluge imenovan za 'generala'. On je predvodio akciju i uestvovao u pokolju u Otocu, rukovodio mnogim ustakim akcijama po Bosni i Lici. Poznato je da je Delko Bogdani od nekih faistikih elemenata smatran kao najpouzdanije lice Pavelia, koje je ostalo u zemlji. Prema tome on je pokuao organizirati banditske grupe u borbi protiv tekovina narodno-oslobodilake borbe. Meutim u akcijama koje su vrile jedinice narodne obrane likvidirani su sa Delkom Bogdaniem i Milan Frkovi, Toma 'Cima', a s njima i jo oko 40 ustakih bandita, s kojima je rukovodio Delko Bogdani". On s tim "banditima" nije rukovodio, nisu ubijeni kad i on, niti je Frkovi ubijen s njim, a ima i drugih izmiljotina i preuveliavanja u toj informaciji. to se tie ostalih listova-asopisa, treba rei da su im najei citati: "neki drug" (izjavio), "neki (ili jedan) dokument", "dojavljeno je", "prialo

229

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

Goran Vukovi je 1967. u povodu 20-godinjice "jedne od najznaajnijih akcija nae Uprave dravne bezbjednosti - da onemogui zavjeru ustakih ratnih zlikovaca", u feljtonu "Obmana"32 te iste godine (1967.), kao partizanski kontraobavjetajac, iscrpno opisao sve to se od 19. srpnja 1947. dogodilo Anti Vrbanu i jo 195-orici emigranata ubaenih u tadanju Jugoslaviju, uglavnom na Papuk, Psunj i Babju goru, te to su ti emigranti uli i mislili o "kriarima" koji su 1945. ostali u zemlji, a meu kojima je bio i Delko Bogdani. Pod meunaslovom "Gdje su 'kriari'?", G. Vukovi je, meu ostalim, naveo da su se kriari, obino nou, "sputali u sela najblia umama", te "od seljaka traili, a najee otimali hranu, odjeu i novac. Otimali su i oruje. Preko svojih jataka doznavali su za pojedine antifaiste. Nije bio rijedak sluaj da takve i ubiju. Bilo je i ozbiljnijih napada. Tako je u Lici, po zlu poznata grupa Jose Sertia doekala kamion s mornarima i na njih otvorila vatru. Iznenaeni mornari veinom su poginuli..." Poenta je na - teroru! Vukovi je dalje naveo: "Organi sigurnosti, jedinice KNOJ-a i milicija ulagali su velike napore da zemlju to prije oslobode toga zla. Meu odmetnicima, a jo vie u tzv. 'bunkerima', bilo je i onih koji su se iz straha odmetnuli. Znajui to, nae su ih vlasti pozvale da se vrate kuama, garantirajui, ukoliko se nisu tee ogrijeili, da im se ne e nita dogoditi. Ostale se takoer pozivalo na predaju s napomenom, da e sudovi ocijeniti njihove prestupe i prema njima postupiti". Poenta je na - zlu od kojeg se trebalo osloboditi, i to mirnim, sudskim putem! G. Vukovi je zatim spomenuo "njemako-ustaki plan da se u sluaju njihovog poraza nastavi s oruanim otporom u okupiranim zemljama"; da su za taj nastavak oruanog otpora "odabrani podesni oficiri, koje se na specijalnim teajevima obuavalo u vrenju diverzija, prikupljanju pijunskih podataka, stvaranju grupica otpora i rada s radiostanicama"; te da su za njihovu opskrbu i izraena "podzemna skladita u koja je spremljen eksploziv, oruje, suha hrana, odjea i drugo...", odnosno daje meu takvima bilo i nekoliko odmetnika "koji su proli takve teajeve" (specijalne diverzantsko-saboterske). Poenta je na - planu, organizaciji, unaprijed smiljenom zlu. Spomenuo je zatim "neke od mnogobrojnih odmetnikih grupa koje su unitene 1945. - 1946. godine":se", "prema saznanju" itd., ili autori citiraju jedan drugoga umnoavajui "opepoznatost", preuveliavajui svoje junatvo i Bogdaniev vojni status ili zloin. Ni u jednome od njih ne spominje se Bogdanievo samoubojstvo, nego ubojstvo ili da je uhvaen i likvidiran. 32 G. VUKOVI. Prirunik, 1, 1967, 93. i dalje.

230

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29. 209-240 (2002)

1) "Tako su odmah nakon zavretka rata drugovi u Lici unitili veu grupu predvoenu poznatim ustakim pukovnikom Delkom Bogdaniem". 2) "Mnogo truda i vjetine uloili su drugovi za unitenje ve spomenute Sertieve grupe, koja se kretala na mnogo irem podruju, prelazei povremeno ak i u Slavoniju..." 3. "Na mei Dalmacije i Bosne operirala je tzv. Dadieva grupa. Grupa se odlikovala lukavstvom krijui se vjeto na podruju punom pilja i rupaga" itd. Nabrojao je i grupe izmeu Save i Drave, iz Zagorja, Podravine, Moslavine, s Papuka, Psunja i Babje gore, koje su takoer haraile i bile "narodno zlo". Poenta je na - veliini, rasprostranjenosti, lukavosti i bezobzirnosti odmetnika! Odmah zatim, zavravajui dio feljtona o "kriarima" (odmetnicima), G. Vukovi je istaknuo: "Pojedini odmetnici, koji su uspjeli da se prebace u Austriju, da bi sebi meu emigrantima podigli cijenu, preuveliavali su kako brojno stanje 'kriara' u zemlji, tako i njihove podvige. Oni snalaljiviji su po potrebi izmiljali i itave grupe. Iz njihova prianja proizlazilo je da su 'kriari' u zemlji jako i dobro organizirana snaga a ne niz nepovezanih skupina deperatera i kriminalaca. Strana tampa primala je te prie za gotovu stvar, objavljujui ih u nekim listovima. Osobito su u tome bili revni emigrantski listovi 'Croatia', 'Danica', 'Plamen' i si." Poenta je na - izmiljanju i preuveliavanju "odmetnikih snaga". Takva "izmiljanja" i "preuveliavanja", prema Vukovievu tekstu, ali i ostalih autora, irili su uhapeni ustaki bojnik Ante Vrban, ustaki pukovnik i ef Redarstva NDH Erih Lisak, general - zapovjednik Pavelieva tjelesnog sdruga Ante Mokov, ustaki satnik Borani i ostali koji su u zemlju ubacivani od veljae i proljea 1946., sve dok Udba nije pohvatala svih 196 ubaenih emigranata, pa tek 12. srpnja 1948. dopustila da to bude objavljeno u javnim medijima.33 Tko je znanstvenije navikao vrjednovati dokumente, dokaze ili sjeanja, uoit e u Vukovievu tekstu nekoliko poratnih "ideologijskih bisera" (potreba): povezati potvrene zloince s onima za koje ne postoji "tvrda" dokumentacija (izjednaiti ih), preuveliati pojedinog zloinca i s njim povezati zloine u cjelini (ne pojedinane), pobijediti "narodno zlo", te omalovaiti ak i "prie" o snazi odmetnika.

Vukovievi citati: Obmana, Prirunik, 1, 1967, 96-97.

231

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

Rat poslije rata Mio Medi je u "Priruniku" 1984. objavio svoj poznati - (vrlo esto citirani) tekst "Partizanska obavjetajna sluba u Lici za vrijeme narodnooslobodilakog rata",34 te u dijelu pod naslovom "Rat poslije rata" naveo kako se Ozna u Lici potkraj rata "suoavala s neprijateljskim planovima, sraunatim na dugotrajno voenje gerilskog rata", daje s tim ciljem u Gospi stigla "posebna diverzantska jedinica pod nazivom 'Jagdkomando', koju je vodio Karlo Rieger. On se u Gospiu predstavio kao ustaki porunik pod imenom Franjo Barii. Riegera je kasnije zamijenio Anton Codeli, alias Ceri. Ozni nisu promakli 'izleti' nekih visokih ustakih funkcionara koji su obilazili dijelove Velebita oko Kosinjskog Bakovca i Crnog Dabra, gdje su kamionima odvlaili oruje i opremu za buduu gerilu. U pripremanju gerilskog rata ustaki upan pop Jole Bujanovi imao je najvei oslonac u ustakom pukovniku Delku Bogdaniu i slinima... Nakon poraza ustaa i osloboenjem Like, u njoj su ostale brojne neprijateljske snage. Sklonile su se u umu, a neki od njih namjeravali su nastaviti gerilski rat. Meu takvima su bili ustaki pukovnik Bogdani i drugi, te etnika grupa brae Mari. Njemaki, ustaki i etniki planovi u pogledu oganizacije trajnije gerile ostali su neostvareni. Bili su svojevrstan 'raun bez krmara'. Nedostajala im je 'sitnica' - podrka stanovnitva i ciljevi koji bi tu podrku osigurali... U danima osloboenja Like rasprila se i Codelijeva grupa, a on je zatim uhvaen kod Senja. Codeli i njegovi ljudi dali su Ozni dragocjene podatke o njihovim tajnim bazama, punktovima, agentima i planovima... Poslije ljeta 1945. na Velebitu i u drugim likim umama ostalo je nekoliko stotina ustako-etnikih odmetnika, svrstanih u vie grupa. Za organe Ozne, Knoja i milicije rat na podruju Like potrajao je jo nekoliko godina poslije stvarnog i slubenog zavretka Drugoga svjetskog rata... Poenta je na - suoavanju "s neprijateljskim planovima", na isticanju D. Bogdania meu voama gerile i na "receptu" to ga je opisao G. Vukovi ak sedamnaest godina prije M. Medica, a koji smo ve analizirali.

Diverzantske jedinice Nikola Brezovi Prebeg, nosilac "Partizanske spomenice 1941.", rezervni potpukovnik JNA i lan KPJ od 15. sijenja 1941., objavio je uoi svoje smrti u "Priruniku" 1/1986. tekst pod naslovom "Ozna u borbi protiv pokuaja. MEDI. Prirunik. 3, 1984. 257-266.

232

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

Nijemaca i ustaa da organiziraju diverzantske jedinice za teroristiku djelatnost nakon njihova povlaenja iz Jugoslavije", zapravo tekst "o pripremama 'Jagdkomanda' Karlovac i Karlovake 'pozadinske S-grupe' 'Ustake obrane' za nastavljanje borbe nakon povlaenja Nijemaca i ustaa i podzemna skladita oruja, opreme i hrane na podruju umberakog i Samoborskog gorja izmeu Karlovca i Duge Rese".35 U tom je tekstu. N. Brezovi Prebeg naveo: "Pod nazivom 'Ustaka obrana' ustae osnivaju organizaciju slinu Skorzenyjevoj. Bilo je to u skladu i s jednom naredbom RSHA iz kasnog ljeta 1944. godine, prema kojoj su njemake sigurnosne ustanove prilikom povlaenja trebale za sobom ostaviti domorodake grupe otpora koje bi stupile u akciju, kada Nijemci ponu novu ofenzivu protiv osloboenog jugoistoka. Ove jedinice do jaine bojni, sastavljene od ustaa, trebale su imati njemake organe za vezu i obuku. Neke su Jagdkommande i bile sastavljene od mjeovitog ljudstva. Radi provoenja diverzantskih zadataka 'Ustaka obrana' je podijelila teritorij NDH na devet podruja nazvanih 'S-sektorima'. Na svakom 'S-sektoru', kako je izjavio Ljubo Milo na sasluanju u Ozni, predvieno je formiranje jedne 'pozadinske grupe' 'Ustake obrane'. Predvieno je da bi centar svih pozadinskih grupa bio u brdima kod Kotor Varoa u blizini Banjaluke. Za organiziranje 'pozadinskih grupa' i u sluaju potrebe za zapovjednika pozadinske borbe bio je odreen Maks Luburi. On bi se sa Stoerom nalazio kod Kotor Varoa u Centru. Za svaku 'pozadinsku grupu' predviena je radiostanica za vezu sa Centrom u zemlji. Jedan Centar formirao bi se u Njemakoj kao glavni naredbodavac za rad i djelatnost Centra u zemlji. Centrom u Njemakoj rukovodio bi SS-porunik Bauman. On bi bio u vezi sa svakom 'pozadinskom grupom' i Centrom u zemlji..." Poenta je na - diverzijama nakon rata, i to po naredbi nacista, odnosno njihovih specijalaca za diverzije i sabotae! Nakon toga N. Brezovi Prebeg opisao je formiranje i djelovanje "Jagdkomanda" Karlovac (uniforme, zemunice, kretanje, sastav - meu njima bio je i "jedan ustaa, Srbin, iz kotara Slunj, koji se, kako u svom neobjavljenom rukopisu o ovom dogaaju pie Petar Zinai, tamo krio. Tada je kao ustaa za uinjena krivina djela suen na dvije godine zatvora..."), te kako je na podruju Draganica, Samobora, Duge Rese, Kraia, Gornje Kupine i Jastrebarskog" prekinut pokuaj da se nastavi teror i ubojstva".

N. BREZOVI PREBEG, Prirunik, 1, 1986. 88-96. U tekstu se sluio dokumentima Arhiva RSUP-a SR Hrvatske, Sjeanja "nekih uesnika u dogaajima" i vlastita sjeanja.

35

233

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

Poenta je na - portvovnosti Ozne! O povezanosti takvih "njemako-ustakih diverzanata i sabotera" odnosno "nekih" terorista, s ljudima iz zemunica i sklonita na Velebitu (u Lici) nema ni rijei. Partizanski obavjetajci uro . Rebi je u asopisu 13. maj (Beograd, 1974), uz 30. godinjicu stvaranja Slube sigurnosti, objavio tekst "Stvaranje i razvoj partizanske obavetajne slube i (Karlovako-kordunska, lika i umberako-pokupska regija)",36 u kojemu je obradio partizanske obavjetajne i vojno-pozadinske ustanove na podruju Korduna, Like, umberka i Pokuplja, zatim punktove neprijateljskih obavjetajnih slubi usmjerenih protiv NOP-a Korduna, Like i umberka, te diverzantsko-teroristiku djelatnost obavjetajnih slubi neprijatelja. Naveo je, meu ostalim, ono to i Nikola Brezovi Prebeg: "Postojala je prisna veza izmeu Jagdverbanda u Zagrebu i taba tzv. 'ustake obrane' - sline organizacije koju su formirale ustae pod komandom ratnog zloinca Maksa Luburia. Obrazovane su i zajednike diverzantske grupe. Ustaka obrana imala je na teritoriju svoje drave devet sektora za provoenje diverzantskih akcija protiv NOP-a...", s tim stoje "sektor za Liku" bio "pod rukovodstvom zloinca Delka Bogdania (likvidiran poslije rata kao voa kriara)". Poenta je na - voi D. Bogdaniu, zloincu, iako ga nitko nikad nije slubeno proglasio zloincem. uro . Rebi zatim je opisao gospiki "Jagdkomando", diverzantskosabotersku jedinicu koju je formirao Karl Rieger (N. Brezovi Prebeg spominje "Riegera" i "Riedera"), istiui da je Rieger stigao u Gospi "sa 20 kamiona materijala, meu kojim je bilo lakog automatskog naoruanja, municije svih vrsta, eksploziva, sanitetskog materijala, cigareta, hrane, odjee, anglo amerikog i ruskog podrijetla, konzervi i dr.", to je rasporeeno po "zamiljenim punktovima i tajnim skladitima". Slijedi njegova konstatacija: "Gospika Jagdkomando oslanjala se na ustake jedinice poznatih zloinaca D. Bogdania i J. Rukavine, koji su imali nalog da Riegleru prue svaku pomo koju on bude zahtijevao. Oni su to i inili, omoguujui mu ak da sasluava zarobljene partizane..." Poenta je na - Bogdanievu zloinu! A dokaz? Opisano je zatim kako je "Jagdkomando" Gospi "poinila velike zloine po Lici, naroito u kasnijem periodu (1944./1945.) kada je na, mjesto Rieglera,%

. D. REBI. 13. maj, 2. 3. 4, 1974, 12-24, 84-89. i 29-43.

234

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

koji se kompromitirao suvie otvorenom suradnjom sa etnicima, doao porunik Antun Codeli, folksdojer rodom iz Ljubljane", koji je "uhvaen kod Senja", te su on i njegovi suradnici "dali POC-u za Liku dragocjene podatke o tajnim bazama, punktovima, agentima i planovima". Poenta je na - Rieglerovoj "otvorenoj suradnji sa etnicima", a ne na "oslanjanju na ustake jedinice" i Delka Bogdania. Opisano je zatim kako su kordunski partizanski obavjetajci otkrili pet tajnih skladita "Jagdkomanda" iz Karlovca, u kojima je "bio smjeten eksploziv, municija, oruje, hrana, koju su sainjavali dvopek, konzerve, okolada, cigarete, plastit, rune bombe, protiv-tenkovske i nagazne mine...", a sve je bilo pod komandom gestapovca Koppela, odnosno Konrada Klossera" (pseudonim). Rebiev tekst zavrava kratkim opisom biografija 27 lanova Ozne/Udbe koji su "bili nepobijedeni", odnosno poginuli u borbi protiv diverzantsko-saboterske "Jagdkomando". Poenta je na - porazu "izobilja" i pobjedi "narodnih boraca". Ponovljena je, dakle ista "ideologijska formula" poratnih razraunavanja na Velebitu u Lici) i susjednim podrujima, formula velikog zla" ustakih zloina), portvovnosti (junatva Ozne i pobjede "nad aicom izdajnika" ili "okupatorovih slugana", najee bez navoda dokumenata, s napomenama daje rije o sjeanjima nekih uesnika u akciji", "nekih ljudi", "nekih lanova rodbine" te odmetnika, izjavama iz "nekih pisama", "nekih zarobljenih dokumenata" itd. Moe li se tako pisati povijest o jednome krvavom i neljudskom vremenu? Komunisti i legenda Treba li, osim toga, uzeti u obzir dokumente Komunistike partije i Skoja Like iz 1945. i nailazeih godina, koji su "svjei", aktualni, neposredni, iskreni. Evo to je, primjerice, da ponovimo, partijska organizacija kotara Perui izvijestila 1. prosinca 1450. o likvidiranju 32 ustae: "Ovo pitanje postavilo se pred itavu partijsku organizaciju kao najvanije, a s nae strane svakodnevno se osvjeava i pronalaze se naini za likvidaciju bande... Od gore navedene cifre u opini Kosinj su u zadnja tri dana likvidirana 23 bandita, od kojih se sedam predalo, a meu kojima je i bivi zapovjednik ustake satnije u Kosinju Joso Petranovi Cima. U Kosinjskom Bakovcu ubijen je poznati ustaki organizator Delko Bogdani, a u toku dananjeg dana predao se jedan iz Donjeg Kosinja. Raspoloenje masa u povodu pogibli Delka i ostalih veinom je dobro, doim se kod familija

235

J. Grbelja: Velebitska sudbinu priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

poginulih i njihove rodbine zapazilo negodovanje: nisu uestvovali u manifestacijama oko proglaenja Jugoslavije..."' Kotarski komitet KPH Gospia izvijestio je 14. prosinca 1945. liko partijsko rukovodstvo, meu ostalim, i o onome to je ve navedeno: "Poslije smrti Delka Bogdania kroz ova sela (Trnovac, Kania, abica, Liko Novo...) provukla se propaganda da to nije Delko Bogdani, da se on ne hvata tako lako, da je to samo straenje naroda..."38 Poenta je na - ubojstvu D. Bogdania (ne samoubojstvu) i na "straenju naroda". Upravo tim inom (nejasnoom) u narodu je poelo stvaranje legende o D. Bogdaniu i jo trojici neidentificiranih iz njegove zemunice, a ta legenda (radoznalost), zahvaljujui znanstvenoj nedoreenosti nadograivana je do danas.

Zasjeda u Tulovim gredama U svibnju 1969. jedan od jedanaestorice iz akcija 1948.-1949. na Velebitu, kad su u Maloj Paklenici imali sjedite i odatle odlazili u zasjede na podruje Selina, kako bi iznenadili odmetniku skupinu koja se sastojala od stanovnika Obrovca i okolice do onih iz Lukova Sugarja i Like, ispriao je-' "U poetku su mirno krstarili, njih 130 - 140. Onda su 1945. ubili Tomu Jurlina iz Selina, odbornika Kotarskog NOO-a Zadar. Odmah je na zadatak, u potjeru, upueno odjeljenje KNOJ-evaca, ali su ih odmetnici doekali kod Prezida, na granici Like i Dalmacije, te pobili. Poslije toga odmetnici su napadali dalmatinska i lika sela, otimajui stoku. To nije potrajalo dugo, jer ih se dio predao, dio razbjeao u manje skupine. Jednu od tih skupina inili su braa Dadii, zatim Jakov Jurlina i jo jedan odmetnik. Skrivali su se na raznim terenima, a onda su se smjestili u Tulove grede, do vrha Alana, gdje su imali peinu kroz koju je tekla voda. Tu su zimovali, a ljeti su krstarili po likim selima i krali stoku (npr. u Poitelju). Njihovi bivi prijatelji i ratne kolege bili su im jataci. Upravo je ta skupina bila strah i trepet za stanovnike Selina, koji su preteno ivjeli od stoarenja na Velebitu, krumpirita, sijena i sjee drva. Zbog toga smo vie puta ili sa stanovnicima da ih titimo dok napasaju stoku ili kose sijeno. Jednog dana doznali smo da odmetnici lutaju po37 38

J. GRBELJA, Veernji list, 19. oujka 1996. J. GRBELJA, Veernji list, 20. oujka 1996.

236

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

zaseocima Rujno, Javornik, Vaganac, Tomi, Erceg, Bari Draga, Jatari, Libinje, Duice i drugima. ekali smo ih podno Alana, u nonim zasjedama, jedui samo kruh i krumpir, te pijui konjak i rum. Jedne veeri u poetku travnja 1949. odmetnici su doli na sastanak kod jatakinje, na brdo uza cestu preko Alana. Likvidirani su u trenutku kad su od jatakinje primali cigarete, kruh i istu odjeu. Ostavili smo ih u planini i o njihovoj smrti obavijestili mjesne odbore u Selinama, Jesenicama i Starigradu, te stanicu milicije u Obrovcu. U Selinama i Starigradu nisu nam vjerovali, pa je iz Obrovca krenuo kamion da odveze tijela odmetnika. Dovezli su ih do crkve i Dadieve kue u Selinama, gdje su bili tri dana, da se svijet uvjeri u njihovu smrt...." Jednako tako je, reeno je, u Gospi dovezeno tijelo Delka Bogdania, jer "narod nije vjerovao daje mrtav". Sugovornik koji je to otkrio, rekao je i da su skupine milicionara i udbaa bile na Alanu, u Libinjama, na Rujnu, u Paklenici, Bari Dragi i u Jovia Selu; da je u poetku s njima suraivala eta KNOJ-evaca rasporeenih u Bari Dragi; te da su im posade stanica milicije u Obrovcu i Starigradu bile pojaanje. Poenta je na nevjerici u likvidacije!

Kako se stvaraju legende? Zato se to dogaalo? Mogu li na to odgovoriti jedino policajci i povjesniari, ili im treba dodatno tumaenje; sociologa, osobito folklorista, onih koji znaju kako nastaju i ire se legende i mitovi? "Borei se uporno i portvovno, izlaui se razliitim opasnostima, polaui svoje ivote na oltar slobode, mira i sree naih naroda - organi Udbe zajedno sa jedinicama KNOJ-a i organima Narodne milicije - postigli su velike uspjehe, pokazali su visoku svijest i okretnost i ispoljili neizmjerno mnogo pronicljivosti i junatva. Ostaci aktiviziranog neprijatelja nisu mogli dugo postojati i djelovati, jer ih je brzo i na vrijeme stigla zazluena narodna osuda..." - rekao je dravni podsekretar Uro Slijepevi 1954., u povodu 10. godinjice osnivanja Slube dravne bezbjednosti (Udbe), dodajui da "neprijatelji nae slobode i ljepe sutranjice", iako "osakaeni, razbijeni i demoralizirani", nisu uniteni i nestali zavretkom Drugoga svjetskog rata.39

U. SLIJEPEVI, Prirunik, 1954, 3-6.

237

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

Mnogi od tih neprijatelja zasluili su doista kaznu ili osudu, ali mnogi su se u krvavim i neljudskim uvjetima jednostavno - skrivali, ne inei nikom nita, nikakav teror ili gerilsku akciju, a dogodilo se u porau da im se hiperboliziranjem biografija ili zloina, prianjem izmiljotina, hvalospjevima ili umiljajima i jo kojeim to se razilazilo od istine i pravde, dodijele elementi legende, veliine koja nije zemaljska, ljudska. I eto neodgonetnutosti, razliitih tumaenja, irenja prieljkivanoga, a ne istinitoga, eto zato narod nije vjerovao u neke smrti, pa ni u onu Delka Bogdania. Je li se on ubio ili je ubijen i je li uope on onaj koji je mrtav u jesen 1945. pokazan Gospianima. Gdje su znanstveni dokazi?

SI. 1. Svadba Ankice Zduni-Cibi i Vinka Cibia (snimila braa Ante i uro Verson u Gospiu 13. veljae 1944). Od lijeva sjede: Ankica Zduni-Cibi, Vinko Cibi, Delko Bogdani (kum), Anelka Zduni Bogdani (kuma), pop Josip "Jole" Bujanovic, Mica Jurasovi i Slavko Majer. Stoje od lijeva: dr. Milivoj Bai, Katica Grospi Orekovi, Stipe Stopi, Ankica imi, Lenka Zduni, Martin Milinkovi, Anka Adamovi, Josip Stilinovi, Petar Stani, Jandre Stilinovi, Hinko Orekovi, Mihovil Mio imi, Zorka Ciganovi i Huso Ahmetovi "Bosanac".

238

J. Grbelja: Velebitska sudbina priuvnog pukovnika NDH... Literatura

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

Nikola BREZOVI-PREBEG, OZN-a u borbi protiv pokuaja Nijemaca i ustaa da organiziraju diverzantske jedinice za teroristiku djelatnost nakon njihovog povlaenja iz Jugoslavije, Prirunik za struno obrazovanje slubenika unutranjih poslova, 1, 1986. Dokumenti Dravne bezbjednosti Gospi. O banditizmu i jatakovanju, 24. sijenja 1962., pohranjeni u Hrvatskome dravnom arhivu u Zagrebu Elaborat o djelovanju banditizma - Bunkerai i jataci - Kotar Zadar, Zadar, 10. veljae 1962. Fotosluba Hrvatskoga dravnoga arhiva u Zagrebu, SDS, br. 04349. Josip GRBELJA, Unitavanje Hrvata u Lici 1945.-1946.: Partija i kriari, podlistak, Vila Velebita, br. 48-49, od 25. rujna 1996. do br. 55 od 26. oujka 1997. Josip GRBELJA, Likvidacije odmetnikih grupa u Lici 1945.-1952. godine, podlistak, Vila Velebita, br. 56, od 25. travnja 1997. do br. 59-60 od 18. srpnja 1997., s reagiranjima na podlistak u Vili Velebita br. 61 od 24. rujna 1997. i br. 63 do 26. studenoga 1997. Josip GRBELJA, O stradanju i raseljavanju Hrvata u Lici 1945.-1946., podlistak Partija i kriari, Veernji list od 11. oujka 1996. do 23. oujka 1996. Izvorni intervjui (razgovori) sa sudionicima akcija Ozne i odmetnicima "Matini list" Delka Bogdania od 28. oujka 1944., pohranjen u Hrvatskome dravnom arhivu u Zagrebu Mio MEDI, Partizanska obavjetajna sluba u Lici za vrijeme narodnooslobodilakog rata, Prirunik..., 22, Zagreb, 1984, 3, svibanj-lipanj Jaa PERIC, Poslednji kriari, 13 maj, 19, Beograd, 1966, 1, januar Policijski asopisi Narodna milicija i 13. maj, Beograd, i Prirunik..., Zagreb, od prvog do posljednjeg broja Zdenko RADELI, Kriari - Gerila u Hrvatskoj 1945.-1950., Hrvatski institut za povijest - Biblioteka hrvatska povjesnica, Dom i svijet, Zagreb, 2002. uro D. REBIC, Stvaranje i razvoj partizanske obavetajne slube (Karlovakokordunska, lika i umberako-pokupska regija), 13. maj, 27, Beograd, br. 2, 3, 4, 1974. Uro SLIJEPEVIC, Deset godina u predanoj slubi naroda, Prirunik..., 2, Zagreb, 1954, mart-april Tko je tko u NDH - Hrvatska 1941.-1945., Minerva, Zagreb, 1997. Vjesnik, Zagreb, 6. prosinca 1945. Aleksa VOJINOVIC, Kako se razvijala naa Sluba sigurnosti, Start, Zagreb, od 19. svibnja do 14. srpnja 1984. Goran VUKOVI, Obmana, Prirunik..., 15, Zagreb, 1967, 1, 1, januar-februar, i u jo tri broja uro ZATEZALO, Narodna vlast na Kordunu, Baniji i Lici 1941-1945, Karlovac, 1978.

239

J. Grbelja: Velebitska sudbinu priuvnog pukovnika NDH...

Senj, zb. 29, 209-240 (2002)

DAS SCHICKSAL VON DEM USTAA-RESERVEOBERSTEN DES UNABHNGIGEN STAATES KROATIENS DELKO BOGDANI (DIE ERDHTTE DER UNIDENTIFIZIERTEN) Zusammenfassung In diesem Beitrag beschreibt der Autor, aufgrund mehrjhriger Forschungen, das Leben und die Militrttigkeit des Ustaa-Reserveoberstens Delko Bogdani. Er konstatiert, dass wegen der ideologischen Griinde die geschichtliche Wahrheit im Fall von Delko Bogdani verdreht wurde. Der Autor bringt die Zeugnisse liber die Befrderung Delko's Bogani bis zum Rang des Reserveoberstens. Danach schildert er seinen Riickzug mit den Kampfgenossen nach der weglosen Gegend des Velebit-Gebirges. Dort hielten sich mehr als dreiig Gruppen der verfolgten kroatischen Soldaten auf - Ustae und Landwehrmnner die nicht wollten in den Endoperationen der Partisanen teilnehmen. Sie versteckten sich und kampften um ihr Dasein gegen die geiibten Patrouillen und Hinterhalten der jugoslavischen Armee und der Spezialpolizei des kommunistischen Systems. Zur Zeit vom 1945 bis zum 1953 wurden alle diese Gruppen vernichtet. Unter anderen wurde um den 30. November 1945 in einer Erdhiitte Delko Bogdani mit drei seinen Kampfgenossen umgebracht. Der Verfasser betont, dass diese Arbeit der erste Versuch ist um darzustellen wie die Legenden entstehen und die Geschichte falsifiziert wild, sowie Daten ber Delko Bogdani und Soldaten des Unabhngigen Staates Kroatiens und Zivilisten die in den weglosen Gegenden Velebits oder bei ihren Hehlern (Freunde oder Familie) Zufluchtsort gesucht und Tod gefunden haben.

THE VELEBIT FATE OF THE RESERVE NDH COLONEL DELKO BOGDANI THE UNDERGROUND SHELTER OF THE UNIDENTIFIED PERSONS Summary This work refers to some documents about the fate of the Indipendent State of Croatia (NDH) colonel Delko Bogdani and the so called guerilla fighters, then the Croatian Home Guardsmen and Ustashas, which after the Second WW were hid in Velebit from the new partisan authorities. They were divided in several groups of which the last one was caught in 1948. Some of them remained hidden in Velebit forests even after, while some succeded to escape abroad. While describing the official reports about those groups, the author here displays his own reflections on it and at the end, after having represented every individual group, their number and organization, comes to a following conclusion: 1. Many of those guerilla fighters meritted the punishment, but a great majority did not execute any terror or harm to anybody while hid in the mountain. 2. By telling the untrue stories, either panegirics or blames, the fates of those people were diversely interpretted. 3. It remains open the question if Delko Bogdani was really killed and whether it was he, Delko Bogdani, the man whom partisans in autumn 1945 exposed dead to the view of the inhabitants of Gospi.

240