Glas dječijeg srca br. 36 - Osnovna škola Ćamil Sijarićoscsijaricsa.edu.ba/files/GDS.pdf · OŠ“Ćamil Sijarić“ Braće Mulića 16, Sarajevo „Glas dječijeg srca“ –list

Školska 2019/2020.

GLAS DJEČIJEG SRCA br. 36

Glas dječijeg srca br. 36

2

Slika na naslovnoj strani: Adna Bogdanović Priprema: OŠ „Ćamil Sijarić“, Sarajevo Publishing Adresa škole: OŠ“Ćamil Sijarić“ Braće Mulića 16, Sarajevo

„Glas dječijeg srca“ – list učenika OŠ

„Ćamil Sijarić“ Sarajevo

Uredništvo:

Ramović Džana

Kijamet Kamenjaš Amra

Članovi Novinarsko - fotografske sekcije: Brkanić Lejla, Ćedić Amina, Glamočić Amina, Kodžaga Merjem,

Muftić Emin, Srnja Faris, Šadija Naida, Tanović Adna, Zajmović Lamija, Hassanein Mirna, Rešić Ajša, Kahrić

Asja, Voloder Sara, Omerović Amina, Čoho Naida, Kapičija Ajša.

UVODNA RIJEČ

Dragi učenici, kolege i prijatelji, čast nam je što smo i ove godine sa vama i što vam

možemo poželjeti dobrodošlicu, te što smo u mogućnosti da živimo i sanjamo zajedničke

snove, snove kakve samo djeca mogu sanjati. Zajedničkim snagama sva naša maštanja

pretvaramo u realnost i stvaramo čaroliju ispisanu na stranicama ovog našeg časopisa „Glas

dječijeg srca“. Ove godine tema za Dan škole je „Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba...“ Naš

san je da zajedničkim snagama učinimo našu domovinu ljepšom za život, da ne tražimo svoj

dom u drugim zemljama, jer naš dom je tu u Bosni i Hercegovini. Na ovim stranicama smo

svoje aktivnosti propratili fotografijama i tekstovima koji će, sigurno pronaći put ne samo do

učenika, već i vas malo starijih. Svim učenicima, nastavnicima i uposlenicima škole

čestitamo Dan škole i Dan Armije Bosne i Hercegovine.

Sve što stvaramo, stvaramo zajedno! Redakcija

Nastavničko vijeće


3

RIJEČI NAŠE DIREKTORICE

Obraćenje direktorice škole povodom obilježavanja Dana škole i Dana armije Bosne i

Hercegovine

Dragi učenici, poštovani roditelji i cijenjene kolege,

15. april, Dan naše škole i Dan armije Bosne i Hercegovine, dan kojem se svake godine

radujemo i koji obilježavamo, ali prvi put na ovakav način.

Tema ovogodišnje manifestacije je „Ostajte ovdje sunce tuđeg neba...“ (A.Šantić)

namijenjena svima onima koji su zaboravili da je naša jedina domovina Bosna i Hercegovina.

Bosna jeste ratom poharana zemlja, ali je na putu intenzivne obnove i promjena u kojoj i mi

trebamo pomoći da postane jednog dana zdrava zajednica i u kojoj će se dobro osjećati svi

koji u njoj žive. Ne smiju nas ubijediti da ovdje nema perspektive, te da treba otići u tuđu

zemlju, pokloniti joj svoje znanje, svoju budućnost, ostavljajući ovdje svoje najmilije, a u

tuđoj zemlji postati samo jedan stranac. Mnogi su dali svoje živote da biste vi danas gradili

svoje i nastavili gdje su oni stali.

Iza nas je mjesec dana izolacije i nesvakidašnje situacije koja je svima donijela nekakva nova

iskustva. Iz ove novonastale situacije, svi ćemo ponijeti svoja zapažanja i utiske. Online

nastava i druženje je novi vid obrazovanja koji nam se preko noći nametnuo, ali smo svi

pokazali da čestitim radom i predanošću možemo sprovesti sve ideje i ostvariti sve ciljeve.

Ne možemo predvidjeti kakva vremena dolaze, ali nam je zadovoljstvo poticati i isticati vaše

rezultate, priznanja i nagrade. O vašim uspjesima u školi kao i drugim vannastavnim

aktivnostima, te novonastaloj situaciji i želji za što bržim povratkom u školske klupe,

svjedoče brojni literarni radovi kao i školski časopis “Glas dječijeg srca“ koji pišete s

ljubavlju svake godine za sve nas.

Ponosni smo na sve ono što ste do sada uradili i polažemo vjeru i nadu u vašu budućnost i

odgovoran odnos prema sebi, svojim roditeljima i čitavoj zajednici. Sve ovo je jedna velika i

zajednička borba u kojoj ćemo zajedno i istrajati.

Budite zdravi, sretni i veseli i okružite se pozitivnim ljudima, jer i ovo će proći!

DRAGI MOJI, SRETAN VAM DAN ARMIJE I DAN ŠKOLE !

Vaša direktorica!


4

Sadržaj

RIJEČI NAŠE DIREKTORICE.............................................................................................................3

DJECA SU NAŠA BUDUĆNOST ......................................................................................................... 5

ŠKOLSKO ZVONI ZVONI ................................................................................................................... 7

OBRAZOVANJE JE SKUPO, ALI JE NEZNANJE JOŠ SKUPLJE .................................................... 9

Međunarodni dan pismenosti .............................................................................................................. 9

RADOST MJESECA KNJIGE I DJEČIJE NEDJELJE ....................................................................... 10

KNJIŽEVNICI SU, UISTINU, VELIKANI ......................................................................................... 11

SRETAN TI, DOMOVINO, ROĐENDAN .......................................................................................... 12

ZIMA, ZIMA, E, PA ŠTA JE, AKO JE ZIMA NIJE LAV.. ................................................................ 14

DAN ZALJUBLJENIH ........................................................................................................................ 15

MATERNJI JEZIK-NEODVOJIV DIO IDENTITETA ....................................................................... 16

PONOSNI SMO NA VAS .................................................................................................................... 19

MAGIJA BOSANSKOHERCEGOVAČKE TRADICIJE I DUHA AZIJE ......................................... 22

IZ AZIJE, OPET NAZAD U EUROPU ............................................................................................... 23

Sve je ovo naša lijepa Bosna i Hercegovina... .................................................................................. 23

OD KOLIJEVKE PA DO GROBA, NAJLJEPŠE JE ĐAČKO DOBA.. ............................................. 24

Ekskurzija IX .................................................................................................................................... 24

INTERVJU S POVODOM ................................................................................................................... 26

TIŠINA, SNIMA SE ............................................................................................................................. 28

MUZIKA ZA ZNALCE ....................................................................................................................... 29

PRODUŽENI BORAVAK-MJESTO ZNANJA, ODMORA I DRUŽENJA ....................................... 30

ŠKOLA MOŽE BITI ONLINE?! ......................................................................................................... 31

Pssst! Sjećamo li se bajki: Palčica, Princeza na zrnu graška, Carevo novo ruho, pisca Hansa

Kristijana Andersena? ........................................................................................................................... 33

Međunarodni dan dječije knjige ........................................................................................................ 33

DANAS NAM JE DIVAN DAN, NAŠOJ ŠKOLI ROĐENDAN ....................................................... 34

Sretan Dan škole i Dan armije Republike BiH ................................................................................. 34

KRIŽALJKA..................................................................................................................................... 36


5

DJECA SU NAŠA BUDUĆNOST

Pjetliću pjevaču,

sutra me probudi

Prije nego što ptice

Iz gnijezda poskaču,

Prije djece i ljudi

Vikni glasom jasnim

Prvi dan u školi

Da ne zakasnim...

Hmmmm... lijepi septembarski dan. Svakog septembra, dok ljeto polahko pakuje svoje

kofere, a rumena jesen kuca na vrata, sjetim se ove pjesme svog djetinjstva. Odlično se

sjećam uzbuđenja koje počne već sredinom augusta. Koju svesku kupiti, kakvu novu olovku,

koje bojice? Svaki školarac je to radio sa ogromnim zadovoljstvom.

Tako je i ove godine. Male pametne glave užurbano su se spremale za početak nove školske

godine. Najljepše košuljice, cipelice, šarene trakice i šnalice biraju se za taj dan. Gel za kosu

je neizostavljiv dio moderne frizure dječaka. Svi sretni, svečani i elegantni, žure u klupe po

nova znanja.

Posebnu radost osjete naši prvačići. Prvo školsko zvono u njihovim životima, uvijek ostaje u

sjećanju. Predstavlja početak njihovog života, samostalnosti, obaveza, novih poznanstava i

nečega što se ne zaboravlja.

Kao i svake godine, naša škola je pripremila posebno toplu dobrodošlicu...

https://www.google.ba/url?sa=i&url=https://50bob.ru/hr/raznovidnosti/childs-drawing-of-a-cock-pencil-how-to-draw-a-cock-pencil-in-stages-for-beginners.html&psig=AOvVaw1uCrwcdXmYXJXhmQzKvJVL&ust=1582804178650000&source=images&cd=vfe&ved=0CAIQjRxqFwoTCLD8sJmT7-cCFQAAAAAdAAAAABAK

https://www.google.ba/url?sa=i&url=http://web1.os-vrbani-zg.skole.hr/ArhivskeVijesti-14-15.html&psig=AOvVaw3ogXWdkTTHGaTacVIcOfBt&ust=1582805019031000&source=images&cd=vfe&ved=0CAIQjRxqFwoTCNjo_aqW7-cCFQAAAAAdAAAAABAD


6

Da sve krene sa još većom radošću pobrinula se naša Općina Novi Grad koja je za đake

prvake obezbijedila ruksake, pribor i pripremila kulturno-zabavni program pod nazivom

„Prvačići, sretno!“

„Učenje je kao veslanje uzvodno: kad prestaneš veslati, odnese te natrag.“

Benjamin Britten


7

Školsko zvono zvoni

Zove prvačiće svoje

Da uče, da pišu

Čitaju i broje.

Učiteljice zovu I 1, I 2, I 3

Prozivaju nas redom

A tu je i I 4, I 5 i I 6

Sve abecednim slijedom. I - 1 Arnautović Zana, Brčaninović Asja,

Bubalo Asja, Dalagija Ajan, Hamzić Lejs

Ahmed, Hurem Harun, Jašarević Belkisa,

Kavazović Amina, Mahmutović Emina,

Mahmutović Tia, Memišević Rijad,

Mujezinović Mia, Novalić Hamza,

Omerbegović Eldin, Omerović Henna,

Osmanagić Asja, Pekušić Ivis, Salković

Salla, Saračević Alem, Šuman Dani,

Zajković Almas; učiteljica Fejzić Vildana

I - 2 Bačvić Azra, Bajramović Omar, Bećirbegović

Hamza, Bogilović Layla, Bogunić Naida, Ćatović

Nedim, Đedović Mak, H.Omerović Ishak,

Halilović Azra, Hodžić Nur, Imamović Uma,

Jusufspahić Hamza, Kadrić Asja, Kovačević

Erik, Memišević Majesa, Musić Nela, Pehilj

Daris, Pihura Ajdin, Pljevljak Ilma, Sijamhodžić

Tair, Sipović Emina, Smajić Ajša, Šahinagić

Tarik, Šljivo Ajra; učiteljica Dacić Lejla

Bašić Ammar, Cernica Lamija, Cero

Eman, Cibra Asja, Ćišo Ema, Dedović

Azra, Degirmendžić Lajla, Fazlagić

Harun, Grabovac Lana, Hajdarević

Esma, Hasanović Omar, Kešan

Dženana, Kurbegović Irfan, Lindov

Ajnur, Mulaosmanović Muhamed, Omić

Asja, Popović Tin, Rustempašić Ajša,

Sijerčić Nadya, Sinanović Nadja, Šljuka

Ajna, Tukić Mak; učiteljica Prolić

Amela

I - 3


8

I - 6

I - 5

I - 4 Bošnjaković Benjamin, Bošnjaković Tarik,

Brkan Emir, Dževlan Lamija, Fukelj

Melika, Halilović Una, Hasanbegović

Danijal, Hassanein Nora, Hodžić Emir,

Hodžić Karim, Huseinović Bakir,

Kahvedžić Edib, Kapo Selma, Kljajić

Lamija, Koristović Džejna, Muharemović

Nađa, Pepić Faris, Šoljanin Lamija, Vatreš

Ali, Zečević Davud, Zuberović Davud;

učiteljica Alma Grubešić

Alihodžić Daris, Ćosibegović Faris,

Dajanović Hana, Delić Nidal, Dizdarević

Daris, Duraković Majid, Duran Zejd,

Gasal Nuh, Hasanbegović Merjem,

Haverić Afan, Hot Ibrahim, Halilović

Lamija, Huremović Džejna, Kapetanović

Lamija, Mehmedović Sajra, Memčić

Armin, Mulalić Adian, Omerović Vedad,

Seferi Lon, Selmanović Mirjen , Vatreš

Emina, Zukanović Abdullah, Zuluf Džan;

učiteljica Sarvan Binasa

Agić Faruk, Alkandari Fares, Bajrić

Faris, Bardak Amel, Behrić Tejmullah,

Bibuljica Hamza, Dedović Hamza,

Drljević Kerim, Gurda Imran, Hadžimešić

Abdullah, Isaković Din, Karić Feđa,

Kovač Hana, Lekić Merjem, Memić

Adnan, Mulić Ajna, Nezirović Ibrahim,

Numić Ema, Rožajac Anel, Smajić Alen,

Šabanović Alina, Tabaković Adna,

Užičanin Amina; učiteljica Anesa Velić


9

OBRAZOVANJE JE SKUPO, ALI JE NEZNANJE JOŠ SKUPLJE

Međunarodni dan pismenosti

„Čovjek koji ne čita dobre knjige nema nikakve prednosti nad čovjekom koji ih uopće ne zna čitati“

Mark Tven

Međunarodni dan pismenosti, obilježava se širom svijeta 8. septembra. Ideja o obilježavanju

ovog Međunarodnog dana pismenosti pojavila se u septembru 1965. godine u Teheranu, na

Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja na temu iskorijenjivanja nepismenosti.

UNESCO je obilježavanje počeo 1966. godine u cilju da se svake godine Međunarodna

zajednica podsjeti na status pismenosti i obrazovanja, odnosno da se upozori na problem

nepismenosti. Općom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. godine priznato je pravo na

obrazovanje, a time i pravo na pismenost.

JEZIČKI SAVJETNIK

Svaki jezik ima svoja pravila koja treba poštovati i primjenjivati u svakodnevnoj

komunikaciji. Svaka veća zajednica ima svoj jezik. Jezik je u svojoj ranoj fazi nastanka, kao i

zajednica, neuređen i bez čvrstih pravila. Kada zajednica dostigne određeni stepen

civilizacijskog razvoja, ona normira svoj jezik. Jezička norma je skup propisanih pravila

upotrebe jezika, a svaki jezik ima svoju normu. U svakodnevnom govoru i pisanju često

nailazimo na teškoće i dileme. Čovjek, između ostalog, vrijedi onoliko koliko je pismen. Da

bismo bili pismeni, moramo njegovati i čuvati tradiciju našeg jezika, poštovati njegova

pravila i zakonitosti.

Azra Kurić IX-1


10

RADOST MJESECA KNJIGE I DJEČIJE NEDJELJE

Oktobar – mjesec knjige, dramska sekcija u našoj školi obilježila je posjetom i nastupom u

drugim razredima, kojima su se u vidu malog pokretnog pozorišta predstavili igrokazom

„Lektira“. Kroz dramski prikaz dotakli su se djela „Krilati karavan“ Stevana Bulajića i istakli

da i ptice, kao i sva živa bića, zaslužuju slobodu. Naši glumci prenijeli su poruku mlađim

drugarima da knjige treba čitati i voljeti, jer nas one usrećuju i čine pametnijim.

U okviru obilježavanja Dječije nedjelje, učenici drugih razreda su zajedno sa svojim

učiteljicama, sedmicu posvetili sportu. Organizovali su turnir u igranju igre „Između dvije

vatre“ u kojem su učestvovali svi učenici drugih razreda. Cilj ove aktivnosti je bio promocija

prava djece, prvenstveno prava na igru i druženje, kao i ukazivanje na potrebu djece za

igrom. Učenici su uživali u igri i sportskim aktivnostima organizovanim na školskom

dvorištu. Uz puno smijeha i spretnosti, uspješno su savladali zadatke i pokazali koliko sport

ima važnu ulogu u ranom rastu i razvoju djece. Zadnji dan Dječije nedjelje posvećen je

kreativnom i likovnom stvaralaštvu. Djeca su na simboličan način pokazala da Dječija

nedjelja zauzima posebno mjesto u njihovom srcu.

Tanović Adna, IX -3

Obrazovanje je najmoćnije

oružje koje možete koristiti da

biste promijenili svijet

Nelson Mendela


11

Književnici su, uistinu, velikani!

Godišnjicu obnavljanja škole posvetili smo Ćamilu Sijariću

Naša škola je obnovljena zahvaljujući učiteljima i

nastavnicima prijateljske zemlje Malezije. Prvo zvono u

obnovljenoj školskoj zgradi oglasilo se u mjesecu oktobru,

29.10.1997.godine. Svake godine s ponosom

obilježavamo, ovaj za nas, poseban dan. Ove godine

svečani program, obilježen je sjećanjem na život i djelo

književnog velikana Ćamila Sijarića. Jedan dio našeg

programa smo posvetili ovom velikanu, a prisutni su mogli

pogledati i izložbu dječijih literarnih, likovnih i

fotografskih radova na temu Život i djelo Ćamila Sijarića.

Najbolji literarni radovi su nagrađeni od strane udruženja

građana porijeklom iz Sandžaka, a autori radova su

prisustvovali svečanom programu u sali Rektorata UNSA.


12

Sretan ti, domovino, rođendan

Dan državnosti zauzima posebno mjesto u historiji naše države. Naime, 25. novembar 1943.

godine održano je prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu. Na spomenutom

zasjedanju, obnovljene su granice BiH, koje datiraju od srednjovjekovne Bosne, te je Bosna i

Hercegovina definisana kao jedna od šest ravnopravnih republika bivše Jugoslavije. Otvorili

smo riznicu ljepote maštovitim učeničkim radovima. Ljubav i ponos, zajedništvo i radost,

ispuniše srca svih prisutnih optimizmom, podsjećajući nas na bogatstvo i vrijednosti naše

jedne i jedine domovine Bosne i Hercegovine.

Najljepši dan

25. novembar Na karti je

najljepši je dan poput srca,

našoj Bosni za nju moje

rođendan. srce kuca.

Lijepa je kao Dušmani bi

sunce na nebu i da je ruše,

krasna kao dan. ali ne daju

U njoj sanjam naše duše.

svoj dječiji san

Naši vrijedni, kreativni učenici napisali su literarne radove u čast ovog, za našu cjelokupnu

historiju, bitnog dana. Čitajte i uživajte!

Dan državnosti Bosne i Hercegovine

Pričam o njoj, jednoj nam i jedinoj domovini Bosni i Hercegovini. Rušili su je govoreći da

neće opstati i ostati, a ona ponosna i prkosna danas slavi svoj rođendan. Nismo ni bili rođeni

kada se dešavala njena historija.

Dan državnosti Bosne i Hercegovine je praznik koji se obilježava 25. novembra, na dan kada

je 1943. godine, održano prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog

oslobođenja Bosne i Hercegovine.

Predstavnici svih bosanskohercegovačkih naroda, sastali su se te davne 1943. u Mrkonjić

Gradu i donijeli značajne odluke, koje će odrediti dalju budućnost naše zemlje. Ovaj datum

se uzima kao dan obnove bosanske državnosti i uspostavljanja moderne bosanske države na

demokratskim principima i poštivanju ljudskih i građanskih prava.


13

Uvaživši činjenicu da je bosanska država postojala još u srednjem vijeku, te da je kontinuitet

državnosti uspjela sačuvati tokom svoje burne historije, donesena je odluka da dobije status

republike sa jasno određenim granicama unutar Jugoslavije.

Historijska podloga za obnovu državnosti Bosne i Hercegovine bila je bosanska

srednjovjekovna država, kontinuitet imena i teritorija, kao i bosanski narod koji je sačuvao

svoj identitet i pored činjenice da je stoljećima bio pod tuđom vlasti. Jedinstveni i postojani u

svojoj različitosti, Bosanci i Hercegovci uspjeli su odbraniti svoju domovinu od svih

neprijatelja koji su željeli izbrisati ime Bosna sa političke karte Evrope. Svoje jedinstvo

iskazali su i u Rezoluciji ZAVNOBIH-a u kojoj je jasno istaknuto da narodi Bosne i

Hercegovine žele svoju zemlju koja je i muslimanska i srpska i hrvatska, žele živjeti u

slobodnoj i bratskoj Bosni i Hercegovini u kojoj je garantirana potpuna jednakost i

ravnopravnost svih njenih naroda. Naša domovina, Bosna i Hercegovina je izgrađena na

temeljima međusobnog uvažavanja i poštivanja bogatstva različitosti njenih građana.

I tako je tekla sudbina vijekovne nam Bosne i Hercegovine. U njoj se uvijek ratovalo, borilo,

iseljavalo i raseljavalo, ali i igralo i pjevalo. Ona je takva kakva je, sa svim svojim vrlinama i

manama. Bez obzira na sve nama je najdraža. Ona je naša oaza. Gdje god odemo, njoj se opet

vratimo.

Sretan rođendan, jedina domovino, i sretan vam praznik, Bosanci i

Hercegovci.

Šadija Naida, IX-3


14

Zima, zima, e, pa šta je, ako je zima nije lav...

Sigurno da svi mi još uvijek pjevušimo ove stihove, posebno kada nam stižu novogodišnji

praznici. Puno poklona, lijepog druženja i raspoloženja, zanimljivih filmova nam donosi

mjesec decembar. Međutim, decembar nosi i raspust, što školarcima predstavlja posebnu

radost.

Kako je to već tradicija u našoj školi, najmlađi i najslađi učenici pripremaju pripredbu

povodom Dana dječije radosti. Tema ovogodišnje priredbe je Novogodišnji vozić. Oni su nas

i ove godine počastili dobrom muzikom, plesom, divnim recitalima i duhovitim igrokazima.

Naravno, sve to je upotpunio i Djeda Mraz svojom pojavom. A kako je sve bilo, pogledajte i

sami…

https://www.google.ba/url?sa=i&url=https://www.fengshuisrbija.com/obicaji-pred-novu-godinu/&psig=AOvVaw0jcGwJ2KaSUplvUg3h8slK&ust=1582200176337000&source=images&cd=vfe&ved=0CAIQjRxqFwoTCNDvsJDJ3ecCFQAAAAAdAAAAABAD

https://www.google.ba/url?sa=i&url=https://www.fengshuisrbija.com/obicaji-pred-novu-godinu/&psig=AOvVaw0jcGwJ2KaSUplvUg3h8slK&ust=1582200176337000&source=images&cd=vfe&ved=0CAIQjRxqFwoTCNDvsJDJ3ecCFQAAAAAdAAAAABAD


15

Zasigurno da se prve simpatije iz vrtića ne zaboravljaju... Ljubav je ono što nas na najljepši

način sve spaja. Voljeti nekoga i biti voljen je nezaobilazna tema mnogih pisaca, kako

svjetske tako i naše bosanskohercegovačke književnosti.

Učenici IX razreda naše škole su se prisjetili simbola vječne ljubavi - Romea i Julije. Iako su

ljubavna pisma već davno zaboravljena i zamijenjena novom tehnologijom, naši učenici su

bili kreativni i napisali niz ljubavnih poruka.

Kad pročitaš ovu poruku

ti pomisli na mene kako me srce steže!

Otkad tebe znam, sve me za tebe veže,

tvoje ime u srcu nosit ću

i dok živim tebe VOLJET ĆU!

Kad osjetiš najteži trenutak u životu,

kad izgubiš povjerenje u sebe,

sjeti se bar tad da postoji neko ko misli na tebe.

Ti si suza u mom oku,

Ti si život koji živim,

Ti si ona što postoji

da se samo njoj divim.

Ova poruka ne služi za ukras i ljepotu,

već da me sjeti kako sam volio jednom u životu.

DAN ZALJUBLJENIH


16

Maternji jezik-neodvojiv dio identiteta „Jezik je hranitelj naroda. Dokle god živi jezik, dokle ga ljubimo i poštujemo, njim govorimo i pišemo,

pročišćavamo, dotle živi i narod, može se među sobom razumijevati i umno sjedinjavati, ne preliva se u

drugi, ne propada“

Vuk Stefanović Karadžić

Po Međunarodnoj konvenciji o ljudskim pravima 21. februar se obilježava kao Međunarodni

dan maternjeg jezika. Zbog podizanja svijesti o važnosti učenja, govorenja i razvijanja

svijesti o maternjem jeziku, u našoj školi smo učenicima govorili o važnosti maternjeg jezika

kao neodvojivog dijela identiteta, ali i o književnosti kao vrlo bitnom segmentu svakog

društva.

* Maternji jezik kao osnovni element identiteta i kulture

Razvoj maternjeg jezika je od suštinskog značaja za učenikov intelektualni, socijalni i

emocionalni razvoj i predstavlja jedan od ključnih segmenata kako u oblasti jezika tako i u

svim drugim predmetnim područjima. Sposobnost korištenja jezika i pojam pismenosti

temelji se na vještinama govora, čitanja i pisanja. Maternji jezik je temelj za razmišljanje,

komuniciranje i učenje. Osnovni je element identiteta i kulture. Čitajući različite tekstove i

razmišljajući o pročitanom, razvijamo dublje razumijevanje sebe i drugih oko sebe.

Vremenom učenici razvijaju fleksibilnost korištenja jezika u različitim oblastima. Kako

prelaze iz razreda u razred, tako se od njih zahtjeva da jezik koriste na sve složeniji i

precizniji način i u sve većem broju različitih situacija.

*Pišem o Bosni na bosanskom...

Živim u sadašnjosti, a sanjam o budućnosti. Tako svoju domovinu vidim kao zemlju mira i

tolerancije, jer je to upravo ona čarolija koja nedostaje da moja zemlja postane zemlja iz

bajke, kao gnijezdo radosti i mira koje ću svojim znanjem, poštenjem i ljubavlju izgraditi.

Kad bih imala svoju dobru vilu, molila bih je da svu djecu učini sretnom i da im pomogne da

postanu dobri ljudi. A to će postati ako budu voljeli znanje, a domovina se brani ljepotom i

znanjem. I dalje vjerujem u bajke, vjerujem da sreća postoji i kao da čujem da mi vila šapuće:

Učiti, učiti i samo učiti...

Merjem Kodžaga IX-1

Ja želim da

Nada,

Vjera,

Ljubav

Život, budu dio onoga

Što se zove BOSNA!!!!!

Amina Šabanović IX-1


17

„Dok postojim, postojat će i jezik bosanski!“

Dan maternjeg jezika

Bosanski jezik? Da li ste čuli za zemlju Bosnu? Da li ste čuli tajne naših rijeka i planina? Da

li znate šta je Bosna?

Reći ću vam da je to jedna mala zemlja, bogata borcima i nade koja čeka. Siromašna je, ali

borbena. Svi pričamo istim jezikom-bosanskim jezikom. Naš jezik nije poput ostalih. Onoliko

riječi koliko mi poznajemo, ne poznaje niti jedna država. Koliko samo svetih riječi iz Kur`ana

i Biblije znamo i svi smo jednaki i svi se volimo. Ponosni smo što imamo naš jezik i to je ono

najbitnije za svaku državu, a da ne govorim koliko samo bitno za zemlju kao što je Bosna i

Hercegovina. Bitno za malu zemlju, koja ima veliko srce! Trebamo biti ponosni i zahvalni

našoj domovini, jer smo mi ti koji nju vodimo.

Iz dana u dan čujem kako se nižu pitanja u vezi sa našim maternjim jezikom. Dok ga mnogi

njeguju, nađu se i oni koji ga osporavaju. Međutim, bogati rječnik, gramatika, pravopis, sve

je to naš-bosanski jezik. Ljubav prema državi je ista kao i prema jeziku, to je jedna

neraskidiva veza. Još za kraj, treba se podsjetiti i sljedećih riječi Ive Andrića,

bosanskohercegovačkog pisca: “Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što

starci i djeca vole pričati.“

Ajnur Hadžikadunić, VII-3


18

Svečano obilježavanje Dana nezavisnosti BiH

Naša škola obilježava sve datume značajne za historiju Bosne i Hercegovine, a historija je ta

koja nas obavezuje i koja nas redovno podsjeća da trebamo učiti iz prošlosti radi ljepše i

svjetlije budućnosti. Zaista je mnogo razloga koji nas obavezuju da 1. mart obilježavamo

ponosno i dostojanstveno. Ne moramo posebno naglašavati dovoljno je reći:

Kroz mnoge zabilješke, u kamenu i pjesmi živi Bosna.

Kroz različite religije i različite ljude, živi Bosna.

Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo

Jest materija, ali jeste i duh,

Ona je kažu „Spavač koji ne spava“.

Fotografije sa priredbe

Referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine održan je 29. februara i 1. marta 1992.

godine. Širom Bosne i Hercegovine otvoreno je 4500 glasačkih mjesta. Građani su izašli na

referendum na kojem je jedino pitanje bilo: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i

Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba i

Hrvata kao i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive? Rezultati referenduma pokazali su da

se 98% glasača izjasnilo za nezavisnu, suverenu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Zemlje

članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine priznale Bosnu i Hercegovinu kao

nezavisnu državu. Već 22. maja 1992. godine, Bosna i Hercegovina je postala članica

Organizacije UN-a. Nažalost, u isto vrijeme oružani sukobi u pojedinim dijelovima Bosne i

Hercegovine prerasli su u pravi ratni požar. Uslijedile su godine rata u kojem je zemlja

porušena, a brojni građani dali su živote boreći se za svoju domovinu. Zahvaljujući njihovoj

borbi, Bosna i Hercegovina je opstala kao cjelovita i nezavisna država u svojim historijskim

granicama. I neka pričaju svi šta hoće, Bosna je jedna kao što je jedno nebo, kao sunce i kao

istina, a mi ćemo živjeti u sjeni onih koji je odbraniše i kojima ni smrt ne mogaše ništa, jer

oni žive sa nama u svakom svitanju novog dana.

SRETAN VAM DAN NEZAVISNOSTI, BOSANCI I HERCEGOVCI.

Biber Benjamin, IX-3 i Amra Ćatić, IX-1


19

PONOSNI SMO NA VAS

Sara Hubjer, učenica sedmog razreda, osvojila je prvo mjesto u kategoriji literarnih radova

na konkursu povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije na temu:

POKLONI PRIČAJU

U Poklongradu je održavana godišnja skupština poklona. Birani su najljepši pokloni, a

svaki poklon je morao ispričati priču kome je i zašto poklonjen. Sudije su bile svilena

kravata, srebrna kašika i plišani zec. Zapisničar je bilo, a ko drugi nego, elegantno

naliv-pero.

Bilo je tu svega i svačega - od skromnih cvjetića do blistavog prstenja, igračaka svih

vrsta, a i skupocjenih automobila. Stiša se graja pod strogim pogledima sudija i

ceremonija otpoče.

Prva pristupi lijepa Barbika i reče: “Ja sam Barbi i poklon sam bolesnoj djevojčici od

njenih prijatelja.“ Začu se aplauz, a lutka se uz osmijeh udalji.

Sljedeća izađe podebela knjiga i mudro prozbori: “Ja sam Enciklopedija i darovana sam

dječaku za odličan uspjeh u školi“, na šta se opet prolomi aplauz.

I tako, jedni za drugim, izreda se više od polovice prisutnih. Ostade grupa čudnih,

neveselih poklona koji ne htjedoše prići sudijama. Sudije ih oštro pozvaše, a oni počeše

stidljivo koračati. Prvi krenu da se predstavlja.

“Ja... ja... ja sam zlatni sat i poklonjen sam profesoru da bi student koji nije spremio

ispit dobio prolaznu ocjenu“, na što kroz prisutnu masu prohuja zvuk čudenja.

Malo hrabrije prstupi sljedeći poklon. “Ja sam skupocjeno piće poklonjeno direktoru da

bi dodijelio posao najlošijem kandidatu.“ Ostali pokloni zgledaše se zabrinuto, a sudije

namrgođeno i šutljivo gledaše okolo. Izreda se još nekoliko njih, a jedna pogužvana

koverta nikako da priđe. „Ti.. ko si ti? I ne izgledaš kao poklon! Dođi ovamo i reci šta

imaš, pozvaše strogo sudije. Koverta nesigumo priđe i oborenog pogleda poče da priča.

“Ja sam obična koverta, ali u meni se krije novac, teškom mukom prikupljen i dat

ljekaru da bi što prije operisao bolesno dijete“, s uzdahom završi svoju priču. Zavladao

je muk među poklonima, na licima se ogledala nevjerica, a u očima su zaiskrile suze.

Svilena kravata, kao najstariji sudija, ustade i glasno viknu: “KORUPCIJA“ na što

pokloni uplašeno poskakaše sa svojih mjesta. Odvjetnici upitaše: “Šta... šta je to?“, a

sudija poče da priča.

„Znate, korupcija vam znači uništiti, pokvariti, otrovati. Znači raspadanje,

krivotvorenje, truljenje. To vam je strašna neman sa stotinu glava i hiljadu pipaka... što

dotakne, to i uništi. Uništava snove, nade, sreću i budućnost... pojedince i društva.

Zatruje ljubav i ljepotu, ljudskost i moral. Zbog nje se raspadaju prijateljstva, propadaju


20

porodice, gubi se vjera. Poklopi sve i ne da disati. Uvuče se u svaku poru i širi kao

zaraza, kao teška, preteška bolest.“ Sudija zašuti i umorno klonu. Nasta ledena tišina.

Dugu šutnju prekide tanki glasić svilene marame. „Pa šta da radimo?“ pitanje je kratko

lebdilo u zraku, a onda se začu: “Borićemo se!“ povikaše uglas staklene šahovske

figure. „Borićemo se protiv zle korupcije!“ povikaše složno i svi ostali. I sudije

ustadoše, i svečano s osmijesima na licima objaviše: “To je prava odluka, borićemo se.“

Sara Hubjer, VII -2

HEROJI S OLOVKOM U RUCI

Često posmatram svoga oca, pogrbljenog i zamišljenog, pogleda uprtog tamo gdje se

spajaju nebo i zemlja. Priđem mu, dotaknem drhtava ramena, a onda čujem bolan

uzdah. Sjetio se svoje učiteljice i ratne škole u podrumskoj učionici.

„Znaš kćeri“, počinje priču moj otac, „prolazimo različite staze, upoznajemo različite

ljude zato što smo stvoreni kao putnici na ovome svijetu. Veliki dio moje generacije je

davno otputovao, skoro da im je lica vrijeme izbrisalo. To su bili sami odlikaši. Voljeli

su svaki predmet podjednako. Nisu izostajali sa časova iako su dolazili krijući se od

snajperskog hica. Borili su se olovkom koja je pisala dječijim srcem, najljepše stihove o

sanjanom miru. Ponekad čovjek zaboravi da je čovjek, nestane emocija, ljubavi i

nastaje katastrofa. Poremeti se Zemljina teža, Sunce se pomrači, Mjesec se naljuti, a

vukodlaci iz tmine počinju da zavijaju i nose sve dobro ovoga svijeta. Granate za dobro

jutro i mnogo krvi umjesto tople kifle i čaše mlijeka. Pržila je vatra straha i smrti sa

svih strana. Jasno se čuo plač djeteta koje je tražilo zagrljaj majke koje više nema, ni

oca više nema, ni brata, ni sestre... nikoga više nema.

Pisala je samo olovka koju su držali neustrašivi mali heroji. Zabilježili su tutanj

granate, smrt....

Nacrtali su strah u oku djeteta, dok su prekidale sirene njihovu igru. Nisam bila ni

rođena tada, ali osjećam njihovu hrabrost jer su postojali u tom vremenu, nisu se bojali,

smijali su se, učili, a bili su samo djeca.

Zajedno sa djecom odlazili su da se ne vrate njihovi učitelji. Svojom krvlju zalili su

bosanski ljiljan, bijel kao mladost. Pokazali su svoju spremnost u odbrani zemlje i

slobodu su platili životom. Sačuvali su obraz Sarajevu, gradu ljubavi i zajedništva te su

nam time pokazali kako se daje zakletva domovini. U pepelu podrumske učionice,

ostale su stope, a na zemlji krvavi vječiti spomen, da se ne zaborave, heroji koji su se

borili s olovkom u ruci“.

Demirović Ajlin, VI-2


21

ŽIVOT I DJELO ĆAMILA SIJARIĆA

Od vremena u kojem sam počeo spoznavati svoj mali svijet, svijet u kojem sam

odrastao- ulicu i grad, učio sam nazive građevina, mostova i svega što mi je djelovalo

važno u mom gradu. Morao sam naučiti puno imena meni nepoznatih ljudi za koje su

mi odrasli govorili da su to bile jako važne ličnosti. Kada sam se upisao u osnovnu

školu, naučio sam o još jednoj značajnoj ličnosti, a to je pisac Ćamil Sijarić, po kojem

je moja škola dobila ime.

Osim biografije ,koja nam je svima jako dobro poznata ,bitno je bilo proniknuti u

njegov lik i njegovo djelo.

Poznato nam je da ga je život udaljio od zavičaja , te je sjećanje na rodno mjesto utkao

u svoje priče i udahnuo im tamošnji i ondašnji život . Svoju pažnju je posvetio, kako

ljudima, tako i životinjama, pa čak i sandžačkom kamenu. Njemu su podjednako važni i

ljudi i životinje te ih je pratio u njihovoj borbi kroz život i vjerodostojno opisivao

njihove sudbine. To je posebno izraženo u pripovjeci „ Koza“ u kojoj sudbinu koze

koja je došla do kraja svog puta bez povratka upoređuje sa sudbinom ljudi koji su

zauvijek napustili svoj rodni kraj.

Dotiče se i socijalnog pitanja, ističući položaj siromašnog seljaka Bajrama kojem svu

imovinu predstavljaju tri koze, a jednu već gubi na miočkim vrletima. Bajramu je u

svoj muci koja ga je snašla, ipak bilo najbitnije kada su mu počele dolaziti komšije

koje inače nisu obraćale pažnju na njega. Tada su došli da popričaju s njim, jer svoja

nevolja se najlakše zaboravlja pričajući o tuđoj.Sijarićevi junaci su ljudi od

razgovora.Tugu nose, a tugu i dijele jedni s drugima ,jer pričajući i slušajući dva puta se

živi.

Sijarić ljudsku sudbinu provlači i kroz putopise. Tako u „ Zapisu o gradovima“, pored

opisa grada i njegovih znamenitosti, često spomene i legendu koja je vezana za

nastanak neke građevine ili samog grada. Upravo legende i ljudi koji se spominju u

njima čine dušu tih gradova. Ljepoti i umijeću njegove pisane riječi divili su se brojni

pisci. Tako Marko Vešović za Sijarića i njegova djela kaže: „ Oduvijek mi se činilo da

pravi Sijarić ne pripada ni jednom ni prostoru ni narodu posebno, jer se osjećao kao kod

kuće svugdje gdje ima poezije...Sijarićevo pisanje je bilo kao magija.Tkao je svoje

priče kao šare na bogatom orjentalnom ćilimu, a ta vrsta pričanja liči na raskošne

istočnjačke arabeske, dok su same priče i tehnika „veza pričanja“ književni kritičari

poredili sa bajkovitim pričama iz 1001 noći.

Iza velikih ljudi ostaju velika djela. Iza Ćamila Sijarića ostale su velike i snažne riječi

koje vas preplave emocijama, tjeraju na razmišljanje i promišljanje o životu. Iako je

preminuo davne 1989. godine u Sarajevu, njegova pisana riječ učinila ga je besmrtnim.

Nedim Šahinagić, IX-3


22

Magija bosanskohercegovačke tradicije i duha Azija

Malezija je jedna od najzanimljivijih i najljepših država Azije - srce različitih kultura, mjesto

gdje se međusobno isprepliću kineske pagode, hinduistički hramovi i malezijske džamije.

Uprkos ogromnim različitostima, narodi te zemlje žive u slozi.

Malezija je ustavna monarhija u Jugoistočnoj Aziji. Sastoji se od trinaest država i tri

federalne teritorije. Multietnička i mulikulturalna je država, što igra veoma važnu ulogu u

njenom političkom životu. Oko polovine stanovništva su Malajci, sa značajnom manjinom

malezijskih Kineza i Indijaca kao i pripadnika urođeničkih naroda. Islam je ustavom

proglašen državnom religijom sa zagarantovanim svim vjerskim slobodama nemuslimanskog

stanovništva. Malezijci su poznati kao izrazito gostoljubiv i simpatičan narod, uvijek

nasmijan i spreman pomoći. Gosti iz prijateljske Malezije su uvijek rado viđeni u našoj školi

jer je zahvaljujući njima naša škola obnovljena.

Tako smo i ovaj put goste iz Malezije dočekali jednom prigodnom priredbom i proveli

ugodne trenutke u zajedničkom druženju. A kako je druženje proteklo možete vidjeti i sami iz

priloženih fotografija.


23

Iz Azije, opet nazad u Europu

Sve je ovo naša lijepa Bosna i Hercegovina...

Kada želiš da odmoriš dušu i tijelo ili jednostavno želiš da se pohvališ našim prirodnim

znamenitostima, zasigurno izdvajamo ova dva bosanskohercegovačka čuda.

Prokoško jezero

Prokoško jezero je ledničko jezero na

blizu 1660 metara nadmorske visine,

nalazi se na planini Vranica, 22 km

udaljeno od centra gradića Fojnica, Bosna

i Hercegovina. Jezero se odlikuje

endemskom vrstom Čovečjom ribicom.

Jezero je okruženo stočarskim kolibama i

katunima i predstavlja dio

netaknute prirode.

Kanjon rijeke Tare

U ambijentu čudesnih sunovrata,

ispod okomitih strana dubokih i preko

hiljadu metara, probijajući se između

planina Bjelašnice, Sinjajevine,

Ljubišnje i Durmitora, teče jedna od

najljepših, rijeka Tara. Kao usječena

brazda između planinskih vrhova teče

bistra planinska rijeka, a njene vode, s

vremena na vrijeme, sačinjavaju

divne pejzaže sa pitomim i plodnim

dolinama na kojima su njive,

voćnjaci, gajevi i pašnjaci gdje pasu stada ovaca i koza, nerijetko zajedno sa divljači,

kojom je puna dolina i kanjon rijeke. Teče i protiče dalje kroz ambis nad kojim u

pravoj vertikali štrče borovi samotnjaci koji izniču, reklo bi se, iz same kamene litice,

sunovraćene u dubini ambisa ovoga znamenitog kanjona.

Ajša Kapičija i Sara Voloder, VII -1


24

Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba...

Ekskurzija IX

Ekskurzija je jedna od omiljenih tema početkom

devetog razreda. Nakon dugog iščekivanja došao je

i taj 20. septembar 2019. godine.

Već u rano jutro svi smo bili uzbuđeni zbog naše

avanture. Ispred škole stajala su dva velika

autobusa, spremna za polazak. Nakon što smo

stavili kofere, ušli smo u autobus i zauzeli svoja

mjesta. Zaputili smo se prema Bihaću. Prvo

stajalište nam je bio Travnik, gdje smo ručali i

posjetili Rodnu kuću Ive Andrića. S obzirom da

smo prelijepi Travnik obišli već par puta, nismo se

toliko dugo zadržavali. Nastavili smo svoj put, te

stali u Jajcu. U Jajcu smo obišli Plivski vodopad i

jezero, gdje smo se dobro zabavili. To nam je bila

zadnja pauza.

Napokon smo stigli u Bihać. Nakon dugog puta svi smo bili iscrpljeni i umorni, te smo

odmah ušli u svoje sobe i raspremili se. Uslijedila je večera i nedugo nakon je bio

organizovan disko. Tu smo se iznimno zabavili i jako umorili. Tako iscrpljeni smo otišli

prema svojim sobama. Nakon nekoliko sati sna zaputili smo se ka Štrbačkom buku. U

sjećanju su nam najviše ostali prelijepi vodopadi i raskošna priroda. Autobusom smo se

zaputili prema starom gradu Ostrožac.

Obišli smo Sokolačku tvrđavu, te Crkvu sv.

Ante Padovanskog gdje smo u međuvremenu

odslušali predavnje o njoj. Nakon višesatne

šetnje, večeru smo sačekali u jednom od

obližnjih parkova. Večerali smo u restoranu,

hrana je bila jako ukusna. Kasno smo se

vratili u hotel i odmah po povratku spremili

za disko, koji ovaj put nije bio obavezan.

Prespavali smo i drugu noć u istom hotelu, te

sutradan krenuli prema centru grada Bihaća. Poslije

šetnje gradom, otišli smo u posjetu seoskom

domaćinstvu „Čardaklije“.


25

Naše putovanje smo nastavili prema Blagaju, zapadom naše države. Prva manja pauza nam je

bila u Livnu, dok je jedna od većih bila na Buškom jezeru, gdje smo se okrijepili hranom.

Došli smo u Blagaj u večernjim satima. Smještaj

nam je bio u hotelu „Ada“, koji nam je mnogo više

odgovarao od Bihaća. Nedugo nakon smo večerali i

spremili se za prvi disko u Blagaju. Umorni od

cjelodnevnog putovanja, jedva smo čekali da se

malo naspavamo. Sljedećeg jutra, nakon što smo

doručkovali, krećemo ka vodopadu Kravice, gdje

smo se spustili do samog vodopada. Nakon

razgledanja Kravica zaputili smo se ka Hutovom

blatu. Tamo smo imali vožnju brodicama i

razgledanje rezervata ptica. To iskustvo je bilo

divno i nezaboravno.

Kada smo se vratili u hotel imali smo slobodno

vrijeme za odmor, koje smo kvalitetno iskoristili. Poslije ručka smo išli na bazen, te

upotrebljavali razne rekreativne terene koji su bili u sklopu hotela. Uslijedila je večera i

slobodni program. To nam je bila posljednja večer ekskurzije.

Ujutro smo doručkovali i spakovali

stvari za povratak. Prvo smo posjetili

Tekiju. Oni koji su željeli da

poslušaju predavnje morali su ući

unutra, a koji nisu željeli pričekali su

ispred. Vratili smo se na ručak i opet

imali malo slobodnog vremena, koje

smo gledali da što bolje potrošimo.

Krenuli smo prema Sarajevu,

pravcem Mostara, gdje smo imali

pauzu od dva sata. Na toj pauzi smo

se mogli slobodno kretati Starim gradom. Vratili smo se u autobus i nastavili put ka Jablanici.

Tamo smo također stali i obišli Muzej Bitke na Neretvi.

Sljedeća stanica nam je bila u Konjicu, gdje smo se zadržali samo 20 minuta da bi prošetali

gradom. To nam je ujedno bila i posljednja stanica do Sarajeva. Ubrzo smo se vratili ispred

škole. Tokom cijelog putovanja su nam se vraćale sve uspomene koje smo stvorili na toj

ekskurziji.

Tako je i završeno jedno poglavlje našeg školovanja, koje sigurno nećemo zaboraviti.


26

INTERVJU S POVODOM

Ljubav prema sportu Abdulah Hadžimešić, učenik prvog razreda naše škole, gaji još od malih

nogu i danas zadovoljno može reći da je našao sport svog života. Iako je još mali može se

pohvaliti da je istinska nada bh. skijanja.

Novinari: Otkud ljubav prema skijanju?

Abdulah: Skijanje sam zavolio zahvaljujući mojoj

starijoj sestri Ajši, koja, također, trenira skijanje.

Novinari: Kad si prvi put stao na skije, kako je sve

počelo?

Abdulah: Prvi put sam stao na skije sa 3,5 godine.

Pošto je sestra već trenirala, gledao sam nju i stalno

tražio da i ja skijam.

Novinari: Koliko je potrebno odricanja da bi se ozbiljno bavio skijanjem i bio uspješan na

međunarodnim takmičenjima?

Abdulah: Ja treniram cijelu godinu, idem u Centar Safet Zajko na trčanje, vozim biciklo na

Igmanu i Bjelašnici, idem na Olimpijski bazen na Otoku. Kad dođe zima svaki dan skijam,

odem ujutro u 7 sati na trening, skijam do pola 11 i onda pravo sa Bjelašnice žurim da

stignem u školu. Ja sve to volim i nije mi teško.

Novinari: Koliko te porodica podržava?

Abdulah: Moja porodica skija i mi smo najsretniji kad smo svi zajedno na skijama i kad

skijamo skupa. Svi me podržavaju: roditelji, nane, dede, tetke, dajdža i dajžinica i moji

rođaci.

Novinari: Ko je tvoj uzor u skijanju? Omiljeni skijaš?

Abdulah: Moj omiljeni skijaš zove Marcel Hirscher, on je iz Austrije.

Novinari: Baviš li se nekim drugim sportovima, osim skijanja?

Abdulah: Osim skijanja jako volim brdski biciklizam, uživam da vozim biciklo kroz šumu. Novinari: Možeš li nam opisati kako se pripremaš za važne nastupe?

Abdulah: Za takmičenja se spremam na treninzima, kada se postave kapije kroz koje trebam

da prođem bitno mi je da tada vježbam da budem što brži.

Novinari: Kako uspjevaš uskladiti školske obaveze sa bavljenjem sportom?

Abdulah: Što se tiče škole i treninga, uvijek treniram ujutro tako da mogu stići u školu na

vrijeme. Nakon škole malo odmorim, ručam i uradim zadaću tako da mogu ujutro opet na

trening.


27

Novinari: Šta ti kažu drugari za uspjeh? Da li te podržavaju?

Abdulah: Moji drugari iz razreda mi kažu da sam super. Napravili su mi svi čestitke kada

sam pobijedio na takmičenju u Italiji.

Novinari: Omiljeni predmet?

Abdulah: Najviše volim tjelesni, tu igramo razne igre koje su mi zabavne.

Novinari: Šta ti je naredni cilj u skijanju, a koje takmičenje bi najviše volio osvojiti?

Abdulah: Bitno mi je da treniram i budem zdrav i da se ne povrijedim. A najviše bih volio

da osvojim Kidstrophy, to je najveće međunarodno takmičenje u Austriji.

Novinari: Šta možeš poručiti ostalim vršnjacima koji se žele baviti skijanjem ili nekim

drugim sportom?

Abdulah: Želim svoj djeci da nauče da skijaju, jer su naše olimpijske planine blizu nas i

svako bi trebao da zna da skija. Bitno je da se djeca bave sportom da bi bili zdravi i lijepo se

razvijali te kako bi se lijepo družili i putovali na razna takmičenja, gdje će upoznati drugare iz

cijelog svijeta.

Abdulahu želimo još mnogo, mnogo dobrih rezultata, a oni koji žele biti jednako uspješni

neka se ugledaju na njega!

„Svi vaši snovi mogu postati stvarnost – ukoliko imate hrabrosti da ih

slijedite.“

Volt Dizni

Da smo odlični u šahu, nije novost?! I ove

školske godine su nas okitili zlatom.

Naime, na šahovskom turniru koji je

organizovao Šahovski klub „Alpong“ a

povodom Dana državnosti Bosne i

Hercegovine, naši šahisti i šahistkinje su

ponovo briljirali. Ekipa naše škole u

sastavu: Nađa Hadžiabdić, Harun Kulić,

Daris Kulić, Faris Srnja i Rian

Huremović, na čelu sa nastavnikom

Nusretom Borovićem, zauzela je 1. mjesto.


28

TIŠINA, SNIMA SE

Učenici naše škole (Demirović Ajlin, Hodžić Aziz,Veladžić Kanita, Zaimović Lamija i

Hadžiabdić Nađa) su 16. i 17.10. 2019. godine učestvovali u snimanju dječije emisije pod

nazivom: „Ne znaš?! Smisli!“ koja se emituje u sklopu Programa za djecu BHT-a. Članovi

pomenute redakcije su izabrali pet elokventnih, kreativnih i znatiželjnih učenika te ih u

utorak, 16. 10. 2019. upoznali sa igrom i pripremili za snimanje. Emisija je snimljena 17. 10.

2019. godine u školskoj biblioteci i dvorištu škole. Učenici, osim što su se zabavljali, imali su

priliku predstaviti i svoju školu.

SEVDALINKA I BOSANSKI JEZIK

Pod pokroviteljstvom TV Igman, snimljena je emisija o važnosti sevdalinke u našem jeziku i

našoj kulturi. Tako se igrokazima, recitalima i pjesmom dočarala ljepota sevdalinke te njena

povezanost sa bosanskim jezikom. Naši učenici su se predstavili kao odlični voditelji, glumci

i muzičari. Svojim izvedbama su pokazali da je sevdalinka ponikla u nama i da je dio nas te

da ima veliku umjetničku vrijednost. Ona je kao biser u školjci koji zadugo neće izgubiti svoj

sjaj.

Hodžić Aziz, IX-2 i Zaimović Lamija, IX-3


29

MUZIKA ZA ZNALCE

Umjetničku muziku u Bosni i Hercegovini u smislu kompozitorstva prati kratka i dinamična

tradicija. Prvi značajniji radovi na polju muzičke kompozicije javljaju se tek u

austrougarskom periodu, a podaci o ostavštini koja datira iz ranijih perioda više se oslanjaju

na pretpostavke komparativne prirode nego na stvarne artefakte. Bez ikakve rušilačke

tendencije, u ovoj zemlji je sve do milenijskog preokreta djelovao vrlo mali broj kompozitora

čija se estetika u potpunosti zasnivala na modernističkom određenju. Starije kompozitorske

škole i generacije uzor i oslonac za svoja djela tražile su u folklornim izdancima, a nerijetko

ih je krasila i ideja nacionalnog ponosa.

Dolaskom nove generacije kompozitora savremenog estetičkog usmjerenja na muzičku scenu

u godinama koje su uslijedile nakon burnih političkih previranja krajem prošlog stoljeća,

cijela priča oko kompozitorstva poprimila je potpuno novu i drugačiju perspektivu.

Pionir i jedan od pokretača ideje o savremenoj umjetničkoj kompoziciji u Bosni i

Hercegovini jeste Ališer Sijarić (1969, unuk Ćamila Sijarića) kompozitor koji je, zahvaljujući

svojim internacionalnim uspjesima i zalaganju za umjetnost, postavio temelje za razvoj

koncepta savremene “muzike za znalce”. Sijarić je profesor kompozicije na sarajevskoj

Muzičkoj akademiji, a njegove su kompozicije izvođene diljem svijeta, najčešće u okviru

međunarodnih festivala poput Kopenhagen - Wien Modern, Salzbulger Festspiele,

Musikprotokoll Graz, i mnogih drugih.

O uspjehu njegovih kompozicija svjedoče i mnogobrojne porudžbe međunarodno

renomiranih muzičkih institucija kao što su Konzerthaus Geselschaft Wien, Konzerthaus

Berlin, Kammaransemblen - Stockholm, Manhattan String Quartet itd. Jedan je od osnivača

Samostalne organizacije Nove muzike Sarajevo - SONEMUS, čiji je umjetnički direktor od

njenog osnivanja 2001. godine. Zapaženije aktivnosti koje je Sijarić ostvario u posljednje

vrijeme jesu učešće u multimedijalnom projektu Razor Wire Ensemble u sklopu festivala

Mittelfest (Cividale del Fiuli, Italija) te nagrada Asocijacije kompozitora - muzičkih

stvaralaca (AMUS) za autorsko stvaralaštvo na području ozbiljne muzike u 2017. godini.

Ema Zupčević, IX-2


30

Produženi boravak-mjesto

znanja, odmora i druženja

Otvorite li vrata našeg produženog

boravka, vidjet ćete pravo malo carstvo.

Oni najmlađi učenici naše škole, borave

tu prije i poslije nastave. Ako se zapitate

šta rade tu, onda nas pažljivo slušajte...

U produženom boravku naši učenici

vrijedno rade. Zajedno sa svojim

učiteljicama rade domaću zadaću,

vježbaju i uče školsko gradivo. Međutim, u produženom boravku se uči još nešto, izuzetno

bitno. Uči se koliko je bitno drugarstvo, lijepo ponašanje, odgovornost i samostalnost. Mi u

produženom boravku imamo vremena za sve. Na vrijeme završimo svoje obaveze, pa nam

ostane vremena i za igru i odmor. Svakom prazniku posvetimo posebnu pažnju, te na

kreativan način obilježimo i proslavimo. Tu su naši radovi za Dan državnosti i Dan

nezavisnosti, Svjetski dan učitelja, Dan zaljubljenih. Posebno smo ponosni na našu tradiciju,

kada svake godine pripremimo priredbu povodom zimskih praznika, Dan dječije radosti.

Tako je bilo i ove godine. Svi naši učenici, a ima nas dosta, čak su 132 učestvovali u čaroliji.


31

Škola može biti i online?!

Kada se spomene riječ škola, prve asocijacije na tu riječ su: učionica, tabla, kreda, klupa,

stolica, učenik i učitelj/nastavnik. Međutim, kako živimo u 21. vijeku, svjedoci smo toga da

škola može biti asocijacija na sljedeće: učenik, učitelj/nastavnik i internet?! Hmmmm, kako

to?

Nažalost, Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je pandemiju 11. marta 2020. Naime,

svjetska pandemija koronavirusne bolesti (COVID-19) je naša trenutna realnost. Uslijed toga,

škole širom svijeta su zatvorene i prazne bez dječijih veselih osmijeha. Djeca su sada kući, ali

istovremeno i na nastavi. Kako?

Zahvaljući naprednoj tehnologiji i raznim oblicima online nastave, djeca su u mogućnosti i

dalje pratiti nastavno gradivo. Naša škola, koristeći platformu Office 365, omogućava

nesmetano odvijanje nastave. Nastavnici i učenici komuniciraju i zajedničkim snagama

savladavaju nastavno gradivo.

Naravno, zanimalo nas je šta naši učenici misle o ovakvom vidu nastave? Koliko uspijevaju

razumjeti lekcije i da li im predstavlja petoškoću? Da vidimo...

Zanimljiva mi je ovakva nastava, iako mi nedostaju moji drugari.

Često dobijemo i kviz, što mi je izuzetno zanimljivo. Na taj način se pokaže naš

takmičarski duh.

Iako je situacija zabrinjavajuća, jer se u svijetu i našoj zemlji pojavila bolest, ovaj vid

nastave i nije tako loš.

Online nastava nije loša, ali ne bih mijenjala svoje drugare i nastavnike, i čitavu onu

atmosferu u učionici.

Možda sam opuštenija i imam više samopouzdanja kada dajem odgovore na način da

pišem od kuće, ali ništa ne može zamijeniti jedan čas u školi.


32

To su bili samo neki komentari naših učenika na organizaciju online nastave. A koliko im,

zapravo, nedostaju njihovi nastavnici i učitelji, vidjet ćemo iz „Online pisma u stihu“ učenice

Dalala IV-3.

Iako nam nedostaju naši drugari, drage učiteljice i miris školske klupe, najbitnije je da naš

obrazovni sistem i dalje funkcionira. Međutim, uvijek se trebamo podsjećati kako je to bilo

sve teže u ratnom periodu, od 1992. do 1995. godine. Neprijatelji su nam htjeli uzeti svako

pravo, pa tako i pravo na slobodu i obrazovanje. Iako im je to bila namjera, nisu uspjeli. I

tada je znanje pobijedilo. Naime, u haustorima su se otvorile prave male učionice-male škole,

formiran je Nastavni centar „Dobrinja“. U tom strahu, vladala je toplina i ljubav učenika i

njihovih učitelja/nastavnika. Na težak način su uspjeli da obrazovanje ne poznaje granice i

prepreke. Još jednom smo se podsjetili na onu čuvenu izreku: „Sve mi možeš uzeti, ali ne i

znanje!“

Draga učiteljice

Došlo neko krizno vrijeme, koje rastavi učiteljicu od mene.

Zatvorena u svojoj sobi, pratim preko kompijutera školu.

Pratim i jedva čekam u školu da se vratim.

Da vidim vaše drago lice, moja učiteljice.

Molim Boga da ovo prođe da nam sretnije vrijeme dođe.

Dignimo ruke zamolimo Boga da čuva nas i svakoga.

Uz našu pomoć, ovo će proći, opet će sretni dani doći.

Čuvajte se, učiteljice moja, puno Vas voli Dalal tvoja!


33

Pssst! Sjećamo li se bajki: Palčica, Princeza na zrnu graška, Carevo novo

ruho, pisca Hansa Kristijana Andersena?

Međunarodni dan dječije knjige

Međunarodni dan dječije knjige obilježava se od 1967. godine, 2. aprila, na dan rođenja

Hansa Kristijana Andersena.

Zaista, nema ljepše knjige od one pisane za djecu! Maštu kakvu pisana riječ može postići,

zasigurno, ne može niti jedan film. Stoga, iskoristimo ovo vrijeme koje provodimo u svojim

kućama i čitajmo knjige... Čitajmo sve one divne knjige koje imamo u kući ili koje nađemo

dostupne na internetu.


34

Danas nam je divan dan, našoj školi rođendan

Sretan Dan škole i Dan armije Republike BiH

Svi učenici i uposlenici naše škole posebno su sretni i ponosni 15. aprila, kada obilježavamo

Dan škole i Dan armije Republike BiH. Nijedan dan u godini nema tu čar, kao kada je našoj

školi rođendan. Ono što nas sve uveseli jeste priredba. Tako su i mjesecima unazad počele

pripreme za taj poseban dan. Naši učenici, učitelji i nastavnici su vrijedno spremali svoj

nastup i pažljivo osmišljali interpretaciju svakog teksta i koraka u plesu. Međutim, nerijetko

se desi, da ne bude baš onako kako smo planirali...

Ova 2020. godina je pomrsila planove svima, pa i nama. Umjesto našeg tradicionalnog

obilježavanja Dana škole i Dana armije Republike BiH u prostorijama naše škole, gdje se

čuje muzika, ljepota dječije igre, plesa i pjesme, ovog 15. aprila može se čuti samo tišina.

Međutim, mi ne dozvoljavamo da nam to pokvari raspoloženje. Želja, da ovaj dan obilježimo

na poseban način, nije nestala. Naši učenici poručuju da im škola nedostaje i da se raduju

njenom rođendanu, evo i kako...

Ema Lukač, VI-5

Nejra Mehović, VI-5

Dania Ćesko, IX-3


35

Mojoj dragoj školi

Odmiče i četvrta sedmica otkako je, pa skoro u cijelom svijetu, sasvim naglo i neočekivano

zavladala strašna zaraza koja uzima nedužne živote. Baš ta, korona nas je zatvorila u domove

i prisilila da gledamo u ekrane, od kojih su nas na razne moguće načine svi željeli udaljiti.

Proljeće, zove i ukrašava naš grad prvim cvijećem i toplim zrakama sunca, a mi odgovaramo

samo uzdasima. U ovim trenucima, vjetar u leđa mi daje sjećanje na školske dane iz moje

drage ljepotice, moje škole. Baš tu su ostale divne dječije uspomene, dio mog djetinjstva i dio

mene. Ušavši u virtuelnu učionicu, obuzeo me strah na pomisao on-line nastave. Deveti sam

razred i kakva je situacija možda završim školovanje, a da ne odem u svoju ljepoticu.

Gledam u daljinu i zamišljam gomilu djece kako pričaju, jure niz stepenice, ulaze i izlaze iz

učionica sa velikom grajom, i potajno se opet nadam da će sve ovo brzo proći i da ću ja opet

biti dio te vesele družine. Sada ona mudro šuti, diše dušom svojih vjernih učenika i

nastavnika, u tišini čuva mnoge tajne i željno iščekuje naš povratak. Ipak, u ovom vremenu

kad smo prisiljeni biti u kućama, djeca ne oskudjevaju u znanju.Velikim zalaganjem naših

učitelja i nastavnika uspjeva se realizirati kvalitetna on-line nastava. Oni svakodnevno

pokazuju maksimalno razumijevanje za nas djecu i naše nestrpljenje. Svi smo se uželjeli

školske zgrade i boravka u njoj. Iako će ovaj rođendan dočekati prazna, naša duša je puna

sjećanja na nju. Njeni učenici i uposlenici neće dopustiti zaboravu da otme sve lijepe

doživljaje i događaje. Nadam se da će sve ovo proći, pretrpjela je moja škola, moja ljepotica i

gore stvari. Na kraju sretan ti rođendan, školo naša i sretan Dan Armije Republike BiH,

svima želim dobro zdravlje uz poruku da ostanemo kući i da nam se dogodine pridruže na

novoj svečanosti u prostorijama škole.

Muftić Emin, IX-2

Adna Bogdanović, IX-4

Ajla Čengić, VII-3


36

Križaljka

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

Vodoravno

3. Najmanji dio rečenice

5. 5. planeta od sunca

8. Najveća rijeka u BiH

10. Riječ palac na engleskom jeziku

11. Najveći kontinent

13. Dnevnik Ane ...

14. Naobimnije književno djelo

Uspravno

1. Najviša životinja na svijetu

2. Osnovna jedinica građe svih živih bića

4. Znak na kraju upitne rečenice

6. Najpoznatiji igrač Portugala

7. Godišnje doba

9. Glavni grad Kanade

12. prijestolja Poznata serija

Documents

Glas dječijeg srca br. 36 - Osnovna škola Ćamil Sijarićoscsijaricsa.edu.ba/files/GDS.pdf · OŠ“Ćamil Sijarić“ Braće Mulića 16, Sarajevo „Glas dječijeg srca“ –list