Egzistencijalna dijalektika slobode

IzvorničlanakUDK141.32:123.1Fabro,C.Primljeno14.12.2009.

Marko VučetićSveučilišteuZadru,Odjelzafilozofiju,ObalakraljaPetraKrešimiraIV2,HR–23000Zadar

[email protected]

Egzistencijalna dijalektika slobode

SažetakAutor u radu, pod vidom egzistencijalnog razvoja subjekta, tematizira značaj slobode u filozofiji Cornelia Fabra. Egzistencijalno djelovanje se radikalizira na način usmjeravanja ljudskog interesa prema stanovitom identitetu bitka i slobode, da bi se u konačnici došlo do dobra, vlastitog objekta volje. Putem integrativnog pristupa, propituje se mogućnost govora slobode kao ljudskog govora u kojemu dolazi do dijalektičkog prevladavanja unutarnjih tenzija i istovremenog pozitivnog odnosa između slobode, volje i razuma. Na koncu se pokazuje kako bitak pridonosi aktualizaciji ljudskog bića, dok sloboda čovjeka stavlja pred izazov samoaktualizacije.

Ključne riječiCornelioFabro,sloboda,dijalektika,egzistencija,razum,volja

EgzistencijalnadijalektikaslobodeufilozofijiegzistencijeCorneliaFabra,su-vremenogtalijanskogfilozofa,pridonosirazumijevanjurazvoja tradicionalnetomističkemetafizikeusmjerufilozofijemetafizičkogegzistencijalizma.Pola-zištasutimedonekleodređena,alinipoštonisujednostavna,ponajmanjejed-nostrana.Metafizičkamisao ne prelazi u egzistencijalnu, nego se filozofskarefleksijakonkretneegzistencijskeprakse,zahvaljujućimetafizičkimuvidima,kaotranseuntnim,formirauozračjutomističkogmetafizičkognaukaokompo-zicijikontingentnogbića–konkretno,čovjeka–oddvajumetafizičkihprincipakojisemeđusobnouvijekodnosekaoaktipotencija.Bitak,kaotemeljniakt,ak-tualiziraegzistencijskisadržajčinećigarealnimsadržajemkontingentnogbića–čovjekailiegzistentnogsubjekta.Sloboda,kaojedinaapsolutnakategorija,unosisnažnutenzijuusvakidašnjustvarnostegzistentnogsubjekta,stavljagauodnospremaApsolutu,premauzrokovanjubitkaiparticipacijinajednostav-nombitkuApsoluta.Naime,slobodomApsolutauzrokovanjesavkontingentanbitak,činomstvaranjastrukturiranajeegzistencijalnadijalektikaslobodeunje-zinomtemeljnomznačenju–egzistentnisubjektsekao‘ja’naapsolutannačinodnosipremaslobodiApsoluta,bezobzirajeliriječoprihvaćanjuilineprihva-ćanju.Slobodadakleproizlaziizbitkainastanovitsenačinsnjimeidentificira.Upravonaovojosnovi, filozofijametafizičkogegzistencijalizma,dijalektikuslobodepozicioniraumisaonomokružjumetafizičkeantropologije.Čovjekje,naime,zahvaljujućiduši–subzistentnojformi–bićeživotaismisleneslobode,smrtnenarušavaintegritetnjegova‘ja’,aslobodunesvodinabesmislenost.

‘Ja’ – subjekt slobode

EgzistencijalnioptimizamC.Fabranadilazigranicusmrtitezahvaljujući‘ja’–svekolikomtemeljuegzistencijeiegzistencijalnihmodusa–egzistentnom

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)

M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode558

subjektunudivizijupobjedeživota.1Sloboda,odgovornost,značajiradikal-nostkonkretnogizbora,dokječovjekkao‘ja’bioutijeluiusvijetu,pokazu-juseusvojsvojojdubinibudućisučovjekavodiliprematranscendentnom,konačnom,atemporalnomciljunjegoveegzistencije.2Egzistencijalniprimat‘ja’ujednojetranscendentnogkaraktera,jer,nesamodafundirarazličiteegzi-stencijalnemoduse,negocjelinuljudskeegzistencijevodipremakonačnomcilju.3‘Ja’sepokazujekaosubjektslobodeikaosubjektkojijeutijeluiusvijetu, tekao takavegzistira inadilazi tenzijumoćivolje imoćirazuma.4Naime,‘ja’usvojojegzistenciji,zahvaljujućisvomeaktubivstvovanjaisvo-jojkonzistentnojmetafizičkojstrukturi,5pomirujetenzijurazumaivolje,teih,egzistirajućikaobićeslobode,održavaujedinstvuonoga‘ja’kojejesu-bjektvoljeirazuma.Fabroističekako‘ja’imapre-nominalnikarakter,6daseodnosinasamuosobu,označavaosobu,bez ikakvihposrednih, jezičnihilibilokojihdrugihidentifikacija,jerseosobanajprijeizričekao‘ja’iutomizricanjudolazidopomirenjatenzijevoljeitenzijerazuma,budućidajeoso-basvjesnasvogaidentitetaidavoljnopristajeuznjega,7odnosnodaegzisti-rajući(itražećismisaoegzistencije)iskazuježelju,volju,htijenjepripadanjasebisamoj,svomevlastitom‘ja’.8Osimtoga,‘ja’seputemtijelaaktualizirausvijetu,tesenatajnačinrazlikujeodsvijetaisvihostalihtijelausvijeta,alisenatajnačiniprevladavatenzija‘ja’itijela.Usvijetu‘ja’itijelopostajujedno,‘ja’seaktualiziraprekotijela,alitimeononeprestajegubitinasvojojtemeljnosti,‘ja’itijelosujedno,svakomkonkretnom‘ja’pripadakonkretnotijelo, i stoga jemoguće razlikovationo ‘moje’odonoga ‘drugoga’. ‘Ja’utijeluprerastaumojeiutomemomeseočitujeontološkoprvenstvo‘ja’,aliinemogućnostdualizma,jer‘ja’itijeloimajujedinstveniaktbivstvovanjaijedinstvenuslobodu.Egzistentnisubjekt,‘ja’,usvojojjebitiduhovnogkarakteraiutomsmislutrebashvatitineprestanoFabrovoisticanjekakojemogućestavitiznakjed-nakosti izmeđučovjeka, istine islobode. Istina isloboda imajunemjerljiviznačajzaljudskuegzistenciju,onesepredstavljajukaodvaodsječkaosobekoja egzistira.Osoba se, u tom smislu, uvjetnopoistovjećuje sa slobodomi istinom, jer je sama egzistencija osobe koja egzistira istinita i slobodna.Osimtoga,istinaislobodasenalazeutakvomdijalektičkomodnosu,kakonavodiR.Goglia,neminovnogpozivanameđusobnuupućenostipodršku.9Naime,naegzistencijalnompodručjuslobodajebezistinenezamisliva,baškaoštonijemogućeistinuodvojitiodslobode,jerneslobodnaistinapostajeegzistencijalnomlaži.Kakočovjeknemožeopstatinabesplodnomtlulažnihegzistencijalnihuvjeta,nužnojedasenjegovaegzistencijareferiraiidentifi-cirasistinomisaslobodom.10Čovjekje,najjednostavnijerečeno,duhovnobiće,osobakojaegzistira iu svojojegzistencijiprogovara jezikomistine ijezikomslobode.11

‘Ja’ u svjetlu odnosa slobode i istine

‘Ja’jeprirodnomjestonakojemsemanifestiraslobodazaistinuiistinazaslobodu.Istinaislobodasenaovompodručjuneisključuju,jerbiseisključe-njemjednogodovihdvijutemeljnihontološkihodrednicaljudskogbitkadoš-lodoegzistencijalnogisključenjasamogčovjeka.Opredijeljenostzaistinuislobodu,budućijemetafizičkogkaraktera,12istovremenojeiopredijeljenostzačovjeka,alije,istotako,ičovjekovaopredijeljenost.Egzistencija,slobodai istinasuontološkerealnostikojeizviruizaktabivstvovanjatese,samimtime,nemogunadićinitizamijenitinaadekvatannačin.R.Gogliastogaizvo-dizaključakkakoseuFabrovojfilozofijislobodaičovjekovo‘ja’odnosekao



»unutarnjeiizvanjsko,konkavnoikonveksno«.13Slobodaljudskojegzisten-cijidarujeonusvetostzajamčenogintegriteta,digniteta,aliinoviteta.Naime,slobodasenalaziiznadsvakeodluke.Mogućnostodlukeproizlaziizslobo-de tekao takva,budućida transcendirasvakuodluku, ljudskojegzistencijijamčinovost,odnosno,slobodagenerirasvojudijalektičkunapetostiaplicirajenaegzistencijalnopodručjetakodadijalektičkanapetostslobodepostajeegzistencijalnomtenzijom,aupravojeonajamacnovoga,onaegzistenciju

1

Zanimljiva je Mondinova interpretacijasmrti prisutna u filozofijama Heideggera,Sartrea i Camusa. Nasuprot evidentnimrazlikama među ovim filozofima,Mondinprimjećujekako im je ipakzajedničkapo-veznica shvaćanjekako smrt imakonačni,definitivniegzistencijalnikarakter.Onanastanoviti i izvjesni način izriče posljednjuriječoljudskojegzistenciji,njomesvepre-staje (usp. B.Mondin,Uomini nel mondo,ESD,Bologna2007.,str.138).Očitojedasekoncepcija smrtiumetafizičkomegzisten-cijalizmuradikalnorazlikujeodnavedenihkoncepcija jer smrt nipošto ne poništavaljudskibitak,nerazara ljudskuindividual-nost iosobnost,nečinibesmislenomljud-skuslobodu.

2

Promatranjem čovjeka kao ‘ja’, metafizičkiegzistencijalizam promovira egzistencijalnuantropologiju, te ujedno nadilazi problemnejedinstva,kakojetojošM.Scheleruočio,između prirodoznanstvene, teološke i filo-zofske antropologije (usp.M.Scheler, Ideja čovjeka i antropologija,NakladnizavodGlo-bus,Zagreb1996.,str.129).

3

Fabro razrješava moguću aporijsku situaci-ju nastalu uslijed egzistencijalne napetostiza konačnom srećom kojemu svako ljudskobiće teži. Doprinos se nedvojbeno sastoji udistingviranjuizborakonačnogdobrailisrećeodizborakonkretnerealnostikojasesmatrakonačnimdobrom ili srećom (usp.U.Gale-azzi,»LibertàefineultimoinsanTommasonell’interpretazione di Cornelio Fabro«, u:Costantini,F.(ur.),Cornelio Fabro e il problema della libertà,FORUM,Udine2007.,str.82).

4

ZbogtogaćeL.Stefanininaglasitikakoje‘ja’iznadsvakemisli,željeiličina(usp.L.Stefa-nini,Esistenzialismo ateo ed esistenzialismo teistico, CEDAM,Padova1952.,str.100).

5

Zashvaćanjeznačenjametafizičke strukturenezaobilazno je ispravno poimanje kontin-gentnenaravistvorenogbića(usp.C.Fabro,»Intorno alla nozione tomista di contingen-za«, u Rivista di Filosofia Neoscolastica, 30/1938,str.132–149).

6

Usp.C.Fabro,»Libertàcomefondamentode-llaFilosofia«,str.144.

7

Pojačavanje integrativnog značenja voljeostvaruje se u kontekstu egzistencijalneaktivnosti, bez obzira o kojoj aktivnosti jeriječ (usp. C. Fabro, La nozione metafisica di partecipazione, EDIVI, Roma 2005., str.279–282).

8

Ljudskaslobodabitrebalabitiusmjerenapre-ma,kako tokažeB.Mondin,kulturiosobe.Tektadaćesvedimenzijeljudskeegzistencijebitiuhomeostatskomodnosu(usp.B.Mon-din,Uomini nel mondo,str.95–111).

9

Usp.R.Goglia,La novità metafisica di Cornelio Fabro, Marsilio, Venezia 2004., str.109–111, gdje autorica analizira značaj slo-bodeiistineuFabrovojfilozofiji.

10

SmatramodajeupravonaovomtraguE.Fon-tanaizveozaključakkakojeFabrovafilozof-skapozicijauodnosunacjelinutematiziranihegzistencijalnihproblemaiponuđenihodgo-vora jasna inedvojbena,odnosnooriginalna(usp. E. Fontana, »Cornelio Fabro e il pro-blemadellalibertànegliannidell’immediatosecondodopoguerra«,u:Costantini,F. (ur.),Cornelio Fabro e il problema della libertà,str.111).

11

Egzistencijalnustvarnostčovjekapodvidomidentitetasosobomnužnojesagledatiusvje-tlu analogije bića. U tom smislu korisna jekomparativnaanalizaanalogijeuBoetijevom,PseudoDionizijevomiTominomfilozofskomdjelu(usp.R.McInerny,L’analogia in Tommaso d’Aquino,Armando, Roma 1999., str.165–175).

12

Usp.A.Livi,Il senso comune tra razionalismo e scetticismo, Massimo,Milano 1992.,str.22–28.Autornaizuzetnozanimljivnačiniznosisintezumetafizičkogpristupaistini,štopostajeosnovabezkojesenemožerazumjetivezaistineislobode.

13

R.Goglia,La novità metafisica di Cornelio Fabro,str.110.



slobodno usmjerava prema novim, nepoznatim područjima i prema novimodnosimaukojimasečovjekprepoznajekaoslobodnobiće,bićenovoga.14Najvećanovostležiučovjekovom‘ja’,slobodaističeznačajčovjekovog‘ja’,jer čovjek, zahvaljujućipokretu slobode,može sebe izraziti,možeodlučitiili na već bilo koji drugi način izreći sebe sama.Govor slobode uvijek jegovorčovjeka,isticanjeslobodeuvijekjeisticanječovjeka.Područjeistineislobodeje,dakle,prvenstvenoineizostavnopodručjeljudskeegzistencijeukojemseočitujeskladniodnosprevladanihdijalektičkihnapetosti,tesenatajnačinmanifestirastrukturaljudskogbitka,jamcasvakogskladaiizvorasvakogakta,patakoiaktaslobodeiistine.Područjeljudskeegzistencijejepodručjereda.Metafizičkiegzistencijalizamunosisklad,odnosno,metafizič-kiegzistencijalizamjeonajspecifičnitipegzistencijalizmakojiprepoznajeiističeskladljudskeegzistencije.15Ljudskaegzistencija,budućijetrajnoobi-lježenaslobodomiistinom,samabivausmjeravanapremaistiniislobodikaosvomekonačnomcilju.Slobodaiistinanetrpeegzistencijalnidiskontinuitet,usmisludabisesvrhaiciljegzistencijalneslobodeiistinemogaonalazitiunečemuneistinitomineslobodnom.Spoznajatakođerizvireiznavedenogegzistencijalnogkontinuiteta.16Naime,spoznaja jeusmjerenapremaotkrivanju i traženju istine,17akako je istinaneodvojivaodslobode,ondajerazumljivodajeegzistencijalnaistinaujednoiistinaslobode.Kakoseegzistencijalniredustanovljujedjelovanjemrazuma,ondase,pod timvidikom, razumupriklanjaju i sloboda i istina,budućidapretpostavljajuipotrebujustanovitired.Fabroćeistaknutikakoizmeđuspo-znajeislobode,osobitoslobodeizbora,ležigranicatenzije,svojevrsnaničijazemljaukojojsečovjekmožeizgubiti.Ljudskaseodgovornostprovjeravaupravonaprevladavanjuovetenzije.Naime,čovjekmožespoznajuuskladitisaslobodomiistinom,tetakoprevladatitenziju,ali,istotako,budućijeslo-bodnobiće–bićeizbora,odlukaiodgovornosti–spoznaja,slobodaiistinanemorajukonvergirati.Upotonjemslučaju, cilj istine, slobode i spoznajenijezajedničkicilj,pa,samimtime, i ljudskaegzistencijabivausmjerenaiizranjavanamnogimciljevima.Iskustvo slobode je istinsko egzistencijalno iskustvo. Čovjek egzistirajućiujednopostaje isvjedokomslobode.Ukolikomujeegzistencijausmjerenaputovimaslobode i istine,utolikoće injegovaegzistencijazboriti jezikomslobode,zadovoljstvaisreće.Međutim,ljudskaegzistencijamožebitiusmje-renaivođenanekimdrugimmotivima,ali,bezobziranamotiveiciljeve,onauvijekprogovarajezikomslobode,jerćeitada,mišljenjajeFabro,slobodaprogovoriti,ovajputjezikommuke,očaja,tjeskobeinezadovoljstva.18

Sloboda i stvaralaštvo

Ljudskaslobodačovjekumožepriskrbitiiskustvoništavila,onogništavilaizkojegajestvoren,pozvanubivstvovanjeikadaje,participirajućinabitku,19ujednopočeoparticipiratiinaslobodi.20Postojidvostrukiodnosslobodepre-maništavilu:Božjiiljudski.LjudskaiBožjaslobodanalazeseustanovitom,premdaneistom,odnosupremaništavilu.21Božjaslobodajeuvijekpozitiv-nogkaraktera,budućijenjomeništaviloprevladanobivstvovanjem.ČinomstvaranjasvijetaBožjaslobodasepobjedonosnoodnosipremaništavilu–ni-štavilo je prevladanobivstvovanjem.Za razlikuodBožje slobode, ljudskaslobodanemamogućnoststvaranjabitka,22aliimamogućnostusmjeravanjastvoreneegzistencijepremakonačnomcilju,izkojegajeipokojemujesvijetslobodno ipobjedonosno stvoren.Uloga ljudske slobode timenijeminori-



zirana,štoviše,onajenaglašenakaospecifičnoljudska.23Ljudskasloboda,iakonijestvaralačkaumetafizičkomsmisluuzrokovanjabitka,ipakjestva-ralačkaustrogimokvirimavećuzrokovanogbitka.Slobodajeneodvojivaodbitkastvorenogbića,24onadovršava,usmjeravastvorenuegzistencijupremanjezinomkonačnom,unaprijednedeterminiranomcilju.Slobodomse,dakle,čovjekodnosipremaništaviluizkojegajestvorenkaobićekojeseopireni-štaviluipribližavapozitivnojslobodiApsolutaili,pak,kaobićekojesvojusloboduiegzistencijuusmjeravapremaništavilu.25Osimtoga,sloboda,po-

14

Egzistencijalna dijalektika stoga nikada nesmijebitikonfuzna,nego isključivodijalek-tika tenzije i nadvladavanja tenzije, mjestosusreta vječnosti i vremena, egzistentnogsubjekta iApsoluta (usp.P.Miccoli,»Meta-fisicaestoriadelleidee«,u:AA.VV.,Essere e libertà. Studi in onore di Cornelio Fabro,Maggioli,Rimini1984.,str.200).

15

Usp.C.Fabro,Percezione e pensiero,EDIVI,Roma2008.,str.342–346.

16

Egzistencijalni kontinuitet u metafizičkomegzistencijalizmu je zajamčen početnim po-imanjembitka.Bitkomsetakoizražavasva-karealnostiaktualnost,pasamimtimeodnosbitiibitkaneležiisključivonametafizičkompodručju,nego se jednako tako rasprostire ina logičku i spoznajnu dimenziju stvarnosti(usp. C. Fabro,Tomismo e pensiero moderno,PontificiaUniversitàLateranense,Roma1969.,str.107–110).

17

OvdjebisemoglapovućiparalelasonimštoM. Scheler naziva ideiranjem. Naime, ide-iranjem čovjek dohvaća bitnost i dolazi doznanjakojevrijedi za sveduhovne subjekteusmjerenepremadohvaćanjuupravotogpo-dručja bitka (usp.M.Scheler, Ideja čovjeka i antropologija, str. 158–160). Fabro, me-đutim, ne govori o apriornom znanju, negoisključivoopovezanostiontičke,ontološkeiegzistencijalneistine.

18

Izuzetno je zanimljiva rasprava o konvergi-rajućemutjecaju filozofijeTomeAkvinskogiS.KierkegaardanaformiranjefilozofijeC.Fabra(usp.A.Livi,»LamodernitàdiFabro:Tommaso e Kierkegaard«, u: Costantini, F.(ur.),Cornelio Fabro e il problema della libertà,str.67–74).

19

Usp.P.Mazzarella,»LametafisicadiS.To-mmaso d’Aquino nella interpretazione diC.Fabro«,u:AA.VV.,Essere e libertà, str.107–140,gdjeautornaprimjeruFabrovein-terpretacijetomističkogmetafizičkognaukaoparticipacijipokazaopovezanost(imeđusob-nuupućenost)tradicionalneisuvremenefilo-zofije.Dijalektikaparticipacijejeprvorazred-nadijalektikaslobodeegzistentnogsubjekta.

20

L.Romeraništaviloibitakpromatrauodnosubeskonačnerazlikeibeskonačneudaljenosti.Zaništavilosenemožerećidajest,onojenijeunajradikalnijemsmisluriječi;jestsamoonoštopočivanabitku.»La‘distanza’trailnullae l’essere è infinita, per questo l’unico fon-damento possibile dell’essere finito sarà unEssereinfinito,capacitàinfinitadifondare.«(L.Romera,»PensierometafisicoeaperturaaDio:prospettivametafisica«,u:Romera,L.(ur.),Dio e il senso dell’esistenza umana, Ar-mando,Roma1999., str.82).

21

Usp. C.Fabro, »Libertàedesistenzanellafi-losofia contemporanea. Prolusione all’annoaccademico1967–1968«,Studium, (1/1968),str.26.

22

ČovjekparticipiranabitkuApsolutau skla-dusvlastitomontičkomstvarnošću,aonajeuvijek,budućijesastavljenoddvajumetafi-zičkih principa, složene naravi. Posljedično,svaki ljudski čin je čin složenog bića, bićaograničeneaktualnostibitka(usp.A.Acerbi,La libertà in Cornelio Fabro,EdizioniUni-versità della Santa Croce, Roma 2005., str.136).

23

Ljudskaslobodapoziva,delegira,čovjekakaoosobudapoduzmeosobančin,daegzistenci-jalnodjeluje(usp.L.Bernard,A Study of Human Understanding, University of TorontoPress, Toronto–Buffalo–London1992.).

24

Odnosi se na razumska bića koja jedino imogubitislobodna,slobodajevezanauzvo-ljuirazum,teseutomsmislutrebazadržatinaznačenjskojraziniproizvođenjailiuzroko-vanjabitka.

25

Rasprava se u konačnici svodi na ništaviloljudske slobode ili na apsolutnost slobodeproizašle stvarateljskim činom uzrokovanjabitka i uz njega vezanu slobodu (usp. M.SánchezSorondo,»Circolarità fra libertàedessereassolutoperpartecipazioneinCornelioFabro«,u:Costantini,F.(ur.),Cornelio Fabro e il problema della libertà,str.43–66).



imanaizperspektiveizborakonačnogdobra,vodipremasljedećemzaključ-ku:»Uizboruegzistencijalnogcilja,jednojeobjektivno-formalnarazinanakojojBogkaoApsolutnemakonkurenatadokjesasvimdrugosubjektivno-realnarazinanakojojprividnadobramoguodvratitičovjekaodBoga«.26

Sloboda,shvaćenausmislumetafizičkogegzistencijalizma,prožimačitavuegzistencijui,kaotakva,imasudbonosniznačajzasvakupojedinačnu,origi-nalnu,stvorenuegzistenciju.27Slobodajeusebisamojapsolutnogkaraktera,tekaotakvatranscendiračovjeka,omogućujemunadvladavanjeponoraovo-svjetskezbilje,uzdižega,opominje,poziva,korigiraipotičenatranscendira-njeegzistencijalnihpukotinakojesuneizostavnoobilježjesvakogživota.M.Belićjeoveegzistencijalneraspuklineoznačioterminimakonsolacijeideso-lacije–tihstalnihpratiteljicaljudskogbivstvovanja.Smjenaegzistencijalnekonsolacijeidesolacijeneospornajekonstantaljudskeegzistencije.28

Slobodno egzistencijalno djelovanje kao voljno djelovanje

Voljaje,onamoćkojomslobodnaljudskaegzistencijapristajeuzodređenodjelovanje kao svoje.29Ona je, promatrana pod vidikom aktivnosti, jedinaljudskaaktivnostkojaproistječeizsebesame,doksvedrugeegzistencijalneaktivnosti svoju realnost dugujuvolji.Aktivna autodeterminacijavoljepo-staje tako sržnom za svekoliku filozofsku refleksiju.30Naime, čin volje jeslobodni čin i zato je ljudski čin.Ona aktivnost koja svoj početak dugujeaktivnojdeterminacijivoljeslobodnajeaktivnost,čovjekježeli,aneonaak-tivnostkojanastajeizslijepoghtijenjavolje.Voljaje,kaotakva,samojednaodljudskihmoći,te,prematome,nemasubzistentniznačaj,onasenalaziufunkcijiostvarenja–konkretno–djelovanja,subzistentnogsubjekta.31Pojamslobode–paonda,svakako,iegzistencijalneslobode–neizostavnojevezanuzpojamvolje,jervoljauljudskuegzistencijuunosidimenzijuoriginalnog,voljnog,paprematomeislobodnogdjelovanja.Uovomsmislutrebashvati-tiFabrovonaglašavanjekakoslobodaistvaranjekoincidiraju.32Stvaranjemse jeočitovala slobodaApsolutakoji je timčinom iskazaosvojuslobodnuaktivnost, djelovanje koje je, budući je proizvelo bitak, omogućilo svakodrugodjelovanje.33Stvorenasloboda,zahvaljujućimoćivolje subzistentogsubjekta,ustvorenisvijetunosijednunovuoriginalnuaktivnost,kojanastajeslobodno,tekaotakvaimaodređenoobilježjestvaranja,iakone,potrebnojenaglasiti,onogistinskogstvaranja,negoisključivoobilježjestvaranjaunutarstvorenoga.34

FabroćeseurazjašnjenjudijalektikeslobodeivoljepozvatinanaukTomeAkvinskogaotomekakojeslobodarefleksijeaktrefleksijeslobode,35želećinatajnačinrazjasnitistvaralačkimehanizamnovostislobode.Aktomslobo-de,slobodnimizboromseneodigravajednostavniizborkonačnogcilja.Timebiseljudskaegzistencijailjudskaslobodasimplificiraledokrajnjihgranica,tebinaposljetkuurodilijedinimmogućimplodom–nastankomneprepoznat-ljive,rigidneegzistencije.Stvaralačkomslobodomrušesesvegranicerigid-nosti,jerstvaralačkasloboda,aktslobode,ljudskuegzistencijuvodiobalamaizraženihtenzijaukojimasesusrećeograničenoineograničeno,konačnoibeskonačno,partikularnoiapsolutno.Osimtoga,valjanaglasitidaslobodaprevladavatenzijuformalnogirealnog.Naime,ljudskaegzistencijajetrajnoobilježenatenzijomizmeđurealnog–voljeiformalnog–razuma.Navedenatenzijasemožeokarakteriziratikaotenzijaizmeđuobjektivnog–razumskogisubjektivnog–voljnog.



Kako čovjek svoju egzistencijumožeosjećati kao svoju jedinona subjek-tivnojrazini,jasnojeondadaćeegzistencijalnasloboda–onaslobodakojadovršava,unosinovostnasubjektivnojrazini,uokriljustvoreneegzistencije–prevaguu realnosti egzistencijedati volji.Zahvaljujućiprimatuvoljenasubjektivno-realnojrazini,omogućitćeseiobjektivnarealnostnaobjektiv-no-razumskojrazini.Stvaralaštvoslobode,kakojevećrečeno,zahvaljujućisvomemetafizičkomutemeljenju,neunosidihotomneelemente,nepojačavajazizmeđuvoljeirazuma,negonaglašavasuglasjerazumaivolje.Onouzštočovjekčitavomsvojomegzistencijomvoljnoislobodnopristaje,takođerbivaod strane razuma spoznato. Primatom volje u egzistencijalnom djelovanjuvršiseotklonodmogućegzarobljavanjaegzistencijeuobjektivnerazumskeshemeikoncepcijekoje,uistinu,imajuuloguuspecifičnostiineponovljivosti

26

C. Fabro, »La libertà in san Bonaventura«,citiranoprema:A.Acerbi,La libertà in Cornelio Fabro,str.219.

27

Apsolutičovjeksestoganeminovnoodnosenanačinslobode,ali,štonipoštonesmijebitiispuštenoizraspraveonaraviljudskeslobo-de, i podvidom različitih načina pripadanjabitka–nanačinjednostavnogidentitetainanačin ograničenog akta (usp. P. P. Gilbert,Metafisica,Piemme,CasaleMonferrato1997.,str.108).

28

Usp. M. Belić, »Pokušaji reformiranja nadkojima ostajemo zamišljeni«, u: J. Maritai-ne, Tri reformatora, Laus, Split 1995., str.237–281.

29

Voljaigraintegrativnu,vitalnuikonstitutivnuuloguuodređenjučovjekoveegzistencijekaoegzistencijeosobe,tejestogačinvoljeistin-ski egzistencijalni i integrativni čin iz koje-gaproizlazesviostalispecifičnoljudskičini(usp.A.Acerbi,La libertà in Cornelio Fabro,str.96).

30

Usp.C.Fabro,»Libertàedesistenzanellafi-losofia contemporanea. Prolusione all’annoaccademico1967–1968«, Studium, (1/1968),str.26.

31

Svakoljudskodjelovanjeproizlaziiztemelj-nog‘posjedovanja’vlastitogbitka,pasestogasvi ljudskičininalazeu ‘posjedu’osobeza-hvaljujućiintegrativnojulozibitkauodnosuna osobu i njezino djelovanje (usp. C. Car-dona,Metafisica del bene e del male,Ares,Milano1991.).

32

Pojam stvaranja je osobito značajan jer seon na najizvorniji način veže uz budućnost.Samoonoštojerealnousadašnjostiimabu-dućnost. Realna egzistencija, realna istina irealničovjekjeproistekaoizrealnostistvara-

nja.Nasuprot ovakvom pozicioniranju stva-ranja,slobodeibudućnosti,F.Nietzschevršiznačajanpomakusmjerusagledavanjastva-ranjaurelacijisnjegovomkoncepcijomistin-skogfilozofa,pronositeljaistineibudućnosti.Onilionisupravinezatoštosustvoreninegozatoštostvaraju;osimtoga:»Pravi filozofi su oni koji zapovijedaju i koji daju zakone.Onikažu: ‘tako trebabiti’.Oni tekodređujučo-vjekovokamoičemutepritomraspolažupri-premnimradomsvihfilozofskihradnika,svihsvladavateljaprošlosti.Onistvaralačkomru-komposežuzabudućnošćuisveštojestilijebilopostaje imsredstvom,oruđemčekićem.Njihovo spoznavanje je stvaranje, njihovostvaranje jezakonodavstvo,njihovavoljazaistinom je – volja za moć« (F.Nietzsche,S onu stranu dobra i zla,AGM,Zagreb2002.,str.154–155).

33

U činu stvaranja ili uzrokovanja bitka raz-otkrivaserazlikaizmeđuljudskogdjelovanjananačinuzrokovanogbitkaidjelovanjaAp-solutananačinuzrokovanjabitka.Prvodje-lovanjejeuvijek,uslijedkontingentnenaraviegzistentnogsubjekta,složeno,dokjepotonjejednostavno, onoliko koliko je jednostavanneograničeni bitakApsoluta. SlobodaApso-luta je sloboda jednostavnog bitka, dok je,naprotiv,slobodaegzistentnogsubjekta,iakojedinaapsolutnakategorijauljudskomživotukojomsečovjekdovodiuživotniodnospri-hvaćanjailiodbacivanjaApsoluta,neizostav-noslobodasloženogbića(usp.A.Acerbi,La libertà in Cornelio Fabro,str.186).

34

Pitanje stvorene slobode u sebi je dubokopitanje otvaranja čovjeka prema nestvore-nojSlobodi,odnosno,kakotoL.Poloističe,‘otvaranja ljudske osobe premaBogu’ (usp.L.Polo,»L’uomo,viaversoDio«,u:Romera,L.(ur.),Dio e il senso dell’esistenza umana,Armando,Roma1999.,str.96–100).

35

Usp.C.Fabro,Riflessioni sulla libertà,EDI-VI,Roma2004.,str.52.



ljudske egzistencije, ali, isto tako, ukoliko im sepridanezasluženi primat,tada se ljudska egzistencija zarobljava, začahuruje u sebi samoj te postajeneprepoznatljiva.Egzistencijasenemožeidentificiratinitisavoljomnitisrazumom,negosurazumivoljaufunkcijiegzistencije,onisumoćiljudskedušekojeunosenovostuneponovljivu, jedinstvenu,originalnu i jedincatuegzistenciju.Novostrazumaivoljeodražavajunovostslobode,novostegzi-stencijalnogstvaralaštva,odnosnonovostodgovornog,autonomnogiautor-skogdjelovanja.Odnosizmeđurazumaivolje,promatranpodvidomslobode,Fabrotemati-zirapozivajućisenacjelokupnufilozofskutradiciju,osobitonaonuaristo-telovsko-tomističkeprovenijencije.Slobodomsenaimerazrješava»enigmaljudskogbitka,unjegovomsadržaju(individualno,društveno…)iunjegovojsudbini(vremenitovječno…)«.36Odnosrazumaivoljejeegzistencijalnog,slobodnog i sudbonosnog značaja.37Egzistencijalna sloboda na ovaj načinprožimacjelovitiljudskibitak,temuosiguravatrostrukuslobodu:sloboduodslijepogpokoravanjazakonimaprirode–stvaralaštvoslobodeovdjeprogo-varasvojomracionalnomsnagom;sloboduodpokoravanjazatečenimzako-nitostimakojepojedincugeneriranjegovoprirodnoegzistencijalnookruženjekojejeuvijeksocijalnogkaraktera38–čovjekje,zahvaljujućijedinstvenomaktubivstvovanjaindividualnobiće,tejekaotakavprvenstvenoodgovoranpremasebi,atekondapremazajednici,odnosnovrijednostpojedincanadi-lazi socijalni kontekst;39 i na koncu, egzistencijalna slobodamuosiguravai sloboduuodnosunaApsoluta– ljudskaslobodaovdjeprogovarasvojimreligiozno-vjerskimgovorom,40odajućiodnosrazumaivoljeufunkcijisud-bonosnogodređenjaljudskeegzistencije,budućiseonausmjeravapremako-načnomcilju,aliuvijekusuglasjusonimštoserazumomspoznaloiuzštosevoljompristalo.41

Navedenitrostrukikarakterljudskespoznajeigraneprocjenjivuuloguupo-zicioniranjuljudskeegzistencijeinjezinomodnošenjupremasvijetu,prirodi,Apsolutu,ali,ukonačnici,ipremasebisamome.Relacijskismjerslobodejeneizostavnodvostrukogkaraktera:čovjekseodnosećipremadrugomeujednoodnosiipremasebi,spoznajesebesamakaoonogakojijenetko,kaoonogakojijesubzistentan,kaoonogakojiserazlikujeodsvegaizvanjskogasčimedođeuegzistencijalnurelaciju.42Stvaralaštvoslobodejedakleprvenstvenoegzistencijalnosamoostvarenje.43

Odustajanjeodtradicionalnemetafizike,vlastitearistotelovsko-tomističkommisaonomkrugu,dovelajedotragičnogseparacionističkogipartikularistič-kogpristupacjeliniljudskeegzistencijeisvegaonogaštoonanosi,predstav-ljaipretpostavlja.Odustajanjejenaspoznajnompodručjudovelodadihoto-mnepozicijeukojojvišenijemogućeuspostavitijednoznačanodnosizmeđuumainjegovogobjekta,teje,sukladnotomečovjekuonemogućenodadođedobilokakvihapsolutnihistina,negoisključivodoonihtemporalnih.44Nave-denapozicijaurodilajeinauguriranjemtzv.aktualističkogegzistencijalizma45kojipojačavačovjekovuosamljenostiodbačenostusvijetu.Egzistencijalnaodbačenost razotkriva svu tragediju svoga ruhau jedinojmogućoj istini, ataje–situacijskaistina.Situacijsko-aktualističkiegzistencijalizam,osimštočovjekadovodiuneprirodnupozicijunegiranja,ili,makarnedostizanjaap-solutnih istina,ujednogaudaljavaod realnosti–kakoonena spoznajnompodručju,takoidoonenaegzistencijalnom.Egzistencijalnasituacijavelikimsvojimdijelomjest,priznajeFabro,jezičnaililingvistička,alinijesamoto.46Čovjekjeprvenstvenoduhovnobiće,teje,kaotakav,pozvannatranscendi-ranjevlastite temporalno-lingvističke situacije.47Hermeneutika, dakle,nije



onajključkojimsezacjeljujetjeskobnaraspuklinaljudskeegzistencije,negojetoprvenstvenoiisključivometafizika.48Njomeseneodbacujevlastitasi-tuacijačovjekakojiegzistiraucjelinisvogabitka,negosečovjekaneprestano

36

C.Fabro,L’Anima,EDIVI,Roma2005.,str.94.

37

Fabro, iako upotrebljava termin ‘sudbina’,ostaje na aristotelovskoj liniji, iako bi do-sljedno aristotelovskoj tradiciji adekvatnijiterminbio‘teleologija’.Međutim,teleologijaimadrugačijiprizvukufilozofijiegzistenci-je,doksudbinaimaintimnijeznačenje,tejekao takva vezanija uz problem individualneegzistencije.

38

Zboginterakcijesocijalneokolinenačovje-ka,K.Jaspersćezaključitikakoseistinaočovjekumože saznati i na posredan način–daseumjestokonkretnogčovjekaistražu-jedruštvo.Razlogjejednostavan:»Budućidačovjekjestsamoposredstvomsvogadru-štva,kojemuzahvaljujeopstanak,tradicijui zadaće, njegovu narav valja proučavatiispitivanjem društva. Pojedini se čovjekčininepojmljivim,alidruštvone.Umjestoznanjaočovjekukaopojedincudonjegovaćebitkadovesti znanjeodruštvenim tvor-bama.Društvenatijela,oblici,kulture,ovojedno čovječanstvo, to su aspekti ljudskogbitka«(K.Jaspers,Duhovna situacija vremena,Maticahrvatska,Zagreb1998.,str.156).

39

Ovo nipošto ne označava neprijateljski stavpremazajednici;naprotiv,čovjekjekaodru-štvenobićeodgovoranpremazajedniciipo-zvanjenaizgradnjukultureosobe,kojaćesesuprotstavljati primjerice kulturi socijalnognacionalizma (usp. B. Mondin, Uomini nel mondo,str.41–44).

40

Čovjek se tada na egzistencijalnoj raziniostvaruje u perspektivi temeljnog odnosa sBogom, što se religijski izriče u poznatomodređenjučovjekakaoslikeBožje,odnosnokao egzistencije u Božjem svijetu (usp. E.Schockenhoff,Natural Law and Human Dignity, The Catholic University of AmericaPress,WashingtonDC2003.,str.228–235).

41

Jasno je da ovime Fabro pristaje uz etikureda iaksiologiju,ali je isto jasnodasvo-jim shvaćanjem slobode nadilazi Sartreovprigovor kako vrijednosti ne mogu egzi-stirati prije egzistencije čovjeka koji se jenašaopredizboromvrijednosti,zapotonjegje to izraznepoštenja jer ako»objavimdastanovitevrijednostiegzistirajuprijemeneja sam u proturječju sa samim sobom akoih istodobno hoću i izjavljujem da su mi

nametnute«(J.P.Sartre,Egzistencijalizam je humanizam, Veselin Masleša, Sarajevo1964.,str.37).

42

Za čovjeka je izuzetno značajan relacijskikarakter jer se, kao kontingentno biće, bezodnosa sApsolutom ne bi našao u situacijirealne kontingencije. Nadalje, zahvaljujućirelaciji s osobomApsoluta, iz njegova aktabivstvovanjaproizlazidabivstvujekaooso-ba.Naposljetku,čovjekosobnostsvojeosobeizriče u djelatnoj relaciji.Ovdje napominje-mokakoimaautorakojipraverazlikuizmeđuosobeiosobnosti,kaoprimjericeB.Mondinkojismatradaje»osobnostrezultatdjelova-nja kulture na osobu« (B. Mondin,Uomini nel mondo, str. 63), dokdrugi, primjerice J.Maritain, identificiraju osobu s osobnošću(usp.J.Maritain,La persona e il bene comuno,Morcelliana,Brescia1975.,str.259).

43

Napominjemokakoseegzistencijalnosamo-ostvarenje ne smije shvatiti u smislu odno-šenja sa samimsobom,nego se čovjek,kaobićerelacije,kaoslobodno,razumskoivolj-no biće, nalazi u relacijskoj egzistencijalnojpostavljenosti koja ima utjecaja na ljudskuegzistenciju. Teleološki karakter, odnosno,egzistencijalnoj terminologiji adekvatnije,sudbonosnikarakterovdjeprogovarau svo-mestvaralačkomodređenjukojeijeinijesa-morazvoj.Jest,budućidaječovjekspoznao,htioislobodnopristao,anijebudućidaionouzštopristajeimanezamjenjivinepodcjenjivutjecajnanjegovuegzistenciju.

44

Usp.C.Fabro,»Lasvoltaantropologiadellateologia«, Studi cattolici, 140, Milano, str.665–675.

45

Pod sintagmom aktualistički egzistencijali-zamFabropodrazumijevaone filozofije eg-zistencije koje su inspiriraneHeidegerovomfilozofijom.Aktualističkoseprvenstvoodno-si na temopralnost ljudskog bitka i njegovuograničenostkaovremenitost.Bitakivrijemeseidentificirajunanačindajebitakvrijeme,avrijemebitak.

46

Neosporna je činjenica da su jezik i govornajvlastitiji medij ljudske komunikacije, alije,istotako,neospornaičinjenicadasejezi-komnemožeizrećisavegzistencijalnisadr-žaj,stogajeegzistencijalnoneobranjivapozi-cijasvođenjaljudskogiskustvanasituacijsko–jezičnurazinu.Metafizičkauporišnatočka



upućujenajedinstvenostijedincatostnjegovabitka.49Metafizičkiegzistenci-jalizamaristotelovsko-tomističkogtipanijeprevladanusuvremenojfilozof-skojmisli,negosamoprogovaranovimjezikom,novimkonstrukcijama,alisjednakomsvježinomiaktualnošćukojomneizostavnozračiputdolaskadoapsolutnih,transcendentnihistina.50

UnavedenomsvjetlutrebapromatratiFabrovoinzistiranjekakopostojitrajnipozitivanodnosizmeđuslobode,voljeirazuma.Voljaje,sukladnotomenau-ku,onamoćkojapokrećenaegzistencijalnuakciju,aliusebinosiracionalnibiljeg,budućidapretpostavljaodnosizmeđurazumainjegovogobjekta.Nai-me,razum,nakonštoječovjekuomogućiospoznajuodređenogobjekta,bivaupućennavoljukojaimasnaguoživotvorenjačinarazuma.Činrazumabivaegzistencijalnimčinomtekondakadarazumskaprezentacijaobjekta,činomvolje, njezinim slobodnim pristankom, postaje ljudskim djelatnim činom.Ovimnačinomsenaglašava,možemototakonazvati,realizatorskasnagavo-lje,aliseonaneizdvajaizkorpusacjelovitostiijedinstvenostiljudskogbitka,kaoniostalih različitihmoćikoje trajnoobilježavaju ljudsku individualnu,osobnuegzistenciju.Egzistencijalniznačajvolje,ukoliko seonapromatrakao jednaodmoćiufunkciji ljudske egzistencije, ne dozvoljava voluntarističku prevagu, budu-ći sevoljaneprestanonalazi u živojkomunikaciji s razumom i slobodom.Osimtoga,voljasenalaziiudirektnomodnosusApsolutomkojijestvoriočovjeka.Naime,konačniciljvoljejeostvarenjekonačnog,univerzalnogdo-bra,atodobrojesamApsolut.Naovajnačinsezaokružujeegzistencijalnikrugpojedincakoji je stvorenhtijenjemApsoluta,odnosno,kako toFabrokaže,kretnjomApsoluta.51Voljasepromatrakaodrugotniuzrokkojojjeprviuzrokljudskaduhovnaduša,aonasenalaziuneposrednomodnosusastva-rateljskomsnagomApsoluta.NavedenametafizičkauzrokovanostnavelajeFabranazaključakkakovoljaimaneprocjenjivznačajzaljudskuegzistencijunajmanjezbogdvarazloga:onajeljudskamoćkojasvjedočiuprilogistinedajeljudskaegzistencijatrajnoobilježenaslobodom,ali,osimtoga,onačita-vustvorenuljudskuegzistencijuusmjeravapremakonačnom,univerzalnomdobru,premaApsolutu,tenatajnačinopetovanosvjedočiostanovitoj,kon-tinuiranojiegzistencijalnorelevantnojkretnjiApsoluta–ovajputpromatrankaocausafinalis.Nečudistogainzistiranjekakoje,zbogpotrebeispravnogshvaćanjaodnosavoljeislobode,zadržatidistinkcijukadajevoljaslobodna,akadanije.Naimevoljajeslobodnaquod exercitum actus, anijeslobodnaquod specificationem objecti.52 Prvimslučajemsenaglašavausmjerenostvoljepremanjezinomko-načnomdobru ipremaApsolutu.Volja je tadauvijekslobodna, jerbi seuprotivnomnegiralanesamoslobodavolji,negobibespredmetanbioigovoro slobodi čovjekauopće.Spoznajakonačnog,univerzalnogdobraprethodislobodnomizboruvolje,tejeuvijekusvijestiprisutnonaposredaniapstrak-tannačin.Prvenstvenizadatakslobodejeuvijekufunkcijiaktualizacijeeg-zistencijeiosobekojajenositeljteegzistencije.Voljashvaćenaquod exercitum actus otvaraprostoregzistencijiibitkubudućidapridonosiaktualizacijiosobe,asamimtimeseostvarujeineštočeganebitrebalobitiineštočeganužnone trebabiti.Egzistencijalnaslobodagenerirastrukturubitkausvojspecifičnostiposebnog,individualnogmodusabivstvovanja.Egzistencijalno-metafizičkigovorslobode,sadržanuvoljipodvidikomquod exercitum actus,delegiračovjekadasenačitavompodručjusvogaegzistiranjapredstavljakaoodgovorno,originalno,individualno,slobodno,duhovnobiće,odnosno,delegiragadausvomeegzistencijalnomdjelovanju,izabiranjuiodlučivanju



sebeaktualizirapodvidikomosobe.Slobodanizborrealnoprisutnogčovjeka,zahvaljujućinjegovojmetafizičkojkompoziciji,punojevišeiznačajnijeodpukog,egzistencijalnoirelevantnogodabiranjaizmeđudvijeilivišemoguć-nosti.Slobodan,voljniirazumskiizborčovjekakojiizabiredovodidonovogmomentauegzistencijalnojaktualizaciji,usmisludadonošenjeslobodneod-lukeujednopridonosiisamoaktualizacijiosobekojajetuodlukudonijela.Usvakomseegzistencijalnoslobodnomčinupotvrđujeljudskaosobakaoonakojasenalaziustanovitomiizvjesnomegzistencijalnomodnosusasvojimslobodnoizabranimkonačnimciljem.

Integrativni karakter egzistencijalnog djelovanja

Metafizičkarefleksijaodnosavoljeislobode,razumaiegzistencije,ufunkcijicjelineljudskogbića,53navodiFabranapotrebupromatranjaovihodnosausvjetlu odnosu između dvajumetafizičkih principa od kojih je sastavljenosveštojestvoreno,patakoičovjek–atojeodnosizmeđuaktaipotencije.54Odnosaktaipotencijese,naspecifičnoljudskomnačinubivstvovanja,možepromatrati, što je za egzistencijalnu problematiku primjerenije, kao odnosduše i tijela.Neosporno je, zaključuje naš autor, da ljudska duša podarujetijeluvlastitukvalitetu,atajedasetotijelo,zahvaljujućimetafizičkompo-vlaštenomstatusuduše,tekpodušiizahvaljujućidušimoženazvatiljudskimtijelom.55 Postavši ljudskim tijelom, u točno određenom trenutku spajanjadvajumetafizičkihprincipa,ostvarujeseljudskobićekojeimasvojeodređe-ne,specifične,zajedničkeiindividualnekvalitete.Temeljnaaktivnost,vlasti-taljudskombiću,svakakojeonakojasvojeutemeljenjepronalaziurazumuivolji.Međutim,taaktivnostkojaseodvijakaoprelaženjeizpotencijeuakt,iz

nadvladavasituacijskurazinuiljudskuegzi-stencijuosvjetljavasvjetlomapsolutnihistinaštoihizričutemeljnimetafizičkiprincipi.

47

Ovaj poziv je metafizički i egzistencijalnointoniran.Upozivuseotkrivastrukturaljud-skogbitkakojomontranscendirasvijet,nijezarobljeniksituacije.

48

Usp.C.Fabro,Tomismo e pensiero moderno,PontificiaUniversitàLateranense,Roma1969.,str.67,gdjeFabronaglašavakakojesamjezikupućennabitak.

49

B.Mondinće istaknutikakometafizikanijenitimožebitimrtva.Razlog je jednostavan:čovjekkaočovjekjebitnometafizičkiodre-đeno biće, on nije zarobljenik svijeta, nijenjegovjednostavnidio,njegovegzistencijal-ni rast nije određengabaritima svjetske ele-mentarnosti;njegazanimacjelina,izvorsvi-jeta,njegovtotalitet(usp.B.Mondin,Uomini nell’mondo,str.146).

50

Ljudski duh ima potrebu imogućnost dola-ska dometafizičkih istina shvaćenih u smi-slu filozofije kao savršene spoznaje (usp. J.Maritain,Ateismo e ricerca di Dio,Massimo,Milano1981.,str.31).

51

Usp.C.Fabro,L’anima,str.96.

52

Usp.ibid.,str.96.

53

Cjelina ljudskog bića ovisi o shvaćanju po-četkabićaukontekstubitka.Metafizičkaeks-plikacija bitka u stvorenom biću priziva dase pojmu bitka kontingentnog bića priđe naradikalannačin,atoondaznači–podvidomparticipacijeiuzrokovanjabitka(usp.G.M.Pizzuti,»Prospettiveperlafondazionediunametafisica dell’atto«, u:AA. VV., Essere e libertà,str.155–188).

54

Potrebnojenaglasitikakojekoduzrokovanihbićaodnosaktaipotencijeodnosrealne,anekonceptualne,razlike.Bićestogajestnanačinrealnerazlikevlastitebitiuodnosunapripa-dajućimuaktbivstvovanja(usp.B.Mondin,La metafisica di S. Tommaso d’Aquino e i suoi interpreti,ESD,Bologna2002.,str.19).

55

Usp.C.Fabro,Introduzione a San Tommaso,Ares,Milano1983,str.223.



mogućnostirazumskogivoljnogdjelovanjaurazumskoivoljnodjelovanje,uvijek jeaktivnostsubzistentnogsubjektakoji jeuaktu.Udjelovanjunijemogućenapravitidemarkacijskulinijuizmeđurazuma,voljeičovjeka,baškaoštovišenijemoguće,nakonštojeuspostavljenojedinstvoizmeđudušeitijela,napravitifiltriranjedjelovanjakojebiseodnosilosamonaduhovno,odonogakojebismjeralosamoprematjelesnom,jersesadaradiojednomjedinstvenombiću,radiseorealnoegzistirajućemsubjektu.Osimtoga,ljudskirazum,volja,56aondailjudskaegzistencijabudućijojzbognjezinogmetafizičkogutemeljenjanijemogućeprićiseparacionističkomop-tikom,protkanisuapsolutnomkvalitetomkojatrajnoineizostavnoobilježavaljudskuegzistenciju–slobodom.Sloboda,kaoapsolutnakvalitetaljudskogbivstvovanja,nanajizvornijijenačinpovezanauzbitak,budućijebitakaktiusebinesadržinikakvoograničenje,baškaonislobodakojaje,promatranausebiiposebi,jednaapsolutnakvalitetakojapratiiuvjetujesvakuljudskudje-latnost.Bitakislobodasemeđusobnouvjetujupodvidomneograničenosti,odnosno:»Utemeljenjeslobodenaduhovnombitkumožeseostvaritisamou svjetlumetafizikeaktabivstvovanja«.57Upravozbognavedenih razloga,metafizičkimegzistencijalizmomjemogućeopravdatiljudskuslobodukadaječinizborausmjerenpremakonačnomciljuljudske,individualne,osobneegzistencije.Međutim,govorslobodekojiprogovarakrozvoljuquod specificationem objectigubisvojapsolutnikarakter,atimegubiinaslobodi,jerjetadaovisnaosvomeformalnomobjektu,čimeujednoprekidaapstraktnuvezu sApsolutom ikonačnimdobrom.58Slobodau filozofijimetafizičkogegzistencijalizmazauzimapovlaštenomjesto,onajekaoapsolutnakvalitetaljudskogbitka,prisutnausvakomljudskomčinu.Ulogaslobodejeintegra-tivnaupravomsmisluriječi.Slobodunijemogućepromatratikaodionečega,jerbisetimeumanjionjezinapsolutnikarakter.Onajenajuzvišenijaformaljudskogbitka,onapotičenaegzistencijalnodjelovanje,tenatajnačinpomi-rujeprividnisukobrazumaivolje,horizontalnostiivertikalnosti,spoznajeidjelovanja.Onaseumetafizičkomegzistencijalizmunepromatrakaoneštoštosepridodajeljudskojegzistenciji,negoisključivokaokvalitetakojain-trinzičnopripadabitku.Aktbivstvovanjasubzistentnogsubjektaomogućavatomistomsubjektudamusloboda,kaoisviostaličini,integrativnopripada.59Afirmiranjemčovjekakaoosobe,afirmirase ljudskaduhovnadimenzija,asamimtimeseislobodasmještausvojeprirodnookružje–onoduhovno.60Slobodaje,dakle,isključivokarakteristikaduhovnognačinaegzistiranja,tesenjomeostvarujeegzistencijalnaaktualizacija.Naime,čovjekjekaoosoba,kaoduhovnobićeusmjerenpremaApsolutu.Egzistencijalizamje,dakle,pri-rodnovezanuzmetafiziku,budućidaseafirmiranjemmetafizičkihprincipa,injihovimapliciranjemnaegzistencijalnopodručje,ujednovršiiafirmacijaegzistencije,slobodeiljudskeosobekojasenalaziutemeljusvihnavedenihstvarnosti.Aktslobodeseočitujeuizboruonogaštosenijetrebaloizabrati,uopiranjudeterminizmu.Međutim,onnijesamomesebisvrha,aktslobodejeuvijekufunkcijiafirmiranjaljudskeosobe.Ontološkiznačajslobodenenadi-lazimetafizičkukonzistencijuljudskogbića.Čovjekje,naime,iznadslobode,onje,iakomuslobodauegzistencijuunosiapsolutnikarakter,naontološkiuzvišenijojpoziciji,jerčovjekjest,onjeslobodan,dokslobodausebisamojnemožebitibezbićakojejeslobodno.Egzistencijalnaslobodajenajizvornijioblikslobode,jersenalaziufunkcijiafirmacijeljudskeosobe,doksuostalioblicislobode–npr.društvena,profesionalna,ekonomska,politička,pravna–ufunkcijiegzistencijalneslobode.Onačovjekadistingviraodsvihostalihoblikaživotaprisutnihuprirodi.Onajeonasposobnostkojačovjekuomogu-ćavadabudeonoštodruginemogubiti,odnosno,ukolikoseželinegativno



izreći,onaomogućavadanebudeonoštodrugi jesu.61Slobodau ljudskupovijestunosidimenzijuradikalnostiiapsolutnosti,zatoćeFabrorećidaje»zanas čovjekmetapovijesna realnost i zbog togamože činiti, oblikovati,poticati,nositiiodređivatipovijest«.62Sveštoseuljudskojpovijestidogađa,asvakapovijestjenaovajilionajnačinvezanauzčovjeka,makarposvometemeljnomodređenju-tumačenju,ujednojeipotvrdaljudskeslobode.63Fabrojemišljenjakakopovijest,ukolikoželiimatisvojpovijesnismisaoiodređenuvrijednost,neizostavnomorabitifundirananaslobodi.Naovajsenačinjošjednompotvrđujebliskavezabitkaislobode.Naime,pobitkunekastvarnostjest,doksloboda,kaooznakaduhovnestvarnosti,omogućavaduhovnombićuda u svijet, prostor i vrijeme unosi novu kvalitetu, kvalitetu vlastite origi-nalneprisutnosti,odnosno,uduhuFabrovogmetafizičkogegzistencijalizmarečeno,slobodačovjekudaruje‘metarazinu’kojamuujednoomogućavadadjelujekaobićekojehoće,koježelitoštočini,odnosno,datakobudeonoštodruginisu.64

56

Usp. C. Fabro,Riflessioni sulla libertà, str.55–82,gdjese tematiziradijalektikarazumaivoljeusmjerenenakonstituiranjetemeljnogegzistencijalnogčina–slobode.

57

A.Acerbi,La libertà in Cornelio Fabro,str.144.

58

Usp.C.Fabro,L’Anima,str.99.

59

TakoopetnaegzistencijalannačinoživljavaTominnaukobitkukaosavršenostiizkojeizviru sve ostale savršenosti (usp. TomaAkvinski,De Pot.,q.7,a.2).Utomsmisluupućujemonazanimljivuinterpretacijume-tafizikebitkakaoaktaitemeljafilozofskognauka o participaciji (usp.A. Dalledonne,»La nozione tomistica di partecipazionecome giudizio speculativo del fallimentodellascolasticaedel‘cogito’moderno«,u:AA.VV.,Essere e libertà, str.279–343).

60

Jedinstvoživotaosobenadilazibilokojumoćkojaosobipripada,patakoimoćvolje.Vri-jednofilozofskopozicioniranjevoljnoginte-grativnog djelovanja u kontekstu promocijeosobneegzistencijedonosiA.Acerbi(usp.La libertà in Cornelio Fabro,str.95–98).

61

Usp.C.Fabro,Essere e libertà,UniversitàdiPerugia,AnnoAccademico1966–1967,Cor-sodifilosofiateoretica,»promanuscriptio«,str.7.

62

Ibid.,str.71.

63

Kierkegaard će povijest i povijesnost vezatiuzsubjektkojijepostaotejestoga:»Sveštojepostaloeo ipsopovijesno;jerčakiakoseotomeništapovijesnonedapredicirati,odluč-

nipredikatonogpovijesnogipaksemožepre-dicirati:dajepostalo.Onočijepostajanjejeistovremenopostajanjenemadrugepovijestido te.« (S.Kierkegaard,Filozofijsko trunje,Demetra,Zagreb, 1998., str. 75).Za razlikuodovakvogshvaćanjapovijesti ipovijesno-stikaopredikatapostalogsubjekta,bitnudi-menzijupovijestiipakčiničovjek,kakokaopostalobićetakokaoibićekojemožeiželiprotumačitisvojupostalostidovestijeuvezusa svim ostalim bićima kojima se postalostmože predicirati i iz nje izvoditi strukturepovijesnosti.Slobodaodigravabitnuuloguuodmakučovjeka,aodmak jepotrebandabise neki događaj, a osobito povijesnimogaosagledati,odvremenitostiiradikalnogpropi-tivanjaodnosaslobodeiegzistencijalnogdje-lovanjakojejepovijesnoaliimetapovijesno.

64

Ovdje se iskazuje radikalna razlika metafi-zičkogegzistencijalizmaiSartreovoghuma-nističkogegzistencijalizma,budućidameta-fizičkiegzistencijalizampočivanamehaniz-mudijalektikeizmeđumetafizičkestatičnostiprincipa – dakle, određenosti ljudske egzi-stencijeuipobitkurealnojipobitiodređenojljudskojegzistenciji–idinamičnostislobodeiegzistencijalnogdjelovanja.Sartrenaprotivsmatrada:»Čovjeksebečini;onnijeodpo-četkagotov,onsebečiniizabirućisvojmoral,ipritisakprilikajesttakavdaonnemožeadaneizaberejedanmoral.«(J.P.Sarte,Egzistencijalizam je humanizam,str.36).Svaradikal-nostnije iscrpljenaudijalektičkomobrtanjukodFabraprethodujuće,akodSartreaposlje-dujuće metafizike u odnosu na konkretnostljudske individualne egzistencije – koja jeza Fabra bitno i nesumnjivo osobna od po-četka uzrokovanja bitka takve individualnei osobne egzistencije – nego i u djelovanjuu odnosuna druge.Za ilustraciju navodimosamoSartreovonaglašavanjekakosečovjeknalazipreddrugima,djelujeangažiranopreddrugima i na taj način izabire sebe. Svijet



Tenzija egzistencijalne slobode i povijesti

Čovjekjeneospornoprirodnobiće,alinjegovodjelovanjeumičezakonito-stimadeterminizma,prirodnekauzalnosti.Ovimseneželičovjekaizvlasti-ti iz prirode jer bi se timeučinio pogubni udar na same temeljneprincipemetafizičkogegzistencijalizma.Čovjek jesvojoj tjelesnošćuuronjenusvi-jetprirodeiprirodnihzakona,usvijettemporalnosti,ukrajnjojkonzekvenci–smrtnosti.65Međutim,svojomduhovnomdimenzijomčovjekzadobivapo-vlašteni,metapovijesnistatus.66Egzistencijalniznačajovakvogmetapovijes-nogstatusaodnesagledivejevažnosti,jerkroznjegovepukotineprogovarasamasloboda.Poviješćuse,dakle,čovjekopirenaravnojkauzalnostiistvarasvijet vlastitih zakona, namjera, uzroka, posljedica, djelovanja.Djelovanjese u prirodi,metafizički pojmljeno kao kretanje iz potencije u akt, odvijadeterminističkomsnagom,doksenapodručjuljudskogdjelovanjaodvijapodpatronatomslobode.Slobodauljudskomdjelovanjupokazujesvojuapsolut-nostiradikalnost,njomesečovjekneizostavno,radikalno,nepovratnoiauto-nomnoizdvajaizsvijetakojigaokružuje,alinaparadoksalannačin–čovjekjestinijeusvijetu.Naime,budućijejedinstvenobiće,bićekojejeprirodno,tjelesno,biološko,kojeimakontinuitetsvojeprirodneprisutnosti,kaotakvoidaljejestusvijetu,međutim,kaobićeslobode,transcendirasvijet,donosiodlukekojenisutrebalebitidonesene,djelujeuskladusasvojimodlukamaiusvijetprirodeunosipovijesnudimenziju,dimenzijuvlastite,originalneineponovljiveprisutnosti.Mogućnostpovijestiizvireizmogućnostislobode,arealizacijapovijesnihdogađajanastajekaoposljedicajedinstvenogaktara-zuma,voljeislobode.Egzistencijalni značaj ovako shvaćenog promatranja povijesnih događajaspasonosanjezanadvladavanjemogućegfatalizmakojeprijetiljudskojegzi-stenciji.Čovjekjeslobodnobiće,tekaotakavmožeimoraodlučivatiosvojojegzistencijalnojsudbini.Ljudskojegzistencijije,istina,mnogotogazadano–prvenstvenonabiološkojrazini,alijojjeidanasloboda.Ulaskomslobodeuegzistencijalniobzor,mijenjaseipoložajčovjekausvijetu–onvišenijesamodiosvijeta,onjecjelina,subzistentnisubjektkojiuživauplodovimaslobodeilisemučiuneizrecivojtjeskobinegacijeiste.Kakobilo,čovjekislobodasunerazdvojivopovezani.Slobodaintegriračitavuegzistenciju,onajenajuniverzalnijiprincipkoji,kakojetoprimijetioA.Acerbi,pratiiuvjetujesvako ljudskodjelovanje, ali i sambitak.67Ovakva integrativna dimenzijaslobode i njezina povezanost s bitkom i djelovanjem, omogućava čovjekudausvakomsvomčinudjelovanja,paiuspoznajnom,osjetisnaguslobodei otkrije dinamizam bitka shvaćenog kaoactus essendi.Metafizički govorslobodetakopostajeistinskimegzistencijalnimgovoromljudskeosobe.Aktslobodejeaktosobe.Ljudskaslobodajeformasvakogljudskogdjelovanja,alionasvojupunusnagudosiženapodručjumoralnogdjelovanja68nakoje-museivršiegzistencijalnarealizacijaljudskeosobe.69Mogućnostizboraiz-međubeskonačnogdobraikonačnogzlapravijepoligonnakojemusetestirasnagaljudskevoljeislobode.Namoralnompodručjuseodigrava,zaljudskuegzistencijusudbonosniizbor.Odlučivšisezamoralnoispravnodjelovanje,zabeskonačnodobro,čovjekzalaziupodručjeegzistencijalnogispunjenja,upodručjeApsoluta.70Naovajnačinslobodakvalificiraljudskibitak,asamimtimeiljudskuegzistenciju,teimse,osimštojeprijebilashvaćenakaouni-verzalniprincipiuniverzalnaforma,sadapokazujekaoindividualni,osobni,konkretni i,upunomsmisluriječi,egzistencijalnielementdjelovanja.Uni-verzalnost iapsolutnostslobode,nakonkretnom,individualnom,subjektiv-nomprostoruljudskeosobeiljudskeegzistencije,omogućavatojistojosobi



dasvojuegzistencijuupraviusmjeruegzistencijalnogodnosasApsolutom.Slobodaje,uovakvomegzistencijalnomshvaćanju,najizvornijiinajsudbin-skijiaktljudskeosobe.UodnosusApsolutom,kaokrajnjim,finalnimciljemljudske egzistencije, otkriva se objektivni, univerzalni i apsolutni karakterčinaslobode.

Zaključak

Metafizičkiegzistencijalizampromišljasloboduuzevšiuobzirnjezinedvijekomponente:metafizičkuiegzistencijalnu.Ovimeseosimtemeljneintencijepromišljanja,uegzistencijalnihorizontuvodisnažnadijalektikaslobodeiuznjupratećadijalektikatenzije.Sloboda,dakle,čovjekastavljaupozicijura-dikalnesuprotstavljenostisačitavimsvijetom.Budućiizvireizbitka,anjimeseegzistencijalnisubjektradikalnosuprotstavljaništavilu,čitavaegzistencijanosi obilježja ovih snažnih tenzija.Kao rezultatmogu nastati destruktivnielementi,alisamoakoseproblemupristupinareduktivannačin.Filozofijeegzistencijestogastojepreddvostrukimizazovom:trebajuriješititenzijuslo-bodeitenzijubitka.Oneuovompothvatuneizostavnotrebajupomoćostalihživotnihuvidaustvarnostsvijeta,čovjeka,bitkaislobode,ilijednostavnopo-kušatiproblemuprićinanačinradikalnogredefiniranjačovjekakaoonogbića

time postaje egzistencijalnom pozornicom imjestomna kojemu se odigrava samoostva-renje individualne egzistencije u socijalnomkontekstudrugoga,štobi trebalopostatido-voljnimrazlogomdasepreuzmeodgovornostzadrugekaozasebe,jerdrugitrebajudasečovjekuizboruostvari,ipoduzmesocijalnoangažiranodjelovanje.

65

Izuzetno je poticajna rasprava B. Romanakoji pod vidikom Heideggerove distinkcijesavršenogodnesavršenognihilizmaanalizi-ra Fabrovo shvaćanje egzistencijalne slobo-de i vremena, kao i slobode i zakona (usp.B.Romano,»LibertàeleggenelpensierodiCornelioFabro«,u:Costantini,F.(ur.),Cornelio Fabro e il problema della libertà, str.91–102).

66

»Nellasituazionetemporale,ilrapportoaDiocomefineultimo,perquantointenzionalmen-tediretto,hauncarattereesistenzialeperma-nentementedialettico.«(A.Acerbi,La liberta in Cornelio Fabro,str.219).

67

Usp.A.Acerbi,La libertà in Cornelio Fabro,str.244.

68

Ovakav oblikmoralnog djelovanjamože sesagledati iz perspektive ‘moralne pustinje’(usp.J.Rawls,A Theory of Justice, HarvardUniversity Press, Massachusetts 2003., str.273–277).

69

Ljudskaslobodasepodnavedenimvidikom,kakojetoistaknuoM.Nardone,najintimnije

vežeuzegzistencijalnispas,odnosnouzoso-buApsoluta.OdnosčovjekasApsolutom jeodnosegzistencijalnogrizikanačijempočet-kustojineizvjesnost,anakoncupremetanjeegzistencijalneistineuistinukojaspašavananačin realizacije egzistentnog subjekta (usp.M.Nardone,»CornelioFabro:noteintemadieducazione,promozioneumanaelibertà«,u:Costantini,F.(ur.),Cornelio Fabro e il problema della libertà,str.40–41).

70

J.P.Sartrebiojedubokosvjestanposljedicašto ga prouzrokuje vezivanje vrijednosti uzosobuApsoluta,aliiposljedicanegiranjaop-stojnostivrijednosti.Onse je,uduhusvogaproklamiranoga radikalizma, odlučio na od-bacivanjeApsolutaizadržavanjevrijednosti.Ovaj čin je, iz Fabrove egzistencijalne per-spektive,činvolutivnogradikalizma,odnosnoprimjerradikalnerazlikeudjelovanjuslobo-desame–Apsolutaionogakojijeslobodan–čovjeka.Usvomezagovaranjusvjetovnogmorala otkrivaju se egzistencijalne poslje-dice njegovog uspostavljanja, ali i put kojimu prethodi, jer je: »Egzistencijalist veomasuprotan stanovitom tipu svjetovnogmoralakojibihtioBogaukinuti što jemoguće jef-tinije.Kad suoko1880. francuski profesoripokušavaliuspostavitisvjetovnimoral,onisuotprilikerekliovo:Bogjebeskorisnaiskupahipoteza,mijeukidamo,noipakjenužnodabiopstojaomoral,društvo,uređenisvijet,dasestanovitevrijednostiozbiljnouzmuisma-trajukaoaprioriopstojne;potrebnojedaa priori budemodužnibitičasni,danelažemoitd…« (J.P.Sartre,Egzistencijalizam je humanizam,str.16).



kojeilijestslobodnopajestogaslobodailimuslobodakaotakvanipoštonepripadajerusvijetuvladajuisključivozakonitzv.zatvorenogsustava.Poto-njutezuzastupajusveukorijenunaturalističkefilozofije.Negacijomslobodeilinjezinomafirmacijomnanačindačovjekbivapoimankaosloboda,ostva-rujese,nateoretskojrazini,prevlastiliredefiniraneslobodeiliredefiniranogpoimanjačovjeka.Kakobilo,tenzijaidaljeostaje,anjezinadijalektikaovakokonstruiranimili,akojeriječopraktičnojrazini,autodestruiranimegzisten-cijama u trajni polog ostavljaju dijalektikumuke, očaja ili pak dijalektikuslabogčovjeka.Slobodazasigurnopostavljalinijunatemeljukojeseljudskinačinpostoja-njakvalitativnoudaljujeodostalihne-ljudskihnačina.Timesečovjekunepridajulažniprerogativijerseslobodamožepromatratinaraziniprvogakta,budućiproizlaziizbitkapasvakomčovjekukojijestujednoipripadasnagombitka,alisemožepromatratiinarazinidrugogakta,odnosnonarazinidjelo-vanja.Onatada,dabisepojedinodjelovanjemoglosagledatinakvalitativannačin, oddjelovanja i djelujućeg subjekta odvojen, traži objektivnu razinukoju pronalazi u etičkoj prosudbi zasnovanoj na aksiologiji i tzv. etičkomredu.Ulančavanjeegzistencijeusloboduikvalitativnuprosudbuučinjenog,čovjekapotiče na aktivizamproizašao iz dinamikenjegovihkonstitutivnihmetafizičkihprincipa,i takopridonosistabilizacijisvakekonkretne,indivi-dualneiosobneegzistencije.Bezobziraštoseslobodu,baškaoegzistenci-juisambitak,zbognjihovogunutarnjegdinamizma,nemožeupotpunostidefinirati,jeraktivizamidinamizamnisuodvojiviodprincipaizkojihbićenastaje.Jasnijerečeno,čovjekasemožedefiniratiunutartzv.zatvorenogsu-stava,aligase,unutartzv.otvorenogsustava–atojesustavslobodeiaktabivstvovanja–nipoštonemože,odnosnomožegaseodreditikaoslobodnobiće,kaobićekojeegzistira;baškaoštoseegzistirajućebićemožeodredi-tikaoslobodnoiduhovnoitd.Srazineegzistentnogsubjekta,nemogućnostpotpunogdefiniranjapostajeargumentuprilogdostojanstvakojesvakomeg-zistentnomsubjektupripada.Kadaseočovjekugovorikaooprojektuilikaoobićukojesebesamadefinira,određuje,ondaseovotrebaodnositinatodaječovjekmetafizičkidefiniran,naraziniprvogaktaonjesttoštojest,alinaraziniposljedičnihaktova,ostajeprostorkojipripadasamonjemu.Sadržajtoganijenitkoodredio,čakniApsolut.Slobodanedozvoljavadačovjekbudebićeprojektnitiprojektiranobiće;onačovjekadovodiuradikalnusuprotstav-ljenostsApsolutom,aliiupozicijusvijestiodgovornostiodrugome,patakoioApsolutu.Ljudskodjelovanje,odnosnoprelazakudrugiakt,neizostavnosetičedrugoga,jersedjelujepremadrugome,nekomeilinečemu.Čovjeko-vostvaranjeserazlikujeodstvaranjaApsoluta,jerononijeuzrokovanjeiliproizvođenjebitka,onojeslobodnodjelovanjestvorenogbića,kojekaotakvopretpostavljapostojanjeobjektanadkojimsedjelovanjevrši.Sloboda, budući zahvaća čitavog čovjeka u svim njegovim vlastitostima–prvenstvenosemislinatemeljneljudskemoći:voljuirazum–pridonosiaktualiziranju ljudske egzistencije, kao egzistencije duhovnogbića.Ovimese trajnootklanjabilokakvamogućnost ili sumnjaudeterminiranost ljud-skogbića,takođerseprokazujekaonepotreban–ikrajnjekontraproduktivan–udar,prikazanuimenekeljudskeslobode,namogućnostpostojanjaApso-luta.Udarjekontraproduktivan,jerčovjektada,usmjeravajućisvojedjelova-njeusmjerunemogućnostipostojanjaApsoluta,izkrajnjebanalnograzloga– zato što čovjekpostoji – svojoj slobodioduzima temeljnukarakteristiku–radikalnutenzijuuodnosunasveštoonnije.Slobodničovjektadasvojusloboduiskorištavau‘jeftinu’svrhu,neafirmacijevlastitograzuma,egzisten-cijeislobode–kakosetomožečinitinaprvipogled–ontadačiniupravo



suprotno, svoju slobodu usmjerava premanepostojanju, svoj razumpremanemogućnosti, a svojuegzistencijupremavremenitosti.Putegzistencijalneaktualizacijeputjeduhovnograsta,aonoseostvarujeaktualizacijomslobodeuljudskomdjelovanju–aliuvijeknanačindjelovanjakojeodgovarastrukturiuzrokovanjabitkaiparticipacijinabitku.Ovastrukturajejednostavnaizbogtogaiziskujesavmogućiegzistencijalninapor,onajestrukturabrige,aneza-brinutosti.Brigasesuprotstavljazabrinutostitimeštosebrigomčovjekbrineosebiidrugima;drugeljudepromatrakaoosobe,slobodnabićaproizašlaizstvoriteljskeslobodeApsoluta.BaškaoštosvabićaparticipirajunabitkuAp-soluta,takoisviljudskičini,ukolikosuljudskianemehanički,participirajunaslobodidotičnogegzistentnogsubjektakojisvojubriguiskazujenanačindjelovanja.Držimodasenajsnažnijifilozofskidoprinosmetafizičkogegzistencijalizmaufilozofskojrefleksijislobodezrcaliuzaključkukakopostojiodnosstanovitogidentiteta izmeđubitka i slobode.Doprinospostaje jasnijikada se slobodasagleda s razine strukture bića i strukture bitka.Biće je složena stvarnost,kontingentnenaravi,dokjebitakusebijednostavan.Kakoseslobodavežeuzbitak,pripadabiću,neospornojedasetimeuljudskuegzistencijuunositenzija.Međutim,daraspravanebiotišlaukrivomsmjeru, tenzijanipoštonijenegativna;dapače,izuzetnojepozitivnajerpridonosisamooaktualizacijiljudskogbića.Baškaoštobitakpridonosiaktualizacijibićadabuderealnobiće,daegzistira,takoislobodavećaktualiziranombićupomažeda,budućizahvaćaegzistentnog subjektana integrativninačin, anaposebannjegovuvoljuirazum,aktualiziramogućnosti.Onaganeprestanovodiustanjeizbo-ra,jerjetenzija;onagavodiksamoaktualizaciji,jerjevezanauzbitak.Onaga,istotako,akočovjekizabereneštoštonepridonosinjegovomegzisten-cijalnomrastu,dovodidosamihegzistencijalnihgranica,doočaja,tjeskobe,osjećajaostavljenosti.Sloboda jedakle jedinaapsolutnakategorija egzistentnog subjekta,onagadovodiu radikalnuopoziciju spramsvegaostalog.Budući je tako, čovjek,zatoštojeslobodan,egzistirakaoosoba,kaoonobićekojejebitkomdošlouposjedslobode,kaoonobićekojeimamogućnostprodorautranscendenciju.Inicijalnostanjeslobodeistojekodsvihljudi,međutimnarazinidjelovanja,upravozatoštoječovjekslobodan,nastajurazlike.Udjelovanjuikrozdjelo-vanjeispisujesejezikstvaralaštvaslobodeiiščitavaputegzistencijalneakcijesvakogpojedinogegzistentnogsubjekta.Sloboda,iakoapsolutnakategorija,dabiseusvijetljudskogdjelovanjaunijelanakonkretanirealannačin,moraproćikroz‘filtar’razumaivolje.Ovimesepokazujeintegrativniznačajslo-bode,aliseujednojasnodajedoznanjakakoegzistentnisubjekt,nositeljvo-ljeislobode,imaneosporniprimatnadsvimeštomupripadatetakoostvarujepunuegzistencijalnuslobodu.



Marko Vučetić

Existentielle Dialektik von Freiheit

ZusammenfassungDiese wissenschaftliche Arbeit diskutiert die Bedeutung der Freiheit unter dem Deckmantel der Existenzphilosophie in der Entwicklung des Subjekts von C. Fabro. Existentielle Wirkung wird in der Art und Weise des menschlichen Interesses durch gezielte eine bestimmte Identität vom Wesen und der Freiheit radikalisiert, um letzendlich das Gute zu finden und eigenen Willen durchzusetzen. Durch integrative Ansätze, stellt man die Möglichkeit der Redefreiheit, wie die menschliche Sprache, bei der es zur dialektischen Überwindung der internen Spannungen kommt und gleichzeitig positive Beziehung zwischen der Freiheit, dem Willen und der Vernunft in Frage. Schließlich wird gezeigt, wie das Wesen zur Verwirklichung des Menschen beiträgt und die Freiheit des Menschen stellt die Herausforderung für die Selbstverwirklichung.

SchlüsselwörterFreiheit,Dialektik,Existenz,Vernunft,Wille

Documents

Egzistencijalna dijalektika slobode