Intelektualne slobode

INTELEKTUALNE SLOBODE

LJUDSKA PRAVA I BIBLIOTEKE

SLOBODA MIŠLJENJA

Ono smo što o čemu (kako) mislimo!

(a to ovisi o našoj precepciji, razumijevanju stvari)

Tendecija kontrole onoga što vidimo, čujemo, s čime dolazimo u kontakt...

Intelektualna manipulacija – kontrolirano (represivno) društvo

Misliti je opasno!

Neovisno mišljenje rezultira idejama, novinama, uzrokuje promjenu, transformira (dok većina preferira stagnaciju!)

CENZURA: strah.Cenzorska aktivnost ima za cilj proizvesti

intelektualni konformizam.

U istinskoj demokraciji svi oblici intelektualne kontrole ili cenzure su neprihvatljivi.

Sloboda artikuliranja svega što zamislimo?

Sloboda govora može povrijediti (emotivno, psihološki, fizički).

Ako želimo živjeti u organiziranom, struktuiranom društvu u kojem se radije poštuje zakon nego haos onda se moramo i držati zakona kako ne bismo dobili neželjene posljedice.

Problemi nastaju kada ovaj nalog pokušamo apsolutno primjenjivati u realnom svijetu.

Zakon o pravima građana (Bill of Rights) je ustavni zakon koji najčešće štiti prava pojedinca u odnosu na državu.

Kako ćemo podržavati npr. odredbe 1. am. odnosno pravo na slobodu govora, a istovremeno štititi manjine od rasističkih ispada, štititi pojedince od lažnih optužbi, djecu on neprikladnog materijala itd. ?

Odgovor na ovu dilemu je jednostavan:SUDOVI MORAJU DOZVOLITI SLOBODU GOVORA ALI I KAŽNJAVATI ŠTETNE POSLJEDICE.

Šta to znači? Ako neko pogrešno tvrdi (lažno optužujelažno optužuje) kako je neko

kriv za npr. utaju ili preljubu, individua o kojoj se radi može podnijeti tužbu i kompenzirati štetu.

Država također može pokrenuti postupak protiv onih koji pokreću neistinite optužbe.

Ako neko izražava rasističku doktrinu to je njegovo pravo. Međutim, ukoliko pojedinac ili grupa mogu dokazati štetu, onda taj neko podliježe predmetu tužbe po osnovu konteksta i posljedica artikulacije rasizma, ali ne zbog izražavanja kao takvog!

SNAGA JAVNOSTI

Čak i kada određeni materijal izbjegne uplitanje vlade, i dalje ostaje javnost koja može kroz pojedince, grupe, udruženja, asocijacije, podnositi tužbe, reagovati, tražiti, bojkotovati, odnosno uticati na izdavače, medije, pa i biblioteke da izbjegavaju ili izuzmu određeni proizvod.

Međutim, ovo ne znači da javnost može imati kontrolu nad produkcijom drugih.

BIBLIOTEKE I CENZURA

Javne, akademske, specijalne biblioteke odabiru materijale za svoje kolekcije prema trenutnim i budućim potrebama.

Selekcija i cenzura nisu sinonimi! SELEKCIJA dozvoljava odnosno omogućujue

profesionalcu da odabere odgovarajući proizvod, dok CENZURA predstavlja a priori ograničavanje određenih specifičnih materijala na temelju subjektivne procjene o nepodobnosti, religijskog ili ideološkog uvjerenja ili emotivne reakcije.

1987. godine su npr. “Dnevnik Ane Frank” i “Čarobnjak iz Oza” bili izdvojeni kao “antikršćanski” i kao takvi isključeni iz kolekcije.

Studenti bibliotekarstva se trebaju obrazovati na takav način da razvijaju odgovornost za odbranu intelektualne slobode i odustajanje od cenzure.

(NE)TOLERANCIJA

Mi svi praktikujemo cenzuru kada su u pitanju knjige, časopisi, filmovi itd. za koje intuitivno očekujemo da bi mogli izazvati proteste budući da su predmet društvenog tabooa.

Niti roditelj, niti direktor škole, biblioteke, niti član odbora, nemaju pravo da insistiraju da škola uskraćuje informaciju svojim studentima.

Ovakvih “epizoda” su uglavnom pošteđene akademske biblioteke, istraživačke institucije, ali područje osnovnog i srednjeg obrazovanja uopće nije imuno na ovakve situacije.

Univerzitetsko okružje zahtjeva kolekcije i bibliotečku građu odnosno pristup materijalima iz svih oblasti ljudskog djelovanja, pa čak i one koji se smatraju uvredljivim, opasnim, odbojnim, barbarskim, užasavajućim.

(Malo je vjerovatno da će zbog toga neko tužiti biblioteku Harvarda zbog toga što se u katalogu mogu naći, za nekoga, “neprimjereni” materijali.)

ELEKTRONSKA CENZURA

Globalni elektronski pristup je još više zakomplicirao ovo područje.

Šta će se pojaviti na screenu?! Šta će biti preuzeto sa Mreže?

Opravdanost korištenja uređaja za praćenje (monitoring) mrežnih stanica, instaliranje softvera za filtriranje itd. radi zloupotreba povlastica (pogodnosti)!?

Ako je pojedinac neodgovoran, da li to treba da sankcionira čitavu grupu?

Filtriranje je nedopustivo iz perspektive zaštite intelektualnih sloboda bez obzira što dokumenti, slike, zvučni zapisi mogu biti neprikladni, neprijatni, politički nekorektni, opasni, zavodljivi itd.

Plagijarizam – još jedan od etičkih problema, koji obzirom na milione mrežnih stranica i elektronskih izvora iz baza podataka.

SLOBODAN PRISTUP INFORMACIJAMA

Biblioteke pomažu razvitak demokracijebliski partneri: nakladnici, raspačavatelji,

novinari, pisci, znanstvenicipristupačne svimapružaju nepristran i otvoren pristup

svakovrsnim informacijama

Rob Riemen....

“Obrazovanje više ne nastoji biti duhovno oblikovanje koje ljudima može pomoći da žive u istini, već je ono spalo na instrument prenošenja svega onoga što je korisno, svega što se mora znati da bi se zaradio novac. Demokracija se temelji na slobodnim ljudskim bićima jer se u suprotnom ona pretvara u tiraniju. Ljudi jedino mogu postati slobodni kroz obrazovanje jer isključivo obrazovani ljudi mogu kritički promišljati i, kako Sokrat tvrdi, svakodnevno se propitivati o stvarima koje nas okružuju. U tome veliku ulogu ima i umjetnost jer nam ona može pomoći u spoznavanju stanja vlastitog duha, pronalasku načina izražavanja emocija i u izgradnji argumentirane rasprave bez koje je demokracija ugrožena. Jedini način da ostvarimo demokraciju je da se obrazujemo na primjeren način.”

INTELEKTUALNA SLOBODA:

sloboda mišljenjasloboda govorasloboda promicanja ideja i uvjerenja

Ljudska prava

Opća prihvaćenost ljudskih prava - uvjet za razvitak demokracije

Shvaćanje da svaki pojedinac ima neotuđiva prava, neovisno od rase, nacionalnosti, spola, jezika, vjere, društvenog statusa, naobrazbe i sl.

Osobna i politička prava

pravo na život pravo na pravično suđenje pravo na slobodu kretanja i izbora boravišta pravo na nepovredivost doma pravo na slobodu mišljenja i izražavanja mišljenja pravo na slobodno javno očitovanje vjere pravo na mirno okupljanje i prosvjed pravo na slobodno udruživanje

Ekonomska, socijalna i kulturna prava

pravo vlasništva i nasljeđivanjasloboda poduzetništva i tržištapravo na rad i sloboda radapravo na zaradu

Koncept ljudskih prava

Pojam ljudskih prava je moderan pojam. Za vrijeme robovlasničkog društva i feudalne

organizacije države, pojam ljudskih prava u smislu u kojem ga danas poznajemo, nije postojao.

Termin prava se vezivao za određene privilegije. U robovlasničkom društvu je postojala određena

kategorija stanovništva koja je uživala pravo, odnosno privilegije i beneficije na određene resurse, određene društvene i političke položaje, a drugi su iz toga bili isključeni.

Pojam ljudskih prava postaje istorijski značajan u onom trenutku kada se u političkom smislu ljudi izjednačavaju, odnosno kada podjela na one koje imaju i nemaju prisup resursuma nestaje.

U buržoaskim revolucijama je jedan od osnovih zahtjeva bio taj da su ljudi rođeni jednaki, i da postoje određene političke, ekonomske, društvene funkcije na koje svi moraju da imaju pravo.

U tom smislu, jedna od osnovnih karakteristika pojma ljudskih prava je njihova univerzalnost:Zahtjev da ljudska prava uživaju svi, bez

obzira na porijeklo, boju kože, socijalni status, etničku pripadnost...

Četri grupe prava

1. prava na određenu slobodu (ustanovljavaju šta smo slobodni da uradimo, a šta ne)

2. prava koja podrazumijevaju neke obaveze prema drugima (uspostavljaju granicu u pogledu ophođenja prema drugima).

3. prava koja proizilaze iz određenih pravnih aranžmana (pravo glasa; to što imam pravo da glasam proizvodi određene posljedice u pogledu konstituiranja pravne države)

4. prava kao imuniteti (podrazumijeva da su neke osobe zaštićene ili stavljene u nejednak položaj sa drugim osobama / ne potpadaju pod udar zakona)

Moderna ideja ljudskih prava podrazumijeva da prava pripadaju individuama kao individuama: individua se postaje samim rođenjem, samim tim što je živo ljudsko biće

Razvitak ideje o pravu pojedinca na slobodno mišljenje i govor

Magna charta libertatum, 1215.Prvo spominjanje

priznavanje plemstvu određenih prava čime se ograničava kraljev apsolutizam (pobuna plemstva koja je rezultirala deklaracijom koja je obavezivala kralja na konsultacije sa baronima prilikom razrezivanja poreza).

Habeas corpus act, 15.st.

Slična deklaracijaistoimeni zakon u Engleskoj, 1679.

kojom se zahtijeva od kralja i režima da se tačno ustanovi pod kojim uslovima su građani zaštićeni od samovoljnog lišavanja slobode i držanja u zatvoru bez sudske presude.

Povelja prava, 1689. - osigurava slobodu govora i rasprave u engleskom Parlamentu

Zakon o pravima (Bill of Rights) fundamentalni akt koji ustanovljava granice

vlasti Engleski Parlament usvaja povelju Parlament je središte zakonodavne vlasti Parlament biraju građani na slobodnim

izborima bez dopuštenja Parlamenta kralj ne može

ukinuti zakon ili spriječiti njegovo djelovanje

Deklaracija Narodne skupštine Francuske o

pravima čovjeka i građana, 1789.

Deklaracija o pravima čovjeka i građana, 1789. (donesena odmah nakon francuske revolucije).

“Predstavnici francuskog naroda konstituirani u Narodnoj skupštini, smatrajući da su nepoznavanje, zaborav ili prezir prema pravima čovjeka jedini uzrok javnih nevolja i pokvarenosti vlada, odlučili su izložiti, u svečanoj izjavi, neotuđiva i sveta prava čovjeka…..” (preambula)

Deklaracija Narodne skupštine Francuske o pravima čovjeka i građana, 1789.

Čl. 1. Ljudi se rađaju i ostaju slobodni i jednakopravni.

Čl.2. Cilj svakog političkog udruživanja je očuvanje prirodnih i neotuđivih prava čovjeka. Ta prava su: sloboda, vlasništvo, sigurnost i otpor potlačivanju.


Čl. 4. Sloboda se sastoji u tome da svatko može činiti ono što nije na štetu drugima. Tako izvršavanje prirodnih prava svakog čovjeka ima jedinu granicu u uživanju istih prava drugih pripadnika društva; te granice mogu biti utvrđene samo zakonom.


Čl. 5. Jedino se zakonom mogu zabraniti djelatnosti štetne za društvo. Sve što nije zakonom zabranjeno ne može biti zapriječeno, i nitko ne može biti prisiljen da čini ono što zakon ne naređuje.


Čl. 11. Slobodno priopćivanje misli i mišljenja je jedno od najdragocjenijih prava čovjeka; svaki građanin može govoriti, pisati i tiskati slobodno osim ako te slobode ne zloupotrebljava u slučajevima utvrđenim zakonom.

Opća deklaracija UN-a o ljudskim pravima, 1948.

Pored osnovnih ljudskih prava – kao što su pravo na svojinu, na život, na slobodu govora, vjeroispovijest, političko udruživanje – u Deklaraciji se pominju i socijalna prava.

Čl. 19: Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. To pravo uključuje pravo na slobodu mišljenja, bez tuđega ometanja, te pravo traženja, primanja i prenošenja obavijesti, bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.

Opća deklaracija UN-a o ljudskim pravima, 1948.

Čl. 19: Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. To pravo uključuje pravo na slobodu mišljenja, bez tuđega ometanja, te pravo traženja, primanja i prenošenja obavijesti, bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.

http://www.un.org/rights/50/decla.htm

Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, 1950.

potpisale su je države članice Vijeća Europe 1950.

stupila na snagu 1953.Čl. 10. Svatko ima pravo na slobodu

izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja, te primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice.

Čl. 10. Korištenje tih sloboda sadrži obveze i odgovornosti, pa se stoga može podvrgnuti određenim formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama utvrđenima zakonom (…)

Čl. 10. (…) radi zaštite nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javne sigurnosti, sprečavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja ili ćudorednosti, te ugleda ili prava drugih, sprečavanja otkrivanja informacija primljenih u povjerenju, te očuvanja autoriteta i nepristranosti sudske vlasti.

Međunarodne konvencije i nacionalni zakonski propisi

ratifikacijom međunarodnih ugovora pojedine se zemlje obavezuju na poštivanje njihovih odredbi i usklađivanje svojih zakonskih propisa s međunarodnim odredbama.

Zašto se intelektualna sloboda veže uz knjižnice?

Suvremeni dokumenti o knjižnicama knjižničarski posao vežu uz osiguranje intelektualne slobode za korisnike

Međunarodni dokumenti o bibliotekama

UNESCO-ov Manifest za narodne knjižnice (1994)

UNESCO-ov Manifest za školske knjižnice (1999)

European Parliament. Report on the Role of Libraries in the Modern World (1998) / stvaranje aktivnog građanstva spremnog da odlučuje o svim pitanjima važnima za svoju zajednicu

UNESCO-ov Manifest za narodne knjižnice

knjižnica je mjesno informacijsko središte koje svojim korisnicima omogućuje neposredan pristup svim vrstama znanja i informacija

knjižnične se službe zasnivaju na jednakosti pristupa svima, bez obzira na dob, rasu, spol, vjeru, nacionalnost, jezik ili društveni položaj

zbirke i službe ne smiju biti izložene bilo kakvom obliku ideološke, političke ili vjerske cenzure niti trgovačkim pritiscima

Međunarodni dokumenti o bibliotekama

Vijeće Europe/EBLIDA. Smjernice za knjižnično zakonodavstvo i politiku (2000)

Kopenhaška deklaracija o narodnim knjižnicama i Informacijskom društvu (1999)

IFLA/FAIFE. Knjižnice i intelektualna sloboda (1999)

IFLA (International Federation of Library Associations and Institutions)

knjižnice moraju biti otvorene svima knjižnice moraju pružati slobodan i

neograničen pristup znanju, idejama, kulturi i informacijama

zemaljske vlasti moraju izraditi i usvojiti zakonske propise koji će omogućiti knjižnicama da obavljaju namijenjenu im zadaću

IFLA

Opća konferencija u Parizu, 1989. Skupština izražava privrženost čl. 19. Opće deklaracije UN-a o ljudskim

pravima utvrđuje se način na koji IFLA može djelovati

Opća konferencija u Istanbulu, 1995. usvojena rezolucija o važnosti slobodnog pristupa informacijama i

slobodi izražavanja iniciran osnutak ad hoc komisije za slobodan pristup informacijama i

slobodu izražavanja (CAIFE) Opća konferencija u Kopenhagenu, 1997.

usvojen izvještaj CAIFE-a izvještaj se poziva na međunarodne dokumente koji jamče zaštitu

ljudskih prava izvještaj je nastao zbog potrebe IFLA-e da olakša knjižničarima služenje

potrebama i interesima korisnika

IFLA

Opća konferencija u Kopenhagenu, 1997.Rezolucijom osnovana stalna komisija za

slobodan pristup informacijama i slobodu izražavanja (FAIFE)

osnovan ured za FAIFE

IFLA/FAIFE. Knjižnice i intelektualna sloboda

IFLA podržava, brani i promiče intelektualnu slobodu u skladu s Općom deklaracijom UN-a o ljudskim pravima

svi ljudi imaju temeljno pravo pristupa svim oblicima znanja, stvaralačkog mišljenja i intelektualne aktivnosti, kao i javnog izražavanja svojih pogleda


pravo na znanje i sloboda izražavanja dva su oblika istoga načela. Pravo na znanje zahtijeva slobodu mišljenja i savjesti; sloboda mišljenja i sloboda izražavanja preduvjet su za slobodan pristup informacijama


zauzimanje za intelektualnu slobodu osnovna je odgovornost knjižničarske i informacijske struke

knjižnice financirane iz javnih izvora podupirat će načela intelektualne slobode

IFLA

Opća skupština u Bostonu, 2001.Svjetski izvještaj o knjižnicama i

intelektualnoj slobodi prikaz stanja u 46 zemaljanajava Manifesta o Internetu koji će

sadržavati načela slobodnog pristupa digitalnim informacijama

Vijeće Europe/EBLIDA

Međunarodna konferencija Lokalno i globalno: knjižnično zakonodavstvo u regionalnim i saveznim državama, München, 1999.

daljnja rasprava o Smjernicama za knjižnice

Smjernice za knjižnično zakonodavstvo i knjižničnu politiku u Europi, konačan tekst objavljen u siječnju 2000.

Smjernice za knjižnično zakonodavstvo i politiku u Europi

slobodan pristup informacijamamjesto knjižnica u nacionalnoj knjižnoj i

informacijskoj politiciknjižnice i industrija znanjazaštita knjižnične baštine

Slobodan pristup informacijama

knjižnice se osnivaju za dobrobit svojih korisničkih zajednica, da promiču njihova prava na pristup informacijama i idejama

službe i usluge moraju biti dostupne građanima bez obzira na rasnu, nacionalnu, vjersku i kulturnu pripadnost, politička uvjerenja, fizičke nedostatke ili poteškoće pri učenju, spol ili spolno usmjerenje

osnovna informacijska građa, pomagala i službe, financirani iz javnih sredstava trebaju biti besplatni za korisnika i podjednako dostupni svim članovima korisničke zajednice bez obzira na njihovu platežnu moć

Slobodan pristup informacijama

onemogućavanje pristupa građi ili mreži treba se temeljiti isključivo na važećim zakonima

knjižnice trebaju prikupljati građu i osigurati pristup izvorima na temelju kakvoće i relevantnosti za potrebe korisničke zajednice

sadržajem, jezikom i oblikom zbirke i izvori trebaju voditi računa o raznolikosti zajednica kojima služe

knjižnice se trebaju pobrinuti za najvišu razinu i kakvoću intelektualnog i fizičkog pristupa građi i izvorima

knjižnice moraju biti prikladno smještene, pristupačne svima i opremljene tako da mogu služiti i potrebama osoba oštećenog vida ili sluha te osobama s drugim oštećenjima

Načela izgradnje zbirke

izgradnja knjižnične zbirke treba se temeljiti na neovisnoj stručnoj procjeni knjižničara, bez političkog, sektaškog, tržišnog ili kakvog drugog utjecaja, uz savjetovanje s predstavnicima korisnika, skupinama u zajednici te obrazovnim, informacijskim i kulturnim ustanovama.


politiku izgradnje zbirke treba neprestano preispitivati da bi mogla valjano odražavati promjene u potrebama i mogućnostima. Izgradnja zbirke treba biti transparentan proces, a politika na kojoj se ona temelji treba biti javna.


manjinama treba pribaviti građu na njihovim jezicima i onu koja se odnosi na njihovu kulturu, te onu koja na jeziku manjine odražava kulturu šire zajednice. Nadalje, knjižnične zbirke trebaju predstaviti manjinske kulture široj zajednici.

knjižnice trebaju biti dio sustava u zemlji, surađivati u nabavi i uspostaviti usku suradnju s drugim kulturnim, obrazovnim i informacijskim ustanovama


knjižnice trebaju omogućiti pristup građi koja nije dio knjižnične zbirke putem međuknjižnične posudbe u zemlji i inozemstvu ili sustavom dostave dokumenata, uključujući uporabu elektroničkih informacijskih službi i umreženih informacija

Načela pristupa elektroničkim mrežama

korisnicima treba osigurati pristup elektroničkim informacijskim izvorima

za korisnike treba ustanoviti mjesta javnog pristupa s odgovarajućom podrškom i podukom, koja će im omogućiti samostalno korištenje umreženih informacija

Načela pristupa elektroničkim mrežama

knjižnice trebaju izbjegavati svjesno dopuštanje pristupa građi koja je protuzakonita u zemlji

knjižnice trebaju jasno oblikovati politiku korištenja Interneta

knjižnice moraju poštovati korisnička prava, što uključuje pravo na povjerljivost i privatnost

Vođenje slobodnog pristupa u knjižnicama

administrativno - postupa se prema zakonu i propisima

tehničko - vođenje je prepušteno sustavu koji filtrira i blokira unaprijed utvrđene sadržaje i/ili adrese

osobno - prihvaćanje odgovornosti za izradu i primjenu načela slobodnog pristupa; odlučivanje o svakom posebnom slučaju

Akademske knjižnice

moraju osigurati slobodan pristup informacijama za znanstvenike i nastavnike

slobodan pristup informacijama integralan je dio procesa znanstvene komunikacije

Akademska sloboda

sloboda znanstvenog, umjetničkog i tehnološkog istraživanja i stvaralaštva

istraživanje i stvaralaštvo podrazumijevaju slobodan pristup radovima drugih

pristup radovima drugih preduvjet je za vlastito istraživanje, stvaranje i objavljivanje

Akademska zajednica

Robert Merton. Sociologija znanosti, 1973. teza o etosu znanosti kao o skupu normi, uvjerenja i

vrijednosti koji obvezuju znanstvenika suglasje unutar znanstvene zajednice o temeljnim

postavkama, pojmovima i metodama neke discipline suglasje se očituje u organizaciji nastave, u slaganju

o tome koji su sadržaji relevantni i moraju biti uključeni u nastavu, u ocjenjivanju znanstvenoga rada itd.

Akademski bibliotekar

najbolji pregled nad izvorima informacija u području

izbor baza podataka i osiguranje povoljnih uvjeta korištenja

za slobodan pristup informacijama nije dovoljan jedan primjerak naslova

smjernice nabavne politike

Zaštita privatnosti

zajamčena međunarodnim i nacionalnim zakonskim propisimaEuropska konvencija o ljudskim pravima i

temeljnim slobodama, 1950.ustavna kategorijaprofesionalna tajna

IFLA. KNJIŽNICE I INTELEKTUALNA SLOBODA

Korisnici knjižnica imaju pravo na privatnost i anonimnost.

knjižničar ne smije otkriti kod koga je posuđena knjiga

knjižničar ne smije otkriti što tko čita (osim uz sudski nalog)

knjižničar ne smije otkriti koje je informacije korisnik tražio

zapise o posudbi treba uništiti nakon određenog vremena

Dodatna literatura

Slobodan pristup informacijama.//Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 3(2000)

Priručnik o slobodi javne riječi. Zagreb : HND, Press data, 1998.

http://webworld.unesco.org/infoethics2000/index.html

Izvori na Internetu

FAIFE Office http://www.faife.dkALA Office of Intellectual Freedom

http://www.ala.org/oif.htmlArticle 19 http://www.article19.orgIndex on Censorship

www.oneworld.org/index_oc/index.html

Izvori na Internetu

IFEX (International Freedom of Expression Exchange Clearing House) http://www.ifex.org

American Booksellers Association - Free Expression Newsletter http://www.bookweb.org/abffe

Freedom Forum http://www.freedomforum.org

Pravo na privatnost i pravo na slobodan pristup informacijama

javnost ima pravo saznati pojedinosti o radu poduzeća, državnih tijela i javnih ustanova

javnost nema pravo uvida u osobne podatke (zdravstvene kartone, školske izvještaje, bankovne račune, glasačke listiće, porezne prijave itd.)

Documents

Intelektualne slobode