Javne financije – nazori i metode

Doc. Dr.sc. Nika Sokol

PRVO PREDAVANJE

Javne financijeosnove

Pojam javnih financija (1)

Javne financije ili ekonomika javnog sektora ili javna ekonomija (eng. Public finance ili Economics of Public Sector ili Public Economics)

ekonomska analiza djelovanja države putem upotrebe javnih (državnih) prihoda i rashoda, pri čemu se državni prihodi i rashodi računski predstavljaju u proračunima javnog sektora.

Javni prihodi i rashodi primjenjuju se kao instrumenti fiskalne politike.

Osim putem prihoda i rashoda, država svoje funkcije obavlja i primjenom drugih instrumenata: nadzora, regulacija, donošenja zakona i monetarne politike.

Pojam javnih financija (2)

U središtu pozornosti analiza financijskih aktivnosti države te utjecaj na razinu i alokaciju raspoloživih sredstava, raspodjelu dohotka i razinu ekonomske aktivnosti.

Posebni naglasak je na usmjerenju:1. javnih prihoda,2. javnih rashoda.

1. Procjena učinaka prihoda kroz ravnomjernu raspodjelu tereta između stanovnika te utjecaja na gospodarski rast.

2. Utvrđivanje učinaka državnih rashoda te utvrđivanja minimalnih financijskih standarda u pružanju javnih dobara i usluga na temelju procjene troškova i koristi.

Okvir

Javne financije i/ili ekonomika javnog sektora – ne bavi se proučavanjem samo financijskih pitanja, usmjerenje uglavnom na mikroekonomsku funkciju države.

U središtu pozornosti je uloga države u prikupljanju, raspodjeli i trošenju javnih prihoda.

Javni sektor u kružnom toku sredstava

Dobra i usluge

Ostale zemljeOstale zemlje

Financijska tržištaFinancijska tržišta

DržavaDržavaPoduzeća

(proizvodnja)DomaćinstvaPorezi

Faktori proizvodnje

ŠtednjaUvoz

Državna

potrošnja

Nadnice, rente, kamate i profiti

Izvoz

Investicije

Osobna potrošnja

Javni sektor (u širem smislu)

JAVNI SEKTOR

Opća država Javne korporacije

Središnja država

Niže razine vlasti (Lokalna država)

Izvanproračunski fondovi (zajedno s fondovima

socijalne sigurnosti, ako oni nisu uključeni u državni proračun)

Monetarne javne korporacije (uključujući

središnju banku)

Financijske institucije (koje primaju depozite)

Financijske institucije (koje ne primaju

depozite)

Nefinancijske javne korporacije

(državna poduzeća)

SUSTAV JAVNOG FINANCIRANJA(FISKALNI SUSTAV)

PRORAČUN SREDIŠNJE DRŽAVE IZVANPRORAČUNSKI FONDOVIPRORAČUNI JEDINICA LOK. I

PODRUČNE (REG.) SAMOUPRAVE

KONSOLIDIRANA BILANCA (PRORAČUN) SREDIŠNJE DRŽAVE

ili SREDIŠNJA DRŽAVA

KONSOLIDIRANA BILANCA (PRORAČUN) OPĆE DRŽAVE

ili OPĆA DRŽAVA

Sustav javnog financiranja (javni sektor u užem smislu)

Uloga države

mijenjala se kroz različite političke sustave, glavni teoretičari: A. Smith i J.M. Keynes te

drugi (vidi: Kratka povijest fiskalne doktrine, Musgrave, 1998., IJF)

u 19. i 20. st. nove uloge i razvoj funkcija države – država treba osigurati stabilan institucionalni okvir i kvalitetno pružanje dobara i usluga

Stavovi o državi

Na stav pojedinca o državnim financijama utječu njihovi stavovi o državi razlikujemo:

organski nazor, mehanički nazor.

Organski nazor Društvo je prirodni organizam, svaki pojedinac je dio organizma,

a vlada je srce organizma. Pojedinci su značajni samo kao dio društva, a dobro pojedinca

podređeno je dobru društva. Društvo ili zajednica je iznad pojedinca.

Ciljeve društva određuje država. Problem je tko predstavlja državu.Primjer:Platon – ostvarenje savršene racionalnosti. Hitler – ostvarivanje rasne čistoće. Lenjin – ostvarivanje socijalizma.

Društveni ciljevi se mogu razlikovati stoga je važno tko ih odabire i kakvi su.

Osnovni problem organskog nazora

Odgovor na pitanje što je prirodno – unatoč različitim filozofskim objašnjenjima pojma, nije jasno što je "prirodno".

Za društveni organizam ostvarivanje pojedinih ciljeva je prirodno kao npr. Hitlerovo nastojanje da zavlada Europom.

Mehanički nazor U središtu je pojedinac, a ne grupa ili društvo. Država postoji za dobro naroda, ali je problem što je «dobro» i kako ga

država treba ostvarivati. Država je povjerenje a državni službenici povjerenici, a povjerenje i

povjerenici stvoreni su za dobrobit naroda. Opća suglasnost: dobro je za pojedince kad ih država štiti od nasilja, za

što mora imati moć prisile, inače nastaje anarhija. Adam Smith (Bogatstvo naroda, 18. st.) «država treba zaštititi društvo

od nasilja i napada drugih samostalnih društava….i svakog člana društva od nepravdi i ugnjetavanja bilo kojeg drugog člana društva».

Međutim, Mill «jedini razlog zbog kojeg bi država mogla koristiti svoju silu nad bilo kojim članom društva protiv njegove volje, da ga spriječi da našteti drugima».

No, što je šteta za druge i kolika mora biti šteta da opravda upotrebu državne sile?

Minimum što država treba pružiti je zaštita i infrastruktura nužna za život društva (npr. svjetionici, putovi, mostovi, kanalizacija).

Unutar mehaničkog nazora razlikujemo:

Liberale/Libertarijance – za vrlo ograničenu državu i protiv svake ekonomske uloge države

Socijaldemokrate – za dobrobit pojedinca potrebna značajna državna intervencija (naknade nezaposlenima, subvencije brodogradnji….)

Ne postoji čvrsta podjela nego je čitav niz stajališta o potrebnom opsegu državne intervencije.

Liberali – što je to? Klasični liberali – država je legitimna, ali nažalost prekoračuje

svoje granice i stoga moramo paziti što država radi. Litertarijanci – država nije sluga društva koji griješi, već

neprijatelj. Klasični liberali zagovaraju ograničenu državu, laissez faire u

kombinaciji s ograničenom, ali ipak aktivnom državom. Američki liberali se uglavnom bave rasom, homoseksualizmom,

pobačajem. Engleski liberal je zapravo socijaldemokrat SAD liberali/libertarijanci=republikanci (Bush, Reagan) vs. demokrati (Clinton) → porezi, preraspodjela, privatizacija

Pojedinac važniji od grupe

Nazor da je pojedinac važniji od grupe je relativno noviji – tek od 17. st. – i naročito je prisutan u anglo-američkoj političkoj i posebno ekonomskoj misli.

Pojedinci i njihova htijenja glavno su područje istraživanja u suvremenoj ekonomici, međutim postoje broje nesuglasice oko toga koliko treba biti aktivna uloga države.

Željenost danog smjera (ne)djelovanja države nužno ovisi o moralnim i političkim prosudbama.

Uloga države Možemo biti koliko hoćemo protiv državne intervencije, ali moramo

razumjeti okolnosti u kojima živimo.

Već par stoljeća sve kompliciranije zakonodavstvo, regulacija, oporezivanje, javnih usluga...

Uzaludno je očekivati značajno smanjenje uloge države, dapače bojim se da bi državna intervencija i regulacija mogla postajati sve gora (Victoria Curzon-Price o EU).

Usprkos primamljivoj i logičnoj tezi da je država zapravo nepotrebna i da bismo mogli živjeti i u anarhiji ili u spontanom redu, gotovo da nije vrijedno zagovarati ideju ukidanja države → konstantno preispitivati njenu legitimnost. (Friedrich Hayek Rode to Serfdom)

Povijesno gledano interesi grupe – rodbine, sela, države – dugo su bili najvažniji u svim civilizacijama.

Nekoliko napomena o državi

Ustavna i zakonska ograničenja državne potrošnje, deficita i javnog duga.

Ustav RH: Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja

Republike Hrvatske. Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu.

Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom. Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i

brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva. Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti

drugim pravnim aktom. Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog

kapitala.

Definicija države Odlučujuća značajka države i državne aktivnosti – vrhovna vlast države. Država ima pravo posegnuti za mjerama prisile. Država može izricati naredbe i zabrane. Iako se prisila može primjenjivati i u privatnom sektoru, nadležnost države je najviša i konačna.

Po čemu se država razlikuje od ostalih sektora:• državne ustanove nude dobra za kolektivnu, a ne privatnu

upotrebu (javna, a ne privatna dobra),• država ima funkcije koje se razlikuju od funkcija privatnog

sektora,• država se rukovodi načelom opskrbe, a privatni sektor

načelom stjecanja dobiti,• država i privatni sektor razlikuju se u pogledu vlasništva.

Funkcije javnih financijaTri su temeljne funkcije javnih financija (fiskalne politike):- alokacijska,- distribucijska i- stabilizacijska funkcija

Alokacijska funkcija – država ima zadaću utjecati na ulaganje i upotrebu gospodarskih resursa, sa ciljem da osigura ponudu javnih i privatnih dobara.

Distribucijska funkcija – država mijenja onu raspodjelu (dohodaka, bogatstva, potrošnje tj. šansi) koja se ostvaruje na tržištu, kako bi zadovoljila socijalne i političke kriterije.

Stabilizacijska politika – država utječe na “izglađivanje” oscilacija gospodarskih aktivnosti do kojih dolazi djelovanjem tržišnih čimbenika (utječe na stabilnost cijena i tečaja, ravnotežu u bilanci plaćanja, stopu gospodarskog rasta, punu zaposlenost resursa)

Instrumenti fiskalne politike

Ciljevi fiskalne politike identični su ciljevima ekonomske politike uopće.

Fiskalna politika ima specifične instrumente.

Instrumenti fiskalne politike:- različiti oblici javnih prihoda (npr. direktni porezi, indirektni porezi),- različiti oblici javnih rashoda (rashodi za dobra i usluge, rashodi za

plaće u javnom sektoru, transferi i subvencije i dr.),- prihodi koji su izostali zbog poreznih povlastica (“tax expenditures”),- državne garancije i dr.

Veličina države

Mjerenje pomoću godišnjih izdataka: kupnja roba i usluga, veličina transfera (socijalni i subvencije), plaćanje kamata rashodi opće države, prilagodba rashoda inflaciji, državna potrošnja po stanovniku, udio u bruto domaćem proizvodu.

Metode istraživanja u javnim financijamaMetode pozitivne analize, cilj: utvrditi posljedice promjena ekonomske politikeUz visoke poreze nije isplativo raditi kao prije do uvođenja poreza

(učinak supstitucije).Uz visoke poreze moram raditi više da bi odražavao postojeći

životni standard (učinak dohotka).

Metode empirijske analize: Intervjui,Pokusi,Ekonometrijska istraživanja.

Zadatak: proučiti u Rosen (1999.) metode pozitivne analize (poglavlje 3.)

Ekonomika blagostanjaMetode normativne analize

Metode javnih financija - metode normativne analize Da bi se donio stav o poželjnosti državnih aktivnosti, potreban je

neki opći okvir.

Većina stručnjaka u području javnih financija koristi se ekonomikom blagostanja kao takvim općim okvirom.

Ekonomika blagostanja – grana ekonomske teorije koja se bavi društvenom poželjnošću alternativnih ekonomskih stanja.

Teorija blagostanja koristi se da bi se razlikovale okolnosti u kojima je tržište neuspješno od onih u kojima tržište uspješno djeluje.

Osnove ekonomike blagostanja (1)

Edgeworthova

kutija (pokazuje

raspodjelu dvaju dobara

između dvije osobe) Jednostavna ekonomija

(dvoje ljudi) ponuda dobara

nepromjenjiva

Adam

Eva

Jabuke u godini dana

Sm

okvin

i lis

tovi u g

odin

i dana

u

yr

sx

v

O

O’

Osnove ekonomike blagostanja (I)

dvoje ljudi troše dvije robe čija je ponuda nepromjenjiva

ekonomski problem: podijeliti količinu robe količina robe koju je potrošio Adam mjerena je

udaljenost od točke O količina robe koju je potrošila Eva mjerena je

udaljenost od točke O' Svaka točka unutar Edgeworthove kutije predočuje

neku raspodjelu jabuka i smokvinih listova između Adama i Eve

Osnove ekonomike blagostanja (2)

Krivulje indiferencije

u Edgeworthovoj

kutiji

Adam

Eva

Jabuke u godini dana

Sm

okvin

i lis

tovi u g

odin

i dana

r

sO

O’

A1

A2

A3

E3

E2

E1

Osnove ekonomike blagostanja (II)

Adam i Eva imaju skup uobičajeno zakrivljenih krivulja indiferencije koje opisuju njihove sklonosti prema jabukama i smokvinim listovima.

Krivulje obilježene većim brojevima predočuju višu razinu zadovoljenja-korisnosti.

Evina korisnost raste kako se njezin položaj pomiče prema jugozapadu, a Adamova prema sjeveroistoku.

Osnove ekonomike blagostanja (3)

Poboljšanje Adamova

položaja, bez

pogoršanja Evina

položaja

Adam

Eva

Jabuke u godini dana

Sm

okvin

i lis

tovi u g

odin

i dana

r

sO

O’

Ag

Ah

Ap

Egg h

p

Pareto učinkovita alokacija

Osnove ekonomike blagostanja (III) Točka g predstavlja zamišljenu proizvoljnu podjelu jabuka i smokvinih

listova.

Ag je Adamova krivulja indiferencije, a Eg Evina.

Točka h predstavlja točku u kojoj su robe raspodijeljene na način da Adamu bude bolje, a Evi nije postalo lošije.

Adamu je bolje u točki h jer krivulja indiferencije Ah za njega predstavlja višu razinu korisnosti, a Evi nije lošije jer se ona nalazi na svojoj izvornoj krivulji indiferencije Eg. Adamovo blagostanje može rasti sve dok se pomiče na krivulji indiferencije dalje na sjeveroistok i ostaje na krivulji Eg.

Alokacija kao u točki p je način da jedna osoba postane bogatija, a da se druga pritom ne osiromašuje - PARETOVA UČINKOVITOST

Osnove ekonomike blagostanja (4) Pareto učinkovita alokacija – alokacija koja se ostvaruje kada ne postoji način da jedna osoba postane bogatija, a da se druga pritom ne učini siromašnijom.

Paretova učinovitost – standard za procjenu poželjnosti raspodjele sredstava i izvora.

Paretovo poboljšanje – realokacija resursa koja jednu osobu čini bogatijom, a da pritom nitko ne osiromašuje.

Postoji niz Pareto učinkovitih točaka, a spoj svih Pareto učinkovitih točaka naziva se krivulja ugovora.

Krivulja ugovora

Edgeworth Box

Adam

Eva

0

0’

s

r

Jabuke u godini

Sm

okvi

ni li

stov

i u g

odin

i

Ag

Eg

g

p1

p

Ep2

Ap2

p2

p3

p4

Krivulja ugovora

U Pareto učinkovitoj točki, krivulje indiferencije se gotovo dodiruju – one su tangenta, a njihove su kosine jednake.

Granična stopa supstitucije - apsolutna vrijednost kosine krivulje indiferencije. To je stopu pri kojoj je pojedinac spreman trgovati jednom robom za dodatni iznos druge robe.

Pareto učinkovitost zahtijeva da bude zadovoljen sljedeći uvjet:

MRSjsAdam= MRSjs

Eva

Osnove ekonomike blagostanja (6)

Osnove ekonomike blagostanja (7)

Sm

okv

ini l

isto

vi u

go

din

i da

na

Jabuke u godini danaO

C

C

W

Y

x z

Krivulja proizvodnih mogućnosti – pokazuje maksimalnu količinu jednog dobra koja se može proizvestiuz bilo koju zadanu količinu drugih dobara.

- Ponuda dobara promjenjiva

l Nagib l =

Granična stopa transformacije

Granična stopa transformacije – stopa po kojoj gospodarstvo može transformirati proizvodnju jednog dobra u proizvodnju drugog dobra. To je apsolutna vrijednost nagiba krivulje proizvodnih mogućnosti = udaljenost wy/udaljenost xz = MCj / MCs.

Kada su ponude jabuka i smokvinih listova promjenjive, uvjeti za Paretovu učinkovitost postaju:

MRTjs = MRSjsAdam= MRSjs

Eva ,

odnosno

MCj / MC s = MRSjsAdam= MRSjs

Eva .

U tim uvjetima nemoguće je postići Pareto poboljšanje.

Osnove ekonomike blagostanja (8)

Osnovni teorem ekonomike blagostanja

Osnovni teorem ekonomike blagostanja govori da dokle god proizvođači i potrošači djeluju kao savršeni konkurenti, tj. dok

prihvaćaju cijene kakve su zadane, tada se uz određene uvjete pojavljuje Pareto učinkovita alokacija sredstava i izvora.

Cijene su u jednakim omjerima kao i troškovi, a granični trošak robe dodatni je trošak koji se odražava na cijeni

Adam maksimizira korisnost kada je MRSjsAdam = Pj / P s .

Eva maksimizira korisnost kada je MRSjsEva = Pj / P s .

Konkurentska tvrtka maksimizira korisnost kada je MCj / MC s

= MRTjs = Pj / P s .

Iz toga slijedi da je MRTjs = MRSjsAdam= MRSjs

Eva .

Pitanje: Ako savršena konkurencija vodi ka učinkovitoj alokaciji, treba li onda država? Pravo vlasništva, sudstvo obrana…PRAVEDNOST

Uloga pravednosti (1)

Krivulja mogućih korisnosti – pokazuje maksimalnu korisnost jednog pojedinca uz danu razinu korisnosti drugog pojedinca. Izvedena je iz krivulje ugovora.

Sve točke na krivulji mogućih korisnosti su Pareto učinkovite, ali one označuju različite distribucije dohotka između dva pojedinca.

Zadatak: vidjeti više u Rosen (1999.), 4. poglavlje!!!

Krivulja mogućih korisnosti

Evina korisnost

Ada

mov

a ko

risno

st

U

U

p3

q

p5

Kriterij Pareto učinkovitosti sam po sebi nije dovoljan (nije pravedan) da bi se vrednovale alternativne alokacije sredstava i izvora.

Ako društvo daje prednost jednakoj distribuciji realnog dohotka, q može onda imati prednost pred Pareto učinkovitim točkama iako sama nije takva.

Uloga pravednosti (2)

Potrebno procijeniti pravednost distribucije korisnosti. Izbor najbolje točke na krivulji mogućih korisnosti proizlazi iz

funkcije društvenog blagostanja.

Funkcija društvenog blagostanja – predstavlja stavove društva o relativnoj zaslužnosti pojedinih članova društva.

Društvena dobrobit ovisi o korisnostima svakog člana društva, odnosno: W = F (UAdam, UEva).

Krivulje društvene indiferencije

Evina korisnost

Ada

mov

a ko

risno

st

W = F(UAdam, UEva)

Povećanje društvenog blagostanja

Maksimiziranje društvenog blagostanja

Evina korisnost

Ada

mov

a ko

risno

st

i

ii

iii

Točka iii poželjnija je od bilo koje druge točke jer je učinkovita i “pravedna”.

Konkurentski sustav vodi do neke alokacije na krivulji mogućih korisnosti, ali to ne mora biti točka koja maksimizira društveno blagostanje.

Državna intervencija, čak i ako gospodarstvo stvara Pareto učinkovitu alokaciju sredstava i izvora, može biti nužna za postizanje pravedne distribucije korisnosti.

Državnu aktivnost opravdava i mogućnost da određeni uvjeti bitni za djelovanje osnovnog teorema ekonomike blagostanja ne moraju biti zadovoljeni na stvarnom tržištu. Ako oni ne postoje, alokacija sredstava i izvora na slobodnom tržištu može biti neučinkovita.

Uloga pravednosti (3)

Tržišni neuspjesi

Cijelo gospodarstvo može biti neučinkovito iz dva osnovna razloga – zbog utjecaja na tržište, ili zbog nepostojanja tržišta.

Utjecaj na tržište – ako neki pojedinci i poduzeća mogu utjecati na cijene, tada će alokacija uglavnom biti neučinkovita. Poduzeće koje ima veliku moć na tržištu može dići cijene iznad graničnog troška i

nuditi manje proizvoda nego što bi to činila konkurencija. Slučajevi kada poduzeća mogu utjecati na cijene – monopol, oligopol…

Nepostojanje tržišta – npr. osiguranje od siromaštva Uzroci nepostojanja tržišta - asimetrične informacije, eksternalije, javna dobra.

Dosezi ekonomike blagostanja Ekonomika blagostanja ima određenih slabosti – zasnovana je na individualističkoj društvenoj filozofiji i usredotočena je na rezultate, ne procese.

Ipak, ona pruža dobar okvir za procjenu raznih državnih intervencija. Kad je riječ o djelovanju države, okvir ekonomike blagostanja nameće tri pitanja:

- Hoće li djelovanje države imati poželjne posljedice na raspodjelu?- Hoće li potaknuti učinkovitost?- Može li to biti obavljeno uz razumne troškove?

- I već samo postavljanje ovih pitanja dobra je osnova za proces donošenja odluka.

Alokativna neučinkovitost tržišta

(1) Opadajući prosječni troškovi, monopol i ostali slučajevi kada je narušena savršena konkurencija

(2) Nepotpune informacije ili visok rizik

(3) Javna dobra

(4) Postojanje eksternih efekata/vanjskih učinaka

Slučajevi alokativne neučinkovitosti tržišta tj. situacija kada ne postoje uvjeti za postizanje učinkovitog tržišnog rješenja:

Politika alokacije – mjere koje se poduzimaju radi promjene načina i veličine ulaganja gospodarskih resursa, a posebice radi uklanjanja nedovoljne učinkovitosti

Opadajući prosječni troškovi...Uzroci monotono opadajućih prosječnih troškova: prinosi koji rastu s obujmom proizvodnje ili nedjeljivost kapitala uloženog u proizvodnju

Rezultat – visoki fiksni troškovi => minimalni kapaciteti potrebni za obavljanje takvih usluga zahtijevaju visoko ulaganje kapitala.

Zbog opadajućih prosječnih troškova, ponuđači s povoljnijom razinom troškova istiskuju s tržišta slabije konkurente, nudeći proizvod po nižoj cijeni.

Na tržištu preostaje jedan ponuđač koji određuje monopolnu cijenu i neučinkovitu količinu ponude dobra – prirodni monopol.

Tržišni rezultati se mogu popraviti npr. tako da država regulira politiku cijena takvih poduzeća, ili da proizvodi sama.

... i monopolističko ponašanje

Monopolist koji maksimizira dobit ne nastoji ostvariti uvjet MC=p, već MC=MR – ne ispunjavaju se Paretovi uvjeti optimalnosti, a monopolist nudi količinu manju od optimalne.

Država može utjecati na povećanje ponude:

• plaćanjem jedinične subvencije u visini razlike između p i MC• uvođenjem početnih pomoći novim ponuđačima, radi

povećanja konkurencije• mjerama poticanja konkurencije (one povećavaju šanse za

uspješnost politike alokacije – usmjerene su stvaranju pretpostavki)

Narušavanje konkurencijeU nekim slučajevima i same mjere državne politike prihoda i rashoda mogu uzrokovati poremećaje u tržišnoj utakmici i poticati monopolističko ponašanje.

Konkurenciju narušavaju porezi i porezni zakoni, subvencije (osobito subvencije za održavanje postojećih kapaciteta), porezne povlastice (za određena područja, za istraživanje i razvoj), različiti propisi, naredbe i sl. (u njima se najbolje snalaze velika poduzeća), te državni protekcionizam.

Općenito, zbog državne regulacije gospodarstvo postaje nefleksibilno i nesklono riziku, te ovisno o prosudbama državne uprave.

Troškovi regulacije – izravni troškovi administracije i provedbe propisa, neizvjesnost i oklijevanje u donošenju odluka, troškovi povezani s rent-seeking-om.

Nesavršene informacije i visok rizik Nepotpune ili asimetrično raspodijeljene informacije jedan su od uzroka tržišnih neučinkovitosti koje nastaju kada ne postoje tržišta osiguranja, ili je njihovo djelovanje nedovoljno.

Asimetrične informacije – nastaju kada pojedinac koji se želi osigurati od šteta nastalih nastupanjem određenog događaja ima bolje informacije od osiguravatelja.

Rizici koje tržište ne može osigurati – i društveni rizici (inflacija, ratovi, duboke krize), zatim rizici investiranja u istraživanje i razvoj, velike tehničke projekte...

Meritorno dobro

Pojam je razvio Musgrave (1956.) kao dobra posebne namjene kako bi opisao robu koja mora biti pribavljena čak i ako je članovi društva ne žele.

Umjetnost, zdravstvo, obrazovanje.

Npr. Opere i koncerti moraju biti financirani od strane države čak i ako pojedinci nisu spremni dovoljno platiti kako bi se pokrili troškovi tih izvedaba.