morph4U Stranica 1

JAVNE FINANCIJEPojam i važnost javnih financija

Javne financije su vezane za potrebe, a namirivanje potreba je smisao društvene reprodukcije, tj. svekolike djelatnosti ljudi. Potrebe možemo razlikovati kao:

- osobne (prehrana, piće, kultura);- biološke;- investicijske;- javne.

1. Mehanizmi namirivanja javnih potreba čine dvije komponente:a. Sustav odgovarajućih javnih tijela; te javne institucije funkcioniraju po

odredbama pravne javne regulative;b. Materijalna sredstva.

Zadatak javnih institucija je da svojim angažmanom pribavljaju materijalna dobra radi podmirenja javnih potreba.

JAVNE POTREBE:Troškovi funkcioniranja državne, tj. javne administracije;Troškovi funkcioniranja predstavničkih tijela (sabor, vlada);Narodna obrana;Izdaci za unutarnju sigurnost i javni red;Izdaci za održavanje odnosa sa inozemstvom;Izdaci za javne službe (obrazovanje, zdravstvena zaštite, kultura, znanost, školstvo, sustav socijalne skrbi);Vraćanje javnog duga vraća se anuitet (glavnica + kta);Intervencije u gospodarstvu npr. u poljoprivredi.

JAVNE FINANCIJEPojam i definicija

Javne financije trebaju osigurati resurse za javne izdatke.Subvencija ciljana, namjenskaDotacija nije ciljanaZa pojavu javnih financija, morali bi biti stvoreni određeni uvjeti, tj. kao javna djelatnost, javne financije vezane su za pojavu novca, odnosno rezultat su robno-novčanih odnosa.Riječ financije => latinskog porijekla, finance (eng.)Pod pojmom javnih financija podrazumijevamo širok spektar financijskih aktivnosti, tj. javne transakcije podrazumijevaju transakcije između:

- fizičkih osoba;- novčanih zavoda (banaka;- na burzama;- osiguravajućih društava;- unutar privatnih poduzeća;- u javnom sektoru, između tijela javne vlasti.

Javne financije mogu se definirati u širem u u užem smislu.

morph4U Stranica 2

U širem smislu (DEFINICIJA):Javne financije su znanstvena disciplina koaja istražuje i tumači djelotvornost ljudi

u dijelu sveukupnih ekonomskih reprodukcijskih ciklusa u kojima se odlukama javnih/državnih tijela koncentrira novčani dohodak u javnim institucijama, troši za kupovinu dobara i usluga i druge potrebe, radi obavljanja javnih funkcija.

U užem smislu (DEFINICIJA);Javne financije su znanstvena disciplina koja istražuje i tumači zakonitosti u vezi s

prikupljanjem, raspoređivanjem (koncentriranjem) i trošenjem javnih prihoda.

Preko poreznih tijela se prikuplja novčani dohodak od poreznih obveznika, koji se koncentrira u fondovima i taj novac se usmjerava i troši u reprodukciji.

Postoji veza, tj. isprepletenost javnih financija sa ostalim znanstvenim disciplinama.

Metodologija javnih financija

Javne financije koriste metodologiju ekonomske znanosti, tj. koriste matematičko-kvantitativnim i statističkim metodama. One metode koje su specifične za javne financije su:

1. metode pasivne analize;2. metode normativne analize.

Ad. 1 – odnosi se na eksperimentalne metode; upotreba intervjua, pokusa i ekonometrijske analize. Ekonomska analiza upotreba statistike u analizi fenomena i pojava u ekonomiji radi konstrukcije modela (mikro, makro modeli) kojima se kvantitativno žele opisati te pojave.

Ad. 2 – to su metode tipične u javnim financijama. Država brine o različitim javnim potrebama koje se smještaju u određeni okvir koji se naziva ekonomska blagostanja; korištenjem aparature ekonomskih blagostanja omogućuje se formiranje općeg društvenog okvira gdje će se naći alternativa rješenja za podmirenje različitih javnih potreba.Okvir govori o društvenoj poželjnosti alternativnih rješenja za različite javne preferencije.

- U okviru ekonomskog blagostanja postoje različiti programi koji nude rješenja. Okvir je normativan, tj. sve pokušava normirati na određeni način, tj. dati svojevrsna pravila ponašanja.

PREDMET JAVNIH FINANCIJA

Utvrditi predmet javnih financija => utvrditi troškove i pojave koje su predmet istraživanja u javnim financijama. Predmet istraživanja ima određena obilježja:

- povijesnost, dijalektika, javne financije su ekonomska znanost (kako ograničene resurse što bolje iskoristiti). Socijalno-klasna obilježja.

MEHANIZAM (INSTRUMENTI) PRERASPODJELE ND POREZNI SUSTAV

Prednost utvrđivanja predmeta javnih financija: zakonitosti traže u fazama društvene reprodukcije, prikupljanjem, koncentracijom i trošenjem javnih prihoda.Novac kojim upravljaju, javne financije nalaze u razdiobi društvenog proizvoda.

morph4U Stranica 3

Transformacija (riječ je o reprodukcijskom ciklusu).

= ∆ND

Trošenje ima utjecaj na prirast nacionalnog dohotka (ND) kroz 2 fenomena:- multiplikator investiranja;- multiplikator javnih izdataka (npr. trošenje poput opremanja vojske reflektira se preko

tog multiplikatora).

Multiplikacija znači da postoji odnos, npr: 1 : 1,20, a ne 1 : 1; npr. iz proračuna trošimo 100 novčanih jedinica, ali prirast ND (∆ND) nije 100, već je 120 novčanih jedinica.

Prikupljanje javnihprihoda , tj. dijelanacionalnog dohotka

Odluka o koncentraciji

Trošenje

MI

MJ. Izdatka

morph4U Stranica 4

Sve teorije koje javne financije koriste svrstavaju se u dvije grupe teorija:- građanska;- marksistička.

I one su prisutne tijekom 19. i 20. stoljeća.

OBJEKTI ISTRAŽIVANJA JAVNIH FINANCIJA

Kretanje ND i preraspodjela;Strukturno prilagođavanje nacionalne ekonomije;Rješavanje problema nezaposlenosti;Formiranje akumulacija kapitala;Stvaranje i poboljšavanje uvjeta poduzetništva;Deficitno financirnaje javnih potreba (zaduživanje);Upravljanje i ekonomija državne imovine.

2. JAVNI SEKTOR (DRŽAVA)

- MJEŠOVITOST I MEĐUZAVISNOST SEKTORA AKTIVNOSTI;- ZADACI JAVNOG SEKTORA;- IZVORI MATERIJALNE OSOVE ZA FUNKCIONIRANJE JAVNOG SEKTORA;- MJERENJE VELIČINE (MOĆI) JAVNOG SEKTORA.

MJEŠOVITOST I MEĐUZAVISNOST SEKTORA AKTIVNOSTI

Suvremena društva su: mješovita glede odnosa, što znaći da ne postoje čisti sustavi aktivnosti.Društva s tržišnim načelima djelovanja odvijaju se u tri sektora:

Sektor slobodnog poduzetništva;Sektor domaćinstava privatni sektor;Javni sektor kojim upravlja država.

Nijedan od sektora ne funkcionira sam za sebe, oni su međuovisni.

Javni sektor – podrazumijeva sveukupnost državne politike posredstvom proračuna.Javni sektor provođenje sveukupne državne ekonomske politike posredstvom instrumenata javnog financiranja.

ZADACI JAVNOG SEKTORA

3 temeljne zadaće javnog sektora:- osigurati racionalno korištenje resursa;- Osigurati pravednost u razdiobi dohotka (pravednost ovisi o društveno-političkom sustavu – određen ustavom);- Osigurati odgovarajući ekonomski rast i stabilnost („održiv razvoj“).

Javni sektor mora:Osiguravati ponudu javnih dobara i usluga, odnosno da ih kreira, tj. proizvodi;

morph4U Stranica 5

Osigurati odgovarajuće prilagođavanje razdiobe dohotka i bogatstva (neravnomjerna raspodjela uzrokuje usporavanje rasta te neravnotežu u ekonomskim odnosima – to je na globalnoj razini);

Makroekonomske zadaće javnog sektora:Donositi mjere o prevladavanju nezaposlenosti;Borba protiv inflacije;Poticanje ekonomskog rasta.

Teorija javnog izbora polazi od toga da država mora poduzeti takve mjere da osigurava etički prihvatljivu razdiobu dohotka i bogatstva. Do početka 90-tih godina, analize su pokazale da je pod politikom ekonomskog neliberalizma došlo do narušavanja razlika u razdiobi dohotka, npr. u Velikoj Britaniji samo 20% društva prisvaja 40% dohotka.

Galbright je analizirao razlike urazdiobi polazeći od posljedica:Nejednakosti potreba i Nejednakosti u razdiobi dohotka.

Te su dvije posljedice uzrokovane nejednakom raspodjelom političke i druge moći. Temeljni uzrok raspodjele te moći je vlasništvo nad imovinom/kapitalom u tržišnim ekonomijama.

IZVORI MATERIJALNE OSNOVE ZA FUNKCIONIRANJE JAVNOG SEKTORA

Ponuda javnih dobara i usluga isto je jedan oblik proizvodnje iza koje stoji određena cijena koštanja. Za tu proizvodnju treba osigurati materijalne resurse. Cijena koštanja, funkcioniranja javnog sektora, tj. ponude javnih dobara i usluga su POREZI.

Materijalne izvore država crpi iz društvene proizvodnje, tj. ukupne društvene proizvodnje (BDP).Država prisvaja dio BDP-a u obliku poreza, ima kontrolu nad subvencijama, sama igra ulogu kupca, pa čak i kontrolira neke proizvodnje.

MJERENJE VELIČINE JAVNOG SEKTORA

Veličina (jakost) javnog sektora mjeri se iznosom godišnjih rashoda (izdataka) države.Države razvijenog svijeta kontroliraju oko 40-45% BDP-a (Amerika 30% - preraspodjelom tog dijela BDP-a SAD namiruju javne potrebe).Tri su skupine izdataka koji definiraju veličinu države:

Utrošena svota za kupovinu dobara i usluga;Transferi dohotka (država prebacuje dio prihoda fizičkim privatnim osobama, u korist poduzetništva privatnim subvencijama i nižim organima javne vlasti financijsko izravnanje).Kamate – plaćanje kamate na posuđena sredstva.

Veličina javnog sektora se preslikava u obliku prihoda i rashoda, tj. to su pokazatelji moći javnog sektora. Ukupna veličina javnog sektora se iskazuje u objedinjenoj, odnosno KONSOLIDIRANOJ bilanci. Ta bilanca iskazuje sve razine prihoda.3 temeljne razine su:Tri razine proračuna:

Središnja država;

morph4U Stranica 6

Lokalna razina (županije, općine,...);Fondovi socijalnog osiguranja (izvan mreže državne vlasti izvanproračunski fondovi).

Iste te razine postoje i na strani rashoda (izdataka).

Tržište faktora proizvodnje

tržišteproizvoda

Javni sektor u ekonomiji

To je prikaz zatvorenog sustava, jer ne uključuje odnose sa inozemstvom, no to za prikaz nije važno.

DOMAĆINSTVA

PODUZEĆA

DRŽAVA

Tržište kapitala

morph4U Stranica 7

JAVNE POTREBE, JAVNA DOBRA I USLUGE

POJAM JAVNIH POTREBA;TEORETSKO TUMAČENJE JAVNIH POTREBA;

o GRAĐANSKA TEORIJA; Korisnosti; Porezne sposobnosti;

o MARKSISTIČKA TEORIJA; Temeljna sposobnost; Socijalistička teorija.

POJAM JAVNIH POTREBA

- Javne potrebe društvena kategorija; posljedica su stupanja društveno-ekonomskog razvoja. Javne se potrebe materijaliziraju kreiranjem ponude javnih dobara i usluga.

TEORETSKO TUMAČENJE JAVNIH POTREBA

Ekonomska povijest ukazuje na različita tumačenja javnih potreba. Svrstavaju se u dvije grupe:

- Građanska teorija;- Marksistička teorija.

Građanska teorija- Tvrdi da su potrebe (pa tako i javne) nedostatak nečega. Šire gledano to je nešto što

čovjek kao individua želi posjedovati, koristiti ili sa druge strane to je manjak (nedostatak) nečega.

- Pristupa tumačenju javnih potreba sa individualnog psihološkog stajališta.- Pristupa javnim potrebama s dva aspekta:

o S aspekta korisnosti;o S aspekta porezne sposobnosti.

ad. 1. Korisnost to je odnos poreznog obveznika i države koji se svodio prije na protučinidbu „qui pro quo“. U prvoj fazi tržišne ekonomije, ako je individua davala državi, očekivala je i određenu konkretnu korist to je ta protučinidba.

Prijenos dijela ekonomske snage

Javne koristi (protuč.)

Porezni obveznik

Protučinidba

Država

morph4U Stranica 8

JAVNE FINKCIJE (osiguranje ponude javnih dobara i usluga)

Dio ekonomske snage prebacuje se državi koja tim financijskim resursima osigurava određene koristi (javna dobra i usluge) tom istom poreznom obvezniku koji izdvaja taj dio ekonomske snage. Taj ciklus se kreće kružno, ali na sve većim razinama ciklus nalikuje spirali.

Evolucija građanske teorije da se više ne konstatira protučinidba već da svi članovi države, svi ljudi imaju jednaku mogućnost korištenja javnih dobara i usluga (krajem 19. st.), no javlja se problem. Budući da svi imaju pravo korištenja javnih dobara, ali za to ne plaćaju jednaku cijenu, u sustav javnih potreba ulazi NAČELO PRAVEDNOSTI. Općenitost plaćanja poreza (svi moraju plaćati porez; do tada su to bili obvezni plaćati samo neki slojevi društva). Ravnomjernost poreza – svi moraju plaćati porez sukladno njegovoj ekonomskoj snazi. Aspekt korisnosti vezan je i za problem optimizacije, odnosno realizacije društvene proizvodnje koji dio proizvodnje će se realizirati na tržištu gdje djeluju tržišni zakoni, a koji dio pod kontrolom države. Javljaju se stoga metode izračuna optimalnog odnosa (kvantitativne analize).

Funkcija (dijagram) krivulja transformacije Grafičko prikazivanje

Dijagram krivulja indiferencije optimalnih odnosa

Krivulja transformacije

Privatna dobra

koja je najjeftinija proizvodnjas minimalnim troškovima unutarnacionalne ekonomije

Javna dobra

Krivulje indiferencije

Javna ponuda

optimalna razdioba; Dodir krivulja indiferencije s

krivuljama transformacije

morph4U Stranica 9

Privatna ponuda funkcija društvenog blagostanja;

W – ukupno društveno blagostanje funkcija je zbroja različitih korisnostiW = f(U1, U2, ..., Un)

Ta se funkcija ne može egzaktno izračunati, temeljni razlog je što se parametri te funkcije ne utvrđuju egzaktno (analitičkim utvrđivanjem i izračunima) već se endogeno daju (npr. proračun); tj. to su kompromisne kategorije koje se stoga ne mogu matematički precizirati.

ad. B) sa stajališta porezne sposobnosti

Iza korištenja javnih dobara treba stajati preraspodjela dohodaka, čime bi se osigurala jednaka dostupnost javnim dobrima siromašnim slojevima. Da bi se osigurala ravnomjerna raspodjela, u sustav je uveden mehanizam progresivnog oporezivanja (veći dohodak tereti viša stopa poreza). Taj mehanizam najjače je oružje države koja intervenira u gospodarstvu kojim ona kontrolira raspodjelu dohotka. Temeljem tog mehanizma formira se tzv. Socijalna država (welfar state; država blagostanja; intervencionistička država). Misli se na model (države) zapadno-europske demokracije. Taj model društva dolazi do izražaja nakon II. Svjetskog rata i nije mu bila ideja napustiti kapitalizam, već spasiti. U svrhu spašavanja uvodi se taj mehanizam progresivnog oporezivanja. Ti modeli su bili prisutni 70.-tih godina.

Teorija porezne sposobnosti je u svojoj prvoj fazi, svojim instrumentarijem funkcionirala na imovinu stoga što je u to vrijeme realnu vrijednost imala zemlja, tj. zemlja je bila porezna osnovica. Kako su jačale proizvodne snage, u prvi plan dolazi dohodak (Englezi krajem 18. st. uvode oporezivanje dohotka; Italija tek krajem 19. st.). Za uzimanje dohotka kao osnovne kategorije oporezivanja osobit je zaslužna katedra političke ekonomije. Dakle, porezna sposobnost se učituje u zahvaćanju dijela dohotka por. Žrtva T = f(y) --- y- dohodak [porezna žrtva je funkcija dohotka].

Dakle, teorija inzistira na preraspodjeli dohotka – siromašnim slojevima također osigurati sdravstvenu skrb, obrazovanje i sl.

Marksistička teorija

Marx je svojim radovima – ekonomsko filozofskim opisima raspravljao o javnim potrebama i dobrima, no ne eksplicitno, već raspravlja o potrebama uopće s različitih aspekata.Građanska teorija je pošla od toga da su potrebe posljedica individualne psihološke situacije, no Marx kaže da javne potrebe imaju povijesnu i sociološku dimanziju. Povijesna dimenzija se odnosi na to da su javne potrebe posljedica povijesnog društveno-ekonomskog razvoja. Potrebe su i sociološki uvjetovane (ovise o visini dohotka, rastu s rastom dohotka), tj. one se razlikuju po vrstama. Različitost ovisi o poziciji pojedinaca u društvu.Zakon o stalnom povećanju potrebaMarksistička teorija kaže da su javne potrebe posljedica i borbe radničke klase s državom => klasno tumačenje potreba; socijal-demokratske države su i odraz toga.Kao i grašanski teoretičari ni pripadnici ove teorije nisu u svemu jedinstveno suglasni. Unutar toga prepoznajemo tipično socijalističke teorije, što je uže od Marx-ove teorije.

Socijalističke teorijeOne isto nisu bilr jedinstvene. Razlikovale su se u poimanju javnih potreba, što je ovisilo o tipu države, tj. položaju radnika u društvu, a postojala su dva tipa socijalističkih država:

- državno samoupravljanje;

morph4U Stranica 10

- centralistički-planski model upravljanja.

ad.1- Država preuzima cjelokupnu odgovornost; samoupravne interesne zajednice (SIZ-ovi) služile

su za zadovoljavanje određenih javnih potreba (za obrazovanje, zdravstvo, sport, kulturu) decentralizirano.

JAVNA DOBRA

Teze:

- Obilježja privatnih dobara;- Obilježja javnih dobara;- Vrste javnih dobara;- Namirivanje javnih dobara;- Usmjeravanje (alokacija) javnih dobara

o Kriterij.

OBILJEŽJA PRIVATNIH DOBARA

Odnosom ponude i potražnje se zadovoljava potreba za privatnim dobrima, dok je kod javnih dobara drugačije, jer je potrošnja javnih dobara zajamčena. Zato se kaže da su javna dobra raspoređena na članove/skupine društva.Kriterij za odabir privatnih dobara su individualne preferencije i kupovna moć potrošača.

OBILJEŽJA JAVNIH DOBARA,tj. kriteriji z aprepoznavanje javnih dobara

- nisu u procesu tržišne konkurentnosti;- nedjeljivost u proizvodnji ili zajedničkom korištenju;- nisu podobna za racionalnu uporabu;- nije poželjna njihova racionalna uporaba.

Kod ponude javnih dobara ve uvažavaju se cijene i troškovi, ne djeluje zakon vrijednosti, ponuda javnih dobara se stvara mimo tržišta. Pod javnim dobrima ubrajamo programe obrazovanja, parkove, autoceste...

VRSTE JAVNIH DOBARA

- Čista javna dobra – financira se iz proračuna;- Kombinirana javna dobra – financiraju se iz mješovitih izvora;- Meritorna javna dobra, te javna dobra od posebnog značenja:

o Nacionalna obrana;o Unutarnja sigurnost.

Čista javna dobra, npr. programi za studiranje, program socijalne skrbi, financira se iz gradskog proračuna. Dakle, radi se o financiranju iz proračuna na bilo kojoj razini (pa i lokalnoj).Kombinirana javna dobra – dio izvora iz proračuna, a dio mogu biti tzv. „off budget“ financiranja (izvan proračuna), tj. riječ je o privatnom financiranju.

morph4U Stranica 11

Meritorna javna dobra – uz navedeno, u meritorna javna dobra i usluge ubrajamo- Politički sustav;- Nacionalnu obranu;- Unutrašnju sigurnost.

Ovdje ne vrijedi kriterij preferencija.Iz svega rečenog postavljaju se dva pitanja:

1. Kakao se ta javna dobra namiruju, tj. kako im se osigurava ponuda?2. Kako se stvorena – kreirana ponuda usmjerava (alocira)?

Za osiguranje javne ponude dobara nužna su dva faktora:- Aktivnost države na bilo kojoj razini;- Institucije javne vlasti;- Materijalna sredstva;- Mehanizam oporezivanja.

Država preraspodjelom nacionalnog dohotka (društvenog proizvoda) mehanizmom oporezivanja prebacuje dio sredstava na svoje račune. Oporezivanje je u biti prisilan mehanizam određen pravnom regulativom. Kod poreza nema izravne protučinidbe (ima neposredna, jer nam država putem nacionalne obrane i unitarnje sigurnosti daje zaštitu imovine, prava.Sustav porezno-pravne infrastrukture je složen.

Rekli smo da se na privatnom tržištu alokacija veši pomoću cijene, „dogovorom“ proizvošača i potrošača na temelju odnosa ponude i potražnje; tu se za istu cijenu može kupiti različita količina dobara. Odnos ponude i potražnje prikazuje se modelom ravnotežnog privatnog tržišta (ravnotežnog => po kutom od 90˚.

D S

U javnom sektoru za istu količinu dobara plaće se različita cijena, a ta cijena predstavlja veličinu poreza. U skladu s veličinom dohotka – veči dohodak, veća cijena/porez. Za razliku od privatnog tržišta, nema ni „dogovora“ (tržišnog mehanizma). Odluke o alokaciji donose se u okviru političkih procesa.

Teorija javnog izbora – (public choice theory) – sagledava ekonomiju s aspekta odluka donešenih u političkom procesu.Odluke alokacije donose se po načelu većine i manjine ili se pak stvara kompromis. Model tržišta javnih dobara i usluga – LINDAHLOV EKVILIBRIJ.

p1+p2 p1 – plaćeni porez

Agregatna potražnja Kriv. ponudekr. Potr. prve osobe P2 P1 G

morph4U Stranica 12

Javna dobraJedna od funkcija javnih financija je alokacija. Oporezivanjem se prikupe sredstva i na državi je da alokacijom ta sredstva usmjeri. No tu postoji politički aspekt, pa kažemo da su javne financije i politička znanost.Krivulja potražnje prve osobe predstavlja potražnju društvene skupine.Ravnotežna točka ima dalekosežne posljedice; ukazuje da su zadovoljeni svi interesi u društvu što se tiče javnih dobara. Svatko je u društvu dobio/priskrbio sebi jedan dio javnih dobara.

EFIKASNOST, PRAVEDNOST I JEDNAKOST

I preraspodjela dohotka i alokacija donose sa sobom probleme. Resursi kojima društvo raspolaže su ograničeni. Problem upravljanja ograničenim resursima to znači da je i izvor javnih prihoda (porezi) za dinanciranje jacnih dobara i usluga, ograničen, tj. nacionalni dohodak je ograničen; budući da je tako, treba se racionalno gospodariti, te se javlja fenomen efikasnog upravljanja.

Distribucijski učinak se u sklopu toga javlja kao problem alokacije to su negativne posljedice koje izazica alokacija resursa.Problem efikasnosti nije izražen u slučaju pojedinaca, več kad ograničene resurse treba rasporediti u društvu, stoga se u tom slučaju javlja problem distribucijskog učinka. Taj problem uočio je Wilfredo Paretto (lozanska škola) koji je smatrao da trebe postojati optimum koji neče biti na uštrb nijedne društvene skupine. Paretto je polazio od toga da društvo efikasno funkcionira, odnosno sustav efikasno funkcionira samo ako nema niti jednog deugog rješenja koje bi dovelo do poboljšanja položaja blagostanja jednog pojedinca (skupine) a da istodobno ne smije dovesti do pogoršanja položaja blagostanja drugog pojedinca (skupine) tp je tzv. second best teorija; teorija drugog najboljeg.Blagostanje je određeno položajem u nacionalnom dohotku dohotkom, plaćom.

Index korisnosti osobe A

u j´ ia2

funkcije ravnodušnosti

B*Is3

ia1 S´is2

is1index korisnosti osobe B

0 ib1 ib2 u*

Funkcije ravnodušnosti su egzogeno izračunate, tj. određene političkim odlukama.Neoliberalistička teorija da pravednost u raspodjeli dohotka nije cilj, već unapređenje

raspodjele nacionalnog dohotka.

morph4U Stranica 13

SECOND BEST THEORY – teorija je ponudila nekoliko alternativnih kriterija u riješavanju problema pravednosti i jednakosti u raspodjeli nacionalnog dohotka.

Kriteriji pravedne raspodjele su:Nasljeđivanje:

o Naslijeđivanje imetka;o Bračnim odnosom;o Štednjom.

Utilitaristički kriterij;o Maksimizacija blagostanja;o Maksimizacija prosječnog blagostanja;

Egalitarni;o Izjednačavanje blagostanja;o Naximizacija blagostanja najsiromašnijih;o Jednakost – pomoć u naturi (racionalno snabdjevanje);

Kombinirani;o Najniža granica blagostanja;o Sukladnost funkcije društvenog blagostanja.

JAVNI PRIHODI

Oni su jedan od temeljnih elemenata kategorijalnog aparata javnih financija, dok su drugi elementi javni izdaci.Prioritet se davao javnim izdacima jer su se primarno trebali namiriti izdaci države, cara. Kasnije liberali su se zalagali za minimalne državne izdatke, tzv. neutralni državni proračun; davali su prednost javnim prihodima. No, u 20. stoljeću javlja se intervenionistička država koja je emitirala velike izdatke, tako da je dan prioritet javnim izdacima. Javljanjem neoliveralista pokušala se dati ravnoteža proračuna no te je bilo teško, budući da su intervencionističke države imale poveće deficite proračuna. „Maachstricht´s treat ugovor u Maastrihtu“ da udio duga u javnom proračunu ne smije biti viši od 60%, da tekući deficit ne smije biti viši od 3% GDP-a itd.Tim kriterijima se usmjeraca javne financije ka konsolidaciji i racnoteži.Novčani tok i tok (materijalne) proizvodnje trebali bi biti jednaki. Mjera koliko bi država trebala potrošiti na dobra i usluge trebali bi biti javni prihodi. Kada se prihodi (kupovna snaga) transformiraju u dobra i usluge, govorimo o ravnotežnim državnim financijama. Javni prihodi; striktno su vezani za državu i njene financije. Kako je država širila svoje funkcije, trebala je jake izvore financiranja.Javni prihodi su dio mase društvenog proizvoda kojeg kontrolira država.Država s pojedinim agregatima javnih prihoda izrazito djeluje na društvenu reprodukciju., tj. ekonomsko-proizvodne cikluse. Najjači taj agregat su porezi.

BDP NOVČANI TOK

sredstva proizvo-dnje

sredstva potrošnje

Mat. troškovi amorti

zacija

akumulacija

zaradeJavni prihodi

morph4U Stranica 14

PODJELA JAVNIH PRIHODAFiskalni – nefiskalni;Prema ekonomskim obilježjima izvora;Od poduzetništva ili građana;Prema stupnju autonomnosti i financijskom suverenitetu u feeralnim državama;Redovni – izvanredni;Prema karakteristikama vlasništva;

o Zajednički;o Vlastiti.

FISKALNI I NEFISKALNI JAVNI PRIHODI

- temeljna podjela:- kategorija fiskalnih prihoda je makroekonomska kategorija;- fiskus javna vlast; država; nešto što se mora;- kod fiskalnih prihoda ne treba uzeti u obzir zakon tržišne vrijednosti (djelovanje ponude i

potražnje).

Obilježja:fisklani;

o Fiskalni suverenitet (pravo na uvođenje poreza); ustavna pravao Financijski suverenitet;o Obvezatnost;o Mimo tržišta;o Plaćanje u novcu.

Fiskalni prihodi su isključivo pod regulacijom javne vlasti, dakle država (u pravilu parlament) ima fiskalni suverenitet. To je pravo na uvođenje i određivanje pojedinih poreza i visine pojedinih poreza, tj. poreznih stopa.Financijski suverenitet je ovlaštenje odgovarajućih tijela za ubiranje i raspoređivanje prihoda.Ustav ovlašćuje tijela porezne uprave da brinu o ubiranju i naplati poreza.Obvezatnost porez se mora platiti.Prihodi se ostvaruju mimo odnosa ponude i potražnje. Država dolazi do tih prihoda određenim kriterijima.Fiskalni prihodi se u pravilu plaćaju u novcu i oni su nedestinirani, ne smije imati unaprijed utvrđenu namjenu (obićno se ne plaćaju za određenu namjenu – sve ide na jedan račun, pa se kasnije dijeli).

Nefiskalni;o Bez prisile;o Različiti izvori;o Nestabilna struktura.

Za razliku od fiskalnih koji se sakupljaju po sili zakona, nefiskalni prihodi su bez prisile, npr. javni zajam.

morph4U Stranica 15

Nefisklani prihodi imaju različite izvore i upravo ih radi toga karakterizira nestabilna struktura. I fiskalni prihodi imaju različite izvore, no oni su stabilni (definirani su zakonom, pa se kao takvi ne mogu lako i često mijenjati).

JAVNI PRIHODI

FISKALNI NEFISKALNIPorezi od javne imovineDoprinosi deficitno financiranjeTakse vlastiti prihodiParafisaliteti (Z.O., MIO) darovi

(pod doprinosima se ne misli na doprinose koje građani uplaćuju u zdravstveno, mirovinsko osiguranje ti se ubrajaju u parafiskalitete, dok su ovdje spomenuti doprinosi nešto drugo).

ad.2. PRIHODI PREMA EKONOMSKIM OBILJEŽJIMA IZVORA

Iz imovine;Iz dobiti ili iz dohotka;Od finalne potrošnje (prometa dobara i usluga);Iz deficitnog financiranja;Iz vlastitih izvora (vlastita aktivnost);Darovi.

Pojam dohotka je širi od prihoda. Dohodak predstavlja sintezu svih prihoda, i on se oporezuje. Prihod je rezultat pojedine ekonomske aktivnosti.

ad.3. PRIHODI OD PODUZETNIŠTVA I GRAĐANA

Prihodi od poduzetništva:o Imovina;o Dobit (kapital).

Prihodi od građana;o Imovina;o Dohodak;o Potrošnja.

Kad se radi o odnosima između te dvije kategorije naglasak je na oporezivanju dobiti poduzetnika ili finalne potrošnje građana. Tj. država odabire makro-fiskalnu politiku (manje porezne stope na dobit poduzeća radi poticanja proizvodnje i razvoja). To je tvrda fiskalna politika (veće porezne stope na finalnu potrošnju). U Europi zadnjih 30 godina teret oporezivanja se prebacio na potrošnju.

morph4U Stranica 16

ad.4. PRIHODI PREMA STUPNJU AUTONOMNOSTI I FINANCIJSKOM SUVERENITETU U FEDERALNIM DRŽAVAMA

prisutno:Prihodi nižih financijski autonomnih jedinica;Prihodi širih financijski autonomnih jedinica.

Javlja se pojam:Financijska autonomija;Samoorganizacija;Samostalna normativna djelatnost (ima pravo donositi zakone)

Modela podjele prihoda:SEPARACIJA – sustav odvojenih prihoda svake razine javne vlasti;PARTICIPACIJA – prihodi jednoj razini vlasti, a ostale učestvuju u masi naplaćenih prihoda;MJEŠOVITI – kombinacija prethodna dva.

ad.5. REDOVNI/IZVANREDNI PRIHODI

Kriterij je: vrijeme pritjecanja prihoda:Obilježja redovnih prihoda:

Dulje razdoblje ubiranja;Ubiranje u redovnim vremenskim razmacima;Iz stalno obnovljivih izvora.

Ubiru se u redovnom vremenskom razdoblju i svake godine; iz stalno obnovljivih izvora, dakle iz dohotka.

DEFICITARNO FINANCIRANJE – JAVNI DUG

Ako redoviti prihodi ne pokrivaju izdatke koji su planirani, dolazi do kreiranja javnog duga, pa država primjenjuje različite izvore deficitarnog financiranja, npr. kad dođe do pada društvenog proizvoda, usporava se razvoj, jer nema dohotka, dobitka, pa se država mora zaduživati.

JAVNI DUG (definicija);U trenutku akumulirana vrijednost prošlih deficita (H. Rosen);Su akumulirana pozajmljena novčana sredstva (P. A. Samuelson);Su kratkoročni i kamatni vrijednosni papiri: državne obligacije, blagajnički zapisi i dr.Su ukupne obveze države na osnovi: javnog zajma, zakonskih ugovornih i drugih osnova.Je svota zaduženja u bilo koje vrijeme, a još nije otplaćena. (P. Fisher).

Do visine javnog duga dolazi se akumulacijom tekućih deficita.PRORAČUNSKI DEFICIT – je svota javnih izdataka koja premašuje redovne prihode u nekim vremenskom razdoblju.

ΣJD = Σbudžetskog deficita (u vrem. razd.) =BD1+BD2+...+BDn

Ukupni manjak/višak konsolidirane bilance Hrvatske države.U mil. kn

1996. 1997. 1998. 1999.Vanjski (deficit) višak

-399,5 -1497,1 678,2 -3129,9

Udio u BDP-u (%)

-0,4 -1,2 0,5 -2,2

morph4U Stranica 17

Država se zadužuje kod banaka, tj. financijskih institucija. Dakle na banke je prevaljen dio javnog duga. U RH je zabranjeno više zaduživanje kod Narodne Banke, no ona se može zaduživati kod poslovnih banaka. No, s obzirom na postojeću situaciju to nije primjereno, budući da time država stavlja „ruku“ na dio kreditnog potencijala banaka koji je pak potreban u reprodukciji.

- Klasična teorija –- Ricardova teorija - (posljednji klasičar); Ricardo-ov teorem ekvivalencije;- Suvremena ekonomska teorija – Keyenesijanska teorija; Neoklasična teorija (ili

neoliberalizam).

ad.1. KLASIČNA TEORIJA- prihod namaknut na osnovi zaduživanja države nije pravi prihod, već anticipacija poreza

(opterećenje buduće generacije) – temeljna kritika teorije.- Intervencija države da kompenzira takvu situaciju deficita/javnog duga nije potrebna, jer se u

okviru reprodukcije ostvaruje ravnoteža, tj. da se gospodarstvo dovodi samo u stanje ravnoteže (sayov zakon tržišta od kojeg ona polaze). No, to nije tako, automatizam ne postoji.

ad.2. RICARDOVA DOKTRINA – TEOREM EKVIVALENCIJE

Tim teoremom definirano je kako je svejedno da li država financira izdatke iz poreza ili redovnih prihoda, preraspodjele dohotka ili da li se zadužuje pod pretpostavkom da stalno raste štednja, jer ako stalno raste štednja, država uzima iz tekuće raspodjele i to nije inflacijsko financiranje. No, Ricardo taj teorem nije mogao dokazati.

ad.3. SUVREMENA EKONOMSKA TEORIJA- Keynesijanska teorija;

o Započinje djelom „Opća rasprava o zaposlenosti, kamatama i novcu“;o Konstatira se:

Zaduživanje države i javnog duga dobro je za stabilnost društvene reprodukcije;

Zaduživanje je povoljno i poticajno za ekonomski rast.o Teorija je izrasla iz ekonomske recesije;

Postojanje slobodnih instaliranih kapitala, raspoloživi kapital i slobodna radna snaga i drugi ekonomski činitelji davali su keynesijanskoj teoriji za pravo tvrditi da je opravdano da država u takvoj situaciji intervenira, tj. smatrali su da ti činitelji ekonomski opravdani. Država ubrizgava novac (kredite) u proizvodnju, angažira se radna snaga gospodarski rast.Formiranje javnog duga je preraspodjela dohotka, odnosno transformacija resursa, a instrument za tu preraspodjelu su vrijednosni papiri (državne obveznice; kratkoročni vrijednosni papiri u obliku blagajničkih zapisa) i dr.Dakle, polaze od preraspodjele, da država ostvaruje financiranje iz tekućeg dohotka, pa prema tome nije prijenos na buduće generacije.A ako država koristi tekući dohodak, onda je to nefinancijsko financiranje. U skupini ekonomista keynesijanaca, ubraja se A. Lerned = upozorio je da je bitan izvor duga, te njegovo ulaganje.Država se zadužuje po osnovi unutarnjeg ili vanjskog zajma; da li ona iz unutarnjeg zajma financira tekuće izdatke (jer u tom slučaju postoji prijenos tereta na buduće generacije), a ako se ide u kapitalne projekte (to nije slučaj, budući da ti projekti ostvaruju prinos, povrat). A ako se država zadužuje u inozemstvu i onda to usmjeri u kapitalne projekte, to nije prijenos tereta, no ako je odnos troška (MC) tog vanjskog kapitala veći od prinosa kapitalnog projekta (marginalni prinos), onda je to prijenos tereta (a MP > MC – nije).U teoriji se spominje i preklapajući generacijski model.

- Neoklasična teorija;

morph4U Stranica 18

Polazi: ako se država zadužuje, bez obzira kako financira dug, riječ je o prijenosu financijskih resursa iz privatnih sektora na račune države pa dolazi do smanjenja mogućnosti investiranja u privatnom sektoru, a i tim smanjenja dohotka.

Ključna teza: negativan učinak zaduživanja države na privatne investicije.

Zaključak: zaduživanje države dovodi do istiskivanja investicija i to preko mehanizma kamata. Dolazi do odnosa kretanja budžetskog deficita i kamatne stope „crowding out“ – istiskivanje. Ako se država zadužuje, povećava se potražnja za novcem pa kamata raste, čime poskupljuju bankarski krediti pa su poduzeća prisiljena uzimati skuplji kapital. No, to nije znanstvena pretpostavka budući da kamatne stope ovise i o drugim činiteljima.

Niti jedna doktrina nije dokazana znanstveno i prihvaćena. Sve je u fazi pretpostavki.

KREIRANJE I STRUKTURA MASE JAVNOG DUGA

IZVORI DEFICITNOG FINANCIRANJA

Kratkoročno kreditiranje od emisione banke u RH zabranjeno zakonomKrediti domaćih financijskih ustanova (poslovne banke, osiguravajuća društva, mirovinski fondovi);Zaduživanje na financijskom tržištu;Inozemni financijski izvori:

o Javni izvori / zajmovi;o Privatni izvori / obligacije

MMF, Svjetska banka = multilateralne institucije koje su privatni izvori (dionička društva).Road show = ministar i guverner HNB nude državne obligacije na otvorenom financijskom tržištima širom svijeta.

Struktura izvora financiranja (javnog duga (USA))

1. prema vrsti vlasničkih papira:a. prenosivi vlasnički papiri;

i. blagajnički zapisi;ii. certifikati u depozitima;

iii. obveznice;b. neprenosivi vlasnički papiri;

i. papiri na osnovi štednje;ii. inozemstvo;

iii. zamjenjive obveznice;iv. serije centralne vlade;v. serije lokalne vlasti

2. prema strukturi posrednika:a. nebankarski privatni investitori;

i. osobni;ii. federalni i lokalne vlasti;

iii. korporacije;iv. vanjski i međunarodni;v. osiguravajuće kompanije;

vi. sredstva novčanog tržišta;vii. različiti investitori;

b. banke;i. komercijalne banke;

ii. federalne i rezervne banke;

morph4U Stranica 19

iii. * vladine institucije i sredstva društva.

OPTIMUM JAVNOG DUGA I KRITERIJI ZA NJEGOVO ODMJERAVANJE

Nema suglasnosti koji je to optimum javnog duga u odnosu na BDP, no neki teoretičari drže da je masa optimalna sve dok javni izdaci koji se financiraju iz deficitnih izvora nisu dosegli svoj maksimum u korištenju proizvodnih kapaciteta.

Optimalni∑ javni

Izdaci

- dok postoji prostor za dostizanje potencijalnog kapaciteta smatra se da je to optimalno financiranje. (to je tumačenje i Keynesa – sve dok postoje raspoloživi kapaciteti; nezaposlena radna snaga i resursi, postoji opravdanje za deficitno financiranje).

1993. – javni dug RH iznosi 22,8% BDP-a;1997. – 34,4%1999. – 40,0%2000. – 54,0%

Kriteriju održivosti javnog duga (vanjskog javnog duga) smatra se da je dostizanje visine vanjskog duga od preko 50% opasna zona. MMF je 50-tih prihvatio Abramovićev kriterij po kojem je vanjski dug mogao teretiti vanjske rezerve do 25%.

Činitelji o kojima ovisi masa vanjskog duga: <- moć nacionalnog gospodarstva (BDP per capita);- stupanj razvijenosti financijskog tržišta;- moć izvoznog sektora gospodarstva;- mehanizam upravljanja javnim dugom (dept management);

kriteriji za prosudbu veličine javnog duga:- odnos vanjskog duga i BDP-a;- odnos deviznih rezervi i vanjskog duga;- odnos ukupnog vanjskog duga i izvoza roba i usluga;- odnos kratkoročnog i dugoročnog duga spram ukupnog duga;- odnos kamata po dugu i BDP-a.

Što se tiče strukture javnog duga, dept management mora biti takav da je više dugoročnih nego kratkoročnih obveza, da obveze dospijevaju u vrijeme kada očekujemo da ćemo se oporaviti. Treba uravnotežiti državno financiranje; javila se ta teza u krugu neoliberalističke doktrine, jer smatraju da je to uvjet bržeg i stabilnijeg ekonomskog rasta. Za takvo stajalište neoliberalistička doktrina nema povijesnih činjenica/dokaza. No, kako rasta nema oni tvrde da su razlog tomu sve kraće faze u razvoju.??

Pot. Kapacitet

Zona def. financ.

Redovni javni izdaci

morph4U Stranica 20

U Maastrichtu su doneseni MAASTRICHT´S TREATS (mastriški ugovori), njihova svrha bila je da pripreme EU za uvođenje eura €. Te su pripreme trajale godinama. Kriteriji za uravnoteženje državnog financiranja su utvrđeni i potpisani u tim ugovorima. Po ugovoru, zemlje članice ne mogu imati javni dug od više od 60% BDP-a, ne smiju imati inflaciju veći od 3,5%, a kamatna stopa ne smije prelaziti 10,5%.

Ti kriteriji ne odgovaraju uvjetima u kojima funkcioniraju tranzicijske zemlje, pa tako i RH.

JAVNI ZAJAM

Temeljna kategorija javnog duga kojeg je kreirala država.Javni zajam kao financijska kategorija je dugo prisutan u javnom financiranju. da li je javni dug bolje financirati iz poreza ili da se ide na emisiju javnih zajmova?? U teoriji, slučaj financiranja iz poreza drži se da se na taj način manje opterećuje štednja, a ako se manjak novca za javne potrebe želi namaknuti iz javnog zajma, posljedice su drugačije.

Financiranje porezom:o Povoljnije za visoke stope rasta BDP (RH ima niske stope rasta, tako da za nju ovo ne

bi bilo povoljno rješenje);o Manje opterećenje štednje;

Financiranje zajmom:o Izvor u štednji građana i dohotku ekonomskih subjekata;o U tom je slučaju neinflacijsko financiranje;o Ali smanjivanje financijskih resursa i izvan javnog sektora;o Slijedi smanjivanje dohotka u privatnom sektoru;o Dovodi do preraspodjele dohotka u korist javnog sektora.

Dakle, za javni zajam, kao izvor mora postojati štednja građana ili dohodak u sektoru poduzeća. Uvjet koji mora postojati za financiranje javnim zajmom je akumulirana štednja, ali i volja građana.I takvo financiranje dovodi do prelijevanja dohotka iz privatnog u javni sektor, čime zastaju investicije, dohodak, …Pitanje je da li angažirati domaći ili vanjski zajam nakon što je donesena odluka o financiranju javnim zajmom. Posljedice su različite.

Ekonomske posljedice kod angažiranja domaćeg javnog zajma dovodi do toga da će samo doći do preraspodjele dohotka; nema povećanja ni akumulacije, niti mase dohotka, niti činitelja razvoja.Odluka o angažiranju vanjskog zajma u inozemstvu mogu biti zajmovi:

Financijski – riječ je o prijenosu kupovne moći iz inozemstva u zemlju; Robni – banka/konzorcij banaka iz inozemstva odobrava robni zajam (neka oprema).

Ali i uvjetuju tu financijsku isporuku da se ta oprema ima nabaviti kod određenog proizvođača (banka financira proizvodnju kod tog proizvođača, a obvezu otplate ima država).

Komercijalni – u pravilu između poduzeća.

Financijski zajam – povećava akumulaciju u zemlji – dolazi do povećanja činitelja razvoja.

Javni zajam trošiti se može na dva načina: Na investicije; Za nabavu javnih dobara i usluga (npr. financiranje vojske).

Vanjski javni zajam preko investicijskih multiplikatora ili multiplikatora javnih izdataka ne dovodi do rasta nacionalnog dohotka. Dakle, ako je došlo do povećanja akumulacije, to povećava činitelje razvoja, no kada dođe vrijeme vračanja zajma ti domaći činitelji razvoja smanjit će se za vrijednost izvezenih dobara i usluga kojima će se otplatiti zajam.Očekuje se da prirast nacionalnog dohotka (koji je rezultat multiplikacije) pokrije otplate zajma, ali i da nešto ostane za domaću reprodukciju.

morph4U Stranica 21

Stopa sekuritizacije cijena kapitala; ako su cijene u inozemstvu niže u odnosu na domaći prinos angažirat ćemo vanjski zajam i obrnuto. (LIBOR, Prime rate – kamatne stope, cijena kapitala; prime rate odobravaju njujorške banke svojoj najboljoj klijenteli). Cijena kapitala je jedan od kriterija za odluku o angažmanu domaćeg/vanjskog zajma.

Gdje se država (kod koga) može zadužiti?

Tuzemni zajmovi:o Bankarski sektor:

Središnja emisiona banka; Poslovne banke:

o Nebankarski sektor: Javni izvori:

Socijalno osiguranje; Osiguravajuća društva;

Ostali nebankarski izvori: Stanovništvo; Privatna trgovačka društva;

o Inozemni zajmovi; Javni izvori (državni); Privatni izvori (bankarski konzorcij); svjetska banka, MMF.

Javni zajam odmah državi osigurava novac, ali ona već sljedeće godine mora u proračunu osigurati sredstva za trošak kamate; ili plaća nakon grace perioda (vrijeme početka otplate). U tom se razdoblju plaća kamata INTERKALAR kamata. Ako se ne plaća vjerovniku, onda se pripisuje glavnici i tako povećava anuitet koji će stići na otplatu nakon grace perioda.

Bankrotstvo (banca notla – razbijena klupa) Dugovi > imovina; Bez prolongacije obveze; Bez mogućnosti namirivanja na kreditnoj osnovi (refinanciranje = angažiranjem novog kredita

podmiruju se postojeće obveze);

Rješenje bankrotstva:- poravnanje ili- nagodba s vjerovnicima;

Anuliranje dugova (repuidacia).

TEORETSKI POJAM I ANALIZA JAVNIH IZDATAKA

Teze ta raspravu:- opće teoretske značajke:

o pojam;o vrsta;o rast i uzroci rasta:

- mehanizam kreiranja i alokacije;o kriteriji alokacije;

Sax; Samuelson; Izborni sustav; Glasački maksimum

o Načela alokacije i politike;o (Metodologija) distribucije;

- Centralizacija;

morph4U Stranica 22

- Izdaci;o Izravni/neizravni;o Rentabilni/nerentabilni;o Tekući/investicijski;o Transferni/realni;

Transferni izdaci su takvi izdaci koji nisu konačna potrošnja (npr. subvencije).Realni izdaci su finalna potrošnja.Nije isto orijentirati se na transfere ili na realne izdatke, budući da je multiplikator transfera manji.

Tendencija rasta javnih izdataka

Javni izdaci ne opadaju, već imaju tendenciju rasta (Wagnerov zakon). Relativan udio javnih izdataka u BDP-u raste.

CBA analiza ili indeks profitabilnosti –ona je produkt neto sadašnje vrijednosti. analiziraju se nedostatci i prednosti ulaganja u neki projekat. Nedostatci su: zahtijeva poznati trošak kapitala, može doći do greške u rangiranju projekata, ukoliko se razmatraju projekti nezavisno jedan od drugoga.Prednosti: uzima u obzir sve novčane tokove, uzima u obzir rizike budućih novčanih tokova, uzima u obzir vremensku vrijednost novčanih tokova, pruža veliku korist kada imamo ograničeni kapital.