H. P. LOVECRAFT - Kroz Dveri Snova

5/28/2018 H. P. LOVECRAFT - Kroz Dveri Snova

1/281

H. P. LOVECRAFT

Kroz dveri snova


2/281

Sadraj

to donosi Mjesec...................... 7Celephas .................................. 13

Onostrano ................................. 25

ExOblivione ............................. 39

Pickmanov model .................... 45

Krvosljednik..... ....................... 69

Azathoth ................................... 85

Stvar na mjeseini.................... 89Usud koji je doao u Sarnath. 95Iranonova potraga ................. 107

Nyarlathotep ..... ................... 121

Make Ulthara........................ 129Drugi bogovi .......................... 137

Hipnos .................................... 147

Potomak.................................. 161

Neobina kua u magli......... 169Srebrni klju........................... 187

Kroz Dveri srebrnoga kljua209


3/281

Pogled mrak je prodrijet htio,

udno zastraen sam bio,

Sumnjajui, sanjajui, sni mipaklenski se snie.

Edgar Allan Poe, Gavran


4/281

to donosi Mjesec

Pria to donosi Mjesecje napisana 5. lipnja 1922.,i prvi je puta objavljena u asopisu The National

Amateur u svibnju 1923. Temelji se na jednome od

Lovecraftovih snova, i poneto je kraa od ostatkanjegovih kratkih pria


5/281

to donosi Mjesec

Mrzim Mjesec - bojim ga se - jer kada sja na

stanovite poznate i voljene prikaze, katkad ih ininepoznatima i odvratnima.

Bilo je to sablasnoga ljeta kada je mjesec obasjao

stari vrt kojim sam tumarao; ljeta aveti i narkotikoga

cvijea i vlanoga mora lia koje donosi divlje i mno-gobojne snove. I dok sam hodao pored plitkog

kristalnog brzaca vidjeh neuobiajena mrekanjaobrubljena utom svjetlou, kanda su te mirne vodebez otpora privuene u strujanja prema stranimoceanima koja nisu od ovoga svijeta. Tihe i

svjetlucave, bistre i opake, te mjesecom proklete vodeurile su ne znam kamo; dok su na obraslim obalamabijeli lotosovi cvjetovi leprali jedan po jedan naopojnome nonom vjetru i oajavajui padali u bujicu,uasno se kovitlajui ispod luka rezbarenoga mosta, izurei natrag sa zlokobnom rezignacijom spokojnih,

mrtvih lica.


6/281

I dok sam trao uz obalu, drobei uspavanocvijee nesmotrenim petama i vazda izluen strahomod neznanihstvari i privlanou mrtvih lica, uvidjehda vrt nema kraja ispod toga Mjeseca; jer gdje su za

dana zidovi stajali, sada se tamo proteu novi krajolicidrvea i staza, cvijea i grmlja, kamenih idola ipagoda, i zavijanja uto obasjane bujice poredtravnatih obala i ispod grotesknog mosta od

mramora. Usne mrtvih lotos-lica aptahu tuno,naredbu da slijedim; i nisam zaustavio korake dok je

brzac postao rijeka, i pridruio se sred movaralelujavih trska i sprudova svjetlucava pijeska, obali

golemoga i bezimenoga mora.

Ponad toga mora sjao je mrski Mjesec, i iznad

njegovih utianih valova zaudni parfemi se roje. Ikada sam vidio kako u njemu iezavaju lotos-lica,eznuo sam za mreama kako bih ih mogao uhvatiti iod njih doznati tajne koje je Mjesec donio noi. Alikada je Mjesec zaao na zapad a tiha oseka pobjeglaod sumorne obale, vidjeh pri tome svjetlu stare

tornjeve koje su valovi zamalo otkrili, i bijele stupove

proarane nizovima zelene morske trave. I spoznavida su na ovo potonulo mjesto doli svi mrtvi,zadrhtah i vie nisam elio zboriti s lotos-licima.

Ipak kada sam vidio daleko na puini crnogkondora kako se spustio s neba da potrai odmor naprostranome grebenu, rado sam ga htio propitati o


7/281

onima koje sam poznavao dok su bili ivi. To bih gaupitao da nije bio tako udaljen, ali bio je jako daleko, i

nije ga se uope moglo vidjeti kada se pribliio onomedivovskom grebenu.

Tako sam promatrao oseku kako se povlaiispod tonuega Mjeseca, i vidjeh svjetlucave tornjeve,kule, i krovove toga mrtvoga, kapavog grada. I dok

sam promatrao, moje se nosnice pokuae zatvoriti

pred osvajakim zadahom mrtvih sveg svijeta; jeruistinu, na ovome se nepostojeem i zaboravljenommjestu skupilo sve meso crkvenih groblja da bi ga

podbuhli morski crvi glodali i derali.Ponad tih uasa zao je Mjesec sada visio sasvim

nisko, ali podbuhli crvi iz mora ne trebaju Mjesec da

bi se hranili. I dok sam gledao mrekanje koje jesvjedoilo previjanju crva ispod povrine, osjetihnovu jezu iz daljine kojom je kondor letio, kao da je

moje meso pojmilo stravu prije no to su je moje oiugledale.

Nije moje meso drhtalo bez razloga, jer kada

sam podigao oi ugledah kako su se vode povukle

sasvim daleko, izlaui mnogo od golemoga grebenaiji sam obrub prije gledao. I kada sam vidio da je tajgreben nita drugo do crna bazaltna krunaokantnoga eikona'ije je udovino elo sada sjalo napriguenoj mjeseini i ija odvratna kopita moraju bitiuprta u vraji mulj miljama ispod, vritao sam i


8/281

vritao od straha da se ne bi skriveno liceuzdignuloiznad vode, i da me ne bi skrivene oi pogledale dokse uljam dalje od toga cereega i izdajnikoga utogMjeseca.

A da bih pobjegao ovoj nemilosrdnoj stvari

zagnjurio sam zahvalno i bez oklijevanja u

smrdljive pliake gdjese meu travnatim zidovimai potonulim ulicama debeli morski crvi goste

mrtvima svijeta.

__________________________________

1eikon: izraz koji se koristi za bilo kakvo utjelovljenje ili bilo kakav prikaz,bez obzira na materijal i tehniku izvedbe, nekog boanstva ili predmeta

tovanja


9/281

Celephas

Celephas je fantastina pria inspirirana snomkojeg je Lovecraft usnuo. Napisana je poetkomstudenog 1920., a prvi je puta objavljena u svibnju

1922. u asopisu Rainbow.Naslov prie se odnosi naizmiljeni grad koji se esto pojavljuje u priamaLovecraftovog Ciklusa snova.


10/281

Celephas

U snu je Kuranes promatrao grad u dolini, i morsku

obalu iza njega, i snjeni vrh koji gleda na more, iveselo obojane galije koje isplovljavaju iz luke prema

udaljenim predjelima gdje se more susree snebesima. U snu je takoer dobio svoje ime Kuranes,jer dok je bio budan ljudi ga zvae drugim imenom.Moda je bilo prirodno da si izsanja novo ime; jer on je

bio posljednji od svoje Obitelji, i sam usredravnodunih milijuna Londona, stoga nije bilo mnogihs kojima bi razgovarao i koji bi ga podsjetili tko je on

bio. Njegov novac i posjedi su nestali, i nije mario

za'navade ljudi oko sebe, ve je radije sanjao i biljeiosvoje snove. Oni kojima bi pokazao to je zapisao su sesmijali, pa je s vremenom drao svoje biljeke za sebe,

a naposljetku i prestao pisati. to se vie povlaio izsvijeta oko sebe, to su divniji bili njegovi snovi; i bilo

bi sasvim uzaludno pokuati ih prenijeti na papir.Kuranes nije bio moderan, i nije razmiljao poputostalih pisaca. Dok su oni teilistrgnuti sa ivotakrasno vezenu halju mita, te prikazati u goloj


11/281

runoi gadnu stvar koja jest stvarnost, Kuranes jetraio samu ljepotu. Kada su istina i iskustvopodbacili da je otkriju, potraio ju je u mati i iluziji,te ju je zatekao na vlastitome pragu, sred maglovitih

sjeanja pria i snova iz djetinjstva.Ne postoji puno pojedinaca koji znaju da im se

uda otvaraju u priama i vizijama njihove mladosti;jer kao djeca sluamo i sanjamo, smiljamo samopoluobli- kovane misli, dok kao odrasli ljudi

nastojimo zapamtiti, zatupljeni smo prozainimotrovom ivota. Ali neki od nas se bude u noi sudnovatim privienjima zaaranih brda i vrtova,fontana koje pjevaju na suncu, zlatnih litica koje

nadvisuju mrmljava mora, ravnica koje se proteu do

uspavanih gradova od bronce i kamena, imisterioznih drubi junaka koji jau okiene bijelekonje uz rubove gustih uma; i tada znamo da smopogledali natrag kroz bjelokosne dveri u taj svijet

udesa koji je biona prije no to smo postali mudri inesretni.

Kuranes je nabasao sasvim nenadano na svoj

stari svijet iz djetinjstva. Sanjao je kuu u kojoj jeroen; veliku kamenu kuu prekrivenu brljanom,gdje je trinaest generacija njegovih predaka ivjelo, igdje se nadao da e umrijeti. Bila je mjeseina, i iskraose u mirisnu ljetnu no, kroz vrtove, niz terase, poredvelikih hrastova u parku, i uz dugu bijelu cestu do


12/281

sela. Selo se doimalo vrlo staro, izjedeno po rubovima

poput mjeseca pred utap, i Kuranes se pitao skrivajuli iljati krovovi malih kua san ili smrt. Po ulicama subili buseni dugih trava, a prozorska okna na obje

strane su bila ili polomljena ili su zloguko zurila.

Kuranes nije zastajkivao, ve je uurbano krenuodalje kao da ga neki cilj zove. Nije se usudio ne

pokoriti zovu iz straha koji bi se mogao pokazati

iluzijom nalik nagonima i tenjama budnoga ivota,koji ne vode nikakvome cilju. Tada biva privuen nizulicu koja je vodila iz sela prema liticama kanala, te je

naiao na kraj svih stvari - na ponor i bezdan gdje suselo i sav svijet iznenada padali u potmulu prazninu

beskraja, gdje je ak i nebo bilo prazno i neosvijetljeno

izmrvljenim mjesecom i piljeim zvijezdama. Vjeragaje tjerala dalje, preko ponora ravno u taj jaz, gdje jelebdio dolje, dolje, dolje; pored mranih, bezoblinih,nesanjanih snova, slabano osvijetljenih sfera koje sumoda bile djelomino sanjani snovi, i cerekajuihkrilatih stvari koju su se naizgled rugale sanjarima

svih svjetova. Tada kao da se otvorio procijep u tami

ispred njega, i ugleda grad u dolini, izrazito bljetavdaleko, daleko ispod, s pozadinom od mora i nebesa,

i snijegom okrunjenom planinom blizu obale.

Kuranes se probudio toga trena kada je ugledao

grad, ali ipak znade iz svoga letiminoga pogleda dato nije nita drugo do Celephas, u dolini Ooth-Nargai


13/281

onkraj Tanarskih brda, gdje mu je dua obitavala svuvjenost jednoga sata u ljetno poslijepodm: davnoprolo, kada se iskrao od dadilje i kada je dopustiotoplom morskom povjetarcu da ga uljuljka u san dok

je promatrao oblake s litice blizu sela. Prosvjedovao

je, kada su ga pronali, probudili, i odnijeli kui, jerkako su ga budili ba je bio spreman otploviti uzlatnoj galiji k onim primamljivim predjelima gdje se

more susree s nebesima. I sada se jednakimnegodovanjem budio, jer je pronaao svojvelianstveni grad poslije etrdeset umornih godina.

Ali tri noi poslije, Kuranes je ponovo pohodioCelephas. Kao i prije, sanjao je prvo selo koje bijaeuspavano ili mrtvo, i onaj bezdan niz koji ovjek

mora lebdjeti u tiini; tada se procijep opet pojavio, iugleda blistave minarete grada, i vidje gracioznegalije usidrene u modroj luci, i motrio je ginko stabla

planine Aran kako se njiu na morskom povjetarcu.Ali ovoga puta nije bio ugrabljen natrag, i nalik

krilatom biu polagano se sputao iznad travnatogabreuljka dok konano njegove noge njeno ne

dotaknue tlo. Uistinu se vratio u dolinu Ooth-Nargaii u divan grad Celephas.

Dolje niz breuljak kroz mirisne trave i kriavocvijee kroio je Kuranes, preko mjehuriastogNaraxa i malenog drvenog mosta gdje je urezao svoje

ime prije toliko godina, i kroz aputavi gaj prema


14/281

velikome kamenom mostu pokraj gradskih dveri. Sve

je bilo kao prije, niti su mramorne zidine izgubile

boju, niti su ulateni bronani kipovi ponad njihpotamnjeli. I Kuranes uvidi da ne treba strahovati

dokle god stvari koje pozna ne ieznu; jer su ak istraari na bedemima bili isti, i jednako mladi kako ihse i sjeao. Kada je uao u grad, pored bronanihvrata i preko plonika od oniksa1, pozdravie ga

trgovci i gonii deva kao da nikada nije ni otiao; ibilo je isto i kod tirkiznoga hrama Nath- -Horthatha,

gdje su mu orhidejama ovjenani sveenici kazali dau Ooth-Nargaiju ne postoji vrijeme, ve samo trajnamladost. Tada je Kuranes etao Ulicom stupovaprema morskom bedemu, gdje se okupljae trgovci i

mornari, i strani puk iz predjela gdje se more susrees nebesima. Tamo je ostao dugo, gledajui preko jarkeluke gdje su mrekanja svjetlucala podnonepoznatoga sunca, i gdje su lagano jezdile galije iz

dalekih mjesta. Promatrao je i planinu Aran kako se

kraljevski uzdie iz obale, s niim padinama zelenimod njiueg drvea i bijelim vrhom koji dodiruje nebo.

Vie no ikada je Kuranes elio zaploviti galijomprema dalekim mjestima o kojima je uo tolikeneobine prie, i ponovo potrai kapetana koji ga jehtio povesti sa sobom tako davno prije. Pronaao ga

1 oniks: poludragi kamen koji najee dolazi sasvim cm, venama iaran poput

mramora; slui za izradu nakita i luksuznih predmeta, posuda, vaza


15/281

je, Athiba, kako sjedi na istoj krinji punoj zaina nakojoj je sjedio i prije, a Athib kao da nije primjeivaodaje ita vremena proteklo. Tada se njih dvojicaukrcae na galiju u luci, i davi naredbe veslaima,otisnu se van u valovito Ce- renersko more koje vodi

k nebesima. Nekoliko su dana jezdili valovito preko

vode, dok konano ne stigoe do horizonta, gdje semore susree s nebesima. Ovdje galija nije ni na tren

zastala, nego je odlebdjela s lakoom u plavetniloneba meu runaste oblake ruiastih nijansi. Adaleko je dolje ispod kobilice Kuranes mogao vidjeti

strane zemlje i rijeke i gradove neprolazne ljepote,

kako lee tromo na suncu koje kao da nikada ne slabiili nestaje. Naposljetku mu Athib ree da se njihovo

putovanje blii kraju, te da e uskoro ui u lukuSeranniana, ruiastoga mramornog grada oblaka,koji je sagraen na onoj eterinoj obali gdje zapadnivjetar struji u nebo; ali kad je najvia od gradskihizrezbarenih kula dola u vidokrug zauo se zvuknegdje u svemiru, i Kuranes se probudi u svom

londonskom potkrovlju.

Mjesecima nakon toga je Kuranes zalud traioudesni grad Celephas i njegove prema nebuupuene galije; i iako su ga snovi nosili na mnogaprekrasna i neuvena mjesta, nitko na koga bi naiaomu nije mogao rei kako da pronae Ooth-Nargai,onkraj Tanarskih brda. Jedne je noi letio iznad


16/281

mranih planina gdje je vidio slabane, usamljenelogorske vatre razmaknute na velike razdaljine, i

udnovata, dlakava krda sa zvonima napredvodnicima; a u najsurovijem dijelu te brdovite

zemlje, toliko udaljenom da ga je svega nekoliko ljudi

moglo ikada vidjeti, uoio je odurno drevan kamenibedem ili nasip koji je vrludao grebenima i

udolinama; pregolem da bi ga podigla ljudska ruka, i

takve duine da se nijedan kraj nije mogao nazrijeti.Sa druge strane toga bedema u sivoj zori doao je dozemlje staromodnih vrtova i trenjinih stabala, a kadaje sunce izalo ugledao je takvu ljepotu crvenog ibijelog cvijea, zelenog lia i tratina, bijelih staza,dijamantnih potoka, modrih jezerca, rezbarenih

mostova, i pagoda crvenih krovova, da je na trenutakzaboravio na Celephas u potpunome ushitu. Ali

ponovo ga se sjetio kada je zakoraio niz bijelu stazuprema pagodi crvenog krova, te bi upitao stanovnike

te zemlje o njemu, da nije pronaao kako tamo nemaljudi, ve samo ptice i pele i leptiri. Druge neke noise Kuranes uspeo vlanim, kamenim, spiralnim i

beskrajnim stepenicama, i priao prozoru u tornju kojije gledao na monu ravnicu i rijeku osvijetljene punimmjesecom; a u tihome gradu koji se protezao od obale

rijeke mislio je da primjeuje nekakvu znaajku ilirazmjetaj to je poznavao od prije. Siao bi i upitaoza put prema Ooth-Nargaiju da nije nekakva strana


17/281

polama Svjetlost prsnula iz nekoga udaljenog mjesta

onkraj horizonta, otkrivajui ruevnost i drevnostgrada, i abokreinu rijekepune trske, i smrt koja sespustila na tu zemlju, koja tu vlada otkako se kralj

Kynaratholis vratio kui sa svojih osvajanja ipronaao osvetu bogova.

Stoga je Kuranes besplodno traio udesni gradCelephas i njegove galije koje jedre k Serannianu na

nebu, u meuvremenu vidjevi mnoga uda i jednomjedvice pobjegao Prvosveeniku Koji Se Ne Opisuje,koji nosi utu svilenu masku preko lica i obitavaposve sam u pretpovijesnom kamenom samostanu na

ledenoj pustinjskoj zaravni Leng. Vremenom je

postao toliko nestrpljiv od sumornih dnevnih

intervala da je poeo kupovati droge da bi poveaosvoja razdoblja spavanja. Hai je puno pomogao, tega jednom poslao u predio svemira gdje oblici ne

postoje, ve gdje sjajni plinovi prouavaju tajnepostojanja. I ljubiastoobojani plin mu je rekao da jeovaj predio svemira izvan onoga to nazivajubeskonanost. Plin nije prije uo za planete i

organizme, ve je jednostavno identificirao Kuranesakao spodobu iz beskonanosti gdje postoje materija,energija, i gravitacija. Kuranes je sada bio nestrpljiv

da se vrati u minaretima okovan Celephas, te poveasvoju dozu droga; ali s vremenom ostade bez novaca,

te nije mogao kupiti narkotike. Onda je jednoga


18/281

ljetnog dana bio izbaen iz potkrovlja, i tumaraobesciljno londonskim ulicama, lutajui preko mostana mjesto gdje su kue bivale sve ijee i rjee. I tamoje ostvarenje konano dolo, te susretne povorkuvitezova koji su doli iz Celephasa da ga povedutamo zauvijek.

Bijahu to naoiti vitezovi, posjednuti nacrvenka- stosive konje i ogrnuti sjajnim oklopima s

pelerinama od neobino ukraenih tkanina od zlata.Toliko mnogobrojni bijahu, da ih je Kuranes zamalo

zamijenio za vojsku, ali mu njihov voa objasni da suposlani u njegovu ast, budui da je on stvorio Ooth-Nargai u svojim snovima; zasluga za koju je

postavljen za vrhunsko boanstvo te Zemlje od sada

pa dovijeka. Tada su dali Kuranesu konja i postaviliga na elo povorke, te svi zajahae velianstveno krozudoline Surreya i dalje prema pokrajini gdje su se

Kuranes i njegovi preci rodili. Bilo je to vrlo udno, alikako su jahai napredovali inilo se kao da galopirajunatrag kroz Vrijeme; jer kada god bi proli kroz selo usumraku vidjee samo onakve kue i sela kakve suChaucer2ili ljudi prije njega mogli vidjeti, a katkada

vidjee vitezove na konj ima s malim skupinamasluinadi. Kada se smrailo putovali su hitrije, dok

2 Geoffrey Chaucer: pisac, filozof, alkemiar i astronom iz 14. stoljea, koji nosiepitet oca engleske knjievnosti. Nairoko smatran najveim engleskim pjesnikom

srednjega vijeka.


19/281

uskoro nisu ili nevjerojatno brzo kao da lete zrakom.U mutnoj zori stigoe do sela koje je Kuranes pohodioiva u djetinjstvu, a usnula ili mrtva u snovima. Sadaje bilo ivo, i seljaci ranoranioci uljudno pozdravljaedok su jahai kloparali niz ulicu i skrenuli na put kojizavrava u bezdanu snova. Kuranes je prije uao u tajbezdan samo nou, i pitao se kako e izgledati danju;stoga je promatrao s nestrpljenjem dok se kolona

pribliavala njegovu rubu. Ba kako su galopiralipovienim tlom prema ponoru, zlatni bljesak sepojavi odnekuda s istoka i sakrije sav krajolik svojim

sjajnim zavjesama. Bezdan je sada bio vrijui kaosruiaste i azurne divote, i nevidljivi glasovizapjevae trijumfalno dok se pratnja vitezova sjurila

preko ruba i zalebdjela graciozno pored bljetavihoblaka i srebrnastih odsjaja. Beskrajno dolje jahailebdjee, njihovi atovi grabei eter kao da galopirajupreko zlatnog pijeska; a tada se svjetlea isparavanjarazmaknu da otkriju jo vee bljetavilo, bljetavilograda Celephasa, i morske obale iza njega, i

snjenoga vrhunca koji gleda na more, i arenoobojane galije koje isplovljavaju iz luke ka dalekim

predjelima gdje se more susree s nebesima.I odonda Kuranes kraljuje zemljom Ooth-Nargai

i svim susjednim regijama sna, te naizmjenino stolujeu Celephasu i u od oblaka sazdanom Serannianu. Jouvijek ondje vlada, i vladat e sretno zauvijek,


20/281

premda su se podno litica u Innsmouthu valovi

kanala posprdno igrali s tijelom skitnice koji je

posrui proao poluna- putenim selom u zoru; igraliposprdno, te izbacili na stijene blizu brljanomprekrivenih Trevorskih tornjeva, gdje je osobito tust i

naroito neugodan pivar milijuna uivao u kupljenojatmosferi izumrloga plemstva.


21/281

Onostrano

Onostrano je kratka pria strave i uasa napisana1920., te je prvi puta objavljena u asopisu The Fantasy

Fanu lipnju 1934. godine (Svezak 1., Br. 10).


22/281

Onostrano

Stravina onkraj poimanja bijae promjena koja jezadesila moga najboljeg prijatelja, Crawforda

Tillinghasta. Nisam ga vidio od onoga dana, prije dva

i pol mjeseca, kada mi je rekao prema kakvomu cilju

su njegova fizika i metafizika istraivanja vodila;kada je odgovarao na moje pune strahopotovanja i

gotovo prestravljene prosvjede prije no to mepotjerao iz svoga laboratorija i svoje kue u prolomufanatinoga bijesa. Znao sam da je sada bio gotovocijelo vrijeme zatvoren u tavanskom laboratoriju s

onom ukletom elektrinom napravom, slabo sehranei te izbjegavajui ak i sluge, ali nije mi palo napamet da bi tako kratak period od deset tjedana

mogao toliko promijeniti i unakaziti bilo koje ljudsko

stvorenje. Nije ugodno vidjeti krupnoga ovjekanajednom mrava, a jo je gore kada objeena koapouti ili posivi, razrogaene oi utonu u lubanju ineprirodno sjaje, elo se proara venama i borama,aruke postanu drhtave i trzave. Ako se tome pridoda


23/281

odbojna neurednost, divlja neuredna odjea, gustazapletena tamna kosa sijeda u korijenu, i zarasla

posve bijela brada izvan kontrole na neko istoobrijanom licu, sveukupni uinak je posveokantan. Ali takva bijae vanjtina CrawfordaTillinghasta u noi kada me njegova polusmislenaporuka dovela natrag do njegovih vrata poslije

tjedana moga progonstva; obuzeo me takav

predosjeaj da zadrhtah kada me pustio unutra, sasvijeom u ruci, i kriom ogledavajui se prekoramena kao da se plai nevidljivih stvari u tojdrevnoj, osamljenoj kui na kraju Dobrohotne ulice.

To to se Crawford Tillinghast ikada prihvatioizuavanja znanost! i filozofije je pogreka. Te se

stvari moraju ostaviti hladnokrvnom i nepristranom

istraivau, jer nude dvije podjednako traginealternative ovjeku punom emocija i akcije; oaj akozakae u svojoj potrazi, te neizrecive i nezamislivestrahote ako u njoj uspije. Tillinghast je ve bio rtvaneuspjeha, samoe i melankolije; ali sada sam znao, s

vlastitim munim strahovima, da je bio rtva uspjeha.Zaista sam ga na to i upozorio prije deset tjedana,

kada me zaskoio sa svojom priom o onome to jebilo na rubu otkria. Tada je bio ozaren i uzbuen,zborei visokim i neprirodnim, iako uvijek pedantnimglasom.

to u biti znamo, rekao je tada, o svijetu i


24/281

svemiru oko nas? Naih mogunosti primanja utisakaima apsurdno malo, a nae je poimanje objekata kojinas okruuju beskrajno usko. Poimamo stvari samoonako kako smo konstruirani da ih poimamo, te ne

moemo dobiti uvid u njihovu apsolutnu narav. S petslabanih ula pretvaramo se da razumijemobezgranino kompleksan kozmos, dok druga bia sairim, snanijim, ili drugaijim rasponom osjetila

moda mogu ne samo sasvim drukije vidjeti stvarikoje mi vidimo, ve mogu vidjeti i prouavati cijelesvjetove materije, energije, i ivota koji nam leenadohvat ruke, ali ne mogu biti otkriveni ulima kojaposjedujemo. Uvijek sam vjerovao da takvi strani,

nedostupni svjetovi postoje pred naim nosovima, a

sada vjerujem da sam pronaao nain da sruimprepreke. Ne alim se. Unutar dvadeset i etiri sataonaj e stroj pored stola proizvesti valove koji djelujuna nespoznate osjetilne organe koji postoje u nama

kao atrofiram ili rudimentarni ostaci krljavih tkiva.Ti e nam valovi otvoriti toliko krajobraza nepoznatihovjeku, i nekoliko neznanih iemu to smatramo

organskim ivotom. Vidjet emo ono na to psizavijaju u noi, i na to make diu ui poslije ponoi.Spoznat emo te stvari, i druge stvari koje nijednostvorenje koje die jo nije vidjelo. Preskoit emovrijeme, prostor, i dimenzije, i bez tjelesnog kretanja

zuriti u sr sve kreacije.


25/281

estoko sam prigovarao kada je Tillinghastiznio ove stvari, jer poznavao sam ga dovoljno dobro

da sam prije bio uplaen nego, zabavljen; ali on je biofanatik, te me potjera iz kue. Sada nije bio nita manjifanatik, ali je njegova elja za govorom pobijedilanjegovu ozlojeenost, pa mi je pisao s najveomvanou, rukopisom kojega sam jedvice prepoznao.Kada sam uao u boravite prijatelja toliko nenadano

preobraenog u drhtavu vodorigu, postao samzaraen stravom koja kao da je vrebala u svimsjenama. Rijei i uvjerenja izraena prije deset tjedanakao da su se utjelovila u tami s druge strane malog

kruga svjetlosti svijee, i bilo mije muka od upljega,promijenjenoga glasa mog domaina. elio sam da je

sluinad u blizini, i nije mi se svidjelo kada je kazaoda su svi otili prije tridana. inilo se neobinim dabi stari Gregory, ponajmanje on, napustio svoga

gospodara bez daje pokuao neto rei prijateljupoput mene. On bijae taj koji mi je dao sveinformacije koje sam imao o Tillinghastu nakon tome zadnji put potjerao u bijesu.

Ali doskora sam podinio sve svoje strahoverastuoj znatielji i fascinaciji. to je tono CrawfordTillinghast sada elio od mene mogao sam samonagaati, ali nisam dvojio da je imao neku udesnutajnu ili otkrie za podijeliti. Prije sam prosvjedovaona njegova neprirodna zabadanja u nezamislivo; ali


26/281

sada kada je oito uspio, do odreene razine samzamalo dijelio njegovo oduevljenje, iako se uasnacijena pobjede nazirala. Gore kroz mranu prazninukue slijedio sam treperavu svijeu u ruci ove drhtaveparodije od ovjeka. inilo se da je struja iskljuena, akada sam upitao svog vodia za razlog tomu, rekao jeda je to zbog neodreenoga razloga.

Bilo bi to previe... Ne usudim se. - nastavio je

mrmljati. Naroito sam primijetio njegovu novunaviku mrmljanja, jer nije bilo nalik njemu da zbori

sam sa sobom. Uli smo u laboratorij na tavanu, tesam promatrao taj mrski elektrini stroj, kako sjajibolesnom, zlokobnom, ljubiastom svjetlou. Bio jespojen sa snanom kemijskom baterijom, ali nije se

iniloda prima ikakvu struju, jer sjeam se kako je usvojoj eksperimentalnoj fazi pucketao i preo upogonu. U odgovor na moje pitanje Tillinghast

promrmlja da taj trajni sjaj nije elektrian u nikakvomsmislu kojega bih ja mogao razumjeti.

Sada me posjeo blizu stroja, tako da mi je bio

zdesna, te ukljui prekida negdje ispod krunske

formacije staklenih arulja. Zauje se uobiajenopucketanje, koje se pretvori u cvile, te okonazujanjem tako tihim kao da nagovjeuje povratak utiinu. U meuvremenu se svjetlost pojaala, ponovooslabila, pa poprimila blijedu, bizarnu boju ili

mjeavinu boja koju nisam mogao smjestiti niti


27/281

opisati. Tillinghast me promatrao, i primijetio moj

zbunjen izraz lica.

Zna li to je to? upita apatom. To je ultra-Ijubiasta svjetlost. Neobino je zahihotao na mojeiznenaenje. Mislio si da je ultraljubiasta svjetlostnevidljiva, i zaista jest - ali sadaje moe vidjeti kao imnoge druge nevidljive stvari.

Sluaj me! Valovi iz te stvari pobuuju tisuu

uspavanih osjetila u nama; osjetila koja smo naslijediliiz eona evolucije od razine odvojenih elektrona do

razine organskog ovjeanstva. Vidjeh istinu, inamjeravam je pokazati tebi. Pita li se kako izgleda?Rei u ti. Tada Tillinghast sjede tono nasuprotmene, puhnuvi u svijeu i odvratno zurei u moje

oi. Tvoji postojei osjetilni organi - mislimponajprije ui - e pokupiti mnogo od utisaka, jer suone usko povezane s uspavanim organima. Tada euslijediti drugi. uo si za epifizu3? Smijem sepovrnim endokrinolozima, frojdovskimskorojeviima i nasamarenim budalama. Otkrio samda je ta lijezda veliki osjetilni organ svih organa.

Nalik vidu odailje vizualne slike mozgu. Ako sinormalan, to je nain kojim bi trebao primiti veinutoga ... To jest, veinu dokazasone strane.

Bacio sam pogled na ogromnu tavansku

3epifiza: lijezda u sreditu mozga koja regulira budnost i spavanje, kojoj ezoterian

pripisuju mnoga druga egzotinija svojstva


28/281

prostoriju s kosim junim zidom, priguenoosvijetljenu zrakama koje svakodnevno oko ne moevidjeti. Udaljeni kutovi su bili same sjene, i cijelo je

mjesto bilo nalik magliastoj nestvarnosti koja jezamaskirala svoju prirodu te prizvala u matusimbolizam i privienja. Tijekom intervala kada jeTillinghast utio, zamislio sam se u nekakvomegolemom i nevjerojatnom hramu davno umrlih

bogova, nekakvoj nejasnoj graevini nebrojenih crnihkamenih stupova koji seu od pljesnivih kamenihploa na podu do oblanih visina onkraj mogavidokruga. Slika je neko vrijeme bila vrlo iva, ali jepostepeno prepustila mjesto uasnijoj koncepciji;koncepciji krajnje, apsolutne samoe u beskrajnom,

nevidljivom, bezvunomsvemiru.inilo se da postoji praznina, i nita vie, te osjetihdjetinji strah koji me potaknuo da izvuem izbonoga depa revolver kojega sam uvijek nosionakon mraka, jo od noi kada su me opljakali uistonom Providenceu. Tada, iz najudaljenijihpredjela zabaenosti, zvuk je njeno dojedrio u

postojanje. Bio je beskrajno slabaan, suptilnotreperav, i nepogreivo muzikalan, ali je sadravaokakvou neprolaznog divljatva zbog kojeg je irioutjecaj nalik delikatnom muenju moga cijeloga tijela.Osjetih podraaje nalik onima koje ovjek osjeti kadasluajno zagrebe staklo. Istovremeno se podiglo neto


29/281

poput hladnoga propuha, koji je oito prostrujaopored mene iz smjera udaljenoga zvuka. Dok sam

ekao drei dah, opazih da su i zvuk i vjetar bivalisve jaima; te sam kao posljedicu stekao udan dojamkao da sam vezan za tranice na putu divovskenadolazee lokomotive. Poeo sam zboriti sTillinghastom, i u taj as svi neobini utisci iznenadaieznu. Vidjeh samo ovjeka, sjajei stroj, i

zatamnjeni stan. Tillinghast se odbojno kesio narevolver kojega sam gotovo nesvjesno izvukao, ali

sam zbog njegova izraza lica bio siguran da je vidio i

uo koliko i ja, ako ne i podosta vie. Proaptah tosam doivio, a on mi zapovjedi da ostanem tih ipodloan to je vie mogue.

Ne mii se, upozorio me, jer u ovimzrakama moemo biti vieniisto koliko i mi moemovidjeti. Rekoh ti da je sluinad otila, ali nisam tirekao kako. Bila je to ona maloumna spremaica -upalila je svjetla dolje nakon to sam je upozorio dato ne radi, pa su ice pokupile suosjeajne vibracije.Moralo je biti stravino - mogao sam uti vritanje

ovdje gore unato svemu to sam gledao i sluao izdrugoga smjera, a poslije je bilo prilino uasnopronai one prazne gomile odjee po kui. Odjeagospoe Updike se nalazila blizu prekidaa uprednjemu hodniku - tako znam da je to ona

napravila. Sve ih je pohvatalo. Ali dokle god se ne


30/281

miemo, donekle smo sigurni. Ne zaboravi da imamoposla s gnjusnim svijetom u kojemu smo praktikibespomoni ... Budi miran!

Kombinacija neskrivenoga oka i nagle zapovi-jedi mi je zadala neku vrstu paralize, a na moj uas,um mi se opet otvori utiscima koji dolaze kako je to

Tillinghast zvao - s druge strane.Sada sam se nalazio u

vrtlogu zvukova i pokreta, sa zbunjujuim prizorima

pred oima. Vidjeh nejasne obrise prostorije, ali izneke toke u svemiru kao da je navirala prokljualakolona neraspoznatljivih oblika ili oblaka, prodirala je

kroz krov na mjestu malo naprijed i meni zdesna.

Tada ponovo vidjeh traak hramskog efekta, aliovoga su puta stupovi sezali do zranoga oceana

svjetla, koji je slao dolje jednu zasljepljujuu zrakusvjetlosti uzdu putanje oblane kolone koju vidjehprije. Nakon toga scena je bila gotovo sasvim

kaledioskopina, a usred zbrke prizora, zvukova, ineidentificiranih osjeaj-utisaka, osjetih da u seuskoro rastopiti ili nekako izgubiti vrsti oblik. Jedanodreeni bljesak u pamtiti zauvijek. inilo se kako

na trenutak promatram djeli stranoga nonog nebaispunjenoga sjajnim, rotirajuim sferama, i dok jeprizor blijedio vidjeh kako su blistava sunca tvorila

zvijee ili galaksiju dogovorenoga oblika; taj oblikbijae izoblieno lice Crawforda Tillinghasta. Usljedeem trenutku osjetih goleme oivljene stvari


31/281

kako klize pored mene i povremeno hodaju ili plutaju

kroz moje navodno vrsto tijelo, i umislih da sam vidioTillinghasta kako ih promatra kao da ih njegova bolje

uvjebana osjetila mogu pojmiti vizualno. Prisjetih seto je zborio o epifizi, te se zapitah to vidi svojimnadnaravnim okom.

Iznenada, ja osobno postadoh zaposjednut

nekom vrstom proirenoga vida. Iznad i preko

sjajnoga i nejasnoga kaosa uzdigao se prikaz koji je,iako nejasan, sadravao elemente dosljednosti inepromjenjivosti. Bio je uistinu poneto poznat, jer jeneobian prikaz bio postavljen preko uobiajenihzemaljskih kulisa kao to se kinematografska zrakamoe baciti na obojani zastor kazalita. Vidjeh

tavanski laboratorij, elektrini stroj, i nakazni oblikTillinghasta nasuprot mene; ali od svega prostoraneokupiranog poznatim materijalnim predmetima

nijedna estica ne bijae prazna. Neopisivi oblici, iivi i ne toliko ivi, bili su pomijeani u odvratnomeneredu. Blizu svakoj poznatoj stvari postojali su cijeli

svjetovi stranih, neznanih entiteta. Takoer se iniloda su sve poznate stvari zalazile u sastav drugih

nepoznatih stvari, i obrnuto. Ponajprije, izmeu ivihpredmeta sad su milile ogromne, masne, elatinasteudovinosti koje su mlitavo drhturile u skladu svibracijama iz stroja. Bile su prisutne u strahovitim

koliinama, te vidjeh na moj uas da se preklapaju',


32/281

bile su polutekue i sposobne proi jedna kroz drugui kroz ono to mi poznajemo kao vrste stvari. Testvari nisu nikada mirne, ve kao da vazda plutaju snekakvom zloudnom svrhom. Pone- kada sedoimalo kao da prodiru jedni druge, napada bi selansirao na rtvu trenutano briui potonju izvidokruga. Drui sam mislio da znam to jeizbrisalo nesretnu sluinad, te nisam mogao

odstraniti te misli iz moga uma dok sam nastojaoosmotriti druga svojstva novoga vidljivoga svijeta

koji inae lei nevidljiv svuda oko nas. Ali Tillinghastme promatrao, te prozbori:

Vidi li ih? Vidi li ih? Vidi li stvari kojeplutaju i lebde oko tebe i kroz tebe svakoga trenutka

tvoga ivota? Vidi li stvorenja koja tvore ono toovjek naziva istim zrakom i plavim nebom? Nisamli uspio u ruenju barijere; nisam li ti pokazaosvjetove koje nijedan drugi ivui ovjek nije vidio?uo sam ga kako vriti kroz stravini kaos, i gledaosam u divlje lice koje je doletjelo tako napadaki blizumoga. Njegove su oi bile vatrene jame, i piljile su u

mene pune onoga to sada uviam da je bilapreplavljujua mrnja. Stroj je mrsko zujao.

Misli da su one batrgajue stvari izbrisalesluge? Budalo, one su bezopasne! Ali sluge su nestale,

nisu li? Pokuao si me zaustaviti; obeshrabrio mekada sam trebao svaku kap ohrabrenja koju sam


33/281

mogao dobiti; bojao si se kozmike istine, prokletakukavico, ali sada te imam! to je odnijelo sluge?Zbog ega su vritali tako glasno? Ne zna, je li?Saznati e uskoro! Gledaj me - sluaj me to govorim- misli li da zaista postoje stvari poput vremena iveliine? Smatra li da postoje stvari poput oblika ilimaterije? Kaem ti, dosegnuo sam dubine koje tvojmali mozak ne moe zamisliti! Vidio sam onkraj

granica beskonanosti te privukao dolje demone sazvijezda. Upregnuo sam sjenke koje jau od svijeta dosvijeta sijui smrt i ludilo ... Svemir pripada meni,uje li? Sada me proganjaju stvari - stvari kojeprodiru i rastapaju - ali ja znam kako da imumaknem. Tebe e se domoi, kao to su se domogli

slugu. Mekoljite se, dragi gospodine? Rekoh ti da jeopasno micati se. Potedio sam te do sada govorei dabude miran - potedio da vidi te prizore i da meposlua. Da si se micao, ve bi odavno bili na tebi.Ne brini, nee te ozlijediti. Nisu ozlijedili sluge -gledanjeje natjeralo jadne vragove da onako vrite.Moji ljubimci nisu lijepi, jer dolaze s mjesta gdje su

estetski standardi - posve drugaiji. Dezintegracija jeposve bezbolna, uvjeravam te - ali elim da ih vidi.Ja sam ih gotovo vidio, ali sam znao kada treba

prestati. Ti nisi znatieljan? Oduvijek sam znao danisi nikakav znanstvenik! Trese se, jel? Trese odiekivanja da vidi konane stvari koje sam otkrio?


34/281

Zato se onda ne pomakne? Umoran si, moda?Dakle, ne brini prijatelju moj, jer oni dolaze ... Gledaj !

Gledaj, proklet bio, gledaj! Tamo su, tik iznad tvoga

lijevog ramena...Ono to preostaje od prie je vrlo kratko, te bi

vam moglo biti poznato iz novinskih izvjetaja.Policija je ula pucanj u staroj Tillinghastovoj kui tenas tamo pronala - Tillinghasta mrtvog a mene bez

svi- jesti. Uhitili su me jer je revolver bio u mojoj ruci,ali me oslobodie kroz tri sata, nakon to su otkrili daje apopleksija4 dokrajila Tillinghasta i vidjeli da jemoj pucanj bio usmjeren ka bogohulnome stroju koji

je sada leao bespomono razbijen na podulaboratorija. Nisam mnogo zborio o onome to sam

vidio, jer se boj ah da e istraitelj biti skeptian; aliuvi dvosmislene obrise prie koje sam mu dao,lijenik mi ree da me nedvojbeno bio hipnotiziraoosvetoljubivi i ubojiti luak.

Volio bih da mogu vjerovati onome lijeniku.Pomoglo bi mojim potresenim ivcima kada bihmogao odbaciti ono to sada moram misliti o zraku inebu oko i ponad mene. Nikada se ne osjeam sam iliugodno, a uasan osjeaj potjere me ponekadajezovito preplavi kada sam umoran. Ono to mesprjeava da vjerujem lijeniku jest jedna jednostavnainjenica - policija nikada nije pronala tijela onih

4

apopleksija: kap, ili modani udar


35/281

slugu koje je, kako tvrde, ubio Crawford Tillinghast.


36/281


37/281

Ex Oblivione

Kada su me snali posljednji dani, a rune sitnicepostojanja poele tjerati u ludilo poput malih kapivode koje uzniari putaju da neprestano padaju na

jednu toku rtvina tijela, volio sam prosvjetljujuibijeg u san. U snovima sam pronaao trunku ljepotekoju sam zalud traio za ivota, te sam tumarao krozstare vrtove i zaarane ume.

Jednom kada je vjetar postao blag i mirisan,

zauo sam zov juga, i zajedrio beskrajno i mlitavopodno stranih zvijezda.

Jednom kada je njena kia pala, kliznuo sam ubarci niz kminu struju ispod Zemlje dok ne stigohdo drugoga svijeta grimiznog sumraka, mnogobojnih

sjenica, i vjenih rua.I tada bih zakoraao kroz zlatnu dolinu koja

vodi do sjenovitih lugova i ruevina, i koja zavrava

monim zidom zelenim od starinskih loza, kroz kojegbijahu probijena mala bronana vrata.

Mnogo sam puta hodao tom dolinom, i sve bih

due i due zastajao u sablasnom polusvjetlu gdje sedivovsko drvee migolji i groteskno preplee, gdje sesivo vlano tlo protee od trupca do trupca, ponekad

otkrivajui pljesnivo kamenje zakopanih hramova. I


38/281

uvijek je cilj mojih matarija bio moni, lozomobrastao zid s malim bronanim vratima.

Poslije nekog vremena, kako su dani jave

postajali sve vie i vie nepodnoljivi od njihova sivilai jednolinosti, esto bih odlutao u opojni mir krozdolinu i sjenovite lugove, te se pitao kako bih ih

mogao ugrabiti da mi budu vjeno prebivalite, takoda vie ne bih morao gmizati natrag u dosadni svijet

lien zanimljivosti i novih boja. I dok sam promatraomala vrata u monome zidu, osjeao sam da iza njihlei zemlja snova iz koje, kada bi se jednom u njuzalo, ne bi bilo povratka.

Tako bih svake noi nastojao pronai skrivenizasun u prastarom, brljanom obraslom zidu, iako je

bio izvanredno dobro sakriven. Govorio bih si dakraljevstvo onkraj zida nije samo neto trajno, vetakoer i divno i sjajno.

Tada sam jedne noi u gradu snova Zakarionupronaao poutjeli papirus ispunjen mislima mudracaiz snova koji su u davninama nastanjivali taj grad, i

koji bijahu previe mudri da bi se ikada rodili ubudnome svijetu. Tamo su bile zapisane mnoge stvari

koje se tiu svijeta snova, a meu njima je bilo i znanjeo zlatnoj dolini i svetom lugu s hramovima, i o

visokome zidu probijenom malim bronanimvratima. Kada sam uoio to znanje, znao sam dadodiruje prizore koje sam esto pohodio, stoga sam


39/281

pomno itao poutjeli papirus.Neki su mudraci snova pisali divno o udima s

one strane neprobojnih vrata, dok su drugi govorili o

stravi i razoaranju. Nisam znao kojima bih vjerovao,ve sam jo vie i vie udio da prijeem zauvijek unepoznatu zemlju; jer su sumnja i tajnovitost mamac

svih mamaca, a nikakav novi uas ne moe biti goriod dnevne muke obinosti. Stoga kada sam doznao

za drogu koja moe otkraunati vrata i sprovesti mekroz njih, odluio sam je uzeti kada se probudim.

Prole sam noi progutao drogu i plutaodrjemljivo kroz zlatnu dolinu i sjenovite lugove; a

kada sam ovoga puta priao prastarome zidu, uoihda su mala bronana vrata odkrinuta. S druge je

strane dopirao sjaj koji je nadnaravno osvjetljavaodivovsko isprepleteno drvee i vrhove zakopanihhramova. I plutao sam raspjevano dalje, u iekivanjublaenstva zemlje iz koje se nikada neu vratiti.

Ali kako su se vrata ire otvorila a vradbinadroge i sna me gurnula dalje, shvatih da su sve

znamenitosti i blaenstva doli svome kraju; jer utome novome kraljevstvu nije bilo niti kopna niti

mora, ve samo bijela praznina nenastanjenoga ineogranienoga prostranstva. Stoga sam se, sretnijinego to sam se ikada usudionadati da u biti, opet rastopio u onaj izvornibeskraj kristalnoga zaborava iz kojega me demon


40/281

ivot dozivao jo jedan kratak i neutjean sat.


41/281

Pickmanov model

Pickmanov modelje kratka pria napisana u rujnu1926. godine, te je prvi puta objavljena u listopadu

1927. u asopisu Weird Tales.Tehnika pisanja u ovojprii je neobina za Lovecrafta; pripovijedanje uprvome licu ima oblik monologa usmjerenog prema

itatelju tako da on sam postaje fiktivni sudionikprie.


42/281

Pickmanov model

Ne treba misliti da sam poludio, Eliote - mnogidrugi imaju nastranije predrasude od ovoga. Zatose ne smije Oliverovu djedu, koji se ne eli vozitistrojem? Ako mi se ne dopada ona prokleta

podzemna eljeznica, to je moja stvar; ionako smodoli ovamo bre u taksiju. Morali bismo pjeice uz

brdo iz ulice Park da nismo uzeli auto.Znam da sam nervozniji no to sam bio kada si

me vidio prole godine, ali ne mora zbog toga imatipsihijatrijsku intervenciju. Postoji dovoljno razloga za

to, sam Bog zna, i volim misliti da imam sree to samuope pri svojoj pameti. emu policijsko ispitivanje?

Prije nisi bio tako ljubopitljiv.Pa, ako ba mora znati, nemam razloga da ti ne

kaem. Moda si trebao, u svakom sluaju, nastavitimi pisati kao zabrinuti roditelj kada si uo da samprestao pohoditi Umjetniki klub i poeo kloniti sePickmana. Sada otkad je nestao, navratim do kluba s

vremena na vrijeme, ali moji ivci nisu ono to su bili.


43/281

Ne, ne znam to je zadesilo Pickmana, i ne bihvolio pogaati. Moda pretpostavlja da imam nekeinformacije poto sam ga izbjegavao - a ba to jerazlog zato ne elim misliti kamo je nestao. Nekapolicija pronae to moe - makar toga nee bitimnogo, sudei po injenici da jo ne znaju za staristan u North Endu kojeg je unajmio pod imenom

Peters. Nisam siguran ni da bih ga ja mogao opet

pronai - nije da bih to ikada pokuao, ak ni podanjem svjetlu! Da, znam, ili se bojim da znam, zatoga je unajmio. Dolazim do toga. I predmnijevam da

e shvatiti prije no to zavrim zato to ne govorimpoliciji. Traili bi da ih odvedem, ali ja se tamo nemogu vratiti sve i da znam put. Tamo je bilo neto - i

sada se vie ne mogu voziti podzemnom (moe se iovome slatko nasmijati, takoer) ili pohoditipodrume.

Pretpostavljam da zna kako se nisam odrekaoPickmana iz istih budalastih razloga zbog kojih su ga

poput angrizavih starih ena odbacili dr. Reid ili JoeMinot ili Bosworth. Morbidna me umjetnost ne

okira, i kada ovjek posjeduje genij poputPickmanova, bio sam poaen to ga poznajem, bezobzira kojim smjerom je njegov rad krenuo. Boston

nikada nije imao veeg slikara od Richarda UptonaPickmana. Govorio sam to otpoetka, i kazati u toopet, i nisam se trznuo niti milimetra, takoer, kada


44/281

mi je pokazao onu Gozbu zloduha. Tada ga se,sjetit e se, Minot odrekao.

Zna, potrebna je duboka umjetnost i dubokuvid u Prirodu da bi se napravile stvari poput

Pickmanovih. Bilo koji plaenik moe divljerazmazati boju po naslovnici asopisa i nazvati tononom morom ili vjetijim sabatom ili vrajimportretom, ali samo veliki slikar moe uiniti takvu

stvar istinski strahotnom ili upeatljivom. To je zatoto samo pravi umjetnik poznaje stvarnu anatomijuuasa ili psihologiju straha - one identine vrste linijai proporcija koje spajaju latentne instinkte ili

nasljedna sjeanja strave, i prave kontraste boja iefekata osvjetljenja koji uskomeaju uspavani osjeaj

stranosti. Ne moram ti kazati zato na Fuselija5

drhtimo dok se na jeftinu poetnu ilustraciju priestrave jedva osmjehnemo. Postoji neto to ti momcipoimaju

- onkraj ivota - neto to su u stanju i nama prikazatina trenutak. Dor6je to mogao. Sime7 to moe.

5 Henry Fuseli: britanski slikar vicarskoga porijekla s kraja 18. i poetka 19.

stoljea, iji su esti motivi bila nadnaravna bia iz nonih mora6Paul Gustave Dor (1832.-1883.): francuski umjetnik, graver, ilustrator i kipar ijasu djela nerijetko imala mranu i mistinu tematiku, i koje je odlikovala izvanrednarealistinost prikaza7 Sidney Sime (1867.-1941.): engleski umjetnik uglavnom zapamen po svojimfantastinim i satirinim djelima, te ilustracijama za prie irskog pisca lorda

Dunsanyja, Lovecraftovog knjievnog uzora


45/281

Angarola8iz Chicaga to moe. I Pickman je to mogaokao to nijedan ovjek prije nije mogao i - molimnebesa - da nitko nikad vie nee.

Ne pitaj me to to vide. Zna, u obinojumjetnosti, postoji strahovito velika razlika izmeuvitalnih, diuih stvari nacrtanih iz Prirode ilimodela, i umjetnih tvorevina kojima se sitne

komercijalne ribe u pravilu samo nabacuju u golome

ateljeu. Dobro, trebao bih rei da uistinu udanumjetnik posjeduje viziju koja stvara modele, ili

priziva ono to se pretvara u stvarne prikaze izsablasnoga svijeta u kojemu ivi. Kako god, onuspijeva stvoriti rezultate koji se razlikuju od

prevarantske mesne pite na otprilike jednak nain

kako se ivi sli- karevi rezultati razlikuju odizmiljotina koje plasiraju karikaturisti iz dopisnihkola. Da sam ikada vidio ono to je Pickman vidio -ali ne! Sluaj, popijmo pie prije no to uemo dublje.Boe, ne bih bio iv da sam ikada vidio to je tajovjek - ako je bio ovjek - vidio!

Sjea se da su Pickmanova jaka strana bila lica.

Ne vjerujem da je itko jo od Goye9 mogao stavititoliko istoga pakla u skupinu crta lica ili u

8 Anthony Angarola (1893.-1929.): ameriki slikar koji je svoja djela fokusirao naborbe imigranata koji se hrvaju s uklapanjem u stranu kultura9 Francisco Jos de Goya y Lucientes (1746.-1828.): panjolski slikar i graver nadvoru panjolske krune, najvaniji europski umjetnik svoga doba koji je matovitim i

subverzivnim radovima izvrio golemi utjecaj na evoluciju slikarstva


46/281

izvitopereni izraz lica. I prije Goye bi se morao vratiti

do srednjovjekovnih momaka koji su napravili

vodorige i himere na crkvi Notre Dame i u gradiuMont Saint-Michel. Oni vjerovae u raznorazne stvari- i moda su vidjeli raznorazne stvari, takoer, jersrednji je vijek imao neke neobine faze. Sjeam sekako si ti sam jednom pitao Pickmana, godinu dana

prije no to si otiao, da li u grmljavini pronalazi

takve ideje i vizije. Nije li ono bio gadan smijeh kojimti je odgovorio? Dijelom zbog toga smijeha ga se

odrekao i Reid. Reid je, sjea se, ba upisaokomparativnu patologiju, te je bio pun pompoznih

upuenih stvari o biolokom ili evolucijskomznaaju ovoga ili onoga mentalnoga ili fizikoga

simptoma. Rekao je kako mu je Pickman iz dana udan sve odbojniji, te ga se gotovo plaio pred kraj - dasu se kolegine crte i izrazi lica polako pretvarali u

neto to mu se nije dopadalo; na nain koji nije bioljudski. Priali su puno o ishrani, te je rekao da jePickman posve nenormalan i ekscentrian do samekrajnosti. Pretpostavljam da si rekao Reidu, ako ste ti

i on imali ikakvu prepisku vezanu za to, da je

dopustio da mu Pickmanove slike ponu utjecati naivce ili razdirati matu. Znam da sam mu ja sm torekao - tada.

Ali ne smetni s uma da se ja nisam odrekao

Pickmana zbog niega takvoga. Naprotiv, moje je


47/281

divljenje prema njemu i dalje raslo; i zbog toga je

Gozba zloduha bila ogromno postignue. Kao tozna, klub je nije htio izloiti, a Muzej likovnihumjetnosti je nije htio prihvatiti kao dar; a ja mogu

nadodati da je nitko nije htio kupiti, stoga ju je

Pickman drao u svojoj kui dok nije otiao. Sada jekod njegova oca u Salemu - zna da Pickman potjeeiz starog Salemovog soja, te je imao pretka, vjeticu

objeenu 1692.Stvorio sam naviku zvati Pickmana prilino

esto, naroito nakon to sam poeo voditi biljeke zaistraivanje o neobinim umjetnostima. Vjerojatno jenjegov rad posadio tu ideju u moju glavu, i kako god,

pronaao sam u njemu rudnik podataka i prijedloga

kada je poeh razvijati. Pokazao mi je sve slike icrtee koje je imao po kui; ukljuujui neke skicenapravljene perom i crnilom zbog kojih bi, duboko

vjerujem, bio izbaen iz kluba da su ih neki odlanova vidjeli. Ubrzo postadoh gotovo pravi ljubitelj,te bih sluao satima poput kolarca o umjetnikimteorijama i filozofskim pekulacijama dovoljnodivljim da ga kvalificiraju za Danversovu ludnicu.

Moje ga je sljedbenitvo, spojeno s injenicom da suljudi uglavnom poeli imati sve manje i manje posla snjime, otvorilo da postane sasvim prisan sa mnom te

mi jedne veeri natukne da ako sam sklon drati jezikza zubima i ne previe gadljiv, mogao bi mi pokazati


48/281

neto posve neobino - neto trunku snanije od iegato ima u kui.

Znate, rekao je, postoje stvari koje nisu zaulicu Newbury - stvari koje ne spadaju ovdje, i koje se

ovdje ne mogu pojmiti, u svakom sluaju. Moja jezadaa uhvatiti natruhu due, a to neete pronai usko- rojevikom spletu umjetnih ulica na izgraenojzemlji. Back Bay nije Boston - jo nije nita, jer nije

imao vremena pokupiti sjeanja i privui lokalneduhove. Ako ovdje ima duhova, to su pitomi duhovi

slane movare i plitkoga zaljeva; a ja elim ljudskeduhove - duhove bia dovoljno organiziranih damogu promatrati pakao i shvaati znaenje onoga tosu vidjeli.

Mjesto za ivot umjetnika je North End. Ako jeestet iskren, podnio bi sirotinjski kvart u imeskupljenih tradicija. ovjee dragi! Zar ne shvaate datakva mjesta nisu napravljena,ve su zapravo narasla?Generacija za generacijom je ondje ivjela i osjeala iumrla, i to u danima kada se ljudi nisu plaili ivjeti iosjeati i umrijeti. Zar ne znate da je ondje stajao mlin

na Coppovom brdu 1632., i da je pola sadanjih ulicapoloeno do 1650.? Mogu vam pokazati kue kojestoje dva i pol stoljea i vie; kue koje su svjedoileonome to bi modemu kuu sruilo u prainu. tosuvremenici znaju o ivotu i silama iza njega? Vinazivate vraarije Salema obmanom, ali ja bih se


49/281

kladio da bi vam moja pra-pra-pra-pra-baka mogla

ispriati koju priu. Objesili su je na Brdu vjeala, dokju je Cotton Mather" gledao samopraveno. Mather,proklet bio, se bojao da bi netko mogao uspjeti u

bijegu iz onoga zlosretnoga kaveza monotonije - da je

barem netko bacio ini na njega ili mu isisao krv unoi!

Mogu vam pokazati kuu u kojoj je ivio, a

mogu vam pokazati ijednu drugu u koju se bojao uiunato njegovim silno hrabrim govorima. Znao je zastvari koje se nije usudio staviti u onu glupu

Magnaliu10ili u ona djetinjasta uda nevidljiva svijeta11.Gledajte, znate li da je cijeli North End neko imaosklop tunela koji je omoguavao odreenim ljudima

da im kue budu povezane meusobno, te s grobljem,i s morem? Neka samo gone i progone iznad zemlje -ono to se dogaalo svakoga dana a ne moe sedosegnuti, glasove koji se smijae u noi i ne mogu selocirati!

Pa, ovjee, od deset preivjelih kuasagraenih prije 1700., ne diranih odonda, kladio bih

10 Magnalia Christi Americana (grubo prevedeno: Velianstvena Kristova djelau Americi): knjiga koju je 1702. objavio Cotton Mather, i koja izmeu ostalogsadri opise Vjetijih suenja, bijega Hannah Dustan iz ruku Indijanaca iutemeljenja sveuilita Harvard.11uda nevidljiva svijeta: knjiga objavljena 1693., u kojoj Cotton Matherobjanjava vraji plan unitenja plantaa i crkava kroz vjetije posrednike, to jedovelo do optuivanja ljudi koji ne ive idealnim nainom ivota, te progonom

vjetica.


50/281

se da vam u osam mogu pokazati neto nastrano upodrumu. Teko da proe mjesec a da ne itate oradnicima kako su ovdje i ondje pronali na starimmjestima zazidane svodove i bunare koji ne vode

nikuda; kada smo ve kod toga - mogli ste vidjetitakvu kuu blizu nadzemne eljeznice u uliciHenchman prole godine. Tamo su bile vjetice i onoto su njihove ini prizvale; gusari i ono to su

donijeli s mora; krijumari; plaenici - i kaem vam, ustarim su vremenima ljudi znali ivjeti, i kakoproiriti okove ivota! Ovo nije jedini svijet kojegasmioni i mudri ovjek moe poznavati - pih! I ondapomisliti na dananjicu kao opreku, s tako blijedo-ruiastim mozgovima, gdje ak i klub navodnih

umjetnika drhti i snebiva se ako slika ode onkrajosjeaja ajnog stolia u ulici Beacon!Jedina sauvana dra sadanjice je ta to je

prokleto preglupa da pomnije prouava prolost. tokarte i zapisi i knjige-vodii zaista govore o NorthEndu? Bah! Jamim vam da u vas nasumce odvestido trideset ili etrdeset uliica i spleta uliica sjeverno

od Prineve ulice koje ne nasluuje niti deset ivihbia izuzev stranaca koji ih preplavljuju. A to oniDigii znaju o njihovom znaaju? Ne, Thurberu, tadrevna mjesta predivno sanjaju i prepuna su uda istrave i bijega od banalnosti, a ipak jo ne postoji ivadua koja e ih razumjeti ili profitirati na njima. Ili


51/281

potenije, postoji samo jedna iva dua - jer nisamkopao posvuda po prolosti za nita!

Gledajte ovako, vi ste zainteresirani za tako

neto. to ako vam kaem da imam jo jedan ateljetamo, gdje mogu uhvatiti noni duh pradavnogauasa te slikati stvari koje ne bih mogao niti zamislitiu ulici Newbury? Naravno da to ne govorim onim

prokletim starim babama u klubu - gdje Reid, proklet

bio, ak i sada apue da sam nekakvo udovite navonji niz tobogan obrnute evolucije. Da, Thurberu,davno sam odluio da ovjek mora slikati uas kao iljepotu ivota, pa sam proveo neka istraivanja namjestima gdje sam imao razloga misliti da uas ivi.

Imam stan za koji ne vjerujem da je itko pored

tri ivua Nordijca i mene ikada vidio. Nije jakodaleko od stanice nadzemne eljeznice to se tieudaljenosti, ali je stoljeima daleko to se tie due.Uzeo sam ga zbog nastranoga staroga ciglenog

bunara u podrumu - jednoga od one vrste to samspominjao. Straara samo to se ne srui, tako danitko drugi ondje ne bi ivio, i mrsko mi je kazati

koliko ga malo plaam. Prozori su zakucani daskama,ali tako mi se vie svia, budui da ne elim danjesvjetlo za ono to radim. Slikam u podrumu, gdje jeinspiracija najdublja, ali sam namjestio i ostale

prostorije na prizemnom katu. Sicilijanac je vlasnik, i

unajmio sam ga pod imenom Peters.


52/281

Stoga ako ste za akciju, odvest u vas tamoveeras. Mislim da ete uivati u slikama, jer kao torekoh, tamo sam malo pustio mati na volju. Nije tovelika udaljenost - katkada idem pjeice, jer ne elimprivui pozornost s taksijem na takvome mjestu.Moemo poi vlakom od June stanice prema uliciBattery, a nakon toga slijedi lagana etnja.

Dakle, Eliote, nisam imao bogzna to raditi

nakon te govorancije osim da se suzdrim od tranjaumjesto hodanja prema prvome praznome taksiju

kojega smo mogli vidjeti. Presjeli smo kod nadzemne

na Junoj stanici, i negdje oko ponoi smo se spustiliniz stepenice ulice Battery te udarili uz staru obalu

pored Ustavnoga pristanita. Nisam brojao poprene

ulice, pa ti ne mogu kazati koja je to bila u koju smoskrenuli, ali znam da nije bila Greenough Lane.

Kada smo skrenuli, morali smo prijei itavuduinu naputene najstarije i najprljavije uliice kojusam ikada vidio u ivotu, s ruevnim zabatima kua,slomljenim prozorima s malim okvirima, i arhainimdimnjacima koji stajae poluraspadnuti nasuprotmjesecom osvijetljenoga neba. Ne vjerujem da je bilo

tri kue na vidiku koje nisu stajale u vrijeme CottonaMathera

- zasigurno sam uoio barem dvije sa starinskimnadstrenicama, a jednom sam ugledao iljatu linijukrova gotovo zaboravljene predkolonijalne vrste, iako


53/281

nam antikvari govore da takvo to vie ne postoji uBostonu.

Iz te smo uliice, koja bijae slabo osvijetljena,skrenuli nalijevo u podjednako tihu i jo uu uliicukoja uope nije imala svjetla; i kroz minutu smonapravili neto to mislim da je tupokutno skretanjedesno u tamu. Nedugo nakon toga Pickman izvadi

svjetiljku i otkrije pretpotopna vrata s dizajnom deset

kvadrata koja su izgledala odvratno izjedena crvima.Otkljuavi ih, uveo me u jalov hodnik s nekosjajnim oblogama od tamnoga hrasta - jednostavnim,

naravno, ali uzbudljivo sugestivnim na vremena

Androsa12 i Phippsa13 i vradbina. Tada me poveokroz vrata s lijeve strane, upalio uljnu svjetiljku, i

rekao mi da se raskomotim.Vidi, Eliote, ja sam netko koga bi na ulicipoteno nazvali tvrdokocem, ali priznati u da mije ono to sam ugledao na zidovima te prostorijezadalo ruan ok. Bile su to njegove slike, zna - onekoje nije mogao naslikati ili pokazati u ulici Newbury

12 Sir Edmund Andros (1637.-1714.):proengleski kolonijalni administratoru sjevernoj Americi, ije je

upravljanje dominionom Nove Engleskebilo autoritativno i turbulentno

13 Sir William Phipps (1650.-1694.): brodograditelj, pomorski kapetan, lovac

na blaga, vojskovoa, te prvi krunom odreeni guverner kraljevske provincije

Zaljeva Massachusetts


54/281

- i bio je u pravu kada je rekao da je pustio mati navolju. Evo - popij jo jedno pie - i meni je potrebno!

Nema svrhe da ti pokuam kazati kako suizgledale, jer su uas, bogohulna strava, inevjerojatan prijezir i moralni smrad proizlazili iz

jednostavnih dodira, prilino onkrj moi rijeikojima bi ih se moglo klasificirati. Nimalo nije bila

prisutna egzotina tehnika koja se moe vidjeti kod

Sidneyja Simea, nita od transsatumovih pejzaa ilunarnih gljiva koji slue Clarku Ashtonu Smithu14dasledi krv. Pozadine su uglavnom bile stara crkvena

groblja, duboke ume, litice pored mora, ciglenituneli, drevne drvom obloene prostorije, ilijednostavne masonske grobnice. Groblje na Coppovu

brdu, koje nije moglo biti udaljeno mnogo ulica odove same kue, je bilo omiljena tema.Ludilo i udovinost su leali u likovima u

prvome planu - jer je Pickmanovom morbidnom

umjetnou prevladavalo demonsko portretiranje. Tisu likovi rijetko bili posve ljudski, ali esto su sepribliavali ljudskosti u razliitim stupnjevima.

Veina je tijela, iako grubo dvonona, bila pogrbljena,i imala nejasan psei kalup. Tekstura veine je bilaneke neugodne gumenaste vrste. Uh! Mogu ih vidjeti

i sada! Njihova preokupacija - pa, ne trai me da

14 Clark Ashton Smith: samouki ameriki pjesnik, slikar, kipar te autor fantastinih,

horor i znanstveno-fantastinih pria; dugogodinji Lovecraftov prijatelj


55/281

budem odve precizan. Uglavnom su se hranili - neukazati ime. Ponekada su bili prikazani u skupinamana grobljima ili u podzemnim prolazima, i esto su sepojavljivali u borbama oko njihova plijena - ili radije,

njihova blaga. A kakvu je prokletu izraajnostPickman katkada podario nakaradnim licima plijena

ove mrtvanice! Povremeno su stvari bile prikazane uskoku kroz otvoreni prozor u noi, ili kako ue na

prsima spavaa, opinjeni njihovim grlima. Jedno jeplatno prikazivalo krug njih kako laju oko objeenevjetice na Brdu vjeala, ije je mrtvo lice odavaloblisko srodstvo njihovim.

Ali nemoj dobiti ideju da sam se od sveg ovog

odurnog posla tematike i okruenja onesvijestio.

Nisam trogodinje dijete, te vidjeh mnogo togaslinoga ovome i prije. Bila su to lica, Eliote, taprokleta lica,koja su zurila i slinila iz platna samim

dahom ivota! Kunem se Bogom, ovjee, dubokovjerujem da su bilaiva! Taj je muni arobnjakprobudio ognje pakla u pigmentu, a njegov je kist bio

arobni tapi koji moe prizvati none more. Daj mitaj bokal, Eliote!

Bilo je jedno djelo nazvano Lekcija - nebesasmilujte mi se, to sam ga ikada vidio! Sluaj - moeli zamisliti uei krug neizrecivih psima nalikstvorenja na groblju koja ue malo dijete kako da sehrani kao oni? Cijena zamijenjene bebe,


56/281

pretpostavljam - zna onaj stari mit kako udni ljudiostavljaju svoj okot u zipkama kao zamjenu za

ljudske bebe koje ukradu. Pickman je prikazivao tose dogaa toj ukradenoj djeci - kako odrastaju - i tadasam poeo uviati gnjusnu povezanost U licimaljudskih i ne-ljudskih likova. On je, u svim svojim

gradacijama morbidnosti izmeu sasvim ne-ljudi idegradiranih ljudi, uspostavio zlobnu vezu i

evoluciju. Psee stvari su se razvile iz smrtnika!I doskora se zapitah kako je doivljavao njihove

mlade ostavljene s ovjeanstvom u obliku mjenjolikedjece, tada mi oko uhvati sliku koja je utjelovljivala

upravo tu pomisao. Bila je to slika drevnoga

puritanskoga interijera - prostorija s tekim gredama i

reetkastim prozorima, s ugodnim, i nezgrapnimnamjetajem iz sedamnaestoga stoljea, s Obiteljiposjednutom uokolo dok je otac itao Sveto pismo.Svako je lice isijavalo otmjenost i potovanje, izuzevjednoga koje je odraavalo ruglo jame. Bilo je to licemladia u godinama, te je bez dvojbe pripadalopretpostavljenom sinu onoga pobonog oca, dok je u

biti bio rod neistih stvari. Bio je to njihov mjenjolik -i u duhu vrhunske ironije Pickman mu je podario crte

lica sasvim primjetno sline njegovim.Do tada je Pickman upalio svjetiljku u susjednoj

sobi te je pristojno drao otvorena vrata za mene;pitajui me bih li elio vidjeti njegove suvremene


57/281

studije. Nisam bio u mogunosti dati mu mnogo odsvog miljenja - bio sam previe bez rijei od straha iprijezira - ali mislim da je u potpunosti razumio te se

time osjeao visoko pohvaljenim. A sada te elimponovo uvjeriti, Eliote, da nisam nikakav mekuackoji bi vritao na ita to prikazuje i djeli odstupanjaod uobiajenoga. Ja sam sredovjeno i pristojnosofisticiran, i predmnijevam da si me dovoljno gledao

u Francuskoj da zna kako me nije lagano izbaciti iztakta. Imaj u vidu, takoer, da sam ba upravo doaodo zraka i navikao se na te stravine slike koje supretvarale kolonijalnu Novu Englesku u neku vrst

dodatka paklu. Dakle, usprkos svemu tome, ta je

sljedea prostorija iskamila pravi vrisak iz mene, te

sam se morao primiti za dovratak da mi koljena nepopuste. Ta je druga komora prikazivala oporzloduha i vjetica kako osvajaju svijet naihpredaka, idonosila je stravu ravno u na svakidanji ivot!

Boe, kako je taj ovjek slikao! Postojala jestudija nazvana Nesrea u podzemnoj, u kojoj sejato podlih stvari veralo iz neke neznane katakombe

kroz pukotinu u podu stanice podzemne eljeznice uulici Boylston, te su napadali mnotvo ljudi naplatformi. Druga je prikazivala ples na Coppovu

brdu sred grobnica s pozadinom dananjice. Bio jetamo jo i pozamaan broj pogleda na podrume, sudovitima kako puze kroz rupe i pukotine u


58/281

zidovima, cerei se dok su uali iza baava ili pei iekali da im se prva rtva spusti niz stepenice.

Jedno odurno platno inilo se da opisuje golemokrianje na Beacon Hillu, s preplavljujuom vojskomkunih udovita koji se gurae kroz jazbine koje susaasto prekrivale tlo. Plesovi na modernimgrobljima su slobodno slikani, dok me jedan drugi

koncept nekako sablaznio vie od ostalih - prizor

ispod neznanih svodova, gdje su se gomile zvjeradinagurale oko jedne koja je drala dobro poznati vodikroz Boston te je oito itala na glas. Svi su pokazivalina odreeni prolaz, i svako se lice inilo izoblienoepileptinim i odzvanjajuim smijehom, i ja pomislihda gotovo ujem avolje odjeke. Naslov slike bijae,

Holmes, Lowell, i Longfellow lee pokopani naMount Aubumu15.Kako sam se postepeno umirio i prilagodio na

ovu drugu prostoriju pakosti i morbidnosti, poeosam analizirati neke od razloga mojega munogprijezira. Na prvome mjestu, rekoh sam sebi, ove su

stvari odbojne zbog krajnje neljudskosti i okorjele

okrutnosti koje je iskazivao Pickman. Momak mora

biti nemilosrdan neprijatelj sveg ovjeanstva datoliko uiva u torturi mozga i mesa i degradaciji u

15groblje Mount Auburn: utemeljeno 1831. kao prvo ameriko vrtno groblje kojeje napravilo odmak od tradicionalnih, kolonijalnih groblja vezanih uz samu crkvenu

graevinu (trojica navedenih bijahu Lovecraftovi suvremenici i poznate linosti)


59/281

ovoj smrtnikoj oronuloj graevini. Na drugomemjestu, slike su uasavale zbog njihove veliine.Njihova umjetnost bijae uvjerljiva umjetnost - kadasmo gledali slike ugledali smo same demone te smo

ih se bojali. I nastrani dio bijae taj to Pickman nijecrpio nita od svoje snage tako to je bio izbirljiv ilibizaran. Nita nije bilo mutno, izoblieno, ilistilizirano; obrisi bijahu otri i ivotni, a detalji bijahu

gotovo bolno definirani. A tek lica!Nije bila neka puka umjetnikova interpretacija

to to vidjesmo; bio je to sam pandemonij, savrenojasan u potpunoj objektivnosti. To je bilo to, nebesa

mi! ovjek uope nije bio fantazist ili romantiar - nijese ak ni trudio pruiti nam grevitu, sablasnu

prolaznost snova, ve je hladno i zlobno odraavaonekakav stabilni, me- hanistiki, i dobro ustaljenisvijet uasa kojega je vidio u potpunosti, briljantno,skladno, i odluno. Bog zna to je taj svijet trebao biti,ili gdje je uope promatrao bogohulne oblike kojiskakuu i kasaju i gmiu kroz njega; ali koji god biozbunjujui izvor njegovih slika, jedno je bilo jasno.Pickman je bio u svakome smislu

- u koncepciji i u egzekuciji - temeljit, bolno radian, igotovo znanstveno realistian.

Moj me domain sada vodio dolje u podrum usvoj atelje, te se pripremih za paklenske efekte meunesvrenim platnima. Kako smo stigli do dna vlanih


60/281

stuba, okrenuo je svjetiljku prema kutu velikoga

otvorenoga prostora koji je leao pred nama,otkrivajui kruni cigleni rub neega to je oito bioveliki bunar u zemljanome podu. Prili smo blie, tevidjeh da mora biti pet stopa irok, sa stjenkamairokim dobru stopu i nekih est pedalja ponad tla -solidan rad sedamnaestoga stoljea, ili sam bio ugrdnoj zabludi. To je bilo, Pickman ree, ono o emu

je kazivao - otvor u mreu tunela koji su neko biliukopani pod brdom. Primijetih dokono kako se nije

inio zazidan, te da je teki drveni disk inio oitipoklopac. Pomislivi na stvari s kojima je ovaj bunarmorao biti spojen, ako Pickmanove divlje aluzije nisu

bile puka retorika, lagano zadrhtah; pa se okrenuh da

ga slijedim korak gore pa kroz uska vrata u prostorijupotene veliine, opremljene drvenim podom inamjetenom kao atelje. Oprema s acetilenskimplinom je pruala svjetlo nuno za rad.

Nedovrene slike na stalcima ili naslonjene ozidove bijahu grozne kao i one dovrene gore, teprikazivae mukotrpne metode umjetnika. Prizori su

bili zapoinjani krajnjom panjom, a konture narisaneolovkom su govorile o minucioznosti kojom se

Pickman sluio da postigne pravu perspektivu iproporciju. ovjek je bio velikan - kaem to ak isada, znajui sve to znam. Veliki fotografski aparatna stolu pobudi moju panju, i Pickman mi objasni da


61/281

ga koristi slikajui scene za pozadine, tako da bi ihmogao preslikati s fotografija u ateljeu umjesto da

tegli opremu uokolo po gradu za ovaj ili onaj prizor.

Bio je miljenja daje fotografija jednako dobra kaostvaran prizor ili kao model za kontinuiran rad, te

objavi kako je koristi redovito.

Bilo je neto posve uznemirujue kod munihskica i poluzavrenih udovinosti koje su zvjerale

uokolo sa svake strane prostorije, a kada je Pickmaniznenada otkrio golemo platno na strani daleko od

svjetla, nisam ni za ivu glavu mogao suspregnutiglasan urlik - drugi koji sam proizveo te noi.Odjekivao je i odjekivao kroz tamne svodove toga

drevnoga i otrovnoga podruma, i morao sam se

zagrcnuti na poplavu reakcija koje su prijetileeksplozijom u histerinome smijehu. MilostiviStvoritelju! Eliote, ali ja ne znam to je od toga bilostvarno a to grozniava mata. Ne ini mi se daZemlja moe sadravati san poput toga!

Bila je to kolosalna i neizreciva bogohulnost s

ognjem u crvenim oima, i drala jeu koatim

kandama stvar koja bijae ovjek, glodajui muglavu kao to dijete gricka vrh slatkia. Njen poloajje bio neka vrst unja, i kako sam promatrao osjeaosam kako bi svakoga trenutka mogla ispustiti svoj

trenutani plijen i potraiti soniji zalogaj. Ali k vragui sve, nije ak ni avolji subjekt bio taj koji je inio tu


62/281

sliku takvom besmrtnom fontanom sve panike - niti

on, niti psee lice s podignutim uima, krvavimoima, spljotenim nosom, i slinavim usnama. Nisu niljuskave kande niti tijelo skorene plijesni nitikopitaste noge - nita od toga nije budilo tujedinstvenu grozotu, iako je bilo to od toga moglobez problema potjerati lako uzbudljivoga ovjeka uludilo.

Bila je to tehnika, Eliote - prokleta, bezbona,neprirodna tehnika! Koliko god sam ivo bie, nikadanigdje ne vidjeh sami dah ivota tako pretoen uplatno. udovite je bilo ondje - zurilo je i glodalo iglodalo i zurilo - i znao sam da samo obustava zakona

Prirode moe ikada dopustiti ovjeku da naslika

takvu stvar bez modela - bez nekakvoga traka uvidau podzemni svijet kojega nijedan smrtnik neprodanavlu nije nikada imao.

Pribijen pribadaom na prazni dio platna stajaoje posve smotan komad papira - vjerojatno, pomislih,

fotografija s koje je Pickman namjeravao preslikati

pozadinu odvratnu kao i nonu moru koju je trebalakrasiti. Posegnuo sam da ga razmotam i pogledam,

kada iznenada vidjeh kako se Pickman trznuo kao

metkom pogoen. Bio je oslukivao naroitimintenzitetom jo otkako je moj okirani vrisakprobudio nenaviknute odjeke u mranome podrumu,i sada se doimao oinut strahom koji je, premda


63/281

neusporediv s mojim, u sebi sadravao vie tjelesnunego duevnu komponentu. Izvukao je revolver ipokazao mi da budem tiho, tada je izaao u glavni diopodruma i zatvorio vrata za sobom.

Mislim da sam na trenutak bio paraliziran.

Oponaajui Pickmanovo oslukivanje, umislio samda ujem slabani zvuk trkaranja negdje, te nizcvilea ili blejanja iz smjera kojega nisam mogao

odrediti. Pomislih na ogromne takore pa zadrhtah.Tada dopre prigueni zvuk metea od kojega sam senekako cijeli najeio - skrivena, grabeljiva vrstmetea, premda ne mogu pokuati prenijeti rijeimana to mislim. Bilo je kao da teko drvo pada nakamen ili ciglu - drvo na ciglu - zbog ega sam na to

pomislio?Zaulo se opet, jo glasnije. Osjetila se vibracijakao da je drvo palo s vee visine no to je palo prije.Tome uslijedi otar kripavi zvuk, Pickmanovovritavo mumljanje, te zagluujue pranjenje svihest komora revolvera, ispaljenih spektakularno kaoto bi krotitelj lavova mogao pucati u zrak kao

sredstvo zastraivanja. Prigueni cvile ili kretanje,te tup udarac. Tada se zauje jo drvenog i ciglenogkripanja, pauza, te otvaranje vrata - na koje sam sepriznajem jezivo trznuo. Pickman se pojavio s

pueim orujem, psujui nadute takore koji seizlegoe u drevnome bunaru.


64/281

Vrag e ga znati to jedu, Thurberu, iscerio se,jer ti arhaini tuneli dodiruju groblje i vjetijujazbinu i morsku obalu. Ali to god to bilo, mora daim je ponestalo, jer bili su vraje nestrpljivi da izau.Vae ih je vikanje uskomealo, pretpostavljam. Boljebudite paljivi na ovim starim mjestima - naiprijatelji glodavci su smetnja, premda ponekada

mislim da su pozitivni dodatak u smislu atmosfere i

boja.Dakle, Eliote, to je bio kraj none pustolovine.

Pickman mi je obeao pokazati kuu, i nebesa znajuda je to i uinio. Izveo me iz onoga spleta uliica, inimi se suprotnim smjerom, jer kada smo ugledali

ulinu svjetiljku bili smo u polupoznatoj ulici

monotonih redova oronulih stambenih zgrada i starihkua. Bila je to ulica Charter, ispostavilo se, ali biosam previe usplahiren primijetiti kako smo doli donje. Zakasnili smo na nadzemnu, te smo pjeicekrenuli natrag kroz centar ulicom Hanover. Sjeam sete etnje. Skrenuli smo s Tremonta uz Beacon, iPickman me ostavio na uglu ulice Joy, gdje sam

nastavio sam. Nikada se vie nisam uo s njim.Zato sam ga se odrekao? Nemoj biti nestrpljiv.

ekaj da naruim kavu. Dosta je bilo alkohola, alitreba mi neto drugo. Ne - to nije bilo zbog slika tosam ih vidio na onome mjestu; iako se kunem da su

one bile dostatne da ga se protjera iz devet od deset


65/281

domova i klubova u Bostonu, i pretpostavljam da se

sada nee uditi zato se moram kloniti podzemneeljeznice i podruma. Bilo je to - zbog neega to sampronaao u svome kaputu sljedeega jutra. Zna,smotani papir privren na ono strahovito platno upodrumu; stvar za koju sam mislio da je fotografija

nekakvog prizora koju je namjeravao upotrijebiti kao

pozadinu onoga udovita. Onaj posljednji prepad se

dogodio kada sam posegnuto da ga razmotam, i inise da sam ga nesvjesno zguvao u dep. Ali evo kave- popij je crnu, Eliote, ako si mudar.

Da, papir je razlog zato sam se odrekaoPickma- na; Richarda Uptona Pickmana, najveegaumjetnika kojega sam ikada poznavao - i

najgnjusnijeg bia koje je ikada preskoilo graniceivota u ponore mita i ludila. Eliote - stari je Reid biou pravu. On nije bio posve ovjek. Ili je roen ustranoj sjeni, ili je pronaao nain kako otkraunatizabranjena vrata. Sada je sasvim svejedno, jer je

otiao - natrag u nevjerojatnu tamu koju je oboavaopohoditi. Evo, upalimo luster.

Ne trai me da objasnim niti ak da nagaamto sam spalio. Nemoj me ni pitati, to je znaio onajkrticama nalik mete kojega je Pickman onako hitrootpisao kao takore. Postoje tajne, zna, koje su moglenavratiti iz davnih dana Salema, a Cotton Mather je

svojevremeno zborio o prilino neobinim stvarima.


66/281

Zna kako su prokleto ivotne bile Pickmanove slike -kako smo se svi znali udili gdje smogne takva lica.

Pa - onaj papir, na posljetku, nije bila fotografija

nikakve pozadine. Ono to je prikazivala jejednostavno bilo ono udovino bie koje je slikao naonome groznome platnu. Bio je to model kojeg je

koristio - a njegova pozadina je bio puki zid

podrumskoga ateljea u minucioznim detaljima. Ali

tako mi svega, Eliote, bila je to fotografija izstvarnoga ivota.


67/281

Krvosljednik

Krvosljednik je kratka pria napisana u rujnu 1922.godine, te objavljena u veljai 1924. u asopisu Weird

Tales.Proeta utjecajem Edgara Allana Poea, ova priasadri prvo spominjanje Lovecraftove tajanstvene i

legendarne knjige Necronomicon.


68/281

Krvosljednik

I.

U mojim izmuenim uima odzvanja bezprestanka zujanje i klepetanje nonih mora, islabano, udaljeno lajanje nekakvoga divovskoga

lovakog psa. To nije san - a nije, bojim se, niti ludilo -jer previe se toga ve zbilo zbog ega imam ovemilostive dvojbe. St. John je izmrcvareno truplo; i

samo ja znam zato, a takve je naravi moje znanje dase upravo spremam prosvirati si mozak iz straha da

u i sam biti izmrcvaren istim nainom. Niz

neosvijetljene i beskrajne hodnike jezovite fantazijekrstari crna, bezoblina Nemesis18koja me tjera usamounitenje.

Neka nebesa oproste glupost i morbidnost koje

su nas odvele u takvu udovinu zlu kob! Umorni odbanalnosti prozainoga svijeta, gdje ak radostiromantike i pustolovine ubrzo postaju ustajale, St.

John i ja

_____________________________

Nemesis: starogrka boica koja po zaslugama dijeli sreu ili nesreu, a unekim sluajevima je i boica osvete koja kanjava zloince, napose one kojiprkose bogovima


69/281

smo entuzijastino slijedili svaki estetski iintelektualni pokret koji je obeavao odmor od naerazorne dosade. Enigme simbolista16 i ekstaze

prerafaelita17 su svojevremeno sve bile i nae, ali izsvakog novog raspoloenja bijae prebrzo iscrpljenasva zabavna novina i privlanost. Drala bi nas samosumorna filozofija dekadentnih21, koju smo

pronalazili monom samo postupno poveavajui

dubinu i dijabolinost naih prodiranja u nju. Ubrzosmo iz Baudelairea18 i Huysmansa23iscrpili sva

uzbuenja, dok nam konano nisu preostali samoizravniji podraaji neprirodnih iskustava ipustolovina u vlastitoj koi. Bila je to zastraujuaemocionalna potreba koja nas je s vremenom odvela

do gnjusne aktivnosti koju ak u trenutanom strahuspominjem sa sramom i bojaljivosti - tu gnjusnukrajnost ljudske sramote, odurnu naviku pljakanjagrobova.

Ne mogu otkriti pojedinosti naih okantnihekspedicija, niti ak djelomice katalogizirati najgore

16 simbolizam: umjetniki pokret 19. stoljea koji je odbacio realizam, meupjesnicima ga predvodi Charles Baudelaire

17 Bratstvo prerafaelita: reformistika skupina umjetnika koja je smatrala kako suklasine poze i elegantne kompozicije u Rafaelovim djelima imale tetan utjecaj naakademska izuavanja umjetnosti18 Charles Baudelaire (1821.-1867.): francuski pjesnik, strastveni ljubitelj i

prevoditelj Poeovih djela kojega su suvremenici odbacili kao nemoralnog bludnika i

boema. Skandaloznim i zastraujuim stilom nadahnuo cijelu generaciju pjesnika, ali

slavu stekao tek desetljeima nakon smrti.


70/281

od trofeja koji su krasili bezimeni muzej koji

priredismo u velikoj kamenoj kui u kojoj smozajedno stanovali, sami i bez slugu. Na muzej bijaebogohulno, nezamislivo mjesto, gdje smo

sotonistikim ukusom neurotinih virtuoza sastavilisvemir pun uasa i trulei da uzbude naa iscrpljenaosjetila. Bila je to skrivena prostorija, duboko, duboko

pod zemljom; gdje su golemi krilati demoni isklesani

u bazaltu i oniksu povraali iz razjapljenih cereihusta nastranu zelenu i naranastu Svjetlost, a skrivenepneumatske cijevi gurkae nizove crvenih stvari izmrtvanica u kaledioskopske plesove smrtiprekrivene rukom vezenim ogromnim crnim

tapiserijama. Kroz te cijevi svojeglavo dopirae mirisi

za kojima su naa ula ponajvie udila; katkad mirisblijedih pogrebnih ljiljana, katkada narkotiki tamjanzamiljenih istonjakih oltara mrtvih kraljeva, aponekad - kako zadrhtim na to sjeanje! - strahoviti,duoremetljiv zadah otvorenoga groba.

Po zidovima ove odbojne komore bili su sanduci

drevnih mumija popunjenih dolinim, ivima nalik

tijelima, savreno prepariranim i konzerviranim tak-sidermijskom19 umjetnou, i nadgrobni spomeniciugrabljeni s najstarijih groblja svijeta. Nie tu i tamosadravae lubanje svih oblika, te glave ouvane u

19 taksidermija: postupak prepariranja mrtvih ivotinja u svrhu izlaganja na javnim

mjestima


71/281

razliitim stadijima raspadanja. Ondje je ovjekmogao pronai trulea, elava tjemena znamenitihplemia, te svjee i ozarene zlatne glave svjeepokopane djece. Bilo je skulptura i slika, sve s

avoljim tematikama a neke smo napravili St. John ija. Zakljuana mapa za spise, uvezena u potamnjeluljudsku kou, je sadravala stanovite nepoznate ineprepriive crtee za koje glasina kae da ih je

stvorio Goya ali se nije usudio to potvrditi. Bilo jemunih glazbenih instrumenata, icanih, puhakih, tedrvenih puhaljki, s kojima smo St. John i ja ponekad

proizvodili disonance izvanredne morbidnosti i

kakofonije demonskih grozota; dok je u bezbroj

dekoriranih ormaria od ebanovine leala

najnevjerojatnija i nezamisliva raznovrsnost plijena izgrobnica ikada sakupljenog ljudskim ludilom i

perverzijom. Naroitoo ovome plijenu ne smijem zboriti - hvala Bogu da

sam smogao hrabrost da ga unitim puno prije no topomislih na unitenje samog sebe.

Pljakaki izleti na kojima smo sakupili naa

nastrana blaga su uvijek bili umjetniki upeatljividogaaji. Nismo bili nekakve vulgarne bitange, vesmo radili samo pod odreenim uvjetimaraspoloenja, krajobraza, okoline, vremena, godinjegdoba, i mjeseine. Te su nam razbibrige bilenajuzvieniji oblik estetskog izriaja, te smo im


72/281

pridavali izbirljivu tehniku brigu oko detalja.Neprikladan sat, neskladan svjetlosni efekt, ili traljavo

rukovanje pljesnivim jadnikom, bi nam gotovo u

potpunosti unitilo onaj ushieni podraaj koji biuslijedio nakon ekshumacije neke zloslutne, iskeenetajne iz zemlje. Naa je potraga za novim prizorima ipikantnim prilikama bila grozniava i nezasitna - St.John je uvijek bio voa, i on je bio taj koji je

naposljetku predvodio put prema onome ruglu,onome ukletome mjestu koje nam je donijelo nagnjusni i neizbjeni usud.

Kakvom smo zloudnom kobi bili namamljenina ono uasno nizozemsko groblje? Mislim da sukrive mrane glasine i legende, pripovijetke o osobi

pokopanoj pet stoljea, koja i sama bijae pljakagrobnica u svoje vrijeme, a ukrao je monu stvar izsilne grobnice. Mogu se prisjetiti kulisa u ovim

posljednjim trenucima

- blijedi jesenji mjesec iznad grobova baca duge jezivesjene; groteskno drvee, sumorno pognuto u zagrljajzanemarene trave i razbijenih kamenih ploa;

ogromne legije zaudno kolosalnih imia letenasuprot mjeseca; drevna crkva obrasla brljanomupire golemim sablasnim prstom u bezbojno nebo;

fosforescentni kukci pleu kao smrt-vatre podnodrvea tisa u daljem kutu; mirisi plijesni, vegetacije, imanje objanjivih stvari koje su se neprimjetno


73/281

druile s nonim vjetrom iz dalekih movara i mora;te najgore od svega, udaljeno duboko- tonirano

lajanje nekakvoga divovskoga lovakog psa kojeganismo mogli ni vidjeti niti mu sa sigurnou odreditismjer. Dok zausmo taj nagovjetaj lavea, zadrhtalismo prisjetivi se seljakih pria; jer taj kojeg smotraili je pred nekoliko stoljea bio pronaen naovome jednom te istom mjestu, rastrgan i izmrcvaren

kandama i zubima neke neopisive zvijeri.Sjeam se kako smo prodirali u pljakaev grob

naim lopatama, te kako smo bili oduevljeniprizorom nas samih, groba, blijedoga motreegmjeseca, uasnih sjena, grotesknog drvea, divovskihimia, drevne crkve, pleuih smrt-vatri, munih

zadaha, njene jadikovke nonoga vjetra, i stranoga,poluujnoga, bezsmjernoga lajanja, u ije smoobjektivno postojanje jedva mogli biti sigurni. Tada

udarismo u materijal tvri od vlane crnice, teugledasmo trulu duguljastu kutiju s korom od

mineralnih naslaga iz dugo neuznemiravane zemlje.

Bila je nevjerojatno vrsta i debela, ali toliko stara da

smo je konano otvorili i gutali oima ono to jesadravala.

Mnogo - nevjerojatno mnogo - je preostalo od

ostataka usprkos protoku vremena od pet stotina

godina. Kostur, premda mjestimice slomljen

eljustima stvari koja ga je ubila, drao se na okupu


74/281

iznenaujuom vrstoom, i mi smo zurili u istubijelu lubanju i njene duge, jake zube i prazne oneduplje koje su neko sjale grobnikom groznicomnalik naoj. U lijesu je leao talisman neobinoga iegzotinog oblika, koji je oito bio noen okospavaeva vrata. Bila je to udnovato stiliziranafigura napetog i krilatog psa tragaa, ili sfinge spolupseim licem, i bila je majstorski izrezbarena u

antikom orijentalnom stilu iz maloga komadazelenoga ada. Izraz betijina lica bijae odbojan dokrajnosti, iskazujui odjednom smrt, zvjerstvo i zlobu.Po podnoju bijahu ispisani znakovi koje niti St. Johnniti ja nismo mogli razluiti; a na dnu je, poputmajstorova peata, bila urezana groteskna i silna

lubanja.Toga trena kako smo ugledali talisman znali

smo da ga moramo imati; da je ovo blago samo po

sebi bilo na logian plijen iz vjekovnoga groba. ak is neprepoznatljivim obrisima, mi bismo ga eljeli, alikako smo poblie pogledali uvidjesmo da nije upotpunosti nepoznat. Stran je uistinu bio svoj

umjetnosti i knjievnosti koje lucidni i uravnoteeniitatelji poznaju, ali mi smo ga prepoznali kao stvarnatuknutu u zabranjenome Necronomiconu ludoga

Arapina Abdula Alhazreda; grozan simbol kulta koji

jede leeve, s nepristupanoga Lenga u sredinjojAziji. I predobro smo prepoznali zloslutne odlike lica


75/281

koje je opisao stari Arapin demonolog; odlike lica,

napisao je, izvuene iz neke opskurne nadnaravnemanifestacije dua onih koji uznemiruju i gloumrtve.

Zgrabivi predmet od zelenoga ada, bacili smoposljednji pogled na njegova vlasnika bijeloga lica s

oima-peinama te zatrpali grob kao to smo gapronali. Kako smo urili s toga mrskoga mjesta, s

ukradenim talismanom u St. Johnovom depu,pomislili smo da vidimo kako se imii sputaju ujednome tijelu prema zemlji koju smo tako nedavno

ispreturali, kao da trae nekakvu prokletu i nesvetuhranu. Ali jesenji je mjesec sjao slabo i blijedo, pa

nismo mogli biti sigurni. Pa smo, takoer, jedrei

sljedeega dana iz Nizozemske prema naemu domu,pomislili da ujemo slabano udaljeno lajanjenekakvoga divovskog lovakog psa u pozadini. Alijesenji je vjetar tuno i bolesno jadikovao, pa nismom

Documents

H. P. LOVECRAFT - Kroz Dveri Snova