253

Pitanja Srca - Danijela Stil

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Pitanja Srca - Danijela Stil
Page 2: Pitanja Srca - Danijela Stil

Naslov originala: Danielle SteelMATTERS OF THE HEART

Page 3: Pitanja Srca - Danijela Stil

Danijela Stil

PITANJA SRCA

S engleskog prevelaJasmina Glišić

Page 4: Pitanja Srca - Danijela Stil

Ovo je izuzetna knjiga i posvećena je mojoj izuzetno, izuzetno divnoj deci –Beatriks, Trevoru, Todu, Niku, Semu, Viktoriji, Vanesi, Maksu i Zari – kojasu me podržavala u svakom trenutku i tokom čitave moje književne karijerei koja su mi najveća radost u životu.

Knjiga je izuzetna zato što – ako se prebroje moji objavljeni romani,moji neobjavljeni romani iz ranih dana, moji dokumentarni radovi (takođeobjavljeni i neobjavljeni), moja knjiga poezije, dečje knjige koje samnapisala za svoju decu, sve to zajedno – ovo je moja stota knjiga. To jeizuzetan trenutak u mom književnom životu i za to, u velikoj meri, treba dazahvalim beskrajnoj podršci svoje dece, neprekidnoj, vernoj i strpljivojpodršci punoj ljubavi. Zato je ova knjiga posvećena njima, kao što su imposvećeni i moje srce i duša, moja ljubav i moja zahvalnost.

Pored toga, ne bih mogla da stignem do ovako značajnog događaja a dane zahvalim onim posebnim ljudima u mom životu koji su tome doprineli:mom neverovatnom agentu i prijatelju Mortu Džanklouu, voljenojdugogodišnjoj urednici i prijateljici Karol Baron, mome, takođe voljenom ineverovatnom, istraživaču Nensi Ajzenbart, koja obezbeđuje sav materijalzahvaljujući kojem se u mojim knjigama sve tako dobro uklapa i koja mi jeprijateljica još iz detinjstva. Zahvaljujem i svojim izdavačima i urednicima ivama, vernim čitaocima, bez kojih se ovo nije moglo desiti.

Svima vama pružam srce i ljubav i izražavam najdublju zahvalnost zaovaj vrlo poseban trenutak u mom životu. A uvek i iznad svih, hvala mojojdeci, za koju pišem knjige, za koju živim i dišem i koja čine svaki trenutaku mom životu dragocenim darom.

Uza svu moju ljubav,D.S.

Page 5: Pitanja Srca - Danijela Stil

Neki od najvećih zločina protiv čovečnosti počinjeni su u ime ljubavi.

Sociopata je osoba koja će vas uništiti, bez srca, bez savesti, a da vas ine pogleda dvaput. U prvi mah je ta osoba suviše savršena, suviše dobra dabi bila stvarna. A onda vam izvadi srce i sve ostalo što god poželi, i toskalpelom. Operacija koju izvede često je briljantna, ali ne uvek ibesprekorna. A kad dobije to po šta je došla, ostavlja vas u stanju traume išoka, da krvarite kraj puta, i tiho produži, da učini opet to isto, nekomdrugom.

D.S.

Page 6: Pitanja Srca - Danijela Stil

1.

Houp Dan je koračala Prins stritom u njujorškom Sohou kroz sneg koji jetiho padao. Bilo je sedam sati, prodavnice su se upravo zatvorile iuobičajena trgovačka vreva prekidala se s dolaskom večeri. Živela je ovdeveć dve godine i dopadalo joj se okruženje. Bio je to moderan krajNjujorka i smatrala je njegovu atmosferu druželjubivijom nego što je usevernom delu grada. U Sohou je bilo mnogo mladih, uvek je bilo nešto dase vidi, nekog s kim se može popričati, mnogo aktivnosti gde god bi krenulaiz potkrovlja u kojem je stvorila sebi utočište. Sve prodavnice bile subleštavo osvetljene.

Bilo je to doba godine koje je najmanje volela, decembar, nedelja uočiBožića. Kao što je činila i prethodnih nekoliko godina, ignorisala je tajpraznik i čekala da prođe. Dva poslednja Božića radila je u skloništu zabeskućnike, a za Božić pre toga bila je u Indiji, gde taj praznik nije imaonikakav značaj. Povratak u Ameriku posle boravka tamo predstavljao je zanju veliki potres. U poređenju s Indijom, ovde je sve delovalokomercijalizovano i površno.

Boravak u toj zemlji promenio joj je život, a Indija joj je verovatno ispasla život. Otišla je naprasno i ostala duže od šest meseci. Bilo joj jeneverovatno teško da se vrati američkom načinu života. Sve što jeposedovala bilo je u skladištu, a ona se preselila iz Bostona u Njujork. Nijejoj uopšte bilo važno gde živi jer je, kao fotograf, svoj posao nosila sasobom. Fotografije koje je snimila u Indiji i na Tibetu trenutno su bileizložene u jednoj prestižnoj galeriji u severnom delu grada. Neki njeni drugiradovi bili su u muzejima. Poredili su ih s radovima Dajane Arbas.Fascinirali su je siromašni i očajni. Agonija u očima ljudi na njenim slikamakidala je gledaocima dušu, baš kao i njoj dok bi te fotografije snimala.Houpina dela bila su izuzetno cenjena, ali kad biste je pogledali, ništa unjenom držanju ne bi odavalo koliko je slavna i važna.

Provela je čitav život kao posmatrač, kao hroničar ljudskih stanja. A dabi to činio, stalno je govorila, čovek mora biti sposoban da nestane, da

Page 7: Pitanja Srca - Danijela Stil

postane nevidljiv kako ne bi uticao na raspoloženje modela. To su potvrdilei njene studije u Indiji i Tibetu tokom onog čarobnog vremena koje je tamoprovela. Na mnogo načina, Houp Dan je bila skoro nevidljiva, a ipak je naneki drugi način bila velika, obasjana nekim unutrašnjim svetlom i s tolikosnage u sebi da se činilo da ispunjava čitavu prostoriju kad u nju kroči.

Osmehnula se prolaznici dok je koračala kroz sneg niz Prins strit.Obuzelo ju je iskušenje da krene u dugu šetnju po snegu, i obećala je sebida će to možda i učiniti kasnije u toku večeri. Nije živela po nekomposebnom rasporedu, nije morala nikome da se javlja. Jedan od blagoslovausamljeničkog života bio je i taj što je imala potpunu slobodu da čini štagod poželi. Bila je kompletna, nezavisna žena i izuzetno disciplinovana uposlu i ophođenju prema modelima. Ponekad bi krenula metroom u Harlemi lutala, onako u majici i farmerkama, i fotografisala decu po ulicama.Provela je neko vreme u Južnoj Americi i tamo fotografisala decu i starce.Išla je gde god ju je srce vuklo, i sad je radila vrlo malo komercijalnihposlova. I dalje bi povremeno obavila neko modno snimanje za Vog, poduslovom da je postavka neuobičajena. Međutim, veći deo radova začasopise bili su portreti važnih osoba koje je smatrala vrednimfotografisanja i zanimljivim. Objavila je jednu izuzetnu knjigu portreta,jednu knjigu fotografija dece i sad se spremala da objavi fotografije izIndije.

Imala je sreće što je mogla da radi šta god poželi. Mogla je da birameđu brojnim zahtevima koje je dobijala. Mada je volela da pravi zvaničneportrete, sad je to radila svega jednom ili dvaput godišnje. Usredsredila sena fotografije koje je snimala tokom putovanja ili po ulicama.

Houp je bila sitna žena porcelanski belog tena i kose crne kao gar. Kadje bila mala, majka ju je zadirkivala kako liči na Snežanu iz bajke o sedampatuljaka, i na neki način jeste ličila na nju. Bilo je nečeg bajkovitog okonje. Malena poput patuljka, neobično gipka, mogla je da se smesti unajmanji ćošak i da je niko ne primeti. Jedino što bi svakoga trglo bile sunjene duboke, ljubičaste oči. Bile su toliko tamnoplave da su imale i nekuljubičastu nijansu najlepših safira s Burme ili Cejlona, a ispunjavalo ih jesaosećanje za sve patnje sveta koje je videla. Ko god je video slične očipre nego što je upoznao Houp, znao je – čim bi je sreo – da je proživela

Page 8: Pitanja Srca - Danijela Stil

patnje ali i da ih je izdržala stoički, dostojanstveno i s ljupkošću. Umestoda je povuče u depresiju, bol ju je uzdigao na neko mirno mesto. Nije bilabudistkinja, ali je delila njihovu filozofiju u tome što se nije borila protivonog što joj se dešava već je plovila niz struju i dopuštala da je život nosiod jednog iskustva do drugog. Upravo ta dubina i mudrost isijavali su iznjenih dela. Videlo se da prihvata život onakav kakav jeste, umesto da gana silu čini onakvim kakav bi čovek želeo da bude, a kakav nikad ne možebiti. Bila je voljna da se odrekne onog što voli, što je zadatak teži od svihdrugih. I što je duže živela i više učila i saznavala, to je poniznijapostajala. Jedan monah koga je upoznala na Tibetu nazvao ju je sveticom,što je ona zapravo i bila, mada nije imala posebnih sklonosti ni premajednoj formalnoj crkvi. Ako je u nešto verovala, verovala je u život iprihvatala ga je s nežnošću. Bila je snažna trska koja se povija na vetru,prelepa i otporna na sve.

Padao je sve gušći sneg dok je stigla do ulaznih vrata svoje zgrade.Nosila je futrolu s foto-aparatom preko ramena, a ključevi i novčanik su jojbili unutra. Nije nosila ništa sem toga. Nije se šminkala i samo bipovremeno namazala svetlocrveni ruž kad bi izlazila. Tako bi još više ličilana Snežanu. Kosu bi zategla u konjski rep, pletenicu ili punđu. Bila joj jetoliko crna da je imala plavičasti odsjaj, a puštena bi joj dosezala sve dostruka. Kretala se graciozno poput mlade devojke, a na licu skoro da nijeimala bore. U njenoj fotografskoj biografiji pisalo je da ima četrdeset četirigodine, ali bilo bi teško to proceniti. Lako bi se dalo pomisliti da je mnogomlađa. Poput svojih fotografija i modela, Houp je izgledala bezvremeno.Onaj ko bi je ugledao poželeo bi da zastane i dugo je posmatra. Retko jeoblačila odeću u boji, skoro uvek je nosila crno da ne bi na to skretalapažnju svojih modela. U područjima s vrelom klimom nosila je belugarderobu.

Otključavši ulazna vrata zgrade, ona brzim koracima stiže do trećegsprata. Bilo joj je hladno i radovala se što ulazi u stan, gde je bilo znatnotoplije nego napolju, mada su tavanice bile visoke i ponekad bi vetarprodirao kroz visoke prozore.

Upali svetla i s uživanjem, kao što je uvek činila, pogleda spartanskiuređen prostor. Betonski pod bio je obojen crnom bojom, dok su beli kauči

Page 9: Pitanja Srca - Danijela Stil

i primamljive fotelje bile prekrivene mekim vunenim prekrivačima bojeslonove kosti. U enterijeru nije bilo ničeg nametljivog. Bio je skorozenovski jednostavan. Zidovi su bili prekriveni ogromnim crno-belimfotografijama. Uramila je svoje omiljene radove, a na najdužem zidu bila jeizložena spektakularna serija slika mlade balerine u pokretu. Devojka jebila izuzetno lepa, graciozna plavokosa tinejdžerka. Bila je to izuzetnaserija, deo Houpine lične zbirke. Na drugim zidovima bile su mnogefotografije dece, nekoliko monaha iz ašrama u kojem je boravila dok je bilau Indiji i dva ogromna portreta šefova država.

Ovo potkrovlje bilo je i svojevrsna galerija njenih radova, a na jednomdugačkom belo lakiranom stolu, na poslužavnicima prekrivenim sunđerima,bili su poređani njeni foto-aparati skoro hirurški preciznim redosledom. Kadbi imala neki dogovoreni posao, unajmljivala je honorarne asistente, ali jeuglavnom više volela da sve obavlja sama. Asistenti su joj bili od pomoćiali su je i dekoncentrisali. Omiljeni foto-aparat bio joj je jedna stara lajkakoju je imala godinama. U studiju je koristila i haselblad i mamiju, ali je idalje najviše volela svoj najstariji foto-aparat. U devetoj godini je počela dasnima fotografije. Pohađala je naročito osmišljen program za fotografe nauniverzitetu Braun, koji je upisala sa sedamnaest, a diplomirala je udvadeset prvoj, s najboljim ocenama. Na završnoj godini izvela jespektakularan projekat na Bliskom istoku. Udala se ubrzo nakon diplome,radila godinu dana kao komercijalni fotograf, a onda se povukla na desetakgodina i samo retko prihvatala poslove. Vratila se u posao pre deset godinai tokom tog perioda ostavila je trag na svetskoj sceni i postala izuzetnopoznata. Već je bila slavna kad je njen rad, u njenoj trideset osmoj godini,bio izložen u njujorškom Muzeju modernih umetnosti. Bio joj je to jedan odnajsvetlijih trenutaka u životu.

Houp upali sveće po sobi i priguši svetla u potkrovlju. Kad god se vratikući, ova soba bi je ispunila spokojem. Spavala je na maloj platformi gde jebio uski krevet, na koju se pela merdevinama, i volela je da posmatra sobus visine pred san i da zamišlja kako leti. Ovo potkrovlje se potpunorazlikovalo od svih mesta na kojima je dosad živela, i to joj se i sviđalo.Uvek se toliko plašila promena da je sad rešila ovu da prigrli od sveg srca.Bilo je nečeg moćnog u tome što je prihvatala ono što ju je najviše plašilo.

Page 10: Pitanja Srca - Danijela Stil

Njeni skriveni strahovi bili su oni od gubitka i promene, i umesto da od njihbeži, naučila je da se s njima suočava dostojanstveno i snažno.

U zadnjem delu nalazila se mala kuhinja u crnom granitu. Znala je damora da jede i zato najzad uđe u nju da podgreje supu iz konzerve.Uglavnom ju je mrzelo da se mnogo bakće s hranom. Živela je na supama,salatama i jajima. U retkim prilikama kad bi poželela pravi obrok, otišla bisama u neki jednostavan restoran i tamo obedovala na brzinu, tek da i toobavi. Nikad nije bila naročito dobra kuvarica i nije se ni pretvarala dajeste. Kuvanje joj je uvek izgledalo kao gubljenje vremena, a bilo je tolikostvari koje su je više interesovale – nekada je to bila njena porodica, a sadanjen posao. U poslednje tri godine posao je postao čitav njen život. Unela jeu njega čitavu dušu, i to se videlo.

Houp je jela supu i posmatrala kako napolju pada sneg, kad joj jezazvonio mobilni telefon. Ona spusti činiju da ga pronađe u torbi s foto-aparatom. Nije očekivala nikakve pozive i osmehnu se kad začu poznatiglas svog agenta Marka Vebera. Nije ga čula neko vreme.

– Pa dobro, gde si sada? U kojoj si vremenskoj zoni? Jesam li teprobudio? – Umesto odgovora, ona se nasmeja i zavali se na kauč sosmehom na licu. Mark ju je zastupao poslednjih deset godina, otkako sevratila u posao. Obično je pokušavao da je nagovori da prihvatikomercijalne poslove ali je, takođe, duboko poštovao njene ozbiljnijeumetničke poduhvate. Uvek joj je govorio kako će postati jedan odnajvažnijih američkih fotografa svoje generacije, i na mnogo načina ona jeto već i bila, jer su je izuzetno poštovali i kustosi i kolege.

– U Njujorku sam – odgovori mu ona s osmehom. – I nisi me probudio.– Razočarala si me. Mislio sam da si u Nepalu ili u Vijetnamu ili na

nekom zastrašujućem, odvratnom mestu. Iznenadila si me što si tu. – Znaoje koliko ona mrzi praznike i znao je i zašto ih mrzi. Imala je dobar razlogza to. Međutim, bila je izuzetna žena – jedna od onih koje opstaju – aistovremeno i njegova draga prijateljica. Voleo ju je i neizmerno joj sedivio.

– Poželela sam da malo budem ovde. Sedim tako i gledam kako padasneg. Lepo je. Možda ću da izađem malo kasnije da snimam. Neke lepe,staromodne kadrove.

Page 11: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Mnogo je hladno – upozori je on. – Nemoj da se prehladiš. – Bio jejedan od onih malobrojnih koji su brinuli za nju, pa ju je ta pažnja dirnula.Poslednjih godina se selila previše često da bi mogla da ostane u kontaktusa starim prijateljima. Živela je u Bostonu još od koledža, ali je odlučila dase preseli u Njujork kad se vratila iz Indije. Houp je uvek bila usamljenik, asad je to postalo još izraženije. Marka je to brinulo, ali ona se činilazadovoljnom takvim životom.

– Upravo sam došla kući – tešila ga je – i baš sam jela pileću supu.– To bi se svidelo mojoj baki – reče on i opet se osmehnu. – Pa, šta sad

imaš u planu? – Znao je da nije prihvatila nikakav zadatak, pošto od njeganije ništa dobila.

– Ništa naročito. Mislila sam da odem do kuće na Kejp Kodu zapraznike. Lepo je tamo u ovo doba godine.

– Baš veseo provod. Ti si jedina osoba koja bi mogla da pomisli kakoje tamo lepo. Svi drugi bi postali suicidalni u ovo doba godine na takvommestu. Imam bolju ideju. – U glasu mu se naslućivao onaj ton „imam jedanposao za tebe“, i ona se nasmeja. Dobro ga je poznavala i volela je i onanjega.

– A šta bi to bilo? Na kakav ludački zadatak ćeš pokušati da menagovoriš sada, Mark? Da krenem u Las Vegas na Badnje veče? – Oboje senasmejaše na tu pomisao. Povremeno je imao neke lude ideje, a ona ih jeskoro uvek odbijala. Ipak, morao je da pokušava. Uvek je obećavaopotencijalnim klijentima da će probati da je ubedi.

– Ne, mada se meni čini da bi praznik u Vegasu mogao biti zabavan.Oboje su znali da on voli da se kocka i da povremeno odlazi u Las Vegas iAtlantik Siti. – Ovo je, zapravo, prilično dostojanstven predlog, zapoštovanje. Danas smo dobili poziv od jedne velike izdavačke kuće.Njihov slavni pisac želi da pozira za portret koji bi se našao na koricamanjegove najnovije knjige. Još je nije završio, ali uskoro će je privesti kraju aizdavaču sad treba taj snimak za katalog i za reklamni materijal za knjižare.Sve je to dobro osmišljeno i lepo napreduje. Jedini problem je što im je rokvrlo kratak. O svemu tome je trebalo ranije da misle.

– Koliko im je kratak rok? – upita Houp, a po tonu se nije činilo da jespremna da preuzme obavezu. Slušala je Marka i protezala se na belom

Page 12: Pitanja Srca - Danijela Stil

vunenom prekrivaču na kauču.– Po njihovom planu, trebalo bi da obave snimanje do sledeće nedelje.

To znači da bi se slikalo negde oko Božića, ali on je zahtevao da ga snimašti i neće da radi ni sa kim drugim. Bar se mora priznati da momak imadobar ukus. A i honorar je povelik. On je velika faca.

– O kom piscu je reč? – upita ona. To će uticati na njenu odluku, aMark je oklevao da joj kaže ime. Pisac je bio važan, osvojio je Državnuknjiževnu nagradu i uvek bio u vrhu pisaca bestselera, ali bio je i pomalorazuzdan i često se pojavljivao u štampi s raznim ženama. Mark nije znaokako će Houp reagovati na ideju da ga slika, naročito ako se ovaj ne budedobro vladao, što bi se moglo desiti. Nije bilo garancija da neće. A ona jeobično više volela da radi s ozbiljnim modelima.

– Fin O’Nil – izgovori bez ikakvog dodatnog komentara kako bi videošta će ona reći. Nije želeo da utiče na nju, ali ni da je obeshrabri. Odluka jebila samo na njoj, i bilo bi savršeno razumno da odbiju jer je rok bio takokratak, a termin je padao baš na božićnu nedelju.

– Pročitala sam njegovu poslednju knjigu – reče ona zainteresovano. –Zastrašujuća je, ali to je izvanredno delo. – Bila je zaintrigirana. – Tajmomak je pametan. Jesi li ga upoznao?

– Iskreno rečeno, nisam, ne poznajem ga lično. Video sam ga nanekoliko zabava, ovde i u Londonu. Deluje kao šarmantan tip, a imasklonost ka lepim ženama i mladim devojkama.

– U tom slučaju nemam razloga da se plašim – reče ona smejući se.Pokušavala je da se priseti kako on izgleda na fotografiji na zadnjoj koriciknjige koju je pročitala, ali nije uspela.

– Nemoj biti toliko sigurna. Izgledaš upola mlađe. Međutim, možeš ti daizađeš s njim na kraj. Ne brinem ja za to. Samo nisam znao da li bi volelada ideš u London u ovo doba godine. S druge strane, ta ideja zvuči manjedepresivno od odlaska na Kejp i možda će baš to biti prava stvar. Platiće tilet u prvoj klasi i sve troškove i smestiće te u hotel Kleridžiz. On živi uIrskoj, ali ima stan u Londonu i upravo je sada tamo.

– To je bezveze – reče ona razočaranim tonom. – Radije bih gafotografisala u Irskoj. To bi bilo neobičnije od slikanja u Londonu.

– Mislim da to nije moguće. On hoće da se sastanete u Londonu. Ne bi

Page 13: Pitanja Srca - Danijela Stil

trebalo da traje duže od jednog dana. Možeš da se vratiš na vreme da naKejp odeš stvarno depresivna. Možda baš za Novu godinu. – Ona se na tonasmeja i promisli o ovoj ideji. Delovala joj je privlačno. Fin O’Nil jevažan pisac i sigurno bi bio zanimljiv model. Nerviralo ju je što nije moglada se priseti njegovog lika. – Šta misliš o toj ideji?

Barem ga nije glatko odbila i Mark pomisli kako bi joj ovaj angažmanprijao, naročito u poređenju s planom da ide sama na Kejp Kod. Imala jetamo kuću i godinama provodila leto u njoj. Volela je tu kuću.

– A šta ti misliš? – Uvek bi tražila savet od njega, mada ga nekad ne biposlušala. Ali bar ga je tražila. Neki klijenti ga nikad nisu pitali za savet.

– Mislim da bi trebalo da prihvatiš. On je zanimljiv i važan, zadatak jevredan poštovanja, a ti već neko vreme nisi radila portrete. Ne možeš stalnoda slikaš monahe i prosjake – reče Mark veselim tonom.

– Jeste, možda si u pravu. – Zvučala je kao da se zamislila. Još jevolela da radi portrete ako su modeli bili intrigantni, a Fin O’Nil je svakakoto bio. – Možeš li da mi nađeš nekog pomoćnika tamo? Ne moram davodim nekog odavde. – Houp nije bila zahtevna osoba.

– Naći ću nekoga, ne brini za to. – Ponadao se i sad je iščekivao da liće ona prihvatiti zadatak. Mislio je da bi trebalo da ga prihvati, a iz nekogčudnog razloga to je mislila i ona. Kao i uvek, užasavala se praznika i put uLondon će joj savršeno odvući pažnju u drugom pravcu, naročito u ovomtrenutku.

– U redu. Prihvatiću. Kad misliš da bi trebalo da krenem?– Rekao bih da je bolje da kreneš što pre tako da odeš i vratiš se pre

Božića. – A onda shvati da njoj to uopšte nije važno.– Mogla bih da krenem sutra uveče. Imam nekoliko poslova ovde koje

treba da okončam, a obećala sam i da ću se javiti kustosu Muzeja moderneumetnosti. Mogla bih da krenem sutra noćnim letom i da odspavam uavionu.

– Savršeno. Tako ću im i reći. Rekli su mi da će se postarati za svearanžmane, a ja ću ti pronaći pomoćnika. – Nikad nije bio problem da sepronađe neko ko će joj pomagati. Mladi fotografi su umirali od želje darade s Houp Dan, a pratila ju je reputacija kako je lako složiti se s njom.Takav ugled je i zasluživala. Bila je prijatna, profesionalna, ne previše

Page 14: Pitanja Srca - Danijela Stil

zahtevna i ono što bi studenti i pomoćnici naučili od nje bilo im jeneprocenjivo. U biografiji je odlično izgledalo kad navedu da su jojhonorarno asistirali, makar i samo jedan dan. – Koliko dugo želiš daostaneš?

– Ne znam – reče ona, razmišljajući o tom planu. – Nekoliko dana. Neželim da žurim. Ne znam kakav je on kao model. Možda će mu bitipotrebno dan ili dva da se opusti. Možda treba da mi rezervišu četiri dana.Videćemo kako se razvija situacija. To će nam obezbediti dovoljnovremena bude li potrebno. Otići ću čim budemo završili.

– Dogovoreno. Drago mi je što si prihvatila – reče joj Mark toplo. – ULondonu je zabavno u ovo doba godine. Sve je ukrašeno i osvetljeno, nisutoliko politički korektni kao mi ovde. Britanci još veruju u Božić. – UAmerici je ta reč postajala tabu.

– Volim hotel Kleridžiz – reče ona srećno, a onda nastavi ozbiljnijimtonom. – Možda ću pokušati da se vidim s Polom ako je tamo. Nisamsigurna gde je. Nisam se čula s njim već neko vreme. – Bila je čudna čak ipomisao da su bili u braku dvadeset jednu godinu, a sad čak nije znala nigde je on. Život ju je ovih dana neprekidno podsećao na kinesku poslovicukoja glasi: „To je bilo tad, a ovo je sad“. Potpuno tačno. I koliko je svedrugačije.

– Kako je on? – upita nežno Mark. Znao je da je to za nju osetljivatema, ali s obzirom na sve što se desilo, izvanredno dobro se prilagodilasituaciji. Što se tiče Marka, bila je oličenje „dobrog druga“ i „neverovatnogljudskog bića“. Malo ljudi je preživelo ono kroz šta je ona prošla, i topodnelo tako dobro kao ona.

– Mislim da je Pol isto kao uvek – odgovori ona na Markovo pitanje obivšem mužu. – Sad uzima neke eksperimentalne lekove s Harvarda.Izgleda da mu je prilično dobro.

– Pozvaću izdavača da im kažem da prihvataš posao – reče Mark,menjajući temu. Nikad nije znao šta da kaže o Polu. Houp je uvek bilaučtiva kad se o tome povede razgovor, znao je da još voli svog bivšeg mužai da je prihvatila ono što joj je sudbina namenila. Nikad nije bila ogorčenani ljuta. Mark nije znao kako joj to polazi za rukom. – Javiću ti sutra višedetalja – obeća joj i minut kasnije završiše razgovor.

Page 15: Pitanja Srca - Danijela Stil

Houp spusti šolju za supu u mašinu za pranje sudova i priđe prozoru.Sneg nije prestajao da pada. Već ga je bilo nekoliko centimetara napločniku. To je podseti na London. Kad je poslednji put bila tamo padao jesneg i sve je ličilo na božićnu čestitku. Pitala se da li je Pol sad uLondonu, ali odlučila je da ga ne zove sve dok ne doputuje, za slučaj da seplanovi promene. Takođe, morala je da vidi koliko će imati slobodnogvremena. Nije želela da ga vidi baš na Božić i rizikuje da nekog od njihdvoje obuzme sentimentalnost. Htela je to da izbegne po svaku cenu. Onisu sad najbolji prijatelji. Znao je da će mu se naći ako mu ikad budepotrebna, a ona je znala da je Pol previše ponosan da bi je pozvao. Ako sebudu videli, oboje će paziti da sve bude neobavezno, jer im to sad najvišeodgovara. Bilo bi suviše teško razgovarati o drugim stvarima i nije imalonikakvog smisla.

Houp je stajala pored prozora i posmatrala kako neki muškarac koračaostavljajući otiske na snegu, a sledi ga starica koja bi se svako malookliznula u šetnji sa psom. Gledala ih je, a onda više nije mogla da odoli.Obuče kaput i obu čizme pa onda opet izađe, s lajkom u džepu. Nije ponelaonaj moderni, novi aparat za kojim su svi čeznuli, kao i ona uostalom, većstari aparat koji je najviše volela. Bio joj je veran prijatelj i dobro je služio.

Deset minuta kasnije već je koračala niz ulicu, sneg je padao svuda okonje, a ona se šunjala unaokolo i tražila dobre kadrove. Mada nije toplanirala, stiže do ulaza u metro i požuri niza stepenice. Jedna ideja joj jepala na pamet. Želela je da napravi nekoliko noćnih snimaka u Centralparku, a da onda krene u neprijatnije krajeve na Vest sajdu. Sneg je, na nekinačin, ublažavao i srca ljudi, kao i njihove crte lica. Za Houp je noć tekpočinjala, a ako bi joj se prohtelo, mogla bi da ostane van kuće celu noć.Bila je to još jedna prednost samačkog života koju je otkrila. Mogla je daradi kad god želi, koliko god dugo njoj odgovara i ne mora nikad da osećagrižu savesti. Niko je ne čeka kod kuće.

Kasnije te noći vratila se pešice u Prins strit u tri sata ujutru, smešeći sesama sebi, zadovoljna svojim noćnim radom. Sneg je upravo prestao dapada kad je ušla u zgradu i popela se stepenicama do svog potkrovlja.Skinula je vlažan kaput i ostavila ga u kuhinji, podsećajući se da ujutrutreba da se spakuje za London. Pet minuta kasnije bila je u udobnoj

Page 16: Pitanja Srca - Danijela Stil

spavaćici, ušuškana u uskom krevetu na galeriji za spavanje. Zaspala je čimje spustila glavu na jastuk. Bila je to produktivna i vrlo prijatna noć.

Page 17: Pitanja Srca - Danijela Stil

2.

Stigavši na aerodrom, Houp je saznala da let za London kasni dva sata.Ponela je foto-aparate u svom ručnom prtljagu i sedela u čekaonici prveklase sve dok nisu najavili let. Uzela je još jednu knjigu Fina O’Nila iželela je da je čita tokom puta. Opet je počeo sneg, i kad su izašli izaerodromske zgrade trebalo je sačekati da se ukloni led s aviona. Poletanjeje kasnilo ukupno četiri sata, jer su puna dva sata čekali na pisti. Houp tozapravo nije ni smetalo jer je na dugim putovanjima uvek spavala. Najavistjuardesi da neće jesti i reče joj da želi da je probude tačno četrdesetminuta pre nego što slete na aerodrom Hitrou. Tako će imati dovoljnovremena da popije kafu i pojede kroasan pre nego što sletanje počne, a stićiće i da se očešlja i opere zube. To je bilo dovoljno da izgleda pristojno dokprođe kroz imigracionu proveru i krene u hotel.

Kao uvek, Houp je čvrsto spavala u avionu i obradovala se što susleteli bez ikakvih teškoća uprkos jutarnjoj magli. Ispostavilo se da sudobro prošli baš zahvaljujući kašnjenju, jer je zimska nepogoda prošla. Ikao što su obećali, iz hotela Kleridžiz su poslali automobil koji ju je čekaodok je obavljala carinske formalnosti. Ponela je torbu s foto-aparatom, asvu ostalu potrebnu opremu će iznajmiti. Već ju je naručila i stići će u hoteltog popodneva. Sledećeg jutra će se sresti s modelom, i to kod njegovekuće. Želela je da provedu malo vremena zajedno ne bi li ga upoznala, asnimaće ga popodne.

Do tada se sve činilo lako i u skladu s planom, a pošto se dovoljnonaspavala u avionu, bila je potpuno budna dok su se vozili ka gradu.Obradovala se ugledavši svoju sobu u hotelu. Bio je to jedan od lepšihapartmana u Kleridžizu – zidovi u boji tamnocrvenog korala, tkaninecvetnog dezena, engleski antikviteti i uramljene grafike na zidovima. Sve jedelovalo toplo i ušuškano. Okupala se čim je stigla. Pomislila je da pozovePola, ali želela je da sačeka dok se ne vidi s Finom, kako bi procenilakoliko će imati slobodnog vremena. Ako ne bude mogla to da organizujedrugačije, videće se s Polom poslednjeg dana ukoliko je u gradu. Odagnala

Page 18: Pitanja Srca - Danijela Stil

je misli o njihovoj prošlosti, nije sebi dozvoljavala da misli o tome, već jeuronila u kadu i zatvorila oči. Želela je da krene u šetnju čim se obuče inešto pojede. Do tada je u Londonu već bilo dva sata. A kad je pozvala dajoj donesu u sobu omlet i činiju supe, stigla je i njena iznajmljena oprema ijavila joj se pomoćnica koju su joj unajmili. Bilo je već četiri sata kad jemogla da krene iz hotela.

Krenula je u dugu, žustru šetnju do Nju bond strita, gde je pregledalasve prodavnice. Bile su bogato ukrašene za Božić i svaka u koju jepogledala bila je puna kupaca. Praznična kupovina bila je u punom jeku.Nije imala kome da kupuje poklone – Polu je još iz Njujorka poslala jednuuramljenu fotografiju, a Marku je namenila sanduk dobrog francuskog vina.Vratila se pešice u hotel oko šest sati, i čim je ušla u sobu pozvao ju je FinO’Nil. Njegov dubok, muževan glas zvučao je pomalo promuklo. Tražio jeHoup Dan, a onda eksplodirao od napada kašlja. Zvučao je teško bolestan.

– Ja umirem – objavio je kad je obuzdao kašalj. – Ne mogu da sesastanem s vama sutra ujutro. A osim toga, ne želim da se i vi razbolite. –Bilo je lepo od njega što misli na to i vodi računa, ni ona nije želela da serazboli, ali nije želela ni da izgubi ceo jedan dan. Nije imala šta drugo daradi u Londonu, osim ako se ne vidi s Polom.

– Zvučite grozno – reče mu saosećajno. – Jeste li bili kod doktora?– Rekao je da će doći kasnije, ali još se nije pojavio. Stvarno mi je žao.

Bili ste tako ljubazni da prevalite toliki put čak do Londona. Ako ostanemsutra u krevetu, možda ću prezdraviti do prekosutra. Da li žurite da sevratite nazad? – Zvučao je zabrinuto i ona se osmehnu.

– Ne žurim – odgovori mu smireno. – Mogu da ostanem koliko godbude trebalo, dok ne budemo završili posao.

– Nadam se da imate dobrog retušera. Izgledam grozno – reče on.Zvučao je kao neko dete i bio je pun samosažaljenja.

– Izgledaćete lepo, obećavam vam. Tajna je u osvetljenju – umirivala gaje – a možemo i da doteramo sliku. Samo vi ozdravite. Pileća supa je pravastvar – preporuči mu, a on se nasmeja.

– Neću da na koricama knjige izgledam kao deda Džordže O’Kif.– Nećete. – To bi bio čudan prizor. Potražila je O’Nila na internetu i

znala je da ima četrdeset šest godina, a sad se setila i kako izgleda. Bio je

Page 19: Pitanja Srca - Danijela Stil

zgodan muškarac. A glas mu je zvučao mladoliko i energično, čak i takobolesnom.

– Je li vam dobro u tom hotelu? – upita on zabrinutim tonom.– Fino mi je – umiri ga ona opet.– Stvarno sam vam zahvalan što se došli ovamo u tako kratkom roku.

Ne znam na šta je mislio moj izdavač kad su zaboravili da im je potrebnafotografija za tu knjigu. Tek ove nedelje su me podsetili. Sve je pomalošašavo, čak i Božić, i sve ostalo. Zamolio sam ih da kontaktiraju s vama, alimislio sam da nećete doći.

– Nisam imala drugih planova. Htela sam da idem na Kejp Kod, ali jeovde stvarno zabavnije.

– Jeste – složi se on. – Ja živim u Irskoj, ali je i tamo priličnodepresivno u ovo doba godine. Imam kuću ovde i koristim je kad god nepišem. Jeste li bili nekad u Irskoj? – upita je on, iznenada zainteresovan, aonda ga savlada novi napad kašlja.

– Nisam dugo bila tamo – priznade ona. – Irska je veoma lepa, aligodinama nisam imala povod da odem. Više mi se sviđa leti.

– I meni, ali mi vlažne, tmurne zime odgovaraju za pisanje – nasmeja se– a Irska mi prija zbog poreza. U Irskoj pisci ne plaćaju porez, što je bašlepo. Uzeo sam irsko državljanstvo pre dve godine. Meni odgovara – rečeon zadovoljnim tonom i ona se nasmeja.

– Izgleda da je to odlična kombinacija. Da li potičete iz irske porodice?– Po njegovom imenu, pretpostavljala je da je tako ali je uživala u ćaskanjus njim. Bila je to dobra prilika da ga bolje upozna, pa makar i prekotelefona. Što više budu pričali, to će on biti opušteniji s njom kad sekonačno budu sreli da obave posao.

– Roditelji su mi bili Irci i rođeni su u Irskoj, ali ja sam rođen uNjujorku. Međutim, njihovo irsko poreklo olakšalo mi je dolazak ovamo.Imao sam dvojno državljanstvo, ali sam se konačno odrekao američkogpasoša. To mi je prosto delovalo logičnije, sve dok budem raspoložen daživim ovde. U Irskoj ima fantastičnih kuća i prelepih predela mada je klimaneprijatna. Morate jednom da dođete u posetu. – To je jedna od onih stvarikoje ljudi samo tako kažu, ali ona nije mogla da zamisli sebe kako mustvarno odlazi u posetu. Kad bude snimila njegovu fotografiju za omot

Page 20: Pitanja Srca - Danijela Stil

knjige, verovatno ga neće ponovo sresti osim ako ga ne bude ponovoslikala.

Ćaskali su još malo i on joj je ispričao o čemu je reč u knjizi. Radnja jebila smeštena u Škotsku, a glavni junak bio je serijski ubica. Zvučalo jejezovito, ali je zaplet imao zanimljive obrte, i on joj obeća jedan primerakna poklon kad knjiga bude gotova. Ispriča joj kako završava poslednjedopune. Ona mu požele brz oporavak i dogovoriše se da se sretnu za dvadana, kako bi on imao vremena da se oporavi od prehlade. Nakon togaHoup odluči da pozove Pola. Nije imala pojma da li je on u Londonu, ali jesmatrala da vredi pokušati.

Javio se posle drugog zvona i zvučao prijatno iznenađen što je čuje. Uglasu mu je čula poznato podrhtavanje. Tokom godina glas mu se promenioi ponekad je govorio usporeno.

– Kakvo lepo iznenađenje. Gde si? U Njujorku?– Ne – reče ona jednostavno. Osmehivala se i bez reči. – U Londonu

sam. Došla sam zbog posla, samo na nekoliko dana. Slikam jednog pisca zakorice nove knjige.

– Mislio sam da to više ne radiš, posle one tvoje velike muzejskepredstave – reče on toplo. Oduvek se ponosio njenim radom.

– I dalje prihvatam komercijalne poslove s vremena na vreme, tek da neizgubim osećaj. Ne mogu stalno da radim samo umetničke teme. Zabavno jeraditi različite stvari. Fotografisaću Fina O’Nila.

– Sviđaju mi se njegove knjige – reče Pol. Delovao je impresioniranzadatkom koji je čeka. I zvučao je kao da se iskreno obradovao njenompozivu. Čula mu je to u glasu.

– I meni se dopadaju. O’Nil je sad prehlađen pa smo odložili snimanjeza jedan dan. Razmišljala sam o tome jesi li ti u Londonu i da li bi hteo dasutra odemo na ručak.

– Vrlo rado – reče on hitro. – Prekosutra idem na Bahame. Ovde jesuviše hladno. – Imao je divan brod koji je leti držao na Karibima. Nanjemu je provodio mnogo vremena. Bilo je to njegovo bekstvo od sveta.

– Baš mi je drago što sam te pozvala.– I meni. – Dogovoriše se da se sutradan nađu na ručku u njenom

hotelu. Nije ga pitala kako je. Moći će to sama da proceni kad ga bude

Page 21: Pitanja Srca - Danijela Stil

videla, a on nije voleo da priča o svojoj bolesti.Pol je napunio šezdeset godina te jeseni, a s Parkinsonovom bolešću

borio se već celu deceniju. Bolest je promenila sve u njihovom i njegovomživotu. Podrhtavanje udova javilo mu se odmah posle pedesetog rođendana,i mada je on to u prvo vreme poricao, kao kardiovaskularni hirurg nijemogao to dugo da krije od sebe. Nije imao drugog izbora nego da prestaneda radi u roku od šest meseci. Urušilo im se tlo pod nogama, i njoj i njemu.Nastavio je da predaje na Harvardu narednih pet godina, a onda ni to višenije mogao. Otišao je u penziju u pedeset petoj godini, i tada je počeo dapije. Dve godine je to krio od svih koje su znali, osim od nje.

Jedini mudar potez u to doba bilo je nekoliko odličnih investicija, i to udve kompanije za proizvodnju hirurške opreme. U jednoj od njih bio jesavetnik i ta ulaganja su se isplatila više nego išta što je u životu radio.Jedna od kompanija je izašla na berzu, i kad je prodao akcije, oko dvegodine nakon penzionisanja, zaradio je čitavo bogatstvo i kupio prvi brod.Međutim, piće im je upropaštavalo život, a Parkinsonova bolest je njegasve više ograničavala, tako da je jedva bio u stanju da funkcioniše. Kadnije imao napad, bio je pijan, ili bi tako pijan dobio napad. Konačno jeotišao na odvikavanje od alkohola u ustanovu koju mu je preporučio kolegas Harvarda. Međutim, do tada se njihov svet potpuno raspao. Ništa nijeostalo i nije više bilo razloga da ostanu zajedno. Pol je odlučio da serazvede od nje. Ona bi s njim ostala zauvek, ali on to nije dozvolio.

Kao lekar, znao je bolje od ikoga šta ga čeka i nije želeo da nju vučekroz to. Odluku o razvodu doneo je potpuno sam, i nije joj ostavio nikakavizbor. Razvod je okončan pre dve godine, kad se ona vratila poslevišemesečnog boravka u Indiji. Trudili su se da više ne razgovaraju ni obraku ni o razvodu. Tema je bila suviše bolna za oboje. Nekako su izgubilijedno drugo u svemu što se dogodilo. I dalje su se voleli i bili bliski, ali onjoj više nije dopuštao da bude deo njegovog života. Znala je da brine za njui da je voli, ali je on bio čvrsto odlučio da umre tiho i sam. Zbog tognjegovog, naizgled velikodušnog postupka, ona je ostala potpuno sama, uhaosu.

Brinula se za njega, ali je znala da je – s medicinske tačke gledišta – udobrim rukama. Provodio je čitave mesece na svom brodu, a ostatak godine

Page 22: Pitanja Srca - Danijela Stil

provodio bi u Londonu, ili se vraćao u Boston radi terapije na Harvardu.Međutim, malo toga su za njega mogli da učine. Bolest ga je polakonagrizala, ali je još mogao da se kreće, premda je to bio izazov za njega.Bilo mu je lakše da boravi na brodu, gde ga je neprekidno okruživalaposada.

Njih dvoje su se uzeli kad je Houp imala dvadeset jednu godinu i tekdiplomirala na Braunu. On je tada već bio hirurg i predavao je naHarvardu, a imao je trideset sedam godina. Upoznali su se kad je Pol došaona Braun da predaje jedan semestar, tokom slobodne godine koju je uzeo naHarvardu. Zaljubio se u nju čim ju je ugledao, i njihova veza bila je strasnai snažna. Godinu dana kasnije venčali su se čim je ona diplomirala. Čak idve godine posle razvoda, ona nikad nije volela drugog muškarca. Niko nijemogao da zameni Pola Foresta i ona mu je i dalje bila duboko privržena,bez obzira na to što više nisu bili venčani. Mogao je da se razvede od nje,ali ne i da je natera da ne bude zaljubljena u njega. Razvod je prihvatila kaoživotnu činjenicu. I mada ga je bolest izmenila, ona je i dalje videla onogistog briljantnog muškarca i onaj um, u telu koje otkazuje.

Gubitak profesije ga je skoro uništio i obezvredio u mnogo čemu, ali nei u očima njegove bivše supruge. Ruke su mu drhtale i vukao je stopala pozemlji, ali to nije izmenilo muškarca koga je ona poznavala.

Houp je provela tiho veče u hotelskoj sobi, čitajući O’Nilovu knjigu ipokušavajući da ne misli na Pola i na to kako su nekad živeli. Nijedno odnjih dvoje nije se više usuđivalo da otvori ta vrata iza kojih je bilo previšeduhova. Bolje im je bilo da se u razgovorima drže sadašnjosti nego da sevraćaju u prošlost. Međutim, kad ga je sutradan ugledala, oči joj sinuše.Čekala je u predvorju hotela i ugledala Pola kako polako vuče stopala dokjoj se približavao oslonjen na štap, ali i dalje je bio visok i zgodan, pravkao strela i – uprkos tome što su mu ruke podrhtavale – oči su mu blistale iizgledao je dobro. I dalje je za nju bio najlepši muškarac na svetu i, mada jezbog bolesti izgledao još starije, i dalje je bio privlačan.

I on je izgledao jednako srećan što vidi nju, i toplo ju je zagrlio ipoljubio u obraz. – Izgledaš sjajno – reče, smešeći joj se. Nosila je crnepantalone, cipele s visokim potpeticama i jarkocrveni sako, a crnu kosu jepodigla u punđu. Njene tamnoljubičaste oči izgledale su ogromne i pune

Page 23: Pitanja Srca - Danijela Stil

života dok ga je posmatrala. Njen uvežbani pogled nije otkrio nikakvopogoršanje, možda je čak izgledao i malo bolje nego u poslednje vreme.Izgledalo je da mu prijaju ti eksperimentalni lekovi koje je uzimao, mada jei dalje bio pomalo nestabilan kad ga je uzela pod ruku i kad su krenuli katrpezariji. Osećala je kako mu celo telo podrhtava. Parkinsonova bolest jetako okrutna.

Šef sale im je dao dobar sto i oni su lako ćaskali razmenjujući novosti iodlučujući šta će da jedu. Uvek se tako prijatno osećala s njim. Toliko subili prisni, poznavali su se do savršenstva. Poznavala ga je i volela od svojedevetnaeste godine, i na momente joj se činilo čudno što više nije udata zanjega. Međutim, on je bio nepokolebljiv u toj odluci – nipošto nije hteo dadozvoli da joj jedan bolesni starac bude na grbači. Bila je šesnaest godinamlađa od njega i to im nije ništa značilo sve dok se on nije razboleo, a ondaje razlika u godinama njemu postala važna. Odlučio je da izađe iz njenogživota mada su se još voleli i uvek se dobro provodili zajedno. Već poslenekoliko minuta uspeo je nečim da je nasmeje, a ona mu je pričala sve osvojim poslednjim izložbama, putovanjima i radovima. Nije ga videla šestmeseci, iako su prilično redovno razgovarali telefonom. Mada nisu više biliu braku, nije mogla da zamisli život bez njega.

– Potražio sam sinoć podatke o tvom modelu na sajtu njegovogizdavača – reče joj Pol. Ruke su mu drhtale dok je pokušavao da jede. Nijemogao da izbegne teškoće prilikom jela, ali bio je rešen da jede sam i onanije rekla ni reč kad bi nešto prosuo niti je pružala ruku da mu pomogne.Morao je da skupi mnogo dostojanstva da bi izlazio po restoranima, ali seona ponosila što je i dalje to činio. Sve u vezi s njegovom bolešćupredstavljalo je agoniju za njega – izgubio je posao koji mu je značio sve nasvetu i na kome je zasnivao samopoštovanje, na kraju je žrtvovan i brak jerje Pol odbio da povuče i Houp sa sobom na dno. Jedino pravozadovoljstvo sad je nalazio u jedrenju, dok mu se stanje polakopogoršavalo. Čak je i Houp znala da je Pol samo senka muškarca kakav jenekad bio, mada je on – zbog ponosa ako ni zbog čega drugog – pokušavaoto da sakrije. U šezdesetoj godini, trebalo je da i dalje bude vitalan iživahan, i dalje na vrhuncu života i karijere. Umesto toga, bio je na zalaskuživota, sam, kao i ona, mada je bila toliko mlađa. Pol je polako odlazio, i

Page 24: Pitanja Srca - Danijela Stil

nju je uvek duboko potresalo kad to vidi. Prikazivao je najbolju stranu, alistvarnost je bila surova.

– O’Nil je vrlo zanimljiv muškarac – produži Pol, delujućizainteresovano. – Izgleda da je rođen u Americi, u uglednoj irskoj porodici ida se vratio na imanje svojih predaka. Na internetu je i fotografija imanja,prilično je impresivno. I prelepo je, na neki drevni način, oronulo. Ima poIrskoj takvih divnih starih kuća. Zapazio sam da dosta nameštaja s takvihimanja stiže na aukcije u Sotbi i Kristi. Liče na francuske antikvitete i čestoupravo to i jesu. U svakom slučaju, O’Nil je irski aristokrata, što ja ranijenisam znao, i živi u ogromnoj kući. Pohađao je neki obični američkiuniverzitet, ali je doktorirao na Oksfordu i dobio britanski orden nakon štoje osvojio Državnu književnu nagradu u Americi. On je, u stvari, ser FinO’Nil – podseti je Pol i tako joj osveži pamćenje.

– To sam potpuno zaboravila – priznade. Pol je za nju oduvek bio izvorbeskonačnog znanja. A onda se postide. – Nisam se ni setila da ga oslovimsa ser Fin kad mi se javio. Mada mi se nije učinilo da pridaje neki značajtome.

– Deluje kao prilično razuzdan tip – reče Pol, odustavši potpuno odjela. Nekih dana išlo mu je teže nego obično, a mogao je da podnese samoodređenu količinu poniženja na javnim mestima. – Bio je u vezama sbrojnim poznatim ženama, naslednicama, princezama, glumicama,manekenkama. Pomalo je plejboj, ali je svakako talentovan pisac.Snimanje bi trebalo da bude zanimljivo. Čini se nepredvidljivim i pomalošokantnog ponašanja, ali barem ti neće biti dosadan. Verovatno će pokušatida te zavede – reče Pol s tužnim osmehom. Odavno se odrekao svih pravau odnosu na nju, osim u prijateljstvu, i nikad je nije pitao ništa u vezi sljubavnim životom. Nije želeo da zna bilo šta. A ona ga je štedela agonije ukojoj bi živeo kad bi mu rekla da ga još uvek voli. Bilo je tema kojih senikad nisu doticali, kako prošlih tako i sadašnjih. S obzirom na sve što supreživeli, njih dvoje nisu mogli da dožive ništa više od povremenogzajedničkog ručka ili večere ili telefonskog razgovora. Zato su se grčevitodržali te poslednje niti koja ih je vezivala.

– Neće me zavesti – razuveri ga Houp. – Verovatno sam duplo starijaod žena s kojima on izlazi ako je tako razuzdan kako ti kažeš. – Nije

Page 25: Pitanja Srca - Danijela Stil

delovala ni zainteresovano ni zabrinuto. Za nju je on bio model, a neprilika.

– Ne budi tako sigurna – uzvrati mudro Pol.– Ako bilo šta bude pokušao, udariću ga stativom foto--aparata – reče

ona odlučno te se oboje nasmejaše. – Pored toga, imam i pomoćnicu kojaće sutra raditi sa mnom. Možda će mu se ona dopasti. Uz to, trenutno jebolestan, to bi trebalo da bude od pomoći.

Ćaskali su prijateljski posle ručka i razvlačili desert. Pol je dvaputpokušao da popije čaj koji je naručio, ali nije bio u stanju, a Houp se nijeusudila da ponudi da mu pridrži šoljicu. A želela je da to može da učini. Aposle ručka je izašla s njim iz hotela i sačekala dok mu vratar nije našaotaksi da ga vrati u stan.

– Da li se vraćaš u Njujork ovih dana? – upita ga s mnogo nade. Imao jeapartman u hotelu Karlajl, koji je retko koristio. Sad je potpuno izbegavaoBoston, osim kad bi dolazio na medicinske tretmane. Za njega je bilo suvišedepresivno da posećuje stare kolege. Svi su i dalje bili u zenitu karijere, anjegova se prerano završila pre deset godina.

– Ostaću na Karibima tokom zime. A onda se, verovatno, vraćamovamo. – Voleo je anonimnost u Londonu, činjenicu da ga niko ne poznaje.Niko nije osećao sažaljenje prema njemu. Bolelo ga je kad bi ugledaosažaljenje u Houpinim očima. Bio je to jedan od razloga što nije ostao ubraku s njom. Nije želeo da bude predmet žaljenja. Više je voleo da budesam nego da predstavlja opterećenje nekome koga voli. Oboje su izgubilizbog te njegove odluke. Međutim, kad bi on nešto odlučio, niko ga nijemogao nagovoriti da se predomisli. Houp je pokušavala, ali bez uspeha, ikonačno je prihvatila da on ima pravo da bira kako želi da provedeposlednje godine svog života. A kakvi god bili njegovi razlozi, nije želeo tajkraj da doživi s njom.

– Javi mi kako napreduje intervju s O’Nilom – reče Pol kad mu jevratar zaustavio taksi. Spusti pogled ka njoj i uz osmeh privuče sitno,poznato telo u zagrljaj, a kad je i ona zagrlila njega, on zatvori oči. – Čuvajse, Houp – reče joj s knedlom u grlu, a ona klimnu glavom. Ponekad jeosećao grižu savesti što ju je pustio da ode, ali je čvrsto verovao da je toprava stvar za nju. Još uvek to veruje. Nema prava da zbog svog života

Page 26: Pitanja Srca - Danijela Stil

uništi njen.– Hoću, i ti se čuvaj – reče ona, poljubivši ga u obraz i pomogavši mu

da uđe u taksi. Trenutak kasnije se odvezao, a ona je ostala na zimi predhotelom Kleridžiz da mu maše u znak pozdrava. Rastužila bi se kad god gavidi, jer nije imala nikoga od porodice osim njega. Dok je ulazila u hotel,Houp shvati da je zaboravila da mu poželi srećan Božić, a onda zaključi dajoj je drago što joj se to desilo. To bi im samo probudilo stare uspomene,što bi bilo mnogo, mnogo teže.

Popela se u sobu, obula ravne cipele i obukla topliji kaput. Nekolikominuta kasnije tiho je izašla iz hotela i krenula u dugu, usamljeničku šetnju.

Page 27: Pitanja Srca - Danijela Stil

3.

Fiona Kejsi, pomoćnica koju je za Houp unajmio njen agent, stigla jesutradan u njen hotel u devet sati ujutru – pametna, crvenokosa devojkakoja je bila puna strahopoštovanja prema Houp. Bila je na postdiplomskimstudijama fotografije na Kraljevskoj akademiji umetnosti i izdržavala seradeći honorarno. Jednako ju je impresionirala i činjenica da ćefotografisati Fina O’Nila, i sad se saplitala iznoseći Houpinu opremu doiznajmljenog kombija. Trebalo je da stignu kod O’Nila u deset sati. Nije seviše javljao, tako da je Houp pretpostavila da je dovoljno ozdravio da možeda obavi snimanje.

Vozač koga joj je obezbedio hotel prevezao ih je kombijem tu kratkurazdaljinu do elegantne kuće, preuređene nekadašnje konjušnice, na jednojotmenoj adresi. Bila je to omalena kuća, poput svih ostalih u toj uskoj,uvučenoj ulici. Čim je Houp kucnula mesinganim zvekirom po vratima,pojavi se služavka u uniformi i uvede ih u kuću. Povela ih je do dnevnesobe kraj samih ulaznih vrata. Prostorija bi po veličini odgovarala kućici zalutke i bila je prepuna pohabanog antiknog engleskog nameštaja. Police subile pune pa je čak i po podu bilo naslaganih knjiga, a preletevši pogledompreko njih, Houp shvati da je većina vrlo stara. Bile su ili uvezane u kožuili originalna izdanja, što se videlo kad bi se pažljivije zagledalo. Ovde jeočigledno živeo čovek koji voli knjige. Udobni kaučevi bili su presvučenikožom i vrlo stari, a u kaminu je gorela vatra, i to je, čini se, bio jedini izvortoplote u sobi. Bilo je hladno u celoj prostoriji osim kraj same vatre.Odmah uz dnevnu sobu bila je tamnozelena trpezarija a iza nje malakuhinja. Sve prostorije su bile izuzetno male, ali vrlo dopadljive.

Sedeli su skoro pola sata i čekali Fina, pa su i Fiona i Houp ustale istale pored vatre. Ćaskale su tiho, šapatom. Kuća je bila tako minijaturnada im se činilo čudno da govore preglasno, kao da se plaše da bi ih nekomogao čuti. A onda, baš kad je Houp počela da se pita gde je O’Nil, jedanvisok muškarac, s grivom tamne kose i jarkoplavim očima, ulete u sobu.

Kuća je delovala smešno mala za tolikog čoveka, i činilo se da bi

Page 28: Pitanja Srca - Danijela Stil

dotakao zidove ako raširi ruke. Prostor je delovao apsurdan u poređenju snjim, naročito u poređenju s domom njegovih predaka u Irskoj, čije jefotografije videla na internetu kad ih joj je Pol spomenuo.

– Žao mi je što ste me čekali – reče Fin s običnim američkimakcentom. Nije znala zašto, ali pošto je čitala o O’Nilu i njegovim vezama sIrskom, skoro da je očekivala da će on govoriti s irskim akcentom.Međutim, već su razgovarali preko telefona preksinoć i zvučao joj je kaoneki obrazovani Njujorčanin, premda je izgledom više podsećao naEvropljanina. Kakvo god da je njegovo poreklo, i on je zapravoAmerikanac, baš kao i Houp. Sad je zvučao mnogo zdravije. Nakašljao senekoliko puta, ali nije više zvučao kao da umire. U stvari, izgledao jeiznenađujuće zdravo i pun života. Od njegovog osmeha Fiona se u sekundiistopila od milja, a onda je Fin zamolio služavku da joj donese šolju kafedok je Houp pozvao da s njim krene na sprat. Izvinio se Fioni što odlazi sHoup, ali mu je želja bila da malo bolje upozna svog fotografa.

Houp pođe za njim uz uske, vijugave stepenice i nađe se u udobnoj,nešto većoj dnevnoj sobi, punoj knjiga, starina, uspomena, starih kožnihkaučeva i udobnih fotelja, a u kaminu je plamtela vatra. U takvoj sobičovek bi poželeo da se ušuška i ostane danima. Svaki predmet bio jeintrigantan i fascinantan. Neke je doneo s putovanja, drugi su delovali kaoda ih već godinama čuva. Prostorija je odisala toplinom i odavala ličniukus, a uprkos njegovoj krupnoj građi i dugim nogama i rukama, nekako jeizgledala kao stvorena za njega. Smestio se u udoban, stari kauč spredebelim tapacirungom, ispružio duge noge ka vatri i široko se osmehnuoHoup. Zapazila je da nosi iznošene, ali vrlo elegantne, crne kožne jahaćečizme.

– Nadam se da nisam bio nepristojan prema vašoj pomoćnici – rečeizvinjavajući se. – Samo sam mislio da bi bilo lepo da se upoznamo prenego što pređemo na posao. Uvek sam toliko svestan sebe kad mefotografišu. Navikao sam da, kao pisac, posmatram sve druge, ali ne i dadrugi posmatraju mene. Ne volim da budem u centru pažnje. – Rekao je tos takvim dečačkim, pomalo iskrivljenim osmehom da ju je istom osvojio.Bio je toliko šarmantan.

– I ja se tako osećam. Ni ja ne volim da me fotografišu. Volim da

Page 29: Pitanja Srca - Danijela Stil

budem s ove strane foto-aparata. – Već je razmišljala o tome gde bi bilonajbolje da ga fotografiše. Skoro da bi joj najlepše bilo upravo tu, da gafotografiše kako se udobno proteže kraj vatre, glave malo zabačene kako bimu videla lice. – Je li vam bolje? – Delovao je toliko zdravo i vitalno da jebilo teško poverovati da je ikad bio bolestan. Još je bio pomalo promukao,ali i pun energije a plave oči su mu igrale kad se nasmeje. Podsećao ju jena bajke iz njene mladosti, izgledao je kao neki savršeni, zgodni princ ilijunak neke knjige, mada su likovi njegovih knjiga bili prilično mračni.

– Sad mi je dobro – reče on opušteno, pa se malo nakašlja. – Ova kućaje tako mala, uvek se osećam pomalo glupo u njoj, ali je udobna ijednostavna, nikad je se ne bih odrekao. Imam je godinama. Ovde samnapisao neke od svojih najboljih knjiga. – A onda se okrete i pokaza na stoiza njih. Bio je to divan, stari masivan sto, za koji on reče da je donet snekog broda. Dominirao je najdaljim uglom sobe, a kompjuter je na njemudelovao čudno neprikladno. – Hvala vam što ste došli ovamo – reče joj Finljubazno. Izgledalo je kao da joj je iskreno zahvalan. U sobu uđe služavkanoseći srebrni poslužavnik i na njemu dve šolje s čajem. – Znam da je biloludo zatražiti da dođete tokom božićne nedelje. Međutim, izdavaču jepotrebna ta fotografija, a ja završavam knjigu sledeće nedelje i treba odmahda počnem sledeću, tako da se vraćam u Dablin da radim. Činilo mi se daje pametnije da se sad sretnemo u Londonu.

– To mi, zapravo, uopšte nije bio problem – reče veselo Houp i uzejednu šolju. Fin uze drugu, a služavka nestade. – Nisam imala šta drugo daradim – reče ona, dok ju je O’Nil pažljivo posmatrao. Bila je mlađa iizgledala je bolje nego što je očekivao. Iznenadilo ga je koliko je sitna inežne građe, ali i koliko je snažan pogled njenih ljubičastih očiju.

– Baš je drugarski od vas što ste došli uoči samog Božića – reče joj,dok je ona zagledala svetlost i senke na njegovom licu. Biće joj lako da gafotografiše. Sve je na njemu toliko izražajno i zaista je izuzetno zgodan.

– London je zabavan u ovo doba godine – reče Houp s osmehom paspusti šolju na jedan vojnički bubanj koji je on koristio kao stočić za kafu.Uza sam kamin bili su naslagani prelepi stari koferi od krokodilske kože.Gde god bi pogledala ugledala bi nešto za divljenje. – Obično ignorišempraznike, tako da mi je put ovamo bio zanimljiv. Ovaj zadatak je za mene

Page 30: Pitanja Srca - Danijela Stil

lepo iznenađenje i pojavio se u pogodnom trenutku. A vi? Hoćete liprovesti Božić u Irskoj ili ovde? – Volela je da upozna svoje modele prenego što počne da radi, a O’Nil je bio opušten i spreman za saradnju. Nijeostavljao utisak neprijatne osobe, bio je otvoren i predusretljiv i sad joj sesmešio preko šolje s čajem. Bio je izuzetno šarmantan i privlačan.

– Ne, ostajem ovde, a vraćam se u Irsku posle praznika – reče joj. – Sinmi dolazi avionom, dan posle Božića. Studira na Institutu za tehnologiju uMasačusetsu; pametan klinac. Kompjuteraš. Majka mu je umrla kad je imaosedam godina i odrastao je sa mnom. Stvarno mi nedostaje sad kad je uAmerici na koledžu. Njemu je zabavnije ovde u Londonu nego u Dablinu.A onda ide na skijanje s drugarima. Vrlo smo bliski – reče Fin ponosno, aonda se zagleda u nju. Budila je radoznalost u njemu. – Da li vi imatedece?

– Ne. – Rekla je to tiho, odmahnuvši glavom. – Nemam. – Bio jeiznenađen. Izgledala je kao da bi mogla imati dece. Nije ličila na one ženeod karijere koje su odlučile da ne rađaju. Delovala je materinski i oko njese osećala neka nežna mekota. Govorila je tiho, delovala je brižno iprijatno.

– Udati? – Bacio je pogled na njenu levu ruku, ali na njoj nije biloprstena.

– Ne – reče ona, a onda se malo otvori. – Bila sam. Moj suprug je biokardiovaskularni hirurg na Harvardu. Specijalizovao se za transplantacijesrca i pluća. Otišao je u penziju pre deset godina, a razveli smo se pre višeod dve godine.

– Mislim da ljude uništi kad odu u penziju. Ja ću nastaviti da pišem svedok me ne iznesu. Ne bih znao šta da radim sa sobom. Je li mu teško palapenzija? Mora da jeste. Hirurzi koji operišu srce uvek postaju heroji,naročito ako rade na Harvardu, valjda.

– Nije imao izbora. Razboleo se – reče ona tiho.– Još gore. Mora da mu je to teško palo. Karcinom? – Želeo je da sazna

nešto više o njoj, a dok su razgovarali ona je pratila kako mu se lice menja iposmatrala jarko plavetnilo njegovih očiju. Bilo joj je drago što ćefotografisati s filmom u boji – bilo bi šteta ne uhvatiti pravu boju tih očiju.Bile su to najplavlje oči koje je ikad videla.

Page 31: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Ne. Parkinsonova bolest. Prestao je da operiše čim je otkrio da serazboleo. A onda je predavao još nekoliko godina, dok na kraju nije moraoda i to prekine. Teško mu je palo.

– A i vi ste propatili, verovatno. To je tako surovo razočaranje začoveka i to usred takve karijere. Jeste li se zato razveli?

– I zbog toga ali i zbog drugih razloga – odgovori ona neodređeno,kružeći pogledom po sobi. Na jednoj fotografiji Fin je bio sa slatkimplavokosim dečakom, za koga je pretpostavila da mu je sin, a on joj klimnuglavom kad je video da gleda u sliku.

– To je moj dečko, Majkl. Nedostaje mi sad kad je u školi. Teško mi jeda se naviknem da nije tu.

– Je li on odrastao u Irskoj? – Osmehivala se gledajući sliku. Bio jezgodan kao i njegov otac.

– Živeli smo u Njujorku i Londonu kad je bio mali. Preselio sam se uIrsku dve godine posle njegovog odlaska na koledž. On je američki klinacod glave do pete. Ja to nikad nisam istinski bio. Uvek sam se osećaodrugačije, možda zato što moji roditelji nisu rođeni u Americi. Oni nisupričali ni o čemu drugom sem o povratku. I tako sam se, najzad, ja vratio.

– Da li se u Irskoj osećate kao kod kuće? – upita ga ona a pogledi im sesretoše.

– Sad se osećam tako. Vratio sam porodičnu kuću predaka. Biće mipotrebno sledećih sto godina da je obnovim. Raspadala se kad sam je japreuzeo, a delovi kuće se raspadaju i dan-danas. To je ogromna starapaladijanska kuća koju je sagradio ser Edvard Lavel Pirs početkomosamnaestog veka. Nažalost, roditelji su mi umrli mnogo pre nego što samje ponovo dobio, a Majkl misli da sam poludeo što je preuzimam. – Nakaminu je bila fotografija kuće, i Fin je dodade Houp. Klasična kućadivovskih razmera imala je ogromno kameno stepenište na ulazu i okruglabočna krila sa stubovima. Na fotografiji se video Fin pred kućom, kakojaše elegantnog crnog konja. Silno je ličio na nekog vlasnika zamka.

– Kakva neverovatna kuća – reče Houp s divljenjem. – Mora da jerestauracija veliki projekat.

– Bilo je naporno, ali to je trud iz ljubavi. Jednog dana ću je ostavitiMajklu u nasleđe. Do tada ću je dovesti u pristojno stanje, pod uslovom da

Page 32: Pitanja Srca - Danijela Stil

živim barem još sto godina kako bih to postigao. – Nasmeja se, a Houp muvrati fotografiju. Sad joj je bilo žao što ga nije tamo slikala. U poređenju stom izuzetnom paladijanskom palatom, ova njegova kuća u Londonu nastalapreuređenjem konjušnice izgledala je, iznenada, smešno mala, ali njegovizdavač je tražio portret glave i za tu svrhu je bila dovoljno dobra i udobnasoba u kojoj su sad sedeli.

– Treba da zamolim pomoćnicu da počnemo – reče Houp ustajući. –Biće nam potrebno malo vremena da sve postavimo. Imate li nekih željakad je konkretno mesto u pitanju? – upita ona gledajući po sobi. Njoj sedopadalo kako izgleda tako dok sedi na kauču, opušten i priča o svojojkući u Dablinu. A želela je i da ga fotografiše kako sedi za pisaćim stolom,a možda i nekoliko snimaka dok stoji pored police za knjige. Uvek je teškopredvideti gde će se dogoditi ta čarolija, sve dok ih nešto ne spoji utrenutku dok ona radi. Izgledao je kao lak model za slikanje, bio je takootvoren i opušten. I dok ga je gledala u oči, osećala je da je on od onih ljudikojima možeš da veruješ i na koje možeš da se osloniš. Pratili su jeosećanje topline i humor koji su izbijali iz njega, odavao je utisak da dobroshvata ljudske hirove i ćudi života. A u očima mu se nazirao smeh. Bio je iseksepilan, samo na neki izuzetan, aristokratski način. Ni traga ljigavosti,mada ju je agent upozorio da je Fin pomalo ženskaroš. Sad kad ga je videla,razumela je i otkud to. Bio je izuzetno privlačan, delovao je vrlo osećajno,a pritom je bio i zgodan dasa. Pretpostavljala je da bi mu bilo teško odoletiako bi ubacio svoj šarm u brzinu. Bilo joj je drago što nije u toj poziciji većsamo radi s njim. Dao joj je mnogo komplimenata na rad. Po pitanjima kojajoj je postavljao i temama koje je spominjao shvatila je da je potražioinformacije o njoj na Guglu. Činilo se da je upamtio čitav spisak muzeja ukojima je izlagala, mada se ni ona sama nije sećala svih njih. Bio je vrlodobro informisan.

Houp se vrati u prizemlje i pomože Fioni da pripremi opremu. Rekla jojje šta želi, i kad su se popeli na sprat Houp joj pokaza gde da se postavesvetla koja će koristiti. Želela je da ga prvo fotografiše na kauču, a potomza stolom. Posmatrala je kako Fiona raspoređuje svetla, a Fin nestade naspratu u svojoj spavaćoj sobi. Izašao je sat vremena kasnije kad mu jeHoup javila da su spremni. Poslala je služavku da mu to kaže, a kad se

Page 33: Pitanja Srca - Danijela Stil

vratio, nosio je meki plavi džemper od kašmira, iste nijanse kao njegoveoči. Dobro mu je stajao i u džemperu je njegova vitka građa delovalaseksepilno i muževno. Videla je da se upravo obrijao, a kosa mu je, madasveže očešljana, bila razbarušena.

– Je li sve spremno? – Ona mu se osmehnu i podiže svoju mamiju.Reče mu gde da sedne na kauč, Fiona očita svetlo kad su reflektori

blesnuli ispod kišobrana, a Houp spusti mamiju i napravi brzi polaroidsnimak da bi mu pokazala kako je kompozicija zamišljena i kako treba dapozira. Fin reče da mu slika izgleda odlično. Minut kasnije Houp poče dafotografiše. Smenjivali su se mamija, lajka i haselblad, kojim je radilaklasične portrete. Uglavnom je slikala filmovima u boji, ali uradila je inekoliko rolni crno-belog filma. Uvek bi to izabrala ako želi neštozanimljivije, ali je izdavač bio vrlo konkretan rekavši da hoće snimak uboji, a i Fin je kazao da to više voli. Smatrao je da se takva fotografijanjegovim čitaocima čini realističnijom, i da im je onda lakše da uspostavevezu s njim nego da se na zadnjoj korici knjige pojavi neki artistički crno-beli snimak.

– Vi ste gazda – reče Houp, osmehujući se dok je ponovo podizala foto-aparat.

– Ne, vi ste umetnik. – Izgledao je potpuno opušten pred kamerom,pokretao je glavu i pomalo menjao izraz lica, kao da je to već radio hiljaduputa, a Houp je znala da i jeste. Ove fotografije će biti objavljene nakoricama njegove jedanaeste knjige, a sve prethodne – tokom poslednjihdvadeset godina – bile su bestseleri. U četrdeset šestoj godini, Fin je bioživuća institucija američke literature, baš kao što je i ona bila u svom poljuumetnosti. Bilo bi teško oceniti ko je od njih dvoje bio slavniji ili uživaoveće poštovanje. I po reputaciji i po umeću bili su potpuno jednaki, samo urazličitim poljima.

Fotografisala ga je oko sat vremena i hvalila zbog odgovarajućihpokreta i okretanja glave, i bila je skoro sigurna da je već u prvom satunapravila pobednički snimak, ali znala je da ne treba da se na tomezaustavi. Zamolila je Fionu da joj prenese komplet svetala do radnog stola,a Finu je predložila da odmori pola sata i da možda obuče belu košulju iostavi okovratnik otkopčan. Upitao ju je da li bi volela da napravi pauzu za

Page 34: Pitanja Srca - Danijela Stil

ručak, ali je Houp odgovorila da bi radije nastavila s poslom ako to njemune smeta. Nije želela da remeti raspoloženje niti da se uspore i ulenje posleručka. Otkrila je da je obično bolje nastaviti rad kad model i ona dobrosarađuju. Dug ručak ili čaša vina mogu da razbiju čaroliju kod njega ili nje,ili kod oboje, a ona nije želela da se to dogodi. Bila je oduševljena kako sunapredovali. Kao model za portret Fin O’Nil je bio san snova, i bilo jezanimljivo razgovarati s njim. Vreme je letelo.

Pola sata kasnije vratio se u dnevnu sobu u beloj košulji, kao što ga jeHoup zamolila, i seo za svoj lep, masivni pisaći sto. Houp je sklonilaračunar jer je izgledao vrlo neprikladno u ovakvom okruženju. Fin je biosjajan model, šalio se, pričao viceve i priče o poznatim umetnicima, opiscima, o svojoj kući u Irskoj, o nečuvenim štosovima koje je izvodio naknjiževnim turnejama u mladosti. U jednom trenutku mu pođoše suze kad jepričao o sinu i tome kako ga je, posle smrti majke, odgajao sam. Bilo jetoliko magičnih trenutaka dok je razgovarala s njim da je Houp znala da ćeimati mnoštvo sjajnih fotografija od kojih samo treba da izabere pravu, jerće sve biti jedna bolja od druge.

A onda su konačno, posle nekoliko snimaka kako stoji ispred police sknjigama oslonjen na starinske merdevine, završili. I čim je Houp toobjavila, on prasnu u smeh od radosti i olakšanja. Houp mu ukrade jošjedan snimak, za koji se može ispostaviti da je najbolji. To se ponekaddešavalo. A on je toplo zagrli čim je pružila lajku Fioni, koja je prihvatilafoto-aparat sa strahopoštovanjem i spustila ga na sto kraj ostalih. Isključilaje reflektore i počela da demontira i sklanja opremu, a Fin povede Houpniza stepenice u kuhinju.

– Vi previše radite! Ja umirem od gladi! – požali se on otvarajućifrižider i okrećući se ka njoj. – Mogu li da vam napravim neku pastu ilisalatu? Srušiću se od gladi. Nije ni čudo što ste tako sitni, mora da nikad nejedete.

– Obično ne jedem dok radim – priznade Houp. – Suviše se predamposlu da bih razmišljala o jelu, a snimanje je toliko zabavno. – Stidljivo seosmehnu i on se nasmeja.

– Uglavnom se i ja osećam tako kad radim na knjizi, mada ponekad imrzim taj rad. Naročito kad treba da prepravljam. Imam groznog urednika, a

Page 35: Pitanja Srca - Danijela Stil

odnos među nama je prava mešavina ljubavi i mržnje, ali je on sjajan zaknjige. To je nužno zlo. Vi nemate to u svom poslu – reče on zavidljivo.

– Ja moram da budem sama sebi urednik, ali moram i da se bavimklijentima koji poručuju radove, kao što su vaš izdavač ili kustosi muzeja,koji mogu da budu prilično nezgodni. Međutim, to je drugačije od onog štoza vas mora značiti prepravljanje. Oduvek sam želela da pišem – priznadeona. – A jedva umem da napišem razglednicu – za mene je sve vizuelno. Javidim svet kroz objektiv; tako vidim i ljudske duše.

– Znam, to je ono što volim u vašim delima i zato sam zamolioizdavača da vi snimite fotografiju za omot knjige. – Nasmeja se rekavši to.Kretao se kao tornado po malenoj kuhinji i poput pravog stručnjakaspremio omlet za oboje. Već je bio spremio salatu dok su ćaskali. – Nadamse da se moja duša neće otkriti kao suviše mračna na fotografijama koje stesnimili – reče Fin, praveći se da je zabrinut, dok ga je ona intenzivnoposmatrala.

– Zašto bi? Nisam primetila nijedan znak crne duše niti mračnog duha.Je li mi nešto promaklo?

– Možda malo prijateljskog, naslednog ludila, koje je bezopasno. Poonom što sam pročitao o irskim rođacima, neki su bili prilično luckasti.Mada nisu bili i opasni, već uglavnom ekscentrični. – Smešio joj se dok jeto govorio.

– To nikom ne škodi – reče Houp dobroćudno, a on izruči omlet natanjire. – Svako ima u sebi malo ludila. Ja sam provela neko vreme u Indijipošto smo se muž i ja razišli i pokušavala da razmislim o svemu.Pretpostavljam da bi neko mogao reći da je to takođe luckasto – reče ona,pa sedoše za prelep sto od mahagonija u njegovoj udobnoj, tamnozelenojtrpezariji. Na zidovima su bile slike prizora iz lova, kao i jedno platnoslavnog nemačkog umetnika na kojem su bile prikazane ptice.

– Kako je bilo? – upita je Fin zainteresovano. – Nikad nisam bio uIndiji, a oduvek sam želeo da odem.

– Bilo je fantastično – reče Houp a oči joj blesnuše. – Bio je tonajuzbudljiviji period u mom životu, koji me je zaista ispunio. Moj život sezauvek promenio, promenila su se moja gledišta, uključujući i način na kojidoživljavam sebe. A tamo su i neka od najlepših mesta na zemaljskoj kugli.

Page 36: Pitanja Srca - Danijela Stil

Upravo sam otvorila izložbu fotografija koje sam snimila u Indiji.– Mislim da sam video neke od njih u jednom časopisu – reče joj Fin

završavajući omlet. Prešao je na salatu. – Fotografije prosjaka i dece ijedna neverovatna fotografija zalaska sunca kod Tadž Mahala.

– Obišla sam i neka neverovatno lepa jezera. To su najromantičnijipredeli o kojima biste mogli da sanjate, dok su neka druga najtužnija mestana svetu. Provela sam mesec dana u Bolnici svete Tereze, živela sam umanastiru na Tibetu i u ašramu u Indiji, gde sam ponovo pronašla sebe.Mislim da sam tamo mogla da ostanem zauvek. – Kad ju je pogledao u oči,ugledao je nešto vrlo duboko i vrlo mirno, a iza toga, dublje od svega toga,video je dva jezera bola bez dna. Video je da je Houp žena koja jepropatila. Pitao se da li je to samo zbog razvoda i muževljeve bolesti. Štagod da je bio razlog, shvatio je da je Houp stigla do samog pakla, a ipak jebila tu, tako neverovatno uravnotežena i mirna i gledala ga preko stola snežnim osmehom.

– Uvek sam želeo da učinim tako nešto – priznade joj Fin – ali nikadnisam smogao hrabrosti. Mislim da sam se bojao toga što bih možda moraoda se suočim sa sobom. Radije bih se suočio s hiljadu demona. – Bilo jevrlo iskreno što je to priznao i ona mu klimnu glavom.

– Sve je bilo divno mirno. U manastiru nam nije bilo dozvoljeno dagovorimo. A to je bilo isceljujuće i predstavljalo neverovatan odmor.Volela bih da se nekad tamo vratim.

– A možda vam je, umesto toga, potrebno da se malo zabavite. –Odjednom je Fin delovao zločesto dok je to govorio. – Koliko dugoostajete ovde? – On se zavali u stolici i osmehnu joj se. Bila je misterioznai intrigantna.

– Vraćam se sutra u Njujork – reče ona i osmehnu mu se.– To nije dovoljno vremena za London. Šta radite večeras?– Verovatno ću spavati, pošto pojedem činiju supe koju ću naručiti da

mi donesu u sobu – reče Houp uz širok osmeh.– To je smešno – uzvrati Fin s izrazom strogog neodobravanja. – Hoćete

li da izađete sa mnom na večeru?Oklevala je, a onda klimnu glavom. Nije imala šta drugo da radi, a s

njim je bilo zanimljivo razgovarati. – Nisam ponela nikakvu pristojnu odeću

Page 37: Pitanja Srca - Danijela Stil

– reče izvinjavajući se.– I ne treba vam. Vi možete da obučete pantalone i džemper. Vi ste

Houp Dan, možete da učinite što god hoćete. Hoćete li da izađete sa mnomna večeru u Harijev bar? Što se mene tiče, tamo je najbolja italijanskahrana na svetu. – Dobro je poznavala to mesto, ali nije često išla tamo. Bioje to jedan od najelegantnijih klub-restorana u Londonu i dolazio je svakoko je nešto značio u svetu poznatih. Žene bi dolazile u elegantnimmodernim koktel-haljinama, a muškarci u tamnim odelima. I bio je u pravu,hrana je bila vrhunska.

– Vrlo rado. Jeste li sigurni da vam neće biti neprijatno što nisam ponelaništa elegantno da obučem? – Osećala se pomalo čudno, ali dopadala joj seideja da izađe s njim na večeru. Između ostalog, bio je inteligentan,zanimljiv i hitar. Za ceo dan nije se dosađivala s njim nijednog minuta.Toliko toga je znao o raznim temama, bio je načitan, obrazovan i briljantan.Bilo je teško odoleti mogućnosti da provede s njim još nekoliko sati i boljega upozna. U London je došla samo radi njega. A Pol je tog danaotputovao iz grada.

– Biće mi čast da izađem na večeru s vama, Houp – reče Fin iskreno ipogleda je kao da stvarno to misli. Već godinama nije upoznao tolikozanimljivu ženu. – Možete da mi pričate još o Indiji, a ja mogu da vamispričam sve o Irskoj – zadirkivao ju je. – I da vam opišem kako je to kadrestaurirate kuću staru trista godina.

Fin joj reče da će doći po nju u hotel u osam i trideset, i nekolikominuta kasnije Houp i Fiona krenuše. Vozač je već izneo njihovukompletnu opremu. Čekajući Houp, Fiona je ćutke sedela u maloj dnevnojsobi i čitala knjigu. Služavka joj je poslužila sendvič za ručak i nije joj biloteško da čeka Houp. Uživala je radeći s njom tog dana.

Kad su se vratile u hotel, ona sredi svu opremu i odloži Houpine foto-aparate. Bilo je pet sati kad je otišla, rekavši da je provela sjajan dan. OndaHoup leže da odrema, razmišljajući o razgovoru s Finom i njegovom pozivuda izađu te večeri. To je bila jedna od stvari koje je volela kod snimanjaportreta. Rad, sam po sebi, nije bio uzbudljiv, ali jesu bili ljudi koje jeupoznavala. Fin je bio toliko talentovan, a takva je bila i većina njenihmodela. Uvek su joj se dopadala njegova dela i bilo je fascinantno otkriti

Page 38: Pitanja Srca - Danijela Stil

kakav čovek stoji iza njih. Pisao je pomalo jezovite, čak zastrašujućeknjige. Želela je da mu postavi više pitanja o tome te večeri. A izgledalo jei kao da njega jednako zanima njen rad.

Spavala je dva sata i probudila se na vreme da se istušira i obuče zavečeru. Kao što ga je već upozorila, nosila je crne pantalone i džemper ijedini par cipela s visokim potpeticama koji je ponela. Laknulo joj je što jeponela bundu. Barem ga neće potpuno osramotiti u Harijevom baru tevečeri. Nije mogla da se takmiči s modernim ženama u tom restoranu, aliizgledala je ozbiljno, jednostavno i pristojno. Podigla je kosu u punđu, samoovlaš se našminkala i namazala svetlocrveni ruž, a onda sišla u prizemlje daga sačeka.

Sedela je u predvorju kad je Fin stigao tačno pet minuta kasnije, u tegetodelu i divno skrojenom crnom kaputu od kašmira. Njegova figura jeprivlačila pažnju i glave se okrenuše ka njima kad se pozdravio s Houp ipoveo je iz hotela. Nekoliko ljudi ga prepozna dok ju je pratio do jaguarakoji je parkirao kraj trotoara. Pre nego što ga je upoznala, uopšte nijeplanirala da ovako provede ovo veče, ali bilo joj je zabavno što izlazi snjim. Široko mu se osmehnula kad su krenuli.

– Ovo je sjajno. Hvala, Fine – reče mu toplo i on joj uzvrati osmeh.Restoran je bio samo nekoliko blokova dalje.

– I ja se radujem. I izgledate divno. Ne znam što ste brinuli, izgledatetoliko šik.

Odavno nije izašla na neku finu večeru. Više to nije činila tako često.Uveče je retko izlazila, osim kad bi otišla na koktel u neki muzej ili naotvaranje sopstvene izložbe u nekoj galeriji. Večere poput ove uHarijevom baru više su pripadale Polovom nekadašnjem svetu, a u njen seviše nisu uklapale. Više je pripadala umetničkim krugovima Njujorka, uskladu sa svojim poslom. Oni su izlazili po malim bistroima u Čelsiju iSohou, nikad po modernim restoranima.

Šef sale srdačno pozdravi Fina, koga je očigledno dobro poznavao.Proveo ih je kraj lepo obučenih gostiju koji su večerali sve do stola ujednom mirnom uglu. Svet je, očigledno, poticao s najrazličitijih strana jer jeusput čula italijanski, arapski, španski, ruski, nemački i francuski, kao iengleski.

Page 39: Pitanja Srca - Danijela Stil

Fin je naručio martini čim su seli. Houp je naručila čašu šampanjca ipogledala unaokolo. Isti oni stripovi stajali su uramljeni na zidovima. Ništase nije promenilo otkako je poslednji put bila ovde s Polom, a otad suprošle godine.

– Pričajte mi kako ste počeli da se bavite fotografijom – upitao ju je Finkad su im poslužili piće i kad je Houp srknula šampanjac.

Ona se nasmeja na to pitanje. – Zaljubila sam se u foto-aparate kad samnapunila devet godina. Otac mi je bio profesor na Dartmutu, a majkaumetnica. Baka mi je poklonila foto-aparat za rođendan, i to je bila ljubavna prvi pogled. Bila sam jedinica, tako da sam umela sama da sezabavljam. A u vreme mog detinjstva, život u Nju Hempširu bio je priličnomiran. Kad god sam imala foto-aparat u rukama nije mi bilo dosadno. A vi?– upita ga. – Kad ste vi počeli da pišete?

– Baš kao i vi, u detinjstvu. I ja sam bio jedinac, pa sam neprekidnočitao. Tako sam ja bežao.

– Od čega? – upita ga ona zainteresovano. Umetničke forme kojima suse bavili bile su različite, ali povezivao ih je stvaralački talenat.

– Od usamljeničkog detinjstva. Moji roditelji su bili vrlo bliski i mislimda sam se često osećao isključenim iz svega. U njihovim životima nije bilomnogo prostora za dete. Bili su stariji ljudi. Otac mi je bio lekar, a majkaslavna irska lepotica. Nju je fascinirao očev rad, i ja sam je mnogo manjezanimao. Zato sam razvio bogat život u mašti i provodio vreme čitajući bezprestanka. Oduvek sam znao da želim da pišem. Prvu knjigu sam napisaosa osamnaest godina.

– Je li objavljena? – upita ga ona, impresionirana.– Ne, nije. Napisao sam tri knjige koje nisu nikad objavljene. Četvrtu

knjigu su mi, konačno, objavili. Tad sam baš bio diplomirao na koledžu. –Znala je da je studirao na Kolumbiji, a posle toga na Oksfordu. – Uspeh jedošao tek kasnije.

– Šta ste radili dok vam nisu prvi put objavili knjigu?– Studirao, čitao, nastavio da pišem. Mnogo sam pio. – Nasmejao se. –

Jurio sam žene. Oženio sam se prilično mlad. Bilo mi je dvadeset petgodina, upravo mi je bila izašla druga knjiga. Radio sam kao konobar i kaostolar. Majklova majka bila je manekenka u Njujorku. – Osmehnuo se

Page 40: Pitanja Srca - Danijela Stil

postiđeno Houp. – Oduvek sam imao fatalnu slabost prema lepim ženama.Izgledala je fantastično. Bila je razmažena, teške naravi, narcisoidna, ali bilaje jedna od najlepših žena koje sam ikad video. Bila je, takođe, vrlo mlada isve se među nama raspalo vrlo brzo nakon Majklovog rođenja. Mislim da niona ni ja nismo bili spremni za dete. Prestala je da se bavi manekenstvom, imnogo smo izlazili. Nisam imao mnogo novca i oboje smo bili nesrećni.

– Kako je umrla? – upita nežno Houp. Po njegovom opisu pre bi semoglo zaključiti da se bližio razvod nego da je gubitak bio tragičan, i tapomisao nije bila daleko od istine.

– Oborio ju je pijani vozač kad se vraćala s neke žurke u Hemptonsukasno jedne noći. I pre toga smo se rastajali i mirili i, hvala bogu, uvek jeostavljala Majkla kod mene kad god bi tako nekud pošla. Imala jedvadeset osam godina, a meni je bilo trideset i tri. Verovatno bismo se nakraju razveli. Međutim, ipak sam se osećao grozno kad je poginula. Takosam ostao sam sa sinom. Nije bilo lako tih godina. Na sreću, on je sjajanklinac i izgleda da mi je oprostio većinu grešaka. A dosta sam ih napraviotokom godina. Do tada su mi već bili umrli roditelji, tako da nije bilo nikogda nam pomogne, ali nekako smo uspeli. Sâm sam se brinuo o njemu. Takosmo obojica odrasli. – Osmehnuo se onim osmehom dečaka i prelepogprinca kojim je već godinama topio ženska srca. Bilo je lako videti kako jeto postizao. Bilo je u njemu nečeg toliko iskrenog i otvorenog i bezazlenog.Nije pokušavao da sakrije svoje mane i strahove.

– Nikad se niste ponovo oženili? – Houp je fascinirala njegova životnapriča.

– Bio sam suviše zauzet sinom. A sad osećam kao da je prekasno.Suviše sam sebičan i naviknut da radim ono što želim. A kad je Majklotišao, bio sam prvi put sam. Želeo sam da malo uživam u tome. A nije bašni naročito zabavno biti u braku s piscem. Uglavnom sam vezan za svoj sto.Ponekad mesecima ne izađem iz kuće. Ne bih mogao ni od koga da tražimda to podnosi, a to je ono što ja volim.

– I ja se tako osećam kad je reč o mom poslu – složila se Houp. –Neprekidno me okupira. Moj muž je to vrlo dobro prihvatao, snažno me jepodržavao. A i on je imao obaveza. A na vrhuncu karijere, imao je mnogoobaveza. Ako ste udati za lekara, možete živeti usamljeničkim životom.

Page 41: Pitanja Srca - Danijela Stil

Međutim, sa mnom to nije bio slučaj. – Na trenutak je oklevala, odvrativšipogled u stranu, a onda se čežnjivo osmehnula Finu. – Ja sam imala drugaposla. – Pretpostavio je da je mislila na posao i za njega je to imalo smisla.Napravila je ogroman broj radova tokom godina.

– Šta je on radio nakon što je morao u penziju?– Predavao je na Harvardu. Akademski svet mi je bio poznat zbog mog

oca, mada na Harvardu vlada mnogo oštrija konkurencija nego u Dartmutu,možda su malo visokoparni, a i malo su više spremni na sve. Polu nije bilodovoljno da radi kao profesor, tako da je pomagao i pri otvaranju dvejukompanija za proizvodnju hirurške opreme. Ozbiljno se uključio u to ipostigao priličan uspeh. Mislim da ga je to spaslo u prvih nekoliko godinakad više nije mogao da operiše. To što je uspeo u nečem drugom ublažiloje, bar na neko vreme, muku koju mu je bolest donela. A onda mu se stanjepogoršalo. I mnogo toga se promenilo. Teško je videti ga toliko bolesnog utim godinama. Još je relativno mlad. – Izgledala je tužno dok je to govorila.Prisećala se kako je Pol izgledao dan ranije, dok je s mukom hodao i jeo,još tako dostojanstven i snažan iako bolestan.

– Šta sad radi? Da li vam nedostaje?– Da. Ali nije želeo da ja brinem o njemu. Veoma je ponosan. I sve se

među nama promenilo kad se on razboleo... i kad su se dogodile neke drugestvari. Život vas potuče do nogu ponekad, i čak i kad nekog volite, nije vamlako da se uspravite. On je kupio jedrilicu pre tri godine i uglavnom živi nabrodu. Ostalo vreme provodi u Londonu, odlazi u Boston na lečenje i ondadođe u Njujork na nekoliko dana. Sve mu je teže da se sam kreće. Lakšemu je kad je na brodu. Posada se lepo brine o njemu. Danas je otputovaona Karibe.

– Kako je to tužno – reče Fin zamišljeno. Bilo mu je teško da shvatizašto je Pol pustio Houp da ode. A po načinu na koji je ona pričala obivšem mužu, shvatio je da ga još uvek voli i da brine zbog svega što mu sedogodilo. – Pretpostavljam da to ne bi bio tako loš život, samo kad bi onbio zdrav. Ali valjda ti kad si bolestan ništa više nije zabavno.

– Ne, nije – reče Houp tiho. – Sad učestvuje u eksperimentalnomprogramu lečenja Parkinsonove bolesti na Harvardu. Sve donedavno mu jebilo prilično dobro.

Page 42: Pitanja Srca - Danijela Stil

– A sad?– Nije mu baš tako dobro. – Nije dodala nikakve detalje i Fin samo

klimnu glavom.– I kako vi živite kad ne bežite na Tibet i u Indiju i kad ne živite u

manastiru? – Osmehnuo se postavljajući to pitanje. Oboje su već popiliaperitive.

– Baza mi je u Njujorku. Dosta putujem zbog posla. I odlazim na KejpKod kad imam vremena, a to nije često. Većinu vremena putujem unaokoloavionom i snimam ili radim na muzejskim izložbama svojih radova.

– A zašto Kejp Kod?– Roditelji su mi ostavili kuću tamo. Tamo smo provodili leta kad sam

bila mala, i volim tu kuću. U Velflitu je, jednom simpatičnom uspavanomgradiću. Nema ničeg otmenog niti pomodnog u njemu. Kuća je vrlojednostavna, ali meni to odgovara i u njoj mi je udobno. Ima divan pogledna okean. Tamo smo odlazili na letovanja dok sam bila u braku. Tada smoživeli u Bostonu. Preselila sam se u Njujork pre dve godine. Imam tamovrlo lepo potkrovlje, u Sohou.

– I nemate nikog s kim ga delite?Osmehnula se i odmahnula glavom. – Ugodno mi je ovako. Kao i u

vašem slučaju, teško je biti u braku s fotografom koji nikad nije kod kuće.Sad mogu da činim ono što nisam nikad radila dok sam bila u braku. Letimpo celom svetu, stalno sam s koferima. To je sasvim drugačije od onoga štovi radite, dok pišete tako zaključani u sobi, ali nije baš zabavno za nekogkad ja putujem ili čak i kad radim. Nikad nisam mislila o tome kao osebičnosti – kako je on rekao za svoj rad – ali možda to jeste to. Nikome nepolažem račune i ne moram da budem bilo gde. – On je klimao glavomslušajući je, a onda naručiše večeru. Oboje su uzeli pastu, odlučivši dapreskoče predjelo. Bilo im je zanimljivo da čuju kako onaj drugi živi, aonda joj je on pričao o svojoj kući u Irskoj. Videlo se koliko je voli i kolikomu ona znači. Bila je deo njegove prošlosti i poput tapiserije njegovogživota, utkana u njegovo biće i njemu izuzetno draga.

– Morate doći da je pogledate – predloži joj Fin i nju zainteresova tajpredlog.

– Kojom granom medicine se bavio vaš otac? – upita ga dok su uživali

Page 43: Pitanja Srca - Danijela Stil

u pasti, ukusnoj baš kao što je on obećao i kao što se i Houp sećala. Hranaje bila bolja nego ikada.

– Opštom medicinom. Deda mi je bio zemljoposednik u Irskoj i nikadnije radio ništa drugo, dok je otac bio ambiciozniji i studirao je u Americi.Vratio se da bi se oženio majkom i odveo je sa sobom, ali se ona nikad nijeprilagodila životu izvan Irske. Umrla je prilično rano, a on je otišao nedugoza njom. Tada sam bio na koledžu i zbog njih sam uvek bio fasciniranIrskom. Zahvaljujući tome što su oni bili Irci, mogao sam da uzmem irskodržavljanstvo kad sam to poželeo.

– A što se tiče poreza, bilo je logično da se na kraju odreknemameričkog državljanstva. Nema bolje stvari od toga što se prihod pisaca neoporezuje. To je za mene bila vrlo privlačna mogućnost kad su knjigepočele da se dobro prodaju. A sad kad ponovo imam i kuću svojihpredaka, pretpostavljam ću ostati ovde zauvek, mada mislim da nikad nećunagovoriti Majkla da se preseli. On želi karijeru u svetu visokihtehnologija kad bude diplomirao na Institutu za tehnologiju u Masačusetsu imada ima mnogo mogućnosti u Dablinu, rešen je da živi u Americi i da radiu Silicijumskoj dolini ili u Bostonu. Američki je klinac od glave do pete.Sad je na njega red da nađe svoj put. Ne želim da mu se mešam u to, madami ludački nedostaje. – Osmehnuo se žalosno Houp, a ona klimnuzamišljenog izraza lica. – Možda će promeniti mišljenje i preseliti sekasnije u Irsku kao što sam ja učinio. Irska mu je u krvi. Ja bih to voleo, alion sad nije zainteresovan da ovde živi.

Pitao se zašto ona nema dece, ali nije se usudio da je pita. Možda joj jemuž bio suviše zaokupljen lekarskom karijerom na Harvardu da bi želeodecu, a ona bila prezauzeta starajući se o njemu. Onako nežna i brižnogizgleda, izgledala je kao žena koja bi to učinila, mada se sada potpunopredala karijeri. Rekla je da su bili u braku dvadeset jednu godinu.

Veče im je prošlo brzo dok su razmenjivali iskustva iz prošlosti i pričalio umetničkim strastima, tako da im je oboma bilo žao kad se završilo i kadsu krenuli iz restorana nakon očekivano ukusne večere. Posle večere, Houpse počastila bombonama i čokoladama po kojima je Harijev bar biopoznat. A Fin priznade da je uvek bio u bolnom iskušenju da ukrade onevenecijanske pepeljare jarkih boja, u vreme dok su još stajale na

Page 44: Pitanja Srca - Danijela Stil

stolovima, kad je pušenje još bilo dozvoljeno. Houp se nasmejazamišljajući ga kako kradom spušta pepeljaru u džep svog dobro skrojenogteget odela. Nije mogla do kraja da stvori tu sliku u glavi, mada su,priznade, te pepeljare mogle da predstavljaju iskušenje. I njoj su se uvekdopadale. Sad su bile meta kolekcionara.

Krenuo je kolima ka hotelu Kleridžiz, a onda malo zastade pre nego štosu stigli.

– Mogu li da vas nagovorim da popijemo još jedno piće? Ne možete daodete iz Londona a da ne posetite klub Kod Anabele. A već je skoro Božić,biće mnogo sveta tamo – predloži joj pun nade. Houp htede da odbije, alinije želela da ga povredi. Bila je umorna, ali spremna da se usudi na jošjednu čašu šampanjca. Bilo je divno razgovarati s njim i ona godinama nijeprovela ovako lepo veče, a sumnjala je da će uskoro ponoviti ovako nešto.U Njujorku je živela povučeno, usamljenički i nije izlazila po noćnimklubovima. Nije bilo otmenih večera niti poziva privlačnih muškaraca kaošto je Fin.

– U redu, samo još jedno piće – pristade Houp. Klub Kod Anabele bioje prepun kad su ušli. Kao što je Fin obećao, atmosfera je bila bučna ipraznična. Sedeli su u baru, popili po dve čaše šampanjca i plesao je snjom pre nego što su krenuli i odvezli se do Kleridžiza. Oboje su provelidivno veče. Finu se dopadalo da razgovara s njom, a i ona je uživala unjegovom društvu.

– Posle ovakve večeri, pitam se šta radim tamo sam, u predgrađuDablina. Zbog vas sam poželeo da se preselim ovamo – reče Fin kad su sevratili do njenog hotela. Isključio je motor i okrenuo se da je pogleda. –Mislim da sam večeras shvatio da mi nedostaje London. Ne provodimdovoljno vremena ovde. Ali čak i kad bih se preselio, vi ne biste bili tu,tako da ipak ne bi bilo zabavno. – Ona se nasmeja na te reči. Imao je tudečačku stranu koja joj se dopadala, ali i onu sofisticiranu koja ju jefascinirala. Bila je to omamljujuća kombinacija. I on je isto osetio premanjoj. Dopadali su mu se njena nežnost, inteligencija i suptilan ali, uprkostome, vrcav smisao za humor. Sjajno se proveo, kako nije već godinama,rekao joj je. Bio je i šarmer, tako da nije znala da li to iskreno kaže, ali nijeto ni bilo važno. Očigledno su oboje uživali u izlasku.

Page 45: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Divno sam se provela, Fine. Hvala vam, niste morali toliko da setrudite – reče Houp ljupko.

– I ja sam se proveo sjajno. Voleo bih da ne morate da idete sutra –reče joj tužno.

– I ja bih – priznade ona. – Uvek zaboravim koliko volim London. –Noćni život Londona uvek je bio sjajan, a ona je volela i muzeje, kojetokom ove posete nije stigla da obiđe.

– Mogu li da vas nagovorim da ostanete još jedan dan? – upita je smnogo nade, a ona zastade, ali onda odmahnu glavom.

– Ne bih smela. Stvarno moram da se vratim, a moram i da završimvaše slike. Rokovi su prilično kratki.

– Dužnost zove. Mrzim to – reče on, razočaran. – Javiću vam se sledećiput kad dođem u Njujork – obeća joj. – Ne znam kad će to biti, ali doći ću,pre ili kasnije.

– Neću moći da vam priredim ovako lepo veče.– Ima i u Njujorku nekih lepih mesta. Imam ja svoje omiljene tačke. –

Znala je ona da je tako. Ima ih i u Dablinu. I verovatno kuda god krene. Finnije delovao kao muškarac koji uveče sedi kod kuće, osim kad piše. –Hvala vam što ste izašli sa mnom na večeru, Houp – zahvali joj učtivo kadsu izašli iz automobila. Noć je bila ledena i on je otprati do predvorja, dokje ona držala bundu čvrsto umotanu oko sebe. Duvao je hladan vetar. –Bićemo u kontaktu – obeća joj kad mu je još jednom zahvalila. – Srećanvam put.

– Lepo se provedite s Majklom za praznike – požele mu ona toplo,podigavši nasmešeno lice ka njemu.

– On će ovde ostati samo nekoliko dana, a onda odlazi na skijanje sdrugarima. Sad ga viđam samo na pet minuta dnevno. To je pitanje godina.Postajem sve više demode.

– Uživajte u vremenu koje uspete da provedete s njim – reče onamudro, a on je poljubi u obraz.

– Čuvajte se, Houp. Proveo sam divan dan s vama.– Hvala, Fine, i ja sam. Poslaću vam probne otiske fotografija čim

budem stigla. – On joj zahvali i mahnu, a ona uđe u predvorje sama,oborene glave, zamišljena. Toliko se lepo provela, mnogo lepše nego što je

Page 46: Pitanja Srca - Danijela Stil

očekivala. Ušla je u lift i odvezla se do svog sprata. Bilo joj je iskreno žaošto sutradan odlazi. Posle Londona, biće joj vrlo dosadno gore na Kejpu zaBožić.

Page 47: Pitanja Srca - Danijela Stil

4.

Kad se Houp vratila u Njujork, tamo je ponovo padao sneg. Kad jesutradan ujutru videla kroz prozor da petnaest centimetara snega prekrivaPrins strit, odlučila je da ne vozi do Kejp Koda. Boravak u Londonupodsetio ju je koliko grad može biti zabavan, i kad su svi krenuli ukupovinu tog popodneva, dan uoči Badnje večeri, Houp ode u muzejMetropolitan da vidi novootvorenu izložbu srednjeg veka. Zatim se vratilapešice u Soho po snegu koji je i dalje padao. Sad je to već bila vejavica.

Grad je bio gotovo blokiran. Na ulicama nije bilo saobraćaja, nije semogao naći taksi, samo je nekoliko žilavih poput nje išlo kući pešice,probijajući se kroz sneg. Kancelarije su zatvorene pre vremena, a škole suveć bile na raspustu. Obrazi su joj se zacrveneli, oči zasuzile a prsti većbrideli od hladnoće kad se vratila u potkrovlje i pristavila čaj. Bila je toosvežavajuća šetnja, a popodne je bilo božanstveno. Baš je sela da popiječaj koji se pušio kad ju je Mark Veber pozvao od kuće. Kancelarija mu jebila zatvorena sve do Nove godine. Nije bilo verovatno da će neki posaoiskrsnuti između Božića i Nove godine.

– Pa, kako je bilo? – upita je, radoznao da čuje nešto o O’Nilu.– Bio je sjajan. Zanimljiv, pametan, lak za slikanje, sjajno izgleda. Sve

ono što bi čovek očekivao i nimalo nalik svojim knjigama koje su tolikokomplikovane i mračne. Još nisam počela da sređujem slike, ali imamosjajnih snimaka.

– Je li pokušao da te siluje? – upita Mark, samo napola u šali.– Ne. Izveo me je na vrlo civilizovanu večeru u Harijev bar, a posle

toga na piće u klub Kod Anabele. Ponašao se prema meni kao da sam nekivelikodostojnik u poseti, a uz to i baba-tetka.

– To se baš ne bi moglo reći. Sa baba-tetkom baš ne ideš unajmoderniji restoran i noćni klub u Londonu.

– Vrlo se pristojno vladao – uveravala ga je Houp – a s njim je divnorazgovarati. Zanimaju ga mnoge stvari. Skoro da sam poželela da ga slikamu Dablinu, izgleda da je tamo više u svom elementu, ali prilično sam

Page 48: Pitanja Srca - Danijela Stil

sigurna da imamo snimke kakve je tražio njegov izdavač. Imamo možda iviše nego što njima treba. Fin je kooperativan i vrlo je prijatno raditi s njim.– Nije dodala da izgleda kao filmski glumac, što bi bilo istina. – Njegovakuća u Londonu je mala kao kutijica, pa je bila muka smestiti opremu, aliuspeli smo. To zdanje u blizini Dablina liči, po opisu, na Bakingemskupalatu. Volela bih da sam i njega videla.

– Pa, hvala ti što si prihvatila posao s tako kratkim rokom. Njegovizdavač je baš imao sreće. Šta ćeš da radiš tokom praznika, Houp? Da li idalje planiraš da ideš na Kejp? – To se nije činilo ni verovatno, a nipametno po toj vejavici. Nadao se da neće ići.

Nasmešila se gledajući kroz prozor, u sneg koji nije prestao da veje.Sloj snega na tlu već je bio deblji od pola metra i nije prestajao da pada, avetar ga je nanosio u smetove. Do jutra će biti blizu jednog metra, tako suobećali. – Neću ići po ovakvom vremenu – reče ona s osmehom. – Čak nija nisam toliko luda, mada bi bilo lepo tamo kad stignem. – Većina putevaje zatvorena do popodneva i bila bi prava noćna mora kad bi krenula naKejp. – Ostaću ovde. – Fin joj je dao svoju najnoviju knjigu da je pročita,imala je i neke fotografije koje je želela da sredi za jednu galeriju u SanFrancisku u kojoj su hteli da naprave izložbu njenih radova, a trebalo je i daobradi Finove slike.

– Zovi ako budeš usamljena – reče joj Mark ljubazno, ali znao je da seona neće javiti. Houp je bila vrlo samostalna i vodila je usamljenički,povučen život već nekoliko godina. Međutim, hteo je da joj stavi do znanjada postoji neko kome je stalo do nje. U pojedinim trenucima bio je zabrinutza nju, mada je znao da ona ume sebi da nađe zabavu. Mogla bi dafotografiše prizore na ulicama Harlema na samo Badnje veče ili da slika ponekom kafiću za kamiondžije na Desetoj aveniji u četiri sata ujutru. To jeona i radila, i volela je da tako provodi vreme. Mark joj se divio zbog toga,a radovi koji su tako nastajali doneli su joj slavu.

– Biću ja dobro – uveravala ga je i zvučalo je kao da stvarno tako misli.Kad su završili razgovor, ona upali sveće, isključi svetla i sede da gleda

kako pada sneg. Na njenim velikim prozorima nije bilo zavesa. Volela jesvetlost i nikad se nije potrudila da postavi roletne. Pored sveća, sobu suosvetljavale i ulične lampe, a ona je ležala na kauču i posmatrala zimski

Page 49: Pitanja Srca - Danijela Stil

prizor kad je telefon ponovo zazvonio. Nije mogla ni da zamisli ko bimogao da je zove, noć uoči Badnje večeri. Telefon joj je zvonio samotokom radnog vremena, a svi pozivi su se odnosili na posao. Kad je podiglaslušalicu, nije prepoznala glas.

– Houp?– Da? – Čekala je da čuje ko je to.– Ovde Fin. Zovem da vidim da li ste se srećno vratili. Čujem da je u

Njujorku mećava. – Glas mu je zvučao toplo i prijateljski, a poziv ju jeprijatno iznenadio.

– Jeste – potvrdi ona. – Mećava je. Išla sam pešice od muzejaMetropolitan sve do Sohoa. Divno mi je bilo.

– Stvarno ste žilavi – reče on kroz smeh. Glas mu je bio dubok iprijatan. – Dobro biste se snašli u brdima gde je moja kuća, u predgrađuDablina. Tu možete kilometrima da šetate, od sela do sela. Ja to čestoradim, ali nikad nisam šetao po mećavi u Njujorku. Pokušavao sam da sečujem sa svojim izdavačem danas, ali kancelarija mu je bila zatvorena.

– Svi su sad već zatvorili zbog praznika, čak i bez obzira na sneg.– A šta vi radite za Božić, Houp? – Bilo je očigledno da neće ići na

Kejp, sad kad je u Njujorku mećava.– Verovatno ću da se muvam unaokolo i malo fotografišem. Imam

nekoliko ideja. A hoću i da pregledam vaše snimke i da počnem da radimna njima.

– Zar nema nekoga s kim želite da provedete praznik? – zvučao je kaoda je tužan zbog nje.

– Ne. Uživam u tome što ga provodim sama. – Ovo nije bilo bašpotpuno tačno, ali situacija je bila takva. Naučila je da to prihvati, učeći odmonaha na Tibetu i u ašramu. – To je dan kao i svaki drugi. Kako vam jesin? – upita ga menjajući temu.

– Dobro je. Izašao je na večeru s nekim prijateljem. – Houp pogleda nasat i shvati da je u Londonu sad jedanaest uveče, pa se seti prijatne večerikoju su proveli zajedno.

– Ide za Švajcarsku za dva dana. Ovoga puta dobijam vrlo malo pažnje.Takvi su dvadesetogodišnjaci. Ne mogu da ga krivim. I ja sam radio istestvari u njegovim godinama. Ne bih sedeo s roditeljima ni da mi plate. On

Page 50: Pitanja Srca - Danijela Stil

je mnogo finiji nego što sam ja bio. Devojka mu dolazi sutra avionom, ibarem ću provesti Božić s njima, pre nego što uveče otputuju.

– Šta ćete posle da radite? – upita ga Houp radoznalo. Činilo se da je,na neki način, on usamljen skoro isto koliko i ona, mada je imao mnogobogatiji društveni život, a i sina. Međutim, život u Dablinu kad piše koji jojje opisao veoma je ličio na njen život u potkrovlju u Sohou ili na Kejpu.Uprkos razlikama u stilu, otkrili su da imaju mnogo toga zajedničkog.

– Mislim da ću se vratiti u Dablin za Božić. Imam da završim knjigu iradim na planu sledeće. Svi napuštaju London kao da je brod koji tone iputuju u svoje kuće na selu. I ja bih onda radije da odem u Rasborou. – Bioje to gradić nedaleko od Dablina, najbliži njegovoj kući. Pričao joj je o tomgradiću kad su bili na večeri. Njegova palata bila je severno od Rasboroua,gde se nalazilo još jedno drevno paladijansko zdanje, umnogome naliknjegovom zamku. Jedino što je u boljem stanju, barem je to on tvrdio. Bilaje sigurna da je i njegovo zdanje prelepo, premda ga je trebalo obnoviti. – Avi ćete otići na Kejp posle mećave?

– Verovatno za nekoliko dana. Mada će biti vrlo hladno na okeanu akooluja krene u tom pravcu kao što su najavili. Mogu da sačekam barem dase raščiste putevi. Ali u kući će biti prijatno kad stignem tamo.

– Pa, želim vam prijatan Božić, Houp – reče on ljubazno, a u glasu muse začu neki čežnjivi ton. Bilo mu je veoma drago što ju je upoznao i nijeimao neki pravi povod da je zove ponovo sve dok ne bude videofotografije koje je snimila. Jedva je čekao da ih vidi, kao i da ponovorazgovara s njom. Osećao je neku čudnu povezanost s njom, a nije biosiguran otkud to. Bila je fina i osećao je kao da bi mogao da se izgubi unjenim očima. Želeo je da sazna još više o njoj, a ona mu je rekla tolikostvari, pričala mu je o svom životu s Polom i o svom razvodu, a ipak jestekao utisak da postoje neki zidovi koje je odavno podigla i da niko nijepozvan da prođe iza njih. Bila je vrlo uzdržana, ali istovremeno topla i punasaosećanja. Za njega je bila tajanstvena žena, kao što su delovi njega ostalimisterija za nju. I nju i njega kopkala su pitanja bez odgovora. Bili sunaviknuti da zagledaju u srca i duše drugih ljudi, ali ipak su bili puni tajnijedno pred drugim.

– I ja vama. Želim vam da provedete prijatan Božić sa sinom – reče mu

Page 51: Pitanja Srca - Danijela Stil

tiho i trenutak kasnije završiše razgovor. Sedela je i zurila u telefon, i daljepomalo iznenađena ovim pozivom. Nije bio neophodan, a bio je prijatan iprijateljski i podsetio ju je na lepo veče koje je provela s njim pre dvadana. Delovalo joj je kao da je prošla večnost otkako se vratila u Njujork.Kao da je London bio milion kilometara daleko, na drugoj planeti.

A onda se još više iznenadila kad je stigao imejl od njega kasnije tevečeri. „Uživao sam danas u razgovoru s vama. Progone me vaše oči imnoge tajne koje sam u njima video. Nadam se da ćemo se uskoro opetsresti. Sve najbolje vam želim. Želim vam ugodan Božić. Fin.“ Primetila jeda je upotrebio reč „ugodan“ kao Englezi, umesto „srećan“, i nije znala štada misli o tom imejlu. Osećala se pomalo neprijatno i prisetila seupozorenja svog agenta kako je Fin ženskaroš. Da li on to samo pokušavada je šarmira? Još jedna osvojena žena? Međutim, bio je pun poštovanjaprema njoj u Londonu. I o kakvim on to tajnama priča? Šta se to njemupriviđalo? Ili se samo igra s njom? Pa ipak, nešto u tonu tog imejla, kao i unjihovom razgovoru te večeri, delovalo joj je iskreno. Možda on jeste inačejurio žene, ali nije imala osećaj da juri nju. I pogodio ju je izraz „progoneme“. Nije mu odgovorila sve do sutradan. Nije želela da deluje nestrpljivo,i nije to ni bila. Nadala se da će postati prijatelji. Ponekad joj se todešavalo s modelima. S mnogima se sprijateljila tokom godina iako ih nijeviđala često i samo bi se povremeno čula s njima.

Sutradan ujutru, na Badnji dan, odgovorila je na Finov imejl čim je selaza sto sa šoljom čaja. Napolju je vladala tišina, sve je bilo belo, prekrivenonetaknutim snegom. U Londonu je bilo poslepodne.

„Hvala na imejlu, i ja sam uživala u razgovoru. Ovde je danas divno,zimska zemlja čuda prekrivena savršenim snegom. Ići ću u Central park daslikam decu kako se sankaju, vrlo ovozemaljska ali privlačna tema. Nemanikakvih tajni, samo su tu neodgovorena pitanja koja i nemaju odgovora isećanje na one koji ulaze u naše živote i izlaze iz njih, na duže ili kraćevreme i ostaju onoliko koliko treba. Ne možemo da promenimo obrascesvog života, možemo samo da ih pratimo i savijamo se prema njimačuvajući svoje dostojanstvo. Želim vam topao i srećan Božić. Houp.“

Na njeno veliko iznenađenje, odgovorio je za manje od sat vremena, baškad je izlazila iz kuće, u kompletnoj opremi za sneg, s foto-aparatom

Page 52: Pitanja Srca - Danijela Stil

okačenim preko ruke. Začula je kako kompjuter kaže: „Stigla vam jepošta“, i vratila se da pogleda. Skinula je rukavice da pritisne dugme. Imejlje bio od Fina.

„Vi ste najljupkija žena koju sam ikad sreo. Voleo bih da sam danas svama. Hoću da idem u Central park da se sankam s decom. Povedite me sasobom. Fin.“ Ona se nasmeši na njegov odgovor. Opet je provirivala onanjegova dečačka strana. Nije mu odgovorila, već je ponovo navuklarukavice i izašla iz kuće. Nije bila sigurna šta da mu kaže. Oklevala je dase upusti u neku ozbiljnu prepisku s njim. Nije želela da igra igru niti da gazavlači.

Našla je taksi pred hotelom Merser, jedan blok dalje. Trebalo joj jepola sata da stigne do Central parka. Neke ulice su bile očišćene, mada ihnije bilo mnogo i sporo se napredovalo. Vozač je ostavi kod južnog ulaza upark i ona prođe pešice pored zoološkog vrta. Najzad je pronašla brežuljkena kojima su se deca sankala, neka na starinskim sankama, druga naplastičnim diskovima, a mnoga s plastičnim kesama za đubre u koje su ihroditelji umotali. Majke su stajale sa strane i posmatrale ih, pokušavajućida se zagreju, dok su očevi jurcali za decom nizbrdo i podizali ih kadpadnu. Deca su cičala i smejala se, lepo su se provodili, a ona je diskretnofotografisala, zumirajući im uzbuđena i očarana lica, i odjednom je ta slikavrati unazad u prošlost, što nije očekivala, a u srce joj se zari koplje kojenije mogla da izvadi, čak ni kad je otrgla pogled od tog prizora. Osećala jekako je oči peku od suza, sad više ne zbog hladnoće. Fotografisala je granedrveća pod ledom koje su pravile apstraktne šare, pokušavala da sama sebiskrene pažnju na nešto drugo, ali nije uspela. Od bola je ostajala bez daha ikonačno, sa suzama u očima, ona okači foto-aparat o rame, okrete se i pođenizbrdo. Otišla je iz parka trčeći koliko je noge nose, pokušavajući dapobegne od duhova koje je videla u parku i nije prestala da trči sve doknije stigla do Pete avenije, a onda se uputila ka centru grada. Ovo joj segodinama nije desilo. Još je bila potresena kad je stigla kući.

Skinula je kaput i onda dugo stajala i gledala kroz prozor, a kad seokrenula, primetila je Finov imejl na računaru od tog jutra. Pročitala ga jeponovo. Nije imala ni osećanja ni snage da mu odgovori. Bila je svaizmoždena od onoga što ju je preplavilo u parku tog popodneva.

Page 53: Pitanja Srca - Danijela Stil

A kad se okrenula od računara, shvatila je, sva očajna, da je Badnjeveče i od toga joj bi još teže. Uvek je činila sve što može da izbegnesentimentalne situacije na Božić, a još više se to trudila posle razvoda. Asad, pošto je gledala decu kako se sankaju u parku, sve ono od čega seinače skrivala udarilo ju je pravo u glavu i oborilo na zemlju. Uključila jetelevizor da joj odvuče pažnju, ali ju je istog trenutka pogodila božićnapesma koju je pevao neki dečji hor. Nasmeja se žalosno sama sebi paisključi televizor i sede za računar, nadajući se da će joj odgovaranje naFinov imejl zaokupiti pažnju. Nije znala šta bi drugo mogla da radi. Noćpred njom izgledala je duga i tužna, kao planinski lanac koji treba da pređe.

„Zdravo. Badnje je veče, a ja sam u haosu“, kucala je brzo. „MrzimBožić. Bio mi je danas u poseti jedan duh iz božićne prošlosti. Skoro da meje ubio. Nadam se da se vi lepo provodite s Majklom. Srećan Božić!Houp.“ Pritisnu dugme za slanje i požali istog trenutka, čim je ponovopročitala svoju poruku. Zvučala je jadno, čak i sebi samoj. Ali nije moglaništa da učini da imejl vrati.

U Londonu je bila ponoć i nije očekivala da će joj odgovoriti dosutradan – ako joj uopšte bude odgovorio. I zato se trgla kad je čulakompjuter kako joj kaže da ima poštu. Fin je odgovorio odmah.

„Kaži duhu božićne prošlosti da se gubi i zaključaj vrata za njim. Životse odnosi na budućnost, a ne na prošlost. Ni ja ne volim mnogo Božiće.Želim da te vidim ponovo. Uskoro. Fin.“

Imejl je bio kratak i direktan i pomalo zastrašujući. Zašto želi da jevidi? Zašto pišu imejlove jedno drugom? I što je još važnije, zašto ona pišenjemu? Nije imala pojma kakav je odgovor na to pitanje, niti šta se nadalada će od njega dobiti.

Ona je živela u Njujorku, on u Dablinu. Vodili su odvojene živote, imalisu različita interesovanja, a on joj je bio model na jednom snimanju i ništaviše od toga. Međutim, još je mislila na ono što joj je rekao za večerom,mislila je na njegove oči dok su je gledale. Počela je da se oseća kao da jeon progoni, a upravo to je on rekao o njoj u svom imejlu. Malo ju je torazdraživalo, ali mu je ipak odgovorila, podsećajući samu sebe da zadržiposlovni i vedar ton. Nije želela da započne nekakvu srednjoškolskuromansu preko imejla s njim, samo zato što je bila usamljena i što je Božić.

Page 54: Pitanja Srca - Danijela Stil

Bila je veoma svesna da bi to bila velika greška. On je bio daleko iznadnjenog nivoa, vodio je život na visokoj nozi, u svetskom džet-setu, a ženesu puzale oko njega. Nije želela da bude jedna od njih, niti je imala bilokakvu želju da se s njima takmiči.

„Hvala. Izvinjavam se zbog sentimentalnog imejla. Dobro sam, bio je tosamo napad praznične tuge. Ništa što topla kupka i jedna noć dobrog sna nemogu da izleče. Sve najbolje, Houp.“ Imejl joj je delovao sasvim dobro kadga je poslala, a njegov odgovor je bio brz i naizgled iznerviran. „Napadepraznične tuge treba da očekuje svako ko ima više od dvanaest godina. Ašta znači to ‘sve najbolje’? Ne budi kukavica. Neću te pojesti i nisam tajduh božićne prošlosti. Trla baba lan. Popi čašu šampanjca, to uvek pomaže.Voli te Fin.“

– Sranje! – reče ona pročitavši imejl. – Voli te malo sutra. Vidi šta sisad uradila! – reče ona sebi naglas, još nervoznija. Odlučila je da mu neodgovori, ali prihvatila je njegov savet i nasula sebi čašu vina. Njegov imejljoj je stajao na ekranu čitave večeri, a ona ga je ignorisala. Međutim, kad jekrenula na spavanje, ona ga opet pročita i reče sebi da taj imejl ne značiništa. Pa uprkos tome, smatrala je da je najbolje da ne odgovori. Dok sepela merdevinama na galeriju za spavanje, reče sebi da će se ujutru osećatibolje. Kad se pomerila da ugasi svetlo, pogled joj pade na zid sfotografijama mlade balerine. Ostala je da zuri u njih netremice, a onda setrgla i legla u krevet. Ugasila je svetlo i zarila glavu u jastuke.

Page 55: Pitanja Srca - Danijela Stil

5.

Baš kao što se i nadala, Houp se osećala bolje ujutru kad se probudila. Bioje Božić, ali nije bilo razloga da se na ovaj dan gleda drugačije od ostalih.Pozvala je Pola na brod, i to je bio njen jedini ustupak ovom prazniku.Zvučao je dobro, mada se prehladio u avionu kad je odlazio iz Londona, ato je za njega bilo opasno. Poželeše jedno drugom srećan Božić, zaobiđošeosetljive teme i završiše razgovor posle nekoliko minuta. Nakon togaizvadila je kutiju s fotografijama da ih obrađuje za sledeću izložbu inekoliko sati ih je pažljivo pregledala. Bilo je dva sata popodne kad jedigla glavu i odlučila da krene u šetnju. Bacila je opet pogled na Finovimejl i isključila računar. Nije želela da ga ohrabruje niti da otpočinje neštošto ne želi ni da okonča ni da vodi dalje.

Kad se obukla i izašla, dočekao ju je oštar vazduh. Prolazila je krajljudi koji su išli u posete jedni drugima i pored onih koji su izlazili iz hotelaMerser posle ručka. Prošetala je kroz Soho i po Vilidžu. Popodne je bilosunčano i sneg od prethodnog dana pretvarao se u lapavicu. Osećala sebolje kad se vratila u potkrovlje i nastavila je da radi. U osam sati uvečeshvatila je da u stanu nema ništa za jelo. Pomislila je da preskoči večeru,ali bila je gladna i konačno je odlučila da pođe do najbliže prodavnice ikupi sendvič i neku supu. Ispostavilo se da je ovaj dan lakši odprethodnog, a sutradan je planirala da pođe do svoje galerije na gornjem Istsajdu da popriča o sledećoj izložbi. Dok je oblačila kaput, s olakšanjempomisli kako je pregrmela još jednu godinu. Užasavala se Božića, ali ovajnije bio toliko neprijatan, s izuzetkom onog lošeg trenutka u Central parku.Sad se zabavljala gledajući kako je u prodavnici poslagan čitav red pečenihpunjenih ćurki, spremnih za one kojima je potrebna brza večera.

Naručila je sendvič s ćuretinom uz malo želea od brusnica i jednopakovanje pileće supe. Čovek u prodavnici ju je poznavao i sad je upitakako je provela dan Božića.

– Dobro je bilo – reče ona, osmehnuvši mu se, a on se zagleda u njeneljubičaste oči. Po onome što je kupovala kod njega znao je da živi sama. A

Page 56: Pitanja Srca - Danijela Stil

koliko je video, nije mnogo ni jela. Bila je sitna i povremeno je delovalavrlo krhko.

– Da li želite parče pite? – Izgledala mu je kao neko ko treba da semalo ugoji. – S jabukama? S mesom? Ili s bundevom? – Ona odmahnuglavom, ali uze pakovanje punč-sladoleda, koji je uvek volela. Plati račun izahvali se prodavcu, požele mu srećan Božić i pođe noseći namirnice usmeđoj kesi. Nadala se da neće prosuti supu, a da se sladoled, madaspakovan pored mlake posude sa supom, neće otopiti. Usredsredila se dane prospe nešto i pela se stepenicama ka zgradi kad je ugledala muškarcakako stoji na pragu, pažljivo tražeći ime kraj zvonca. Bio je okrenut leđima,saginjao se da bolje vidi imena pod slabim svetlom, a ona je stajala izanjega, čekajući da otvori vrata, s ključem u ruci. A onda se okrete, a onarazrogači oči uz oštar udah. Bio je to Fin, s crnom pletenom kapom na glavi,u farmerkama i debelom, crnom, vunenom kaputu. Osmehnuo se kad ju jeugledao. Čitavo lice mu je blesnulo kad se osmehnuo.

– Pa, ovako je mnogo lakše. Oslepeo sam pokušavajući da pročitamimena. Izgubio sam naočare u avionu.

– Šta ti radiš ovde? – upita ga ona iznenađeno. Bila je zapanjena.– Nisi odgovorila na moj poslednji imejl, pa sam zaključio da treba da

dođem i otkrijem zašto. – Delovao je opušteno, potpuno rasterećen, dok sutako stajali i pričali na prvom stepeniku, a Houp je drhtala dok joj jeuzimao smeđu papirnu kesu iz ruku. Nije znala zašto je došao, ali to ju jeuplašilo. Delovalo je tako drsko, i zabrinulo ju je.

– Pazi da ne prospeš. Unutra je supa – reče ona, ne znajući šta da kažesledeće. – Hoćeš da uđeš? – Nije mogla ništa drugo da kaže. Nije mogla daprođe pored njega i da ode kući, a njega ostavi na pragu.

– To bi bilo lepo – odgovorio je osmehujući se, ali Houp se još nijeosmehnula. Uspaničila se što priča s njim tu, na svom pragu. Ušao je u njensvet bez poziva, bez dozvole ili upozorenja. A onda je on nežno pogleda.Video je da je uznemirena. – Jesi ti ljuta na mene što sam došao? –Delovao je zabrinuto, a njoj je vetar mrsio kosu.

– Nisam, samo ne znam zašto si došao. – Delovala je uplašeno.– Ionako moram da se vidim s agentom, i da razgovaram sa svojim

izdavačem. A da budem iskren, želeo sam da te vidim. Mislim na tebe

Page 57: Pitanja Srca - Danijela Stil

otkako si otišla. Nisam siguran zašto, ali ne mogu da te izbijem sebi izglave. – Sad se ona osmehnu i otključa ulazna vrata, pitajući se da li bitrebalo da se vrati u prodavnicu da nabavi još hrane. Nije bila sigurna trebali da se oseća polaskanom ili da se ljuti što je tako upao a da je prethodnonije ni pitao. Bio je impulsivan i šarmantan kao i prvog dana kad su seupoznali. Bilo je teško ostati ljut na njega, a njena prvobitna strašljivareakcija počela je da se stišava dok su se peli uza stepenice.

Bez ijedne reči, povela ga je u stan i otključala vrata. Otišla je da ostavihranu u kuhinji i spase sladoled pre nego što se otopi, a onda se okrenulada ga pogleda. Netremice je gledao u fotografije na zidovima.

– To je najlepša balerina koju sam ikad video – reče, gledajući pažljivosvaku sliku, a onda pogleda Houp zbunjeno podigavši obrve. – Liči na tebe.Jesi li to ti kad si bila mala? – Ona odmahnu glavom i pozva ga da sedne.Ponudila mu je čašu vina, ali on odbi. Razgledao je miran, oskudanenterijer dok je ona palila sveće. Zatim je, ozbiljnog lica, sela na kaučpreko puta.

– Nadam se da nisam rekla nešto što bi te nagnalo da pomisliš da trebada dođeš – reče mu tiho, i dalje se osećajući nelagodno što ga vidi kakosedi u njenom stanu. Krivila je sebe da ga je na to navela ili ohrabrila, alimislila je da ipak nije to učinila.

– Zvučala si tužno. A i nedostajala si mi, mada nisam siguran zašto –reče on iskreno. – Ionako sam morao da dođem u Njujork u nekomtrenutku, pa sam odlučio da to može biti sada, pre nego što završim knjigu ipočnem da radim na sledećoj. Posle toga neću želeti da dođem mesecima. Isâm sam bio tužan kad je Majkl otišao jutros, ranije nego što je planirano.Nemoj da se ljutiš. Nisam došao da te na nešto nagovaram. – Znala je damora da postoje brojne žene koje su mu na raspolaganju samo ako ihpoželi. Samo nije razumela šta on želi od nje. Ponudila je da podeli s njimsendvič, a on se osmehnu i odmahnu glavom. To što je došao bio jeneverovatno impulsivan potez, i nije mogla da odluči da li joj to laska ili jeplaši. Najverovatnije i jedno i drugo.

– Nisam gladan. U avionu su mi poslužili obilan obrok, ali praviću tidruštvo dok ti jedeš. – Osećala se glupo dok jede sendvič pred njim, a onne jede ništa, pa ga je odložila. Zato Fin ipak pristade da podele supu i

Page 58: Pitanja Srca - Danijela Stil

sladoled. Kad su stigli do punč-sladoleda, on ju je već zasmejavao pričamapa je počela da se opušta, uprkos iznenadnoj poseti muškarca kojeg jejedva poznavala. Bilo je tako čudno gledati ga kako sedi tu, ispružen nakauču i potpuno opušten u njenom potkrovlju.

Upravo su završavali sladoled kad ju je opet pitao za balerinu naslikama. – Zašto imam osećaj da si to ti? – To je bilo naročito čudno sobzirom na to da je balerina bila plavokosa, a Houp je imala tako tamnukosu. Međutim, postojala je sličnost između nje i mlade plesačice, kao daje nešto na njoj bilo poznato. Houp udahnu duboko, a onda mu reče ono štouopšte nije planirala da mu poveri.

– To je moja kći, Kamil. – Na to je Fin pogleda zapanjeno.– Slagala si me – reče, delujući povređeno. – Rekla si mi da nemaš

dece.– I nemam – reče Houp tiho. – Umrla je pre tri godine, u devetnaestoj

godini. – Fin ostade nem, a Houp je takođe ćutala.– Toliko mi je žao – reče joj i, vrlo potresen, pruži ruku da dotakne

njenu, a ona mu se zagleda duboko u oči.– U redu je – reče ona tiho, više kao da govori sebi. – To je bilo tada.

Ovo je sada – ponavljala je ono što su je monasi naučili na Tibetu. –Čovek nauči da živi s tim posle izvesnog vremena.

– Bila je prelepa devojka – reče Fin, bacajući pogled na fotografije, aonda pogledavši Houp. – Šta se desilo?

– Bila je na koledžu, u Dartmutu, gde je moj otac predavao kad sambila mala. U međuvremenu je umro. Pozvala me je jednog jutra i kazala mida ima prehladu. Čulo se da je stvarno bolesna. Cimerka ju je odvela udispanzer, a mene su pozvali sat vremena kasnije da mi kažu da imameningitis. Razgovarala sam s njom i stvarno je zvučala grozno. Sela sam uautomobil i krenula ka njoj iz Bostona, a Pol je pošao sa mnom. Umrla jepola sata pre nego što smo stigli. Nisu mogli ništa više da učine da jespasu. Jednostavno se tako desilo. – Suze su joj polako tekle niz lice dok jeto govorila, a Fin je posmatrao kako sedi s mirnim izrazom na licu. Činio seočajnim zbog toga što mu je ispričala. – Leti je igrala u njujorškomgradskom baletu. Razmišljala je o mogućnosti da uopšte ne ide na koledžnego da samo igra, ali je uspela da postigne i jedno i drugo. Planirali su da

Page 59: Pitanja Srca - Danijela Stil

je prime čim bude diplomirala, ili ranije ako ona bude tako htela. Bila jesjajna plesačica. – A onda, kao da se tek tad prisetila, Houp dodade: –Zvali smo je Mimi. – Houp je sad skoro šaputala. – Strašno mi nedostaje.A njena smrt je uništila njenog oca. Bila je to kap u prepunoj čaši. Već jegodinama bio bolestan, a tajno je mnogo pio. Kad je umrla, nije se trezniotri meseca. Jedan njegov stari kolega s Harvarda je intervenisao tako da sePol prijavio u bolnicu i prestao da pije. Međutim, tada je i odlučio da višene može da ostane u braku sa mnom. Možda sam ga previše podsećala naMimi i na taj gubitak. Prodao je imovinu u kompanijama, kupio brod amene ostavio. Rekao mi je da ne želi da sedim pored njega i čekam daumre, i da zaslužujem više od toga. Međutim, prava istina je da je i mene injega toliko razorila Mimina smrt da se naš brak raspao. I dalje smo dobriprijatelji, ali kad god se vidimo mislimo na nju. On je podneo zahtev zarazvod braka, a ja sam otišla u Indiju. I dalje se volimo, ali pretpostavljamda smo nju voleli više. Posle toga, nije mnogo toga ostalo od našeg braka.Kad je Mimi umrla, svi smo na neki način umrli. Pol više nije ono što jebio, a možda nisam ni ja. Teško je preživeti tako nešto i ostati u jednomkomadu. Eto, to je to – reče ona tužno. – Nisam želela da ti to pričam uLondonu. Obično ne pričam ljudima o njoj. Prosto je suviše tužno. Mojživot se, u najmanju ruku, veoma promenio otkako nje nema. Sad se sveodnosi samo na moj posao. Nema ničeg drugog. Volim to što radim, pa jelakše.

– O, bože moj – reče Fin sa suzama u očima. Houp je osećala da je onmislio na svog sina dok mu je ona pričala o kćeri. – Ne mogu čak ni dazamislim kako je to. Mene bi to ubilo.

– I mene je skoro ubilo – uzvrati ona, a on sede pored nje na kauč izagrli je. Houp se nije bunila. Prijalo joj je što ga oseća tako blizu. Nijevolela da priča o tome i retko je pričala, mada je gledala fotografije na zidusvake večeri i neprekidno mislila o njoj, čak i posle toliko vremena. –Pomogao mi je boravak u Indiji. I vreme provedeno na Tibetu. Našla samdivan manastir u Gandenu i imala sam izvanrednog učitelja. Mislim da mi jeon pomogao da to prihvatim. Čovek stvarno nema izbora.

– A tvoj bivši muž? Kako je njemu sada? Je li ponovo počeo da pije?– Ne, i dalje ne pije. Mnogo je ostario u poslednje tri godine i mnogo je

Page 60: Pitanja Srca - Danijela Stil

bolesniji, a teško je reći da li je to zbog Mimi ili zbog bolesti. Srećan je nasvom brodu koliko se može biti srećan. Ja sam kupila ovo potkrovlje kadsam se vratila iz Indije, ali mnogo putujem tako da često nisam tu. Ne trebami mnogo u životu. Bez Mimi više ništa nema smisla. Ona je bila centarnašeg života, i kad je nje nestalo, bili smo prilično izgubljeni. – Bol koji jeiskusila video se u njenim radovima. Duboko je razumevala ljudsku patnju,i to se videlo na fotografijama koje je snimala.

– Nisi prestara da se opet udaš i rodiš još jedno dete – reče Fin nežno.Nije bio siguran šta da kaže da je uteši. Kako tešiti ženu koja je izgubilasvoje jedinče? To što mu je ispričala bilo je toliko teško da nije imaopredstavu kako da joj pomogne. Bio je šokiran njenom pričom. Houp obrisaoči i osmehnu se.

– Tehnički, nisam prestara, ali trudnoća nije naročito verovatna i ne biimala baš mnogo smisla. Ne zamišljam sebe kao ženu koja bi se ponovoudala. Nisam se ni sa kim zabavljala otkako smo se Pol i ja razveli. Prostonisam srela nikoga s kim bih želela da izlazim i nisam bila spremna.Razvedeni smo tek dve godine, a ona je umrla pre tri godine. Mnogo togasam izgubila za kratko vreme. A dok budem pronašla nekoga, ako ga ikadpronađem, biću prestara. Sad imam četrdeset četiri godine, mislim da sumoji dani za rađanje odbrojani, ili će uskoro biti. I to više ne bi bilo isto.

– Ne, naravno da ne bi, ali pred tobom je još mnogo godina. Ne možešda ih provedeš sama i ne bi ni trebalo. Ti si prelepa žena, Houp, i u tebi imatako mnogo života. Ne možeš da zatvoriš sva vrata.

– Da budem iskrena, uopšte ne razmišljam o tome. Trudim se da nerazmišljam. Samo se budim svakog jutra i suočavam se sa danom predsobom. I to je već mnogo. I sve to ulivam u radove. – To se i videlo. Aonda, bez ijedne reči, on pruži ruke i zagrli je. Želeo je da je zaštiti od svihtuga u njenom životu. Osećala se iznenađujuće prijatno u njegovom mirnomzagrljaju. Niko to nije učinio već godinama. Nije čak mogla ni da se setikad se to dogodilo poslednji put. Iznenada joj beše drago što je došao.Jedva da ga je poznavala, ali čak i samo njegovo prisustvo delovalo joj jekao neki poklon.

Fin je sedeo tako i grlio je dugo, a onda ona podiže pogled i osmehnumu se. Bilo je lepo samo tako sedeti s njim i ne govoriti ništa. A onda je on

Page 61: Pitanja Srca - Danijela Stil

polako pusti i ona ode da sebi spremi čaj i da njemu naspe čašu vina. Pratioju je do kuhinje i tamo se opet poslužio punč-sladoledom. Ponudio je maloi njoj, a ona je odmahnula glavom i zapitala ga da li je gladan. Za njega jebaš bilo kasno, u stvari, u Londonu je bila ponoć.

– Da li bi hteo da ti ispržim jaja? Samo to imam.– Znam da će zvučati blesavo – reče on, izgledajući postiđeno – ali jede

mi se neka kineska hrana. Mrtav sam gladan. Ima li neko takvo mesto ublizini?

Bilo je božićno veče i nije bilo otvoreno mnogo toga, ali u blizini je biojedan kineski restoran koji je ostajao otvoren sve do kasno. Ona ih pozvatelefonom i ispostavilo se da jesu otvoreni, ali da ne isporučuju hranu kući.

– Hoćeš li da odemo? – upita ga i on klimnu glavom.– Je li to u redu? Ako si umorna, mogu da idem sam, ali voleo bih da i

ti pođeš. – Ona mu se osmehnu a on je opet zagrli. Osećao je da se neštovažno dogodilo među njima te noći. I ona je to osećala.

Za nekoliko minuta već su obukli kapute i izašli. Bilo je skorojedanaest sati i napolju je bilo ledeno. Požurili su niz ulicu do kineskogrestorana. Još je bio otvoren a unutra je sedelo iznenađujuće mnogo ljudi.Bilo je svetlo i bučno i mirisalo je na kinesku hranu, a ljudi su se dovikivaliu kuhinji. Fin se široko osmehnu kad su seli.

– Ovo je baš ono što sam želeo. – Delovao je srećno i opušteno, kao iona.

Houp je naručila za oboje pošto je poznavala hranu u tom restoranu, ikad je jelo stiglo nešto kasnije, oboje navališe. Bila je iznenađena što jetoliko gladna. Izgledalo je da su izgladneli, pošto su pojeli skoro sve irazgovarali o lakšim temama nego ranije te večeri. Ni jedno ni drugo nijeviše pominjalo Mimi, ali su mislili na nju. Ćaskali su i svi oko njih sudelovali lepo raspoloženi. Za neke, bio je to savršen kraj Božića.

– Ovo je zabavnije nego kad se jede ćurka – zakikota se Houpzavršavajući tanjir sa svinjetinom dok je Fin čistio tacnu s račićimaosmehujući se od uha do uha.

– Jeste, hvala ti što si krenula sa mnom. – Gledao ju je nežno. Dubokoga je dirnulo to što je saznao šta je prošla. Izgledala mu je tako ranjivo ibila tako sama.

Page 62: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Gde si odseo? – upita ga ona usput.– Obično odsedam u hotelu Pjer – reče Fin, zavalivši se u stolici. Bio je

sit i srećan pa joj se osmehivao. – Međutim, sad sam uzeo sobu u hoteluMerser, zato što je bliže tvom stanu. – On je stvarno došao u Njujork da bivideo nju. Bio je to veći pritisak nego što je želela, ali u ovom trenutku jojto nije smetalo. Divno se osećala u njegovom društvu. I nekako je imalosmisla to što je sad tu s njim. Jedva su se poznavali, ali je Houp osećala dameđu njima postoji snažna veza sad kad mu je ispričala za Mimi.

– To je, u stvari, lep hotel – reče ona, trudeći se da deluje opuštenouprkos njegovoj blizini. I dalje je bila pomalo zapanjena što je došao.

– Stvarno mi nije važna soba. – On se žalostivo osmehnu. – Samo samhteo tebe da vidim. Hvala ti što se nisi naljutila što sam došao.

– To je prilično krupan potez, moram da priznam. – Prisetila se kako sezapanjila kad ga je ugledala na ulazu u zgradu. – Ali i lep potez, takođe.Mislim da niko nikad nije doleteo odnekud da me vidi. – Osmehnula mu sekad im je konobar doneo kolačiće za sreću i račun, pa se nasmeja kad jepročitala svoju ceduljicu i pruži je i njemu.

„Možete očekivati posetu prijatelja.“ On se glasno nasmeja, a onda jojpročita svoju cedulju: „Uskoro stižu dobre vesti.“ Sviđa mi se ovoproročanstvo. Obično izvučem cedulju na kojoj piše „Učitelj je mudarčovek“ ili „Podigni sutra veš s pranja“ ili nešto slično.

– Da, i ja to dobijam. – Ona se opet nasmeja. Polako su se vraćali kanjenom stanu i on je doprati do ulaznih vrata. Torbu je ostavio u hotelu prenego što je došao do nje. Već je bilo oko jedan po ponoći, u Londonu šestujutru, i Fin je već posustajao. – Hvala što si došao, Fine – reče ona tiho, aon joj se nasmeši i poljubi je u obraz.

– Drago mi je što sam došao. Dopala mi se naša božićna večera.Moraćemo da ustanovimo tradiciju da jedemo kinesku hranu umestoćuretine. Zvaću te ujutru telefonom – obećao je, a ona otključa vratazgrade, okrete se i mahnu mu, gledajući ga kako odlazi niz ulicu ka hotelu. Idalje je mislila na njega dok se pela uza stepenice. Veče je bilo divno idošlo je kao neka potpuno neočekivana nagrada. Za nju je svakako biloneuobičajeno. Upravo se svlačila kad joj računar reče da je dobila imejl.Ode da pogleda poštu i vide da je imejl od Fina.

Page 63: Pitanja Srca - Danijela Stil

„Hvala ti za divno veče. Bio mi je ovo najlepši Božić u životu, i prvikoji smo zajedno proveli. Želim ti lepe snove.“

Ovog puta ona odgovori. Sede za sto, ne znajući šta da misli jer je sveto bilo pomalo prejako za nju. „I meni je bilo predivno. Hvala ti što sidošao. Videćemo se sutra.“

Pogledala je Mimine fotografije ustajući od stola. Bilo joj je drago štoje ispričala Finu za kćer. Na neki način, kao da ju je to vratilo među njih.Sad bi imala dvadeset dve godine, a bilo je tako teško poverovati da jenema. Čudno je kako neki ljudi uđu u tvoj život i odu, a onda neko drugidođe kad ga najmanje očekuješ. Na trenutak je Fin izgledao kaoneočekivani blagoslov. I šta god da se desi, bila je zahvalna što je provelabožićno veče s njim. I dalje je bila zapanjena što je došao. Odlučila je da nedozvoli sebi da brine zbog toga već da prosto uživa u vremenu kojeprovedu zajedno.

Page 64: Pitanja Srca - Danijela Stil

6.

Fin joj se javio sledećeg jutra i pozvao je na doručak u hotel Merser. Nijeimala ništa važno da radi pa mu se rado pridružila. Čekao ju je upredvorju, isto onako zgodan kakav je bio i u Londonu. Obukao je crnurolku i farmerke, a tamna kosa mu je bila sveže očešljana. Izgledao jesasvim budno kad je ona stigla i priznade joj da je već satima na nogama ida je šetkao po celom kraju još od praskozorja. I dalje je funkcionisao polondonskom vremenu.

Houp je naručila jaja benedikt, a Fin galete. Nedostaju mu u Evropi,rekao je, pošto tamo nikad nisu baš iste. Kako je objasnio, testo serazlikuje, a u Francuskoj ih posipaju šećerom. Zalio ih je potpuno sirupomod javora tako da mu se Houp nasmejala. Natopio ih je skroz, a na licu muse ukaza izraz blaženstva kad je zagrizao prvi zalogaj.

– Šta planiraš za danas? – upitao ju je dok su pili kafu.– Mislila sam da odem do galerije gde izlažu neke od mojih fotografija

iz Indije. Da li bi voleo i ti da pođeš?– Vrlo rado. Želim da vidim tu izložbu.Otišli su taksijem posle doručka i bio je izuzetno impresioniran

radovima, divno izloženim u velikoj, prestižnoj galeriji. Nakon toga sukrenuli pešice uz Aveniju Medison, pa do Central parka da prošetaju posnegu koji je još uvek bio beo. U ostalim delovima grada već se topio ipretvarao u lapavicu, ali u parku je i dalje bio netaknut.

Postavljao joj je pitanja o Indiji, a onda su pričali o njenim putovanjimana Tibet i u Nepal. Zastali su kod tezge s knjigama dok su išli kroz park ipronašli jednu od njegovih ranih knjiga. Houp je želela da je kupi ali joj nijedozvolio, rekavši da je to knjiga koju ne voli. Onda su pričali o njegovomradu, pa o agentima i karijerama. On je bio impresioniran svim njenimmuzejskim izložbama, a ona zadivljena time što je on dobio Državnuknjiževnu nagradu. U velikoj meri su se divili jedno drugom i izgledalo jeda imaju mnogo toga zajedničkog. A kad su izašli iz parka, on je povede navožnju kočijama, što im je oboma izgledalo i šašavo i zabavno. Ušuškali su

Page 65: Pitanja Srca - Danijela Stil

se ćebetom i kikotali kao deca.Kad se vožnja završila, već je bilo vreme ručku i on je povede da jedu u

La Grenuj, inače vrlo otmen restoran, gde su im poslužili izvanredno jelo.Fin je voleo dobro da pojede, dok je Houp često preskakala obroke. Nakonručka su prošetali niz Petu aveniju i, kao što je ona često činila, vratili su sesve do Sohoa. Oboje su bili umorni, ali uživali su u vremenu provedenomzajedno. Otpratio ju je do stana i ona ga pozva da se popne, ali on reče daće se vratiti do hotela da odspava.

– Da li bi volela da izađemo na večeru kasnije ili imaš nešto drugo daradiš? Ne želim da ti oduzmem sve vreme – reče on pažljivo, mada je bašzbog toga došao u Njujork.

– Volela bih ako se nisi umorio od mene – reče mu osmehnuvši semalo. – Da li voliš tajlandsku hranu? – On oduševljeno klimnu glavom, aona predloži jedno mesto u Ist Vilidžu koje joj se dopadalo.

– Doći ću po tebe u osam – obeća joj i poljubi je u teme. Ona pođe ustan, a on se vrati u hotel. I koliko god se trudila da ne misli na njega, nijemogla da misli ni na šta drugo sledećih nekoliko sati. Izuzetno je uživala unjegovom društvu, bilo je zanimljivo pričati s njim i iznenada je njegovoprisustvo bilo toliko snažno. Nije znala šta da misli o svemu tome, a nijeznala ni treba li da pokušava nešto da smisli.

Kad je došao po nju, čekala ga je odevena u sive pantalone i ružičastidžemper. Popili su po čašu vina pre nego što su izašli. Ovog puta nijenapravio nikakav komentar povodom Miminih fotografija, ali divio senekim drugim Houpinim radovima. Rekao je da želi da ode do Muzejamodernih umetnosti sutradan kako bi video neke njene ranije radove.

– Ti si jedini fotograf koga poznajem čiji su radovi izloženi u muzejima– reče joj s otvorenim divljenjem. – A ti si jedini književnik koga poznajemkoji je dobio Državnu književnu nagradu – reče ona, s jednakim ponosom. –To me podseti: nikad te ne zovem „ser Fin“. Da li bi trebalo?

– Nemoj, osim ako nećeš da ti se smejem. I dalje se osećam čudno kadto izgovorim. Mada je bilo prilično uzbudljivo upoznati se s kraljicom.

– Verujem da jeste. – Široko se osmehnula, a onda izvadi kutijufotografija koje je obećala da će mu pokazati, sa snimcima s Tibeta. Bile sufantastične i ona mu pokaza nekoliko monaha koje je veoma volela.

Page 66: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Ne znam kako si uspela da ne govoriš mesec dana. Ja to ne bih mogao– priznade Fin spremno. – Verovatno ne bih izdržao ni dan.

– Bilo je fantastično. Bilo mi je, u stvari, teško da počnem da govorimkad sam otišla odatle. Sve što bih zaustila delovalo je nevažno ili prejako.Čovek stvarno počne da misli o onome što govori. Prema meni su tamo bilidivni. Volela bih da se vratim jednog dana, obećala sam im da ću toučiniti.

– Voleo bih da vidim to mesto, ali ne bih ukoliko moram da prestanemda govorim. Pretpostavljam da bih mogao da pišem.

– Vodila sam dnevnik dok sam bila tamo. Kad čovek ne govori, imavremena za neke prilično duboke misli.

– Verujem da je tako – reče on opušteno. Upitala ga je gde je živeotokom detinjstva u Njujorku. – U gornjem Ist sajdu – odgovorio je. – Tezgrade više nema, srušili su je pre mnogo godina. A stan u kojem sam živeos Mišel bio je u Sedamdeset devetoj istočnoj ulici. Bio je prilično mali.Bilo je to pre nego što su knjige počele da se stvarno prodaju. Imali smonekoliko mršavih godina – reče on bez stida. – Pre nego što su umrli, mojiroditelji su već bili spiskali dosta porodičnog novca. Bili su priličnorazmaženi. Naročito majka. Kuća u Irskoj pripadala je njenoj porodici, apošto nije bilo muških glava među naslednicima, prodata je. Drago mi je štosam je opet vratio porodici. Biće lepo da je Majkl dobije jednog dana,mada sumnjam da će želeti da živi u Irskoj osim ako ne bude pisac. – Finse široko osmehnu na tu pomisao, a i Houp se nasmešila. Irska je bilačuvena po tome što pisci nisu plaćali porez. Poznavala je dosta njih koji suse tamo preselili, bilo je teško tome odoleti.

Krenuše u tajlandski restoran, gde su im poslužili izvanredno jelo. I doksu večerali, Fin je upita šta će raditi za Novu godinu.

– Isto što i svake godine – osmehnu se Houp. – Ići ću u krevet u desetsati. Mrzim da izlazim za Novu godinu. Svi su ludi i pijani. To je pravoveče da se ostane kod kuće.

– Moramo da smislimo nešto bolje ove godine – insistirao je Fin. – Nija nisam lud za tim, ali moraš makar da probaš. Zašto ne bismo uradilinešto smešno, na primer da odemo na Tajms skver i gledamo kako sespušta lopta od kristala i ogledala, ili šta god da se tad dešava. To sam

Page 67: Pitanja Srca - Danijela Stil

samo gledao na televiziji. Mada, pretpostavljam da bude gadna gužva.– Možda bi to bilo zabavno fotografisati – reče ona zamišljeno.– A što ne pokušamo? Ako nam se ne svidi, ići ćemo kući.Ona se nasmeja i, razmislivši malo, pristade.– Onda smo to dogovorili – potvrdi on, delujući zadovoljno.– Koliko dugo ostaješ? – upita ga kad su završili večeru.– Još nisam odlučio. Možda ću da malo radim sa svojim urednikom pre

nego što se vratim. – A onda je pažljivo pogleda. – Ostalo zavisi od tebe. –Ona oseti drhtaj nervoze niz kičmu. Nije znala šta da odgovori kad on kaženešto u tom stilu, a već nekoliko puta je to učinio. To što je znala da jedošao u Njujork da vidi nju predstavljalo je užasnu odgovornost, kao i dar.Upravo je završavala desert kad je on pogleda preko stola i reče, ostavivšije bez daha: – Mislim da se zaljubljujem u tebe, Houp.

Nije želela da izgovori ono što je upravo izgovorio i nije imala pojmakako da odgovori. Kaži mi kad budeš siguran? Nemoj da si blesav? I ja utebe? Nije još znala šta oseća prema njemu, ali veoma joj se dopadao. U toje bila sigurna. Ali da li joj se dopadao kao prijatelj ili kao muškarac? Zanju je bilo prerano da to kaže. – Ti ne moraš ništa da kažeš – reče Fin, kaoda joj čita misli. – Samo sam želeo da znaš kako se ja osećam.

– Kako možeš da znaš tako brzo? – upita ga, delujući zabrinuto. Sve serazvijalo naizgled tako brzo. Pitala se da li se u njihovim godinama takodešava ljubav.

– Prosto znam – reče joj jednostavno. – Nikad do sada se nisam ovakoosećao. I ja znam da je brzo. Ali možda se nekad tako dogodi, onda kad jepravo. Mislim da u našim godinama čovek zna šta želi, ko je i šta oseća.Zna kad pronađe pravu osobu za sebe. Ne treba mnogo vremena. Odraslismo, pravili smo greške ranije. Više nismo nevini. – Nije želela da mu kažeda on ima mnogo više iskustva od nje, ali on je to ionako već znao za nju.Video je. A i provela je u braku skoro polovinu svog života i bila samaposlednje dve godine. – Ne treba da se osećaš kao da si pod pritiskom zatošto ja gajim ovakva osećanja prema tebi, Houp – produži on. – Imamo ceoživot pred sobom da to otkrijemo. Imamo vremena koliko god ti budešželela. – Morala je da prizna da je Fin obara s nogu. Sve je bilo potpunodrugačije od onog vremena koje je provela s Polom. Fin je bio razuzdaniji,

Page 68: Pitanja Srca - Danijela Stil

kreativniji, čitav njegov život bio je slobodniji. Pol je bio ekstremnodisciplinovan u svakom pogledu i duboko posvećen svom radu. Fin jedelovao više okrenut životu i svetu. A njegov svet je bio širi i veoma joj sedopadao. I njen se svet proširio u velikoj meri u poslednjih nekolikogodina. Otvorila se prema novim ljudima, novim mestima, novim idejama,kao što je bio njen boravak u manastiru na Tibetu i u ašramu u Indiji, kudanikad ranije ne bi ni pomislila da ode dok nije izgubila Mimi i Pola.

Vratili su se u njen stan posle večere i ovoga puta se popeo na piće.Unervozila se zbog pomisli da će pokušati da je poljubi – a ona još nijeosećala da je spremna na to – ali on to nije učinio. Bio je opušten, aliponašao se kao džentlmen i poštovao je njene granice. I on je osećao da nijespremna na više od onog što su sada činili. Šetnja, razgovor, izlasci naručkove i večere, upoznavanje. To je i bilo ono zbog čega je došao da jeposeti, i upravo je to i želeo. A ona je osećala da joj niko nikad nije biotoliko odan tako brzo nakon upoznavanja. Pol to nije bio u prvim danimanjihove veze, bio je previše zauzet obavezama i bio je stariji šesnaestgodina, a to je vrlo različito od ove situacije. Ona i Fin su skoro istogodište, ista generacija i imaju mnogo istih interesovanja. Da je napravilaspisak svega onoga što želi od muškarca, Fin bi ispunio sve te kriterijume.Ali nije poželela nikoga posle Pola. A sad, Fin se stvorio tu, velik poputživota. Poznavala ga je tek nedelju dana. Međutim, do sada je to bila vrlointenzivna nedelja i provodili su mnogo vremena zajedno.

Sledećeg dana otišli su u Muzej moderne umetnosti, a dan kasnije umuzej Vitni. Išli su u sve njene i njegove omiljene restorane. Video se saagentom i prodiskutovao o uslovima za novu knjigu. I na njeno velikočuđenje, nedostajao joj je tih nekoliko sati dok ga nije bilo. Ako se izuzmetaj sastanak, bio je s njom svakog minuta, osim kad bi je uveče ostavio unjenom potkrovlju. Još je nije poljubio, ali je još jednom spomenuo kako sezaljubljuje u nju. Ona ga je samo zabrinuto pogledala. Šta ako se on igra snjom? A još više strašnija je bila misao da se možda ne igra. Šta ako je ovosve stvarno? Šta će se dogoditi? On živi u Irskoj, a ona u Njujorku.Međutim, još nije dozvoljavala sebi da razmišlja o tome. To bi biloprebrzo. Prosto nije imalo smisla. A u stvari je imalo, i Houp je to znala.Imalo je mnogo smisla, i za jedno i za drugo. Ona je mogla da napravi sebi

Page 69: Pitanja Srca - Danijela Stil

bazu bilo gde u svetu, i to su oboje znali. A i on je mogao. Situacija je bilaidealna. Izgledalo je da su savršen spoj.

Kad joj je njen agent Mark Veber telefonirao, Houp mu nije rekla šta sedešava. Nije imala šta da mu kaže. Mark joj je bio najbliskiji prijatelj, avolela je i njegovu ženu. Pozvali su je kod njih na večeru, ali je odbila. Niježelela da im kaže da je Fin u gradu i da je došao da je vidi. Znala je da biMark bio šokiran, ili u najmanju ruku iznenađen i verovatno žestokozaštitnički raspoložen i sumnjičav. Houp je želela da provede to veče sFinom. Zato je rekla da je previše zauzeta nekim novim radom, a Mark jojobeća da će je pozvati ponovo sledeće nedelje i reče joj da ne radi previše.

Na novogodišnje veče, kao što su se bili dogovorili ranije te nedelje,ona i Fin su otišli na Tajms skver. Ponela je jedan stari foto-aparat kako bisnimala crno-bele fotografije. Stigli su oko jedanaest i vešto se provuklikroz gomilu koja je čekala već satima. Likovi oko njih bili su neobični i Finje uživao gledajući ih njenim očima. Sjajno su se zabavljali.

U ponoć se niz jarbol spustila kugla u kojoj su bleskala svetla, svi suvrištali i navijali. Bilo je tu prostitutki i dilera droge, turista i klinaca skoledža iz predgrađa, svih mogućih ljudi, a ona je bila toliko obuzetaslikanjem svih njih u ponoć da se trgla kad joj je Fin sklonio foto-aparat,stao pred nju i privukao je u zagrljaj. I pre nego što je shvatila šta se desilo,poljubio ju je i oni zaboraviše na sve oko sebe. Bila je svesna samo da jeljubi i kasnije se samo toga i sećala, toga i osećaja da je potpuno bezbednai zaštićena u njegovom naručju. Želela je da se taj poljubac nikad ne završi,i kad ga je posle toga zapanjeno pogledala u oči, znala je da se i onazaljubljuje u njega. Bio je to savršen početak nove godine. A možda inovog života.

Page 70: Pitanja Srca - Danijela Stil

7.

Fin je ostao u hotelu Merser sledeće dve nedelje. Sastao se sa agentom, saizdavačem, snimio dva intervjua i viđao Houp kad god bi mu se pružilaprilika. Uvek je bio tu, uvek je bio spreman da raspored prilagodi njenom iželeo je da s njom provodi svaki slobodan trenutak. Houp je bila začuđenabrzinom s kojom se njihova veza razvijala, i mada još nisu spavali, veomaje uživala u njegovom društvu. Razapinjala se između toga što je stalnopodsećala sebe da je ovo za njega najverovatnije samo prolazna stvar i željeda veruje da je sve to stvarnost i da dozvoli sebi da bude ranjiva. Fin je biotako otvoren, prijatan, pun ljubavi i pažljiv i tako su se lepo provodili danije mogla da mu odoli. A on je za nju činio sve, šta god pomisli da bimoglo da joj se dopadne, bezbrojne gestove pažnje. Donosio joj je cveće,čokolade, knjige. Houp je sve više dopuštala da je ponese plima emocijakojima ju je on obasipao. A posle tri nedelje tokom kojih su neprekidno bilizajedno, dok su se šetali kroz park na Vašington skveru jednog popodneva,vraćajući se iz duge šetnje po centru grada, on reče nešto što ju je preseklo.

– Ti znaš šta je ovo, zar ne? – reče joj značajno, dok je išla kraj njega,uhvativši ga pod ruku. Razgovarali su o renesansnoj umetnosti i o galerijiUfiči u Firenci, za koju su otkrili da je oboje vole, a o kojoj je Fin mnogotoga znao. Mnogo stvari ga je interesovalo i imao je brojne talente, po čemuje veoma ličio na Houp. Izgledali su po mnogo čemu kao savršen par. A bioje i jedan od najzanimljivijih muškaraca koje je ikad upoznala inajpažljiviji od svih. Bio je zaista lepi princ o kome sanja svaka žena, apritom je bio pun ljubavi. Zapitkivao ju je o svemu što voli i priželjkuje istalno su se iznenađivali otkrivajući da vole mnoge iste stvari. U njemu jeHoup videla svoju dušu u ogledalu.

– Šta je ovo? – pitala ga je osmehujući mu se i nežno ga gledajući. Višenije bilo dileme, i ona se zaljubljivala u njega, mada ga je poznavala teknekoliko nedelja. To joj se nije dogodilo nikada ranije. Čak ni s Polom.Njena romansa s Finom razvijala se brzinom zvuka. – Šta god da je, divnoje. Poklonu neću gledati u zube. – Imala je utisak da, kad bi nekome pričala

Page 71: Pitanja Srca - Danijela Stil

o odnosu koji se među njima začinje, taj to ne bi razumeo i rekao bi joj darazmisli pre nego što u to uskoči. Tako se i držala, ali je takođe imalasnažan osećaj da ovom muškarcu i ovoj situaciji može da veruje. Nijesumnjala u to. Nije bilo razloga da sumnja. Znala je ko je on, a u njemu jepostojala meka, skrivena strana koja joj je dotakla srce.

– Ovo je sjedinjenje – reče on tiho. – Kad dvoje ljudi postane jedno.Ona ga pogleda radoznalog izraza lica. Iznenadila ju je ta reč i ona ga

upita šta pod tim misli.– Ponekad ljudi kad se zaljube – objasni joj on – budu toliko bliski i

toliko dobro odgovaraju jedno drugom da se stope i više se ne zna gde sezavršava jedna a gde počinje druga osoba. Sjedine se i više ne mogu dažive jedno bez drugog. – Njoj je to zazvučalo pomalo zastrašujuće, nije tobilo ono što je ona imala na umu. Ona i Pol su imali lep brak sve dok se onnije razboleo i pre nego što je Mimi umrla, ali nikad se nisu „sjedinili“ nitipostali jedna osoba. Bili su dve vrlo različite osobe, s različitim ličnostima ipotrebama i mislima. I to je uvek dobro funkcionisalo.

– Mislim da se ne slažem s tobom – reče ona tiho. – Mislim da možešnekoga isto toliko da voliš i kad si odvojen, kad stojite jedno pored drugog,pri čemu je svako celina za sebe ali dopunjuje i onog drugog ili se uklapa snjim, bez „sjedinjavanja“ ili pretvaranja u jednu osobu. Meni to zvučinezdravo – reče mu iskreno. – To nije ono što ja želim – dodade odlučno. –Želim da budem celovita, da budem individua i volim te kao celovituličnost, Fine. Ne moramo da budemo jedno. Tako bismo izgubili onaj važandeo sebe koji od nas čini ono što jesmo. – Fin je delovao razočaran time štoje rekla. Bilo je to prvi put da se njih dvoje ne slože.

– Ja želim da budem deo tebe – reče on tužno. – Potrebna si mi, Houp.Prošlo je tako malo vremena, a ja već osećam kao da si deo mene. – To joji dalje nije zvučalo kao prava stvar, čak i ako je trebalo da joj laska ili daznači da je on voli. Zvučalo joj je klaustrofobično, kao neka krajnost,naročito jer se desilo tako brzo. Jedva da su se poznavali. Kako bi mogli dase sjedine u jednu osobu? I zašto bi to uopšte želeli? Oboje su uložili velikinapor da postanu to što jesu. Nije želela da sada to izgubi. Zaljubljivala seu ono što on jeste, nije želela da se zaljubljuje u sebe. To joj je svedelovalo pogrešno.

Page 72: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Možda ti mene ne voliš onoliko koliko ja volim tebe – reče joj,delujući zabrinuto i povređeno.

– Zaljubljujem se u tebe – reče mu i podiže ka njemu duboke ljubičasteoči. – Ima toliko toga što treba da naučimo jedno o drugom. Želim dauživam u svakom detalju toga. Ti si posebna osoba – reče ona nežno.

– I ti si. Mi smo posebni – bio je uporan Fin. – Naše dve polovine činejednu veću i bolju celinu.

– Moguće – priznade ona – ali ja ne želim da ijedno od nas izgubi deosebe u tom procesu. Oboje smo uložili preveliki trud da postignemo to štoimamo da bismo sad sve izgubili. Želim da stojim pored tebe, Fine, a ne dabudem ti. I zašto bi ti želeo da postaneš ja?

– Zato što te volim – reče joj privlačeći je i zastade da je snažnopoljubi. – Volim te više nego što si svesna. – Način na koji je to rekao bioje dirljiv, a ne zastrašujući, ali ipak je to bilo prejako s obzirom na to kolikosu se kratko poznavali. – Možda ću uvek ja tebe voleti više – reče onzagledavši se zamišljeno kad su nastavili šetnju. – Mislim da uvek jednaosoba u paru više voli onu drugu. Spreman sam da ja budem taj – rečevelikodušno, a ona oseti blagu krivicu zbog toga. Mislila je da ga voli, alitoliko dugo je volela Pola da će joj biti potrebno vremena da se navikne naFina i smesti ga u svom srcu. Morala je prvo da ga bolje upozna, i za to jebilo mnogo prilika. Neprekidno su bili zajedno osim kad bi se vratila upotkrovlje da prespava.

Onda on promeni temu, a Houp oseti olakšanje. Ne samo da je moralada se navikne na to da ga voli, već se osećala neprijatno zbog te njegovepredstave o sjedinjenju i to nije bilo ono što bi ona želela u vezi. Nije toimala na umu. – Šta ćemo da radimo ovog vikenda?

Malo se zamislila, pa mu odgovori: – Mislila sam da bi bilo lepo daodemo na Kejp Kod. Volela bih da vidiš kuću. Vrlo je jednostavna, ali to jeono što mi je ostalo iz detinjstva. Mnogo mi znači ta kuća. – Osmehnuo sečim je to rekla.

– Nadao sam se da ćeš me pozvati tamo – reče joj, spustivši joj ruku naramena. – Zašto ne ostanemo duže od jednog vikenda ako imaš vremena?Moglo bi da prija i tebi i meni. – Nije mu se žurilo nazad u Irsku. Oboje subili gospodari svoje sudbine i svog vremena, i on je uživao provodeći

Page 73: Pitanja Srca - Danijela Stil

vreme s njom i upoznajući je. I nije žurio da se vrati pisanju, tako joj jerekao. Ona mu je bila važnija.

– Pretpostavljam da bismo mogli da provedemo četiri ili pet dana, pačak i celu nedelju. Zna da bude tmurno zimi i prilično hladno. Hajde davidimo kakvo će biti vreme kad stignemo. – On klimnu glavom i složi se snjom.

– Kad želiš da krenemo? – upita je, delujući uzbuđeno. Nije imalanikakve hitne zadatke u tom trenutku. Kalendar joj je bio prazan, a i on jeimao samo da završi neku redakturu. Spremali su se da odu na zabavu uMuzeju moderne umetnosti te večeri, a on je imao jedan izdavački skup nakoji je trebalo da ode sledeće nedelje. Oboje su uživali otkrivajući svetonog drugog, a i jedno i drugo su rado prepuštali središnje mesto onomdrugom i povlačili se u pozadinu. Izgledalo je to kao savršena ravnotežaizmeđu dvoje poznatih, uspešnih, kreativnih ljudi čiji svetovi su odgovaralijedan drugom. Upravo kao što je ona to i rekla, stajali su jedno uz drugo, alinisu morali da se sjedinjuju u jednu osobu. Cela ta ideja njoj je izgledalapogrešno.

– Zašto ne bismo krenuli sutra na Kejp? – predloži Houp. – Ponesidosta toplih stvari. – A onda kao da se malo postide što dotiče delikatnutemu, ali htela je da bude jasna. – Nisam spremna na to da spavamozajedno, Fine. Da li ti odgovara da spavaš u gostinskoj sobi? – Prošlo jemnogo vremena otkako je bila s Polom, i želela je da bude sigurna u to štoradi. U njenom životu nije bilo nikog važnog posle njenog muža, i to ječinilo ovo pitanje još mnogo važnijim. Šta god da ovo jeste, i bez obzira nato da li će potrajati, ona mora da razmisli o svemu i o tome kako se osećapre nego što načini taj krupan korak.

– To je u redu – reče joj, uz pogled pun razumevanja. Izgledalo je danema kraja njegovoj sposobnosti da je usreći i učini da joj bude prijatno.Dozvoljavao joj je da uspostavi ritam, da mu bude onoliko blizu ili dalekokoliko je njoj prijalo u svakom trenutku. Bio je najpažljiviji muškarac odsvih koje je upoznala, prepun ljubavi. Bio je otelotvorenje sna. Da se molilabogu da se neki muškarac pojavi u njenom životu – a nije kad se onpojavio – Fin bi bio odgovor na te molitve. Nije bilo ni najmanje sitnicekod njega koja joj se nije dopadala ili zbog koje bi se osećala nelagodno

Page 74: Pitanja Srca - Danijela Stil

osim, možda, tih glupih ideja o sjedinjenju, ali bila je sigurna da je to samonačin na koji on izražava nesigurnost i želju da bude voljen. A ona jepočinjala da ga voli i to zbog onog što on jeste, a ne zato što je deo nje.Houp je bila vrlo nezavisna osoba i nije preživela sve ono što joj sedogodilo zahvaljujući tome što je bila neko drugi, pa nije želela ni sada toda postane. A znala je da ni njeni monasi na Tibetu ne bi uopšte odobrili tuideju.

Te večeri je na zabavi u muzeju bila gužva i vesela atmosfera. Bio je toznačajan događaj – otvaranje velike izložbe. Glavni kustos muzeja prišao jeda popriča s Houp i ona ga je upoznala s Finom. Ćaskali su nekolikominuta, a nekoliko fotografa ih je slikalo za novine. Bili su upadljiv par.Bilo je to, svakako, okruženje u kojem je Houp bila zvezda a Fin manjepoznat, sve dok se nije čulo njegovo ime. Međutim, njemu kao da nijeuopšte smetalo što je pomalo u pozadini. Bio je ljubazan, topao, šarmantan inepretenciozan, bez obzira na to što je bio slavni ser Fin O’Nil. Niko ko biga video ne bi pomislio da se pravi važan ili da je na bilo koji načinarogantan. Vrlo rado je prepustio Houp da bude zvezda, što je i bila naovom muzejskom skupu, i delovalo je kao da uživa ćaskajući s mnogo ljudii diveći se umetničkim delima. Bio je dobro raspoložen kad su se vratilitaksijem do hotela. Ujutru su kretali za Kejp Kod.

– Nedostaješ mi kad smo tako u gomili sveta – priznade joj on kad seušuškala kraj njega u taksiju. Dobro se provela i bila je ponosna što je bilas njim. Prijalo joj je da opet bude deo para. Nije joj bio potreban da bi seosećala kompletnom, ali joj je bilo lepo što je bio tu i što posle zabavemože da priča s njim o njoj. To joj je nedostajalo posle razvoda. Zabave suuvek zanimljivije ako posle možete da tračarite o njima sa svojimpartnerom. – Izgledala si predivno – spremno joj dade kompliment, kao štoje već učinio nekoliko puta te večeri. – I bio sam toliko ponosan što sam stobom. Stvarno sam uživao večeras, ali moram da priznam, lepo mi je i date imam samo za sebe. Biće sjajno što ćemo da provedemo malo vremenasami na Kejp Kodu.

– Lepo je kad čovek ima i jedno i drugo u životu – reče Houp mirno,glave oslonjene na njegovo rame. – Uzbudljivo je kad izađeš ponekad isretneš druge ljude, a onda je lepo i kad provedeš neko vreme u miru, sam.

Page 75: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Mrzim da te delim s tvojim obožavaocima – zadirkivao ju je. –Najviše volim da budemo sami. Sve je sad toliko novo i sveže da delujekao zadiranje u privatnost kad je još neko tu. – Kazao je to na način koji jojje laskao jer toliko drži do vremena koje provodi s njom, ali sigurno je zanju bilo trenutaka kad je uživala u društvu vršnjaka i kolega, a s vremenana vreme i u njihovom divljenju. Za nju je to bio deo života još otkako sevratila poslu, mada je uvek nalazila veliko zadovoljstvo u trenucimasamoće. Međutim, dirnulo ju je što je Finu toliko stalo do toga da bude snjom, da im ne propadne nijedan trenutak koji mogu da provedu nasamo.Imaće mnogo vremena na raspolaganju kad budu na Kejpu.

– Imaš i ti publiku obožavalaca – podseti ga ona, a on postiđeno obesiglavu u napadu poniznosti kakav se retko viđa i koji niko ne bi očekivao odnjega. U nekim trenucima ju je iznenađivalo što čovek koji je toliko poznati koji tako izvanredno izgleda ne deluje nimalo narcisoidno. Nije biosebičan niti samoživ, ponosio se njenim a bio diskretan u vezi sa svojimuspesima i nije imao potrebu da bude u centru pažnje. I kakve god bilenjegove mane koje još nije otkrila, velikog ega među njima nije bilo. Fin jebio pravi dragulj.

Krenuli su za Kejp Kod u devet sati sledećeg jutra, prostranimautomobilom koji je on iznajmio za tu nedelju pošto Houp više nije imalakola. Kad bi joj bio potreban, iznajmila bi ga. Pošto je živela u gradu to jeimalo više smisla, a i nije više išla tako često na Kejp Kod. Nije bila tamood septembra, pre četiri meseca. Sad je bila uzbuđena što ide s Finom i štoće imati priliku da podeli taj doživljaj s njim. Za muškarca koji voliprirodu, samoću i vreme koje će provesti nasamo s njom, Kejp Kod jesavršeno mesto.

Bila je rešena da ne spava s njim tog vikenda i već je znala u kojugostinsku sobu će ga smestiti. Bila je to, u stvari, soba u kojoj je provodilaleta kao dete, odmah uz staru sobu njenih roditelja, i koju je sad većgodinama koristila. Ona i Pol su tu provodili leta dok su bili u braku. A uto vreme im je oboma prijala jednostavnost kuće, samo što je –zahvaljujući silnom novcu koji je zaradio od prodaje kompanije, Pol sadživeo na visokoj nozi. A ako se Houpin život promenio s vremenom, onda

Page 76: Pitanja Srca - Danijela Stil

je postao jednostavniji. Njoj nisu trebali nikakav luksuz, neobičneudobnosti, preterivanje bilo koje vrste. Bila je vrlo nepretenciozna, otvorenaosoba i uživala je u jednostavnom životu. A isto to se dopadalo i Finu,kako je rekao.

Stali su da ručaju u motelu Grizvold u Eseksu, u Kontektikatu, na putuka Kejpu. Dok su prolazili pored isključenja za Boston, Fin spomenu sinana Institutu za tehnologiju u Masačusetsu.

– Što ne bismo svratili da ga posetimo? – upita Houp vedro seosmehnuvši. Posle svega što je čula o njemu, želela je da ga upozna, a Finse nasmeja.

– On bi se verovatno srušio kad bih ja došao u posetu. U stvari, oni sejoš nisu ni vratili sa zimskog raspusta. Rekao je da će otići u Pariz posleskijanja u Švajcarskoj s prijateljima. A možda se i vratio kući u London.Možemo da svratimo u posetu neki drugi put. Voleo bih da ga upoznaš.

– I ja bih – reče Houp toplo.Iza Providansa su produžili vožnju do Velflita i stigli su do kuće u četiri

sata popodne, kad je već počelo da se smrkava. Putevi su bili čisti, ali sečinilo da će možda pasti sneg. Bilo je vrlo hladno, duvao je oštar vetar.Pokazala je Finu gde da skrene na prilaz kući, pomalo zaklonjen rastinjem.Kuća se isticala među svim ostalima, okružena visokom travom. Delovalaje sumorno u ovo doba godine, a Fin reče da mu liči na Vajtovu sliku kojusu videli u muzeju, a Houp se nasmeši na to. Nikad nije tako razmišljala okući, ali bio je u pravu, stvarno je ličila. Bila je sagrađena u stilustarinskog novoengleskog ambara, obojena u sivo, s belim kapcima. Leti jepred njom bilo cveća, ali sad ga nije bilo. Baštovan koga je plaćala da dođejednom mesečno posekao je sve uoči zime i neće dolaziti sve do proleća.Za njega ovde nije bilo posla. Kuća je delovala tužno i napušteno sazatvorenim kapcima. Međutim, pogled na okean s uzvišenja na kome sekuća nalazila bio je spektakularan, a plaža se pružala kilometrima u dužinu.Houp se nasmeši stojeći kraj Fina i posmatrajući kuću. Uvek ju jesmirivala. Obgrlila ga je oko struka, a on se nagnuo da je poljubi. Izvadilaje ključeve iz tašne, otvorila vrata, isključila alarm i ušla u kuću, a Fin ju jepratio u stopu. Kapci su bili zatvoreni zbog vetra i ona upali svetlo. Sumrakse brzo spuštao.

Page 77: Pitanja Srca - Danijela Stil

Kad su se lampe upalile, Fin ugleda prelepu sobu zidova obloženihbeljenim drvetom. Podovi su bili od istog materijala, a nameštaj ogoljen ijednostavan. Preradila je sofe pre nekoliko godina jer su bile veomaislužene. Sad su bile presvučene svetloplavom tkaninom nijanse letnjegneba, a zavese su bile od jednostavnog muslina. Bilo je ručno čvorovanihtepiha, jednostavan nameštaj bio je u novoengleskom stilu, kamin ozidankamenom, a njene fotografije visile su na svim zidovima. Kuću je krasilaizrazita jednostavnost i nepretencioznost zbog koje je bilo lagodno boravititu, naročito leti kad je povetarac dopirao s okeana, po podu se prosipaopesak a po kući svi išli bosonogi. Bila je to savršena kuća na plaži i Fin jetrenutno odreagovao toplim osmehom. Bila je to, takođe, kuća u kakvoj bisvako dete trebalo da provede leto. I Houp je tu i provodila leta, kao i njenakći. U prostranoj kuhinji u seoskom stilu nalazio se okrugli starinski sto, ana zidovima su bile plave i bele pločice, postavljene još kad je kućasagrađena. Videlo se da se tu živelo i sve je bilo isluženo, a što je jošvažnije, to mesto je bilo veoma voljeno.

– Kakva divna kuća – reče Fin uzevši je u naručje. Poljubio ju je, a onamu uzvrati srećnim pogledom: – Drago mi je da ti se sviđa. – Bila bih tužnada ti se nije svidela.

Izađoše zajedno da otvore kapke, a kad su opet ušli u kuću pred njimase ukaza spektakularan zalazak sunca nad zalivom Kejp Kod. Fin je želeoda krenu u šetnju plažom, ali bilo je suviše kasno i suviše hladno.

Uneli su namirnice koje su nabavili u Velflitu pa ih sad zajednoraspakovaše. Osećali su se kao da se igraju da tu stalno žive, i Houp jeizgledala vrlo srećno. Nije to radila godinama a s Finom joj se to bašdopadalo. Onda on izađe da donese njihove kofere, a ona mu reče gde da ihstavi. Popeo se na sprat do spavaćih soba, ostavio kofere i razgledaounaokolo. Houpine fotografije bile su okačene u svakoj sobi, a bilo jemnogo starih fotografija na kojima je bila Houp s roditeljima i Mimi smajkom i ocem. Bila je to prava letnja porodična vikendica koja jepovezivala generacije i grejala srca.

– Voleo bih da sam imao ovakvu kuću dok sam odrastao – Fin reče kadse vratio u kuhinju. Kosu mu je razbarušio vetar, a tako je bio samo jošzgodniji. – Moji roditelji su imali jednu pretrpanu, dosadnu kuću u

Page 78: Pitanja Srca - Danijela Stil

Sautemptonu koju nikad nisam voleo. Bila je puna starina i predmeta kojemi nije bilo dozvoljeno ni da taknem. Nije ni ličilo na plažu. Ovo je pravastvar.

– Jeste – osmehnu mu se Houp. – I meni se baš to sviđa. Zato sam jezadržala. Više ne dolazim ovamo često, ali uživam kad dođem. – Ovde jepreviše uspomena i prijateljskih duhova da bih je se ikad odrekla. – Nijeotmena, ali baš to mi se i sviđa kod nje. Leti je fantastična. Kao dete,provodila sam po čitav dan na plaži, a to je radila i Mimi. I još to radim. –Pravila je salatu dok mu je to pričala, a planirali su da ispeku šnicle nagrilu. Kuhinjski aparati bili su moderni i funkcionalni, a leti su često praviliroštilj napolju. Sad je, međutim, bilo suviše hladno za to. Fin je postaviosto i zapalio vatru. Nešto kasnije, on je ispekao šnicle, a ona ugrejala supu ifrancuski hleb koji su doneli iz prodavnice. Servirali su francuske sireve natanjiru i, kad su seli za kuhinjski sto, bio je to obilan obrok. Fin otvori bocucrnog vina koju je kupio, i popiše po čašu. Bila je to savršena večera uudobnoj kući i posle nje sedoše ispred vatre i počeše da pričaju jednodrugom priče iz detinjstva.

Houp je imala jednostavno i zdravo detinjstvo u Nju Hempširu, ublizini kampusa Dartmuta, gde je njen otac predavao englesku književnostna univerzitetu. Majka joj je bila talentovana umetnica, i imala je srećnodetinjstvo mada je bila jedinica. Nikad joj, kaže, nije smetalo što nemabraću i sestre. Sjajno se provodila s roditeljima i njihovim prijateljima iuključivali su je u sve što su radili. Provodila je mnogo vremena kod oca ukancelariji u kampusu. On je bio očajan kad je, kao sedamnaestogodišnjabrucoškinja, odlučila da se upiše na univerzitet Braun. Međutim, na tomuniverzitetu su imali mnogo bolju katedru za fotografiju. A tu je, konačno,srela Pola. Upoznala ga je u devetnaestoj godini, udala se za njega kad jojje bila dvadeset jedna a njemu trideset sedam. I otac i mati su joj umrlinakon nekoliko godina njenog braka. Bio je to, kako je rekla, ogromangubitak za nju. Otac je umro od srčanog udara, a majka godinu danakasnije, od karcinoma. Nije mogla da živi bez muža.

– Shvataš na šta mislim? – prokomentarisao je Fin. – Na to ja mislimkad kažem sjedinjenje. Takva bi trebalo da bude prava veza, ali to ponekadmože da bude opasno. Recimo, ako odnosi u nekoj vezi ne funkcionišu

Page 79: Pitanja Srca - Danijela Stil

dobro ili ako jedan od partnera umre. Oni su kao sijamski blizanci, jedan nemože da preživi bez drugog. – To se Houp i dalje nije činilo kao neštodobro, naročito kad je prerana smrt njene majke navedena kao primer. Houpnije imala želju da bude bilo čiji sijamski blizanac, ali sad nijeprokomentarisala to što je Fin rekao. Znala je da se njemu ta teorija sviđa,ali njoj se nije dopadala. A za nju je bio težak udarac što je izgubila obaroditelja u tako kratkom roku. Od njih je nasledila kuću na Kejp Kodu, anjihovu staru viktorijansku kuću kraj Dartmuta je prodala. Još je, rekla muje, držala sve majčine slike u skladištu. Bile su dobre, mada nisu rađene ustilu koji se Houp dopada. Očigledno je bila talentovana i povremeno bipredavala ponekoj generaciji u Dartmutu, ali nije je zanimala profesura. Zarazliku od nje, Houpin otac je bio nadaren nastavnik pa su ga voleli iduboko poštovali na fakultetu gde je godinama predavao.

U poređenju s tim, Finova mladost bila je daleko egzotičnija. Već joj jerekao da mu je otac bio lekar, a mati izuzetno lepa žena.

– Mislim da je majka uvek smatrala da se udala ispod svog nivoa. Pretoga je bila verena za nekog vojvodu u Irskoj, ali je on stradao u nesreći najahanju. Ubrzo nakon toga majka se udala za mog oca i otišla s njim uNjujork, gde je on razvio poprilično unosnu praksu. Međutim, njenaporodica bila je mnogo otmenija od očeve i ona ga je uvek muštrala zbogtoga. Mislim da joj je nedostajalo što nema titulu, jer joj je otac bio grof, ada joj verenik nije poginuo, ona bi postala vojvotkinja.

– Uvek je bila nežnog zdravlja dok sam ja bio mali, tako da je nisamčesto viđao. Uvek me je čuvala neka mlada devojka koju bi doveli iz Irske,dok je majka padala u depresije, išla po zabavama i žalila se na mog oca.Kuća koju sad imam u Irskoj prvobitno je pripadala mom prapradedi imislim da bi majka bila vrlo srećna što je sad ponovo u porodici. Zato mimnogo znači.

– Otac je uvek bio vrlo razočaran što neću da budem lekar kao on, ali toprosto nije bilo za mene. On je odlično zarađivao i uvek solidno izdržavaomajku, ali njoj to nikad nije bilo dovoljno. Nije imao titulu, a uz to jemrzela život u Njujorku. Nisam siguran da li su ikad bili srećni, mada subili vrlo diskretni u tom pogledu. Nikad ih nisam video da se svađaju, ali jeu našem stanu na Park aveniji uvek vladala neka naročita hladnoća. Majka

Page 80: Pitanja Srca - Danijela Stil

je mrzela taj stan zato što nije u Irskoj, mada je naš dom bio lep i punstarina. Ona, prosto, nije bila srećna žena. A sad kad ja živim tamo,shvatam i zašto. Irci su posebna sorta, oni vole svoju zemlju, brda, kuće,svoju istoriju, čak i svoje pabove. Nisam siguran da je moguće odvesti Ircanekuda i učiniti ga srećnim. Venu za svojom zemljom i mora da im je to ugenima, zato što sam i sâm prepoznao dom onog trenutka kad sam ušao ukuću svog prapradede. Kao da me je čekala celog mog života. Znao sam toonog sekunda kad sam je ugledao.

– I moji roditelji su poginuli prilično mladi, u saobraćajnoj nesreći.Mislim da bi se majka vratila u Irsku da je otac poginuo a ona ostala živa.Celog života u Njujorku, dok je bila u braku, samo je to čekala.Pretpostavljam da je volela mog oca, na neki svoj način, ali želela je da idekući. I zato sam ja to učinio umesto nje. – Tužno se osmehnu. – Nadam seda ćeš mi doći tamo u posetu, Houp. To je najlepše mesto na svetu. Možešsatima da šetaš brdima kroz divlje cveće i da ne sretneš živu dušu. Irci sučudna vrsta emotivnih ljudi sklonih samoći koji postanu razuzdanodruželjubivi po pabovima. Mislim da sam i ja takav, ponekad mi je samopotrebno da budem sam, a u nekim drugim trenucima volim da budem sasvetom i da se zabavljam. Kod kuće sam ili zaključan sam i pišem, ili seludo smejem u nekom lokalnom pabu.

– To zvuči kao dobar način života – reče Houp, koja se ugnezdila porednjega na kauču, dok se vatra polako gasila. Veče je bilo lepo i osećala sečudesno prijatno s njim, kao da se poznaju već godinama. Dopadale su jojse njegove priče o detinjstvu i o roditeljima, mada su zvučale pomalousamljenički. Njegova majka, izgleda, nije bila srećna osoba, a otac jeneprekidno bio zauzet pacijentima i nijedno nije, izgleda, imalo previševremena za njega. Zato je i počeo da piše, reče Fin, a kao dečak i mladićžudno je čitao. Čitanje, a na kraju i pisanje, bili su njegovo bekstvo izsuštinski usamljeničkog detinjstva, uprkos vrlo udobnom životu na Parkaveniji. Njen mnogo jednostavniji život u Nju Hempširu i na Kejp Kodu bioje mnogo srećniji.

I Fin i Houp su ušli u brak vrlo mladi, to im je bilo zajedničko. Obojesu bili umetnici, samo u različitim oblastima. Oboje su bili jedinci, arazlika između njihovo dvoje dece bila je samo dve godine, tako da su

Page 81: Pitanja Srca - Danijela Stil

postali roditelji u otprilike isto vreme. I mada iz različitih razloga, brakovisu im bili neuspešni. Njen je propao iz komplikovanih razloga, a njegov jezvanično okončan kad mu je supruga poginula, mada je spremno priznao danjegov brak s Majklovom majkom nikad nije zaista funkcionisao.Verovatno bi se završio razvodom da ona nije poginula, a njena smrt bila jetrauma i za njega i za dete. Kako je Fin rekao, bila je narcisoidna, prelepa irazmažena, a u suštini rđavog ponašanja. Prevarila ga je nekoliko puta. Onse kao mladić zaljubio u njenu lepotu, a onda ga je slomilo sve ono što jeišlo uz to. Fin i Houp su imali mnogo toga zajedničkog, mada su im brakovibili različiti, a njegov sin i dalje živ. Imali su mnogo zajedničkih tačaka ibili su sličnih godina, samo dve godine je bilo razlike među njima.

Kad se vatra konačno ugasila, Houp pogasi svetla i pođoše na sprat. Finje već našao svoju spavaću sobu kad je doneo torbe, i tad je video i njenusobu. Houp je spavala u omanjem duplom krevetu u udobnoj sobi koja jenekad pripadala njenim roditeljima i taj krevet joj je uvek bio pomaloprevelik otkako Pol nije bio tu. Soba u kojoj je Fin trebalo da spava bila jetako mala da je Houp delovala postiđeno. Upitala ga je treba li možda da sezamene, mada ni njena soba nije izgledala dovoljno velika za Fina.

– Biće mi dobro – uveravao ju je on i nežno je poljubio za laku noć. Aonda oboje nestadoše u sobama. Pet minuta kasnije već je bila u krevetu, udebeloj kašmirskoj spavaćici sa čarapama i nasmejala se kad joj je Findoviknuo kroz malu kuću poslednje „laku noć“.

– Lepo sanjaj – doviknu i ona, i prevrnu se u mraku, misleći na njega.Tako su se kratko poznavali, a nikad joj u životu niko nije bio toliko blizakkao on. Na trenutak se zapitala da li je njegova teorija o sjedinjenju tačna,ali nije želela da bude. Želela je da veruje da mogu da vole jedno drugo alida zadrže odvojene živote, ličnosti i netaknute talente. To joj se i dalječinilo ispravnim. Misleći na njega, ostala je dugo budna. Sećala se onogašto joj je ispričao o svom detinjstvu i toga koliko joj je to zvučalousamljenički. Pitala se nije li zato on toliko bio željan da bude deo nekogdrugog. Nije joj delovalo da mu je majka bila naročito posvećena. A bilojoj je zanimljivo i to što je ispričao kako mu je majka bila lepotica alinezadovoljna, pa ipak se oženio ženom koja je takođe bila lepa i sebična inije bila dobra majka njihovom sinu. Čudno je bilo kako se, u nekim

Page 82: Pitanja Srca - Danijela Stil

slučajevima, istorija ponavlja, a ljudi ponovo izazivaju one iste muke kojesu ih razdirale u detinjstvu. Pitala se nije li on možda pokušavao da dovededo drugačijeg kraja jednu istu priču, ali na kraju nije uspeo.

Dok je razmišljala o tome, začula je udarac koji je zvučao kao da je Finpao s kreveta, dodatno naglašen jednim glasnim „jebiga“, zbog čega senasmejala i krenula da ga obiđe, tapkajući niz hodnik onako u spavaćici ikašmirskim čarapama.

– Jesi li dobro? – prošaputala je u mraku i začula ga kako se smeje.– Napala me je komoda kad sam krenuo u toalet.– Jesi li se povredio? – Zvučala je zabrinuta, a grizla ju je savest što ga

je smestila u tako malu sobu.– Obilno krvarim – reče on ucveljenim glasom. – Treba mi bolničarka.– Da li da pozovem hitnu pomoć? – nasmeja se Houp.– Ne, neki dlakavi bolničar će mi dati disanje usta na usta, a ja ću

morati da ga šutnem u stomak. Je l’ može jedan poljubac?Ona uđe u sobu i sede na uski krevet koji je nekad bio njen, a on je

zagrli i poljubi. – Nedostaješ mi – prošaputa Fin.– I ti meni – odgovori mu Houp šapatom. A onda dodade oklevajući: –

Hoćeš li da spavam ovde?On se naglas nasmeja. – U ovom krevetu? E to bi bio fakirski poduhvat

koji bih baš voleo da vidim. Nisam to imao na umu. – Zavlada tišina, a onnije hteo da navaljuje. Obećao joj je da će spavati u odvojenim sobama i daneće imati seksualni odnos, i bio je rešen da održi reč, mada bi više voleoda bude drugačije, a ona se sad osećala glupavo što je to uopštepredložila.

– Pretpostavljam da je ovo nekako glupo, a? Mi se volimo, apretpostavljam da nikog drugog to i ne zanima?

– Tako nekako – reče on nežno – ali sve zavisi od tebe, ljubavi moja.Meni odgovara i ovde da spavam ako ti tako želiš. Samo pod uslovom dame vodiš kod kiropraktičara sutra da mi sredi leđa. – Ona se opet nasmeja iskide s njega pokrivače bez ikakve ceremonije, a on ustade.

– Dođi. Hajde da se ponašamo kao odrasli ljudi. – Pruži mu ruku ipovede ga u svoju sobu, a on se nije bunio. Međutim, izbor je ostavio njoj.Bez ikakvog komentara, popeše se u njen krevet i on je zagrli dok su ležali

Page 83: Pitanja Srca - Danijela Stil

jedno uz drugo na malom duplom krevetu.– Volim te, Houp – prošaputao je.– I ja volim tebe, Fine – uzvrati mu ona šapatom. I bez ijedne više reči,

priče ili objašnjenja ili spomena o sjedinjenju, vodio je ljubav s njom kakoto niko u njenom životu nije učinio.

Page 84: Pitanja Srca - Danijela Stil

8.

Fin i Houp su proveli čarobne dane na Kejp Kodu. Budili su se kasno ivodili ljubav pre nego što ustanu. Onda bi joj on pripremio doručak pa bi setoplo obukli i izašli u dugu šetnju po plaži. Po povratku, Fin bi upalio vatruu dnevnoj sobi. Provodili su sate čitajući, a onda bi ga ona fotografisala.Popodne su opet vodili ljubav, kuvali zajedno, spavali zajedno, pričalisatima o svemu njima važnom. Nikad nije provodila toliko vremena ni sakim u životu.

Pronašla je kutije starih fotografija na kojima je bila Mimi s roditeljima,i razgledala ih je s njim. Odlazili su u lokalne restorane i jeli jastoge, dok biim puter curio niz bradu, smejali su se jedno drugom zbog komičnihpapirnih portikli gigantskih razmera i ona ga je i tako fotografisala.Zamolila je konobara da ih fotografiše zajedno, a Fin se nakratko iznerviraoi u šali je optužio da flertuje s konobarem, što nije radila.

Bilo je to skoro kao da su na medenom mesecu. Ostali su nedelju dana inajzad, sa žaljenjem, zatvorili kuću. Fin je spustio reze na kapcima i oni seodvezoše u Njujork. Ovoga puta nije odseo u Merseru, već se preselio kodnje u potkrovlje. Njoj je to sada bilo savršeno prirodno. Bila je potpunoopuštena kraj njega.

Te večeri kad su se vratili, otišli su na njegovo izdavačko veče, i sadaje on bio u centru pažnje, a ona ga je nečujno fotografisala iz daljine i nežnose osmehivala, a s vremena na vreme bi im se pogledi susreli preko sobe.Ponosila se njime dok ga je posmatrala, a on je bio jednako ponosan na tošto je ona s njim. Jedina muka koja ih je čekala bila je što će se on uskorovratiti u Dablin.

Pričali su o tome kad su se vratili kući te večeri i činilo se da je Finnesrećan, mada su proveli lepo veče.

– Kada ćeš mi doći u posetu? – upita je, delujući kao dete koje ćemajka napustiti ili poslati u neki kamp.

– Ne znam. Imam jedan zadatak, treba da snimam nekog glumca u LosAnđelesu tokom prve nedelje februara. Posle toga sam prilično slobodna.

Page 85: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Do tada ima manje od dve nedelje – reče on nesrećno, a onda senamršti postavljajući joj sledeće pitanje. – Kog glumca?

– Roda Bimza – reče ona opušteno. Već ga je jednom fotografisala.Kandidovali su ga za Oskara za najboljeg glumca.

– Sranje – reče Fin, pogledavši je ljutito. – Jesi li ikad izašla s njim?– Naravno da nisam. – Trgao ju je ovom reakcijom kao i pitanjem. – On

mi je model, nije mi dečko. Nikad ne izlazim s ljudima koje fotografišem. –I nasmeja se čim je to rekla, s obzirom na ono što se dogodilo s njim. – Tisi prvi – razuveravala ga je. – A i jedini – obeća ona i naže se da gapoljubi.

– Kako ću znati da je to istina? – Delovao je uznemireno i zabrinuto, ito je dirnu. Pol nikad nije bio ljubomoran, ali Fin očigledno jeste. Već jejednom imao komentar o konobaru na Kejpu i optužio je, napola u šali, daflertuje s njim, što, naravno, nije bio slučaj. Tada se nasmejala i Fin seizvinio. Osećala se ponovo mladom i poželjnom od same pomisli da bi onmogao brinuti zbog tako nečeg, a za nju je postojao samo Fin. – Tako što jato kažem, šašavko – reče mu ona i opet ga poljubi.

– Pretpostavljam da imam direktan let do Dablina iz Los Anđelesa posleovog posla. Imam li let do Dablina ili moram da promenim avion uLondonu? – Ona je već razmišljala koji su to datumi.

– Proveriću. A šta ima između tebe i Bimza? – vratio se on na starutemu.

– Otprilike isto što ima između tebe i kraljice Elizabete. Ja se ne brinemzbog nje. Ni ti ne treba da brineš zbog njega.

– Jesi li sigurna?– Potpuno. – Ona mu se nasmeši i on se malo opusti.– A šta ako te ovog puta pozove da izađete?– Reći ću mu da sam ludo zaljubljena u jednog fantastičnog muškarca u

Irskoj i da nema nikakve šanse. – I dalje mu se smešila, a Fin ju je i daljenervozno gledao. To je bila istina. Otkako su prvi put spavali, sve njenerezerve su se raspršile, njene ograde su pale i verovala mu je u potpunosti,a njeno srce mu je pripadalo. Pričali su o tome kako se brzo dogodilo sveto među njima i koliko su oboje zaljubljeni. Bilo je to ono što su Francuzinazivali „udar groma“, a Fin je redovno naglašavao kako nema povratka.

Page 86: Pitanja Srca - Danijela Stil

Govorio je kako je nepovratno zaljubljen u nju, a ona je bila jednakozaljubljena u njega.

Houp je došla do zaključka da se takve stvari dešavaju u njihovimgodinama, da oni znaju ko su i šta žele, da znaju šta im je pošlo naopako uprethodnim životima i oboje su osećali da je ovo zauvek, mada je ona idalje osećala da je prerano da ikome kaže za njega. Bili su zaljubljeni neštoduže od mesec dana i Houp nikad ni u šta nije bila tako sigurna u svomživotu kao što je bila sigurna da ga voli, a Fin je osećao isto. Oboje su znalida je ovo prava stvar i slagali su se da je to nešto najbolje što im se uživotu dogodilo.

Fin je obećao da će joj proveriti letove sutradan i, kako se ispostavilo,postojao je direktan let iz Los Anđelesa za Dablin. On je ostao u Njujorkujoš nedelju dana i divno su se proveli. Pomislila je da ga upozna s MarkomVeberom, ali zaključila je da bi to bilo preuranjeno. Niko ne bi mogao darazume to koliko su njih dvoje postali sigurni jedno u drugo tako rano. Biloje lakše da ne mora to da brani, već da samo u tome uživa, izvan pogledadrugih. A i Fin je ionako želeo da bude nasamo s njom pre nego što ode.Rekao je da ne želi da im iko troši vreme, beskrajno dragoceno pošto sudani do njegovog odlaska prosto proleteli.

Tog jutra kad mu je pomagala da spakuje kofer, Fin je izgledao žalosno.Još se nervirao zbog fotografisanja Roda Bimza. Stalno se vraćao na tutemu, a Houp je počinjala da se oseća glupavo što ga iznova ubeđuje.Međutim, pošto su se njih dvoje upoznali na njenom zadatku i zaljubili baškad je završila Finovo portretisanje, on je sad brinuo zbog svih njenihsnimanja portreta. A ona ga je iznova uveravala da nema razloga za brigu.Vodili su ljubav još jednom pre nego što su krenuli na aerodrom. Nikad uživotu nije toliko često vodila ljubav kao s njim poslednjih nedelja.

Neodređeno su razgovarali o braku, mada ne u nekom kratkom nitiodređenom roku. Zaista je bilo prerano, ali oboje su potvrdili da impomisao na to nije strana. Fina nije zanimalo šta treba da učini ili kako ćeto da postignu, samo je želeo da provede s njom ostatak života. A ona jepočinjala da se oseća slično, mada nije bila sigurna da joj je za to potrebanbrak. Već je – manje ili više – živela s njim, a isto tako će biti i u Irskoj.

I šokirao ju je kad je načeo temu u vezi s detetom. Izjavio je kako želi

Page 87: Pitanja Srca - Danijela Stil

da pokuša da ima dete s njom. Nežno mu je skrenula pažnju da bi u tomprojektu verovatno bilo potrebno mnogo intervencija i pomoći sa strane, inije se baš osećala spremnom da to otpočne, barem ne u tom trenutku.Želela je da o tome razgovaraju kasnije, kad nešto duže budu zajedno, alinegde duboko u sebi, mada je to zvučalo ludo, ta ideja je za nju imalaizvesnu privlačnost. Naročito kad je pogledala Mimine fotografije i setila sekoliko je slatka bila kao beba. Ideja da ima dete s Finom bila jezastrašujuća ali i zamamna. A od samog razmišljanja o tome osećala seponovo mladom. Fin je tvrdio da je to moguće u njihovim godinama, drugisu to već uradili, uključujući i nekoliko njegovih prijatelja. Odlučno je tozastupao, ali se složio da sačekaju barem nekoliko meseci pre nego štoponovo porazgovaraju o tome.

Dok su se vozili limuzinom na aerodrom, Fin je ćutao i držao je uzagrljaju. Ljubili su se i šaputali, a on je obećao da će je pozvati onogminuta kad bude stigao. Putovao je noćnim avionom i stići će suviše kasnoda bi je zvao, ali će za njega biti jutro.

– Pripremiću kuću za tebe – obećavao joj je. Rekao je da ga čekamnogo čišćenja i da mora da dovede čoveka za grejanje kako se ne bismrzavali u delu kuće u kome budu živeli. Rekao joj je da ponese mnogodžempera i toplih jakni, kao i solidne, čvrste cipele kako bi mogli da idu ušetnje po brdima. Biće početak februara kad stigne tamo tako da će bitikišovito i hladno. Obećala je da će ostati s njim mesec dana, i jedva ječekala taj trenutak. On je u martu ionako morao da piše, a ona je imalaspremne zadatke u Njujorku, tako da nije mogla da ostane duže. Međutim, imesec dana je odlično za početak, i to će biti prilika da se Houp navikne.Upravo su proveli zajedno četiri nedelje u Njujorku.

Rastanak na aerodromu za oboje je bio kao da ih rasecaju noževima.Nikad se nije toliko vezala za nekoga, naročito ne ovako brzo, osim zaMimi. Nije ovo osećala čak ni prema Polu. Njen odnos s Polom, kad su seupoznali, bio je mnogo odmereniji i počeo je mnogo sporije, naročito jer jeona tada bila studentkinja a on toliko stariji od nje. Strogo je pazio da seodnos među njima ne razvija prebrzo. Fin nije imao takvih briga, već jeuleteo iz sve snage. Ali u ovim godinama to je imalo više smisla. Oboje supoznavali ljude koji su se zaljubili u četrdesetim, brzo shvatili da su

Page 88: Pitanja Srca - Danijela Stil

upoznali „pravu osobu“, venčali se u roku od nekoliko meseci i od tada bilisrećni. Međutim, oboje su znali da će to biti teško objasniti drugima. Ludosu se zaljubili i odlučili da prožive ostatak života zajedno, a sve to zamesec dana.

A Houp je čvrsto rešila da još ništa ne govori Polu. Nije želela da gauznemiri, a nije imala predstavu o tome kako bi reagovao. Bila je sama većtoliko dugo i bila mu je na raspolaganju kad god bi poželeo – mada to nijebilo često – da je, nekako, osećala kao da bi njega zabrinulo ako bi sad onabila s nekim drugim. Međutim, takođe je verovala da bi, kad se buduupoznali, Pol i Fin mogli biti dobri prijatelji. Fin još nije pokazao nikakvuljubomoru prema Polu što je delovalo kao vrlo dobra stvar. Houp bi takvaljubomora smetala. Pol joj je bio veoma važan i duboko ga je volela, sad naneki čist način, i znala je da će ga uvek voleti, do kraja života, što će biti,nadala se, još dugo. Razgovarala je jednom s njim, u januaru, i tada je jošbio na brodu i plovio je ka ostrvu Sent Bart. Nije mu spomenula Fina. APol može da je dobije na mobilni telefon bilo gde na svetu, pa može da jepozove i kad bude bila u Irskoj, a ona ne mora da mu kaže gde je osim akoto ne reši baš kad je bude zvao. Međutim, želela je da zasad budediskretna.

Ona i Fin se poljubiše poslednji put i ona mu mahnu dok je prolaziokroz punkt za bezbednosnu proveru, a onda nestao. Vratila se u gradlimuzinom koju je on iznajmio. Bilo je to prvi put da je sama u poslednjihmesec dana i osećaj joj je bio čudan. Malo ju je tešilo što se njih dvoje višeneće mučiti s njenim uskim krevetom. Nikako nije bio dovoljan za nju iFina, ali je on insistirao da spava s njom u tom krevetu svake noći. Obećalaje da će pokušati da pronađe veći krevet koji bi se uklopio na njenuplatformu za spavanje, mada će to teško ići.

Kad je Fin otišao, stan je delovao prazno bez njega i ona se neko vremešetkala besciljno, onda je proverila poštu, odgovorila na nekoliko imejlova,napravila nekoliko uredničkih napomena za svog retušera i konačno seokupala i otišla u krevet s knjigom. Nedostajao joj je, ali morala je daprizna da joj – nakratko – prija i da ima neko vreme samo za sebe. Fin jevoleo da bude obasipan pažnjom, u svako doba dana ju je zabavljaozanimljivim razgovorima i želeo je da neprekidno budu zajedno. I za

Page 89: Pitanja Srca - Danijela Stil

promenu, skoro da je bilo zabavno da bude sama, mada njemu to ne birekla. Njega bi to slomilo.

Probudio ju je mobilni telefon u tri sata ujutru. Bio je to Fin. Samo štoje stigao. Zvao ju je da joj kaže da je voli i da mu užasno nedostaje.Zahvalila mu se, rekla mu da i ona njega voli, poslala mu poljubac i vratilase na spavanje. A onda ju je ponovo zvao u devet. Ispričao joj je šta sveradi u kući u okviru priprema za njen dolazak, a ona se smešila slušajućiga. Zvučao je kao malo dete, i ona je to volela kod njega. Bilo je nekenevinosti u njemu, bio je tako sladak da je to bilo neodoljivo. Kad su bilizajedno bilo joj je lako da zaboravi koliko je slavan i uspešan, baš kao štoje i on to zaboravljao za nju. Nije im to bilo važno.

Zvao ju je tri puta dnevno, a i ona je zvala njega isto tako često, izmeđuprojekata i sastanaka, poseta galerijama i rasprava s kustosima. Zvučao jedobro sve do dana kad je ona polazila za Los Anđeles, a tada je ponovospomenuo Roda Bimza i podsetio je da se ne zaljubi u njega i da ne izlazi snjim na večeru, sećajući se šta se desilo između njih dvoje. Ona ga jeuveravala da neće to učiniti i podsetila ga da Bimz imadvadesetpetogodišnju suprugu koja je trudna i da sigurno neće juriti nju.

– Nikad se ne zna – rekao je Fin, i dalje zvučeći zabrinuto. – Ja bihradije bio s tobom nego s bilo kojom dvadesetpetogodišnjakinjom.

– To je zato što sam ja zaljubljena u tebe – uzvratila mu je Houp,smešeći se. Žurila je na aerodrom i morala je da završi razgovor.

Kad je stigla u Los Anđeles, Fin ju je neprekidno zvao. Konačno jemorala da isključi telefon tokom snimanja, a on se gorko požalio na to kadga je posle ponovo uključila.

– Šta si radila s njim? – upitao ju je delujući ljutito.– Slikala ga, šašavko – rekla je Houp, pokušavajući da ga umiri. Bilo

joj je to prvi put u životu da se susreće s takvom ljubomorom. To se nikadne bi dogodilo ni Polu ni njoj. – Sve sam završila. Vratila sam se u hotel.Sutra ujutru imam sastanak u losanđeleskom Okružnom muzeju povodomizložbe koja se sprema iduće godine, i onda sam gotova. Krećem sutraavionom. I zato prestani da brineš. I više se neću videti s Bimzom. – Ustvari, Bimz i njegova supruga su je pozvali na večeru, ali ona nijeprihvatila poziv zato što je Fin napravio takav problem od toga. Činilo joj

Page 90: Pitanja Srca - Danijela Stil

se da je to baš šteta. Volela je da večera sa svojim modelima pre ili poslesnimanja. Bilo je ovo prvi put da je uopšte oklevala, ali nije želela dauznemiri Fina. Nadala se da će uskoro prevazići tu ljubomoru. Njoj je bilapomalo naporna, ali joj je istovremeno i laskala, kao da je Houp neka seksiklinka koju bi baš svaki muškarac na planeti želeo da zavede, mada jenaglašavala Finu da to teško može biti slučaj. Ipak, on je bio ljubomoran.

Umesto da izađe, ona je večerala u svojoj sobi u hotelu na Beverli hilsu.Kad ju je Fin pozvao telefonom pre odlaska u krevet, bio je zadovoljan štoje zatiče kako večera u sobi. Bio je topao i pun ljubavi prema njoj i jedvaje čekao da ona stigne.

Houp je krenula avionom za Dablin posle uspešnog sastanka ulosanđeleskom Okružnom muzeju. Let je bio dug, i kad je sletela u Dablinosećala se kao da je danima bila u avionu. Ubuduće će joj biti lakše da ideza Irsku iz Njujorka.

Brzo je prošla kroz carinu, a Fin ju je čekao kad je izašla i podigao uzagrljaj. Da ih je neko posmatrao, pomislio bi da je nije video godinama, adoneo joj je ogroman buket cveća – crvenih, žutih i ružičastih cvetova –najlepših koje je videla u svom životu. Živahno su ćaskali dok su išli ponjene torbe, a onda ona pođe za njim do automobila. Dopali su joj se irskiakcenti koji su se čuli svuda oko njih, a Fin ih je savršeno imitirao.Naklonio joj se duboko otvarajući joj vrata jaguara i ona uđe noseći buket.Nije to rekla, ali osećala se kao nevesta.

Trebalo im je nešto više od sat vremena vožnje jugozapadno od Dablinada stignu do grada Blesingtona, kroz koji su se provezli. Fin je pratio znakedo Rasboroua, vozeći uskim seoskim putevima kao pravi stručnjak – levomstranom, a onda konačno skrenuše na pošljunčani put. Svuda oko njih bilisu brežuljci o kojima joj je pričao, planinski venac Viklou. Bili su prošaranišumama i livadama punim divljeg cveća koje je procvetalo od februarskihkiša. Bilo je hladno, ali ne onako kao na Kejp Kodu. Bilo je, uglavnom,vlažno i sivo a kiša je počinjala i prestajala da pada dok su se vozili saerodroma. Čim su stigli na pošljunčani put kojim se prilazilo kući, Finzaustavi automobil, uze je u naručje i snažno poljubi. Oduzeo joj je dah.

– Bože, ženo. Mislio sam da nikad nećeš doći. Više te ne ispuštam izvida. Ili idem s tobom sledeći put. Nikad mi niko nije toliko nedostajao u

Page 91: Pitanja Srca - Danijela Stil

životu. – A nisu bili skupa samo nedelju dana.– I ti si meni nedostajao – reče mu Houp osmehujući se, srećna što je

došla. Nije mogla da dočeka da vidi njegovu kuću.On ponovo upali motor. Bio je to tamnozeleni jaguar sa smeđim kožnim

sedištima, vrlo elegantan, pravi muški automobil, koji mu je savršenopristajao. Reče joj da može da ga vozi kad god poželi, ali ona se bojala dabi vozila pogrešnom stranom druma pa joj je obećao da će joj biti šofer gdegod bude krenula, što je njoj zvučalo lepo. Ionako nije morala da ide nikudabez njega. Došla je ovamo da bude s njim.

Vozili su se pošljunčanim putem čitavu večnost, činilo joj se. Put je biooivičen drvećem, a u daljini su se nazirale šume. Onda brzo skrenuše uelegantnom luku i ona iznenada ugleda kuću od koje joj zastade dah. Natrenutak je ostala bez reči, a Fin se smešio. Kuća je imala isti efekat i nanjega, naročito ako bi bio odsutan neko vreme.

– O, gospode bože! – reče Houp, okrećući se ka njemu širokoosmehnuta. – Je l’ se ti šališ? To nije kuća, to je palata. – Izgledala jeizuzetno. Kuća je bila ogromna i izgledala je kao na fotografiji koju joj jepokazao u Londonu, ali u stvarnosti je bila mnogo veća i potpuno ju jezapanjila.

– Lepo, zar ne? – reče Fin skromno i zaustavi automobil. Houp izađe.Kuća je ostavljala kraljevski utisak, stepenice su delovale kao da se penjuu raj, a stubovi su pojačavali eleganciju ulaza. – Dobrodošla u zdanjeBlakston, ljubavi moja. – Već joj je rekao da kuća nosi devojačko prezimenjegove majke, kao što je oduvek bilo. Sad je Fin zagrli i povede uz duge,kamene stepenice. Jedan starac s crnom keceljom izađe da ih dočeka, atrenutak kasnije pojavi se i jedna prastara služavka u uniformi i crnomdžemperu, kose stegnute u punđu. Izgledali su još stariji od same kuće, aliosmehivali su se i bili prijatni kad im je Fin predstavio Houp. Zvali su seVinfred i Ketrin i, kako joj je Fin kasnije objasnio, ostali su tu zajedno skućom i – kako je i sam rekao – delovali su stari koliko i samo zdanje.

U kući se, u dugom tamnom hodniku, nalazila dugačka galerijaprašnjavih porodičnih portreta, kao i tapiserije i mračan nameštaj. Nije biloodgovarajućeg osvetljenja i Houp jedva da je mogla da vidi portrete dok jekraj njih prolazila. Vinfred je izašao da donese njene torbe, a Ketrin nestala

Page 92: Pitanja Srca - Danijela Stil

da im pripremi čaj. Sa obe strane galerije videli su se ogromni saloni,oskudno namešteni pohabanim starinama. Houp primeti nekoliko lepihobisonskih tepiha prigušenih boja, kojima je bila potrebna ozbiljnapopravka. Međutim, prozori su bili visoki i široki i puštali su mnogo svetlau unutrašnjost prostorija. Zavese su bile prelepe i vrlo stare, s ogromnimkićankama, ali jedva su se držale onako iskrzane.

Trpezarija je bila dostojna palate, za stolom je bilo mesta za četrdesetgostiju, kako joj je Fin rekao. Ogromne srebrne svećnjake neko je uglancaotako da su blistali. Pored trpezarije bila je smeštena biblioteka koja jedelovala kao da ima milion knjiga. Fin je zatim povede uz grandioznostepenište, na sprat gde je bilo nekoliko spavaćih soba, malih garderoba,salona. U njima se nalazio starinski nameštaj, ali je on u svim sobama bioprekriven navlakama i zaštićen od prašine, a zavese su bile navučene. Ikonačno se popeše uz još jedne, manje stepenice i nađoše se na udobnijemspratu na kojem je živeo Fin. Sobe su bile manje, svetlo jače, a nameštaj itepisi u boljem stanju. Ovde uopšte nije bilo zavesa tako da su sobe bilepune svetla mada je dan bio oblačan. Radi nje je zapalio vatru i vazenapunio poljskim cvećem u svim sobama. Ugledala je udobnu spavaćusobu s ogromnim krevetom s baldahinom, i istog trenutka je znala da je tonjegova spavaća soba. I kao i u Londonu, u njegovoj kući preuređenoj odnekadašnje konjušnice, tako su i ovde svuda bile gomile knjiga, naročito usobi koju je koristio kao kancelariju.

Ketrin ih pronađe u trenutku kad je Houp skidala kaput, pa im postavisrebrni poslužavnik u malom salonu. Na njemu je bio srebrni čajnik, tanjirslatkih pogačica, džem i mućeni šlag. Načini kniks, stidljivo im se osmehnuoboma i izađe.

– Pa, kako ti se čini? – upita je, delujući zabrinuto. Čitavo jutro se pitaošta će da radi ako se njoj tu ništa ne bude dopalo i ako bude pobegla. On jevoleo ovu kuću, ali bio je naviknut na to stanje udobne oronulosti i više gačak nije ni primećivao. Plašio se da će njoj kuća delovati turobno idepresivno i da će odbiti tu da ostane. Međutim, ona mu se nasmešila iraširila ruke.

– Ovo je najlepša kuća koju sam u životu videla – razuveravala ga je –a tebe volim više od svega na svetu. – Dok je ona to govorila, on se oseti

Page 93: Pitanja Srca - Danijela Stil

kao da tone u jastuk od paperja sačinjen od njenog odobravanja i ljubavi isuze mu navreše na oči. – Ima tu još malo posla – reče stidljivo, a Houp senasmeja.

– Da, ima još malo posla ali ne moraš da žuriš. Ovde je vrlo udobno.Možemo li da krenemo u razgledanje kasnije? U prvi mah su utisci pomaloprejaki. – Osećala je strahopoštovanje prema svemu što je videla, ali ježelela da se bliže upozna s kućom, a da za njega učini sve što može.

– Navići ćeš se, obećavam ti. – Fin sede i nasu joj šolju čaja a ona seposluži pogačicama. Jednu je namazala kremom za njega. – Sačekaj davidiš kupatila, kade su dovoljno velike za nas oboje. A hoću i da idem ušetnju s tobom popodne. U zadnjem delu su divne stare štale i još nisamimao vremena da razmislim šta ću s njima. Ima toliko toga da se uradi. Janeprekidno ulivam novac od autorskih prava u ovu kuću, a ona ga samoproguta a ništa se i ne primeti. Moram početi da kupujem neki pristojannameštaj ovih dana. Skoro svaki kauč i svaka fotelja su slomljeni. Ono štovidiš kupljeno je zajedno s kućom. – Najviše od svega, po onome što jeHoup videla, svemu je bilo potrebno jedno dobro čišćenje i sloj boje ilimnogo slojeva boje. Međutim, lako se moglo videti da će restauracijaovakve kuće koštati čitavo bogatstvo. I biće mu potrebne godine da tozavrši. I odjednom, ona oseti silnu želju da pomogne. Bio bi to uzbudljivprojekat za oboje.

Međutim, pre nego što je završila pogačicu i stigla da srkne čaj, on ju jeodvukao do svog ogromnog kreveta s baldahinom i napao je s mnogoljubavi. Zaključao je vrata i svukao je za manje od minut i vodio ljubav snjom dok nije ostala bez daha a on utažio želju. Imali su seksualni život kaotinejdžeri, i to bi je uvek impresioniralo.

– Au! – Osmehnula mu se široko, pitajući se kako je živela bez njeganedelju dana. Svakako je bio čovek koji stvara navike, a njihova strast jebila potpuno zavisnička. Pružao joj je zadovoljstva kakva nije ni sanjala.

– Više te ne ispuštam iz vida – reče joj, osmehujući se onako nag,ispružen preko, sada i službeno njihovog, kreveta. – U stvari, možda ću i date vežem za krevet. Siguran sam da je neki od mojih predaka to činio. Menideluje kao odlična ideja. Ili ću možda samo da te vežem lancem za sebe. –Ona se nasmeja.

Page 94: Pitanja Srca - Danijela Stil

Zatim joj Fin pokaza ogromno kupatilo i džinovsku kadu. Napravi jojkupku, a Houp bi drago što je odspavala malo u avionu. Videla je da ovdeneće mnogo spavati. Skliznu u toplu vodu a Fin se pojavi s njenim čajem, uizvanrednoj zlatnoj šoljici od porcelana iz Limoža. Sedela je tako ipijuckala čaj u kadi, osećajući se vrlo razmaženo. Sve je to bilo tolikodaleko od jednostavnih užitaka na Kejp Kodu ili u njenom potkrovlju uNjujorku. Zdanje Blakston je predstavljalo nešto izuzetno, a Fin je biostvarno poseban.

Fin uđe u kadu kod nje i nekoliko trenutaka kasnije vodio je ljubav snjom u kadi. Kao što joj se povremeno dešavalo u Njujorku, a posle i naKejp Kodu, pitala se da li će ikada izaći iz kuće. Fin je uporno tvrdio da ganiko nikad nije toliko uzbuđivao u čitavom životu, što joj je bilo teško dapoveruje, ali joj je prijalo da čuje, naročito nakon poslednjih nekolikogodina monaškog života. Fin je predstavljao eksploziju radosti i požudekakvoj se nikad nije nadala.

Konačno joj je dozvolio da obuče farmerke i džemper i da obujemokasine, pa su krenuli u prizemlje. Ovoga puta su mnogo detaljnijepregledali svaku sobu. Zadizala je draperije, a mnoge su padale čim bi ihdotakla. Povlačila je zavese kako bi jasnije videla sobe. Bilo je divnihdrvenih panela i vrlo lepih lajsni na zidovima. Međutim, nameštaj je bio ujadnom stanju, starim tepisima je očajnički trebala restauracija, a nijednazavesa nije mogla da se spase.

– Kako bi bilo da izbaciš sve što je polomljeno ili previše uništeno dabi moglo da se spase, očistiš sve i počneš da krečiš sobu po sobu? To bipredstavljalo novi početak, mada bi u prvo vreme bilo prazno. –Pokušavala je da smisli kako bi mogla da pomogne dok je tu, a bilo biizazovno i kreativno da radi na tome s njim, ili čak umesto njega dok onpiše. Imala je vremena na pretek.

– Bilo bi prazno da praznije ne može biti. – Fin joj se nasmeja. – Sve bibilo potpuno golo. Mislim da ovde nema mnogo toga što bi bilo vrednospasavanja. – Najveći deo nameštaja izgledao je grozno, na jačem svetluvidelo se da je meblštof prilično loš, neke fotelje imale su samo po tri noge,stolovi su stajali oslonjeni na zidove, tkanine su bile prljave i pocepane, asvuda se osećao zadah prašine. Vinfred i Ketrin bili su prestari da bi ovo

Page 95: Pitanja Srca - Danijela Stil

održavali čistim. Uglavnom su vodili računa o Finovim prostorijama naspratu i zanemarivali sve ostalo. Mesto je izgledalo kao da godinama nijeočišćeno kako treba i Houp je to i rekla na nežan način. – Nisam te doveoovamo da čistiš kuću – reče joj on izvinjavajući se, očigledno postiđen.Nije joj bila namera da kritikuje njegovu kuću niti da se on oseća loše.Znala je da je ta kuća njegovo blago. – Ja bih volela da to uradim. To bi zamene bio zabavan projekat. Zašto ne bismo pregledali sve dok sam tu, i tosobu po sobu i videli šta je to što želiš da sačuvaš.

– Verovatno ništa. Liči na „Pad kuće Ašerovih“ – reče joj, gledajućiunaokolo kao da vidi kuću prvi put, ovoga puta njenim očima. – Stvarno nemogu da priuštim sebi da se uradi sve što treba. – Delovao je kao da seizvinjava. Želeo je da ona voli tu kuću kao što je on voli.

– To možemo da vidimo kad sve očistimo. To bi bio početak. Moždačak možemo da kupimo tkaninu u lokalnoj prodavnici i prekrijemo nekekauče. Imam prilično spretne ruke – reče Houp, a on je pogleda takolascivno da ona pocrvene.

– Bogami imaš! – složio se s njom, a Houp se nasmejala.Kad su pregledali kuću, on je povede da vidi imanje. Dao joj je staru

jaknu, koja joj je bila ogromna, i pođoše da pogledaju štale, vrtove, park –kako su ga zvali – sve do ivice šume najbliže kući. Spuštala se gusta maglapa nije predložio da krenu u šetnju po brdima gde je jedva čekao da jeodvede. Umesto toga odvezao ju je do sela i pokazao joj sve one čudneprodavnice. Svratili su u pab da popiju piće i Houp je popila šolju čaja, aFin visoku čašu toplog tamnog piva. Ćaskali su sa svima unaokolo i Houpje bilo zabavno da gleda kako bake, deca, starci, mladi momci i mlade ženeulaze i izlaze iz paba. Bio je to kao neki lokalni društveni klub i nimalo nijeličilo na atmosferu u barovima u Americi. Više je ličilo na kombinacijukafića i bara istovremeno. I svi su bili izuzetno druželjubivi. Jedino što jezasmetalo Finu bilo je što su, kako je rekao, dvojica muškaraca gledala unju. Ona to nije ni primetila. Bio je preterano posesivan prema njoj, ali onanije bila od onih žena koje bi mu zadavale brigu u tom pogledu pa joj tonije ni smetalo. Nikad nije bila sklona flertu, ni u mladosti, već je bila vrloiskrena i odana svom muškarcu. Fin nije imao čega da se plaši s njom.

Vratili su se u kuću i konačno obedovali. Ovde su to nazivali

Page 96: Pitanja Srca - Danijela Stil

„vremenom za čaj“, ali je to zapravo bila laka večera. Poslužili su imsendviče, meso, krompir, sireve i gustu irsku supu s mesom i oni se obojenajedoše. Nakon toga, sedoše kraj vatre, u njegovoj maloj prijatnoj dnevnojsobi na spratu. Rano su pošli u krevet i ona se zavuče pod jorgan. Ovogputa, čvrsto je zaspala pre nego što je Fin uspeo da vodi ljubav s njom.

Page 97: Pitanja Srca - Danijela Stil

9.

Jedan dan nakon što je stigla u zdanje Blakston, Houp je zajedno sVinfredom, Ketrin i Finom razmicala zavese, skidala draperije i otvaralakapke kako bi bolje videla u kakvom su stanju sobe. Fin joj je daoodrešene ruke da radi šta god poželi i do popodneva je kuća bila sva usvetlu. Pocepane draperije bile su uklonjene, izlizane zavese skinute da bise detaljnije pregledale pa su zato položene na pod. U glavnoj dnevnoj sobije sav polomljen nameštaj bio pomeren u jednu stranu i Houp je napraviladugačak spisak stvari koje treba uraditi. Želela je da se tepisi iznesu iprovetre kad vreme bude suvlje, ali sad nije bilo moguće to uraditi. Kiša jepočinjala i prestajala celog dana. Kuća je bila prašnjava i dok je završilaobilazak prizemlja, Houp je počela da kašlje. Ispostavilo se da ima i dostadobrog nameštaja, s tim što je nožice i rukohvate trebalo učvrstiti a većideo meblštofa je propao. Želela je da nađe restauratora u selu, a s obziromna brojne važne zamkove u ovom području, bila je sigurna da on i postoji.Dosad je stavila na spisak šesnaest komada nameštaja koje je trebalorestaurirati i samo sedam elemenata koji su bili polomljeni tako da se nemogu popraviti. Zamolila je Fina da je odveze u selo kasnije togpopodneva da kupi vosak – želela je da i sama pokuša da radi na nekimdrvenim elementima i pločama. Biće to ogroman posao. Vinfred i Ketrin subili impresionirani onim što je činila, a Fin je bio pun strahopoštovanja.Sledećeg dana uradila je to isto i na drugom spratu. Tu je prošla kroz svespavaće sobe i pronašla neki prelep nameštaj pod muslinskim prekrivačima.Houp se sjajno zabavljala. Finu se to veoma sviđalo, a i ona mu se veomasviđala.

– Bože moj – rekao joj je osmehujući se – nisam očekivao da ti samarestauriraš moju kuću. – Dirnulo ga je to što je činila. Bila je vredna iodlično je zapažala stvari. Nagovorila je Fina da je odveze u Blesington danađe restauratora, i u tome je i uspela, tako da se dogovorila s njim da dođesledećeg dana. On je odneo sve komade za koje se Fin složio da trebasrediti. Dan kasnije zamolila je Fina da je odveze u Dablin, i tamo je kupila

Page 98: Pitanja Srca - Danijela Stil

metre i metre materijala za tapaciranje i satene pastelnih boja za spavaćesobe. Za svaku od boja ponaosob proveravala je da li se Finu dopada, amaterijale je platila ona. Bio je to njen poklon.

Tokom mnogih sledećih dana, Houp je radila s Vinfredom i Ketrin kakobi očistili sve sobe i oslobodili se prašine i paučine. Ostavila je neke odizlizanih zavesa, a bacila je one koje se nisu mogle spasti. Prozori su boljeizgledali bez ikakvih zastora nego s ostacima onih starih. Kuća je većizgledala čistije i veselije, a Houp je raširila i tamnozelene plišane zavese ugaleriji tako da kuća ne bude toliko mračna kad se uđe. Svakog dana jeizgledala sve lepše. A Houp je najavila da će održati bal.

– Hajde da izađemo odavde – reče joj Fin jednog popodneva. Hoću dati pokažem okolinu. – Poveo ju je da vidi druga velika zdanja, a ona ga jeuveravala da nijedna kuća nije lepša od njegove. Blakston je najviše ličiona zdanje Rasborou. A njen cilj je sada bio da mu pomogne da ga dovede ured. Bio je to preveliki posao za njega samog, a osećala je i da su ifinansije pomalo tanke, pa se trudila da sve radi što ekonomičnije i plaćalasve što je mogla a da ga ne uvredi. Fin je duboko cenio sve što ona čini.Bio je i te kako svestan činjenice da ulaže mnogo ljubavi, i to radi njega. Irezultati su već počeli da se naziru.

Kad god je on imao nešto da radi, Houp bi provodila vreme u mazanjuvoskom i glancanju, i tako je drvenarija počinjala da blista – u jednoj pojednoj sobi. Polomljeni nameštaj bio je na restauraciji. Lokalni tapetarodneo je komade koje je trebalo preraditi, a ona je otkrila pravo blago naspratu, pod prekrivačima od holandskog platna. Kad su skinuti prekrivači uglavnoj spavaćoj sobi otkriven je izuzetan nameštaj, a na zidovima su biledivne freske. Houp je kazala da liči na Versaj.

– Ti si neverovatna – rekao je Fin s divljenjem. A kad nije mazala neštovoskom, glancala ili pomerala nameštaj unaokolo, Houp je fotografisalameštane ili kopala po starinarnicama, tragajući za dragocenostima za Finovukuću. Čak je pomogla Ketrin da uglanca srebro jednog kišnog popodneva, ite večeri su jeli u zvaničnoj trpezariji, na jednom kraju ogromnog stolaumesto na poslužavnicima na prvom spratu. Ona je bila u farmerkama istarom Finovom džemperu, i tako odevena izgledala je kao devojčica. Ukući je još bilo prilično hladno. – Osećam se kao u jednom od onih

Page 99: Pitanja Srca - Danijela Stil

stripova u Njujorkeru – reče Fin smejući se dok im je Vinfred služio večeruu džinovskoj sobi. Kuhinja se nalazila u prizemlju i bila je praistorijska, alisve u njoj je radilo i Houp je i tu unela malo svoje čarolije. Bila je tu tekdve nedelje, a kuća je izgledala kao da se na njoj radilo mesecima, stanje jebilo mnogo bolje.

Posle večere Houp je fotografisala freske na tavanici u glavnoj spavaćojsobi, kad je Fin ušao i osmehnuo se što je vidi tu. Svaki put kad bi jeugledao srce bi mu zaigralo.

– Koliko misliš da bi bilo teško da sami okrečimo ove sobe? – upitalaga je gledajući neodređeno, dok ju je on uzimao u naručje i ljubio.

– Ti si luda, ali ja te volim. Kako sam uopšte preživeo dok nisamupoznao tebe? Kuća mi je bila prljava, život mi je bio u haosu i nisam niznao šta mi nedostaje. Sad znam. Mislim da te neću pustiti da se vratiš uAmeriku. – Izgledao je ozbiljno dok je to govorio, a ona se nasmeja. Obojesu uživali radeći na njegovoj kući i sad je izgledala sjajno. Shvatala je zaštovoli tu kuću i uživala je doterujući je za njega.

– Zašto nam nekad ne dođu neki susedi na večeru? – predložila je. –Mora da ovde ima nekog zanimljivog sveta, koji živi u svim tim velikimkućama. Da li poznaješ mnogo njih? – upita ga zainteresovano. Bilo biuzbudljivo napuniti taj sto u trpezariji živahnim gostima, a i želela je daupozna neke od meštana.

– Ne poznajem nikoga od njih – reče Fin. – Uvek radim kad sam ovde.Nikad nemam vremena da izlazim. Moj društveni život je uglavnom uLondonu.

– Bilo bi lepo pozvati ljude u goste, možda kad bude vraćen nameštaj –reče ona zamišljeno.

– Radije bih bio sam s tobom – reče on iskreno. – Ti ostaješ ovde samokratko, a ja ne želim da te delim s bilo kim. Mnogo je romantičnije kad smosami – reče on odlučno. Očigledno ju je želeo samo za sebe, ali Houp ježelela da se upozna s ljudima i da pokaže kuću.

– Možemo da radimo i jedno i drugo – reče Houp razborito. – Možemoda se srećemo s ljudima a i da provodimo vreme nasamo. – Činilo joj sečudno što on živi tu već dve godine a nikoga ne poznaje.

– Možda sledeći put – reče joj Fin neodređeno i baš u tom trenutku

Page 100: Pitanja Srca - Danijela Stil

zazvoni joj mobilni telefon i ona se javi. Bio je to Pol. Ona pređe u malunišu pored dnevne sobe i sede da razgovara. Nije se čula s njim nedeljama.I dalje je bio na brodu i kazao joj je da je dobro. Ona mu je ispričala kakoje u poseti kod prijatelja u Irskoj u jednoj divnoj, staroj kući. Primetila jeda zvuči umorno, ali nije zapitkivala ništa i posle nekoliko minuta jezavršila razgovor, baš kad je Fin ušao u sobu. – Ko je to bio? – upita je,delujući zabrinuto. Houp se nasmeši, a Fin sede kraj nje.

– Pol. Ispričala sam mu sve o tvojoj kući.– Baš lepo. Je li još zaljubljen u tebe? – Houp odmahnu glavom. –

Suviše je bolestan da bi mislio o bilo kome sem o sebi. On se razveo odmene, sećaš se? Sad mi je samo jedan vrlo poseban prijatelj. On je za menečlan porodice. Bili smo dugo venčani. – Fin klimnu glavom i više nijeinsistirao na toj temi, ali je izgledalo da mu je laknulo zbog onog što mu jerekla.

Krenuli su u šetnju po brdima i Houp je donela dve korpe pune divljegcveća koje je stavila u vaze kad su se vratili. Fin ju je gledao srećno seosmehujući i te večeri je opet počeo da priča o detetu, mada je obećao daneko vreme neće otvarati tu temu. Rekao joj je da je toliko voli da prostone može da odoli. Uporno je ponavljao da želi dete s njom, a ona ga jepodsećala da je prerano za to. Nije mu to rekla, ali nije želela da ima deteako se ne venčaju, a to još nije bilo izvesno, mada je delovalo sveverovatnije.

– Želim devojčicu koja liči na tebe – govorio je Fin čežnjivo, držeći je unaručju pošto su vodili ljubav. – Želim naše dete, Houp – molio ju je.

– Znam – odgovorila mu je sanjivo – i ja isto... ali to nije baš sigurno umojim godinama.

– U današnje vreme jeste. Možemo i da potražimo malu tehničkupomoć. Britanci su u tome prilično dobri. – Bio je vrlo uporan u želji daona zatrudni, ali su za sada koristili zaštitu tako da trudnoća nije bilaverovatna. Njoj je to izgledalo zaista prerano. Bila je to velika odluka kojujoš nije bila spremna da donese. Jedna stvar je bila da mu pomogne da sredikuću, a rođenje deteta bilo je nešto sasvim drugo.

– Videćemo – rekla je mazeći se u njegovom zagrljaju, a onda seugnezdila pored njega smešeći se srećno i razmišljajući kako su ovo

Page 101: Pitanja Srca - Danijela Stil

najlepši dani u njenom životu, ili bar svakako najlepši u dugom, dugomperiodu.

Treće nedelje njenog boravka u Irskoj Fin ju je iznenadio predlogom da oduu Pariz na vikend. Nije razmišljala o putovanjima po Evropi dok je tu, alijoj se ta ideja dopala. Rezervisao im je sobu u Ricu, koji je bio njenomiljeni hotel, i tog vikenda otišli su avionom za Pariz. U povratku jetrebalo da svrate u London, što joj je savršeno odgovaralo jer je htela da sesastane s kustosom za fotografiju u galeriji Tejt modern . Pozvala ga je danpre puta i zakazala sastanak, a on je bio oduševljen mogućnošću da se snjom upozna.

Boravak u Parizu bio je po svemu baš onakav kakav su se nadali da će biti.Soba u Ricu bila je mala ali elegantna, šetali su kilometrima i kilometrima,po čitavom Parizu i zavirivali po starinarnicama tražeći nešto što bi moglida ponesu nazad, u zdanje Blakston. Vreme koje su proveli skupa bilo ječarobno, baš kao i sve ostalo. A Pariz je izgledao još romantičniji i nekakobaš poseban. Taj grad je bio kao stvoren za romansu.

– Nikad u svom životu nisam bila ovoliko razmažena. – Pokušavala jeda plati bar neku večeru, ali Fin joj to nije dozvoljavao. Imao jestaromodne nazore u tom pogledu, mada joj je dopustio da plati nekolikostvari za kuću. Želela je da joj dozvoli da učini više. Njegove knjige su išledobro, znala je to, ali imao je sina koga treba da izdržava i plaća muškolarinu. Izdržavao je Majkla na koledžu, a čak i bez poreza na prihod uIrskoj, kuća veličine zdanja Blakston bila je veliki izazov u pogleduodržavanja i izdržavanja. A život je svuda bio skup. Ona je imala tolikonovca od Pola da je osećala grižu savesti što Finu ne pomaže više.Pokušala je da mu to objasni jednog dana tokom ručka.

– Znam da je neprijatno da se ja ubacujem – rekla je nežno – ali dobilasam tu sumanutu, ogromnu nadoknadu od Pola kad smo se razveli. On jeupravo bio prodao kompaniju, a pošto Mimi više nije bilo, nijedno od nasnije imalo šta da radi s novcem. On provodi najviše vremena na brodu. Jajedva da imam bilo kakvih troškova. Iskreno, volela bih da me pustiš dapovremeno platim ponešto.

Page 102: Pitanja Srca - Danijela Stil

– To nije moj stil – reče joj Fin odlučno, a onda se zapita: – Sad kadMimi više nema, kome ćeš ostaviti novac jednog dana? – Bilo je to čudnopitanje, ali za njih dvoje nije bilo granica. Razgovarali su o svemu, a i onaje sama razmišljala o tome. Nije imala drugih živih rođaka osim Pola, a onje bio šesnaest godina stariji od nje i bio je teško bolestan. Nije biloverovatno da će je nadživeti, i ta misao bi je uvek veoma rastužila. I savnovac koji je imala dobila je od njega. Dao joj je fascinantnu sumu novcakao poravnanje prilikom razvoda, uprkos njenim protestima, i uporno tvrdioda hoće da je obezbedi za ceo život. I šta god da ostane posle njegove smrtipripašće njoj.

– Ne znam – reče Houp iskreno, razmišljajući o novcu koji će ostavitiposle smrti. – Možda ću ga ostaviti univerzitetu u Darmutu, u znak sećanjana svog oca i na Mimi. Ili Harvardu. Nemam nikog kome bih mogla da gaostavim. To je pomalo čudna situacija. Svake godine poklanjam priličnusumu, u razne filantropske svrhe do kojih mi je stalo. Ustanovila samstipendiju u Mimino ime u Dartmutu, zato što je tamo išla u školu, i jošjednu u Njujorškom gradskom baletu.

– Možda bi trebalo da finansiraš nešto u čemu uživaš.– Znam. Nekako mi je trebalo ove dve godine da se naviknem da imam

sav taj novac. Nije mi potreban. Rekla sam to Polu kad smo se razveli. Javodim jednostavan život. – A roditelji su joj ostavili dovoljno da seodržava kuća na Kejp Kodu. – Ponekad me grize savest što imam tolikonovca – reče iskreno. – Deluje mi kao da je nekako straćen. – On klimnuglavom, nasmeja se i reče kako bi voleo da ima taj problem.

– Ja stalno želim da ostavim nešto novca sa strane da bih restauriraokuću, ali to je teško s detetom na koledžu i kućama po celom svetu. Ili bardve kuće. Jednom ću stvarno da sredim ovo mesto. – Houp je umirala odželje da mu pomogne u tome, ali je i za to bilo prerano. Bili su zajedno dvameseca, što u stvarnom svetu nije bilo dugo vreme. Možda za nekolikomeseci, ako sve bude išlo dobro, možda će joj dozvoliti da mu finansijskipomogne u restauraciji kuće. Stvarno je želela da to učini.

Nakon toga su šetali po Tiljerijama, išli u Luvr i vratili se pešice u Ricna poslednju noć. Proveli su vikend kao u raju, baš kao što im je bilo i svedrugo što su radili zajedno. Naručili su večeru u sobu i proveli veče u

Page 103: Pitanja Srca - Danijela Stil

krevetu, uživajući u luksuzu hotela. A ujutru su uhvatili voz za London ivratili se u njegovu malecku kuću oko podneva. Bi joj toplo oko srca kadju je ugledala i pomislila na slikanje koje su tu obavili. Kao što je tada ipretpostavljala, napravili su nekoliko sjajnih snimaka i Fin je odabrao jednukoja mu se izuzetno dopadala za knjigu kad je bila spremna za štampu.Nekoliko drugih fotografija Houp je uramila za njega, a i za sebe.

Tog popodneva je imala zakazan sastanak u muzeju Tejt modern iprenerazila se kad je otkrila da se Fin nervira zbog toga, što za nju nijeimalo nikakvog smisla.

– Šta se dešava? – upitala ga je dok su jeli njegove sjajne omlete ukuhinji. – Jesi li ti ljut zbog nečega? – Vidno se durio na nju tokom ručka.

– Ne, samo ne znam zašto moraš da se vidiš s nekim kustosom danas.– Zato što žele da mi naprave retrospektivnu izložbu sledeće godine –

objasni mu Houp tiho. – To je velika stvar, Fine.– Mogu li da pođem s tobom? – upita je on, gledajući je pun nade, a ona

ga pogleda izvinjavajući se i odmahnu glavom.– Ne bi izgledalo ozbiljno ako bih nekog povela sa sobom.– Reci im da sam ti asistent. – I dalje se durio.– Ne vode se asistenti na sastanke s kustosima, samo na snimanja. – On

samo slegnu ramenima umesto bilo kakvog odgovora i ne progovori s njomsve dok nije krenula iz kuće. Houp je pozvala taksi.

– Kada ćeš se vratiti? – upitao ju je hladno.– Što pre budem mogla. Obećavam. Možeš, ako hoćeš, da prošetaš po

muzeju dok ja razgovaram s njim. Odličan je. – Fin ne reče ništa već samoodmahnu glavom i minut kasnije ona ode, osećajući grižu savesti što gaostavlja, mada je znala da je to smešno. Međutim, potrudio se da se onatako oseća i u tome je uspeo. Rezultat je bio da je ona sastanak obavilaužurbano, nije prešla sva pitanja koja je htela da postavi i vratila senjegovoj kući dva sata kasnije. Fin je sedeo na kauču, čitao knjigu i mrštiose. Podigao je pogled kad je ušla, namrgođenog lica.

– Je li ti to bilo dovoljno brzo? – Sad je ona zvučala iznervirano, zatošto je žurila tokom celog sastanka da bi se vratila kod njega. On samoslegnu ramenima. – Što si takav? Nemaš četiri godine. Ponekad moram daradim. I ti moraš. To ne znači da te ne volim.

Page 104: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Zašto nisi mogla da me povedeš sa sobom? – upita je on povređeno.– Zato što smo mi dvoje odvojenih ljudi, s odvojenim životima i

karijerama. Ni ja ne mogu uvek da budem deo tvoje karijere.– Ja želim da budeš. Uvek si dobrodošla da pođeš sa mnom.– I uglavnom si i ti dobrodošao da pođeš sa mnom. Ali ovog kustosa ne

poznajem i nisam želela da pomisli da sam neka šizika koja meša posao iljubav. To ne deluje ozbiljno, Fine.

– Mi smo zajedno, zar ne? – pitao ju je s povređenim izrazom lica, što jenju još više naljutilo. Nije imala nikakvog razloga da se oseća krivom i bilaje ogorčena zbog toga što je radio. Ali uspeo je u tome da se ona osećaloše. To joj nije delovalo pošteno. Volela je i ona njega, ali ponašao se kaoda ima dve godine.

– Jesmo. Ali nismo sijamski blizanci. – Bila je to opet ona njegovateorija o sjedinjenju, s kojom se ona nikad nije saglasila. Želeo je da sverade zajedno, a ona to ponekad prosto nije mogla. Nije mogao ni da ide nasnimanja. A ni ona nije mogla da piše knjigu s njim. I koliko god da je želeoda bude drugačije, nisu bili jedna, već dve osobe. Bila je vrlo jasna u tompogledu. On nije. – To ne znači da te ne volim – rekla mu je nežno, a on juje ignorisao nastavljajući da čita.

Dugo nije odgovarao, a onda ju je opet iznenadio. Podigao je pogled kanjoj i zatvorio knjigu. – Zakazao sam ti sastanak za sutra. Nama.

– S kim? – Bila je zbunjena. – Kakav sastanak?– Kod lekara. Kod lekara koji se bavi neplodnošću i specijalista je za

ljude naših godina koji žele da imaju decu. – Oboje su znali da su njenegodine problem, a ne njegove. On je to samo tako ljubazno formulisao, aona ga pogleda razrogačenih očiju.

– Zašto nisi razgovarao sa mnom pre nego što si zakazao sastanak? – Toje izgledalo kao prilično osion postupak, a ona mu je rekla da želi dasačeka, barem neko vreme.

– Saznao sam za tu doktorku i pomislio sam da bi bila dobra ideja da sevidimo s njom dok smo u Londonu. Barem možemo da čujemo šta ona imada kaže i šta preporučuje. Možda ćeš morati sad da počneš pripreme akobudemo ušli u to za nekoliko meseci. – Vukao je vrlo brze poteze, baš kaošto je činio i u početku njihove veze. Međutim, ovo je bila mnogo veća

Page 105: Pitanja Srca - Danijela Stil

obaveza i odluka. Dete se rađa zauvek. A ona još nije bila sigurna da li će injihova veza trajati zauvek.

– Fine, mi još čak i ne znamo da li želimo bebu. Zajedno smo tek dvameseca. To je velika odluka. Ogromna odluka. Treba oboje da jedonesemo, a ne samo ti.

– Zar ne možeš barem da je saslušaš? – Izgledao je kao da će zaplakati,a ona se osetila kao čudovište. Međutim, nije bila spremna i uspaničila sešto već sad treba da o tome razgovara s doktorom. – Hoćeš li da popričaš snjom? – Finove oči su je preklinjale i bi joj mrsko da povredi njegovaosećanja i odbije ga.

Houp polako klimnu glavom, ali nije bila zadovoljna time. – Hoću. Aline želim da me požuruješ u tome. Potrebno mi je vreme da donesem tuodluku. I želim prvo da uživam u nama. – On se nasmeši kad je to rekla inaže se ka njoj da je poljubi.

– Hvala ti, meni to mnogo znači. Samo ne želim da propustimo dadobijemo i naše dete. – Dirnulo ju je to što je rekao, ali je i dalje bilaiznervirana što je otišao tako daleko s tim a da je nije prvo pitao. Pitala seda li je to bio njegov način da joj vrati što ga nije povela na sastanak.Međutim, znala je da je razlog više u tome što je očajnički želeo dete snjom. Problem je bio što je za nju to bilo prerano, i jasno mu je to rekla kadje prvi put načeo tu temu. Bio je vrlo tvrdoglav kad bi sebi uvrteo nekuideju u glavu. Izgledalo je kao da mu reč „ne“ nije bila poznata.

Izašli su u Harijev bar na večeru, i Houp je bila vrlo tiha. Kad su došlikući, vodili su ljubav, ali je Houp prvi put osetila neku distancu premanjemu. Nije želela da on donosi odluke umesto nje, naročito ne one velike.Pol joj to nikad nije učinio pre razvoda. Do tada su sve odluke donosilizajedno i to uz brojne zajedničke konsultacije. To je Houp očekivala i odFina, ali je on bio mnogo snažniji kad je reč o njegovim idejama. Pol i Finsu se veoma razlikovali.

A bila je još više ljuta sledećeg dana kad su otišli kod doktora. Nije tobio sastanak radi konsultacije, već kompletan pregled radi utvrđivanjaplodnosti, s čitavom baterijom testova od kojih su neki bili neprijatni, aHoup nije bila pripremljena na to. Ustuknula je kad je otkrila šta jeplanirano, i rekla je nešto u tom smislu doktorki, a ona je delovala još više

Page 106: Pitanja Srca - Danijela Stil

iznenađena što Houp ne zna šta je sve zakazano.– Poslala sam vam čitavu fasciklu s tim informacijama – rekla joj je,

gledajući ih zbunjenog lica. Bila je vrlo fina žena i nesumnjivokompetentna, ali je Houp bila vidno nezadovoljna zbog informacija o onomešto se od nje očekuje tog dana.

– Nisam primila tu fasciklu – reče jednostavno Houp, gledajući Fina.On se istog trenutka postideo. Očigledno je on dobio tu fasciklu kad jezakazao ovaj sastanak, ali nije to rekao Houp. Zasad je ovo bio njegovprojekat, a ne njen. – Nisam čak ni znala za ovaj sastanak, sve do sinoć.

– Pa, da li želite da ovo obavite? – upita je direktno doktorka, a Houpse oseti kao da je priterana uza zid. Ako ne prođe pregled, Fin će bitipovređen, a ako prođe, ona će biti ljuta. A testovi, kako se činilo, nisu biliprijatni. Ona malo promisli a onda, iz ljubavi prema njemu, odluči da sežrtvuje.

– U redu, hoću. Ali još nismo doneli konačnu odluku o trudnoći.– Ja jesam – reče Fin brzo, a obe žene se nasmejaše.– Onda ti i rodi dete – reče Houp brzo.– Jeste li ikad bili u drugom stanju? – upita je doktorka, pružajući joj

čitav svežanj formulara da ih popuni, kao i dve brošure o veštačkojoplodnji i doniranim jajnim ćelijama.

– Jesam, jednom – odgovorila je Houp tiho, misleći na kći. – Predvadeset tri godine. – A onda je pogledala brošuru koju je držala. – Da libismo morali da upotrebimo donirane jajne ćelije? – Houp se uopšte nijedopadala ta ideja. – U tom slučaju bi, genetski, beba bila Finova ali ne injena, što je njoj bilo neprihvatljivo.

– Nadajmo se da ne, ali i to je jedna od opcija. Prvo ćemo vaspodvrgnuti nizu testova, a moramo da proverimo sposobnost razvoja vašihjajnih ćelija. S mlađom jajnom ćelijom je, naravno, uvek sigurnije. Ali ivaše mogu biti dovoljno živahne da ih upotrebimo, uz malo pomoći. – Onase nasmeši, a Houp se malo smuči. Uopšte nije bila spremna za ovuproceduru i nije bila sigurna da li će ikada biti. Fin je to toliko želeo da juje nadjačao. Znala je da on to radi zato što je voli. Međutim, sve ovo je zanju bila velika stvar.

– Da li danas proveravamo moje jajne ćelije? – Houp je znala da to

Page 107: Pitanja Srca - Danijela Stil

neće biti kratka procedura ako treba da se uradi.– Ne, to možemo da uradimo sledeći put ako bude trebalo. Danas ćemo

proveriti vaš nivo FSH hormona, i onda ćemo videti šta treba činiti dalje. –Pružila je Houp spisak pregleda koje će obaviti, a među kojima su biliginekološki pregled, ultrazvučni ginekološki pregled i jedna serija analizakrvi kako bi se proverio njen nivo hormona. Hteli su, takođe, i uzoraksperme od Fina.

Tokom sledeća dva sata obavili su sva testiranja, a Fin je došaptavaoHoup razne lascivne komentare tražeći da mu pomogne pri davanju uzorkasperme, za šta ona nije bila raspoložena. Rekla mu je da to obavi sam, štoje on i učinio, pa se pojavio ponosno dok su njoj radili ultrazvučni pregled.Doktorka je sa zadovoljstvom izjavila da Houp upravo ovulira i da naultrazvuku sve zasad izgleda dobro. – Vas dvoje biste mogli da odete danaskući i da pokušate sami – prokomentarisala je – mada bih ja radije obavilaveštačku oplodnju sa spermom gospodina O’Nila. Mogli biste da se vratitedanas i da to uradimo za vas danas popodne ako želite – ponudi im,pogledavši Houp predusretljivo.

– Ne želim da to uradim – reče Houp stegnutog grla. Osećala se kao daiznenada neki drugi ljudi vode njen život, najviše Fin. I izgledao jerazočarano time što je upravo rekla.

– Možda ćemo pokušati sledećeg meseca – reče doktorka blago, dok jeuklanjala ultrazvučnu sondu i brisala s Houpinog stomaka gel koji jenamazala za pregled. Onda joj reče da može da ustane. Houp je bila svaiscrpljena. Osećala se kao da je u ekspresnom vozu za koji nije kupilakartu i u kojem nije želela da bude, a koji ide u pravcu koji ona,prvenstveno, nije ni izabrala. Tek je čitala brošure o putovanjima, a Fin jepokušavao da donese odluke u njeno ime, o tome kuda idu i kada.

Posle svih pregleda sastali su se s doktorkom u njenoj kancelariji i onaim reče da do sada sve izgleda dobro. Još nisu znali Houpin nivo FSHhormona i estrogena, ali su jajne ćelije izgledale dobro na monitoru, Finovasperma je imala veliki broj spermatozoida, i doktorka je verovala da sveštačkom oplodnjom imaju dobre šanse. Ako ne bi bilo uspeha tokomprva dva meseca, davali bi Houp klomifen kako bi se oslobodilo više jajnihćelija, što može, kako ju je doktorka upozorila, imati za posledicu

Page 108: Pitanja Srca - Danijela Stil

višestruku trudnoću. Ako klomifen ne dâ rezultate za četiri meseca, počelibi s veštačkom oplodnjom. Na kraju, ako bude neophodno, preostajudonirane jajne ćelije. Doktorka je pružila Houp tubu progesteronske kreme irekla joj da je koristi svakog meseca, od ovulacije do menstruacije, kako bise stimulisalo usađivanje jajne ćelije i smanjila mogućnost spontanihpobačaja. Takođe joj je rekla da se pri izlasku javi sestri koja će joj datitest za predviđanje ovulacije. Do trenutka kad su krenuli iz ordinacije,Houp se osećala kao da su je ispalili iz topa ili je regrutovali u marince.

– Nije bilo tako loše, zar ne? – reče Fin široko joj se osmehujući,oduševljen sobom, čim su kročili na trotoar. Istog trenutka Houp briznu uplač.

– Zar ti nije važno šta ja mislim? – upita ga jecajući. Nije znala zašto,ali osećala se kao da izdaje Mimi, kao da je zamenjuje drugim detetom, a nina to nije bila spremna. Nije mogla da prestane da plače ni kad ju jezagrlio. Plakala je i kad su ušli u taksi i on rekao vozaču na koju adresu daih vozi.

– Žao mi je. Mislio sam da ćeš biti srećna kad porazgovaramo s njom. –Izgledao je sav skrhan.

– Ja čak ne znam ni želim li dete, Fine. Već sam izgubila dete koje samvolela. Još je nisam prebolela i ne znam da li ću je ikad preboleti. A za nasje još prerano.

– Nemamo vremena da se glupiramo – reče on, preklinjući je. Niježeleo da bude grub i da kaže Houp da njoj, u četrdeset i četvrtoj godini,ističe vreme.

– Onda ćemo možda morati da budemo srećni nas dvoje sami – rečeona, zvučeći izmučeno. – Nisam još spremna da donosim tu odluku, uromansi koja traje tek dva meseca. – Ni ona nije htela da povredi njegovaosećanja, ali morala je da bude sigurna. Brak je, na kraju krajeva, jednastvar, ali beba je nešto sasvim drugo. – Moraš da me saslušaš, Fine. Ovo jevažno.

– I meni je važno. I ja želim naše dete pre nego što tu šansu izgubimo.– Onda ti treba žena od dvadeset pet godina, a ne neko u mojim

godinama. Ja se neću igrati trke s časovnikom pri donošenju tako važneodluke. Potrebno nam je vreme da ovo promislimo.

Page 109: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Meni nije potrebno – reče on tvrdoglavo.– E pa meni jeste – reče ona. Zvučala je sve očajnije. Bio je toliko

uporan u vezi s tim da se ona već osećala saterana u ugao i pokušavala jeda ga natera da odstupi. Znala je koliko je voli, i ona je volela njega, ali niježelela da bude pod pritiskom da nešto učini.

– Nikad ranije nisam želeo dete s bilo kim. Čak je i Majkl bio pukislučaj. Zato sam se i oženio njegovom majkom. A s tobom želim dete –reče pogledavši je sa suzama u očima. Sedeli su na zadnjem sedištutaksija.

– Onda mi moraš dati vremena da se naviknem na tu ideju. Osećala samse tako zbrzana u ordinaciji te doktorke.

– Meni to ne zvuči kao tako loša ideja – reče on dok se taksizaustavljao na njihovoj adresi. Trenutak kasnije, Houp uđe za Finom ukuću, sva tužna i potresena. Bila je iscrpljena kao da su je vukli za konjemdok se držala zubima za uže, i sve tu ju je emotivno iznurilo. Fin nije rekaoništa, već joj je nasuo čašu vina. Činilo se da joj je potrebna. Prvo jeodbila, pa se predomislila. Ispraznila je čašu za nekoliko minuta i Fin jojopet nasu, a sipao je jednu i sebi.

– Izvini, draga. Nije trebalo da te nagovaram na sve to. Prosto sam biotoliko uzbuđen zbog te ideje. Žao mi je – ponavljao je nežno i ljubio je. –Hoćeš li mi oprostiti?

– Možda – reče ona i tužno mu se osmehnu. To, najblaže rečeno, nijebilo prijatno iskustvo za nju. Nasuo joj je još jednu čašu i ona popi i nju.Bila je veoma uznemirena, ali počela je da se smiruje posle treće čaše, aonda je opet počela da plače. Fin je uze u naručje i ponese na sprat.Napravio joj je toplu kupku i ona zahvalno uroni u nju i zatvori oči. Ležalaje tako neko vreme, opuštajući se i pokušavajući da odagna iz misli tuneprijatnu posetu doktorki. Prijala joj je topla kupka, a kad je ponovootvorila oči, Fin joj pruži čašu šampanjca i jednu džinovsku jagodu, paskliznu u kadu pored nje. Houp se zakikota dok je on pokušavao da smestisvoje krupno telo pored nje. I on je imao čašu šampanjca u ruci.

– Šta slavimo? – Osmehnula mu se. Bila je pomalo pripita, ali ne ipijana. Bilo joj je potrebno to vino da pregrmi popodne, a sad iskapi ivisoku čašu sa šampanjcem koju joj je pružio. On joj uze čašu iz ruke,

Page 110: Pitanja Srca - Danijela Stil

odloži je i iskapi i svoju čašu. A onda, kao što se uvek dešavalo kad su sekupali zajedno, počeo je uvertiru kojoj ni on ni ona nisu mogli da odole.Sve se dogodilo pre nego što su postali svesni toga, bez razmišljanja. Vodioje ljubav s njom u kadi, a završili su na itisonu na podu kupatila. U tomuzbudljivom, strasnom i očajničkom seksu skupili su se sva ona agonija iuznemirenost koju je doživela tog popodneva. Bila je svesna samo togakoliko ga želi, a i on je nju želeo isto toliko. Nisu mogli da se zasite jednodrugog, vodili su ljubav neobuzdano, grubo i brzo i kad je svršio, legao jena nju, a onda nežno ustao i podigao je u naručje kao lutku pa je položio nakrevet. Obrisao ju je nežno peškirom i ušuškao je. Nasmešila mu se,pomalo caklastih očiju kao neko ko je previše popio. Međutim, u njenompogledu bilo je i ljubavi i nežnosti, a ne samo vina.

– Volim te više od svega na svetu – prošaputao joj je.– I ja tebe volim, Fine – reče mu Houp padajući u san dok ju je on

čvrsto grlio.Još je bila u njegovom naručju kad su se ujutru probudili. Houp ga

pogleda žmirkajući. – Mislim da sam se napila sinoć – reče ona pomalopostiđena. Setila se šta se dogodilo u kadi i posle kupanja i koliko je bilolepo. Uvek je bilo lepo s njim. A onda se iznenada trže i potpuno se rasani.Setila se šta je doktorka rekla o mogućnosti da dođu ponovo popodne.Houp je ovulirala, a juče nisu koristili nikakvu zaštitu. Sad jeknu i zavali sena jastuk, a onda pogleda Fina. – Namerno si to uradio, zar ne? – Bila jeljuta na njega, ali je to bila i njena greška tako da je bila ljuta i na sebe.Kako je to bilo glupo, zar ne? Ali možda se ništa neće dogoditi. U njenimgodinama možda treba i godina i dve da bi ostala trudna, nije dovoljantrenutak strasti na podu kupatila, kao kod klinaca.

– Na šta misliš? – upita je Fin nevino.– Znaš ti dobro na šta mislim – pokušavala je da zvuči hladno, ali nije

uspevala. Previše ga je volela, a iznenada se pitala da li je, možda, i samato želela ali nije htela da preuzme odgovornost za tu odluku pa se napila iprepustila njemu da to učini. Nije ni ona bila nedužna. Bila je odrasla žena itrebalo je da zna šta radi. Sad je bila potpuno zbunjena. – Ovulirala samjuče. Doktorka nam je oboma to rekla. Čak nam je ponudila da obaviveštačku oplodnju ako želimo.

Page 111: Pitanja Srca - Danijela Stil

– To što smo mi uradili bilo je mnogo zabavnije. Ionako je sve u božjimrukama, a ne u njenim ili u našim. Verovatno ništa neće ispasti od toga –reče on dobroćudno, a ona se ponada da je u pravu. Sedela je oslonjena najastuke i gledala Fina.

– A šta ako zatrudnim, Fine? Šta ćemo, stvarno, da radimo? Jesmo lispremni za to? U našim godinama? To su ogromne obaveze, u bilo kojimgodinama. Jesmo li spremni da ih preuzmemo?

– Ja bih bio najsrećniji čovek na svetu – reče on ponosno. – A ti?– Ja bih umirala od straha. Od rizika, od implikacija, od pritiska na nas

dvoje, od genetskih rizika u našim godinama. I od... – nije mogla daizgovori ostatak ali užasavala se pomisli da izgubi još jedno voljeno dete.Nije mogla da prođe kroz to još jednom.

– Bavićemo se time kad se to dogodi, obećavam ti – reče on, ljubeći je idržeći u naručju kao da je od stakla. – Kad ćemo znati?

– Ovih dana? Mislim za, otprilike, dve nedelje. Nisam bila trudnagodinama. Danas je to prilično jednostavno utvrditi pomoću testa koji možeda se kupi u samoposluzi. – A onda se zamisli na trenutak. – Tada ću javeć biti u Njujorku. Javiću ti. – I na tu misao krv joj se sledi u žilama.Jedan maleni deo nje želeo je da se to desi jer ga je volela, ali razum to nijepriželjkivao, samo njeno srce. Nije to imalo nikakvog smisla. Bila jepotpuno zbunjena.

– Možda ne treba da se vraćaš – rekao joj je, delujući zabrinuto. –Možda nije dobro da letiš avionom.

– Moram da se vratim. Imam tri važna snimanja.– Ako si trudna, to je važnije od snimanja. – Ona se iznenada oseti kao

da ludi. Oboje se ponašaju kao da jeste trudna i kao da jesu planirali todete. A samo jedno od njih je to planiralo. Fin. I ona mu je dozvolila da toučini.

– Hajde da ne ludujemo još. U mojim godinama, verovatnoća je ista kaoi da me udari kometa. Čuo si šta je rekla doktorka – ako se budemo ikadodlučili, verovatno će nam biti potrebna pomoć.

– A možda i neće. Nije bila sigurna. Mislim da to zavisi od tvog nivoaFSH hormona.

– Hajde da se nadamo da je visok ili nizak ili kakav god već ne treba da

Page 112: Pitanja Srca - Danijela Stil

bude. – Ustala je iz kreveta i osetila se kao da ju je udario autobus. Odemocija koje je preživela dan ranije i mamurluka od vina i šampanjca,osećala se kao da je dve nedelje jahala divlje konje na rodeu. – Osećam segrozno – reče ona i uputi se u kupatilo, a on joj se osmehnu sobožavanjem.

– Možda si trudna – reče joj on. Izgledao je pun nade.– O, umukni – uzvrati Houp i zalupi vrata kupatila.

Ni on ni ona ne rekoše ni reč o tome dok su se vraćali avionom u Irsku. Ani sledećih nekoliko dana. Houp je nastavila da voskira i glanca drvenepanele u kući, a on joj je neprekidno govorio da uspori, što je nju još višenerviralo. Nije želela da misli o trudnoći. Divno se provela s njim u Parizu,ali ju je naljutilo ono što se desilo u Londonu – kako poseta doktoru, tako injihova ludorija na podu kupatila. Dan pre nego što je Houp trebalo dakrene, doktorka se javila telefonom.

– Imam sjajne vesti! – objavila je. – Nivo FSH hormona vam je nizakkao kod neke dvadesetogodišnjakinje, a nivo estrogena je sjajan.

– Šta to znači? – upita Houp, a stomak joj se prevrnu. Imala je osećajda joj se neće dopasti ono što će čuti.

– To znači da bi trebalo vrlo lako da zatrudnite bez ikakve pomoći sastrane. – Houp se zahvali doktorki i ne reče Finu ništa. Ionako je gajiodovoljno velike nade. Da mu je rekla kako postoji ozbiljna šansa da jezatrudnela, ne bi je pustio da se vrati u Njujork. Nije želeo da ona ode. Većse žalio kako je usamljen i pitao je kad će se vratiti. Objasnila mu je da imaposla i da će morati da provede u Njujorku tri nedelje. Kao i obično, bilo jeto kao da ostavlja dečaka od četiri godine.

Proveli su mirno poslednje veče i vodili ljubav dva puta pre nego što jeona otišla. Delovao je žalosno dok su se vozili na aerodrom, i tada jeshvatila da Fin ima veliki problem s napuštanjem. Nije mogao da podneseda je gleda kako odlazi i već je bio u depresiji.

Poljubio ju je za rastanak na aerodromu i naterao je da mu obeća da ćemu se javiti onog trenutka kad bude sletela. Nasmešila se dok ga je ljubila.Bilo je to slatko, stvarno, mada pomalo šašavo u njihovim godinama, daneko bude toliko nesrećan zbog nekoliko nedelja razdvojenosti. On će

Page 113: Pitanja Srca - Danijela Stil

završavati knjigu, a ona će opet raditi na njegovoj kući kad se bude vratila.Sad ga je podsetila da pozove restauratore da vidi kad će nameštaj bitigotov, a on njoj predade kutijicu umotanu kao poklon. To iznenađenje ju jeganulo.

– Otvori ga u avionu – reče joj Fin i poljubi je poslednji put. Mahao jojje dok je išla ka izlazu.

Sledila je njegova uputstva pa je raspakovala kutijicu kad je avionuzleteo prema Njujorku. A onda se nasmejala. Držeći je u ruci, odmahivalaje glavom žalosnog izraza na licu. Bio je to test za utvrđivanje trudnoće. Ibiće negativan, ponada se Houp. Međutim, znala je da mora da čeka jošnedelju dana da bi to otkrila. Sklonila je kutijicu i potisnula ovu misao štoje dublje mogla.

Page 114: Pitanja Srca - Danijela Stil

10.

Houp je u Njujorku bila neprekidno zauzeta. Pripremila je prelom modnogpriloga za Vog, imala poziranje za portret guvernera i pomogla u pripremijedne galerijske izložbe svojih radova. Izašla je na ručak s MarkomVeberom i ispričala mu za romansu s Finom. Mark je bio zapanjen i ponovoje upozorio da je Fin razuzdan sa ženama. U Njujorku je bio poznat potome, a Houp je to već znala. Međutim, bila je sigurna da je njoj veran.Jedva da ju je ispuštao iz vida. Spomenula je to Marku i ispričala mu kakoFin neprekidno priča o njihovom „sjedinjenju“ u paru, kao i da jeljubomoran na druge muškarce. Nerviralo ga je čak i to što izlazi na ručaksa agentom. To su bile jedine dve stvari koje su je brinule u vezi s njim.Nikad ranije nije bila s ljubomornim muškarcem. A bio je i vrlo posesivanprema njoj. Houp je i dalje bilo potrebno da neko vreme bude sama. Prijaojoj je rad u Njujorku, revitalizovao ju je i bila je uzbuđena što će ga opetvideti. Nije želela da se oseća ugušenom tako što će biti kao vezanalancima za njega, što bi on želeo. Nekoliko nedelja nasamo vraćalo joj jeperspektivu i njenu nezavisnost, što joj je bilo važno. Izgleda da se osećaokao da mu preti svako s kim se ona vidi. I svaki put kad zove pitao ju jekad se vraća. Kao majka koja se obraća detetu, ona ga je stalno podsećalada će ostati još dve nedelje.

– Pazi se ljubomornih momaka – upozori je Mark. – Oni se ponekadotkače. Ja sam jednom imao ljubomornu devojku. Napala me je nožem kadsam raskinuo s njom i odveo drugu devojku na matursko veče. Još od tadaumirem od straha od ljubomore. – Houp se nasmeja zamislivši tu sliku.

– Mislim da je Fin prilično mentalno zdrav. Međutim, vrlo je zahtevan unekim stvarima. Mrzi da ga ostavljaju. Vraćam se za dve nedelje. – Bila jeu Njujorku već nedelju dana i Fin se svakog dana žalio što je odsutna.Zvučao je očajno i depresivno svaki put kad su razgovarali.

– Misliš li da je to s njim ozbiljno? – upita je Mark zabrinutog lica.– Da, mislim da jeste – reče ona tiho. Vrlo je ozbiljno. Ipak, nije htela

da se Mark brine ni zbog nje ni zbog njenog rada. – Mogu da doputujem iz

Page 115: Pitanja Srca - Danijela Stil

Dablina kad god ovde imam posla – uveravala ga je. – Ili da putujemavionom u druge gradove odande. Nije to toliko daleko. Fin živi u jednojizuzetnoj kući. Više liči na zamak, mada treba da se restaurira.

Mark je i dalje bio zaprepašćen onim što je rekla, ali i srećan zbog nje.– Jesi li rekla Polu?

– Previše je rano – reče Houp delujući zamišljeno. Nameravala je da touradi na kraju, ali zasad još ne. Nije imala predstavu kako će on reagovatiniti da li će ga to rastužiti. Razgovarala je s njim dan ranije. Bio je naHarvardu, na terapiji i nije uopšte zvučao dobro, ali ju je uveravao da seoseća fino. Rastužila se i veoma zabrinula za njega. Zvučao je još krhkijenego inače.

Houp je završila još nekoliko poslova kad se rastala od Marka i onda jekrenula kući. Znala je tačno koji je dan, a znao je i Fin. Već ju je pitao dvaputa. Bio je to onaj dan s velikim „d“ – prvi dan kad će test pokazati da lije u drugom stanju. Udahnula je duboko i ušla u kupatilo s testom koji jojje dao. Bila je sigurna da će sve biti u redu, ali se ipak plašila. Uradila jesve prema uputstvima i onda odložila test na pult. Trebalo je da se sačekapet minuta, i njoj je to izgledalo kao prava večnost. Otišla je do prozora,gledala malo napolje a onda se vratila u kupatilo, strepeći zbog onoga štoće tamo naći. Ponavljala je sebi kako nije trudna. Izgledalo joj je previšeglupo da brine zbog takvih stvari u njenim godinama. Godinama se nijeovoliko bojala. Nije osetila takav strah još od svojih kasnih dvadesetih, kadtakođe nije želela da zatrudni. Pol je želeo samo jedno dete, a njoj je Mimibila dovoljna. Kako se ispostavilo, nije bila trudna i iznenadila se tada štoje doživela više razočaranje nego olakšanje. I više se nikad nije ponovilatakva situacija. Uvek su bili pažljivi, a ne tako raspušteni i strasni kakvi subili ona i Fin. Ona i Pol su doneli pažljivu, svesnu zajedničku odluku danaprave Mimi, i to se nije desilo na podu kupatila.

Vratila se do pulta u kupatilu kao da se približava zmiji. Uputstva testabila su veoma jasna kad je reč o tumačenju rezultata. Jedna linija znači danisi trudna, a dve da jesi. To svako može da shvati. Iz daljine, Houp ugledajednu liniju i uzdahnu s olakšanjem. Onda priđe bliže i podiže test da bi bilasigurna i spremi se da oduševljeno vrisne zbog negativnog rezultata, a ondaje ugleda. Drugu liniju. Dve linije, mada je ta druga bila bleđa od prve, ali

Page 116: Pitanja Srca - Danijela Stil

je prema uputstvu to i dalje značilo da je rezultat pozitivan. Sranje.Gledala je netremice u test, užasnuta, spustila ga pa ga opet podigla. I

dalje dve linije. Njen urin je izazvao to nešto što treba da izazove ispodbelog, plastičnog držača. Dve linije. Podiže ga ka svetlu, a onda ostade takoda zuri u njih, zapanjena i u neverici. Dve linije. Ima četrdeset četiri godinei trudna je. Sela je na ivicu kade drhteći, a test joj je i dalje bio u ruci. Aonda ga baci. Pomislila je da uzme još jedan test, ali znala je da bi dobilaisti rezultat. Već dva dana su je bolele grudi ali je ona to ignorisala.Govorila je sebi da to znači da se bliži menstruacija. Međutim, neće jedobiti. Sad još treba da kaže Finu. On je pobedio. Napio ju je i prevario, aona mu je to dozvolila i sad se pitala nije li, negde duboko u sebi, i onaželela ovu bebu. Volela je Fina, ali ostala je trudna s njim nepuna trimeseca pošto ga je upoznala. A neki skriveni, daleki deo nje takođe je toželeo. Uspaničila se, osetila zbunjenost. Trebalo joj je vremena da prihvatiovu ideju, da odluči kako se oseća sad kad zna da je u drugom stanju.

Prešla je u dnevnu sobu i sela zureći pred sebe, a posle nekoliko minutaon ju je pozvao. Osetila je grižu savesti, ali nije htela još da mu kaže. Većje znala kakva će biti njegova reakcija. Ono u šta nije bila sigurna bilo ješta ona sama oseća. U Irskoj je bilo deset sati uveče i znala je da on radi naknjizi. Celog dana je čekao da je pozove, rekao joj je, a onda je upitao da lije uradila test. Osećajući se kao izdajnik, slagala ga je i kazala da nije, asuze su joj navrle na oči. Jednim delom svoga bića želela je ovo dete, adrugim delom nije. Bila je prestrašena. Sve je ovo bilo previše stvarno.Negde u njoj počinjao je novi život.

– Zašto ga još nisi uradila? – zvučao je povređeno, a ona nije mogla nida smisli dobar izgovor.

– Ne mogu da se setim gde sam stavila test. Odložila sam ga kad samstigla i sad ne mogu da ga nađem. Mislim da ga je moja čistačica sklonila.

– Onda kupi drugi, za ime božje – reče. Zvučao je uporno i zabrinuto.Opet se osećala priteranom uza zid. Kao da je uhvaćena u zamku, kao da jeizdaju i on i njeno rođeno telo i njene emocije, sve u kovitlacu. – Hajde –reče Fin tonom punim molbe. – Izađi i kupi drugi test. Želim da znam.Draga, zar ti ne želiš? – Međutim, ona jeste znala a želela je da ne zna.Obeća mu da će uzeti drugi test tog popodneva i da će ga pozvati kad to

Page 117: Pitanja Srca - Danijela Stil

uradi. Predložio je da čekaju zajedno na telefonu dok se ne bude videorezultat, a njoj bi drago što na to nije pristala. Pozvao ju je dva satakasnije, ali se ona nije javila na telefon. Znala je da ne može večito da sekrije od njega, ali bilo joj je potrebno barem nekoliko sati da se sabere i dashvati kako se oseća. Zasad je uglavnom osećala strah, a negde ispod njeganaziralo se nešto što nije znala šta je. Pitala se da li je to nada.

Pozvao ju je opet u ponoć, a kod njega je tad bilo pet sati ujutro. Rekaojoj je da je ostao budan cele noći, radio na knjizi i brinuo zbog nje.

– Gde si bila? Razboleo sam se od brige.– Morala sam da izađem da nabavim neki film – rekla je, odugovlačeći

tako još jedan minut. Njihovi životi će se dramatično promeniti. Ovo deteće ih vezati zauvek. Volela ga je, ali ovo je ogromna obaveza – kako premadetetu, tako i prema njemu.

– Jesi li uzela test? – Počeo je da zvuči iznervirano, a njoj je glasutanjio kad je odgovorila: – Da.

– I?Zadržala je vazduh jedan dugačak trenutak, a onda ga ispustila. Više

nije mogla da odlaže odgovor. – Bio je pozitivan. Upravo sam ga uradila –slaga ona ponovo. Bio bi besan kad bi znao da ona već satima zna rezultat ida ga nije pozvala. – Uradila sam ga pre pet minuta, a nisam htela da tebudim. – Tužnog lica i sa želucem vezanim u čvor, Houp je pokušavala dazvuči normalno, čak i srećno.

– O, bože moj! – vikao je Fin s druge strane. – O, bože moj! Imaćemobebu!! – I uprkos svemu što je osećala, ona se osmehnu kad je čula tuočigledno bezgraničnu radost. – Toliko te volim – hitro je dodao, a zvučaoje kao da plače. Bio je toliko sladak da ju je polako izvukao iz užasa kojije osećala i uvukao u svoje duboko uzbuđenje. Pitala se neće li, možda, svena kraju biti kako treba. Nadala se da će biti. Ugledala je Miminefotografije dok je razgovarala s njim i pomolila se da joj i ona odobri to štose dešava. A onda ponovo poče da paniči. Šta ako joj i ovo dete umre? Nebi to mogla da preživi.

– Kad će to biti? – pitao ju je Fin uzbuđeno.– Mislim da će biti negde oko Dana zahvalnosti. Želim da ga rodim

ovde – rekla je odlučno, pokušavajući da se pomiri s tim dok je ovo

Page 118: Pitanja Srca - Danijela Stil

izgovarala. Iznenada joj ta trudnoća postade stvarnost. Imaće dete i onamora da donese neke odluke u vezi s tim. U njoj je rastao novi život. Jednamalena osoba čiji je otac bio Fin, muškarac kojeg voli ali koga jedvapoznaje.

– Gde god ti budeš htela. Volim te, Houp. Za ime božje, čuvaj se.Koliko brzo možeš da stigneš kući? – Nije želela da mu odgovori da onajeste kod kuće. Sad je „kod kuće“ značilo biti s njim. A njegova kuća jezdanje Blakston.

– Vratiću se za dve nedelje – reče ona tiho. Osećala je da ga voli,osećala je da on voli nju i smirivala se. Bila je u panici još otkako jeuradila test tog popodneva.

– Da li bi trebalo da odeš kod doktora?– Na kraju bi trebalo. Samo me pusti da se prvo naviknem na ovu misao

uopšte. Tek sam saznala, pre pet minuta. Ovo je veliki korak, Fine. Vrlo,vrlo veliki korak.

– Nije ti žao, zar ne? – upitao je, zazvučavši zabrinuto i pomalopovređeno.

– Još ne znam kako se osećam. Uplašeno, impresionirano, nekakozapanjeno. Srećno. – Houp zatvori oči izgovarajući to, i bi iznenađena kadje shvatila da stvarno to i misli. Bila je srećna. Želela je njegovo dete.Samo ga nije želela toliko brzo. Želela je prvo da bude sigurna. A sad jegotovo. Njegova želja se ostvarila.

– Požuri i dođi kući – reče joj on stegnutog grla. – Volim vas oboje.– I ja isto – odgovori ona i prekinuše razgovor. Bila je u šoku. Bilo je

teško poverovati da je trudna, ali možda je tako suđeno. Sudbina seumešala. Volela ga je, a ovo je predstavljalo ogromnu obavezu. Znala je daće se venčati u nekom trenutku, venčali bi se i inače, samo će sad to,verovatno, biti brže. Moraće da kaže Polu, a bila je sigurna da će vest injega šokirati. Međutim, njen život je sad bio s Finom. Imaju o mnogo čemuda porazgovaraju. Mnogo toga da isplaniraju. Mnogo toga da urade. Njihovzajednički život je stvarno otpočeo, i to na vrlo ozbiljan način. Pokušala jeda spava te noći, ali nije mogla. Toliko toga joj je prolazilo kroz glavu, onjemu i o detetu. Svi njeni strahovi i sve njene nade bile su isprepletane.Osećanja su je potpuno preplavila.

Page 119: Pitanja Srca - Danijela Stil

Kad se ujutru probudila, na vratima ju je sačekala isporuka od njenogcvećara. Fin joj je poslao dva tuceta dugačkih, crvenih ruža i karticu nakojoj je pisalo: „Obožavam te. Čestitam nam. Dođi kući što pre.“Zaplakala je kad je pročitala karticu. Osećanja su joj se neprekidnomenjala – nabolje pa nagore. Želela je dete i nije ga želela, volela je Fina iplašila se. Ko se ne bi plašio? Na Dan zahvalnosti, ona će držati njihovodete u naručju. Bilo je toliko stvari o kojima treba da razmisli. A u ovomtrenutku želela je samo da se vrati u Irsku i sakrije se u Finovom naručju.Njegove želje su se ostvarile. Iznenada je pomislila na ono sjedinjenje okojem je govorio. S ovim detetom, njihova veza postaje večita.

Page 120: Pitanja Srca - Danijela Stil

11.

Houp se vratila avionom u Irsku kao što je i obećala, tri nedelje po odlasku.Fin ju je čekao na aerodromu i kad je stigla do njega, on je uze u naručje ipodiže sa zemlje. Celim putem do kuće pričali su o detetu. A kad jeugledala zdanje Blakston, osetila se kao da je stigla u svoj dom. Planirala jeda ovog puta ostane barem mesec dana, možda i duže. Nije imala obavezau Njujorku sve do maja. A biće u desetoj nedelji trudnoće, što je osetljivtrenutak za putovanje. Fin je želeo da ona odloži sve poslove, a ona je reklada će to možda i učiniti. Bila je kod svog ginekologa pre nego što je otišlaiz Njujorka, i ona joj je kazala da je sve u redu. Nivo HCG hormona bio jojje dobar i sve se razvijalo kako treba. Bilo je prerano da se kaže nešto višeod toga pa je rekla Houp da dođe opet kad se vrati. Takođe joj je kazala dabude pažljiva tokom prva tri meseca. U njenim godinama postojao je rizikod spontanih pobačaja i doktorka je upozorila Houp da ne čini ništaneoprezno. Seksualni odnosi su bili dozvoljeni. Znala je da će Finu laknutikad to čuje, mada je toliko želeo ovo dete da bi se čak i odrekao njihovogseksualnog života. Pitao ju je treba li to da učine i bio srećan kad je saznaoda je seks dopušten. Bio je to važan deo njihovog života. Želeo je daneprekidno vode ljubav, barem jednom dnevno, a često i češće. Houp nikaddotad nije imala takav seksualni život.

Èim je ušla u Blakston, videla je da je kuću napunio cvećem. Sobe subile besprekorno sređene, a Vinfred i Ketrin oduševljeni što je vide. Počelaje da se ovde oseća kao kod kuće. U Finovoj radnoj sobi na spratu videlaje da je ozbiljno zapeo na knjizi. Svuda su bili svežnjevi papira i tekstovi uvezi s njegovim istraživanjima. Kako je kročila u sobu, zavrteo ju je unaručju i poljubio. A zatim je uronila u vruću kupku i on uđe u kadu snjom, kao što je uvek i činio. Retko kad bi je pustio da se sama okupa.Govorio je kako silno uživa kad je pored nje i da Houp izgleda izuzetnoseksi u kadi. I kao i obično, završilo se tako što su otišli u krevet i vodililjubav. Bio je nežan. Bio je pun strahopoštovanja prema bebi koju su začelii tom čudu koje će doživeti. Bio je to, kako je rekao, njegov najveći san.

Page 121: Pitanja Srca - Danijela Stil

Ketrin im je donela ručak na poslužavnicima, a posle ručka su otišli udugu šetnju po planinama Viklou. Večerali su u tišini, a sledećeg dana onase vratila poslovima po kući. Nameštaj je stigao od restauratora i izgledaoje fantastično, a doneti su i komadi tapacirani materijalima koje je kupila uDablinu. Sve to je već bilo na svom mestu u nekoliko soba. Kuća je većizgledala svetlija, čistija i veselija, a drvenarija je blistala na svim onimmestima koja je glancala pre odlaska. Imala je ona još ideja u vezi s kućomi spominjala ih je Finu, ali on je želeo da razgovara samo o detetu.Ponavljao je kako će ih dete spojiti zauvek i svaki put bi mu oči zablistale.Očito je to bio njegov san i polako je postajao i njen. Tek je trebalo da senavikne na samu ideju da će imati dete. Prošlo je mnogo vremena otkako jebila u drugom stanju, i sad joj je trudnoća budila mnoge nežne uspomene.Potajno se nadala da će dobiti devojčicu, a to je priželjkivao i Fin. Želeo je,kako je govorio, devojčicu koja bi bila ista Houp. Događale su im se tolikovelike promene i tolike će se uskoro dogoditi njoj, da je mnogo togatrebalo prihvatiti i preraditi. Kad god bi pogledala Fina, Houp je iznovamorala da se podseća da se sve to stvarno zbiva.

Dva dana po povratku u Irsku, pregledala je jedan prelep stari sto ubiblioteci i pokušavala da odluči da li da ga dâ na restauraciju, ili da gasamo ona izglanca, kad je otvorila fioku i u zadnjem delu pronašlafotografiju izuzetno lepe mlade žene koja je stajala kraj Fina. Na slici suoboje izgledali vrlo mladi. Fin je obgrlio ženu i tako je očigledno biozaljubljen u nju da se Houp upitala nije li to Majklova majka. Nikad nijevidela nijednu njenu fotografiju. A bilo ih je još nekoliko u drugoj fioci.Nije bila sigurna treba li da kaže Finu za te slike, ali je osetila radoznalost.Gledala je netremice u jednu od njih kad je Fin ušao.

– Šta to spremaš? – upita smešeći joj se. – Svuda sam te tražio. Kakvonevaljalstvo sad pripremaš? – pitao ju je prilazeći, a onda ugledaofotografiju u njenoj ruci. Uzeo ju je i zagledao se u nju, a oči mu se istogtrenutka rastužiše. Nikad ga nije takvog videla dok je ranije pričao opokojnoj ženi i sad se iznenadila.

– Majklova mama? – upitala je tiho, a Fin je odmahnuo glavom ispustio sliku. Onda pogleda Houp.

– Ne, nije. To je jedna devojka koju sam davno voleo. Tad sam imao

Page 122: Pitanja Srca - Danijela Stil

dvadeset dve godine, ona je imala dvadeset jednu. Mada je to delovaloneverovatno, sudeći po izbledeloj fotografiji, Fin je bio još zgodniji negosad. Sa slike na stolu smešilo se dvoje prelepih mladih ljudi.

– Lepa devojka – reče Houp neutralnim tonom. Za razliku od Fina, onanije bila ljubomorna, pogotovo ne na devojku koju je voleo pre dvadesetčetiri godine.

– Bila je lepa – reče on, bacivši još jedan pogled na sliku. Imala jedugu, pravu, plavu kosu. – Odra. Umrla je dve nedelje nakon što je ta slikasnimljena. – Houp je delovala šokirano kad je to čula. Devojka je izgledalatako mlada i zdrava, očito se dogodila neka nesreća.

– Strašno. Šta se desilo? – To je podseti na Mimi. Nije pošteno kadmladi umiru pre nego što su uopšte dobili priliku da žive. One se nikadneće udati, roditi decu, ostariti, biti bake, neće iskusiti ni ono dobro ni onološe što se dešava svima ostalima.

– Ubila se – reče Fin, a na licu mu se videla agonija kroz koju jeprolazio. – Zbog moje greške. Strašno smo se posvađali. A u stvari jesvađa bila glupa. Bio sam ljubomoran i optužio je da je spavala s mojimnajboljim prijateljem, a onda joj rekao da neću više nikad da je vidim.Zaklela mi se da se ništa nije desilo, a ja joj nisam verovao. Posle mi je onpriznao da su se sastali kako bi joj pomogao da izabere rođendanski poklonza mene. Ispričao mi je kasnije koliko me je ludo volela, a i ja sam bio istotako lud za njom. Međutim, bio sam toliko ljut zbog same pomisli da me jeizdala da sam joj rekao da je kraj i otišao. Molila me je da ne idem. Tekkasnije sam saznao, od njene sestre, da je Odra bila u drugom stanju. Bilaje prilično nervozna i preosetljiva. Nameravala je da mi kaže posle mogrođendana, ali se plašila kako ću reagovati. I da budem iskren, nisamsiguran kako bih tada primio takvu vest. Ona je ipak želela da se uda, a jane znam šta bih učinio. U svakom slučaju, strašno smo se posvađali i jasam joj rekao da ne želim više nikad da je vidim jer sam mislio da me jeprevarila. Vratio sam se kod nje kući četiri sata kasnije, hteo sam da seizvinim. Uzaludno sam zvonio. Nije mi otvorila vrata i vratio sam se kući.Sutradan mi se javila njena sestra. Odra je presekla vene i tako su je našli.Ostavila je pismo za mene. Tada sam i saznao od njene sestre za bebu. Bioje to strašan period. Mislim da je to razlog što sam se oženio Majklovom

Page 123: Pitanja Srca - Danijela Stil

majkom kad mi je rekla da je trudna, mada je nisam voleo. Nisam želeo dase opet dogodi nešto slično. Od tada nosim to na savesti. – Kad je toizgovorio, Houp pruži ruku i dotače ga, pa opet uze sliku. Bilo je teškopoverovati da je ta prelepa mlada devojka umrla samo nekoliko danakasnije. Bila je to grozna priča i on se, istini za volju, nije poneoodgovorno, ali bio je mlad. A ljudi čine glupe stvari bez obzira na to kolikogodina imaju jer ne razumeju očaj drugih ljudi niti shvataju koliko suduboki njihovi strahovi i emocije.

– Po rečima njene sestre, otac bi je ubio što je zatrudnela, naročito akose ja ne bih oženio njom – produžio je Fin. – Bio je gadan tip, alkoholičar ivrlo nasilan prema obema kćerkama. Majka im je bila umrla. Znači, nijeimala kome da se obrati niti na bilo koga da se osloni osim na mene. A jasam je izneverio. Mislila je da sam okončao našu vezu zauvek, jer sam je jau to ubedio. I tako je umrla. – Izgledao je kao da duboko žali i očito ježalio celog života otkad se to desilo.

– Toliko mi je žao – reče Houp nežno.– Sestra joj je poginula u čudnoj nesreći s čamcem nedugo posle toga.

Izlazio sam s njom neko vreme zato što me je toliko podsećala na Odru.Međutim, zbog toga smo se oboje samo osećali još gore. Bio je to vrlonesrećan period u mom životu – reče s uzdahom i odloži fotografije. Bio jebolno iskren o ovom slučaju. – Pravi je pakao nositi to na savesti. Ne znamzašto sam bio takvo đubre prema njoj. Bio sam, valjda, mlad i glup i punsebe, ali to nije opravdanje. Nisam nameravao stvarno da prekinem s njom,samo sam bio besan i hteo sam da joj očitam lekciju zato što je flertovala smojim prijateljem. Umesto toga ona je meni očitala lekciju koju nikadnisam zaboravio, i nikad i neću. – Kad je to izgovorio, Houp nije mogla ada se ne seti prilika u kojima je bio ljubomoran na nju, ispitivao je omodelima sa snimanja, o njenom bivšem mužu, agentu, konobaru urestoranu na Kejp Kodu i o dvojici muškaraca u pabu u Blesingtonu. Još jebio ljubomoran, ali danas je to bolje kontrolisao. I nije ni imao razloga dabude ljubomoran zbog Houp. A očigledno nije ga imao ni kad je Odra bila upitanju. Priča je bila grozna i Houp oseti duboko sažaljenje prema Finu. Unjegovim očima je videla koliko se još oseća krivim zbog toga što sedesilo, mada je prošlo toliko godina.

Page 124: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Možda je ona imala emocionalne probleme za koje ti nisi znao – rečeHoup, pokušavajući da ga uteši. – Normalni ljudi ne rade takve stvari. Neubijaju se, ma koliko se osećali očajno. – Nije mogla da zamisli Mimi kakočini tako nešto, a ni sebe u tim godinama. Međutim, kakav god da je biorazlog, devojka s fotografije bila je mrtva.

– Mlade devojke nekad to čine – reče Fin. – Čak i starije. Nikad nisambio potpuno ubeđen da Majklova majka nije uradila to isto. Bila je pijana, anaš život je bio u haosu. Znala je da je ne volim i mislim da ni ona menenije volela. Bila je vrlo nesrećna žena. Našli smo se zarobljeni u braku bezljubavi i mrzeli smo se. Nisam želeo da se razvedem od nje, zbog Majkla,ali trebalo je da to učinim. Nekad se toliko toga protraći – reče on sumorno,a onda joj se osmehnu. U jednom potpuno ludačkom trenutku Houp je imalaneki čudan osećaj da Finu, uprkos griži savesti, laska činjenica da su težene umrle zbog njega. Naježi se od same pomisli na to. A onda, kao da jojnekako to potvrđuje, Fin je čudno pogleda i postavi joj neobično pitanje: –Da li bi ti ikad izvršila samoubistvo, Houp? – Ona polako odmahnuglavom, ali mu odgovori iskreno.

– Pomišljala sam na to kad je Mimi umrla. I to ne jednom. A i kad me jePol ostavio. Međutim, nisam mogla da to učinim. Bez obzira na to kolikosam se grozno osećala i koliko sam bila bez nade, nisam mogla dazamislim da učinim tako nešto. Umesto toga, otišla sam u Indiju i pokušalada se zalečim. To je za mene imalo više smisla. – Međutim, Houp je u sržibila zdrava ličnost, imala je čvrsto uporište u životu i bila je znatno starija uto vreme, u ranim četrdesetim. Ovo su bile vrlo mlade žene, a devojke tihgodina znale su sve da doživljavaju dramatičnije i budu sklone krajnostimai snažnom doživljavanju stvarnosti. Međutim, nije mogla ni da zamisli Mimikako se ubija zbog prekinute romanse ili zbog bilo kog drugog razloga. Ovosu, očigledno, bile problematične devojke u graničnim situacijama. Jedna jebila trudna a neudata, dečko ju je ostavio, kako je mislila, a trebalo je da sesuoči s ocem alkoholičarem. Druga se našla u zamci braka bez ljubavi, sdetetom koje nije želela i mužem kojeg je – po Finovim rečima – mrzela.Nju je uznemiravalo čak i puko razmišljanje o tome. A Fin je ćutke izašaoiz prostorije i otišao u kancelariju na spratu da radi na knjizi.

Houp je vratila fotografije u fioku i odlučila da ne restaurira taj sto.

Page 125: Pitanja Srca - Danijela Stil

Posle toga je otišla sama u šetnju i razmišljala o Finu. On je u životuiskusio bure i oluje sa ženama, a više od dvadeset godina nosio je nasavesti smrt jedne mlade devojke. Nije bilo lako živeti s tim. Houp je ipitanja koja je njoj postavio smatrala čudnim. Možda je samo želeo dauveri sam sebe kako – šta god da se dogodi – više nikad neće morati da sesuoči s nečim takvim. A s Houp nije bilo rizika. Za nju samoubistvo nijedolazilo u obzir. Kad je smrt kćeri nije uništila, znala je da je ništa nećeuništiti. Kad se to dogodilo, strepela je da ne izgubi Pola, a znala je da ćega izgubiti jednog dana. Nadala se, i zbog njega i zbog sebe, da se tozadugo neće desiti.

Dok je tako šetala, bilo joj je tužno što misli o smrti umesto o rođenju, aonda pomisli na dete koje raste u njoj. Dete koje su ona i Fin začeli bilo jepotvrda života i nade, protivotrov za sve tragedije koje su im se dogodile.Sad je uviđala, jasnije nego ikad, koliko je to divna stvar i shvatila je da jeupravo to bilo ono što je Fin činio – hvatao se grčevito za život kako bipobedio senke smrti koje su ga godinama progonile. Ganula ju je ta misao iona oseti da ga voli više nego ikad. Onda pomisli na Odru i, mada je nijepoznavala, ožali u tišini njenu smrt. Bila je dirnuta iskrenošću s kojom jeFin priznao svoju ulogu u ovoj tragediji. Nije ni pokušao da je prikrije iliporiče, i to je bilo časno s njegove strane. A sama se osetila krivom zbogone misli u jednom trenutku kako mu je na neki način laskalo što ga je Odravolela dovoljno da zbog njega izvrši samoubistvo. Houp je bila uverena danije tako i bilo joj je žao što je to uopšte pomislila. Bila je to bolesna ideja,ali na trenutak je ugledala nešto u njegovim očima, a onda joj je onpostavio ono pitanje zbog kojeg se zamislila. Bilo joj je drago što mu to nijeispričala. Bio bi s pravom povređen što ga sumnjiči za tako nešto.

Kad se vratila kući, osećala se bolje i odlučila je da isprazni dvaormana puna prastarih, prašnjavih čaršava. Nije prestajala da kija na vrhumerdevina kad ju je Fin našao kasno tog popodneva. Lako ju je našao bašzahvaljujući kijanju i izgrdio ju je kad joj je prišao.

– Šta ti radiš na tim merdevinama? – upitao ju je namršteno. Videlo seda ne odobrava to što radi, a ona je istresla nos po stoti put i pogledala ga.

– Rasklanjam ovaj krš. – Policu po policu, izvlačila je požutele čaršavei bacala ih na zemlju, a svaki put bi se podigao oblak prašine, a ona bi opet

Page 126: Pitanja Srca - Danijela Stil

kinula. – Ovo mora da stoji tu već sto godina. Prljavo je.– A ti si blesava – reče joj on ljutito. – Sad silazi s tih merdevina. Ja ću

to da uradim ako baš hoćeš. Ako padneš, ubićeš bebu. – Ona ga pogledarazrogačenih očiju, iznenađena, a onda se nasmeši dirnuta njegovom brigom.

– Neću pasti, Fine. Ove merdevine su savršeno čvrste. Našli smo ih uštali. – Bile su to jedine merdevine dovoljno visoke da se dohvate najvišepolice u ormanima, jer su tavanice bile vrlo visoke. Međutim, on jeozbiljno mislio da treba da siđe i pridržavao je merdevine dok se onaneodlučno spuštala. – Pa nisam bogalj, za ime boga, i trudna sam teknekoliko nedelja. – Spustila je glas kako je niko ne bi čuo, mada suVinfred i Ketrin bili tako gluvi da to baš i nije bilo verovatno, a nikogdrugog nije bilo u blizini.

– Baš me briga. Sad imaš odgovornost prema nama troma. Nemoj da siglupa – reče joj i pope se na merdevine umesto nje. Za manje od jednogminuta on je radio isti posao i takođe kijao. Trenutak kasnije oboje supočeli da se smeju. Bilo je to olakšanje posle njenih turobnih otkrića togdana. I dalje joj je u mislima bila tužna priča o Odri, ali mu je nije ponovospominjala jer je znala koliko mu je to bolno. – Zar ne možemo prosto dabacimo sve ovo? – upita je Fin, gledajući hrpu požutelih čaršava na zemlji.Uglavnom su to bili stolnjaci koje niko nije koristio godinama, a ostalo jebila posteljina za krevete koji više nisu postojali u tim veličinama.

– I hoću, ali moramo prvo da ih barem izvučemo napolje. Ne možemoda ih ostavimo zauvek gore. – Postajala je nezvanična gospodarica zamka iFinu je bilo drago što to vidi.

– Ti si prava mala domaćica – zadirkivao ju je, a onda joj se osmehnuos vrha merdevina. – Jedva čekam da nam dete potrči ovuda. Tad će ovopostati pravi dom. Dok ti nisi došla, Houp, ovo je bila samo jedna kuća.

Unela je sopstveni život i duh u tu kuću već samim čišćenjem ipremeštanjem stvari unaokolo, a nameštaj koji je restaurirala izgledao jeprelepo, mada ga je i dalje bilo malo. Veći deo kuće bio je prazan i koštalobi čitavo bogatstvo da se ona napuni. Houp nije želela da pređe svojegranice te je pokušavala da postigne najbolji efekat s onim što je već bilotu. Dodala je samo nekoliko stvari, kao svoje male poklone njemu. Fin jojje bio duboko zahvalan na svemu što je učinila. Rezultati su se videli, mada

Page 127: Pitanja Srca - Danijela Stil

je bilo očigledno da će trebati godine da se kuća vrati u prvobitno stanje.Biće, verovatno, potrebno i više novca nego što će Fin ikad u svom životuvideti. Međutim, uspeo je barem da povrati porodični dom svojih predaka iHoup je znala koliko mu to znači.

Voleo je ovu kuću skoro isto toliko snažno koliko je voleo Houp.Vratio se svom domu, korenima i ponovo ih stekao. Bio je to za njegaznačajan korak. Osećao se kao da je celog svog života čekao da to učini ičesto bi joj to ponavljao. Znao je da bi se njegova majka ponosila njime,samo da je to dočekala. A Houp je uživala što taj doživljaj deli s njim.Njen trud da poboljša stanje u kući i vrati je u nekadašnje slavne dane bioje gest ljubavi prema Finu.

Tokom sledećih nekoliko nedelja Fin je nastavio da radi na knjizi, aHoup je snimila nekoliko fotografija. Ponekad je diskretno fotografisala upabu, najčešće stare ljude, i nije se činilo da to bilo kome smeta. Većini jeto laskalo. Pošto bi Fin završio rad popodne, odlazili su u duge, tihe šetnjepo brdima. Pričao joj je o svom radu, o tome kako napreduje knjiga.Pažljivo je pratila sve što joj je govorio i bila fascinirana procesom rada,baš kao što je njega opčinjavao njen rad. Veoma su mu se dopadale njenefotografije, čak i pre nego što ju je upoznao. A posebno mu se sviđalaserija koju je snimala po pabovima, s portretima starih muškaraca i žena. Sonim predivnim licima i izražajnim očima, viđeni kroz Houpine objektive,bili su prožeti svom nežnošću i patosom ljudskog duha. Fin i Houp suosećali ogromno poštovanje za rad onog drugog. Niko se do sada nije tolikointeresovao za njen rad, niti se neko toliko zanimao za njegov.

Pričali su o detetu mada nije volela da se dugo zadržavaju na toj temi.Nije želela da raspiruje u sebi prevelike nade, sad kad se navikla na tuideju. Prva tri meseca su uvek nesigurna, a u njenim godinama je to još višeslučaj. Kad taj period bude prošao, stvarno će dozvoliti sebi da proslavi.Sve do tada gajiće nadu i biti uzbuđena, ali pokušavaće i da ostane mirna irealistična, pa i pomalo rezervisana. Fin je već uleteo u to svim srcem iHoup mu je odavno oprostila ono jezivo poslepodne kod specijaliste zaneplodnost u Londonu, i veče kad ju je napio i izveo da ona zatrudni.Posledice su bile slatke i neodoljive, a ona ga je volela više nego ikad,naročito sad kad su bili spojeni tom dodatnom vezom. Bila je

Page 128: Pitanja Srca - Danijela Stil

sentimentalna, srećna i veoma zaljubljena.Pričali su o venčanju i oboma se ta ideja dopadala. Sve što je Houp

želela bilo je da provede ostatak života s njim, a i on je osećao isto. Izahvaljujući planovima da se venčaju u bliskoj budućnosti, ona se uvelikoj meri osećala kao gospodarica njegovog doma.

Praznila je fioke u trpezariji jednog dana, upinjući se da očisti kućuizbacujući stare, neupotrebljive stvari, kad je naišla na ugovor o zakupuubačen u najnižu fioku. Dokument je izgledao relativno novo. Nameravalaje da ga ostavi na Finovom pisaćem stolu, a onda je shvatila šta je to. Bioje to ugovor o šestogodišnjem zakupu zdanja Blakston koji je Fin potpisaodve godine ranije. Dok ga je čitala, shvatila je da je kuća iznajmljena a nekupljena. To saznanje ju je šokiralo. Govorio je kako je kuća njegova.

Pomislila je da vrati ugovor u fioku i da ga ne spomene Finu. To sezaista nje ne tiče, ali ipak ju je kopkalo celo popodne. Nije stvar bila samou tome što ju je lagao, već joj je izgledalo suviše čudno što joj je uopšterekao da je vlasnik kuće kad ju je zapravo iznajmljivao. I na kraju više nijemogla da izdrži i odlučila je da raščisti to s njim. Njoj je to delovalo važno.Iskrenost je bila ključni element u vezi koju su gradili i za koju su se nadalida će trajati godinama, zauvek. Nije želela da tajni bude među njima. Onaih pred njim nije imala.

Èekala je vreme za čaj da mu postavi pitanje o tom ugovoru. Jeli susendviče i supu koje im je Ketrin spremala svake večeri. Ona je pripremalai topli obrok u podne, obilan ručak s mesom, povrćem i slatkišima, i Fin bi ito pojeo, ali ona nije. Houp je više volela lakše obroke i bila je zahvalnašto se oseća dobro dok trudnoća napreduje. Ako ništa drugo, jela je višenego obično, a nije joj bilo muka ni minuta. Nije patila od mučnine ni kad jenosila Mimi. Za dvadeset tri godine, koliko je prošlo od njene prethodnetrudnoće, ništa se nije promenilo i ona se osećala zdravije nego ikad i takoje i izgledala. U očima i na licu video joj se sjaj mladosti i materinstva,uprkos godinama. Odjednom je, zapravo, izgledala mlađe nego ikad.

Pažljivo je načela temu kad su privodili obrok kraju. Nije baš bilasigurna kako da to učini i nije želela da se on oseti postiđeno nitiraskrinkano time što je ona otkrila. Na kraju je odlučila da to, prosto,ispriča.

Page 129: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Danas sam našla nešto u fioci u trpezariji – reče dok je savijalasalvetu, a Fin ispijao dug gutljaj vina. Uvek je pio više uveče dok bi pisaoknjigu. Piće mu je pomagalo da se opusti pošto bi proveo čitav dan savusredsređen na priču. Houp je videla da je to naporan posao.

– Šta si to našla? – upita je, odsutnog izgleda. Napisao je izuzetno teškopoglavlje tog dana.

– Ugovor o zakupu ove kuće – reče Houp jednostavno, gledajući ga uoči da vidi kako će reagovati. U prvom minutu nije bilo nikakve reakcije, aonda je skrenuo pogled.

– Oh – reče on, a onda je opet pogleda. – Bilo me je suviše sramota dati priznam da je ne posedujem. Jesam vlasnik u srcu i duši, ali nisam mogaosebi da je priuštim. Iznajmili su mi je. Nadao sam se da ću tokomšestogodišnjeg zakupa moći da prikupim novac, ali i ovako je dobro zasad.Žao mi je što ti nisam rekao istinu o tome, Houp. Ponižavajuće je priznatida ne možeš da kupiš sopstvenu porodičnu kuću, ali u ovom trenutku ja toprosto ne mogu, i možda nikad neću ni moći. – Delovao je postiđeno dok jeovo govorio, ali ne zbog same laži. To baš i nije bila laž, ili bar ne nekavelika i Houp reče sebi da joj on ne duguje nikakva objašnjenja, ni o kući nio finansijskoj situaciji, premda je otac njenog deteta i muškarac kojeg voli.Međutim, u ovom trenutku on nije odgovoran za nju i verovatno neće nikadni snositi finansijsku odgovornost. Njoj nije potrebna takva pomoć odnjega. I ona je o tome razmišljala čitavo popodne otkako je našla ugovor.Jedino što je njoj zaista smetalo bilo je to što troše silan novac, to jest onaga je trošila, na nečiju tuđu kuću, što njoj nije delovalo pametno. Bila jepomalo zatečena činjenicom da ju je puštao da to radi, ali Fin je biozaljubljen u zdanje Blakston, bez obzira na to da li mu pripada ili ne.Pripadalo je njegovim precima, pa i njemu već samim rođenjem, makar sadbilo samo zakupljeno.

– Ne duguješ mi nikakva objašnjenja, Fine – reče ona tiho. – Nisamhtela da te dovedem u neugodnu situaciju, ali jesam bila radoznala. Tostvarno nije moja stvar. – On ju je posmatrao, očigledno se osećajućičudno. – Imam nešto da ti predložim. Zahvaljujući Polu, veoma sam bogata.Nemam dece – i tu se osmehnu i nežno mu dotače ruku – ili ih barem nisamimala neko vreme, a to će se uskoro promeniti. Međutim, Pol je bio

Page 130: Pitanja Srca - Danijela Stil

neverovatno velikodušan prema meni i pomogao mi je da napravimnekoliko dobrih investicija koje neprekidno donose zaradu. – Nije krilasvoju situaciju od njega, nije imala razloga za to. On ne juri njen novac, toje bilo očigledno, a ona njega voli. Voleli su se, među njima su postojalisveta veza i poverenje, naročito sad s bebom. Verovala mu je bezrezervno iznala da ne greši. On je dobar čovek, solidna ličnost, bez obzira na to štonema mnogo novca. Njoj to nije ništa značilo. Ni Pol nije imao mnogo kadse udala za njega. Bila joj je važna ljubav koju su delili.

– Moj predlog je da ja kupim ovu kuću. Ako se osećaš neprijatno u vezis tim, možeš meni da plaćaš zakupninu mada ne vidim zašto bi to morao dačiniš. Možda možeš da mi daješ neku simboličnu sumu kako bi to sve bilopo zakonu, recimo dolar mesečno ili sto dolara godišnje. Meni to nijenimalo važno. Možemo da pitamo advokate kako to treba uraditi. Kad sevenčamo, mogu da ti dam kuću na poklon, ili da ti je ostavim u nasleđe.Ako se ne venčamo i ne ostanemo zajedno, što bi mene veoma rastužilo – iona mu se osmehnu jer su oboje znali da nema rizika da se to desi, posvemu što su u tom trenutku znali – onda to možemo da pretvorimo u zajamkoji bi mi ti vraćao trideset godina, ili pedeset, to me ne zanima, ali ja ti nebih nikad kuću oduzela. Ova kuća treba da pripada tebi i ja ću se osećatibolje ako znam da pripada tebi ili nekome ko te voli i ko se nećepredomisliti i prestati da ti je izdaje u zakup. Ova kuća je tvoja, Fine.Pripadala je tvojoj porodici stotinama godina. Ako se slažeš, volela bih daje sad kupim i time je zaštitim za tebe i za našu decu. I samo da sve budejasno, u slučaju da se ovo s bebom ne dogodi iz nekog razloga, i dalje ćumisliti isto. Meni taj novac ne treba. Ne znam koliko traže za kuću, alimislim da će ona koštati mali, vrlo mali delić onoga što mi je Pol dao. –Bila je potpuno iskrena prema njemu, a Fin je zapanjeno zurio u nju. Bilo jeto nešto najlepše što je iko ikad učinio za njega, a ona nije želela ništa zauzvrat. Prosto ga je volela.

– Bože moj, koliko ti je on to dao? – nije Fin mogao da ne pita. Nije seuopšte brinula za kupovinu kuće niti za to koliko bi je to koštalo. I Finshvati da ona to čini za njega samo iz ljubavi.

Houp je odgovorila bez oklevanja. Nikom na svetu to ne bi rekla izuzevnjemu. Verovala mu je životom, verovala mu je kad je u pitanju njihovo

Page 131: Pitanja Srca - Danijela Stil

dete i kad je u pitanju njeno bogatstvo. Ona ionako nije smatrala taj novacsvojim, bio je Polov i trebalo je da bude Mimin. A sad, jednog dana,pripašće ovom detetu a zdanje Blakston bilo je deo nasleđa tog deteta, jerje ono Finovo. Ne mora to ni biti znak naklonosti prema njemu, pomagalamu je da stvore nasledstvo za njihovo dete.

– Dao mi je pedeset miliona od prodaje kompanije. Od prodaje mu jeostalo čistih dvesta miliona. Dobiću još pedeset miliona kad on umre, štose nadam da neće biti skoro. I taj novac je pažljivo investiran. Zapravo samzaradila dosta novca prošle godine. Izgleda da para na paru ide. To jestrašno mnogo novca za jednu ženu s malim potrebama. Mogu da priuštimsebi da kupim ovu kuću – reče ona jednostavno. – I volela bih da to učinimza tebe. Da li znaš koliko traže za nju? – Nije imala predstavu koliko bikuća poput ove mogla da košta u Irskoj.

On se nasmeja. – Milion funti. To je manje od dva miliona američkihdolara. – Bilo je to smešno u poređenju s količinom novca o kojoj je onagovorila, a koja je njemu bila nezamisliva. Znao je da ona ima novca, to jebilo očigledno i rekla je da je Pol bio izuzetno velikodušan prema njoj.Međutim, nije imao pojma da ima toliki novac. Bilo je to izvan njegovihnajluđih zamisli. – A verovatno možemo i da spustimo cenu ako se platigotovinom, i to prilično da je spustimo. Kuća je u veoma lošem stanju, kaošto znaš. Možda možemo čak i da je dobijemo za sedamsto ili osamstohiljada funti, što bi za njih bio neočekivan dobitak a za nas dobra prilika.To bi, u dolarima, bilo oko milion i po. – A onda je pogleda ozbiljno. –Houp, jesi li sigurna? Zajedno smo tek četiri meseca. To je ogroman potez.– To što je predlagala bio je najveći dar u njegovom životu, kakav ni unajluđim snovima nije sanjao.

– Volela bih da je sredim s tobom i da učinimo sve što treba. Šteta jeostaviti ovu kuću da propada, naročito ako je budemo kupili.

– Pusti me da razmislim o tome – reče Fin. Delovao je preplavljenemocijama. Nagnuo se ka njoj i poljubio je, iskapio čašu vina, napunio jepa je opet iskapio, a onda se opet nasmejao. – Mislim da bih se mogaonapiti noćas. Sve je ovo malo prejako za mene. Ne znam čak ni šta da tikažem, osim da te volim i da si ti jedna izuzetna žena.

Otišli su u krevet ubrzo nakon razgovora. Bili su umorni, uzbuđenja od

Page 132: Pitanja Srca - Danijela Stil

tog dana bila su prejaka za Fina i vino ga je oborilo. Oboje su se probudiliu pola noći. Napolju je bila oluja. Fin se okrete ka njoj u mraku i pogledaje, oslonjen na jedan lakat.

– Houp?– Da? – Nasmešila mu se. Bila je srećna zbog ponude koju mu je dala.

Smatrala je da je ispravna, a to je bilo tako malo novca u poređenju s onimšto je imala. A kuća je bila odlična za njih.

– Mogu li da prihvatim ponudu sada ili moram da čekam do jutra? –Tako u mraku, izgledao je kao neki prerasli dečak, oči su mu igrale, tolikoje bio srećan. Davala mu je najveći poklon u životu. I skoro da se bojao daće se predomisliti i uzeti ga nazad. Međutim, ako je to mislio, onda nijepoznavao Houp. Ona je bila žena od reči.

– Možeš da prihvatiš ponudu kad god želiš – rekla mu je, nežno muspustivši ruku na vrat. Vetar je urlao napolju. Padala je jaka kiša. Prolećenije tako lako stizalo u Irsku, a njoj je bio čudan osećaj da će joj ovouskoro biti dom. Međutim, uživala je i u tome. I bila je ponosna na domnjegovih predaka, na to što ga deli s njim i što će ga deliti, ako sve bude uredu, s njihovim detetom, ili čak više njih. Pred njima je bila svetlabudućnost.

– Možda treba da sačekamo da vidimo hoće li se kuća srušiti noćas.Duva strašan vetar – reče Fin osmehujući se.

– Mislim da će sve biti u redu – reče ona, i dalje s osmehom.– Onda želim da odgovorim potvrdno na tvoju velikodušnu ponudu.

Hvala ti što si mi vratila moju kuću. I obećavam da ću ti ga, kad se budemovenčali i kad zaradim dovoljno novca, vratiti. Zasad ću je iznajmljivati odtebe, za istu cenu koju plaćam i sad. I isplaćivaću ti ostatak u ratama, kadgod budem mogao. Možda će da potraje, ali ću je isplatiti.

– Možeš da uradiš to kako god ti odgovara. Međutim, barem ćeš znatida je kuća tvoja i da ti je niko ne može oduzeti. I ne treba. Ti si punopravninaslednik.

On klimnu glavom, a oči su mu bile pune suza mada se smešio. Opet jeosetio strahopoštovanje prema njoj. – Hvala ti. Ne znam šta drugo dakažem. Volim te, Houp.

– I ja volim tebe, Fine. – On joj nasloni glavu na rame i vrati se na

Page 133: Pitanja Srca - Danijela Stil

spavanje, kao dete. Izgledao je kao da se oseća mirno i bezbedno dok ga jeona držala u zagrljaju i nežno milovala po kosi. Najzad je i ona ponovozaspala dok je napolju besnela oluja.

Page 134: Pitanja Srca - Danijela Stil

12.

Dan nakon oluje Houp je pozvala banku i dogovorila sve što je bilopotrebno da kuću kupi, a Fin joj je pomogao. Izgubili su jedno drvoprethodne noći, ali im to nije bilo važno. Nije nikog povredilo niti jenapravilo bilo kakvu štetu. A vlasnik kuće, koji je kupio to imanje kaoinvesticiju, bio je srećan što je dobio sedamsto osamdeset hiljada funti, štoje milion i petsto hiljada dolara. Bila je to izvanredna cena i Fin je bio uekstazi. Houp je prebacila novac elektronskim putem, i pošto se uz prodajunisu postavljali nikakvi uslovi, zdanje Blakston im je pripalo osam danakasnije. Zakonski, pripadalo je njoj, ali je ona zatražila da sva dokumentabudu pripremljena tako da kuća ostane njemu u slučaju njene smrti, a dazasad plaća njoj neku nominalnu rentu. Kad se budu venčali, kuća će ući uimovinu namenjenu njihovom detetu. A ako se iz nekog razloga ne buduvenčali ili ne bude dece, i dalje može da otkupi kuću od nje, uz duži rokotplate.

Za njega je to bila fantastična pogodba, kakvu ne bi mogao da sklopi nisa kim drugim. A ona je već pravila planove za restauraciju kako bi kućivratila prvobitnu lepotu. Houp se oduševljavala time što će imati odrešeneruke prilikom restauracije. U tome nije bilo ničeg za nju lično, osim radostišto će usrećiti Fina i što zna da poseduju kuću u kojoj žive i u kojoj ćeodrastati njihovo dete. Podsetila je Fina još jednom da pogodba ne zavisiod njene trudnoće. Ako iz bilo kog razloga izgube bebu, ništa se ne menja.Ako se njihova veza okonča, i dalje će biti spremna da mu proda kuću uzdugoročnu isplatu. Za njega je to bio idealan dogovor, i on reče kako jeHoup najvelikodušnija žena na svetu. Ona je uporno ponavljala da je toblagoslov za oboje. Nije tražila ničiji savet niti joj je bila potrebna bilo čijadozvola. Prosto je to uradila, obavestivši banku da prebaci novacprethodnom vlasniku kuće. Svi su bili izuzetno zadovoljni ovompogodbom. Fin je bio zadovoljniji od svih, ali je i Houp bila srećna.Smestio je dokument o vlasništvu nad kućom u fioku svog stola kao da jeod suvog zlata. A onda se okrenuo ka Houp i kleknuo pred njom, gledajući

Page 135: Pitanja Srca - Danijela Stil

je u oči.– Šta to radiš? – upitala ga je, smejući se, a onda ugledala njegov

ozbiljan izraz lica. Ovo je, očito, bio važan trenutak za njega.– Zvanično te prosim – reče joj ozbiljno, uzimajući je za ruku. Nije

imala porodicu, ako se izuzme Pol, a ne bi bilo prikladno da je Fin prosi odnjega, mada mu je bio zahvalan što se poneo tako velikodušno prema Houp.– Hoćeš li da budeš moja žena, Houp? – Oči joj se napuniše suzama kad jekleknuo pred njom i ona klimnu glavom. Bila je suviše potresena da biprogovorila, a otkako nosi dete u utrobi, zaplakala bi lakše nego pre.

– Da, hoću – rekla je stegnutog grla, a onda je uguši jecaj. Fin ustade iuze je u naručje pa je poljubi.

– Obećavam da ću brinuti o tebi dok si živa. Nećeš zažaliti ni trenutka.– Nije ni pomislila da hoće. – Kupiću ti verenički prsten kad sledeći putodemo u London. Kad misliš da bi trebalo da se venčamo? – Beba jetrebalo da se rodi u novembru, a ona je želela da se venčaju pre toga – akoni zbog čega drugog, ono da bi dete bilo zakonito. Ionako nije htela da čeka.Oboje su bili sigurni u svoju ljubav.

– Možda ne bi trebalo da pravimo zvanične planove dok ne budeš rekaoMajklu – reče Houp, misleći na njegovog sina. Nije želela da se on osetiisključenim. – Možda bismo mogli da se uzmemo na leto, na Kejp Kodu. –Njoj bi to toliko značilo.

– Radije bih da se venčamo ovde – uzvrati Fin iskreno. – Nekako bi toizgledalo zvaničnije. Može to biti i tokom leta, kad je Majkl ovde. On uvekdođe u nekom trenutku, čak i ako ne ostane dugo.

– Treba prvo da ga upoznam, pre nego što mu kažemo – reče onarazborito i saglasiše se da ne žele da mu to saopšte preko telefona. Nijeznao ništa o njoj i pozvali bi iznenada da mu kažu kako mu se otac ženi, i toženom koja je za Majkla potpuni stranac, a sa njom će i dobiti dete. Bila jeto suviše krupna novost da bi je Finov sin svario odjednom. Houp je želelada mu dâ vremena, da je upozna i navikne se na tu ideju. A i ona je moralada kaže Polu, a znala je da bi za njega mogao da bude prilično snažanudarac to što je ona s drugim muškarcem i sa njim ima dete. Trebalo im jevremena radi drugih, da se drugi naviknu na njihove planove. Zato je Houpsmatrala da će termin u leto, pa čak i na jesen, biti dovoljno brzo. To im je

Page 136: Pitanja Srca - Danijela Stil

davalo dovoljno vremena da se organizuju. Mnogo toga se dogodilo u vrlokratkom vremenskom periodu. Njihova veza, beba, a sad i planovi zavenčanje. Od brzine svega toga još joj je zastajao dah. Za četiri mesecastekla je potpuno novi život. Muškarca, dete, kuću. Ali Fin je bio divanprema njoj i osećala se sigurno.

Kad su kupili kuću, Houp je imala više posla nego ikad pre. Već jeuveliko bio april i ona je odlučila da odloži zadatke koje je trebalo u majuda obavi u Njujorku. Nije želela da leti avionom pre kraja prvog trimestra,kad će beba biti čvrsto i udobno smeštena. Rekla je Marku da prebaci svenjene majske obaveze na sredinu juna, a nije mu rekla zašto. Međutim, iznjene banke su mu rekli da je kupila kuću.

– I tako, kupila si kuću u Irskoj – reče joj on zainteresovano. – Moraćuda svratim i da vidim šta ti to spremaš tamo. Kako je s Finom?

– Savršeno – odgovori ona s ekstatičnim prizvukom u glasu. – Nikad uživotu nisam bila srećnija. – To je čuo i po njenom glasu i bilo mu je dragozbog nje. Prošla je kroz vrlo teške periode i zasluživala je svu sreću koju jesad osećala.

– Vidimo se u junu. Ja ću sve da sredim. Nemoj da brineš. Samo selepo zabavljaj s tim tvojim zamkom ili šta god da je to. – Ispričala mu jeponešto o kući, a on je uživao slušajući radost i uzbuđenje u njenom glasu.Houp nije tako zvučala godinama.

I tokom sledeća dva meseca, ona i Fin nisu ni stali. Houp je angažovalapreduzimača i počela toliko potrebne popravke kuće. Morali su da stavenovi krov, što je koštalo celo bogatstvo, ali je vredelo. Prozori koji suprokišnjavali pedeset godina sad su zakrpljeni. Isečeni su delovi drvetazahvaćeni gljivicama i napravila je dogovor da se kuća iznutra okreči dokbudu na Kejp Kodu tog leta. Kupovala je antikvitete u radnjama i naaukcijama ne bi li kuću napunila nameštajem kakav ona zaslužuje. Kad godbi je Fin video, nosila je nešto u rukama, vukla neku kutiju, pentrala se namerdevine ili skidala panele s nekog zida. Nije se zaustavljala i Fin ju jemnogo puta izgrdio i podsetio je da je u drugom stanju. I dalje se ponašalakao kad je bila trudna s Mimi, a Fin ju je podsećao da više nema dvadesetdve godine. Ponekad bi se Houp setila da se pripazi, ali u drugimtrenucima mu se smejala i govorila mu kako nije bolesna. Nikad se u životu

Page 137: Pitanja Srca - Danijela Stil

nije osećala bolje, niti bila srećnija. Ovo kao da je bila nagrada za svu onutugu koju je preživela. Verovala je da je Fin čudo koje joj je bog podario, ito mu je neprekidno ponavljala.

Radila je naročito naporno jednog popodneva pakujući sudove kako bimogli da se oboje unutrašnji delovi vitrina za porcelan. Nakon toga sepožalila da je povredila leđa. Odležala je u toploj kupki i bilo joj je bolje,ali je onda rekla da je leđa stvarno bole, pa ju je Fin izgrdio, a onda mu jebilo žao pa joj je izmasirao leđa.

– Ti si blesava – korio ju je. – Desiće se nešto pa ćeš ti biti kriva,majku mu, a ja ću biti ljut. Ipak je to naša beba, koju ti tumbaš dok radiškao mazga. – Međutim, dirnulo ga je što Houp toliko voli njegovu kuću išto sve to čini radi njega. Želela je da kuća bude lepa kako bi on mogaonjome da se ponosi. Bio je to izraz njene ljubavi prema Finu, isto kao što jeto bilo i njihovo dete.

Spavala je na mahove te noći i ostala u krevetu sutradan ujutru. Reklaje kako je leđa još bole i on joj je ponudio da pozove doktora, ali kazala jeda joj nije potreban. Poverovao joj je mada nije izgledala dobro. Pomislioje kako je bleda, a bilo je očigledno da trpi bolove. Kad je došao da jeobiđe sat vremena kasnije, našao ju je na podu kupatila, u lokvi krvi, jedvasposobnu da puzi. Samo je podigla pogled ka njemu. Uspaničio se čim ju jeugledao i pojurio je ka telefonu. Pozvao je hitnu pomoć i preklinjaooperatera da pošalje pomoć što brže, a onda se vratio kod Houp u kupatilo.Držao ju je u naručju kad su stigli. Farmerke su mu bile natopljene krvlju.Pobacila je i dobila krvoliptanje, pa se onesvestila kad su je bolničaripodigli na kolica da je iznesu. Fin je trčao pored njih, moleći se da onapreživi, a u bolnici satima kasnije, pošto su joj očistili matericu, Fin sezagleda u nju sav mračan. Houp pruži ruku ka njemu, a on se okrete iustade. Plakala je, a on zurio kroz prozor i onda se okrenuo da je pogleda. Iljutit i tužan, gledao ju je očima punim suza. Mislio je na svoj gubitak, višenego na njen.

– Ubila si našu bebu – reče joj nemilosrdno, a ona zajeca. Opet pružiruku ka njemu, ali joj on nije prišao. Pokušavala je da se uspravi ukrevetu, ali bila je suviše slaba za to. Dali su joj dve transfuzije danadoknade gubitak krvi.

Page 138: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Žao mi je – uspela je da izusti kroz jecaje.– Čitavo to glupavo dizanje i nosanje, pogledaj do čega je dovelo. Stigla

si do trećeg meseca, a sad si sve zajebala. – Nije joj rekao ni reči utehe niohrabrenja, a Houp se srce kidalo dok je besneo. – Takvo si sranjenapravila, i bebi i meni. Ubila si jedno zdravo dete, Houp. – Nije mu nipalo na pamet da beba možda i nije bila tako zdrava ako nije preživela tajtrenutak, ali sad se to nije moglo saznati, a ona se već osećala dovoljnološe. – Kako si mogla da budeš tako sebična i tako glupa? – Jecala jeslušajući kako je grdi a on je, nekoliko minuta kasnije, izleteo iz sobe.Ležala je neutešna, razmišljajući o svemu što joj je rekao. Pošto je plakalau bunilu, bolničarka joj je konačno dala injekciju. Kad se probudila,nekoliko sati kasnije, Fin je opet sedeo pored nje. I dalje je bio savsumoran, ali ju je držao za ruku. – Izvini zbog onog što sam rekao – reče jojosorno. – Prosto, bio sam toliko razočaran, toliko sam želeo naše dete. –Ona klimnu glavom i opet poče da plače, a ovoga puta je on zagrli i uteši. –Sve je u redu – govorio joj je. – Uradićemo mi to ponovo. – Ona je klimalaglavom i samo tako ležala u njegovom naručju i jecala. – Mada se ponekadponašam kao budala, ja te volim, Houp. – A kad je to rekao, suze mujurnuše niz obraze, kao i njoj.

Page 139: Pitanja Srca - Danijela Stil

13.

Houp je otišla u Njujork u junu, dve nedelje kasnije. Bila je bleda, mršava ivrlo tiha, a znala je da je Fin i dalje ljut. Krivio ju je za pobačaj i upornotvrdio da je do njega doveo isključivo njen nemar. Odbijao je ideju da su injene godine možda bile razlog, ili da bi se taj pobačaj dogodio i da nijeradila. Nikad nije propuštao priliku da joj kaže kako je to njena greška.Ponavljao joj je kako bi se oboje osećali bolje kad bi ona opet zatrudnela iponašala se kako treba, čime je samo pojačavao njen neizgovoreni osećajkrivice. Izvinila mu se hiljadu puta. Fin se ponašao kao da je izneverila injega i njihovo dete. Kad god bi ga pogledala, osećala se kao zločinac ipitala se da li će joj ikad oprostiti. Ni o čemu nije pričao osim o tome daopet naprave dete. I skoro da je doživela olakšanje kad je ušla u avion zaNjujork i otišla od njega. I nipošto nije bila spremna da opet zatrudni,barem ne tako brzo, a možda i nikad više. Ponašao se kao da mu ona toduguje. Međutim, posle gubitka Mimi, ova prekinuta trudnoća iznenada juje duboko ražalostila. A bila je i u nemilosti kod Fina, što joj je zamaloslomilo srce.

Uspela je da završi sve zadatke u Njujorku i nadala se da će videti Polapošto ga nije videla šest meseci, što je bilo predugo. Međutim, kad ga jepozvala na mobilni telefon, rekao joj je da je u Nemačkoj, gde isprobavaneku novu terapiju za Parkinsonovu bolest, i da namerava da ostane nekovreme. Bilo joj je žao što se nisu sreli, ali obećali su jedno drugom da će sevideti na jesen.

Izašla je na ručak s Markom Veberom, koji je smatrao da izgledaiscrpljeno i rekao joj kako previše naporno radi. Međutim, ona je upornoponavljala da je srećna i on se nadao da je to istina. Njemu pak nijedelovala onako srećno kako mu je zvučala kad su razgovarali telefonom.Houp su teško pogodile Finove oštre grdnje što je izgubila dete. Bilo je utome neke okrutnosti koju je bilo teško preboleti. Bilo je to prvi put za ovihšest meseci otkako su zajedno da je bio neprijatan prema njoj i prvi put semeđu njima pojavila neka senka.

Page 140: Pitanja Srca - Danijela Stil

Mark joj je dogovorio nekoliko poslova za jesen, ali nije bila sigurnatreba li da ih prihvati ili ne. Ako bude opet zatrudnela, znala je da joj Finneće dozvoliti da putuje avionom do Njujorka. Iznenada je nešto što sedogodilo slučajno, kao dar s neba, postalo za Fina najvažniji projekat, kaoda je pitanje života ili smrti. I prvi put se Houp oseti nesigurnom u sebe.Osećala je duboku krivicu i nervozu kad bi pomislila na novu trudnoću.

Otišla je kod svog doktora u Njujorku, koji joj je rekao da mora dačeka barem tri meseca pre nego što ponovo zatrudni i podsetio je, potpunoopravdano, da je mogla da izgubi bebu čak i da je sve vreme ležala ukrevetu. Međutim, posle svega što joj je Fin rekao, Houp je biladepresivna i osećala se odgovornom za pobačaj. Već je odlučila da odloživenčanje za decembar pošto sad nije bilo razloga za žurbu. Bila je suvišedepresivna da bi planirala venčanje.

Fin je stigao u Njujork čim je završila poslove. Bio je raspoložen boljenego kad ga je ostavila, bio je pun ljubavi prema njoj. Houp je pokušavalada se kloni razgovora o pobačaju, ali joj je Fin nekoliko puta spomenuo daželi da ona poseti onu doktorku u Londonu kad se bude vratila. Nije hteoda gube vreme i naterao je Houp da se oseća kao da mu to duguje. I daljeje bila preslaba i preumorna i previše depresivna da bi se raspravljala snjim i uzvratila mu svađom, tako da je najzad rekla da će otići. To joj jebilo lakše nego da se bori s njim. Trebalo je da budu na Kejpu tokom jula iavgusta, dok se zdanje Blakston kreči od podruma do krova. Houp je bilasigurna da će se do kraja leta osećati bolje i da će stvari izgledati drugačijei manje depresivno do tada. I dalje se borila s hormonalnim promenamakoje su prouzrokovali prekid tromesečne trudnoće i toliki gubitak krvi.Telo joj je još trpelo posledice šoka. Uz to, duboko su je potresle Finovaoštra reakcija, optužbe i krivica koju joj je nametao. Njegovo ponašanjeposle pobačaja potpuno se razlikovalo od njegovog normalnog ponašanjatokom proteklih šest meseci, kad je prema njoj pokazivao ekstremno mnogoljubavi. Nestrpljivo je čekala da se smiri i bila je sigurna da će se to idesiti.

Najbolja stvar koja se dogodila otkako je Fin stigao bila je da je njegovsin Majkl došao iz Bostona pa su se sastali u Njujorku i otišli na večeru.Houp je smatrala da je on apsolutno sjajan momak. Bio je pametan,

Page 141: Pitanja Srca - Danijela Stil

otvoren, druželjubiv, lepo vaspitan i, uopšte, divan mladić. Upravo jenapunio dvadeset godina i mnogo je ličio na Fina. Stalno je zadirkivao oca ibio prilično drzak u razgovoru s njim, ali impresioniralo ju je koliko se njihdvojica dobro slažu. O Finu je mnogo govorila činjenica da je sam odgajiotako divnog momka, i Houp je smatrala da njihov tako dobar odnos mnogogovori o Finu kao ocu.

Pozvala je Majkla da ih poseti na Kejpu, ali on je odgovorio da će letoprovesti u Kaliforniji, s babom i dedom s majčine strane, kao što čini svakegodine. Već ga je čekao spreman posao na berzi u San Francisku, gde ćeraditi u julu i avgustu, i bio je vrlo uzbuđen zbog toga. Posle susreta s njimHoup je opet počela da bolno nedostaje Mimi i te večeri, kad je Majklotišao, Houp dade kompliment Finu.

– On je sjajan klinac. Dobro si obavio posao – reče mu, a on joj seosmehnu. Prvi put je osetila kao da atmosfera među njima počinje da sepopravlja. Gubitak deteta bio je užasan udarac za oboje. Nisu želeli dakažu Majklu prilikom tog prvog susreta kako planiraju da se venčaju. Ona iFin su se dogovorili da mu to kažu kad bude došao u Irsku u septembru.Bila je uzbuđena što će videti sve ono što su uradili u kući, a i sama jejedva čekala da ih vidi. I jedva je čekala da Majkl provede neko vreme snjima. Želela je da ga bolje upozna.

Kad su stigli na Kejp, bilo je kao da se ništa loše nije dogodilo. On višenije pominjao pobačaj, prestao je da je optužuje i da pravi jetke komentareod kojih se trzala. Bio je pun ljubavi, ljubazan i nežan kakav je bio oduvek.Bio je onaj Fin u kojeg se zaljubila pre sedam meseci, samo još bolji. I onaje počela da se opušta i da se oseća više nalik samoj sebi. Malo se ugojila iosećala se zdravom, a njih dvoje se nisu razdvajali. Poneo je rukopis sasobom i govorio da mu posao dobro odmiče.

Jedino ju je razočaravalo to što je odbijao da se susretne s bilo kim odnjenih prijatelja na Kejpu. Ona i Pol su vodili politiku „otvorenih vrata“, iprijatelji su im često svraćali. Fin joj je rekao da ne želi da se to događa, daga to ometa u poslu i da se oseća neprijatno prilikom upoznavanja sljudima. Povela ga je na piknik povodom Dana nezavisnosti, u kuću jednogpara s kojima se poznavala celog života, ali se Fin držao nepristupačno ineprijatno. Nekoliko ljudi mu je reklo kako im se dopadaju njegovi radovi,

Page 142: Pitanja Srca - Danijela Stil

ali on je čak i tada bio leden i uporno tražio da on i Houp odu rano kući.Kad ga je pitala da joj kaže nešto više o tome sutradan, on joj reče da

mrzi takve malograđanske letnje zajednice i da nema ništa zajedničko snjima. A i kakva bi bila svrha viđanja s tim ljudima? Oni žive u Irskoj.Houp je sve više shvatala da je on želi samo za sebe. Žalio bi se kad godode da nabavi namirnice bez njega. Želeo je da svuda ide s njom. To je jošbilo laskavo na neki način, ali bilo je trenutaka kad je to osećala kaopritisak. Rekao joj je, takođe, kako mu se mnogo više sviđa njena kuća naKejp Kodu zimi nego leti, zato što je tada mirna a okolo je pustoš. Bezijednog izuzetka, Fin je odbio sve njene stare prijatelje. Jedva da ih je sadviđala jer više nije nije živela u Bostonu, ali uvek je volela tu srdačnuatmosferu na Kejpu. Međutim, bilo je jasno da oni više neće biti deo njenogživota s Finom. Mada se on u mladosti družio s mnogo ljudi i izlazio smilion žena pre nje, Fin je više voleo da vodi miran život s Houp i da nemanikakav društveni život izuzev života s njom.

U nekim trenucima se zbog toga osećala izolovanom. Uporno je tvrdioda je tako romantičnije i da ne želi da je deli s drugima. A bio je tolikonežan prema njoj da stvarno nije mogla da se žali. Kakav god da jekratkotrajni razdor nastao među njima zbog pobačaja, konačno je svezacelilo i bilo zaboravljeno do kraja leta. Fin je u svemu opet bio onaj lepiprinc, i mada se jedva videla s prijateljima celog tog leta, osetila jeolakšanje što su ona i Fin bliskiji nego ikad. Na kraju je delovalo kao da ihje tuga zbog pobačaja samo još više zbližila, a u njemu probudila još većuljubav. Pa, ako je morala da radi toga žrtvuje viđanje s prijateljima s KejpKoda, vredelo je. Njen život s Finom i dobrobit njihovog odnosa bili suvažniji.

Vratili su se u Njujork posle Dana rada. Fin je imao važan sastanak sasvojim britanskim izdavačem i zato je morao da se vrati u London. Houp jeostala u Njujorku da sredi poslednje sitnice nakon leta. Morala je da se vidisa svojim bankarom i sa advokatom, kao i da se sretne s agentom pre negošto ode. Planirala je da se vrati u Irsku do vikenda i da tamo provedeseptembar. Nije, zapravo, morala da se vraća u Njujork sve do novembra.Trudila se da se ne podseća da je tada trebalo da se rodi njihovo dete.Možda je Fin bio u pravu i možda će imati drugo dete. Kako god bog bude

Page 143: Pitanja Srca - Danijela Stil

odlučio. Opet se osećala zdravom i sada je filozofski pristupala ovompitanju. Fin nije pominjao doktorku za neplodnost još od jula.

Kad se videla s Markom, rekao joj je za jedan sjajan zadatak za nju uJužnoj Americi planiran za oktobar, i morala je priznati da se i njoj tajposao činio veoma dobrim, ali je oklevala da ga prihvati. Znala je da će seFin naljutiti i da neće želeti da ona putuje avionom ako slučajno budeponovo trudna, mada joj je njena doktorka rekla da sme da leti. Nije želelada rizikuje da se Fin ponovo razbesni. Pogledala je tužno Marka, rekavši dane može to da obavi.

– A zašto? – upita je Mark, delujući nezadovoljno.– Prosto mislim da je u mojoj vezi sada pogrešan trenutak da putujem

po svetu. Renoviramo kuću i Fin se iznervira kad god ja negde odem. –Nije želela da mu kaže kako je nedavno bila u drugom stanju i kako ćemožda pokušati ponovo da zatrudni.

– Mislim da praviš veliku grešku ako mu dozvoliš da utiče na zadatkekoje preuzimaš, Houp. Mi se ne mešamo u njegovu karijeru i ne postojinijedan pristojan razlog da se on meša u tvoju. To je sranje. Kako bi bilo dati njemu kažeš kako ne želiš da on piše neku knjigu? Oboje imate važnetalente i karijere. Jedini način da vaša veza funkcioniše jeste da oboje to ipoštujete. Ne može da manipuliše tobom tako da ti ne radiš. A akomanipuliše tobom, ne treba to da mu dozvoliš.

– Znam – reče Houp nervozno. – Šta da ti kažem? On je kao beba. Aplaniramo da se venčamo krajem godine. Možda će se umiriti posle toga. –Nadala se tome, ali je do sada izazivao kod nje grižu savesti kad god bi gaostavljala, čak i onda kad je to bilo zbog posla. S druge strane, uporno jetvrdio kako se ponosi njome i kako poštuje ono što radi. Bilo je toprotivurečno ponašanje, a zbog te dvostruke poruke ona se osećalanesigurnom u sebe i bez podrške.

– Šta ako se tada ne bude umirio? – upita je Mark, delujući zabrinuto.– Razgovaraćemo tada o tome. Zajedno smo tek devet meseci.– U tome i jeste stvar. Malo je rano da on tako zezne tvoju karijeru. U

stvari, to ne bi nikad trebalo da se dogodi.– Znam, Mark – reče Houp tiho. – On je vrlo zahtevan, na neki čudan

način. Potrebno mu je mnogo pažnje.

Page 144: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Onda ga usvoji, nemoj da se udaješ za njega. Bolje je da to raspraviššto pre inače ćeš kasnije zažaliti. – Houp je klimala glavom. Znala je da jeon u pravu, ali bilo je to lakše reći nego učiniti, a ako se izuzme njegovaloša reakcija na pobačaj, niko se nije prema njoj ponašao čarobnije od Fina.A i njegova grubost posle pobačaja bila je nekakva slučajna greška, u to jebila ubeđena. Mesecima posle toga on se ponašao prema njoj bolje negoikad. Bila je spremna da neko vreme podešava radni raspored tako da injemu odgovara, i već je imala tri dobra zadatka dogovorena za novembartako da joj nije bio potreban još jedan. Nije bilo vredno toga. I zato ga jesad odbila. Činila je to i radi Mimi dok je bila mala. Samo što je Mimi bilanjeno dete, a ne njen muškarac. Houp je osećala da je u životu izgubilapreviše ljudi koje je volela, i nije sad želela da rizikuje da izgubi jošjednom. A ako bude naljutila Fina onoliko koliko se razbesneo zbogpobačaja, on će je napustiti. Nije želela da rizikuje tako nešto.

Videla se s Polom na dan kad je polazila i planirala da mu kaže za Finai za to da planiraju da se venčaju, ali je on izgledao toliko bolesno da nijeimala srca da mu kaže. Morala je da mu pomogne pri jelu, jedva je hodao iizgledao je kao da je ostario dvadeset godina za godinu dana. Uplašila sekad ga je ugledala. Rekao joj je kako mu terapija u Nemačkoj nije prijala.Posle nje je bio po banjama i završio u bolnici s nekom infekcijom. Bio jesrećan što se vratio kući u Ameriku. Vraćao se u Boston na terapiju, aHoup se isplakala na putu do aerodroma kad ga je ostavila. Bilo je groznogledati ga kako kopni. Delovao je tako krhko. I dalje je bila tužna zbog togakad se ukrcala u avion.

Prespavala je najveći deo puta do Dablina, a tamo je stigla rano ujutru.Fin ju je čekao sa širokim osmehom na licu, osmehom koji je tako dobropoznavala i koji je toliko volela. U trenutku kad ga je ugledala znala je daje u njihovom svetu sve u redu. Odvezao ju je kući u zdanje Blakston ideset minuta pošto su stigli već su se našli u krevetu. Bio je strasniji inežniji nego ikad. Ostali su u krevetu sve do podneva, došaptavali se ipričali i vodili ljubav, a onda ju je poveo u prizemlje da vidi koliko kućalepo izgleda sad kad je okrečena. Ona je ulagala silan novac u nju, i obojesu se složili da je kuća vredna toga.

Bilo joj je divno što se vratila i osećala se kao gospodarica zamka.

Page 145: Pitanja Srca - Danijela Stil

Majkl je trebalo da dođe u posetu za nekoliko dana, a Houp se radovala štoće pre toga biti malo sama s Finom. Pomišljala je kako je on u pravu i kakoim je lepše kad su sami. Svaki trenutak koji su proveli zajedno bio jeispunjen ljubavlju i romantikom. Bilo je nemoguće žaliti se zbog toga. Predkraj popodneva, pošto su s užitkom pregledali svoje kraljevstvo, pošli suuza stepenice držeći se za ruke i tako se vratili u krevet.

Page 146: Pitanja Srca - Danijela Stil

14.

Kad je Majkl stigao, Fin je otišao po njega na aerodrom, a Houp je odlučilada čeka kod kuće. Nije želela da im se nameće, njih dvojica su tako malovremena provodili zajedno. I bila je srećna što Majkl dolazi. Pripremila muje jednu od novookrečenih gostinskih soba i stavila u nju ogromnu vazu sažutim cvećem. Kupila mu je u gradu nekoliko časopisa i pokušala da smislisve što bi moglo da mu se dopadne. Znala je koliko se on i Fin vole, poslesvih onih godina koje su proveli zajedno dok je Majkl odrastao, i jedva ječekala da ga bolje upozna. Fin je nameravao da ga odvede na nekoliko danana pecanje na Blesingtonska jezera, dogovorio je sve što je potrebno da oduna letenje zmajem i planirao je da iznajmi nekoliko konja. Želja mu je bilada se Majkl dobro provede, a Houp je bila spremna da učini sve moguće dabi mu pomogla u tome, čak i ako to znači da se drži po strani. Međutim, Finjoj je rekao da ne brine o tome.

I ovoga puta su nameravali da kažu Majklu za plan da se venčaju udecembru. Pošto se ispostavilo da će to, na kraju, biti zimsko venčanje,Houp se složila da bi bilo bolje da se organizuje u Irskoj premda joj sedopadala i ideja da se venčaju u Londonu, kako bi olakšali dolazakljudima kao što je Mark. Finu se sviđalo da to urade u rasborouskojcrkvici a da naprave prijem u kući, i govorio je kako mu nije važno čak iako budu potpuno sami. Nije bio siguran da li bi Majkl došao iz Bostona igovorio je kako mu to nije važno. Jedina važna osoba na venčanju za njegaje bila Houp. Njemu nije bio potreban niko drugi u toj prilici. Takav stavbio je skoro nepojmljiv za onako društvenu osobu kakvim je Houp videlaFina kad ga je upoznala. Međutim, Fin je zapravo bio maltene pustinjak. Iona je bila jedina osoba s kojom je želeo da bude. Govorio je da je to znaksnage njegove ljubavi prema njoj, i ona mu je verovala. Krajnji dokazFinove ljubavi bio je taj što je želeo da joj posveti svaki trenutak.

Kad je Majkl stigao s aerodroma sa ocem, zagrlio je Houp prijateljski, aonda prokomentarisao promene na kući. Bio je impresioniran.

– Šta se dogodilo? Jesi li dobio na lutriji, tata? – zadirkivao ga je Majkl.

Page 147: Pitanja Srca - Danijela Stil

U njihovim razgovorima i Majklovim komentarima uvek se osećala nekablaga oštrica, ali bila je sasvim bezopasna. Bili su to oni komentari kakverazmenjuju muškarci, od kojih jedan dobija na snazi i muževnosti a drugidaje sve od sebe da snagu i muževnost održi. I dok ih je posmatrala, Houpse zapita nije li to razlog što Fin toliko očajnički želi dete. Bio je to načinda ostane muževan i mlad i da dokaže sebi i svetu da je i dalje mlad. Onaje smatrala da postoje drugi načini da se to dokaže.

Provela je Majkla po kući i pokazala mu sve promene i restauratorskeradove koje su obavili. Nekad ruinirani zidovi izgledali su znatno boljeposle krečenja tog leta. Houp se konačno otresla tepiha i obnovila divnestare podove. Kuća je izgledala isto kao nekad samo mnogo bolje, i Majkljoj je učtivo davao komplimente za sve što je video.

Sutradan su muškarci otišli na jezero i nije ih bilo tri dana. Nakon toga,Majkl je želeo da otac pođe s njim u London na dva dana, a Houp je ostalakod kuće da radi. Nije zapravo imala priliku da provede malo vremena sMajklom sve do poslednjeg dana uoči njegovog povratka. Morao je da sevrati na Institut za tehnologiju u Masačusetsu zbog početka treće godine.Tog jutra Fin je otišao do sela da kupi novine, a Houp je sela da doručkujes Majklom. Ketrin im je oboma spremila pržena jaja, kobasice i čaj iMajklu se, izgleda, sviđao taj doručak. U početku je ćutao dok su jeli. Finjoj je rekao da još nije spomenuo njihovo predstojeće venčanje, a ona niježelela da bude ta koja će to uraditi. To nije bilo na njoj i zavisilo je odFina, pa se Houp pitala kad će mu reći. Sin mu je odlazio sutradan.

– Silno nedostaješ ocu – reče kako bi otpočela razgovor. – Posle svihtih godina koje ste proveli zajedno, mora da je i za tebe velika promena tošto nisi s njim. – Majkl podiže pogled s kobasica i zagleda se u njubezizražajno, ali ne reče ništa. – Sigurna sam da su vas veoma zbližile svete godine koje ste vas dvojica proveli sami. – Bilo joj je malo neobično dapriča s njim, a Majkl je prema njoj bio prijatan i učtiv, ali ne baš pričljiv.Pitala se da li mu je neprijatno u prisustvu materinskih figura, s obzirom nato da nije imao majku, i sad se rastužila zbog njega. – Tvoj otac mi jepričao koliko vam je bilo zabavno dok ste živeli u Londonu i Njujorku. –Mučila se da uspostavi priču, a Majkl se zavali u stolici i pogleda Houppravo u oči.

Page 148: Pitanja Srca - Danijela Stil

U jednoj rečenici joj je sve sumirao. – Ja nisam odrastao s ocem. – Nijezvučao ni ljutito ni razočarano kad je to rekao. Rekao je to kao prostučinjenicu, a Houp je ostala zapanjena.

– Nisi? Ja... on mi je rekao... izvinjavam se. Mora da sam neštopogrešno razumela. – Osećala je da zvuči kao moron, i tako je i zvučala.Majkl je izgledao kao da ga to nije potresalo.

– Moj otac kaže štošta što mu u trenutku zvuči dobro ili njegapredstavlja u lepom svetlu. Prepravlja istoriju, kao i u svojim knjigama.Brka činjenice i maštu. Prosto je takav – reče Majkl bez ikakve osude.Međutim, ta izjava je predstavljala neverovatnu osudu Fina, i Houp nijeznala šta da odgovori niti šta da misli.

– Sigurna sam da sam ja ta koja je nešto pobrkala – reče Houp, paničnose povlačeći. Međutim, oboje su znali da ona prikriva neprijatnost u tomtrenutku i da traži neki izgovor za Fina.

– Ne, nisi pobrkala – reče Majkl i dovrši kobasicu. – Odrastao sam sbabom i dedom u Kaliforniji. Jedva da sam se viđao s ocem sve dok nisamkrenuo na koledž. – A to je bilo tek pre dve godine, što je značilo da su onenjihove godine koje su proveli zajedno u Londonu i Njujorku laž iliizmišljotina ili nešto što je Fin priželjkivao da se dogodilo, ili nešto drugo.Nije to razumela, ali pokušavala je da sakrije od Majkla koliko seuznemirila. – Znam da je ocu stalo do mene i da želi da mi sad tonadoknadi, ali bili smo stranci jedan drugom skoro celog mog života, i naneki način i dalje to jesmo.

– Žao mi je – reče Houp. Izgledala je skrhano. – Nisam htela daotvorim neku bolnu temu. – Osećala se grozno, ali mladić preko puta njenije delovao čak ni uznemireno. Navikao je na Fina sa svim njegovimćudima, a jedna od njih očigledno je bila, po mišljenju njegovog sina,pričanje priča.

– Zato je tako dobar pisac. Mislim da on u stvari veruje u to što priča,čim izgovori. Od tog trenutka, to za njega postaje istina. Samo što nije istinani za koga drugog. – Bio je neverovatno pun razumevanja za ovakvoponašanje i Houp nije mogla a da ne pomisli kako su njegovi baba i dedaobavili sjajan posao vaspitavši ga. Bio je zdrav, uravnotežen mladić icelovita ličnost, i to ne zahvaljujući Finu – kako se ispostavilo – već

Page 149: Pitanja Srca - Danijela Stil

uprkos njemu.– Pretpostavljam da su to baba i deda po majčinoj strani? – odlučila je

Houp da to proveri, i on klimnu glavom. – Majka ti je umrla?– Kad sam imao sedam godina – potvrdi on, prilično neemotivno, što je

nju iznenadilo. Barem je ovo bilo istina, ali ostatak njegovog detinjstva jebio Finova fantazija. A onda njoj pade nešto na pamet.

– Ako tebi ne smeta, Majkle, ja mrzim tajne, ali mislim da bi se tvojotac postideo zbog ovoga. Volela bih da mu ne kažemo za ovaj razgovor.Ne želim da se ljuti na tebe što si mi rekao. – Ona je, međutim, bila veomaljuta i to s jakim razlogom. Ovo je bila suviše važna tema da bi se o njojlagalo – čitava mladost i detinjstvo njegovog sina, kao i Finov odnos s njim.Pitala se zašto je Fin to učinio i nije imala predstavu kako bi ikad načela tutemu s njim. Nije želela da se oseća priteranim uza zid, ali je znala da će unekom trenutku ovo morati da razjasne. Međutim, Majkl lako klimnuglavom na njen predlog.

– Ne dešava se ovo prvi put – reče prosto. – Moj otac obično pričaljudima kako sam odrastao s njim. Mislim da se stidi da prizna da nisam ida me nikad nije viđao, ili bar nije često. – Houp se složila s njim, ali je idalje osećala uznemirenost zbog toga. – Nemoj da brineš zbog toga. Ja samdobro. Neću mu ništa reći. – I gotovo u istom času kad je to rekao, Fin uđeširoko osmehnut. I nehotice, Houp se prvo zagleda u njega, a onda se trže iztog stanja i ustade da ga poljubi. Međutim, osećaj više nije bio isti. Sad jeznala da ju je lagao, i među njima više ništa neće biti lagodno dok joj nebude rekao zašto je to učinio.

Te večeri su njih troje otišli u lokalni pab na večeru i uz pivo je Finspomenuo kako on i Houp nameravaju da se venčaju u nekom trenutku.Majkl je klimnuo glavom, delujući zadovoljno na neki odsutan način. Mislioje kako je Houp fina žena, a u odnos s Finom nije investirao mnogo, s timšto je sad znala i zašto. Fin i njegov sin jedva da su se i poznavali ako jeistina to što Majkl kaže. A ona nije ima razloga da mu ne veruje, osećalo seda je ono što je rekao istina. Jedan od njih dvojice je lagao, a ona je tužnopredosećala da je to Fin.

Nije pozvao sina na venčanje, nije čak rekao ni da se ono planira, a utom trenutku nije se ni planiralo. Međutim, Houp je želela malu svečanost

Page 150: Pitanja Srca - Danijela Stil

na koju bi došli njihovi najbliži prijatelji, a svakako i Finov sin. Onda jeshvatila da Fin zaista želi da to obave sasvim sami, baš kao što je igovorio. To joj je zvučalo tužno, ali nije komentarisala. Vrlo malo jegovorila te večeri, a ona i Majkl su izbegavali da se pogledaju u oči.Zagrlila ga je sutradan pred polazak i zahvalila mu što je došao u posetu.

– Nadam se da ćeš doći kod nas kad god budeš mogao – rekla mu je istvarno je to i mislila.

– Hoću – odgovorio joj je Majkl učtivo i zahvalio na gostoprimstvu. Finga je tada odvezao na aerodrom, a ona je shvatila koliko je njegova posetabila čudna. Osećaj je bio kao da su se sastali stranci ili slučajni poznanici,a ne otac i sin. Znajući ono što joj je Majkl rekao prethodnog dana, bila jeiznenađena što je uopšte došao.

I dalje je razmišljala o tome kad se Fin vratio s aerodroma pa ga ječudno gledala. Fin je to primetio i upitao je šta nije u redu. Nameravala jeda mu ne kaže ništa, a onda je odlučila da bude iskrena s njim. Osećala jeda nema drugog izbora. Morala je da zna zašto joj je ispričao tu priču. Akotreba da provede ostatak života s njim, morala je da zna da je ono što jojgovori istina i u to da veruje.

– Žao mi je... – poče ona, izvinjavajući se unapred – mrzim što otvaramovu temu i ne želim da napravim Majklu problem. Razgovarali smo juče i jasam spomenula koliko ga voliš i koliko ti znači to što je odrastao s tobom.– Ona udahnu pa produži. – A on mi je kazao kako je odrastao s majčinimroditeljima u Kaliforniji. Zašto mi nisi ranije to rekao? – Pogledala je Fina uoči, a on se istog trenutka rastužio.

– Znam. Slagao sam te, Houp. – Odmah je progovorio i priznao, nijeodugovlačio niti oklevao. – Osećao sam se užasno zbog toga. Vidim iztvojih priča o Mimi koliko si ti bila divna majka. Mislio sam da nećešrazumeti to što sam dao sina roditeljima bivše žene. Pokušao sam da sestaram o njemu – rekao je zaronivši glavu u šake. Bili su napolju, Fin jesedeo na deblu oborenog drveta. Onda podiže pogled ka njoj. – Prostonisam mogao. Nisam bio dorastao tome, znao sam da mu neću bitidovoljan. Oni su bili dobri ljudi i voleli su ga, pa sam im dozvolio da gauzmu. U tom trenutku su mi i pretili da će i na sudu pokušati da dobijusvog unuka i prosto nisam želeo da kroz to prolazim i borim se protiv njih, a

Page 151: Pitanja Srca - Danijela Stil

ni da Majkl prolazi kroz sve to, pa sam ga pustio da živi s njima. Za meneje to bila agonija, ali na duže staze mislim da je bilo bolje za njega. On jesjajan klinac. Dobro su obavili posao. – Podigao je pogled ka njoj, savočajan. – Mislio sam da ćeš me manje ceniti ako ti to kažem, a nisam želeoda se to desi. – On ispruži ruke i obgrli je oko struka, pa je privuče sebi.Gledala ga je s visine, tužna zbog njega. – Samo sam želeo da me voliš,Houp, da me ne osuđuješ. – Zagrcnuo se jecajući dok je to govorio i jednasuza mu se skotrlja niz obraz. Osećala se grozno zbog njega.

– Žao mi je – rekla mu je, grleći ga. – Ne moraš da se boriš za mojeodobravanje. Ja te volim. Možeš da mi kažeš istinu, kakva god da je. Bilobi ti teško da sasvim sam podižeš dete. – Drugi su to uspevali, ali jeshvatala koliko je njemu to moglo biti teško. I osećala se loše što je mislioda mora da je laže da bi ga volela. – Volim te bez obzira na to šta si činio.Veruj mi, imam i ja svoje greške.

– Mislim da nemaš – reče on, držeći je čvrsto, pritiskajući lice uz njenstomak, a onda se seti nečega i pogleda je u oči. – Zar ne bi trebalo da bašdanas ovuliraš? – Ona se nasmeja. Činilo se da nikad ne gubi računicu uvezi s njenim ciklusom, ali je sad bolje razumela njegov očaj zbog deteta.Propustio je čitavo Majklovo detinjstvo, a posle onog što joj je upravoispričao, mogla je i da mu oprosti što ju je lagao za to. Naročito pošto jepokazao toliko kajanje kad je ona otkrila istinu.

– Hoćeš li da mi obećaš nešto? – reče Houp i on se zagleda u nju. –Kakva god da je istina, samo mi je reci. Istina nikad nije toliko loša kao laž.– On klimnu glavom. – Laž može da raspara čitavu tapiseriju jedne veze. Aistina zaboli samo jedan minut.

– Znam. U pravu si. I ja u to verujem. Poneo sam se kukavički. –Slagao ju je dvaput dosad, jednom u vezi s vlasništvom nad kućom, a sad uvezi s podizanjem Majkla, a oba puta zato što se stideo istine. Nije torazumela, ali osećala se mnogo bolje otkako je razgovarala s njim o tome.Njemu je bilo lako opraštati, a i volela ga je uprkos njegovim manama.

Onda on ustade, zagrli je i poljubi pa je opet upita da li ovulira.– Ne znam, ti reci meni. Izgleda da ti bolje znaš nego ja. Ja uvek

pobrkam računicu. Možda treba prosto da sačekamo dok se ne venčamo.To je još samo nekoliko meseci. – I dalje je bila razočarana što nije pozvao

Page 152: Pitanja Srca - Danijela Stil

Majkla na venčanje i što je želeo da se venčaju nasamo. Obećala je MarkuVeberu da će biti pozvan, i on bi se rastužio ako se to ne ostvari, a i ona.

– Nemaš ti vremena da čekamo do venčanja za trudnoću – reče Finpomalo neprijatno. – Ne postajemo mlađi.

– Misliš, ja ne postajem mlađa – reče ona direktno. Sad je, barem,razumela njegovu žurbu. Pokušavao je da nadoknadi izgubljeno vreme, abio je i u pravu. U njenim godinama biološki časovnik nije samo kucao većje odzvanjao. – Hajde da vidimo šta će se desiti – reče neodređeno.Pribojavala se da se ne ponovi isti ishod kao u junu, šta god da je onda biouzrok, mada je znala koliko je to njemu važno pa nije isključivalamogućnost da opet zatrudni. A jedan sićušni deo nje plašio se da bi onmogao pronaći neku mlađu ženu – ako Houp ne bude sarađivala – ženukoja bi mu daleko lakše mogla podariti decu. Međutim, nije mu to kazala.

– Možda bi trebalo da se vratimo kod doktorke u London i pustimo jeda ona odradi svoju čaroliju – predložio joj je dok su koračali kastepenicama na ulazu.

– Prošli put smo to dobro odradili sami – podseti ga Houp. – Sigurnasam da možemo ponovo. – Fin nije delovao tako siguran u to i više jeverovao nauci, mada su im belo vino i šampanjac dobro poslužili pre šestmeseci. Naterao ju je da uradi test te večeri, ali se ispostavilo da neovulira. Ipak su vodili ljubav, prosto iz uživanja, što je po njenom mišljenjubilo još bolje. Fin je i dalje bilo najbolji ljubavnik koga je ikad imala, aincident s Majklom bio je zaboravljen. Bila je sigurna da će ubuduće Finbiti iskren prema njoj. Nije imao razloga da ne bude. Ona ga je volela, i toje bilo to.

Page 153: Pitanja Srca - Danijela Stil

15.

U London su otišli u oktobru, ali ne da bi posetili doktorku za neplodnost.Odseli su u Kleridžizu, obišli prodavnice s antikvitetima i otišli na dveaukcije u Kristiz. Houp je bila pomalo zatečena kad je Fin dao ponudu zajedan spektakularan orman i masivan pisaći sto, od kojih je svaki koštaoblizu pedeset hiljada funti. Zaneo se u aukciji, a onda se naširoko inadugačko izvinjavao kad su se vratili u hotel. Ponudio je da ih ponovoproda u Kristiju ako ona ne želi da troši toliki novac. Međutim, i njoj su sedopadali pa su sutradan otišli da ih plate. Stvarno joj nije smetalo, mada jeu prvom trenutku bila šokirana cenom. Nikada ranije nije kupila tako skupnameštaj. Fin se silno kajao do kraja dana. Međutim, nabavili su dvaprelepa komada. Dogovorili su da im ih isporuče na kuću i vratili se uDablin te večeri. Bilo je divno oktobarsko veče kad su stigli i bili su obojesrećni što su stigli kući. Tu je bilo tiho i mirno, i njih dvoje su razmatraligde da stave antikvitete koje su upravo nabavili. Složili su se u svemu.Jedini hladan tuš te večeri bio je što je otkrila da je dobila menstruaciju iFin je bio gorko razočaran. Sneveselio se zbog toga i previše je pio tokomvečeri, a onda se naljutio na nju i rekao joj kako je njena greška što nijetrudna jer se ne trudi dovoljno. Međutim, ona nije mogla da učini mnogoosim da počne da uzima tablete za sterilitet, što nije želela, a čak joj je idoktorka u Londonu rekla da joj nisu potrebne. Samo je morao da budestrpljiv.

Sutradan joj je laknulo jer je bio bolje volje. Kazao joj je da je dobionovi ugovor od izdavača i to na ogromnu svotu novca. Potpisao ga je iodvezao se do kancelarije DHL-a da ga pošalje, a onda je te večeri izveoHoup na lepu večeru u Blesington. Rekao je da mu je taj ugovor veomavažan jer se odnosi na tri knjige. Bio je praznično raspoložen i izgledalo jekao da joj je oprostio što nije zatrudnela. To je postao glavni uzroknjihovih razmirica. Prošlo je četiri meseca otkako je pobacila, a Fin je biozabrinutiji zbog toga nego Houp. Ona je još bila neodlučna u pogledu novetrudnoće, ali ne i Fin. On je želeo dete. Sada!

Page 154: Pitanja Srca - Danijela Stil

Njihovi novi antikviteti stigli su iz Londona nekoliko dana kasnije, iizgledali su fantastično kad su ih radnici postavili na planirana mesta. Finreče kako vrede svake pare, a Houp je morala da se složi. Kako su obojeznali, ona je to sebi mogla da priušti.

Sledećeg dana razgovarala je s Markom telefonom o predstojeća trisnimanja koja su joj bila dogovorena za novembar, kao i o budućoj izložbiu galeriji Tejt modern, kad je Mark prokomentarisao nešto u vezi s Finom.

– Baš je šteta za njegov ugovor. Mora da je neraspoložen zbog toga. –Houp se zbunila u trenutku kad je on to rekao. Nekoliko dana ranije slavilisu potpisivanje tog ugovora.

– Kako to misliš?– Čujem da su ga šutnuli. Nije im isporučio poslednje dve knjige, a

prodaja prethodnih izdanja strelovito je opala. Pretpostavljam da ljudi mislekako su mu teme suviše čudne. Ja se živ isprepadam od njih – dodao je. –Juče su objavili članak o tome u Volstrit džornalu . Šutnuli su ga i čak sumu zapretili tužbom ukoliko im ne vrati novac za dve knjige koje nijepredao. Neverovatno je kako ljudi mogu da zajebu sami sebe kad nisudovoljno disciplinovani da ispune obaveze iz sopstvenog ugovora. – Houposeti mučninu dok je to slušala i zapita se da li je Fina opet bilo sramotazbog toga što se desilo. Međutim, mogao je da podeli to s njom, umesto štoje drsko proslavio novi ugovor. Pitala se šta li je to potpisao i vratiopoštom.

Po onome što joj je Mark pričao, svakako nije potpisao novi ugovor.Možda su to bili neki pravni dokumenti. Ili – ništa. Nije želela da priznaMarku da joj Fin nije rekao za to. A ona nikad nije ni videla Volstritdžornal u Irskoj. Fin je to znao tako da je, teorijski, bio bezbedan. Houpjedva da je uopšte čitala novine, izuzev lokalnih izdanja. Njih dvoje suživeli kao izolovani, tu u podnožju planina Viklou. Fin je računao na to.Međutim, priča je bila prilično šokantna, i ako je istinita, znala je da Finmora biti u teškom finansijskom škripcu. Još će biti gore ako ga budu tužilii verovatno joj upravo iz tog razloga nije ispričao šta se desilo. Ponašao sekao dete koje krije od roditelja loše ocene u školi. Međutim, Houp jetakođe shvatila da je ovo daleko ozbiljnije. Lagao ju je ne samo o onomešto se dešavalo u prošlosti već i o onome što se sad dešava u njegovom

Page 155: Pitanja Srca - Danijela Stil

životu. Jedina tema o kojoj je želeo da priča bila je kako da ona zatrudni.A onda se ona seti još nečega i posle razgovora s Markom proveri

izvode iz banke. Još otkako su kupili kuću u aprilu, Fin joj nije platio rentukoju je dugovao svakog meseca. Nije joj bilo stalo do novca i nikad mu tonije spomenula da ga ne bi postidela, ali bio je to jasan znak da on imaproblem s novcem i da joj to nije rekao. Znala je da bi on platio, samo da jeimao novca za zakupninu. Ali nije. Nikad joj nije palo na pamet da proveripošto je to ionako bila samo simbolična svota.

Upotrebila je to da otvori temu te večeri i upitala ga da li je sve u redupošto je primetila da nije platio zakupninu. On se nasmejao kad ga je topitala.

– Da li to moja gazdarica postaje nestrpljiva? – upitao ju je ljubeći je iseo da večera s njom u kuhinji. – Ne brini za to. Novac od novog ugovorakoji sam potpisao trebalo bi da stigne za nekoliko dana. – Nije joj rekaokoliko novca treba da stigne, ali njoj se srce steže. Opet ju je lagao. Nijeznala da li da se naljuti na njega ili da se uplaši, ali njegova sposobnost daobilazi istinu, da je iskrivi ili je prosto izmisli počinjala je da je nervira i uglavi joj se upali crvena lampica. Više ga nije pitala ništa o tome, aliupravo je pao na ispitu, i to je ostalo kao neka prepreka među njima tokomnarednih nekoliko nedelja koje je ona provela zabrinuta. Onda se spakovalaza put u Njujork.

Fin je ušao u sobu baš kad je zatvarala kofere i istog trenutka načinioizraz lica kao napušteno dete.

– Zašto moraš da ideš? – pitao ju je nadureno, povlačeći je na krevet.Hteo je da ona prekine pakovanje i da se igra, a ona je imala toliko toga dauradi pre nego što ujutru krene. A ionako je bila ljuta na njega. Još joj nijerekao istinu o svom ugovoru, a ako je istina ono što je Mark rekao, njegovatrenutna situacija s izdanjima je katastrofalna. I dalje je radio na knjizi, aliona nikad dotad nije shvatila, kad ga je gledala da to radi, da on već kasni sdve knjige. To joj nikad nije rekao i izgledalo je kao da nimalo ne marizbog toga. Za nju je već bilo dovoljno stresno to što je saznala da joj negovori istinu i nije želela da se ponovo sukobljava s njim. Deo njegovogživota koji se tiče objavljivanja knjiga zaista nije bio njena stvar, ali bilo jojje važno da zna da je iskren prema njoj. A u ovom trenutku očigledno nije

Page 156: Pitanja Srca - Danijela Stil

to bio. – Hoću da otkažeš put – reče Fin dok ju je držao pritisnutu nakrevetu i golicao je. I mada nije to želela, ona se nasmeja. Ponekad je biokao dete, veliki, divni dečak, ali je takođe lagao svoju mamu, a laži su bilevelike kao kod odraslog čoveka, i postajale su sve veće. Aktuelna laž bilaje ogromna. I bila je sigurna da ju je lagao zato što ga je bilo sramota.Među njima nikad nije bilo neke prave konkurencije. Oboje su imaliuspešne karijere, u različitim poljima i bili su zvezde, svako za sebe i tozasluženo. Međutim, ako je njega otpustio izdavač i ako ga tuže, onda onpostaje slabiji, i to mu verovatno povređuje ego ako se poredi s njenomstabilnom, snažnom karijerom u neprekidnom usponu. Nije znala šta dakaže, a on joj nije ništa govorio o svom problemu s izdavačem.

– Ne mogu da otkažem put – reče mu. – Moram da radim.– Zajebi to. Ostani ovde. Previše ćeš mi nedostajati. – Zamalo ga je

pozvala da pođe s njom, a onda je shvatila da joj je potrebna pauza. Bili sustalno zajedno. A bilo je teško raditi kad je on u blizini. Bila mu jepotrebna neprekidna pažnja i želeo ju je celu za sebe. To je funkcionisalo ukući u Irskoj, ali bilo je nemoguće kad je pokušavala da radi u Njujorku. Ustvari, jedva je čekala da provede nekoliko nedelja u svom potkrovlju uSohou. Obećala je Finu da će se vratiti u Irsku do Dana zahvalnosti, za trinedelje.

– Zašto ne bi završio knjigu dok ja nisam tu? – Vreme je u Irskoj bilodepresivno u ovo doba godine i delovalo je kao da baš to treba da učini.Možda će ga to spasti tužbe izdavača. Potražila je članak iz Volstritdžornala na internetu nakon razgovora s Markom Veberom, i situacija jojje delovala zastrašujuće. Na njegovom mestu, ona bi već paničila, a moždai on jeste ali je krio to od nje kako bi sačuvao obraz. Tužili su ga za više oddva miliona dolara, što bi uz kamate iznosilo ukupno tri miliona. Bila je tovrlo, vrlo velika suma i on nije imao načina da to plati, znala je, ako budeizgubio parnicu. Na sreću, kuća je bila na njeno ime. Razmišljala je o idejida je prenese na njega i planirala je da to učini kao svadbeni poklon, ali sadjoj je bilo drago što to nije učinila i zadržaće je u svom vlasništvu ako ga idalje budu tužili do trenutka kad se budu uzeli. Međutim, sad se osećalanelagodno i kad je reč o venčanju. Izrekao je previše laži i bilo je teško toizbaciti iz glave. Znala je, takođe, koliko je neobično da izdavač tuži pisca

Page 157: Pitanja Srca - Danijela Stil

umesto da se sve to reši iza zatvorenih vrata. Mora da su bili stvarno besnina njega kad su rešili da idu tako daleko.

Fin se sav smrkao sutradan dok ju je vozio na aerodrom i prvi putotkako ga je upoznala osetila je olakšanje kad je avion uzleteo. Oslonila jeglavu na naslon sedišta i provela ostatak leta pokušavajući da shvati šta sedešava. Bila je zbunjena. Veći deo vremena bio je muškarac koga je lakševoleti nego ijednog čoveka koga je upoznala. Međutim, sećala se koliko jebio zao kad je izgubila bebu, koliko je bio ljut i nepravedno je optuživao. Aonda ta njegova opsesivna želja da ona ponovo zatrudni, iznenadnaspremnost da troši njen novac, laž kako poseduje kuću, laž da je odgajaoMajkla i sad ova ogromna zbrka u koju je upao s izdavačem a o kojoj jojnije rekao ni reči. U stomaku joj se stegao čvor velik kao pesnica i solakšanjem se vratila u svoj udobni stan i u sopstveni život, pa makar i nasamo nekoliko nedelja. Iznenada joj je trebalo i prostora i vazduha.

Bilo je suviše kasno da ga zove kad su sleteli, i ovoga puta je i zbogtoga osetila olakšanje. Njihovi razgovori delovali su joj nepošteno, jer jojon nije govorio toliko toga, a ona nije mogla da kaže ništa jer on nije imaopojma šta ona zna. San se pretvarao u noćnu moru i ona je morala to dasredi pre nego što unište ono što imaju toliko da se više ne može popraviti.

Dala je sebi dva dana da se organizuje pre nego što ode na prvosnimanje. Sutradan je otišla da se vidi s Markom Veberom. Bio jeiznenađen što je vidi u svojoj kancelariji. Nikad nije svraćala ako se prvone najavi i video je da je uznemirena. Poveo ju je u svoju privatnukancelariju i zatvorio vrata za sobom. Ona sede preko puta njega i pogledaga zabrinuto.

– Šta se dešava? – Mark je uvek bio direktan, a i ona. Nije mnogookolišila. A sad je bila i previše zabrinuta da bi to učinila.

– Fin mi uopšte nije rekao da ga izdavač tuži niti da su mu otkazaliugovor. U stvari, kazao mi je kako je upravo potpisao neki ugovor što jeočigledno izmišljotina. Mislim da se stidi da mi kaže, ali ja se unervozimkad ljudi to rade. – I Mark se unervozio dok ju je slušao. Uvek je osećaonelagodu zbog Fina. Video se s njim jednom ili dvaput. Smatrao ga je vrlošarmantnim i pomalo ljigavim. – Nikad u životu nisam ovo radila – rečeHoup kao da se izvinjava – ali postoji li neki način da obavimo neku

Page 158: Pitanja Srca - Danijela Stil

istragu, da saznamo sve, prošlost, sadašnjost, šta je bilo? Nešto od toga semene i ne tiče, ali barem bih znala šta je istina a šta nije. Možda postoje ineke druge stvari koje mi ne govori. Prosto želim da znam. – Mark klimnuglavom i reče kako mu je laknulo što ona to kaže. On je uvek hteo to da jojpredloži, još otkako mu je rekla da se zaljubila u Fina i da namerava da seuda za njega. Mark je smatrao da je istraga dobra ideja pod izvesnimokolnostima, a u njenom slučaju bila je od ključne važnosti.

– Slušaj, Houp, meni ne moraš da se izvinjavaš – poče da je uverava. –Nisi ti radoznala, samo si razumna. Ti si veoma bogata žena, i bez obzira nato koliko je taj momak fin, ti si meta. A čak i najfiniji momci na svetu jureza novcem. Hajde da prosto saznamo u kakvoj je situaciji i šta je činio usvom životu.

– Potpuno je bez para – reče tiho Houp. – Ili bar ja mislim da nemanovca. Možda ima. Prosto hoću da saznam sve, od samog početka. Znam daje odrastao u Njujorku i Sautemptonu i da se onda preselio u London.Tamo ima kuću, a u Irsku se preselio pre dve godine. Kuća u kojoj miživimo pripadala je njegovom čukundedi. I bio je oženjen pre dvadesetjednu godinu, ima dvadesetodišnjeg sina po imenu Majkl. Žena mu je umrlakad je Majkl imao sedam godina. To je, otprilike, sve što ja znam. A da,roditelji su mu bili Irci. Otac mu je bio lekar. – Dala je Marku Finov datumrođenja. – Znaš li nekog ko bi mogao da proveri ove stvari, ali tako da nikone sazna? – I dalje se stidela što čeprka po životu i prošlosti nekoga kogatoliko voli i kome želi da veruje. Verovala mu je, u početku, ali sad svemanje zbog njegovih laži. Fin je imao objašnjenje za svaku od njih, ali onase nelagodno osećala zbog toga.

– Znam savršenog čoveka za to. Lično ću ga pozvati – reče Mark tiho.– Hvala ti – odgovori ona. Delovala je očajno, a nekoliko minuta

kasnije otišla je iz Markove kancelarije, preplavljena osećajem krivice.Osećala se užasno čitavog dana, naročito kad ju je Fin pozvao i rekao jojkoliko je voli i koliko je očajan bez nje. Rekao joj je da skoro želi da sednena avion i dođe u Njujork, ali ga Houp nežno podseti da ona mora da radi.Bila je čak i prijatnija prema njemu nego što bi inače bila zato što seosećala toliko krivom zbog onog što Mark radi u njeno ime. Međutim, Markje bio u pravu, bio je to pametan potez. Ako ne budu našli nikakve leševe u

Page 159: Pitanja Srca - Danijela Stil

ormanu niti probleme osim ove tužbe izdavača, Houp će znati da ne trebada se brine i može mirno da se uda za Fina. Venčanje se približavalo irazgovarali su o mogućnosti da ga organizuju za Novu godinu, dakle zamanje od dva meseca. Želela je da pre toga zna da li je sve u redu. U ovomtrenutku, ništa joj se nije činilo dobro. Instinkti su joj urlali iz sve snage,osećala se kao da je bolesna i pod velikim stresom.

Bilo joj je neverovatno teško da radi sledećeg dana. Bila je nervozna irastrojena, nije bila u stanju da ostvari pristojnu vezu s modelom, što je zanju bilo nečuveno. I tako se konačno primorala da se usredsredi, uzogroman napor, i uspela da obavi snimanje, ali nije to bio jedan od njenihboljih dana. Ostatak nedelje prošao joj je u sličnom raspoloženju. Sad kadje znala da neko proverava informacije o Finu, želela je da ih se domogne,obradi ih i ostavi to iza sebe. Napetost ju je ubijala. Želela je da sve budekako treba.

I tog vikenda je otišla do Bostona da obiđe Pola, koji je bio u bolnici naHarvardu. Zakačio je tešku respiratornu infekciju na brodu i postojala jebojazan od upale pluća. Kapetan njegovog broda organizovao je prevoz uBoston avionom hitne pomoći, i to mu je verovatno spaslo život.

Bilo mu je bolje, mada se nije osećao sjajno i prespavao je veći deoHoupine posete. Sedela je uz njega, držala ga za ruku, a on je s vremena navreme otvarao oči i smešio joj se. Bolela ju je pomisao na to kako je nekadbio vitalan muškarac, briljantan u svom poslu, pun života u svakom smislute reči, a sad je stigao dovde. Izgledao je tako staro i krhko, a tek jenapunio šezdeset jednu godinu. Celo telo mu se treslo. U jednom trenutkupogledao je u Houp i odmahnuo glavom.

– Bio sam u pravu – prošaputao je – ne bi volela da budeš udata zaovako nešto. – Kad je to čula, oči joj se napuniše suzama i ona ga poljubi uobraz.

– Da, volela bih, i ti to znaš. Bio si glup što si se razveo od mene, a ikoštalo te je previše para – zadirkivala ga je.

– Dobićeš i ostatak uskoro, osim onoga što ide Harvardu. – Jedva da jemogao da govori, a ona se namrštila dok ga je slušala.

– Ne govori to. Biće ti dobro. – Pol nije odgovorio, samo je odmahnuoglavom, zatvorio oči i zaspo. Sedela je pored njega satima, i te večeri se

Page 160: Pitanja Srca - Danijela Stil

vratila avionom u Njujork. Nikad se u životu nije osećala tolikousamljenom, osim kad je umrla Mimi, a i tad je imala Pola. Sad nema nikogosim Fina. Pokušavala je da razgovara s njim o tome sutradan.

– Bilo mi je toliko tužno da ga vidim takvog – pričala mu je drhtavimglasom, brišući suze koje su joj se slivale niz obraze. – Toliko je bolestan.

– Da li ga još voliš? – upitao ju je Fin ledeno, a Houp je samo sklopilaoči s druge strane. – Kako možeš to da kažeš? – upita ga. – Za ime božje,Fine, bila sam udata za njega dvadeset godina. On mi je jedini članporodice. I ja sam Polu sve.

– Ti imaš mene – odgovorio je Fin. Sve se vrtelo oko njega.– To je drugačije – pokušala je da mu objasni. – Volim te, ali Pol i ja

delimo istu prošlost i dete, mada nje više nema.– Nema ni našeg deteta, zahvaljujući tebi. – Bilo je okrutno to što joj je

rekao, ali bio je ljubomoran na Pola i želeo je da je povredi na svakimogući način. Tu stranu je Houp prezirala kod njega. A time što joj jegovorio kako je pobačaj isključivo bio njena krivica nije postizao da topostane istina. Jedino je on tako ispadao zao. Nije to bio deo njega koji jevolela, mada je bilo toliko drugih delova koje jeste volela. Bio je divanprema njoj na toliko načina.

– Moram da radim – reče sad, prekidajući ga. Nije želela da opet uđe uraspravu o pobačaju niti o njegovoj ljubomori na Pola, naročito ne sada.Ako hoće da se glupira s tim, to je njegov problem, a ne njen. Za nju je biloveliko razočaranje što ga čuje da tako govori.

– Da sam ja tako bolestan, da li bi ti bila uz mene? – Zvučao je kaodete dok je to pitao.

– Naravno – odgovorila je ona. Zvučala je sumorno. Ponekad je bilonemoguće utažiti njegovu potrebu bez dna. Sad se upravo tako osećala.

– Kako mogu da budem siguran u to?– Prosto, bila bih uz tebe. Zvaću te večeras – reče ona i pogleda na sat.

Morala je da bude u severnom delu grada za pola sata.Kad je stigla tamo, nastavio se taj dugačak, težak dan. Bila je grozno

neraspoložena. Iznenada je izgledalo da je Fin neprekidno nervira. Bio jeneraspoložen što je ona odsutna, a rekao joj je i da mu pisanje ne ide dobro.A Houp je čekala vesti od detektiva kojeg je je Mark unajmio i nervozno

Page 161: Pitanja Srca - Danijela Stil

iščekivala šta će joj reći. Nadala se da će sve biti u redu. To ne biponištilo činjenicu da ju je Fin lagao u vezi s trenutnom poslovnomsituacijom, ali ako sve ostalo bude u redu, mogla bi reći sebi kako on samološe reaguje na tešku situaciju. To bi se, barem, moglo oprostiti.

Mark joj se nije javio sve do kraja nedelje. Detektivu je rečeno daprosledi informacije preko njega. Mark je pozvao Houp u petak popodne.Upitao ju je da li bi mogla da dođe do njegove kancelarije, i rekao joj daima neke dokumente i fotografije koje bi želeo da joj pokaže. Nije zvučaobaš srećno, a Houp nije pitala ništa dok nije stigla kod njega u kancelariju.Bila je nervozna dok je putovala u severni deo grada. Markovo lice nijeodavalo ništa dok nisu seli. A onda je otvorio fasciklu koja je čekala nanjegovom stolu i pružio Houp malu iskrzanu fotografiju. Lice mu je bilosumorno.

– Ko je to? – upita Houp zureći u sliku. Na njoj su bila četiri maladečaka, a sama fotografija bila je sva požutela i pohabana.

– To je Fin. – Houp okrete fotografiju i na poleđini vide četiri imena.Fin, Džoi, Pol i Stiv. – Nisam siguran koji je koji. – Sva četvorica nosili sukaubojske šešire i izgledali su kao da su vrlo sličnih godina. – To su Fin injegova tri brata. – Dok je Mark to govorio, Houp odmahnu glavom.

– Neko je pogrešio. On je jedinac. Mora da postoji neki drugi O’Nil. Toje prilično često prezime. – To je bar znala da je istina. Mark je samogledao Houp netremice, a onda nastavio da čita. – Fin je bio najmlađi odčetvorice braće. Džoi je završio u federalnom zatvoru i još je tamo, zbogotmice aviona za Kubu, pre ko zna koliko vremena. Pre toga je bio nauslovnoj kazni zbog pljačke banke. Baš fin neki momak. Stiv je poginuokad ga je udario automobil a vozač pobegao, i to kad je imao četrnaestgodina. Bilo je to negde u donjem Ist sajdu, gde su živeli. Pol je policajac iradi u odeljenju za borbu protiv narkotika. On je najstariji. On je daodetektivu ovu fotografiju. Obećali smo da ćemo mu je vratiti. Otac im jestradao u kafanskoj tuči kad je Fin imao tri godine. Radio je sve i svašta.Po onome što je Pol rekao, majka im je bila služavka kod nekih finih ljudina Park aveniji, a ona je s četvoricom dečaka živela u iznajmljenomjednosobnom stanu u prizemlju stambene zgrade u donjem Ist sajdu. Dečacisu spavali u spavaćoj sobi, a ona na kauču u dnevnoj sobi. Mislim da se

Page 162: Pitanja Srca - Danijela Stil

zvala Lizi. Umrla je od karcinoma pankreasa pre tridesetak godina, dok sudeca još bila mala. Jasno, odatle je bio samo korak do pakla. Ubrzo nakonnjene smrti Fin i još jedan dečak završili su kod staratelja i Fin je pobegao.

– Radio je kao lučki radnik kad je imao oko sedamnaest godina, poštoim je majka umrla, ali njegov brat kaže kako je uvek bio pametan i umeo daispriča đavolski dobru priču. To radi otkad zna za sebe, a lepo jezarađivao od toga, sve donedavno. – Mark je gledao u fasciklu pred soboms očiglednim neodobravanjem, a Houp je slušala s bolom, u tišini. Mrzeo ješto joj to radi, ali želela je informacije i sad ih je dobila. Baš ništa što joj jeFin ispričao o svom detinjstvu nije bilo istina. I opet ga je bilo sramota dajoj kaže istinu, u ovom slučaju stideo se svojih početaka, skromnih itegobnih u poređenju s njenima. Bilo joj ga je veoma žao, duboko je žalilazbog onog što je Mark opisao kao Finovu mladost. – Njegov brat kaže da jeuspeo da se upiše na Siti koledž, i posle toga nije se video ni s kim od njih.

– Majka mu je dala ime po nekom irskom pesniku i to je,pretpostavljam, imalo proročansko dejstvo. Pol kaže da je bila sanjar i uvekim je pričala bajke pre nego što odu na spavanje, a onda bi se onesvestilaod pića na kauču. Nikad se nije ponovo udala i zvuči kao da je imalaprilično bedan život, kao i deca. Čoveku ih mora biti žao. – Pružio joj jefotografiju Fina kad je imao oko četrnaest godina. Bio je lep dečak, bilo jejasno da je to Fin. Ni sad nije izgledao mnogo drugačije, lice mu je biloisto. – Para nije bilo. Majka je na kraju izgubila posao i živeli su odsocijalne pomoći sve dok Pol nije bio u stanju da pomogne platompolicajca. Međutim, ni to nije bilo lako pošto je već bio oženjen i imaodecu.

– Majka im je umrla na odeljenju za nezbrinute u socijalnoj bolnici.Nikad nisu imali ni pare. Nije bilo stana na Park aveniji ni kuće uSautemptonu. Ni oca koji je bio lekar. Deda i baba jesu došli iz Irske,preko ostrva Elis, i ako je bilo ikakvih predaka povezanih s kućom u kojojti živiš u Irskoj, Pol O’Nil ne zna ništa o tome i duboko sumnja da onipostoje. Rekao je da su im dede i babe i pradede i prababe bili uzgajivačikrompira i da su došli u Ameriku tokom perioda Velike gladi, kao i mnogidrugi ljudi, ali ne bi nikad mogli da poseduju kuću kao što je tvoja. Pošto jeradio kao lučki radnik, Fin je izgleda radio i mnoge druge poslove, kao

Page 163: Pitanja Srca - Danijela Stil

konobar, vozač, vratar, promoter na vratima striptiz klubova. Vozio jekamion i isporučivao novine, a pretpostavljam da je počeo da piše priličnomlad, i tad je prodao neke priče. Njegov brat ne zna mnogo o onome što muse dešavalo posle koledža. Misli da je neka devojka ostala s njim u drugomstanju pa su se venčali, ali ne zna ni ko je ona bila niti je ikad video dete.Nije bio u kontaktu s Finom godinama.

– Prema onome što je detektiv saznao, Fin ima ozbiljne finansijskeprobleme. U dugovima je do grla, ima nekoliko teških dugovanja, a kreditniizveštaj mu je katastrofalan. Proglasio je bankrot i verovatno je zbog togakonačno otišao u Irsku. Izgleda da nije u stanju da sačuva novac mada jedosta zaradio od pisanja poslednjih godina. Međutim, sad su izdavači ljutina njega tako da je i to propalo. Izgleda da je ono najbolje što mu sedogodilo u životu to što je naleteo na tebe pre godinu dana. I da ti kažem,biće on prilično srećna vucibatina ako se bude tobom oženio. Međutim,mislim da ne bih to mogao da kažem za tebe.

– Nema ničeg lošeg u njegovom poreklu niti u tome što je rođen usiromaštvu. Mnogi ljudi su izašli iz takvih situacija i napravili nešto odsebe. To i jeste ono najvažnije u ovoj zemlji. I čovek mora da se divimomku koji je uspeo da ispuzi iz takve rupčage. Kreditni rejting mu je uhaosu, ali ni to nije kraj sveta ako ti budeš htela da mu pomogneš u vezi stim. Ono što mi se ne sviđa – reče Mark gledajući u Houp preko fascikle –jeste što te je, majku mu, lagao u vezi sa skoro svim što ti je ispričao.Možda se stidi toga odakle dolazi, i to je tužno za njega. Međutim, ženiti sejednom ženom i tvrditi da si neko i nešto što nisi ne pokazuje da imaš bašsnažan integritet. Nije moja stvar ako voliš tog čoveka, ali ne sviđa mi sekako to miriše, zbog tebe. On je prvoklasni lažov. Izmislio je čitavu svojuprošlost, uključujući i aristokratske pretke, titule, lekare i čitav svet ljudikoji ne postoje. Ili možda postoje, ali čak i ako postoje ili su postojali, onnije povezan s njim, a to me plaši.

Pružio je Houp fasciklu ne rekavši više ništa, a ona prelete pogledompreko uredno otkucanog, potpuno dokumentovanog izveštaja privatnogdetektiva. Mark joj reče kako se istraga nastavlja i obećao joj dodatneinformacije o Finovoj prošlosti u toku sledeće dve nedelje. Međutim, i ovedo sada su izgledale prilično detaljne, i kad je ponovo pogledala Marka,

Page 164: Pitanja Srca - Danijela Stil

pripade joj muka. Ne zato što je to što je čula bilo strašno ilineprihvatljivo, već zato što je sad saznala da ju je Fin slagao u svakompodatku i svakom detalju. Srce ju je bolelo od pomisli na to. Imao je bednodetinjstvo, u iznajmljenom stanu u prizemlju, s pijanom majkom, otac mu jepoginuo u kafanskoj tuči i on je završio pod tuđim starateljstvom, što morada je bila prava noćna mora. I umesto da ima poverenja u nju i sve joj toispriča, izmislio je majku koja je, navodno, bila razmažena irskaaristokratska lepotica i oca lekara na Park aveniji. Nije čudo što se grčevitodržao za nju kao izgubljeno dete kad god bi se odmakla par koraka. Ko nebi posle takvog detinjstva? Međutim, problem je bio u tome što ju je lagaoza toliko mnogo stvari. Zbog toga se pitala šta ju je još lagao i kakve svetajne krije od nje. Nije joj rekao da ga je izdavač otpustio i da ga tuži.Znači, nastavljao je da je laže sve do današnjeg dana. U očima su jezapekle suze kad je pogledala Marka preko stola.

– Šta ćeš da radiš? – upitao ju je nežno. Bilo mu je žao nje. Poslemuškarca kakav je Pol, pala je u šake Finu. Mark je znao da je zaljubljenau njega, ali strahovao je za nju zbog mogućnosti da Fin O’Nil možda krije inešto još gore. Toga se plašila i Houp. Provela je s njim jedanaestpredivnih, izvanredno srećnih, sjajnih meseci, izuzimajući pobačaj i njegovureakciju na to. Međutim, ako se to izuzme, sve ostalo je bilo sjajno iprepuno ljubavi. A sad je izgledalo kao da im se čitav život raspada, a Finse raspadao s njim. Bilo je to izuzetno tužno.

– Ne znam šta ću da radim – reče ona iskreno – moram da razmislim otome. Nisam sigurna šta to znači. Ne znam da li se previše stidi da priznakako je odrastao i pokušava da sačuva obraz, što nije za divljenje ali moždabih s tim mogla da živim. Ili je on suštinski nečastan čovek. – Mark jepodozrevao da je ovo drugo verovatnije, i čak se pribojavao da se Finustremio na njen novac. U to je bilo lako poverovati zbog njegove trenutnesituacije, a ista misao pala je i Houp na pamet. Želela je da dozvoli imogućnost da greši i da veruje u najbolje kad je on u pitanju. Volela ga je.Međutim, nije htela da bude slepa kod očiju i da ispadne budala. Želela jeove informacije, sad ih je i dobila i morala je da ih analizira i dođe dosopstvenih zaključaka. I nije želela ništa da kaže Finu. Nije više želela dasluša njegove laži. To će samo pogoršati situaciju dok ne bude razmislila o

Page 165: Pitanja Srca - Danijela Stil

tome šta joj je činiti.– Ništa još nisu saznali o Finovom braku. Znaju ime žene, a datumi i

okolnosti se, izgleda, poklapaju s onim što si ti rekla. Tako je moždagovorio istinu o tome, ali ne i o svom detinjstvu. I dalje istražuju iproveravaju uzrok njene smrti. Rekla si da je to bila saobraćajna nesreća.Detektiv je rekao da će to moći da nam javi do sledeće nedelje ili, unajgorem slučaju, do Dana zahvalnosti.

– Ja ću se do tada već vratiti u Irsku – reče ona tužno.– Budi pažljiva, Houp – upozori je Mark. – Budi oprezna u pogledu

onoga što ćeš njemu da kažeš. Postoji mogućnost da, čak iako ga voliš,ipak ne znaš ko je on i šta je on. Verovatno je samo vrlo kreativan lažov ibaš to ga čini tako dobrim piscem. Međutim, uvek postoji mogućnost da je inešto mnogo gore. Nikad se ne zna s ljudima. Nemoj tog tipa da sateraš ućošak i sručiš mu sve ovo u lice. Iskoristi ove informacije samo za sebe,kako bi donela pravu odluku. Ali budi vrlo, vrlo pažljiva u ophođenjuprema njemu. Ne bi ti prijalo da se probudiš kraj usnulog demona. Ako tonešto znači, njegov brat kaže da je Fin sociopata. Međutim, brat mu nijepsihijatar, već samo policajac koji ima ludog brata. I što je iznenađujuće,niko nikada nije raskrinkao Fina, pa čak ni njegov rođeni brat, što jeneverovatno. Pol O’Nil kaže da Fin laže čak i kad ga pitaju koliko je sati.Po svemu bi se reklo da je to i istina, mada većina tih laži nema štetneposledice. Samo tužne. Ali dobro pripazi da mu ti ne pomogneš da sepretvore u nešto gore. Ako ga postidiš svim ovim informacijama, mogao bida postane vrlo gadan prema tebi. – Mark je bio ozbiljno zabrinut za Houp,naročito posle svega što je pročitao. On je verovao da je Fin priličnobolestan i bilo je teško poverovati – znajući sve okolnosti – da ne juriHoupin novac. I držao ju je samu, samo za sebe, tamo daleko u Irskoj, uvelikoj pustoj kući u unutrašnjosti. Marku Veberu se to nije nimalodopadalo.

– Tužno je to što niko nikad nije bio tako fin prema meni. On je najslađičovek na planeti, ako se izuzmu jedan ili dva slučaja kad se naljutio.Međutim, generalno je on prijatan čovek koji je pun ljubavi i koga je lakovoleti. – A i verovala mu je svaku reč.

– Ali i patološki lažov, rekao bih po tome kako to sve zvuči. Ako ga

Page 166: Pitanja Srca - Danijela Stil

budeš priterala u ćošak, makar i nehotice, možda neće biti tako fin. – Houpklimnu glavom. I ona je toga bila svesna, a Fin je bio tako zao prema njojzbog pobačaja. Iz nekog razloga doživeo ga je lično, kao da je izgubila bebuda bi njega povredila. Pitala se da li je to ono što Fin misli, mada je počelai da pomišlja kako bi on polagao daleko veća prava na nju ako bi mu rodiladete. Sad je bilo teško razaznati njegove motive i proniknuti u to šta jeistina. – Želim da mi nešto učiniš, Houp. Advokatska firma koju mikoristimo ovde u agenciji ima kancelariju u Dablinu. – Mark se sadnasmeši. – Svaki pisac koji želi da prestane da plaća porez preseli se uIrsku, tako da je i ta firma tamo otvorila kancelariju.

– Proverio sam jutros kakva je situacija kod njih. Čovek koji sad vodidablinsku kancelariju sarađivao je s nama nekoliko godina u Njujorku idobar je, solidan čovek i odličan advokat. Dobio sam jutros njegov brojtelefona, kao i broj mobilnog, a njemu će da jave tvoje ime. Možda je čaknešto radio i za tebe dok je bio ovde. Amerikanac je i zove se RobertBartlet. Hoću da ga pozoveš ako budeš imala bilo kakvih problema. I uvekmožeš da pozoveš mene. Samo što sam ja mnogo dalje. On može da dođekolima iz Dablina kad god poželiš da ga vidiš. – Čim je to rekao, Houpodmahnu glavom.

– Fin bi dobio napad, a i posumnjao bi nešto. Ljubomoran je na sve isvakog, i ako taj čovek ima manje od sto godina, Fin bi poludeo. – Markato ipak nije navelo da se predomisli, već je otcepio iz beležnice papir sbrojevima telefona i pružio joj ih.

– Mislim da ima oko četrdeset godina, ako je to uopšte važno. Drugimrečima, nije klinac, a nije ni neki izlapeli starac. On je fin, razuman, zreočovek, iskusan i ugledan. I nikad se ne zna, možda će ti jednog dana bitipotrebna njegova pomoć. – Houp klimnu glavom, nadajući se da se to nećedogoditi i gurnu papirić s brojevima u unutrašnji džep tašne.

To nije bio veseo sastanak, i Mark je bio tužan gledajući je kako odlazi,naročito pod ovakvim okolnostima. Našla se u haotičnoj situaciji, smuškarcem koji je van sebe a koji je najblaže rečeno neiskren, i morala jeda donese neke teške odluke. Po onome što je čuo o Finu od Houp, Markuon nije delovao opasno, ali neće joj biti prijatno da to reši. Mrzeo je što znada će biti tako daleko od njega.

Page 167: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Biću ja dobro – uveravala ga je ona, a onda joj, pred polazak, padenešto na pamet. – Budi pažljiv ako me budeš zvao. Ovu fasciklu ćuostaviti u zaključanoj fioci u svom stanu. Ne želim da je Fin nađe. I molimte, ne spominji je u razgovoru ako me zoveš.

– Neću, naravno – reče on, delujući jednako nesrećno.Houp je preplakala u taksiju ceo put do kuće. Srce joj se cepalo zbog

tolikih Finovih laži. Bilo joj je žao zbog svega što je pretrpeo u svomužasnom detinjstvu. Međutim, lagao ju je do zabrinjavajućih razmera. Nijeimala pojma šta će da radi.

Page 168: Pitanja Srca - Danijela Stil

16.

Houp je ponovo razgovarala s Markom pre nego što je otišla. Detektivi nisuimali nikakve nove informacije u ovom trenutku, a ona je završila svezadatke u Njujorku. Svakog dana zvala je telefonom bolnicu u Bostonu daproveri kako je Pol. Stanje mu se nije menjalo i spavao je svaki put kad bipozvala. Razgovarala je s njegovim doktorom, koji je bio zabrinut zaPolovo stanje ali ne i u panici. Pol je slab, ali situacija je takva kakva je.Polako kopni. Obećali su joj da će je pozvati u Irsku ako bude bilo kakvedrastične promene u njegovom stanju. Doktor je znao da bi se Houp odmahvratila ako bi se to desilo. Poznavao ih je oboje još od vremena kad su biliu braku, i uvek mu je bilo žao zbog grozne sudbine koja ih je zadesila, prvos Polovom bolešću i prisilnom penzijom, a onda s kćerinom smrću iPolovom odlukom da se razvedu.

Houp je pozvala Fina pre nego što je krenula iz Njujorka da mu kaže dadolazi. Bio je egzaltiran. Rastužila se kad je čula koliko je srećan. Poslesvih onih laži koje je upravo otkrila, osećala se kao da im se urušava tlopod nogama. Nadala se da će moći to da poprave i ostave sve iza sebe.Želela je da nađe način da ga uveri kako nije morao da je laže o svomdetinjstvu, o svom životu, pa čak ni o problemima s izdavačem. Nijedna odtih stvari ne bi pokvarila njeno mišljenje o njemu, ali laganje jeste. Brinuloju je. Nije više znala šta da veruje, u šta da se pouzda. Želela je da osudipostupak a ne osobu. I dalje je verovala da je on dobar čovek. Međutim,još joj nije rekao ništa o trenutnoj katastrofi s ugovorom. Bilo je teškopoverovati da joj nije rekao ni reč o tome već ju je izveo na večeru daproslave ugovor koji nije potpisao. Nije čak bila ni ljuta na njega. Bila jeočajno tužna. Volela ga je i nije želela da se on boji da joj kaže istinu.

– Bilo je vreme, majku mu, da se vratiš kući – rekao joj je, široko seosmehujući i ona primeti da zvuči prilično pijano. Rekao joj je da je vremegrozno i da je bio u depresiji otkako je otišla. Houp se pitala nije liproblem s izdavačem započeo jednu od onih spirala koje vuku na dno.

– Da, i ja sam – reče ona tiho. Nije to bilo baš neko sjajno putovanje.

Page 169: Pitanja Srca - Danijela Stil

Ovog puta nije uživala čak ni u svom poslu. Provela je pune tri nedeljeduboko uznemirena zbog njega. A u avionu se mučila ne znajući šta daučini povodom detektivskog izveštaja. Ne može čovek da zaboravi ono štoje čuo. Međutim, i pored straha koji je osećala, ljubav je bila tu. I niježelela da ponizi Fina time što će mu predočiti izveštaj.

Došao je na aerodrom da je dočeka i delovao je umorno. Primetila je daima tamne kolutove ispod očiju, kao da nije spavao. Ovoga puta nije jojčak bilo drago ni što vidi kuću. Bilo je izuzetno hladno, a on je zaboravioda pojača grejanje. A kad se popela na sprat, u njegovoj kancelariji jeprimetila da nema više od desetak stranica na stolu koje je dodao knjizi.Njoj je rekao kako je napisao stotinu stranica dok nije bila tu, a sad kad sevratila kući uvidela je da je i to laž.

– Šta si radio dok nisam bila tu? – upitala je dok ju je gledao kakoraspakuje kofer. Okačila je odeću, a pričajući s njim trudila se da ne zvučineraspoloženo. Pokušavala je da zadrži lak, bezbrižan ton, ali njega nijeprevarila. Video je da nešto nije u redu onog trenutka kad je izašla izaviona.

– Šta nije u redu, Houp? – upitao ju je tiho, povukavši je na krevet iprivlačeći je u naručje.

– Ništa. Neraspoložena sam zato što je Pol toliko bolestan. – Nije mu,izgleda, bilo pravo što to čuje, ali nije znala šta drugo da kaže. Nije bilaspremna niti se pripremila da mu kaže da sad zna kako je sve što joj jerekao o svom detinjstvu bilo laž i da je dom njegovih predaka koji mu jekupila zapravo pripadao nekom drugom, a ne njegovoj porodici. Stalno jemislila na onu iskrzanu fotografiju četvorice malih dečaka, i bilo joj ga jeočajno žao. Čak nije bio ni jedinac, kako joj je rekao. Bilo je teško razlučitiko je on zapravo i šta to sve znači.

– Možda će se Pol opet oporaviti – reče joj, pokušavajući da budeprijatan, a ruku joj je zavukao pod džemper i mazio je po grudima. Dok jeto radio, ona se upita nije li to bilo sve među njima: mnogo laži ifantastičan seks.

Nije želela da vodi ljubav s njim, ali nije mu to rekla. Osećala se kao dajoj se raspada čitav svet, a pokušavala je da se pred njim pretvara kako seništa nije promenilo. Veoma ju je uznemirilo što je sad znala da je izmislio

Page 170: Pitanja Srca - Danijela Stil

tako mnogo priča, o roditeljima, ranom detinjstvu, kući u Sautemptonu, oonome što je radio u školi, o ljudima koje je upoznao. Pretpostavljala je dai on silno želi da bude prihvaćen i da bude poput svih ostalih. I verovatnoga je bolelo da prizna da su bili siromašni, ili i gore od toga. Ipokušavajući da ne misli na to i na ono što je njegov brat kazao o njemu,dozvolila mu je da joj polako skine odeću, i uprkos svemu što je mislilaosetila je kako brzo postaje uzbuđena. Ako ništa drugo, dodir mu je biočaroban. Međutim, mada ga je volela, to nije bilo dovoljno. Morala je dabude u stanju i da mu veruje.

Nije mogao da je se nasiti te noći, posle tri nedelje bez nje. Kao čovekkoji je umirao od gladi i žeđi, želeo je da vodi ljubav s njom mnogo puta.Posle svega, kad je konačno zaspao, Houp se otkotrljala na svoju stranukreveta i zaplakala.

Sledećeg jutra, uz doručak, upitao ju je, onako usput, kad će se venčati.Pre nego što je otišla, spominjali su Novu godinu. Fin je mislio kako će bitizabavno da svake godine slave godišnjicu na taj dan. Međutim, kad ju jesad to pitao, ona odgovori neodređeno. Posle svega što je upravo saznala onjemu, bilo joj je potrebno vreme da razmisli o tome. A i dalje je čekala dačuje ostatak. Možda će ostatak priče biti drugačiji i bliži onoj istini koju jeona znala, koju je čula od Fina.

– Šta to znači? – upita je, iznenada delujući nestrpljivo. – Jesi li sezaljubila u nekog drugog u Njujorku? – Bilo mu je jasno da ona ne želi darazgovara o tome i da nije više spremna da pravi planove i određuje datum.

– Naravno da nisam – odgovori ona na njegovo pitanje. – Samo mi ječudno da se udajem sad kad je Pol toliko bolestan. – Bio je to jediniizgovor koji je uspela da smisli, a njemu se nije dopao. Za njega nije imaonikakvog smisla.

– Kakve to ima veze s bilo čim? On je bolestan već godinama. – Fin jeizgledao ljut.

– Stanje mu se veoma pogoršalo – reče ona neraspoloženo, gurkajućiostatke kajgane po tanjiru.

– Znala si da će se pogoršati.– Jednostavno ne osećam da je u redu da slavim kad on možda umire. –

Imala je loš osećaj u vezi s tim kad ga je videla poslednji put i plašila se da

Page 171: Pitanja Srca - Danijela Stil

ga možda nikad više neće videti. – A pored toga, niko ne dolazi. To izgledatako tužno. Pomislila sam kako bi možda bilo zabavnije ako to izvedemosledećeg leta na Kejpu. Tada bi mogli da dođu naši agenti, a za Majkla bito bilo lakše nego da putuje čak u Irsku. – Fin joj je rekao da ove godineneće doći ni za praznike. Umesto toga, ići će s prijateljima u Aspen.

– Ohladila si se, Houp? Zvučiš kao da si se predomislila. – Fin jeizgledao povređeno.

– Naravno da nisam. Samo mi se, prosto, ne čini da je pravi trenutak –reče ona tiho, gledajući netremice u svoj tanjir.

– Trebalo je da se venčamo u oktobru – podseti je on, a oboje su znali izašto.

– To smo hteli zato što je beba trebalo da se rodi mesec dana kasnije –reče ona tiho, gledajući ga.

– A oboje znamo zašto se to nije desilo – reče on neprijatno. Nikad nijepropuštao priliku da joj nametne da se oseća loše zbog toga. Bio je tolikoneverovatno pun ljubavi prema njoj prvih šest meseci, a sad je izgledalo dase vrlo često ljuti na nju. Ili je možda bio ljut na sebe. Ništa nije izgledalokao da se odvija kako treba. I iznenada je vršio veliki pritisak na nju.Osećala je da nema pravo na to zbog svih onih laži koje joj je rekao.Međutim, on nije ni u snu slutio da ona zna da je laže. Sad su oboje igraliistu igru, i Houp je to mrzela i jedva da je mogla da ga pogleda u oči.

– Pretpostavljam da si dobila menstruaciju dok si bila u Njujorku –upitao ju je dok je stavljala sudove u sudoperu kako bi ih Ketrin kasnijeoprala. Houp klimnu glavom umesto odgovora i on, u tom času, ne rečeništa. Međutim kad se okrenula, vide da se smeška. – To znači da bitrebalo da ovuliraš otprilike baš sad. – Kad je to izgovorio, Houp umalobriznu u plač. Sela je za kuhinjski sto i spustila glavu u šake.

– Zašto me sad pritiskaš s tim? – upitala ga je prigušeno, spušteneglave, a onda podigla izmučen pogled ka njemu. – Kakve to veze ima? –Dok mu je postavljala to pitanje, znala je da će odgovor, kako god da glasi,biti laž. Nije više mogla da ga zamisli kako joj govori istinu. Sve je biloupropašćeno. Mark je bio u pravu. Fin je patološki lažov.

– Šta se dešava s tobom, Houp? – upitao ju je nežno, sedajući kraj nje.– Ranije si želela naše dete, nisi mogla da dočekaš da se venčamo. – Ona

Page 172: Pitanja Srca - Danijela Stil

požele da mu kaže da je to bilo pre nego što je saznala da je lažov.– Samo želim malo vremena da o svemu razmislim. Izgubila sam našu

prethodnu bebu pre pet meseci. I ne želim da se venčavam dok moj bivšimuž možda umire.

– Sve su to bedni izgovori i ti to znaš.Gledajući ga, znala je da mora da mu kaže istinu. Ili barem deo istine. –

Ponekad mislim da nisi iskren prema meni, Fine. Čula sam neke izdavačketračeve dok sam bila u Njujorku. Ispričali su mi kako te tvoj izdavač tuži ikako neće obnoviti ugovor s tobom zato što im nisi isporučio poslednje dveknjige. Šta to sve znači? Objavljeno je i u Volstrit džornalu i u Njujorktajmsu. Jedino ja to nisam znala. Zašto mi nisi rekao? I zašto si mi rekao dasi potpisao novi ugovor? – Oči su joj bile pune pitanja dok ga je gledala, apitanja je bilo još. Ovo je bio početak. A izgledalo je da je on pobesneokad ga je to pitala.

– Da li ti meni pričaš sve o svom poslu, Houp? – povikao je na nju.– Ako baš hoćeš da znaš, pričam ti. Kažem ti sve što mi se dešava u

životu.– To je zato što muzeji žele da izlažu tvoje fotografije, galerije preklinju

da dobiju tvoje radove za izložbu. Predsednici država žele da ti slikašnjihove portrete, a svi časopisi na svetu žele da kupe tvoje radove. Čega,kog đavola, ti imaš da se stidiš? Ja izgubim inspiraciju nakratko, ne predamim dve jebene knjige, i istog trenutka me ti skotovi tuže za skoro tri milionadolara. Misliš da se ponosim time? Usrao sam se od straha, bogamu, i zaštokog đavola moram to tebi da kažem pa da me sažaljevaš ili me napustišzato što sam švorc?

– Je l’ to ti misliš da bih uradila? – upitala ga je, tužno ga gledajući. –Ne bih te napustila zato što si švorc. Ali imam pravo da znam šta se dešavau tvom životu, naročito kad su u pitanju tako važne stvari. Mrzim kad melažeš. Ne želim da čujem ulepšanu priču, onu koju ti možeš da izmaštaš.Sve što želim da čujem od tebe jeste istina.

– Zašto? Da bi mogla da mi je nabiješ na nos, da bi mogla da miispričaš koliko si ti uspešna i koliko ti je jebenog novca dao muž? Pa bašlepo za tebe, ali ja ne moram da se ponižavam da bi se ti osećala bolje namoj račun. – Obraćao joj se kao da mu je neprijatelj i nalazio izgovor za

Page 173: Pitanja Srca - Danijela Stil

svaku laž koju joj je ikad rekao.– Ja ne pokušavam da se osećam bolje – reče ona nesrećno. – Samo

želim pošten odnos s tobom. Moram da znam da mogu da ti verujem onošto kažeš. – Zamalo mu je rekla i kako zna za njegovo detinjstvo, ali želelaje da prvo čuje ostatak priče od detektiva. Ako ga suoči s nekim odnjegovih laži, njihov brod će se opasno zaljuljati, možda čak i potonuti. Jošnije bila spremna da se suoči s tim. Međutim, bilo je teško znati ono što jeona znala a ne reći ništa o tome.

– Šta to menja? I nisam te lagao u vezi s tom tužbom, samo ti nisamrekao za nju.

– Rekao si mi da si potpisao novi ugovor, a nisi. Rekao si mi da sinapisao sto strana dok sam ja bila u Njujorku, a napisao si deset ilidvanaest. Nemoj da me lažeš, Fine. Mrzim to. Volim te baš takvog kakavsi, čak i ako nikad ne potpišeš novi ugovor i ne napišeš više nijednustranicu. Nemoj da mi govoriš nešto što nije istina. Zbog toga se zabrinemda mi možda govoriš još neke laži. – Bila je onoliko iskrena prema njemukoliko je mogla a da ga pri tome ne šokira previše i ne kaže mu sve odetektivovom izveštaju. Nije još želela da to učini.

– Kao na primer šta? – izazivao ju je, unevši joj se u lice.– Ne znam. Ti reci meni. Izgleda da si prilično kreativan u tom pogledu.

– Slagao ju je i u vezi sa sinom, kao i o kući koju nije posedovao, a tvrdioje da jeste.

– Šta to treba da znači?– Sve što to znači jeste da želim da znam da je muškarac za kojeg se

udajem častan čovek.– I jesam – reče on ratoborno. – Je l’ ti to mene nazivaš lažovom?

Izazivao ju je da to uradi, a ona se iz sve snage trudila da to ne učini. Samobi pogoršala stvari.

– Ponekad ne znam ni šta si ni ko si. Samo nemoj da me lažeš, Fine.Samo to kažem. Želim da ti verujem. Ne želim da se pitam da li mi govorišistinu.

– Možda se jebena istina tebe uopšte ne tiče – reče on i izlete izkuhinje, a minut kasnije čula je kako je zalupio ulazna vrata i ugledala gakako trči niza stepenice, ulazi u auto i odvozi se. Nisu baš dobro počeli, ali

Page 174: Pitanja Srca - Danijela Stil

to je moralo biti rečeno. Nije više mogla da se pretvara kako veruje sve štoon kaže, zato što nije verovala. Međutim, uhvatila je sebe kako misli i naMarkove reči, dok je šetala po bašti da udahne malo vazduha. Nije bilopametno priterati u ćošak Fina tim njegovim lažima. To je samo moglo dastvori situaciju poput ove u kojoj su se našli sad, a ona je samo želela dajoj kaže istinu ne bi li mogla opet da mu veruje i ne bi li mogli da nastaveživot. Još se nije oprostila od te nade, mada Mark Veber jeste kad jepročitao izveštaj. Houp je i dalje verovala da je moguć preokret i želela jeda joj Fin pomogne da ga izvede. Nije to mogla da učini sama.

Teška srca se popela uza stepenice ka ulazu kad se Fin dovezao dokuće i kad je izašao iz kola izgledao je kao da se izvinjava. Prišao joj je ikrenuo uz nju, pa ju je okrenuo da ga pogleda.

– Izvini, Houp. Bio sam seronja. Prosto se toliko postidim ponekad zatošto ne radim bolje neke stvari. Hoću da sve ispadne dobro, a ponekad nebude tako pa se ja pretvaram da je sve u redu. Toliko, jebiga, želim dabude dobro da, valjda, slažem. – Bila je dirnuta njegovim priznanjem i to jojdade nadu da se situacija može popraviti. Osećala se grozno zbog njegovogdetinjstva i mladosti, mada on to nije znao. Podiže pogled ka njemuosmehujući se, a on je zagrli i poljubi. Bila je još više dirnuta kad mu jespazila suze u očima dok ju je ljubio. Ponizio se pred njom i priznaogrešku. Molila se da to znači kako više neće ponoviti isto. Houp je samoželela istinu.

– Ja te volim, Fine – rekla mu je dok su ulazili u kuću držeći se za ruke.– Ne moraš nikad da ulepšavaš stvari za mene. Volim te baš takvog kakavsi, čak i kad ne ide sve sjajno. Šta ćeš da radiš s tom tužbom?

– Da završim knjige ako budem mogao. Proživeo sam pakao s ovomposlednjom knjigom. Zaglavio sam se u priči, i stojim mesecima. A mojagent pokušava da razvlači tu situaciju s njima. Upravo su mi dali još trimeseca, ali sam skroz sjeban bez novog ugovora. Ostao sam bez para.Nemam ni cvonjka. Hvala bogu da si ti kupila kuću. Da i dalje ja moram daplaćam rentu, izbacili bi me naglavačke. A kuća mog čukundede bila bi utuđim rukama. – Upravo je izrekao još jednu laž, ali jednu od onih s kojimaje, zasad, mogla da živi. Ako on želi da priča priče kako bi ulepšaodetinjstvo, mogla bi da ga pusti da to čini i sačuva obraz. Suviše se stideo

Page 175: Pitanja Srca - Danijela Stil

svog pravog detinjstva da bi joj rekao istinu o tome. U poređenju s njenimsrećnim detinjstvom kao iz bajke u Nju Hempširu, njegovo je bilo pravanoćna mora. Jedino nije želela da je više laže o svom sadašnjem životu. Ibilo joj je žao da čuje da je švorc, mada je to nije iznenadilo. Sumnjala jeda je tako kad joj nije platio onu simboličnu zakupninu. Znala je da bi jeplatio da je mogao. Izgledalo je da je sve lagao zbog stida.

– Pa bar ne moraš da brineš zbog novca – reče ona nežno. – Ja mogu dapreuzmem troškove ovde. – Već ih je preuzela.

– A šta bi trebalo ja da radim? – upita je, izgledajući nesrećno dok suskidali kapute i kačili ih u garderobu u predvorju. – Da ti tražim džeparacili pare da kupim novine svakog dana? Sjeban sam bez ugovora. – Zvučaoje ogorčeno zbog toga dok su polako išli zajedno uza stepenice, ali baremnije više bio ljut na nju. Situacija je bila malo bolja.

– Ako završiš tu knjigu, daće ti drugi ugovor – pokušala je da garazuveri.

– Kasnim s dve knjige, Houp. Ne s jednom. – Barem je sad bio iskren uvezi s tim.

– Kako se to desilo?On se žalosno osmehnu i slegnu ramenima. – Suviše sam se zabavljao

pre nego što sam sreo tebe. Sad barem imam više vremena. Samo mi se neradi. Hoću stalno da budem s tobom. – Ona je to znala, ali upravo je imaona raspolaganju tri nedelje da radi, bez nje, a nije radio. Stvarno je moraoda sredi svoj život. Dok je ona čistila njegovu kuću, on nije radio ništaosim što se družio s njom.

– Zvuči kao da bi ti najbolje bilo da prioneš na posao – reče mu tiho.– Da li i dalje želiš da se udaš za mene? – upita je, izgledajući opet kao

neki dečak kad je to rekao, a ona mu sklopi ruke oko vrata i klimnuglavom.

– Da, želim. Jedino hoću da budem sigurna da se oboje ponašamo kaoodrasli i da imamo pošten odnos jedno prema drugom, Fine. Stvarno nam jeto potrebno ako hoćemo da ovo uspe.

– Znam – uzvratio je. Sva jarost je iščezla iz njega. Bio je toliko divan unekim trenucima, a tako nerazuman u nekim drugim. I bio je toliko zao kadje krivio Houp za pobačaj, zbog čega se ona svaki put osećala grozno, i tad

Page 176: Pitanja Srca - Danijela Stil

nije bio ni fer prema njoj niti pun ljubavi. – A šta kažeš da sad uskočimo ukrevet i malo dremnemo? – upita je, izgledajući nevaljalo, a ona senasmeja pa potrča uza stepenice za njim. Trenutak kasnije zaključao jevrata spavaće sobe, podigao je u naručje kao dete i bacio je na krevet, pajoj se pridružio trenutak kasnije. Nije ništa radio tog popodneva ali obojesu se sjajno proveli, a činilo se da je razdor među njima izglađen. Nije uvekbio iskren prema njoj, ali bio je vrlo šarmantan i toliko seksepilan da je tobilo teško poverovati.

Sutradan po podne Fin ju je odvezao u Dablin da kupi još neke tkanine idruge stvari koje su joj bile potrebne u kući. Osećala se krivom što gaodvlači od posla, ali i dalje joj nije bilo prijatno da vozi u Irskoj, a Vinfredje bio grozan vozač tako da se Fin dobrovoljno prijavio. Atmosfera međunjima je bila opet lagodna i srećna, i oboje su bili dobro raspoloženi.Nabavili su u Dablinu sve što su želeli i Houp je bila srećna što vidi da jeFin dobro raspoložen. Tih dana to nije bio čest slučaj, a imala je osećaj daon pije više nego pre. A kad je to proverila kod Ketrin, ona se složila, s timšto Houp to nije rekla Finu. Znala je da ga muči mnogo toga, a naročitoparnica u Njujorku i još dve knjige koje treba da napiše.

– Znaš, nešto sam razmišljao – komentarisao je dok su putovali kaBlesingtonu dvosmernim putem koji je vijugao kroz irska sela. Za Houp jepredeo i dalje ličio na razglednicu, čak i tog hladnog novembarskog dana. –Meni bi mnogo olakšalo situaciju i manje bi me bilo sramota ako bismootvorili neki račun s kojeg bih mogao da podižem novac a da ne moramtebe da pitam. – Delovala je zatečeno kad je on to rekao, mada jeste imalosmisla. Međutim, još nisu bili venčani i to je bio prilično drzak zahtev.

– Kakav račun? – upitala ga je oprezno. – O koliko novca govorimo? –Razumela je ona poentu, naročito u njegovom sadašnjem očajnom stanju.Pretpostavila je da ima na umu nekoliko hiljada dolara za manje troškove. Stim bi mogla da živi, mada se osećala malo čudno što raspravlja o tome.Ipak su oni bili zamalo već venčani. I dalje se nadala da će ga nagovoriti dasad sačekaju do juna, mada mu to još nije ponovila pošto se tolikooneraspoložio kad mu je ranije spomenula.

– Ne znam. Juče sam pokušavao da smislim. Nikakvu ludačku sumu –

Page 177: Pitanja Srca - Danijela Stil

reče on opušteno. – Možda nekoliko miliona. Recimo pet, tako da imamnekog prostora i da ne moram da tražim od tebe svaku sitnicu koja mi treba.– Mislila je da se šali po načinu kako je to rekao pa se nasmejala. A ondaugleda njegov izraz lica i shvati da on to stvarno misli.

– Pet miliona? – upitala ga je, s izrazom neverice na licu. – Je l’ se tišališ? Šta ti to zaboga planiraš da kupiš? Samo kuća me je koštala milion ipo. – A potrošila je taj novac samo da njega usreći, kupivši kuću koja,kako se ispostavilo, uopšte nikad nije pripadala njegovoj porodici.

– U tome i jeste stvar. Ne želim da moram da tražim svaku paru od tebei da onda moram da ti objašnjavam na šta hoću da je potrošim. – Zvučao jekao da to za njega ima smisla, a ona je zurila u njega u neverici osećajućikao da joj se u stomaku nešto spušta.

– Fine, račun u banci s pet miliona dolara za trošak je ludilo. – Nije bilaljuta, bila je šokirana. I nije prezao da joj traži toliki novac, kao da je reč onovčanici od deset ili dvadeset dolara u njenom novčaniku.

– Uz toliki novac koliko ga ti imaš? – Fin je iznenada delovao ljuto. –Šta je to, jebote? Pokušavaš da me kontrolišeš stežući kesu? Za tebe je petmiliona dolara običan sitniš. – Nije čak bio nimalo prijatan. Kao da se svemeđu njima promenilo. Iznenada je želeo novac, i stalno se menjao pa je časbio onaj stari slatki Fin, a čas ljutit i pun optužbi. Ovo nije bio onaj Fin ukojeg se zaljubila. Bio je to neki novi čovek, koji ju je mnogo puta naljutioa onda bi se iznenada ponovo vratio u ono obličje puno ljubavi. Međutim,sad nije izgledao pun ljubavi. Sad je onaj novi Fin bio u punom zamahu, srukama do lakata zavučenim u njen novčanik. Bilo je to nešto potpuno novoi uopšte joj se nije dopadalo.

– To je mnogo novca za bilo koga, Fine – reče ona tiho. Nije joj bilozabavno.

– U redu, neka bude četiri. Ako ću postati tvoj muž, ne možeš da medržiš na džeparcu.

– Ne, možda ne mogu. Ali neću ni da ti dam milione niti da ihproćerdam kako ti želiš jer bih i ja ostala bez novca isto tako brzo kao ti.Radije bih samo plaćala račune, kao što radim sada i stavila nekolikohiljada dolara na neki račun za tvoj džeparac. – Nije bila spremna da idedalje od toga. Nije želela da ga kupi niti je bila ičija budala. Naučila je

Page 178: Pitanja Srca - Danijela Stil

mnogo o upravljanju novcem otkako se razvela.– Znači, držaćeš me na kratkom povocu – reče on ljutito, zamalo

promašivši kamion na jednoj krivini. Vozio je tako da se uplašila. Drum jebio vlažan i već je bio mrak, a on je vozio prebrzo i bio besan na nju.

– Ne mogu da verujem da mi tražiš za sebe pet miliona dolara na računu– reče Houp, glumeći smirenost koju nije osećala.

– Rekao sam ti, četiri će biti dovoljno – uzvrati on kroz stisnute zube.– Znam da imaš problema s novcem, ali neću to učiniti, Fine. – Bila je

uvređena što ju je uopšte pitao to, a kamoli što još i insistira na tome. – Akad se budemo venčavali, moraćemo da sklopimo predbračni ugovor. –Spomenula je to svojim advokatima u Njujorku pre nekoliko meseci. Većsu pripremili neki grub nacrt. Bio je relativno jednostavan, i po njemu jebilo Finovo ono što je Finovo, a njeno ono što je njeno. Iz očiglednihrazloga, nije želela da spaja budžet s njegovim. Taj novac joj je dao Pol, iona je pedantno pratila kako se troši.

– Nisam imao pojma da si cicija – reče joj nabusito još jednom oštrouletevši u krivinu. Bilo je neverovatno da joj kaže tako nešto, s obzirom naono što je za njega učinila s kućom. Izgledalo je kao da je vrlo brzozaboravio kako je bila velikodušna prema njemu. I nije bila cicija, bila jemudra. Naročito s obzirom na njegov sveže otkriveni lažovski talenat. Nijese spremala da mu uruči svoje bogatstvo, pa čak ni jedan njegov deo. Petmiliona dolara bilo je deset procenata onoga što joj je Pol dao posledvadeset godina.

Vozili su se ostatak puta kući u skamenjenoj tišini, a kad je oštrozakočio pred ulazom, Houp izađe iz automobila i uđe u kuću. Izuzetno ju jeiznervirao njegov zahtev, a njega je još više iznerviralo njeno odbijanje.Otišao je pravo u malu kuhinju i nasuo sebi žestoko piće, čije je efektevidela čim se popeo na sprat, u njihovu sobu. Podozrevala je da je do tadamožda čak popio još jedno.

– Pa koliko ti misliš da bi bilo razumno? – upita je kad je seo, a ona gapogleda s bolnim izrazom na licu. Situacija se sve više pogoršavala. Prvonjegova opsesija s tim da ona zatrudni, onda laganje i sad ta ogromna svotanovca koju je tražio od nje. Dan za danom, pretvarao se u nekog drugačijegmuškarca, a onda bi, niotkuda, ugledala načas onog starog, koji je bio tako

Page 179: Pitanja Srca - Danijela Stil

divan prema njoj i koji bi isto tako brzo ponovo nestao. Bilo je nečegnadrealnog i šizofrenog u tome, a ona se setila kako ga je brat opisao kaosociopatu u detektivskom izveštaju. Sad se pitala nije li on možda zaistasociopata. Takođe se prisetila kako je pročitala članak o nečem što sunazivali „isprekidano potkrepljenje“ pri kojem se osoba naizmenično ponašauvredljivo, a onda bude puna ljubavi, zbog čega njene žrtve budu tolikozbunjene da sve upornije pokušavaju da se odnosi srede. Tako se ona sadosećala. U glavi joj se vrtelo. Njegove manipulacije predstavljale sumoćnu, magnetnu silu. Bilo je to skoro kao da mu maska klizi sve niže iniže, a od onog što je videla iza nje premirala je od straha.

I dalje je verovala da je onaj dobri Fin i tu negde. Ali koji je onaj pravi?Onaj stari ili ovaj novi, ili obojica?

– Neću ti dati nikakav novac, Fine – reče mu smireno, a onda spazi daje doneo sa sobom na sprat i bocu skoča i nasuo sebi još jedno piće.

– Ne misliš valjda da možeš s tim da se izvučeš, zar ne? – upita je on,sad već gadan. – Sediš na pedeset miliona dolara od svog bivšeg muža, a jatreba da se vrtim okolo i čekam na neki sitniš. – Ranije je mislila da onpristojno zarađuje, što bi rešilo taj problem, ali čak i ako nije tako, nije bilaspremna da počne da presipa milione dolara na njegov račun. To nije biloispravno i ona nije želela da kupuje muškarca. Shvatila je, takođe, da se onranije žalio na troškove, slanje Majkla na koledž, a ona se sad pitala da li jeon išta plaćao za svog sina ili su Majklovi baba i deda plaćali sve njegoveračune, a Fin nije plaćao ništa.

– Ne pokušavam da se izvučem s bilo čim. Ne želim da kupujem mužaniti da brkam stvari među nama. Mislim da je to što tražiš nerazumno i nećuto učiniti.

– Onda možda treba da se udaš za Vinfreda umesto za mene. Možda tiželiš slugu a ne muža. Ako ćeš da položiš samo nekoliko hiljada na račun ida zadržiš ostatak za sebe, onda bi trebalo da se udaš za njega.

– Idem u krevet – reče Houp, izgledajući nesrećno. – Neću daraspravljam više s tobom o ovome.

– Da li si stvarno očekivala da se udaš za mene a da ne izjednačiš malonivoe na kojima ti i ja igramo? Kakav je to brak?

– To je brak zasnovan na ljubavi, a ne na novcu. Na iskrenosti, a ne na

Page 180: Pitanja Srca - Danijela Stil

lažima. Šta god se posle toga desi stvar je sreće. Ali neću da sklapampogodbu s tobom niti da trpim da mi diktiraš da položim pet miliona dolara,pa čak ni četiri, na tvoj račun za džeparac. To je odvratno, Fine.

– To što ti sediš na pedeset miliona dolara od svog bivšeg muža i štosve to zadržavaš za sebe meni takođe zvuči prilično odvratno. I jebenosebično, ako mene pitaš. – Bilo je to prvi put da joj je rekao tako nešto, ibila je tako šokirana da nije mogla da veruje. I nije joj se dopao nikomentar o udaji za Vinfreda ako ne želi da dâ pare. Fin je bio nepristojan izao. I pretio na zastrašujući način.

Houp mu nije rekla više nijednu reč. Okrenula se, ušla u njihovuspavaću sobu i legla. Nije ga čula kad je ušao te noći. Ležala je dugo prenego što je zaspala, pitajući se šta joj se to događa i šta to Fin radi i u štase pretvara, pred njenim očima. Međutim, šta god da je to bilo, nije bilodobro. U stvari, izgledalo je kao da se sve raspada velikom brzinom i da sesituacija sa svakim danom pogoršava. Bilo je sve teže i teže poverovati daće se situacija srediti. Dok je tonula u san osećala je kako joj srce puca.

Page 181: Pitanja Srca - Danijela Stil

17.

Od onog dana kad joj je Fin prvi put zatražio novac, njihov odnos seneprekidno pogoršavao. Napetost među njima postala je nepodnošljiva,svađe nisu prestajale, Fin je primetno više pio a razgovor je bio uvek isti.Želeo je da mu dâ četiri ili pet miliona dolara u gotovini i da ne pita ništa.A sad je tražio i da mu dâ još novca kad se budu venčali. Tražio je i da idukod doktorke za sterilitet, a ovog puta ona je to glatko odbila.

Jedino što ju je još zadržavalo bila je nežna uspomena na to koliko jenekada bio pun ljubavi prema njoj. Izgledalo je skoro kao da ga jeprivremeno napustio razum, ili da je upao u nekakvo bunilo a ona čeka dase probudi i opet postane onaj stari. Međutim, to se do sada nije desilo. Bioje sve gori dok se ona grčevito držala uverenja da će on opet postati onajmuškarac u kojeg se zaljubila. A nekim danima se pitala da li je tajmuškarac, onaj iz prethodnih jedanaest meseci, uopšte bio stvaran. Do Danazahvalnosti počela je da se pita da li je on to ikad bio. Možda je muškarackojeg je ona poznavala i volela bio samo predstava koju je Fin postavio dabi je uvukao, a ovo je bio pravi on. Nije više imala pojma šta da misli.Izbačena iz ravnoteže i zbunjena, bila je stalno nesrećna. To je trajalonedeljama.

Na Dan zahvalnosti im je napravila tradicionalnu večeru s ćurkom, ali jeon sve upropastio počevši da se svađa s Houp na pola obeda. Bio je to onajisti užasni razgovor o novcu koji je želeo i o tome zašto on smatra da bitrebalo da mu ga dâ. Konačno je ustala i udaljila se od stola ne završivšivečeru. Smučilo joj se od njegovog laskanja, besa i uvreda na njen račun.

Dok je ležala u krevetu te večeri i razmišljala kako bi možda trebalo daspakuje kofere i vrati se avionom kući, Fin se iznenada okrenuo i opet biopun ljubavi prema njoj. Nije spominjao novac, zahvalio joj je na divnojvečeri i rekao joj koliko je voli. Bio je toliko nežan i prijatan prema njoj daje vodila ljubav s njim, što prethodno nisu radili danima. Posle toga seosećala psihotično, nije više znala šta da veruje niti šta je stvarnost.

Probudio ju je usred noći i počeo opet da se svađa s njom, o onoj istoj

Page 182: Pitanja Srca - Danijela Stil

mučnoj temi sve dok nije konačno zaspala. Kad se probudila ujutru,poslužio joj je doručak u krevetu i opet bio onaj stari, pažljivi, duhoviti Finpun ljubavi. Osećala se kao da gubi razum, ili je to bio slučaj s njim. Alijedno od njih dvoje bilo je ludo, a ona nije više bila sigurna ko. Najviše seplašila da je ona ta, i kad je spomenula kako ju je probudio usred noći da bise svađao s njom, on je uporno tvrdio da nije pa se osećala luđe nego ikad ipitala da li je to sanjala. Bilo joj je potrebno da razgovara s nekim, ali nijeimala s kim. Nije imala prijatelja u Irskoj, a nije želela da zove Marka i daga zabrine. A nije želela ni da zove advokata kojeg joj je preporučio, a kogaona nije poznavala. Pol je bio suviše bolestan da bi razgovarala s njim.Jedina osoba s kojom je mogla da razgovara bio je Fin, a on je počinjao dajoj govori kako se ponaša ludo. Stvarno je pomislila da možda ludi iuplašila se.

Jedino što ju je spaslo bio je poziv Polovog doktora, u ponedeljak,nakon Dana zahvalnosti. Pol je dobio upalu pluća i pribojavali su se da semožda bliži kraj. Ako Houp želi da ga vidi, treba da dođe u Boston što pre.Ne rekavši Finu ni reč posle tog poziva, ona spakova torbu i bila jespremna da krene do trenutka kad je on stigao iz sela s torbom punom stvariiz prodavnice i nekim sapunom za veš koji ga je Ketrin zamolila da uzme. Akupio je i veliki buket cveća za Houp. Bila je ganuta kad ga je videla, ali juje samo još više zbunio.

On se trže videvši je već obučenu za put, kako zakopčava rajsferšlus natorbi.

– Kuda ideš? – Delovao je uspaničeno i ona mu reče za Pola. Houp jeizgledala uznemireno i on je obgrli i upita da li želi da i on pođe s njom.Nije želela, ali nije htela ni da ga uvredi odbijanjem.

– Biću dobro. Mislim da je bolje da odem sama – reče Houp tužno. –Mislim da bi ovo mogao biti kraj. – To je sve što joj je lekar rekao prekotelefona. Očekivali su ovo godinama, ali sad je ipak bilo teško suočiti se stim. Međutim, poslednja stvar koju je želela bila je da Fin krene s njom.Bilo joj je potrebno da se otrgne od njega i pokuša da shvati šta joj sedešava i ko je on u stvari. Više nije bila sigurna. Fin bi je čas optuživao zanešto a onda iznenada obožavao, ljubio je noću u krevetu a onda tražionovac, budio bi je iz čvrstog sna da bi se svađao s njom a onda sutradan

Page 183: Pitanja Srca - Danijela Stil

uporno tvrdio da je ona probudila njega, dok bi Houp teturala po kućiiscrpljena. Nije bila sigurna, ali pomislila je kako on sad igra psihološkeigre i nešto od toga je delovalo pošto se osećala potpuno zbunjena. A Fin jeizgledao sasvim dobro, nimalo uznemiren.

Odvezao ju je na aerodrom i Houp ga poljubi i otrča u avion. Čim jesela na sedište u prvoj klasi osetila je olakšanje što je otišla od njega, pa jebriznula u plač. Spavala je tokom čitavog leta i probudila se sva ošamućenakad su sleteli na aerodrom Logan u Bostonu. Osećala se kao da je čitavnjen život s Finom postao potpuno nadrealan.

Kad je stigla u bolnicu, dočekao ju je Polov doktor. Javila mu se još naputu s aerodroma. Bila je šokirana kad ju je odveo da vidi Pola. Za tokratko vreme koliko ga nije videla potpuno se istopio. Oči su mu upale,obrazi se udubili. Nosio je masku za kiseonik i u prvi mah nije bila sigurnada li ju je prepoznao, a onda je klimnuo glavom i mirno zatvorio oči, kao damu je laknulo što je došla.

Sedela je uz njega dva dana. Nije se makla od njega. Jednom je pozvalaFina, ali mu je objasnila da ne može da razgovara s njim iz Polove sobe, aon ju je razumeo i bio vrlo umiljat prema njoj, što joj je opet izgledaločudno. Sad je tako često bio zao prema njoj, a u drugim trenucima opet bibio pun ljubavi. Skoro da je mrzela da razgovara s njim jer nikad nije znalau kakvom stanju će joj se javiti. A posle toga bi je optuživao da je onazapočela svađu, mada je Houp bila sigurna da je on bio taj. Javila je Markuda je u Bostonu. Obećala je da će ga obaveštavati o novostima. Na krajuje, trećeg dana otkako je Houp stigla, Pol tiho umro. Dok su joj se suzeslivale niz obraze, šapnula mu je da ga voli i zamolila ga da vodi računa oMimi. U sledećem trenutku je preminuo. Dugo je stajala kraj njega i držalaga za ruku, a onda tiho izašla iz sobe, srca slomljenog njegovom smrću.

Pol je ostavio jasna uputstva. Želeo je da ga kremiraju i sahrane uznjihovu kći, u Nju Hempširu, gde su počivali i Houpini roditelji. Sve je bilozavršeno u roku od dva dana, a kad je videla da je sahranjen kraj Mimi,Houp preplavi neki osećaj konačnosti. Nikad se nije osećala tako sama usvom životu. Niko joj više nije ostao osim Fina. On je bio divan prema njojpreko telefona od trenutka kad je Pol umro. Međutim, kad god je sad Finbio prijatan prema njoj, ona se pitala koliko će to trajati. Bio je drugi

Page 184: Pitanja Srca - Danijela Stil

čovek.Iz Nju Hempšira se vratila u Boston iznajmljenim automobilom, a onda

avionom u Njujork. Otišla je u svoj stan. Osećala se kao da je kraj sveta isedela je tamo sama danima, nikom se nije javila niti je ikuda išla. Jedva daje išta jela. Želela je samo da razmišlja o tome šta se sve dogodilo i kolikojoj je Pol značio. Bilo je teško poverovati da ga više nema.

Sastala se s Polovim advokatima. Njegov brod je bio ponuđen naprodaju, sve je bilo sređeno. Nije bilo ničega što je ona trebalo da uradi.Nakon toga, pošla je do Markove kancelarije da se vidi s njim. Izgledala jekao isceđena.

– Toliko mi je žao, Houp. – Znao je koliko joj je ovo teško palo. Pol jebio sve što joj je ostalo na celom svetu. Njegova sekretarica joj je nasulašolju čaja, pa su sedeli i neko vreme razgovarali. – Kako se razvijaju stvariu Irskoj? – U prvi mah nije odgovarala, a onda je čudno pogledala u Marka.

– Da budem iskrena, ne znam. Zbunjena sam. Ponekad je divan premameni, a onda postane grozan, pa opet pun ljubavi. Ponekad kaže kako jaludim, a ja nisam sigurna da li ludim ja ili on. Budi me noću i svađa se samnom, a onda mi sutradan kaže da se to nije dogodilo. Ne znam – reče sasuzama u očima. – Ne znam šta se dešava. On je nešto najbolje što mi seikad dogodilo, a sad se osećam kao da živim u noćnoj mori i čak nisam nisigurna čija je to noćna mora: njegova ili moja. – Marku je ovaj njen opiszvučao zastrašujuće i on se duboko zabrinu za nju.

– Ja mislim da je taj čovek ludak, Houp. Stvarno počinjem to da mislim.Mislim da je njegov brat bio u pravu i da je Fin sociopata. Mislim da morašda se izvučeš odatle i čak da se uopšte više ne vraćaš.

– Ne znam. Moram da razmislim o tome dok sam ovde. Kad se lepoponaša prema meni, osećam se glupo što sam uopšte bila iznervirana. Aonda on počne sve ispočetka, i ja se uspaničim. Traži mi novac. – Kad jeovo čuo, Mark se uznemiri još više.

– Koliko novca?– Hoće pet miliona na svom ličnom računu, kao džeparac – Mark je na

to besno pogleda.– Nije on lud. On je govno. On se ustremio na tvoje pare, Houp. – Mark

je sad bio siguran u to.

Page 185: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Mislim da se ustremio na moj razum – reče ona tiho. – Osećam kakome izluđuje.

– Verovatno hoće da pomisliš kako si luda. Mislim da ne bi trebalo dase vraćaš više tamo. A i ako se vratiš, hoću da prvo pozoveš tog advokatau Dablinu tako da imaš pri ruci nekoga na koga možeš da se osloniš.

– Hoću – obeća ona – ali prvo ću ostati ovde nekoliko dana. – I dalje jebila suviše potresena zbog Pola da bi se vraćala nazad. A i osećala se boljesad u Njujorku. Svakog dana joj je razum bio čistiji, a zbunjenost u koju jeFin uvlačio je slabila. Zvao ju je često ali ona se mnogo puta nije javljalana telefon. Posle bi je zapitkivao gde je bila i s kim, ali ona bi mu običnorekla da je spavala. Ponekad bi samo ostavila mobilni telefon u stanu iizašla.

Dva dana kasnije pozvao ju je Mark, sav sumoran. Ovog putapredložio je da on dođe kod nje u stan. Pozvala ga je da je poseti i došao jepola sata kasnije, noseći tašnu s dokumentima. Detektiv je upravo predaozavršni izveštaj i Mark joj ga je doneo. Pružio joj ga je bez reči i čekao dokje čitala. Bio je to dugačak i detaljan izveštaj i Houp je skoro sve u njemušokiralo. Većina podataka razlikovala se od onoga što je čula od Fina.Nešto od toga joj nikad nije ni spomenuo.

Izveštaj je počinjao na onom mestu gde se prethodni završio, dakleposle njegovog detinjstva, mladosti i prvih zaposlenja. U ovom je bilo rečio njegovom braku s Majklovom majkom. Navedeno je da je bilamanekenka, osrednjeg uspeha a za Fina se udala kad je imala dvadesetjednu a on dvadeset godina. Par je pratila reputacija da vode buran život požurkama, uz drogu i alkohol, a onda je ona zatrudnela pa su se venčali petmeseci pre Majklovog rođenja. Prema izveštaju, rastajali su se nekolikoputa, oboje su imali avanture, pa su se vraćali jedno drugom, a onda sudoživeli tešku saobraćajnu nesreću na auto-putu, vraćajući se kasno noću sneke žurke na Long Ajlendu. Fin je veoma mnogo popio te noći, a bio je zavolanom. Na raskrsnici na auto-putu u njihov automobil je udario kamion.Šteta je bila totalna, a Finova žena je teško povređena. Vozač kamiona jepoginuo. Nije bilo svedoka na licu mesta i najzad je neko iz automobila uprolazu pozvao policiju iz govornice koja se našla nešto dalje na putu.Pozvali su i hitnu pomoć. Kad je patrola stigla, našli su Fina svesnog i

Page 186: Pitanja Srca - Danijela Stil

nepovređenog, pijanog mada ne previše. Nije bio u stanju da objasni zaštonije sam otišao do govornice da lično pozove pomoć. Ruku na srce, uizveštaju je navedeno da je bio u stanju šoka i dezorijentisan od udarca uglavu i rekao je da nije želeo da ostavi svoju povređenu ženu i krene niz putka telefonu. Nesreća se dogodila pola sata pre nego što je drugo voziloprošlo pored njih, a medicinski istražitelji su zaključili da bi Finovasaputnica, njegova žena, preživela samo da je ranije bila pozvana hitnapomoć. On nije učinio nikakav pokušaj da joj spase život. Kasnije sudetektivi otkrili da su imali problema u braku i da je Fin zatražio razvod odnje, a da je ona to odbila. Bilo je pitanja u vezi s tim da li je on izazvaonesreću, ali bez obzira na to da li jeste ili nije, svakako ju je pustio daumre. Protiv njega je i formalno bila podignuta optužnica, tako da je osuđenna pet godina uslovno i pet godina oduzimanja vozačke dozvole zbogubistva iz nehata, budući da je izazvao smrt vozača kamiona. Smrt suprugebila je okarakterisana kao nesrećan slučaj.

Detektiv je stupio u kontakt s porodicom Finove pokojne žene, uKaliforniji, koji su još bili ogorčeni zbog nesreće i izjavili da veruju kako jeFin s predumišljajem ubio njihovu kćerku, nadajući se da će nasleditinovac. Njen otac je bio bogati broker u San Francisku, i on i njegovasupruga su odgajili unuče, koje je imalo sedam godina u vreme majčinesmrti. Rekli su kako je Fin glatko odbio starateljstvo nad detetom.Detektivu su ispričali kako je Fin video sina dvaput pre nego što je ovajkrenuo na koledž, a veruju da ga je i od tada video svega nekoliko puta. Neigra, kažu, nikakvu stvarnu ulogu u životu njihovog unuka. Smatraju da lošeutiče na momka i da je opasan čovek. Pokušao je da iznudi novac od njihnakon kćerkine smrti, preteći da će obelodaniti kako je koristila alkohol idroge i vodila nemoralan, promiskuitetan život. Oni su prijavili policiji tepokušaje iznude, ali nikad nisu podigli formalnu tužbu protiv njega. Samosu želeli da on nestane iz njihovog života i iz života njihovog unuka.

Znali su da je postigao književni uspeh u godinama nakon smrti njihovekćerke, ali ipak su ga smatrali odgovornim za njenu smrt i naveli su da je ončovek bez savesti, koji juri novac i ne mari ni za koga sem za sebe samog.Rekli su kako je u početku tvrdio da voli njihovu kći i kako je biošarmantan. I na njenoj sahrani se silno isplakao. U priloženom izveštaju

Page 187: Pitanja Srca - Danijela Stil

jedan doktor je naveo da bi ona, po njegovom mišljenju, umrla i da joj jebila ukazana hitna pomoć. Povrede su bile suviše teške, funkcije mozgaprekinute.

Od čitanja izveštaja ledila se krv u žilama, i Houp je podizala pogled kaMarku bez ijednog komentara. Smrt njegove žene bila je, u stvari, nesrećanslučaj. Međutim, on nije učinio ništa da joj pomogne. Bilo je još nekolikostranica o ženama s kojima je izlazio. Postojao je, takođe, odvojenidokument koji je pokazivao da se na kraju ustremio i na imovinu svojesupruge i tužio njene roditelje kako bi ga izdržavali, premda su mu većizdržavali dete. Svi njegovi pokušaji da izvuče novac od njih, pravnimputem ili nekako drugačije, propali su. Bilo je svakako ružno što je toučinio, ali to nije značilo da je ubica. Samo varalica ili čovek komeočajnički treba novac. Takođe je pokušao da se dočepa novca koji je dečakdirektno nasledio od majke, ali njeni roditelji su uspeli da spreče Fina dauzme sinovljev novac. Houp nije mogla a da se ne pita zna li Majkl za to.Znao je da mu je otac lažov. Međutim, Fin je bio nešto beskrajno gore odtoga. Bio je potpuno amoralan.

Među ženama s kojima je Fin izlazio bilo je i nekoliko bogatih s kojimaje nakratko živeo, i uglavnom se verovalo da su mu davale novac ipoklone. Njegova finansijska situacija godinama je bila nesigurna, uprkosnjegovom književnom uspehu, a njegov apetit je, očigledno, bio neutaživkad je reč o novcu. Na jednoj dodatnoj stranici izneti su podaci o aktuelnojtužbi njegovog izdavača, kao i spisak drugih tužbi koje su bile podneteprotiv njega, obično bez uspeha. Bila je izdvojena i jedna koju je podnelažena s kojom je živeo a koja ga je tužila zbog mentalne okrutnosti, ali jeizgubila proces. Ceo izveštaj oslikavao je čoveka koji je iskorišćavao žene,a svi intervjuisani izjavili su da je patološki lažov. Dvoje je reklo da jesociopata, a jedan neimenovani izvor iz njegove izdavačke kuće kazao je daga smatraju nepouzdanim, nedostojnim poverenja, nemoralnim inesposobnim da poštuje bilo kakva pravila. Svi su, uključujući i bivšegtasta i taštu, rekli da je šarmantan, ali su ga mnogi smatralibeskrupuloznim, opasnim čovekom koga motiviše isključivo pohlepa i kojineće prezati ni od čega u pokušaju da se dokopa onoga što želi. Nije bilonijedne lepe reči o njemu u celom izveštaju, osim toga da je šarmantan i da

Page 188: Pitanja Srca - Danijela Stil

je uvek bio pun ljubavi i prijatan u početku a bez srca i okrutan na kraju.To je i Houp otkrivala i nadala se da nije istina. A bilo je teško to poreći uzovakav izveštaj.

Kad ga je pročitala, Houp se zavalila na kauču i pogledala u Marka. Uzsve ovo, postojala je devojka koja se ne spominje u izveštaju, ona koja jepočinila samoubistvo zbog njega, kako joj je Fin sam ispričao. Znači da je,indirektno, on prouzrokovao dve smrti. A Houp se iznenada setila pitanjakoje joj je postavio kad je našla Odrinu fotografiju, kad ju je pitao da li biona ikad počinila samoubistvo, skoro kao da bi to bio neki komplimentnjemu. Pitanje je sad imalo potpuno novo značenje. Iznenađeno je shvatilada drhti od same pomisli na sve to, dok pokušava da preradi ono što jeupravo pročitala. Bilo joj je strašno i pomisliti kako su sve te strašne priče idetalji njegovog života nekako iščezli kroz pukotine života i ostalisakriveni. Detektiv je morao dobro da se potrudi kako bi ih otkrio.

– Nije lepo, zar ne? – reče Mark. Delovao je zabrinuto.– Ne, nije – reče ona tužno. Bio je šarmantan, kako su govorili, i

izuzetno nežan u početku, ali skoro svi su ga smatrali opasnim čovekom. –Šta sad da radim? – reče ona skoro za sebe. Zurila je kroz prozor i mislilana Fina i želela svim srcem da bude ono što je bio u početku.

– Mislim da ne bi trebalo da se vraćaš – reče mudro Mark, a ona semalo zamisli nad tim, setivši se koliko je bila zbunjena u vreme kad jeodlazila iz Irske. Pitala se nije li Fin pokušavao da je navede da izvršisamoubistvo, ali želeo je da mu prvo dâ pet miliona dolara. A ako bi seudala za njega, on bi imao i više. Ako bi imao dete s njom, mogao je damuze njen imetak zauvek, kao i dete ili nju.

– Mislim da moram da se vratim i razjasnim sve to. Barem u svojojglavi. – U njemu postoje dve osobe. Jedna je ona u koju se ona zaljubila, adruga ona u izveštaju. Nije mogla da se ne upita nisu li ga roditelji njegovepokojne žene krivili zato što nisu mogli da prihvate kćerkinu smrt i bilo imje lakše da optuže njega za to. Želela je da u to veruje i borila se sama sasobom. Pokušavala je da makar pretpostavi da je nevin, ali to je bilo teškou svetlu ovog izveštaja. – Trebalo je da se venčamo i, radi sebe same,moram da saznam šta je istina.

– A šta ako te ubije? – upita Mark kratko.

Page 189: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Neće. Nije ubio ženu. To je bila nesreća. Tako piše i u policijskomizveštaju, a islednik je tako rekao. Mislim da on želi da izvuče od mene štoviše novca. – I to je bilo ružno, ali je i dalje želela da veruje da je on voli. –Pozvaću tvog advokata u Dablinu pre nego što se vratim tako da imamnekog pri ruci. – Osećala se tako sama u Irskoj sada i više nije mogla daveruje Finu niti da računa na njega. Ko god da je i šta god da je, postojaloje u njemu nešto zlo. Čudno je da ga se Houp nije plašila ni posle svega štoje pročitala. Znala je da u njemu postoji i nešto dobro. I dalje je verovala uto. Takođe je znala da nije luda, ali je postojala mogućnost da Fin jeste.Zato je i napisao sve one knjige, svi ti mračni likovi živeli su u njegovojglavi i predstavljali različite strane u njemu, one koje se nisu videle. – Bićuja dobro. Moram da prozrem šta se dešava i da to shvatim – umirivala jeMarka. Vratila mu je izveštaj i zahvalila mu se. – Javiću ti se pre nego štoodem. Želela je da bude sama, da ožali muškarca kojeg je volela i kojiverovatno ne postoji niti je ikad postojao.

Kad je Mark otišao, u stanu je zavladala zaglušujuća tišina. Sve na štaje mogla da misli u ovom trenutku bili su oni divni meseci koje je provela sFinom, kad mu je potpuno verovala i volela ga, kad je to sve izgledalostvarno. Suze su joj se slivale niz obraze dok je shvatala da postoji velikamogućnost da je svaki trenutak bio laž. Bilo je to teško poverovati, a jošteže prihvatiti. San u kojem je živela s njim možda nikad i nije bio neštoviše. Jedan san. I iznenada se pretvorio u noćnu moru. Više nije imalapredstavu ko je Fin. Onaj dobri čovek u koga se zaljubila ili nevaljalac izizveštaja. Znala je samo da mora da se vrati, pogleda ga u oči i to otkrije.

Page 190: Pitanja Srca - Danijela Stil

18.

Houp je čekala do četiri sata po ponoći da ga pozove. U Dablinu je bilodevet ujutro. Drhtavim rukama držala je papir s njegovim brojevimatelefona. Javila se sekretarica i rekla joj da sačeka, tako da je Houp nekovreme slušala muziku, a onda je poziv prebačen asistentkinji. Objasnila jeda zove iz Njujorka i da je suviše kasno da je Robert Bartlet kasnijepozove, tako da je konačno on preuzeo poziv. Imao je američki akcenat iprijatan glas. Mark Veber mu je poslao imejl, kao i direktor njihovekancelarije u Njujorku. Johansen, Stern i Grodnik bila je američkaadvokatska firma s kancelarijama u šest američkih gradova i brojne ogrankepo svetu. Robert Bartlet bio je partner i vodio je njujoršku kancelariju kadsu ga zamolili da preuzme kancelariju u Dablinu jer je stariji partnernaprasno umro od karcinoma. Bartlet je nekoliko godina uživao u životu uDablinu i bio je spreman da se za nekoliko meseci vrati u Njujork. Bilo muje, zapravo, žao što napušta Irsku. Tu je situacija bila savršena za njega.

Nije znao pravu prirodu problema, ali je znao ko je Houp, kao i to da jevažan klijent njegove firme. Odlično je znao koliko je sati u Njujorku i,mada je nije poznavao, osećao je napetost u glasu kad se predstavila.

– Znam ko ste vi, gospođice Dan – reče umirujući kad je počela da muto objašnjava. – Kako mogu da vam pomognem? Sad je u Njujorku vrlokasno – prokomentarisao je. Zvučao je ležerno i smireno, a glas mu je bioiznenađujuće mladalački.

– Ja sam u pomalo komplikovanoj situaciji lične prirode – reče onapolako. Nije čak znala ni šta želi od njega niti je još bila sigurna šta će onasama da uradi, a bilo je pomalo luckasto da traži savet od potpunogneznanca. Znala je da joj je potrebna ili bi joj mogla biti potrebna pomoć,ali nije bila sigurna u čemu to. Ako joj treba telohranitelj ili psiholog, onnije bio ni jedno ni drugo, i osećala se pomalo šašavo što ga zove.Međutim, želela je neki kontakt u Dablinu za slučaj da joj bude potrebnapomoć. Nije želela da se tamo vrati a da nema neku vrstu podrške naraspolaganju. On joj je tamo bio sve. – U ovom trenutku nisam sigurna

Page 191: Pitanja Srca - Danijela Stil

kakva pomoć mi je potrebna i da li mi je uopšte potrebna. Moj agent MarkVeber je pomislio kako bi trebalo da vam se javim. – A kad je pročitaladetektivski izveštaj i ona je to mislila, za slučaj da se pojave bilo kakvezakonske komplikacije u njenom odnosu s Finom. Houp se nadala da će sesituacija s njim smiriti, ali možda se to ne dogodi. Po onom što je pročitala,verovatnije je da se to neće dogoditi.

– Naravno. Učiniću sve što mogu da vam pomognem, gospođice Dan. –Glas mu je zvučao razborito i ljubazno, delovao je strpljivo. Osećala sepomalo glupavo da mu objašnjava situaciju, kao da hoće savet zbognesrećne ljubavi, a možda je baš to i htela. Međutim, ovde nije bila upitanju samo nesrećna ljubav već i procena opasnosti i potencijalnog rizika.Sve je zavisilo od toga ko je Fin zapravo, šta mu ona znači i koliko jeočajan ili nečastan. Novac mu je, očigledno, bio važan. Ali koliko važan?Možda je, ovoga puta, njihova ljubavna priča bila stvarna za njega, uprkossvim onim drugim užasima koje je pročitala u izveštaju. Možda je nju zaistavoleo. Želela je da veruje u to. Međutim, u ovom trenutku se to činilosumnjivo i nemoguće je bilo proceniti.

– Osećam se glupo što vam pričam ovu priču. Mislim da sam u haosu –rekla mu je iznebuha. U Njujorku je bilo četiri sata po ponoći, u njenomstanu vladao je mrak, i bilo je gluvo doba noći, kad sve izgleda još lošije,opasnosti se nadvijaju nad čovekom, a užas raste ogromnom brzinom.Ujutru duhovi opet nestaju. – U vezi sam s jednim čovekom godinu dana.On živi u Irskoj, u delu između Blesingtona i Rasboroua, a ima i kuću uLondonu. Poznat je pisac, vrlo uspešan, mada u ovom trenutku doživljavaprofesionalni i finansijski krah. Prošle godine sam ga slikala za portret uLondonu, posle toga smo izašli, a onda je došao da me poseti u Njujorku.Da budem iskrena, oborio me je s nogu. Ostao je kod mene nekolikonedelja i skoro neprekidno smo zajedno od tada. Boravimo jedno koddrugog, u kome god gradu da se nađemo. Ja imam stan u Njujorku i kućuna Kejp Kodu. Svuda idemo zajedno, mada sam u poslednje vremeuglavnom ja bila u Irskoj. On tamo ima kuću, za koju mi je prvo rekao da jevlasnik, a onda sam otkrila da nije. Ispostavilo se da ju je samo uzeo uzakup. – Robert Bartlet je kratkim zvukovima punim razumevanja isažaljenja stavljao do znanja da prati priču, a za to vreme je pravio i

Page 192: Pitanja Srca - Danijela Stil

beleške kako bi sve bilo jasno kad kasnije budu o tome diskutovali. –Otkrila sam da je kuću uzeo u zakup, mada je rekao da je vlasnik – nastaviHoup nakon pauze. – Ispričao mi je kako je to kuća njegovih predaka ikako ju je vratio u posed dve godine ranije. To je bila laž, a on je rekaokako se stideo da prizna da je ne poseduje. U stvari, postoje tri krupne lažikoje sam otkrila u otprilike isto vreme, posle devet meseci koji su biliapsolutno savršeni. Nikad u životu nisam bila srećnija, a on je bio najboljičovek koga sam u životu upoznala. Međutim, posle devet meseci, iznenadasu se pojavile te tri krupne laži. – Zvučala je tužno dok je to govorila.

– Kako ste ih otkrili? – ubaci pitanje Bartlet, zaintrigiran ovom pričom.Zvučala je kao inteligentna žena, ne naročito naivna, a bila je i poslovnogduha tako da je znao da, ako je nasela na te laži, počinilac nesumnjivo morabiti dobar lažov, koji laže glatko i ubedljivo. U prvi mah očigledno nijeimala razloga da sumnja u njega.

– Te laži kao da su iskrsle niotkuda. Rekao je da je udovac i da je samodgajio sina. Sin je došao u posetu kod nas u Irsku, i tada mi je rekao danije odrastao s ocem, kako mi je Fin ispričao. Inače, zove se Fin. – Bartletje znao ko je taj čovek na književnoj sceni, kao što je znala i većina ljudi, inije ništa prokomentarisao. Reč je, svakako, o piscu velike slave i pozicijejednake Houpinoj u njenom svetu. Nije pokupila nekog na ulici. Nije nizvučala kao da je takav tip. Znači, izgledalo je kao da su ravnopravan par,barem na površini, mada nije bilo tako i verovatno je to tako izgledalo injoj. Znači, u početku je imalo smisla. – U svakom slučaju, njegov sin mi jerekao da je odrastao s babom i dedom po majci, u Kaliforniji i jedva da je iznao ko mu je otac dok je rastao, a ni sad ga ne viđa baš često. To uopštenije ono što mi je ispričao njegov otac. Pitala sam Fina za to, a on mi jeodgovorio kako se stideo da prizna da nije odgajio svog sina. Nikad mi nijepriznao da ga jedva poznaje. Rekao mi je, takođe, da se on i njegova ženanisu slagali u vreme kad je ona umrla i da bi se verovatno na kraju razveli.Umrla je kad je njihov sin imao sedam godina. Ali za nju ću vam ispričatikasnije.

– Nekoliko meseci pre toga, otkrila sam da je kuća iznajmljena. I daljeje tvrdio kako je to kuća njegovih predaka, preko majčine strane a ja sammu verovala. Ispostavilo se da je to obično sranje. Izvinite. – Zvučala je

Page 193: Pitanja Srca - Danijela Stil

kao da se postidela, a Robert se osmehnu.– Nema problema. Čuo sam tu reč. Nikad je nisam upotrebio, naravno,

ali shvatam smisao. – Oboje se nasmejaše, a ona oseti da joj se dopada.Zvučao je saosećajno i pažljivo je slušao svaku njenu reč, uprkos činjenicida je to zvučalo ludo čak i njoj. – Fin mi je rekao kako se i toga stideo,toga što iznajmljuje kuću. I planirali smo da se venčamo tako da sam japrošlog aprila kupila kuću. – Osećala se pomalo glupo sad kad to priznaje.

– Kao poklon? Jeste li je preneli na njega? – Nije to bila ni kritika nigrdnja, samo pitanje.

– To je neka vrsta budućeg poklona. Kuća je na moje ime, ali samnameravala da mu to bude svadbeni poklon kad se venčamo. Zasad, vodi sena mene i ja mu je iznajmljujem za neku simboličnu sumu. Dvesta dolaramesečno, da bi račun bio čist. Platila sam je milion i po dolara, i uložilaotprilike isto toliko u restauraciju. Još milion sam dala za nameštaj idekoraciju. – Slušajući sebe, shvatila je koliku je svotu potrošila nanjegovu kuću. Mada je kuća tehnički pripadala njoj, sve je to uradila zbogFina. – Sačinili smo dokumente kad smo je kupili tako da je sad uključenau moj testament. U slučaju moje smrti, ako budemo venčani, kuća idenjemu bez ikakvih dažbina, ili će biti uključena u nasledstvo naše dece akoih budemo imali.

– Zna li on to?– Ne mogu da se setim. Mislim da sam mu to rekla jednom, možda

dvaput. Rekla sam mu da ću mu je ostaviti. Tada sam mislila da je tonjegova porodična kuća. Pre nekoliko nedelja otkrila sam da ona nemanikakve veze s njim. Bila je to samo još jedna laž, među svim ostalima.Međutim, on je napravio veliku priču oko toga koliko se stidi kad samsaznala da je samo iznajmljuje. I ja sam u tu priču poverovala, progutalasam udicu do kraja.

– Ruku na srce, zvuči kao da je prilično dobar u tome što radi. – Dosada je uvek igrao na kartu njenog sažaljenja. Bio je vešt.

– Takođe sam mu ispričala koliko mi je bivši muž dao pri poravnanjuza razvod. Nisam želela da imam bilo kakvih tajni. Fin me je pitao koliko jenovca u pitanju, pa sam mu rekla. Reč je o pedeset miliona dolara i istotoliko po smrti mog bivšeg muža – reče ona tužno.

Page 194: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Nadajmo se da se to još dugo neće desiti – reče on učtivo, a onanapravi pauzu, trudeći se da dođe do daha.

– Umro je ove nedelje. Bio je teško bolestan jedanaest godina. Zato se irazveo od mene, nije želeo da ja prolazim kroz to, a ipak sam prošla.

– Žao mi je. Samo, dozvolite mi da to razjasnim. Sad ćete dobiti jošpedeset miliona dolara od imetka vašeg pokojnog muža, pardon, bivšegmuža. Je li tako?

– Da. – Umesto odgovora, na drugoj strani se začu tihi zvižduk, a Houpse nasmeši. – Mnogo novca. Prodao je deonice u visokotehnološkojkompaniji koja proizvodi hiruršku opremu i dobro je zaradio. Znači, Fin jeznao i koliko novca imam i koliko ću još dobiti.

– Da li vam je ikad tražio novac? – Nije izgledalo kao da je morao.Fino mu je išlo i ovako, budući da mu je ona kupila kuću i obećala da ćemu je ili pokloniti za venčanje ili ostaviti posle smrti. U svakom slučaju,dobitak mu je bio zagarantovan.

– Tek nedavno – odgovorila je. – Tražio je da mu dam pet milionadolara u gotovini i da ne pitam za šta. I da mu dam još novca kad sebudemo venčali. To mi je tražio tek prošlog meseca. Pre toga nikad nijepominjao novac. U finansijskom je škripcu, a to je bila treća laž koja me jezabrinula. Ispričao mi je kako je upravo potpisao novi ugovor sa svojimizdavačem, na veliku sumu. To smo, zapravo, i proslavili. Ispostavilo se daim duguje dve knjige, da su oni raskinuli ugovor i da ga tuže za blizu trimiliona dolara.

– Da li je tražio novac da bi se nagodio s njima, kao nekakav zajam?– Rekla bih da nije – odgovori Houp razmišljajući o toj mogućnosti. –

Prosto je direktno tražio te pare, i to više od sume za koju ga tuže. Dvamiliona više. Ne znam šta će se desiti s tom parnicom. Pokušava daodugovlači situaciju s njima, ali mu je ime u tom poslu okaljano. Kaže danema novca, ni pare. Rekao mi je kako ne želi da traži džeparac. Predložilasam da mu otvorim neki račun za džeparac, a ja ionako plaćam sve računetako da on nema nikakvih izdataka. Međutim, on hoće pet miliona dolara nasvom računu i da mi ne polaže nikakve račune za te pare. Prosto kaopoklon, s tim što treba da mu dam još novca kad se venčamo.

– A kad bi to trebalo da bude? – Nadao se da to neće biti uskoro, po

Page 195: Pitanja Srca - Danijela Stil

onome što je čuo.– Prema prvobitnom dogovoru, u oktobru. – Nije mu rekla da je u junu

izgubila bebu. To nije morao da zna, nije mislila da je to važno za ovupriču, a njoj je ta uspomena još bila bolna. – Odložili smo venčanje dokraja ovog meseca, za Novu godinu, a ja sam mu nedavno rekla da želim daga odložimo do juna. Besan je kao ris zbog toga.

– Kladim se da jeste – reče Robert Bartlet. Zvučao je zabrinuto. Nijemu se dopadala ova priča, a baš kad je to pomislio, postala je još gora. –On dobija mnogo toga ženidbom s vama, gospođice Dan. Kuću – nekolikokuća – novac, stabilan prihod, ugled. Čini se da ste bili izuzetnovelikodušni prema njemu i bili spremni na još veću darežljivost. Takođe, onima prilično tačnu predstavu o vašoj finansijskoj situaciji i zna na šta cilja.

– Molim vas, zovite me Houp. I da, zna on na šta cilja – reče tiho.Sedela je u mraku u svom stanu i razmišljala. Fin tačno zna šta ona ima išta on želi. Možda želi sve.

– Rekli ste da u ovom trenutku vi plaćate račune. Daje li on ikakavfinansijski doprinos domaćinstvu?

– Nikakav.– Da li je ikad davao?– U stvari nije. Kupuje novine, povremeno ode u prodavnicu. Obično

prebacuje račune na mene. „Fino, baš fino. Lep dogovor za njega“, pomisliBartlet, ali ne reče ništa. – Trebalo je da plaća simboličnu zakupninu, ali neplaća je. Prvobitno sam smislila tu zakupninu kako bih sačuvala njegovobraz. – Do tog trenutka Bartlet je već bio uveren da Fin nema obraza, većga motiviše samo pohlepa. – Takođe je vrlo uporno ponavljao da treba daimamo dete. Bio je spreman i na lečenje neplodnosti ako bude neophodno,za mene, naravno, kako bi do trudnoće došlo. Odveo me je kod specijalisteu London.

– I je li došlo do trudnoće? – Ovog puta je Bartlet zvučao nervozno.– Ne... pa, u stvari da, ali sam izgubila bebu. Međutim, vrlo je

nestrpljiv da opet pokušamo. Ja sam želela da pričekamo, naročito sada.– Molim vas, nemojte to da radite, Houp. Ako budete imali dete, taj tip

će vas držati u kandžama zauvek, ili vas ili dete. On tačno zna šta radi.– Očigledno je to pokušao da uradi porodici pokojne žene, kao i

Page 196: Pitanja Srca - Danijela Stil

njihovom sinu kad mu je žena umrla. Nisam sigurna da li taj mladić to zna.Imam osećaj da ne zna.

– Aha, hajde da odložimo pravljenje bebe u ovom trenutku ako se vislažete. – Što je više pričala s njim, to joj se više dopadao. Zvučao je kaopristojan čovek, s obe noge na zemlji. Shvatila je da joj služi kaosagovornik s kojim, kroz razgovor, pokušava i sama da shvati šta sedešava.

– Meni to odgovara. I još nešto što sam pronašla bila je fotografija nekežene s kojom je izlazio kad je bio mlad, pre mnogo godina. Ispričao mi jekako se ubila, a bila je zatrudnela s njim. Izvršila je samoubistvo. Pitao meje da li bih ja ikad uradila tako nešto. Imala sam neki jeziv osećaj da je onnekako smatrao kako mu je time odala počast i pružila mu dokaz koliko gaje volela. – Robert Bartlet nije hteo da to prizna Houp, ali je prvi put osetiostrah dok ju je slušao. Priča je počinjala da mu zvuči opasno i poznato. Svetako spojeno predstavljalo je klasičan portret sociopate. A ona je bilaidealna žrtva, izolovana s njim u Irskoj, bez porodice ili prijatelja u blizini.Volela ga je, imala novca, i to mnogo novca, i bila prepuštena njemu namilost i nemilost. I biće mu prepuštena još više ako se budu venčali.Robertu je bilo vrlo drago što ga je Houp pozvala. Upitao ju je zatim da liima dece. Opet nastade kratka tišina. – Imala sam kćerku, umrla je prečetiri godine od meningitisa. Bila je na koledžu u Dartmutu.

– Veoma mi je žao. – Zvučao je kao da to stvarno i misli, i Houp toganu. – Ne mogu da zamislim ništa gore od toga. Moja najgora noćna moraje da će se desiti tako nešto. Imam dvoje dece na koledžu i izluđuje me veći samo to što izlaze noću i voze kola.

– Znam – reče ona tiho.Robert Bartlet je, takođe, sad shvatio da ona nema dece koja bi pratila

šta se dešava, bila na oprezu ili je upozorila na nešto. Houp je bila oličenjesna svakog sociopate, žena bez porodice i bez zaštite, sa užasno mnogonovca. A što je najgore, osećao je da ona voli Fina, možda čak i sad.Osećala se neka neverica u to što mu govori, kao da pokušava da za njegasastavi tu slagalicu a da joj on kaže kako nema razloga da brine i da stvarinisu onakve kakvim se čine. Do sada to nije mogao da joj učini. Situacija jezvučala prilično loše i zastrašujuće. A u njoj se činilo da ima neke nevinosti

Page 197: Pitanja Srca - Danijela Stil

koja je njega još više uplašila. Već na osnovu onog što je do sada čuo,verovao je da je u stvarnoj opasnosti. Fin O’Nil je zvučao kao prvorazredniovejani prevarant. Zabrinjavalo ga je samoubistvo te prethodne devojke,kao i O’Nilova upornost da Houp ostane u drugom stanju. No to je, barem,značilo da nije želeo da ona umre. U ovom trenutku više mu je koristilaživa, udata i trudna. Pod uslovom da mu ne pravi probleme i ne meša se unjegove planove, što je u ovom trenutku radila. Odložila je venčanje, odbilada mu dâ novac i u ovom trenutku nije želela da ponovo zatrudni. Sve su toza Fina loše vesti. To je značilo da će morati da zapne kako bi je ubedio, aako ne uspe, ona će se naći u ozbiljnoj opasnosti. A najgore kod sociopataje bilo to, znao je Bartlet, što su oni navodili žrtve na samouništenje kakone bi sami morali da obave prljavi posao. Baš kao što se dogodilo Finovojstaroj devojci. Međutim, Houp je do sada još zvučala mentalno zdrava. Bilomu je još više drago što ga je pozvala i što joj je njen agent dao njegovbroj. Već se ranije bavio ovakvim slučajevima, mada je Fin izgledao kaonaročito sposoban, gotovo profesionalni igrač u ovoj igri. Baš je bio dobar.

– Znači, to su bile laži koje sam ja sama otkrila – produžila je Houp. –Međutim, zbog poslednje laži sam se unervozila, mislim na tužbu i njegovugovor s izdavačem. Fin mi je tada kazao kako ga je bilo sramota da mikaže istinu, toliko drugačiju od mog uspeha. Uvek koristi taj isti izgovorkako ga je bilo sramota pa mi zato nije rekao. A istina je, verujem, daprosto laže. Sve je bilo lepo između nas do prošlog juna, kad sam izgubilabebu. Okrivio je mene za to, rekavši da nisam bila dovoljno pažljiva pa samizazvala pobačaj. Bio je prilično gadan, vrlo razočaran i vrlo ljut. I hteo jeda odmah ponovo zatrudnim. Moja doktorka je htela da sačekam, jer samzamalo umrla zbog pobačaja. – Bartlet se trgao čuvši to. Priča je opetpostajala sumorna.

– Međutim, pre svega toga bio je divan prema meni i oduševljen timešto ćemo dobiti bebu. Uzgred budi rečeno, nismo ni bili na terapiji zaplodnost, to se desilo spontano. Znali smo da ja ovuliram, napio me je iimali smo seksualni odnos bez zaštite. Znao je šta radi. – Bartlet je do sadaveć bio ubeđen u to, nije trebalo više da ga uverava. – I uspelo je. Usvakom slučaju, šest meseci je sve bilo divno, a posle pobačaja nam je opetbilo lepo tokom leta. Međutim, sad je ljut na mene sve vreme ili veći deo

Page 198: Pitanja Srca - Danijela Stil

vremena. Ponekad je opet apsolutno divan prema meni, a onda opet postanezao. Pije više nego pre. Mislim da je pod priličnim stresom zbog te tužbe, ine piše. I stvarno je ljut što sam odložila venčanje. Iznenada se sadneprekidno svađamo i uvek me gnjavi zbog nečeg. Ranije to nikad nijeradio. Bio je savršen prema meni, i još je takav ponekad, ali sad je češćeloše nego dobro. I ponekad se to menja tako često i tako iznenada, bude lošpa dobar pa loš pa dobar, tako da mi se zavrti u glavi. Do trenutka kad samotišla iz Dablina, pre nedelju dana, bila sam toliko zbunjena da nisam znalašta da mislim. A on mi je stalno ponavljao kako ludim. Počela sam da muverujem.

– On želi da to poverujete. Tvrdim vam, na osnovu ovog razgovora svama, Houp, da niste ludi. Ali sam isto tako siguran da on jeste. Nisampsihijatar, ali taj tip je školski primer sociopate. To je zastrašujuće,naročito njegovi pokušaji da vam ispere mozak i zbuni vas. Kad vam jetražio novac?

– Pre nekoliko nedelja. Prosto je direktno zatražio. Odbila sam i od tadase svađamo. Zabrinula sam se i zato sam, došavši u Njujork u novembru daobavim neki posao, zamolila svog agenta da unajmi nekog i obavi istragu. –Houp onda uzdahnu i ispriča mu sadržaj izveštaja. – Njegov brat misli da jeFin sociopata. Čak ni kad je pričao kako je jedinac nije govorio istinu, imaoje trojicu braće. Mati mu je bila služavka a ne aristokratkinja, otac mu jepoginuo u kafanskoj tuči i nije bio lekar. Apsolutno ništa što mi je rekao osvojoj prošlosti nije istina i tako znam da kuća u Irskoj nije dom njegovihpredaka. I svi ostali koji su ga ikad poznavali kažu da je patološki lažov. –A to su već i Houp i Robert znali po svemu što mu je ona dotada ispričala.– Ostatak izveštaja stigao je juče i nije ništa bolji. Žena mu je poginula unesreći. Fin je bio taj koji je vozio, pijan. Meni je ispričao kako je bilasama u kolima kad je poginula. U izveštaju se navodi da je bio s njom i daje bila živa u vreme nesreće. Fin je pretrpeo kontuziju, nije pozvao pomoć iona je umrla. Istine radi, prema medicinskom izveštaju, umrla bi i da jepozvana pomoć. – Čak i sada je pokušavala da bude velikodušna premaFinu. Robert Bartlet je to smatrao lošim znakom. I dalje ga je volela i nije upotpunosti prihvatila nove informacije koje je dobila. Bile su previšešokantne i bilo joj je teško da ih prihvati. – Osudili su ga na uslovnu kaznu

Page 199: Pitanja Srca - Danijela Stil

zatvora zbog ubistva iz nehata i oduzeli mu dozvolu na pet godina jer jedrugi vozač poginuo – produžila je. – A tu su i neke sitnije, uznemirujućepriče. Roditelji njegove žene misle da je odgovoran za njenu smrt i da ježeleo njen novac. Fin je pokušao da se domogne i tog novca i onog što jeostavila njihovom sinu. A sad juri moj novac. Indirektno on jesteodgovoran za smrt dve žene. Za smrt supruge u automobilskoj nesreći i zaono prethodno samoubistvo. Lagao me je skoro za sve. Ne znam šta više daverujem o njemu. – Glas joj je drhtao dok je izgovarala poslednje reči.Robert Bartlet bi bio zapanjen onim što je upravo izgovorila da nije i raniječuo takve izjave i da tako nešto nije bilo u prirodi sociopate i njegovežrtve. Zbunjujući dokazi i kontradiktornost između njihove proračunatezlobe i ekstremne pažnje, ljubaznosti i zavodljivosti paralisali bi žrtve kojesu želele da veruju kako su oni dobri delovi istiniti, a loši samo greške.Međutim, u to je bilo sve teže verovati pošto je pristizalo sve više i višedokaza. Video je da je Houp u toj fazi. Budila se i počinjala da vidi Finaonakvog kakav zaista jeste, ali – razumljivo – nije želela u to da veruje.Bilo je teško prihvatiti sve to o nekome koga ste voleli i ko je nekada biotoliko pun ljubavi prema vama.

– Ne želim da postanete njegova sledeća žrtva – reče Robertotrežnjujućim tonom. Već je to postala, na toliko načina, ali se Robertozbiljno pribojavao da bi Fin mogao da je ubije, navede na samoubistvo iliizazove neku nesreću samo ako ga Houp nečim ozbiljno naljuti, ili mupostane beskorisna.

– Ne želim ni ja. Zato sam vas i pozvala – reče Houp, glasom žene kojojje srce prepuklo.

– Znate, ono što ste videli na početku, kad je bio tako divan premavama, to se zove „reflektovanje“ i znači da sociopata „reflektuje“ premavama sve ono što vam je potrebno i što vi želite i što želite da vam on čini.A onda kasnije, mnogo kasnije, izađe na videlo prava istina o tome ko suoni – reče joj Robert. – Šta mislite da biste želeli da uradite, Houp? –upitao ju je on nežno. Osećao je duboko sažaljenje prema njoj i razumeo je,bolje nego što bi to mogla većina ljudi, koliko joj je teško suočiti se stakvim stvarima i nešto preduzeti.

– Ne znam šta želim da uradim – priznade Houp. – Znam da to zvuči

Page 200: Pitanja Srca - Danijela Stil

sumanuto. Bilo je tako divno devet meseci, a iznenada se dešavaju sve ovegrozote. Niko nikada nije bio tako fin prema meni i tako pun ljubavi. Samoželim da sve bude kao što je bilo na početku. – Međutim, pokušavala je davrati Titanik na površinu, i počela je i sama to da shvata. Samo što niježelela da u to poveruje. Još ne. Želela je da joj Fin dokaže da je sve tonetačno. Želela je da nikad nije dobila taj izveštaj i da i dalje veruje u san.Želela je, ali nije više verovala. Međutim, osećala je da mora da se vrati iuveri se sama u to. Svako ko bi je slušao pomislio bi da je i ona luda,svako izuzev Roberta Bartleta. Imala je sreće što ga je našla.

– To se neće dogoditi, Houp – reče joj nežno. Čovek koga ste videli napočetku i u koga ste se zaljubili ne postoji. Stvarna osoba je čudovište kojenema ni srca ni savesti. Možda se varam, naravno i možda je on samočovek s mnogo problema, ali mislim da oboje znamo šta vidimo predsobom. Taj muškarac s početka bio je samo predstava koju je odglumio zavas. Taj čin se završio. Sad traje treći čin, u kojem stiže zločinac da ubije.– Bila je to tema u svakoj knjizi koju je Fin napisao. – Možete da se vratitei bacite još jedan pogled kako biste se uverili, u tome niko ne može da vasspreči, ali možda time izlažete sebe opasnosti. Možda i velikoj opasnosti.Ako se budete vratili, morate biti spremni da se izvučete brzo i da bežitekao iz pakla ako samo nanjušite neku opasnost. Ne možete da sezadržavate i da nešto pregovarate s njim. Obično ovo ne pričam ljudima, alija sam to doživeo. Bio sam oženjen Irkinjom, najlepšom ženom koju steikad videli i najslađom u isto vreme. Verovao sam joj svaku reč koju mi jerekla, a njena priča zvuči vrlo slično Finovoj. Imala je nesrećno detinjstvo,roditelji su joj bili alkoholičari i završila je seljakajući se po starateljskimdomovima gde su joj svašta radili. Imala je lice anđela i srce đavola. Biosam njen branilac u procesu za ubistvo iz nehata, i to nekoliko godina poštosam diplomirao prava. Nisam imao ni trunke sumnje da je nevina. Ubila jesvog dečka i tvrdila je da je pokušao da je siluje, a postojali su dokazi uprilog tome. Verovao sam joj, ali danas vam ne bih to tvrdio. Na kraju meje ostavila, uzela mi sve do poslednje pare, slomila mi srce i odvela našudecu. Oženio sam se njom odmah posle sudskog procesa u kome sam jeuspešno odbranio.

– Na kraju je pokušala da me ubije. Vratila se jedne noći i ubola me

Page 201: Pitanja Srca - Danijela Stil

nožem, pokušavši da namesti da izgleda kao provala, ali ja sam znao danije. Znao sam da je to bila ona. Pa ipak sam joj se vraćao dva puta,pokušavajući da izgladim situaciju, ignorisao sam sve što sam znao. Voleosam je, bio sam zavisan od nje kao od droge i želeo sam samo da spasemnaš brak i zadržim decu. Konačno ih je kidnapovala i odvela u Irsku presedam godina, i nekim čudom su baš u to vreme tražili nekoga ko bi vodiokancelariju u Dablinu, tako da sam ja uskočio kako bih bio blizu deci.Nisam mogao da je prisilim da se vrati u Ameriku. Vrlo je pametna. Hvalabogu, deca su mi dobro. Mlađa ćerka je upravo upisala koledž u Americipre dva meseca, a ja se vraćam u njujoršku kancelariju na proleće. Nualase dva puta udavala posle braka sa mnom, oba puta radi novca, a jedan odmuževa joj je umro pre dve godine, od leka na koji je bio izrazito alergičan,a koji mu je ona dala da popije. Ubedila je sudiju tokom istrage da nije onadala lek mužu. Nasledila je sav njegov novac. A isto će učiniti i muškarcuza koga je sad udata, ili nekom drugom čoveku jednog dana. Nema trunkesavesti. Mesto joj je u zatvoru, ali ne znam da li će ikad tamo stići. Tolikoje iz korena poremećena da je spremna da prekorači svaku granicu i imaduboku potrebu da vrati svetu ono što je njoj učinjeno. Pored nje niko nijebezbedan.

– Tako znam sa čime se vi sad suočavate i mislim da znam kako seosećate. Meni su bile potrebne godine da shvatim da je ona dobra Nualasamo gluma koju ona izvodi za mene, ali to je bilo, dođavola, takouverljivo da bih joj uvek poverovao bez obzira na laži koje bi mi rekla iligrozne stvari koje je činila.

– Deca su se najzad preselila kod mene, što njoj nimalo nije smetalo.Takvi ljudi nisu baš sjajni roditelji. Deca im budu saučesnici u zločinu ilipostanu njihove žrtve. Sad čak i ne viđa moje devojčice, i mislim da i nemari za njih. Suviše je zauzeta trošenjem para svog pokojnog muža, togčoveka koga je ubila dajući mu pogrešan antibiotik iz ormarića s lekovima.Srce mu je stalo, što je ona i znala da će se dogoditi, a čekala je čitav satpre nego što je pozvala hitnu pomoć zato što je „bila toliko uznemirena“.Takođe je tvrdila da je toliko čvrsto spavala da ga nije ni čula kako umire.I poverovali su joj. Niko nikad nije toliko plakao kao ona tokom istrage.Bila je neutešna. Opet se udala za svog advokata, a jednog dana će isto

Page 202: Pitanja Srca - Danijela Stil

uraditi njemu ili nekom drugom. Međutim, svaki muškarac kojeg jeostavila, osim onih mrtvih, žalili su za njom. Tako je bilo i sa mnom.

– Trebalo je da prođu godine da je prebolim, da dignem ruke i više nedajem pet para za nju. A do tog trenutka, vraćao sam se po još, i to stotinuputa. Zato vas potpuno razumem. Ako morate da još jednom okrenetečamac u tom pravcu, bez obzira na to kakve dokaze imate, niko ne može davas zaustavi. Imate ono što ste gledali devet meseci i ono što ste osećaliprema njemu, a onda imate taj detektivski izveštaj i ono što su rekli svi kojiga poznaju i koji su imali iskustva s njim. Međutim, ako se vratite, Houp,budite pametni. Kad se takav čovek ustremi na vas, imate vremena samo zabekstvo. To je najbolji savet koji mogu da vam dam. Ako se vraćate na jošjednu rundu, obujte patike za trčanje, slušajte pažljivo, verujte svojiminstinktima i bude li se desilo nešto što će vas zabrinuti ili preplašiti nasmrt, verujte sebi i bežite što brže možete. Brzo. Nemojte ni da sepakujete. – Bio je to najbolji savet koji je mogao da joj dâ, zasnovan naličnom iskustvu. Houp je bila zapanjena. Bila je to zastrašujuća priča. Alitakva je bila i Finova.

– Sad imam samo njega – reče tužno – i bio je dobar prema meni svihtih meseci. Pol je bio jedini član porodice koji mi je ostao, a sad ga višenema, kao ni moje kćeri. – Plakala je dok je govorila.

– Tako ti ljudi operišu. Vrebaju one naivne, nevine, usamljene, ranjive isamotnjake. Ne mogu da izvedu svoju vudu magiju u grupi, kad ih ljudigledaju. Uvek izoluju žrtvu, kao što je on izolovao vas, i pametno ih biraju.Znao je da vi imate samo bivšeg muža koji više nije uz vas i koji je teškobolestan. Onda vas je odveo u Irsku, gde nemate ni porodice ni prijatelja,nikoga ko bi pazio na vas. Vi ste idealna žrtva za njega. Samo budite svesnitoga kad se budete vratili. Kad dolazite? – Nije je pitao da li dolazi, većkada. Znao je da će doći. On je učinio isto, i osećao je da još nije spremnada digne ruke. Bila joj je potrebna još jedna doza Fina da je šokira zato štosu dokazi o onom dobrom Finu kao i uspomena na njega bili toliko snažni.Bio je to savršen primer kognitivne disonance, kad se dve grupe dokazanađu u direktnoj suprotnosti jedna s drugom, sva ona ljubav kojomobasipaju žrtvu u početku, a kasnije ona brutalna, beskrupulozna okrutnostkoja bi se ukazala kad skinu masku, koju onda ponovo vraćaju, i time svoju

Page 203: Pitanja Srca - Danijela Stil

žrtvu zbunjuju i pokušavaju da je ubede da ludi. Mnoge sociopate su takoizazivale samoubistva, pošto njihove inače savršeno normalne žrtve nisumogle da shvate šta im se dešava, već bi izludeli. Nije želeo da se todogodi Houp. Njegov jedini cilj sad bio je da joj se nađe i održi je u životu,a da joj pomogne da se izvuče iz toga kad bude spremna. Osećao je da sadjoš nije vreme za to. Suviše dobro je znao da nju može razumeti samo nekoko je to doživeo. A on jeste.

Houp je duboko impresionirala Robertova priča, njegova spremnost dajoj pomogne, njegova iskrenost i saosećanje za njenu dilemu i ljubav premaFinu. Bilo je toliko teško prihvatiti dokaze i krajnju kontradiktornostizmeđu Finovog ponašanja prema njoj na početku i Houpinih osećanjaprema njemu i onoga što su svi drugi govorili o njemu i toga koliko je iHoup sada bila uznemirena zbog Fina. I niko to ne bi mogao da razumeosim onih koji su se i sami našli u sličnoj situaciji, kao što je to bio slučaj sRobertom. Marku je bila neshvatljiva njena spremnost da se vrati i jošjednom vidi Fina.

– Hvala vam što mi niste rekli kako sam glupa što se vraćam. Mislim dase i dalje nadam da će Fin biti onaj isti koji je bio u početku.

– Svi se tome nadamo, takva su pitanja srca. I više je nego verovatno daće on i biti isti, jednu noć ili nekoliko sati. Jedino što neće takav i ostati,zato što je to sve gluma i sredstvo da se domogne onoga što želi. Ali akomu se nađete na putu ili mu ne date ono što hoće, naći ćete se u velikojnevolji i udariće vas kao munja. Nadajmo se da najgore što može da vamučini jeste da vas na smrt preplaši. Pokušajmo da na tome i ostane. – Tomu je bio sada jedini cilj. Njen je i dalje bio u nadi da Fin jeste ono što sečinilo da jeste i da će se popraviti i ponašati se prema njoj kako treba.Robert je znao da nema šanse da se to desi, ali Houp je to morala da iskusisama. Možda i više nego jednom. Nadao se da neće biti tako. Bila jeklasična žrtva sociopate. Izolovana, zbunjena, nepoverljiva, ranjiva,preterano puna nade i još nespremna da veruje u dokaze pred sobom. –Zašto ne biste došli da se vidimo pre nego što se vratite? Možete dasvratite u moju kancelariju kad stignete u Dablin pre nego što krenete uRasborou. Daću vam sve svoje brojeve, možemo da popijemo kafu i ondase možete vratiti kod Džeka Trboseka. – Zadirkivao ju je i ona se nasmeja.

Page 204: Pitanja Srca - Danijela Stil

Nije to baš bila lepa slika i osećala se pomalo blesavo, ali bio je u pravu. –Rado bih predložio da dođem kod vas kući u posetu, ali pretpostavljam dabi vas to uvalilo u nevolju. Većina sociopata je ekstremno ljubomorna.

– Fin jeste. Uvek me optužuje kako flertujem s nekim, čak i skonobarima u restoranima.

– To je tako. Moja žena je mene uvek optuživala da spavam sa svojimsekretaricama, devojkama koje su čuvale decu, ženama koje nikad nisamsreo i na kraju je počela da me optužuje da spavam s muškarcima.Neprekidno sam se branio i pokušavao da je uverim da to ne radim.Ispostavilo se da je ona to radila. – Bila je to tipična projekcija.

– Mislim da me Fin ne vara – reče Houp. Zvučala je sigurna u to. – Alime optužuje da spavam sa skoro svima u selu, uključujući i naše radnike.

– Pokušajte da ne izazivate nikakvo uzbuđenje kod njega zasad ako toikako možete. Znam da je to teško. Optužbe nikad nisu racionalne nitizasnovane na činjenicama, ili je to retko slučaj osim ukoliko mu date razlogda zbog nečeg brine. – Međutim, ona mu nije zvučala kao takva žena.Zvučala je iskreno, časno, govorila je direktno i osećala se mnogo boljeotkako su počeli da razgovaraju. Više se nije osećala kao da je luda. –Moja pretpostavka je da ćete se sukobiti zbog novca. To je sad njegov prvicilj, a onda venčanje i možda beba. – Nije joj rekao da je većina sociopataekstremno seksualno aktivna. Nuala je u krevetu bila nešto najbolje što gaje snašlo. To je jedan od mnogih načina na koji sociopate kontrolišu žrtve.Njegova bivša žena bi se tucala s njima do ludila. A kad bi poludeli tolikoda nisu znali šta ih je snašlo, ubila bi ih. On je jedva izbegao takvu sudbinuod njene ruke. Spasli su ga jedan dobar terapeut i sopstveni zdrav razum. Imada je i dalje bila zaljubljena u Fina i u svoju iluziju njega, Houp jeistovremeno Bartletu zvučala razumno. Veoma je teško bilo progutati tuistinu i poverovati u nju, a kontrast između različitih ponašanja sociopatebio je suviše ekstreman da bi normalnoj osobi uopšte bio shvatljiv. Zbogtoga je Houp i dozvoljavala mogućnost da greši, što su žrtve često radile.Nije to bila njena glupost, već samo nada, naivnost, vera i ljubav – bezobzira na to koliko je bila nezaslužena.

Razmišljajući o svemu dok je razgovarala s Bartletom, Houp jeodlučila da krene avionom sutradan, noćnim letom koji je volela, tako da

Page 205: Pitanja Srca - Danijela Stil

stigne u Dablin narednog jutra. I dopadala joj se mogućnost da se vidi sRobertom Bartletom pre nego što se vrati u kuću. Taj susret će joj dati nekioslonac. Zakazala je sastanak s njim za deset sati ujutro, pošto prođe carinui pasošku kontrolu i izađe s aerodroma.

– U redu, biću slobodan čitavo prepodne – uveravao ju je Bartlet. Aonda mu još nešto pade na pamet. – Šta želite da uradite s kućom kad ovobude gotovo, kad se to dogodi? – Ovo nije bio razvod pa da Finu dugujeneko poravnanje na kraju.

– Ne znam. Razmišljala sam o tome i ne mogu da odlučim. – I dalje senadala da neće doći do toga, ali je sad bila veoma svesna da bi se to moglodesiti i morala je da razmisli o tome. – Mogla bih da je zadržim i danastavim da mu je iznajmljujem, ali nisam sigurna da bih to želela. To bi semoglo pretvoriti u vezu s njim koju ne želim. Međutim, osećam da bi bilozlo da ga samo izbacim. – Robert je znao da je to jedino što Fin zaslužuje,ali Houp očigledno nije to još shvatila. I dalje je želela da se to nikad nedogodi, ali Robert je želeo da se to pitanje otvori.

– Ne morate da brinete sad o tome. Uživajte u Njujorku, a nas dvojećemo se videti prekosutra. – Bilo je šest i trideset ujutru kad je konačnootišla u krevet, a osećala se mirnije nego mesecima unazad. Barem je sadimala neki sistem za podršku u Irskoj, a Robert Bartlet je očiglednopoznavao ovu problematiku. Zvučalo je kao da je ono što je on doživeo sbivšom ženom bilo daleko gore. Ona je bila ekstremni primerak tog soja,mada s dve žene koje su stradale zbog njega i životnog veka ispunjenoglažima ni Fin nije bio mnogo bolji. Houp je to uvidela. Tužno je bilo to štoga je, uprkos svemu što je znala o njemu, i dalje volela. Verovala je u sveono što je za nju predstavljao u početku i bilo joj je teško da se odrekne togsna. Bila mu je duboko privržena, naročito sad kad Pola više nije bilo. Finje zaista bio jedina osoba koja joj je ostala na svetu, i zato će joj biti mnogoteže da ga se odrekne. To bi značilo da prvi put u životu bude potpunosama.

Fin ju je zvao dva puta dok je spavala tog jutra. Promeškoljila se ividela njegov broj na mobilnom telefonu, pa se okrenula na drugu stranu nejavivši se. A kad je krenula u Irsku, nije nameravala da kaže Finu da sevraća zato što će se usput sresti s Robertom Bartletom. Iznenadiće Fina kad

Page 206: Pitanja Srca - Danijela Stil

se vrati kući. Međutim, htela je da prvo provede nekoliko sati u Dablinu,nasamo s Robertom Bartletom.

Page 207: Pitanja Srca - Danijela Stil

19.

Slučaj je hteo da padne sneg te noći kad je Houp krenula iz Njujorka, takoda je njen avion stajao na pisti, a let odložen četiri sata dok se čekalo damećava popusti. Konačno su uzleteli, ali su vetrovi bili protiv njih pa su sedugo truckali na letu do Dablina. Prtljag je istovaren iz aviona sazakašnjenjem i umesto da stigne u kancelariju Roberta Bartleta u deset satiujutro, Houp je stigla u dva sata i trideset minuta popodne. Bila je umorna ineuredna. Za sobom je vukla kofer, koji je konačno dočekala.

– Toliko mi je žao! – izvinila se kad je izašao da je pozdravi. Bio jevisok, vitak muškarac otmenog izgleda, prosede kose boje peska i zelenihočiju. Imao je rupicu na bradi koja se primećivala još više kad bi senasmešio, što je često činio. Prijatnog lika, zračio je toplinom. Pripremio jojje čaj dok se smeštala u jednu od udobnih fotelja u njegovoj kancelariji.Advokatska firma imala je prostorije u maloj, zakonom zaštićenoj zgradi ujugoistočnom Dablinu, na Merion skveru, u blizini koledža Triniti. U blizinisu se nalazile divne kuće u džordžijanskom stilu i jedan veliki park. URobertovoj kancelariji pod je bio neravan, a prozori asimetrični. Vladala jeopšta atmosfera nekog prijatnog nereda. Bilo je to daleko kao nebo odzemlje u poređenju s njihovom modernom, sterilnom njujorškomkancelarijom. Robertu se ovo daleko više dopadalo i skoro da mu je biložao što se vraća. A posle sedam godina provedenih u Dablinu ovde seumnogome osećao kao kod kuće, kao i njegova deca. Međutim, želeo je dabude bliže deci, a obe kćerke su mu sad pohađale elitne koledže naIstočnoj obali, mada je rekao da jedna od njih želi da se vrati u Irsku poslekoledža.

On i Houp su satima razgovarali o Finovim ćudima, o lažima koje jeispričao, o njenoj nadi da će se stvari, nekako – magično – popraviti.Robert je znao da ne treba da se raspravlja s njom, ali neprekidno ju jepodsećao na dokaze koje je imala i na to da nije verovatno da će se Finpopraviti čak i ako je voli. Robert je znao da je odustajanje od sna sporproces i samo se nadao da joj Fin neće u međuvremenu učiniti nešto

Page 208: Pitanja Srca - Danijela Stil

stvarno zastrašujuće. Neprekidno ju je podsećao da treba da verujeinstinktima i da pobegne ako oseti da treba. Stalno joj je to ponavljao,želeći da joj utisne tu misao. Ona je bila ključna i Houp mu je obećala daneće ostati ako se oseti neprijatno. Međutim, nije verovala da bi je Finfizički povredio. Njegov stil je, izgleda, više karakterisala psihološkatortura. I nije mu još ni rekla da dolazi, a naročito mu nije rekla da će pretoga provesti dan u Dablinu s nekim advokatom.

Do trenutka kad su završili razgovor bilo je već pet sati i Robert jojreče kako mu se ne dopada ideja da se ona uveče vraća u zdanje Blakston.Morala je da iznajmi automobil, što bi potrajalo, a onda i da se odveze dokuće, a već mu je kazala koliko joj je nezgodno bilo da vozi u Irskoj,naročito noću. Što je još gore, mogla bi da stigne u vreme kad je Fin ulošem raspoloženju ili pijan. Vinfred i Ketrin bi se do tog vremena većvratili u selo, gde su provodili noć. Robert prosto nije smatrao da je topametno. Predložio joj je da ostane u hotelu u Dablinu te večeri i da sevrati sledećeg jutra, po danu. I kad je razmislila, Houp se složila s njim.Želela je da vidi Fina što pre, mada ju je taj susret i brinuo, ali ako bi stiglakući kasno, to bi bilo kao da gura glavu lavu u čeljusti ukoliko je Fin pijan.To prosto nije bilo pametno. Zato se složila s Robertom.

Predložio joj je jedan hotel koji je znala, a njegova sekretarica joj jerezervisala sobu. Bio je to najbolji hotel u Dablinu. A pošto je i on polazioiz kancelarije, ponudio joj je da je odveze s prtljagom, što je ona sazahvalnošću prihvatila. Provela je prijatno popodne u razgovoru s njim,premda je tema bila teška. To što joj se dešavalo u životu bilo je veomabolno i razočaravajuće. Ma koliko to bilo teško opravdati ili objasniti, idalje je bila zaljubljena u Fina, onog kojeg je poznavala na početku, neonog čoveka koji je sada bio. Bilo je teško prihvatiti i poverovati u sve onegrozne stvari koje je čula o njemu, mada je i sama sumnjala u neke stvari uvezi s njim. Međutim, kad je zatražila da se obavi istraga, nije očekivala daće dobiti ovakve informacije. Sad je morala da odluči šta da radi s njima.Tužno je bilo to što one nisu uticale na njenu privrženost Finu, a zbog teprivrženosti su neprijatna otkrića samo još više bolela. Činilo se kao da jeproblem ogroman. Tog popodneva Robert joj je rekao da će se na krajusituacija sama od sebe rešiti. Bilo je to nešto što bi joj rekao njen učitelj u

Page 209: Pitanja Srca - Danijela Stil

Indiji, ili njen omiljeni monah na Tibetu. Sve dok nisu stigli do hotela, Houpmu je pričala o svojim putovanjima. Robert je bio impresioniran i vrlo suprijatno razgovarali.

Kad su stigli do hotela, vratar joj uze torbu, a Robert se okrete ka njoj sljubaznim izrazom lica. Znao je da je ovo težak period za nju, a ona jeuznemireno iščekivala da vidi Fina sutradan ujutru. Nije imala pojma šta daočekuje i u kakvom će raspoloženju on biti. Nije bilo načina da sad zna dali će ujutru sresti dobrog ili lošeg Fina, i priznala je Robertu da je podvelikim stresom zbog toga, naročito nakon njegovih brojnih upozorenja naono što je možda čeka.

– Da li biste voleli da izađete na jednu neobaveznu večeru večeras? Napicu? U pab? Nedaleko odavde ima relativno pristojan kineski restoran, a ijedan stvarno dobar indijski, ako volite ljutu hranu. Ja sutra imam jedanizlazak na sud, a znam da i vi želite da krenete rano tako da, želite li neštoda prezalogajite, mogu da dođem po vas za jedan sat. Živim samo nekolikoblokova dalje. – Njoj se, u stvari, dopade ta ideja. Bio je fin čovek, a ona jeosećala kako joj je glava već puna svega. I zapravo nije želela da jede samau sobi niti da izlazi sama po Dablinu. To joj je delovalo suviše depresivno.Biće joj prijatnije da večera s njim. On je bio samo običan, pristojan čovek,ali bio je pametan, a po Markovim rečima i odličan advokat. Do sada joj sedopadalo ono što joj je savetovao, a mnogo toga nije bilo pravne prirode alije njoj bilo još korisnije, imajući u vidu situaciju u kojoj se nalazila.

– Vrlo rado – reče Houp zahvalno. Delovala je umorno i iscrpljeno.– Sjajno. Obucite farmerke, doći ću po vas za sat vremena.Njena soba je bila mala, elegantna i čista. Nije joj ni bilo potrebno ništa

specijalno. Prilegla je na nekoliko minuta, a onda se istuširala, obuklafarmerke i iščetkala kosu. Robert je stigao za tačno sat vremena, kao što jei obećao. A kad ga je pogledala dok je vozio ka restoranu, bilo joj je teškoda ga zamisli u kandžama zle Nuale, pa čak i to da ga je uopšte zanela.Delovao je kao uravnotežena, razumna osoba. I on je te večeri obukaofarmerke, uz džemper i kratak kaput, i izgledao je mlađe nego u odelu.Pretpostavljala je da je otprilike Finovih, možda i njenih godina. Ispričao jojje da je poreklom iz Kalifornije, iz San Franciska. Išao je na Stenford, azatim studirao prava na Jejlu. Houp mu je kazala da je njen otac predavao

Page 210: Pitanja Srca - Danijela Stil

na Dartmutu, a Robert se nasmejao i rekao joj da je voleo da ih pobeđujedok je igrao ragbi za Stenford. Dartmut, rekao joj je, ima odličan tim.Robert je igrao amaterski i hokej, na Jejlu, i još je bio u dobroj kondiciji,mada je tvrdio da više nije tako. Međutim, kako joj je rekao, voleo je daide na klizanje s kćerkama i obe su bile u sportskim ekipama na koledžu.Jedva je čekao da ih vidi za božićne praznike. Svi se sastaju u Njujorku,odsešće u hotelu Pjer, a on planira da počne da traži novi stan pošto sevraća u martu ili aprilu.

Houp nije imala pojma gde će tada biti. Vratiće se u Njujork,slomljenog srca ili će još biti u Irskoj, gde će se situacija s Finom smiriti imožda će se čak i venčati. Zvučala je kao da je puna nade i Robert samoklimnu glavom bez ikakvog komentara. Dovoljno joj je rekao prekotelefona i u razgovoru tog popodneva. Imala je sve informacije koje su jojbile potrebne i nadao se da će ih upotrebiti onda kad bude spremna za to.To je bilo sve što je mogao da učini. U ovom trenutku nije mogao dapovuče nikakav pravni potez osim da joj bude na raspolaganju. Sad jeimala njegov broj telefona u kancelariji, kod kuće i broj mobilnog telefona,sve zapisane na parčetu papira, u tašni. I rekao joj je da ih upotrebi i da sene ustručava ako joj bude potreban savet ili pomoć u bilo kom trenutku.Zato je on tu i biće mu drago da pomogne.

Večerali su vrlo ukusan kari i razgovarali o njenim putovanjima. Bio jefasciniran njenim pričama i njenim radom i kazao joj kako nikad nije bio natako egzotičnim mestima. Samo u Evropi i Skandinaviji, uglavnom poslom.Izgledao je kao tipičan suprug koji je završio prestižan fakultet i sad živi upredgrađu, samo što je u očima nosio i neku posebnu, dodatnu dobrotu.

Rano su završili večeru i on je odveze nazad u hotel, požele joj srećusutradan i dobar odmor te noći.

– Zapamtite, sad niste sami. Ja sam na samo sat vremena od vas, u bilokoje doba. Ako se nađete u ozbiljnoj nevolji, pozovite me i ja ću vamposlati pomoć za nekoliko minuta. Ili pozovite policiju. Ili prosto izađite izte kuće. – Ona se osmehnu na te reči, bilo je kao da se pripremaju za rat, aona nije mislila da će Fin prema njoj ikad biti nasilan ili opasan. Nerviraćeje i raspravljati se s njom ili će previše piti i onda se samo onesvestiti, aligore od toga neće biti. Dobro ga je poznavala i sad je razuveravala Roberta.

Page 211: Pitanja Srca - Danijela Stil

Njegova supruga bila je izuzetan slučaj.Na svoje iznenađenje, Houp je spavala izuzetno dobro te noći. Osećala

se smireno i bezbedno i za nju je bilo umirujuće što je znala da imaprijatelja u Dablinu. Zbog svega što joj je Robert rekao osećala se manjeizolovano i ujutru je pozvala njegovu kancelariju pre nego što je otišla izhotela i ostavila poruku, zahvalivši mu se na večeri. Pripazila je da krene izhotela pre devet sati i uputila se u agenciju da iznajmi auto. Želela da kreneu Rasborou do devet i trideset. Kad je dolazila ranije avionom, obično bistigli kući do jedanaest sati. Sad je planirala da kaže Finu kako je stiglajutarnjim letom i želela je da ga iznenadi. Poslala mu je nežnu SMS porukuprethodne večeri, ali joj on nije odgovorio. Nadala se da piše. I nije imalanameru da mu kaže kako je provela noć u hotelu u Dablinu kako ne bipostao sumnjičav i, neizbežno, ljubomoran.

Delovala je uredno i odmorno dok se vozila ka Blesingtonu a onda doRasboroua. Kao da se vreme savršeno uklopilo kad je stigla u zdanjeBlakston u deset do jedanaest. Nikog nije bilo napolju, bio je vetrovitdecembarski dan, a na zemlji je bilo malo snega.

Ostavila je kofer u automobilu, popela se stepenicama do ulaza iugledala Vinfreda čim je ušla u kuću. On dotače čelo u znak pozdrava,osmehnu joj se široko i izađe po njenu torbu, a ona požuri stepenicama donjihove spavaće sobe. Iznenada je bila uzbuđena što će videti Fina. Bilo jekao da su nestale sve one užasne stvari koje su ljudi rekli o njemu. To nijemoglo biti istina. Sve je to bila greška. Mora biti.

Prišla je na prstima do sobe i otvorila vrata. Bilo je mračno, a on jespavao u krevetu. Na podu pored njega ležala je prazna boca od viskija, štoje objašnjavalo zašto joj nije odgovorio na poruku prethodne noći.Očigledno je bio pijan.

Skliznula je u krevet kraj njega, i zagledala se u to lepo lice, opet punaljubavi prema njemu. Nežno ga je poljubila. Onog trenutka kad ga je videlaopet je bila začarana. Nije se pomerio sve dok ga nije još jednompoljubila. Tek tad je otvorio jedno oko, ugledao nju, pomakao se, a onda seozario i privukao je u zagrljaj. Bazdio je na viski, ali njoj to nije smetalodok ju je ljubio. Smrdeo je na alkohol, a nju je to brinulo samo zbog njega.Međutim, nije mu rekla ništa. Pitala se kako mu ide pisanje i koliko je blizu

Page 212: Pitanja Srca - Danijela Stil

završetku bar jednog od dva rukopisa koje je dugovao izdavaču. Podići ćetužbu protiv njega ako im ne preda rukopis, a ona nije želela da mu se todogodi.

– Otkud si ti stigla? – upita je osmehujući se polako i pospano.Protegao se i onda okrenuo.

– Došla sam kući da te vidim – reče ona nežno, a on je uze u naručje iprivuče bliže. Kad je to učinio, svi oni dobri saveti koje je primila padoše uzaborav, kao što je Robert Bartlet i znao da će se dogoditi. Međutim,takođe je znao da će ti saveti biti tu negde u njenoj svesti kad joj budupotrebni, u pravi čas.

– Zašto me nisi zvala? Došao bih po tebe – reče on i povuče je u kreveti skide joj odeću. Nije mu se opirala.

– Htela sam da te iznenadim – reče ona umiljato, a on je već zaboravioo čemu priča. Imao je još bolje iznenađenje za nju, samo što to nije višebilo iznenađenje. Njihov seksualni život bio je fantastičan od samogpočetka, i to je bio deo uzbuđenja u odnosu s njim. Bilo je neodoljivo madaje znala da ne treba ponovo da podlegne njegovim zavodljivim čarima. Bilomu je teško odoleti. Nekoliko minuta kasnije već su vodili ljubav, na onajdivlji i nezasit način kao da dolazi smak sveta, i na trenutak je izgledalo kaoda će možda i doći.

Bilo je već popodne kad su ustali, okupali se i obukli, a onda je onpogleda. Bio je opet tako sladak prema njoj. Teško je bilo čak i poverovatida bi ikad mogao da izrekne neku laž, ili da nekog povredi, ili da bilo kogaučini nesrećnim, čak ni Houp.

– Toliko si mi nedostajala – reče joj i ona vide da to zaista i misli.Stvarno mu je nedostajala. Pronašla je pet praznih boca od viskija podkrevetom. Tako je utapao tugu dok nje nije bilo. Ili svoje strahove.Ponekad je bio kao dete.

– I ti si meni nedostajao – reče mu ona nežno. A onda su sišli dolezajedno i krenuli u šetnju pre mraka. Provejavao je sneg, prizor je bioprelep. Planirali su da sami tu provedu Božić. Majkl je išao na skijanje uAspen s prijateljima. A Houp sad nije imala nikoga. Samo Fina.

– Žao mi je što si morala da prođeš kroz sve to s Polom. Mora da jebilo teško. – Pogledao ju je pun sažaljenja i ona klimnu glavom. Šetali su

Page 213: Pitanja Srca - Danijela Stil

držeći se za ruke. Houp je pokušavala da ne misli o tome kako Pola višenema jer bi je inače uhvatila panika. A onda Fin postavi toliko drskopitanje da se trgla. Obično nije bio baš toliko sirov. – Šta se dešava simetkom?

– Kako to misliš? – Pogledala ga je, šokirana.– Znaš... šta se sad dešava? Da li ti prosto daju novac, ili moraš da

čekaš da prodaju deonice ili nešto slično?– To je čudno pitanje. Kakve to ima veze? Potrajaće neko vreme dok se

testament zvanično izvrši. Nekoliko meseci, možda godina dana. Ne znam.Nije mi ni važno. – A nije znala ni što bi njemu bilo važno. Oni nisuzavisili od Polovog novca. Houp je imala dovoljno od onog što joj je Poldao ranije. Više nego dovoljno, kao što je Fin odlično znao pošto mu jesama to rekla. – Samo mi Pol nedostaje – reče ona tužno, menjajući temu.Zabrinula ju je Finova zainteresovanost za njen novac, a sad i za Polov. Toju je vratilo u realnost.

– Znam da ti nedostaje – reče joj Fin sažaljivo i obgrli je oko ramena paje privuče bliže. – Sad si potpuno sama – reče joj, mada nije morao da jojdodaje so na ranu. I ona je bila toga svesna, i previše svesna. – Ja sam tisad sve što imaš. – Ona klimnu glavom ne rekavši ništa i upita se u kompravcu vodi ta priča. – Mi imamo jedno drugo. To je sve što imamo. –Houp pomisli na njegovu staru teoriju o sjedinjenju. Nije je spominjao većneko vreme.

– Ti imaš Majkla – podseti ga ona. A sledeće što joj je rekao zabole jekao da ju je udario u solarni pleksus. A bio je krupan muškarac, imao jejak udarac.

– I Mimi je umrla – rekao je tiho, a Houp pokuša da uhvati vazduh iodrži ravnotežu uprkos udarcu. Sad je to bio njegov oproban potez da jeizbaci iz ravnoteže i uzdrma je, da je povredi kad to najmanje očekuje, i tona sve moguće načine koji najviše bole. – To znači da ostajem samo ja –ponovi on radi još jačeg utiska. Houp nije odgovorila i tako su šetali dok jepadao sneg. Međutim, postigao je cilj. Bila je još tužnija nego pre, i onda suse vratili u kuću. Podsećao ju je kako sad zavisi od njega i kako je beznjega potpuno sama. Bio je to pucanj upozorenja. I ona iznenada otkri kakomisli na Roberta i na njegova brojna upozorenja. Dogovorili su se da je

Page 214: Pitanja Srca - Danijela Stil

neće zvati kako se Fin ne bi naljutio ili iznervirao. Međutim, ako joj budebio potreban, znala je kako da stupi u kontakt s njim. Imala je u torbici svenjegove brojeve telefona.

Ona i Fin su zajedno kuvali te večeri, pa je on otišao na sprat da radidok ona sve pripremi. Kad se vratio u kuhinju u podrumu, imao je čudanizraz lica. Kuhinja je još čekala na restauraciju. Bila je funkcionalna, alisumorna. Većinom su koristili kuhinjicu u prizemlju, ali te večeri nisu toplanirali.

Èim su seli za kuhinjski sto gde je nekad obedovala posluga, Fin seokrete ka njoj s nekim sjajem u očima. Pitala se nije li nešto popio poslenjihove šetnje, a možda čak i pre nje. Pio je previše tih dana. Nikad to niječinio, ali sad jeste. Pitala se da li je razlog tome baš taj sudski proces kojičeka.

– Gde si bila prošle noći? – upitao ju je nevino.– U avionu. Zašto? – Osetila je kako joj je srce poskočilo, ali je

zadržala bezizražajno lice dok mu je služila pastu u velikoj činiji.– Jesi li sigurna? – upita je, gledajući je u oči.– Naravno da jesam. Ne budi blesav. Gde bih drugo bila? Stigla sam

ovamo jutros. – Zabode viljušku u pastu, a on joj tresnu pasoš i blok na stopored tanjira.

– Pričaj mi o tome. Odsela si u jednom hotelu u Dablinu. Pronašao samovaj blok u tvojoj torbi kad sam nešto tražio. Zvao sam ih, bila si tamoprošle noći. U tvom pasošu piše da si u Irsku ušla juče. Ne danas. – Aonda on izvadi komad papira s Robertovim brojevima. Napisala je samo„Robert“, bez prezimena. Fin je bio odličan detektiv. A Houp se osećalakao da će dobiti srčani udar. Ovo je bilo teško objasniti. Houp je uzelablok sa stola u hotelu ne razmišljajući o tome. I Fin ga je pronašao. Nije jojni palo na pamet da pita šta je on tražio u njenoj tašni, suviše se uplašila.Biće teško objasniti njenu noć u Dablinu.

Nije imala drugog izbora već da bude iskrena prema njemu. Do sada jeuvek bila. Bilo je ovo prvi put da ga je slagala, bilo o dolasku, bilo onečem drugom. – U pravu si. Stigla sam juče. Želela sam da provedemsama jednu noć u Dablinu. I imala sam sastanak s advokatom iz mojeadvokatske kancelarije iz Njujorka. Smatrali su da treba da se sastanem s

Page 215: Pitanja Srca - Danijela Stil

ovdašnjim advokatom, da popričamo o porezima, pitanjima boravka ovde io ovoj kući. Sastala sam se s njim, odsela u hotelu i dovezla se ovamojutros. Kraj priče. Žao mi je što sam lagala. – Izgledala je kao da se kaje inije planirala da mu kaže da je izašla na večeru s Robertom jer bi Finmogao dobiti napad ljubomornog besa. Nije bilo načina da on poverujekako je to bilo nevino. Nikad nije verovao. Houp je delovala uplašeno idrhtala je mada se trudila da se suzdrži.

– A Robert?– On je taj advokat.– I dao ti je i kućni i mobilni broj? Tucala si se s njim u hotelu, zar ne,

kurvice mala. A s kim si se tucala u Njujorku? S tvojim agentom? Ili snekim tipom koga si pokupila u baru? S kamiondžijom s Desete avenije,možda, dok si ga fotografisala. – Znao je da odlazi na razna mesta da bifotografisala ljude, i sad je to koristio protiv nje. – Jesi li mu slikala đoku?– Sručio joj je te reči pravo u lice i Houp poče da plače. Nikad do tada nijetako razgovarao s njom niti bio toliko okrutan. Počinjao je da prelazi svegranice koje do tada nije prešao. Robert ju je upozorio da će se to dogoditi,a ona mu nije verovala.

– A Robert? Je l’ bio dobar? Kladio bih se da nije kao ja. – Houp nijegovorila ništa. Samo je sedela tako za stolom, delujući paralisano ipostiđeno. Osećala se kao neka propalica zbog toga što joj je govorio, anije učinila ništa loše. Srela se s advokatom i izašla na večeru s njim, i nebi nikad ni pomislila da učini nešto više od toga. Nije joj ni na pamet palo.Ona nije takva. Međutim, optuživao ju je otrovnim izrazima, s očima punimzlobe.

– Ništa se nije desilo, Fine. Videla sam se s advokatom, to je sve.– Zašto mi nisi rekla za to?– Zato što su ponekad moji poslovi lične prirode. – Čak i da je bio u

pitanju posao, on bi uporno tražio da ide s njom. Nikad je nije puštao dabilo šta radi sama. Sve se svodilo na kontrolu. Čak je želeo da ide kodlekara s njom, kao što je išao kod specijaliste za neplodnost u Londonu. Bioje napadan i želeo je da ima punu kontrolu nad njom u svako doba.

– Koliko je lične prirode bio ovaj posao? – upita je zagledavši se u nju.Ovog puta je bila sigurna da je pio. Ako nije pijan, onda je lud. A možda je

Page 216: Pitanja Srca - Danijela Stil

i jedno i drugo. Izgledao je kao ludak kad ju je besno ošinuo pogledom,odgurnuo stolicu unazad tako silovito da je pala i počeo da šparta pokuhinji dok ga je ona posmatrala i trudila se da ga ne naljuti još više.Sedela je vrlo mirno, moleći se u sebi da se Fin smiri.

– Ti znaš da ja ne bih učinila tako nešto – reče ona, upinjući se da zvučimirnije nego što se u sebi osećala.

– Ne znam ja ništa o tebi, Houp. A ti još manje znaš o meni. – Bila je tomožda najveća istina koju joj je ikad rekao o sebi, ali način na koji joj je torekao nije je nimalo umirio. – Koliko ja znam, ti si kurva koja puši svakomkad mene nema u blizini. – Umesto onog starog Fina kojeg je sanjala da ćepronaći kad stigne kući, sad je upoznavala novog i čak jednog još novijeg,koji je bio još gori. Pravog Fina.

– Zašto se ne bismo smirili i večerali? U Dablinu se ništa nije desilo.Provela sam sama noć u hotelu. I to je sve. – Sedela je ispravljena u stolici,delovala je dostojanstveno onako sitna, a pre nego što je shvatila šta sedešava, podigao ju je sa stolice i tresnuo o zid. Skoro da je poletela prekosobe kako ju je ščepao, a kad je udarila leđima o zid zastenjala je. Uneo jojse u lice.

– Ako se budeš ikad tucala s nekim, Houp, ubiću te. Je l’ ti torazumeš? Je l’ ti to jasno? Neću to da trpim od tebe. Utuvi to sebi u glavuovog trenutka. – Klimnula je glavom, ne mogavši da izusti nijednu reč, dokse gušila u suzama. Čula je u sebi neki zvuk kad ju je tresnuo o zid i bila jesigurna da se to čulo kako joj je srce prepuklo. – Odgovori mi! Je l’razumeš?

– Da – prošaputala je. Bila je sigurna da je pijan. Ne bi se takoponašao da nije. Međutim, čak i ako je tako, nešto se mora preduzetipovodom toga. Ili on mora preduzeti nešto. Bio je pod velikim stresom zbogtužbe i zbog knjiga koje mora da napiše. To ga je očigledno izbezumilo, isad se izbezumljeno ponašao prema njoj.

Tresnuo ju je nazad u stolicu i besno je gledao dok je prebirala potanjiru. Nije prepoznavala taj pogled u njegovim očima. Nikad ga nijevidela u takvom stanju, i dok je vrtela pastu po tanjiru i pretvarala se dajede, pade joj na pamet kako je sama u kući s njim. Vinfred i Ketrin suuveče odlazili kući i ona je ostajala sama s Finom svake noći sve do ujutru.

Page 217: Pitanja Srca - Danijela Stil

Nikad je ranije to nije brinulo, ali sada, prvi put, jeste.Tokom večere nije bilo više ispada. Nije joj rekao više nijednu reč.

Uzeo je parče papira s Robertovim brojevima i iscepkao ga, a onda parčićestrpao u džep farmerki da ona ne može da ih uzme. Blok i pasoš je ostaviona stolu. A onda je izašao bez ijedne reči i ostavio je da raskloni sudove.Dugo je sedela za stolom a suze su joj lile niz obraze. Gušili su je jecaji.Bio je u pravu u onome što je rekao ranije. Sad je sama na svetu. Ima samonjega. Nema kud da se okrene, nema nikoga da je voli. Otkako je Pol umro,osećala se kao siroče u nekoj bajci, dok se lepi princ pretvarao u divljuzver. Trebalo joj je sat vremena da se smiri i raspremi kuhinju. Preplakalaje gotovo sve to vreme, a plašila se da krene na sprat mada je znala damora. A kad je razmislila mirno o svemu, shvatila je da činjenica da jeprovela noć u Dablinu ne izgleda dobro. Parče papira s Robertovimbrojevima delovalo je sumnjivo. Razumela je zašto se Fin iznervirao, zatošto ga je slagala o tome kad je stigla. Shvatila je da je trebalo da mu kažeistinu o tome kad stiže, ali da je to uradila, nikad ne bi mogla da se sastanes Robertom, a bilo joj je drago što jeste. To joj je pomoglo i bilo je dobroznati da ima kome da se obrati za pomoć ako joj bude potrebna. I barem jebio u blizini. Međutim, takođe je razumela da je Fina iznerviralo što jenestala na jedan dan i onda ga lagala o vremenu kad je doputovala. Mada jeto bila nevina laž, osećala se krivom zbog nje i na neki način nije krivilaFina.

Užasavala se od pomisli da pođe na sprat i suoči se s njim. A kad je toučinila, iznenadila se ugledavši ga kako sedi u krevetu i čeka je. Izgledao jemirno, kao da se scena u kuhinji nije ni desila. Bilo je zastrašujuće videti gakako prelazi iz jednog raspoloženja u drugo, krajnje suprotno. U jednomtrenutku je ključao od besa kao neki zmaj, u sledećem se mirno smešio nanju u krevetu. Nije bila sigurna je li on lud ili ona, i sad zastade na trenutakgledajući ga. Ostala je apsolutno bez reči.

– Dođi u krevet, Houp – reče joj kao da su proveli prijatno veče, štosvakako nije bio slučaj. Veče nije moglo biti gore, a sad je Fin izgledao kaoda se ništa nije desilo. Dok ga je gledala kako tako leži, kao oličenjenevinosti, došlo joj je da plače.

Legla je oprezno u krevet pored njega nekoliko minuta kasnije, pošto je

Page 218: Pitanja Srca - Danijela Stil

oprala zube i obukla spavaćicu. Bacala je pogled na njega kao da je nekaotrovnica koja se sprema da je napadne.

– Sve je u redu – reče joj on umirujući i zagrli je. Bilo je to skoro jošgore nego da je i dalje bio ljut na nju. Prosto je bilo suviše zbunjujuće. –Nešto sam razmišljao – reče joj on ležerno dok je ona ukočeno ležala porednjega, čekajući da čuje šta se sad sprema. Nije bilo moguće opustiti se. –Mislim da bi trebalo da se venčamo sledeće nedelje. Nema nikakvograzloga da čekamo. Ionako nećemo praviti venčanje na koje bi dolazili ljudiizdaleka. I ja ne želim više da čekam. Mi smo sami na svetu, Houp, ti i ja.Ako se bilo šta desi jednom od nas dvoje kao što se upravo desilo Polu,treba da budemo venčani. Niko ne želi da umre sam.

– Pol je bio teško bolestan i to već dugo. A ja sam bila pored njega –izusti ona stisnutog grla.

– Ako bi se nekom od nas desila neka nesreća, onaj drugi ne bi mogaoda donosi bilo kakve odluke. Ti nemaš dece niti druge rođake. Majkl nijeblizu mene. Imamo samo jedno drugo. – To je te večeri stalno ponavljao,kako bi naglasio koliko je ona usamljena i podsetio je da joj je on jedini nakoga može da se osloni. – Osećao bih se bolje kad bismo bili zakonskivenčani. Uvek možemo kasnije da priredimo zabavu, u Londonu, Njujorkuili na Kejp Kodu. Vreme je, Houp, prošlo je godinu dana. Mi smo odrasliljudi. Volimo se. Znamo šta želimo. Nema svrhe čekati. I moramo da seopet vratimo na projekat pravljenja bebe – reče, osmehujući joj se. Kao dase scena u kuhinji nikad nije dogodila. Sat ranije joj je pretio i treskao je ozid, a sad je želeo da se venčaju za nedelju dana i da ona zatrudni.Slušajući ga tako, Houp je osetila kako ludi. – Prošlo je šest meseci otkakosi izgubila bebu – podseti je Fin, i bar ovog puta ne reče kako je to bilanjena greška. Izgledao je kao da se istutnjao u kuhinji i sad je bio opet onajstari. Dobri Fin se vratio i ušuškao se u krevetu s njom. Međutim, ona višenije verovala svojim ušima. Nije verovala ni u to što čuje, a ni njemu višeništa nije verovala. Ništa.

I nije bila spremna da se uda za njega, ni u kom slučaju, i imala jesnažan utisak da se sve vrti samo oko novca. Ako bi se oženio njome ionda se njoj nešto desi u toj usamljenoj kući u unutrašnjosti Irske, on bi bionaslednik njenog bogatstva, pa i Polovog kad bude pripao njoj. A s

Page 219: Pitanja Srca - Danijela Stil

detetom će biti još čvršće vezana. Prethodnog dana joj je Robert ukazao nato, a sad je i njoj to postalo očigledno. Međutim, nije htela da kaže Finukako nije spremna da se uda i time ga opet naljuti. Barem ne večeras.Osećala je da će joj biti bolje ako o tome budu razgovarali ujutru, kadsvane dan i Vinfred i Ketrin budu tu. Bolje nego sad kad je sama u kući, anjega opet može da uhvati napad besa kao u kuhinji. Bilo joj je dostauzbuđenja za jednu noć.

– Možemo li da razgovaramo o tome sutra? – upita ga jednoličnimglasom. – Iscrpljena sam. – Od scene s njim tokom večere osećala se kaoda ju je udario autobus. Tih nekoliko minuta stravično ga se bojala.Međutim, sad je bio potpuno smiren, čak pun ljubavi. Osećala se kao da juje provozao od prve do pete brzine i ostavio je da drhti, sva napeta. Trudilase da se to ne primeti.

– Šta tu ima da se razgovara? – upitao je, grleći je. – Hajde da to prostouradimo. – Videla je da će to biti tema sledeće velike svađe.

– Ne moramo noćas da donesemo tu odluku, Fine – reče ona tiho. –Hajde da spavamo. – Još je bilo rano, ali prosto nije mogla više s tim da senosi. Bila je previše povređena, previše uznemirena, previše razočarana ipreviše preplašena da bi želela da o bilo čemu razgovara s njim. Želela jesamo da spava i, možda, da umre. Iznenada je shvatila da se ništa nećepoboljšati i da će samo stizati jedna svađa za drugom. Posle onog njegovognapada za večerom, gubila je svaku nadu, koliko god da je sad bio prijatan.To verovatno neće trajati dugo.

– Ti me ne voliš, je l’ da? – upitao ju je glasom malog dečaka.Iznenada je bio samo jedno povređeno dete, a ne onaj muškarac kojeg seužasavala, i samo je želeo da ga vole. Sve je to postajalo bolesno.Ugnezdio se pored nje kao dvogodišnjak i stavio joj glavu na rame.Uzdahnula je, mazeći ga po kosi i licu.

Volela ga je, ali je ostajala bez daha od tog kovitlaca emocija. I dalje semazio pored nje i ona ugasi svetlo, a nekoliko trenutaka kasnije svlačio jojje spavaćicu i hteo da vode ljubav. Houp je bila toliko iznervirana iiznurena da nije želela, ali se plašila da će on opet početi da se svađa akoga bude odbila. A i on je bio toliki stručnjak u onome što je radio da je uroku od nekoliko trenutaka njeno telo odreagovalo iako je njen um želeo da

Page 220: Pitanja Srca - Danijela Stil

ga odgurne, a srce joj je bilo potpuno zbunjeno. Međutim, njeno telo ga jeiznenada želelo. A on je vodio ljubav s njom s takvom beskrajnomnežnošću i pažnjom da nije bilo šanse da poveruje kako je to onaj isti čovekkoji ju je napao pre samo koji sat.

Posle vođenja ljubavi, ležala je satima budna dok je on hrkao. Zaspalaje konačno u zoru, potpuno iscrpljena. Plakala je tiho celu noć i osećala sekao da je sve u njoj umrlo. Ubijao ju je malo-pomalo. Samo što ona to jošnije znala.

Page 221: Pitanja Srca - Danijela Stil

20.

Fin je već bio ustao kad se Houp probudila sledećeg jutra. Ustala je izkreveta sva iscrpljena, kao prebijena, raspoloženja turobnog kao vreme togdana. Izgledala je umorno i bledo kad se susrela s njim u maloj kuhinji gdeje doručkovao. On je delovao veselo i bio pun energije. Rekao joj je kolikoje srećan što se vratila kući i čak je izgledalo kao da tako i misli. Houp višenije znala u šta da veruje.

Oprezno je srkutala čaj kad je on opet spomenuo venčanje. Predložio jeda odu da popričaju sa seoskim parohom, a onda dodao da moraju otići uambasadu u Dablin kako bi ona dobila dozvolu da se venča u Irskoj. On jebio irski državljanin, ali ona nije. Već je zvao ambasadu da proveri šta imje sve potrebno. I tako ona shvati da mora nešto da mu kaže ako nenamerava da se zaista uda za njega.

Spustila je šolju i pogledala ga. – Ne mogu – reče tužno, zbog razlogakoje nije mogla ni da počne da mu priča. – Pol je tek umro. Ne želim dapočinjem novi život posle nečeg toliko tužnog. – Njoj je to izgledalo kaorazumno opravdanje, ali ne i njemu.

– Vi ste bili razvedeni, nisi ti njegova udovica – reče joj Fin, pomaloiznerviran. – I niko neće znati da se to dogodilo.

– Ja znam – uzvrati ona tiho.– Postoji li neki razlog zbog kojeg ne želiš da se udaš za mene? – upita

je on. Delovao je povređeno. Razloga je bilo sve više, ali ona nije bilaspremna da o njima diskutuje s Finom. Njegove brojne laži, izveštajdetektiva, one dve žene čiju je smrt indirektno prouzrokovao, njegovinedavni zahtevi za novcem i njegov napad prošle večeri. Sve su to za njubili dobri razlozi da razmisli dugo i duboko pre nego što se uda za njega, amožda i razlozi da se uopšte ne uda. Međutim, zašto onda živi s njim?Odnosi među njima nisu bili kao pre, čak ni u trenucima kad im je najboljeišlo. Uvek se osećalo u pozadini da nešto nije u redu. Odnosi među njimanisu bili normalni već mesec dana, ili duže, još otkako joj je zatražio novac.

– Nije to jednostavno – reče Houp strpljivo. – Treba da sačinimo

Page 222: Pitanja Srca - Danijela Stil

predbračni ugovor, da potpišemo dokumenta, da razgovaramo sadvokatima. Već sam im to spomenula, ali potrajaće duže od nekolikodana. I stvarno bih više volela da se venčam u Njujorku.

– Dobro – reče on, menjajući neočekivano taktiku i u deliću sekundeona oseti olakšanje. Prošlo je lakše nego što je očekivala. – Kako bi ondabilo da mi otvoriš račun o kome smo ranije pričali? I možemo da čekamodo leta sa venčanjem. – Opet su se vratili na istu temu.

– O čemu pričamo, Fine? – Sećala se sume, ali se pitala da li se ištaizmenilo.

– Rekao sam ti da ću pristati na četiri miliona dolara, mada bih radijeuzeo pet. Međutim, to je bilo pre nego što je Pol umro. Uzimajući u obzirkoliko on tebi ostavlja, stvarno mislim da bi to trebalo da bude desetmiliona. – Dok ga je slušala, Houp se ote uzdah. Ovo je bilo iscrpljujuće, anije imalo nikakvog smisla. Ili je možda imalo? Možda je u tome bila stvarod samog početka. Osećala se kao da se bori za život, od trenutka kad seprobudi pa dok uveče ne ode na spavanje. – Znam da još nisi dobila novacod Pola. I zato hajde neka sad bude pet, a pet kad stigne novac od Pola. –Njemu je to zvučalo savršeno razumno. Govorio je to kao da joj traži dasvrate u prodavnicu ili da mu plati pretplatu na neki časopis. I ponašao sekao da očekuje da ona to i učini, ne postavljajući nikakva pitanja i kao daje siguran da će to učiniti.

– Znači sad hoćeš pet, a pet kasnije – ponavljala je ona kao neki robot.– A kakav bi bio dogovor kad se venčamo? – Htela je da sve karte budu nastolu umesto da čeka da je on nečim zaskoči.

– Mogu da organizujem da moji advokati razgovaraju s tvojima – rečejoj umilno. – Mislim da bi bilo pošteno da dogovorimo neku sumu nagodišnjem nivou, možda neki bonus kad se budemo venčali – dodade uzširok osmeh. – I pretpostavljam da u današnje vreme ljudi dogovoreunapred uslove razvoda ako do toga dođe, uključujući alimentaciju inadoknadu za sporazum. – Njemu je to zvučalo kao sjajan dogovor, inijednog trenutka nije shvatio koliko je bezobziran. – I hajde da se suočimos tim, Houp, ja sam mnogo slavniji od tebe, ja sam retka roba, a za tebe samsjajna pogodba po bilo koju cenu. U tvojim godinama, ne nalaze se momcipoput mene. Za tebe bih mogao biti poslednji voz. Mislim da to treba da

Page 223: Pitanja Srca - Danijela Stil

imaš na umu. – Izjava je bila takva da čoveku stane dah. Bilo je to prvi putda je napravio pitanje i od svoje slave, umanjujući Houpinu. Bila jeiznenađena, ali je pomislila kako je najpametnije da ne komentariše ništa.Čak i za nju, ovo je predstavljalo šok.

– To zvuči kao skupa pogodba – reče tiho i nasu sebi još jednu šoljučaja, zapanjena onim što je rekao i onim što čini.

– Vredim ja toliko, zar se ne slažeš? – reče on i naže se da je poljubi, aHoup ga pogleda očima punim suza. On je lud. Čak i ona je sad to znala. –Nešto nije u redu? – Primetio je njen izraz lica i to kako su joj se opustilaramena. To ga je iznenadilo.

– Mislim da je vrlo deprimirajuće što razgovaramo o novcu umesto oljubavi i godinama koje želimo da provedemo zajedno i što unapredpregovaramo o alimentaciji i razvodu. Meni je to pomalo previše poslovno– odgovori mu ona, gledajući ga tužno.

– Hajde onda da se samo venčamo i zaboravimo predbračni ugovor –reče on prosto. Ali nije bilo šansi da to urade. Ona je imala velikobogatstvo, a Fin nije imao ništa osim dugova, računa i tužbe. Nije moglabiti toliko neodgovorna. Bez predbračnog ugovora, bila bi finansijskipotpuno ranjiva za njega, a on je to znao.

Bilo joj je muka od čitavog tog razgovora. Nije bilo šanse da se njihdvoje ikad venčaju. Fin je bio vrlo dobro raspoložen. Mislio je da ju jeuhvatio u zamku.

Na kraju, da bi ga umirila, Houp reče da će razmisliti o tome i reći mušta je odlučila. Nije želela da ga naljuti time što bi mu rekla da nema šanseda dobije novac koji želi niti da se ona uda za njega, a nije htela ni da muga dâ. Razmišljala je o njegovim zahtevima čitavog dana, dok je obrađivalaneke fotografije, zatim otišla do Fedeksa pa u šetnju po šumi. Nije videlaFina sve do kasnog popodneva. A tad je on bio pun ljubavi prema njoj, kaopre. Sad je nevolja bila u tome što Houp više nije znala da li je to iz ljubaviili zbog novca, i nikad to neće ni znati, a on ju je polako iscrpljivao idemoralisao je, tako da se osećala sluđeno i izbačeno iz ravnoteže. Njegovifinansijski zahtevi bili su i ludački i uvredljivi. Pokušavala je da ostanesmirena, ali bilo je prosto suviše teško neprekidno se svađati s njim. Uvekje imao neku opsesiju, bilo da ona zatrudni ili da se venčaju ili da mu ona

Page 224: Pitanja Srca - Danijela Stil

dâ milione dolara da ih troši kako hoće. Houp je bila potpuno preplavljenatugom. San o ljubavi i poverenju mrvio joj se među prstima poput leptirovihkrila. Šetali su od jedne do druge uznemirujuće teme, a nijednu dosad nisurešili. Sad se sve vrtelo oko novca i on joj je tražio da dokaže ljubav timešto će mu otvoriti račun na njegovo ime i položiti deset miliona dolara. Toje bilo mnogo ljubavi. A šta je on nameravao da joj dâ zauzvrat, pored svogvremena? Čak je i Houp shvatala da joj se sprema podvala. Što je još gore,osećala se kao da je uhvaćena u paukovu mrežu prevara. On je bio pauk, aona je – postajalo je sve jasnije – bila plen.

Pozvao ju je na večeru u Blesingtonu te večeri, a ona je pristala, damalo razbije monotoniju svog očaja. Ovog puta nije iskrsla nijedna teškatema. Nisu razgovarali o novcu, o deci, o venčanju.

U početku je bila neraspoložena, a onda se iznenadila što su se provelidobro kao nekad na početku. Još jednom je dobila nadu. Događaji su jeneprekidno bacali iz nade u tugu i ponovo nazad. A sad joj je posle svakogpada bilo sve teže da se podigne. Još otkako je Pol umro, bila jeneprekidno umorna. A Fin ju je polako dokusurivao.

Međutim, kao nekim čudom je sledećih nekoliko dana sve izgledalo kaoda se sredilo, i to baš kad je počela da gubi svaku nadu. Fin je bio dobroraspoložen. Pisao je. Ona je počinjala novu knjigu fotografija Irske i uživalau nekim projektima u kući. Počela je da se oseća kao prvih dana kad je tekkupila kuću. Pokušavala je da izbaci iz glave one bezobzirne stvari koje jojje rekao i one zahteve za novac. Bar zasad. Bio joj je potreban taj predah.A onda je Fedeksom stiglo pismo iz Njujorka. Odnela ga je Finu i ostavilamu ga, a kad je izašao iz kancelarije, bio je natušten kao crni oblak.

– Loše vesti? – upita ga, delujući zabrinuto. Po izrazu njegovog licateško bi se reklo da je primio neku dobru vest.

– Javljaju mi da, čak i ako sad budem poslao rukopis, oni neće objavitiknjigu. Ići će na tužbu. Jebiga. A ovo mi je jedna od najboljih knjiga.

– Onda će je objaviti neko drugi, a ti ćeš možda dobiti i bolju pogodbu.– Pokušavala je da zvuči ohrabrujuće, ali on je izgledao neverovatno ljutito.

– Hvala, mala Gospođice Vesela. Hoće da im vratim novac, a ja samveć potrošio akontaciju.

Houp mu nežno spusti ruku na rame, a on je sipao sebi žestoko piće i

Page 225: Pitanja Srca - Danijela Stil

potegao dobar gutljaj. Odmah se oseti bolje.– Što me ne pustiš da zamolim Marka Vebera da se pobrine za to i da

vidi može li nešto da ispregovara?Fin je onda besno pogleda. – Što im ti prosto ne napišeš ček, jebiga? –

Nije joj se dopadao način na koji je razgovarao s njom, ali nije mu ništarekla zbog toga i nije htela da slično reaguje. Nije želela još jednu svađu.

– Zato što dobar advokat može da se nagodi, a onda ćemo videti štamožemo da učinimo. – Pokušavala je da ga umiri, a da ne preuzme obavezuna sebe. Tih dana je bilo teško proceniti u kom pravcu će se razvijatisituacija među njima. I dalje je bila puna nade, mada realistično gledano,sve manje i manje. Njihov odnos nije bio dobar. Sve se svodilo na pohlepu,na želju da se dokopa njenog novca i da prikrije stare laži. Kao što jezapisano u Bibliji, njihova kuća bila je sagrađena na pesku.

– Je li to ono kraljevsko „mi“? – upita je zlobnim tonom. – Ili ćeš daplatiš i da mi to više ne visi nad vratom? Potreban mi je novac. I hoću svojsopstveni račun. – Na to mu je već dala jasan odgovor. A on je nedeljamaponavljao isti zahtev.

– Ali ne znamo koliko ti je potrebno – reče mu sad tiho. Houp bi seuvek utišala kad bi bila uznemirena, bez obzira na to da li se iznervirala iliuplašila.

– Nije u tome stvar. Ako hoćeš da ostanem s tobom, neću da budemtebi odgovoran. Šta ja trošim, koliko trošim i na šta trošim moja je stvar ane tvoja. – Pa ipak, hteo je njen novac da bi to mogao da radi, samo što jesmislio kako to nije njena stvar. Čak i njoj je to zvučalo prilično drsko. –Hajde da budemo pošteni, Houp. Tebi je četrdeset pet godina, a nedvadeset dve. Lepa si žena, ali četrdeset pet nije isto što i dvadeset pet ilitrideset. Nemaš nijednog živog srodnika na celom svetu, ni braće nisestara, ni roditelje, čak ni rođake, tvoje jedino dete je mrtvo, a poslednjaosoba koju si smatrala sebi bliskom, tvoj bivši muž, upravo je umro prošlenedelje. Pa ko misliš da će ti se naći ako ti se nešto desi, znaš, recimo akose razboliš? I šta misliš da će se desiti ako te ja napustim, možda zato štosam našao neku od dvadeset dve godine? Šta se onda dešava s tobom?Ostaćeš jadna sama, verovatno do kraja života, a jednog dana ćeš i umretisama. E pa možda treba da razmišljaš o tome ako ne budeš htela da mi

Page 226: Pitanja Srca - Danijela Stil

otvoriš taj račun s novcem, o tome kako će izgledati tvoj život za deset iliza dvadeset godina, kad nikog više ne bude kraj tebe i kad ostaneš sasvimsama. Gledajući iz te perspektive, možda ćeš želeti da ozbiljno razmisliš otome kako da mi učiniš privlačnom ideju da ostanem kraj tebe. – Houp gaje slušala, s izrazom lica kao da ju je ošamario.

– Je li to trebalo da bude izjava ljubavi?– Možda i jeste.– A kako bih ja znala, sve i da ti otvorim te račune s tačnim tim

iznosima, da ćeš stvarno ostati kraj mene? Zamislimo da uradim to, i dam tipet ili deset miliona i šta god budeš želeo kad se mi venčamo, a onda tisretneš tu savršenu dvadesetdvogodišnjakinju.

– Dobro pitanje – reče on, smešeći se. Izgledalo je kao da uživa u tomtrenutku. Houp, očigledno, nije uživala. – Pretpostavljam da treba da daš tajnovac i da rizikuješ. Zato što ako ne položiš taj novac na račun, kad sebude pojavila gospođica Savršena s dvadeset dve godine, naročito ako jenekakva naslednica ili debitantkinja, pogodi onda ko neće biti kraj tebe dati pridrži gusku kad ostariš. – Nije mogla da ga zamisli da radi to ni ujednom ni u drugom slučaju, a razgovor joj je bio više nego odvratan. Nikadnije bila toliko iznervirana.

– Znači, u suštini predlažeš da te kupim, kao polisu osiguranja za staredane.

– Pretpostavljam da se može tako reći. Ali pogledaj sve te privilegijekoje bi dobila i koje već dobijaš. Seks kad god poželiš, nadajmo se i dete,možda čak i nekoliko dece ako budeš vodila računa o sebi. A ja mislim i dase mi prilično dobro provodimo.

– Čudno – reče ona, a njene ljubičaste oči već su bacale varnice – danisi spomenuo ljubav. Ili ona ne spada u pogodbu? – Nikad u životu nijebila tako uvređena. Trebalo je da kupi sebi momka. Ako želi Fina, nemadruge nego da plati cenu.

Na te reči, Fin joj priđe i zagrli je. Primetio je kakav joj je izraz lica. –Ti znaš da te ja volim, dušo. Samo moram da zaštitim svoje dupe. Ni janisam klinac. A i nemam te pare koje ti imaš. U mom životu nema Pola. –Međutim, sad ga nije bilo ni u njenom. A Pol nije stekao svoje bogatstvo dabi Fin mogao da se provodi zavitlavajući se unaokolo, možda kupujući sebi

Page 227: Pitanja Srca - Danijela Stil

plavuše, ne podnoseći nikom računa. Fina je diskvalifikovala već samačinjenica da joj je zatražio toliki novac. Ili bi bar trebalo da gadiskvalifikuje. Međutim, nije bila spremna da skine sve maske. Ako toučini, moraće da ga gleda pravo u lice i okonča to s njim, a za to još nijebila spremna. Osećala se uništenom. Njegove uvrede su je paralisale.

– Razmisliću o tome – reče mu delujući ozbiljno. Pokušavala je da kupimalo vremena i malo ga udalji – i obavestiću te sutra. – Međutim, isto takoje znala da će, ne bude li dala Finu novac, sve među njima eksplodirati doneba i biće gotovo. Bilo joj je mrsko sve što je rekao, te jedva prikrivenepretnje da će je ostaviti zbog mlađe žene, pokušaji da je zaplaši samoćom ustarošću, podsećanje kako neće biti nikog ko bi vodio računa o njoj ako serazboli. Međutim, je li ona zaista bila spremna da zauvek ostane sama?Osećala se kao da je između čekića i nakovnja, a i jedno i drugo je bilogrozno. Kraj ili produžetak. I umesto da joj kaže kako je voli i kako želi daostane zauvek s njom, on joj je jasno stavljao do znanja da će, ukoliko nepristigne nekoliko miliona dolara, pre ili kasnije on otići kad naiđe nekabolja varijanta, tako da je bolje da unapred plati ako misli o svom dobru iako ne želi da završi sama. Svakako joj je to jasno rekao. A ona nije imalaželju ni da kupuje sebi muža, a ni da sasvim izgubi Fina. Lutala je po kućikao zombi, u stanju stalnog stresa, bez reči.

Fin je bio odlično raspoložen ostatak popodneva. Poslao je poruku iverovao da je bila prilično dobro primljena. Nije poznavao Houp takodobro kao što je mislio. Ona je bila tužna i ljuta čitavog dana i našla je sebiposla u ribanju i glancanju nekoliko kupatila na drugom spratu. Time jeskretala sebi pažnju s agonije u koju je zapala. A Fin je bo nežan premanjoj. Pitala se kakav bi joj bio život kad bi platila njegovu cenu, što nijebila spremna da učini. Ali kad bi bila, da li bi Fin uvek bio nežan premanjoj? Topao i pun ljubavi kakav je bio u početku? Ili bi i dalje bioljubomoran, pretio joj kad god mu padne na pamet i tražio joj još novca kadprofućka tih pet ili deset miliona dolara i kad bude trebalo da se račun opetdopuni, bez postavljanja ikakvih pitanja? Bilo je teško proceniti šta bi onadobila ako odluči da plati onoliko koliko on želi. Da joj je iko ikad rekaoda će razmišljati o tome da li da mu dâ novac, rekla bi tom čoveku da jelud. Samo je želela da joj se vrati onaj stari Fin, onaj prvi, ali čak je i ona

Page 228: Pitanja Srca - Danijela Stil

znala da to ne može da kupi.Èitav taj razgovor ju je rastužio i popodne je izašla sama u šetnju da

razbistri misli. Fin ju je video kako izlazi i zaključio kako je bolje pustiti jeda sama dođe do zaključaka. Stvarno nije imala mnogo izbora barem što senjega tiče. Bio je vrlo siguran u sebe i verovao je da se sasvim upecala. Finje patio upravo od one grandomanije i osećaja da mu nešto pripada kakavimaju sve sociopate, kao što joj je Robert i rekao. Fin je bio siguran da ćeplatiti ako ga voli. Nije želela da bude sama. Znao je da ga voli i da ne želida ga izgubi. Njemu je odgovor bio jasan. I bio je siguran da će biti jasan injoj. Osećao se sve sigurnijim, i bio je potpuno otvoren prema njoj.Smatrao je da je možda treba malo podstaći i podsetiti je još jednom na tokakva je alternativa. Međutim, na kraju krajeva, ako ne želi da rizikuje dapostane usamljena stara dama u staračkom domu, Fin je znao da je on boljavarijanta i da Houp nema izbora. A s njim je mogla i da ima decu. Zamaloje to nazvao „pastuvskim uslugama“ u razgovoru s njom, ali zaključio je dabi to moglo da je odbije. Sve ostalo je njemu izgledalo korektno. A što senjega tiče, smatrao je da vredi svaku paru sume koju je tražio. Houp jeznala da on i veruje u to. Njemu je sve to izgledalo razumno, a bio jeuveren da će se i ona ponašati razumno i da je previše uplašena da ne bitako i postupala. Izgledao je trijumfalno kad je seo za sto i posmatrao je sleđa kako odlazi prema brdima. Nije video kako joj se niz lice slivajupotoci suza.

Dok je sedela u toploj kupki pre večere, Houp je osećala da zapada uozbiljnu depresiju. Usadio je u njoj seme nekih istinski melanholičnihzapažanja o tome kako bi izgledala njena budućnost bez njega. Bio je upravu. Nije imala nikog živog na celom svetu osim njega. Ako bi njeganapustila, mogao bi se pojaviti neko drugi. Ali nije u tome stvar. Ona jevolela njega, već godinu dana, i to dovoljno da se u jednom momentu udaza njega i rodi njegovo dete. Sad nije želela ništa od toga. Želela je samo dase opet oseća normalno i da se situacija smiri.

Nije imala nikog osim Fina. A najtužnije od svega bilo je što ga jeistinski volela čak i kad se ispostavilo da je ona za njega samo zlatna koka.Mnogo je trebalo platiti za momka koji je pokazivao kako je želi samo zbognjenog novca, a u krevetu je sjajan. Ona je od njega zapravo htela samo

Page 229: Pitanja Srca - Danijela Stil

njegovo srce, a više nije verovala da on ima taj organ. Prosto ga nema. Očijoj se napuniše suzama od te misli. Toliko ga je volela. Zašto je moralo dabude tako komplikovano, bogamu, i da se ovako sve promeni? Znala je daće uskoro morati time da se pozabavi. Nije mogla večno da odugovlači tusituaciju s njim.

Odlučila je da se pretvara da je sve u redu i obukla lepu haljinu za večeru.Obula je cipele s visokom petom, začešljala kosu unazad, stavila minđuše inašminkala se, i kad je sišla u malu kuhinju gde im je Ketrin ostavilaposlužavnik s čajem, Fin je pogleda i zazvižda. A kad ju je privukao unaručje i poljubio, izgledao je kao da je voli, ali ko bi to sad znao? Nijeviše verovala ni u šta. Bilo je tužno boraviti ovde.

Rešili su da se zadovolje Ketrininim sendvičima i čajem umesto daizađu na večeru. A delovalo je kao da je Fin živnuo kad je počeo da jojpriča o novoj knjizi o kojoj je razmišljao tog popodneva. To je trebalo dabude druga knjiga po njegovom ugovoru. Rekao je da je skoro završio onuprvu, ali nije bila sigurna da li da mu veruje pošto se njegov odnos sistinom pokazao najblaže rečeno klimavim.

Dok su jeli Ketrinine sendviče, Houp je slušala dok joj je izlagao zaplet.Bila je to priča o tek venčanom bračnom paru koji je kupio jedan zamak uFrancuskoj. Žena je Amerikanka, dok je junak priče Francuz, inače vrlozgodan, stariji muškarac. Po Finovim rečima, to je mračan lik kome su većumrle dve supruge, i to na misteriozan način. A ono što je glavni junakželeo više od svega bilo je dete. Dok ga je Houp slušala, priča je počela dadobija poznat prizvuk. Pretpostavljala je da će je on konačno skrenuti ujednu od onih uobičajenih pripovesti punih duhova, ubistava, ljudi zatočenihu podrumima i leševa skrivenih u šumi. Uvek ju je zanimalo kako jeizmišljao te priče za koje su, godinama, kritičari govorili kako su proizvodbriljantnog, poremećenog uma. U prvo vreme on joj je izgledaoiznenađujuće normalan s obzirom na uvrnute priče koje je pričao. Više nijebila tako sigurna u to.

– U redu, šta se dalje dešava? – upita ga, slušajući ga zainteresovano ipokušavajući da se usredsredi na tu knjigu. Bilo je to bar nešto o čemu semoglo razgovarati a da nije u pitanju novac. Samim tim, predstavljalo je

Page 230: Pitanja Srca - Danijela Stil

olakšanje.– Ona zatrudni, tako da joj je budućnost osigurana, barem dok ima dete.

Ona je naslednica, a kasnije u knjizi bude joj kidnapovan otac. – Houp seosmehnu. Već joj je to zvučalo komplikovano. – Kako se ispostavlja, ona injen brat su godinama potkradali oca. Njen muž to otkrije i počne da jeucenjuje, tražeći deset miliona dolara. Ona se poveri bratu i zajedno odlučeda mu kažu da učini to čime im preti. I ne daju mu novac – reče Fin uz malizli osmeh, a onda poljubi Houp u vrat.

– I onda? – upita ona, osetivši kako joj čudna jeza silazi niz kičmu odnjegovog poljupca.

– On je ubija – reče Fin, pogledavši Houp zadovoljno. – Prvo ubija nju.Zatim bebu. – Houp zadrhta kad je to rekao.

– To je grozno. Kako možeš da pišeš tako nešto? – Ona ga pogleda sneodobravanjem, dok je Fin izgledao kao da se zabavlja. – Kako je ubija?Ili možda uopšte ne želim da to znam? – Neke njegove knjige bile su krvavei nakazne preko svih granica. Priče su bile snažne, ali od nekih detalja joj jebilo muka. Svi su uvek bili pažljivo prostudirani.

– Prilično čisto ubistvo. Upotrebljava jedan otrov čije se prisustvo nemože ustanoviti. Nasleđuje čitavo bogatstvo. To jest, nasleđuje bar njenupolovinu, a onda joj ubija brata. A kad im kasnije kidnapuju oca, glavnijunak odbija da plati otkup jer se ponašao prema njemu kao da je govno. Izato pušta da ga otmičari ubiju. Ubija celu porodicu, jednog po jednogčlana, i završava s njihovim novcem. Prilično fino za jednog siromašnogmomka iz Marseja, zar ne? Čak kupuje sebi titulu koja ide uz zamak. –Njoj je to zvučalo kao Finova fantazija, nalik nekim prethodnim lažima okući.

– I ostaje sam – upita Houp nevino. Zaplet joj je zvučao priličnobolesno, ali bio je sasvim u Finovom stilu.

– Naravno da ne. Venčava se mladom devojkom iz sela, koju je i voleood početka. Ona ima dvadeset jednu, a on pedeset godina na kraju priče.Pa, šta misliš? – Izgledao je vrlo zadovoljan sobom.

– Prilično zastrašujuće. – Ona se osmehnu, razmišljajući o preokretima iobrtima koje joj je opisao. – Mislim da je malo prejako to s ubistvomtrudne supruge, i da bi to moglo da uznemiri tvoje čitaoce. Većina ljudi je

Page 231: Pitanja Srca - Danijela Stil

osetljiva na te stvari.– Nije mu dala novac – reče Fin i pogleda je pravo u oči, duboko se u

njih zagledavši. – Njen brat bi mu dao, ali ga je ona ubedila da mu ne dâ. Ana kraju je on ipak dobio novac, sav novac a ne samo njen deo, i to mnogoviše nego što je na početku tražio. Pouka priče je da je trebalo da mu platedok su još mogli, pre nego što ih je sve pobio. – Finu su dobro išlekomplikovane, slojevite priče o psihološkom teroru i zastrašujuća ubistva izosvete.

Houp ga pogleda u oči i upita: – I to tebi izgleda pošteno?– U potpunosti. Imala je sav taj novac, zašto bi ona imala sve a on

ništa? I na kraju, on biva osvećen tako, taj siromašni momak dobija sve.– Zajedno s mnoštvom leševa u podrumu.– O, ne – reče Fin. Izgledao je uvređeno. – Svi su oni sahranjeni kako

dolikuje. Čak ni policija nikad nije shvatila da su ubijeni. Sumnjaju u to, aline mogu nikad da dokažu. Postoji tu i jedan vrlo pametan francuskiinspektor, a na kraju Fransoa ubija i njega. Fransoa je moj junak. Ainspektor se zove Robert. Njega zakopa u šumi tako da ga niko nikad nenađe. – I kad je izgovorio inspektorovo ime, u Houpinoj glavi se sveuklopilo u toj priči. Nije bilo slučajno to što je ubijena bogata supruga, štopobeđuje siromašni momak i što se inspektor zvao isto kao i advokat čije jeime Fin našao na parčetu papira u njenoj torbici kad je stigla iz Dablina. Svidelovi slagalice savršeno su se uklopili i pretnja njoj je postala jasna.

Onda ga ona pogleda pravo u oči. – Ima li tu i neka poruka za mene? –Nije se trgnula kad su im se oči susrele, a nije ni on. Slegnuo je ramenima inasmejao se.

– Otkud ti tako nešto?– Neki delovi priče deluju prilično poznato.– Svi pisci donekle traže inspiraciju i u stvarnom životu, čak i ako to ne

priznaju. A postoje i razlike. Supruga koju on ubija je trudna. Ti nisi. Tinemaš brata. Ni oca. Sama si. To bi bilo mnogo strašnije. Ali bi čitaocimabilo vrlo dosadno. Tebi su potrebni razni slojevi, dopunski zapleti i mnogolikova kako bi priča uspela. Samo mi je interesantno to što se njoj dešavakad mu ne dâ novac. Time se dokazuje kako se ne isplati pokušaj da seistraje. Novac ne možeš da odneseš u grob. – To što joj je govorio bilo je

Page 232: Pitanja Srca - Danijela Stil

zastrašujuće imajući na umu njihovu situaciju, ali on je to govorio sosmehom i očigledno joj se rugao. Međutim, poruka je bila jasna. Plati ilićeš umreti.

Više nije pričao o tome, a ona raskloni sudove u sudoperu,pokušavajući da se ponaša normalno. Počeli su da pričaju o Božiću, koji jestizao za dve nedelje. Houp reče kako hoće da ode do Rasboroua sutradanda nabavi jelku, a Fin uzvrati kako bi radije sam isekao jednu. Imao jesekiru u štali, a njoj to zazvuča zloslutno. Priča ju je zabrinula, aposumnjala je da je to i bio cilj. Fin je tačno znao šta radi. Prethodne noćiju je podsetio na to koliko je sama. A sad joj je ispričao priču koju jeizmislio, o muškarcu koji ubija suprugu pošto ona neće da mu prepustibogatstvo. Poruka je bila krajnje jasna. A njoj se digla kosa na glavi kad jesamo pomislila na to. Te večeri su čitali jedno kraj drugog u krevetu,upinjući se da sve izgleda normalno. Houp mu nije rekla ništa. Mislila je nanjegovu priču i nije bila u stanju da se usredsredi na knjigu u rukama. Ujednom čudnom trenutku, zapitala se da li bi trebalo da pobegne koliko jenoge nose, kao što joj je Robert rekao, ili da prosto plati Finu i preda se.Ako se ne preda, u pravu je on, biće sama do kraja života. A ako mu plati,šta će se onda dogoditi? Hoće li opet biti prijatan i smiriti se? Ako bi mudala novac, možda bi sve bilo kao nekad u početku i možda bi prestali dase svađaju. A Fin je imao pravo. Bio joj je sve na svetu. To joj se nijedopadalo, ali možda nije imala drugog izbora. Osećala se kao da jesaterana u ćošak, pobeđena, uhvaćena u zamku. Umorila se od pokušaja dapliva protiv plime. Osećala se kao da se davi. Fin je bio suviše moćan zanju. Pokušavao je da joj uništi um. Skoro da je već uspeo u tome. Osećalaje to. Pobeđivao je.

– Pa, šta misliš o mojoj priči? – upita je Fin kad je spustila knjigu iprestala da se pretvara da čita. Ona ga pogleda mrtvim očima.

– Da budem iskrena, nisam sigurna da mi se dopada. I shvatam poruku.Mnogo bi mi se više svidelo da svi oni ubiju sirotog momka iz Marseja.Onda se ne bih toliko osećala kao da mi nešto preti. – Pogledala je pravo unjega dok je to govorila.

– Ne ide to tako – reče on mudrujući. – On je mnogo pametniji od njih. Imnogo je spremniji da rizikuje, da prekorači neke granice.

Page 233: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Daću ti novac, ako je to ono što želiš da znaš – reče Houp direktno.Više nije imala nikakvih iluzija. Ovde je u pitanju bio opstanak. Porazio juje. Osećala je kako je sve u njoj umrlo.

– I mislio sam da ćeš to učiniti – reče on smešeći joj se. – Mislim da jeto dobra odluka. – A onda se pomeri ka njoj i poljubi je vrlo nežno u usta.Nije odgovorila. Prvi put otkako ga je upoznala, mrzela je njegov dodir. –Ja ću te usrećiti, Houp. Obećavam. – Više nije verovala u to niti je marila.Prodavala je dušu, i to je znala. Međutim, izgledalo joj je još gore da ostanesama na svetu. – Volim te – reče on nežno. Izgledao je zadovoljno. Ni u toviše nije verovala. Tačno je znala šta je uradio. Držao ju je u stanjustalnog straha. I upalilo je. – Zar ti ne voliš mene? – Govorio je onimglasom malog dečaka i na trenutak ga je mrzela, poželevši da je ubije. Nakraju bi to bilo toliko jednostavnije.

– Da, volim te – reče mu mrtvim glasom. On nije znao čak ni šta značita reč. Nije bilo povratka s onog što je Houp sad znala i onog što joj jeporučio za večerom te noći. – Možemo se venčati sledeće nedelje ako želiš,ukoliko ambasada može da pripremi dokumente. Pozvaću advokata uDablinu da pripremi predbračni ugovor. – Zvučala je kao robot, a osećalase kao da je mrtva.

– Nemoj da bude previše strog – upozorio ju je. Klimnula je glavom.Sad je on vodio glavnu reč. Bila je sama s njim u kući. Duvao je oštarvetar, a te noći se očekivala mećava. Houp to nije bilo važno. Ništa joj sadnije bilo važno. Ubio je nešto u njoj te noći. Svaku nadu da je voljena.Kupovala je samo njegovo prisustvo, a ne i njegovo srce. Jedino srce uovoj priči bilo je njeno vlastito. A ono je bilo skrhano tako da se ne možeoporaviti. – Imaćemo divne bebe, obećavam. Možemo da provedemomedeni mesec u Londonu i da posetimo doktorku.

– Ne treba nam doktorka – pobuni se Houp.– Ako joj dozvoliš da ti dâ injekcije, mogla bi da dobiješ blizance ili

trojke. – Njegove jarkoplave oči blesnuše na tu pomisao. Houp je tozvučalo zastrašujuće. Za nju je bilo dovoljno teško da nosi i jednu bebudok je bila trudna s Mimi. Bila je sitne građe. Užasavala se i same pomislina blizance ili trojke. A onda pogleda Fina. Sad ju je on posedovao.Prodala je dušu đavolu, a to je bio on.

Page 234: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Da li je ubija i ako ima blizance? – upita ga, razrogačenih, uplašenihočiju. A Fin se široko osmehnu.

– Nipošto. Ne ako mu dâ novac. – Houp klimnu glavom u znakodgovora i ne reče ništa. Malo kasnije, Fin je želeo da vode ljubav i ona muto dozvoli. Napolju je zavijao vetar i ovog puta je samo ležala,dozvoljavajući mu da čini šta god je želeo, čak i ono što mu nikad ranijenije dozvoljavala. Ponešto od toga joj se dopalo. Bio je uzbuđen zbog svegašto se dogodilo među njima te noći, njegova krvožednost je bilazadovoljena, kao i njegova potreba da je poseduje. Konačno mu se predala,i to mu je pojačalo seksualnu želju za njom. Uzimao ju je i uzimao te noći.Sad ju je posedovao na sve načine. I baš onako kako je on to želeo, Houpmu je pripadala.

Page 235: Pitanja Srca - Danijela Stil

21.

Houp se probudila u pet ujutru, kad je vetar tresnuo granu o zid kuće. Olujaje bila u punom zamahu. Fin nije čuo ništa, a kad se probudila, Houp seosećala kao da joj je neko iščupao srce iz grudi. Istog trenutka se rasanila isetila svega što se desilo prethodne noći. Svega. Svake reči. Svakog zvuka.Svakog nagoveštaja. Svake nijanse u Finovoj priči o mladoj ženi koju jesiromašni mladić ubio. Razumela je sve implikacije te priče i ono što jeučinila i onog što je on učinio njoj, njenom umu, a ne samo njenom telu.Isprao joj je mozak. I svaki delić njenog bića je vrištao. Prodala je dušuđavolu, ili je nameravala da to učini, i on je sad spavao kraj nje u krevetu.Bio je iscrpljen od seksualne akrobatike koja se završila pre samo dva sata.Houp je još uvek sve bolelo i znala je da će je boleti danima. I iznenada,dok je razmišljala o svemu tome, znala je da ma koliko može biti loše akojednog dana ostane sama, ovo je neuporedivo gore. Ono na šta je upravopristala i ono u čemu je živela poslednjih nekoliko meseci bilo je gore odsmrti. Kupila je sebi kartu za pakao prethodne noći, i dok je razmišljala otome, setila se svega što joj je i Robert Bartlet rekao... veruj instinktima...kad budeš znala... beži, Houp, beži kao iz pakla...

Houp je kliznula iz kreveta milimetar po milimetar. Morala je da ode ukupatilo, ali nije se usuđivala. Našla je svoje rublje na podu, haljinu koju jenosila prethodne večeri, Finov džemper, nije mogla da nađe cipele, ali jezgrabila torbicu i bosa skliznula kroz pukotinu tek otškrinutih vrata. Strčalaje hitro niza stepenice, moleći se da ne zaškripe, ali su huk vetra i oluje bilitoliko snažni da su zaglušili sve drugo, a ona se nijednom nije osvrnulabojeći se da će ga ugledati kako stoji na vratima i posmatra je. Međutim,niko je nije zaustavio. On je čvrsto spavao i spavaće satima. Našla je kaputna kuki pored zadnjih vrata, kao i čizme koje je nosila u bašti. Otključala jevrata i istrčala u noć, udišući žustro i duboko ledeni vazduh. Smrzavala se ibilo joj je teško da trči u čizmama, ali nije obraćala pažnju. Činila je bašono što joj je Robert rekao, trčala je da spase sopstveni život... trčala je uslobodu. Znala je, u trenutku kad se probudila, da će je ubiti ako ne

Page 236: Pitanja Srca - Danijela Stil

pobegne. Jasno joj je to stavio do znanja prethodne noći. I nije ni trenutkasumnjala u to. Dve žene su umrle zbog njega, bila je sigurna i nije želela dabude treća. Čak i ako bi ostala zauvek sama. Više joj to nije bilo važno.Više joj ništa nije bilo važno. Osim da se izvuče.

Trčala je kilometrima kroz mećavu, sneg joj se hvatao po ramenima,noge su joj se smrzavale u tankoj haljini, ali ona nije obraćala pažnju na to.Kosa joj se sva slepila. Prolazila je pored kuća i crkava, farmi i štala, jedanpas zalaja kad je protrčala pored njega. Trčala je i hodala, posrtala u tami.Ali niko je nije pratio. Nije znala koliko je sati i bio je još mrak kad jestigla do jednog paba izvan Blesingtona. Bio je zatvoren, ali iza njega senalazila šupa za drva. Ušla je unutra i zatvorila vrata. Uz put nije srelanijedno ljudsko biće, ali je stalno očekivala da Fin jednim trzajem otvorivrata šupe, odvuče je kući i ubije je. Drhtala je iz sve snage, ne samo zboghladnoće i oluje. Znala je da su je ruka proviđenja i sećanje na Robertovereči izvukli iz čeljusti smrti. Poče da pretura po tašni, odškrinuvši vratatako da kroz otvor uđe malo svetla ulične lampe. Našla je malecko parčepapira koje je tražila. Fin je pocepao papir s Robertovim brojevima, ali iMark joj ih je napisao na bloku u Njujorku i dao joj je iste te brojeve. Bilaje zaboravila na to sve do ovog trenutka, i sad drhtavim, smrznutim prstimapronađe svoj mobilni telefon. Otkuca brojeve njegovog mobilnog s papira izaču kako telefon zvoni. Robert se javio dubokim, pospanim glasom, a njojsu zubi toliko cvokotali da joj nije prepoznao glas kad je progovorila.

– Ko je to? – vikao je u telefon. Čulo se strašno krčanje od vetra i on seuplašio da to nije neko od njegove dece. U Irskoj je tek bilo prošlo šest satiujutro, a na istočnoj obali Amerike, gde su mu bile kćerke, bio je jedan satpopodne.

– Ovde Houp – reče ona snažno drhteći. Jedva je uspela da izgovorisvoje ime i jedva je mogla da govori nešto glasnije od šapata... – Izašla sam– reče drhtavim glasom, a Robert se istom rasani i shvati ko ga zove.Zvučala je kao da je u šoku.

– Gde si? Samo mi to reci. Doći ću što pre budem mogao. – Molio seda je Fin ne nađe prvi.

– Pppab Kkkod bbbbelog konja, u Bbblesssingtonu, na južnoj ivicigrada. Ušla sam u šššupu zzza drva – reče i poče da plače.

Page 237: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Samo se drži, Houp. Sve je u redu s tobom. Bićeš dobro. Stižem. –Iskočio je iz kreveta, uleteo u odeću i pet minuta kasnije našao se u kolimai jurnuo na jug iz Dablina, klizavim, pustim drumovima. Mogao je da mislisamo na jednu stvar – na to kako je zvučala isto onako kako je on zvučaoone noći kad ga je Nuala ubola nožem. Tad se sve završilo i on se višenikad nije vratio, mada je znao da su drugi to činili u sličnim uslovima, pačak i u gorim. Molio se samo da Houp nije povređena. Barem je znao da ježiva.

Putevi su bili zaleđeni i trebalo mu je pedeset minuta da stigne. Tad jeveć bilo sedam sati i bledosivo svetlo već se ukazalo na nebu. Sneg je idalje padao, ali on je stigao do južnog oboda Blesingtona i vozio seunaokolo tražeći pab Kod belog konja. Ugledao ga je. Izašao je iz kola iobišao ih, a onda spazio šupu iza paba. Nadao se da je još uvek unutra i daje Fin nije našao. Prišao je vratima šupe i polako ih otvorio. Nije videonikoga. A onda je spustio pogled i ugledao je zgrčenu na zemlji, svu mokru,u tankoj haljini, slepljenoj uz noge, očiju ispunjenih užasom. Nije ustala kadga je videla, ostala je onako zgrčena na podu i zurila u njega netremice.Nežno se sagnuo i polako je uspravio, a kad je ustala, počela je da jeca.Nije mogla ni da govori dok ju je obavijao svojim kaputom i vodio je kaautomobilu. Smrzla se do kostiju.

Još je jecala kad su stigli u Dablin sat vremena kasnije. U povratku jevozio mnogo sporije. Razmišljao je o tome da li da je odvede u bolnicu napregled ili je povede svojoj kući i smesti kraj vatre umotanu u toplo ćebe. Idalje je izgledala užasnuto i nije progovorila nijednu reč. Nije imaopredstavu šta se dogodilo niti šta joj je Fin učinio, ali nije imala nikakveočigledne povrede ni modrice, osim na duši i u umu. Znao je da će proći jošmnogo vremena pre nego što oseti da je opet svoja, ali je znao – na osnovuprethodnog razgovora s njom – da će preživeti, pa čak se i oporaviti, bezobzira na to koliko će to potrajati. Njemu je trebalo nekoliko godina.

Upitao ju je da li želi da pođe u bolnicu, i ona je odmahnula glavom.Zato ju je poveo kod sebe kući, i kad su tamo stigli, nežno ju je svukao kaošto je svlačio kćerke kad su bile male. Istrljao ju je peškirima, a ona jesamo stajala i plakala. Dao joj je par svojih pidžama, umotao je u ćebe ionda je smestio u svoj krevet. Pozvao je doktora da je pregleda kasnije tog

Page 238: Pitanja Srca - Danijela Stil

jutra. I dalje je imala onaj divlji pogled, ali prestala je da plače. Sve što jerekla Robertu kad je doktor otišao bilo je: – Nemoj mu dozvoliti da menađe.

– Neću – obećao je. Ostavila je sve tamo i učinila ono što joj je Robertrekao. Trčala je kao da beži iz pakla da bi preživela i znala je, s potpunomizvesnošću, da bi umrla – pre ili kasnije – da to nije učinila.

Robert je čekao do sutradan i tek onda razgovarao s njom. Prepričalamu je sve što se dogodilo. Svaku reč koju je Fin izgovorio. Kako je vršiopritisak na nju zbog novca. Siže priče koju joj je izneo i njene implikacije jeRobert dobro razumeo. Fin skoro da je uspeo da dobije skoro sve što ježeleo, ali mu je zlatna koka umakla tokom noći. Počeo je da je zove namobilni telefon sat vremena nakon što je pobegla. Probudio se rano,besnela je oluja a nju nije mogao da nađe, a kad se nije javila, počeo je dajoj šalje SMS poruke. Ponavljao je kako će je naći, kako želi da se onavrati kući, u prvo vreme joj je ponavljao da je voli, a kasnije kad ona nijeodgovarala, poruke su mu ispunile slabo prikrivene pretnje. Houp nijeodgovarala, a na kraju joj je Robert uzeo telefon da ne bi morala da ihgleda. Snažno bi se stresla kad god bi neka poruka stigla. Robert joj jeprepustio spavaću sobu, a on je spavao na kauču.

Drugog dana od njenog bekstva upitao ju je gde želi da ide, šta želi daradi i kakvi su joj planovi s kućom. Promislila je malo o tome. U nekomkutku sebe, još je volela način na koji se Fin ponašao prema njoj u početkui znala je da će to još dugo osećati. Još se to nije završilo. Nikad neće nizaboraviti niti prestati da voli muškarca kojeg je volela prvih devet meseci,ali demon u koga se pretvorio ubrzo nakon toga skoro da ju je koštao duše ikoštao bi je i života. Sad nije nimalo sumnjala u to.

– Nisam sigurna šta da radim s kućom – rekla je tužno. U ovomtrenutku bilo joj je previše teško da donosi važne odluke o bilo čemu. Idalje je bila suviše potresena svime što se dogodilo.

Robert ju je pogledao bez reči. Bio joj je potreban vodič kroz mračnušumu onog kroz šta je prolazila. – Taj čovek je pretio da će te ubiti. To nijebila priča za knjigu, to je bila poruka za tebe. – Ispričala je Robertu sve otome.

– Znam – rekla je, sa suzama u očima. – Ubio je i dete te žene da bi se

Page 239: Pitanja Srca - Danijela Stil

dokopao njenog celokupnog novca. – Govorila je o njima kao da su stvarniljudi, što su za nju i postali, a ne alegorija namenjena njoj koju je, na kraju,jasno razumela.

– Voleo bih da mu ostavim trideset dana da se spakuje i ode. Ljudipoput njega uvek se opet dočekaju na noge. Ispričaju dovoljno priča iprevare dovoljno ljudi, i u sledećem trenutku iskrsnu na nekom drugommestu – rekao je Robert. Bio je siguran da će tako biti i sa Finom. – Mislišli da je to prihvatljivo? Trideset dana da razmisli o svojim planovima ispakuje se. – Robert bi više voleo da ga izbaci za dvadeset četiri sata, aliznao je da bi za Houp bilo previše stresno čak i da pomišlja na tako nešto.

– U redu – saglasila se.– Otići ću tamo i spakovati tvoje stvari tokom nedelje.– A šta ako te on bude pratio dovde? – upita ona, izgledajući opet

užasnuto, a Robert se zamisli nad tim. Houp je znala da Fin ne znaRobertovo prezime ni brojeve telefona, zato što je pocepao ono parčepapira i bacio ga, a njoj je i dalje slao poruke bez ikakvog rezultata. Njentelefon je još bio kod Roberta. Dao joj ga je kasnije tog dana i video jekako čita sve one fanatične Finove poruke, a kad je isključila telefon,zaplakala je. Bilo je strašno to šta je ljubav prema takvom muškarcu moglada učini jednom ljudskom biću. I on je prošao kroz to kad je konačnonapustio suprugu. Nije bilo drugog izbora. Te ljude su ukrali vanzemaljci unekom trenutku u njihovoj mladosti, uništili ih i pretvorili ih u deformisanemašine koje su se takve šetale po planeti i uništavale druge živote. Onibukvalno nisu imali ni savesti ni srca, a umovi su im bili teško bolesni.

Houp se bojala da Fin prečešljava Dablin tragajući za njom, a Robert jeznao da je to moguće. Nije bilo granica onome što je sociopata spreman daučini da bi se ponovo dokopao svog plena. Zato je poslala Roberta da jojkupi odeću, rekavši mu koje veličine nosi. Vratio se s dovoljno garderobeda bude snabdevena nekoliko dana. Još nije odlučila kuda da krene, aliznala je da bi je Fin mogao tražiti u Njujorku ili na Kejp Kodu. Ne bi sedvoumio da sedne na avion i ide da je nađe. A njegove SMS porukepostajale su sve očajnije, i čas su bile preteće, čas pune ljubavi. Kadsociopati izmakne plen, ili bilo kom kriminalcu, on poludi tragajući zažrtvom ne bi li je opet mučio. Robert je sve to već video. Njegova žena je

Page 240: Pitanja Srca - Danijela Stil

bila očajna na sličan način, a kad ju je poslednji put ostavio nikad više senije vratio. Želeo je da ovo bude taj poslednji put za Houp, i ona je rekla daje tako. Šta god da je i dalje osećala prema njemu, znala je da nema drugogizbora. Jedva se izvukla živa. Ako je ne bi on ubio, ubila bi se sama. Bilaje sigurna u to. Sećala se kako je razmišljala o tome poslednje noći, aznajući da mu je predala dušu, rado bi dočekala smrt ili je sama potražila.

Robert joj je donosio hranu, a ona se previše plašila da izađe iz kuće.Sedeli su u njegovoj kuhinji i večerali kad ju je nežno upitao gde misli da bimožda volela da ode. Ona se bavila jednom idejom čitavog dana, i poštonije želela da se još vrati u Njujork ili Kejp Kod, učinila joj se mogućomkao pravi izbor. Nije želela da ode u neki nepoznati grad i tamo se sakrije.A nije se moglo predvideti koliko dugo će je Fin tražiti ili koliko očajan ćebiti. A nije želela ni da izlaže sebe iskušenju da ga opet vidi. Svaki put kadje pročitala njegove poruke ispunjene ljubavlju kako bi je namamio da sevrati, srce bi je zabolelo i briznula bi u plač. Međutim, znala je da ko godda je taj koji ih piše, to više nije onaj isti muškarac koga bi zatekla kad bise vratila. Maska je bila skinuta zauvek, a – kao što je rekao svako ko ga jepoznavao – on je bio opasan čovek. Bilo je tačno sve ono kako su gaopisivali. I još gore od toga. Zamolila je Robertovu sekretaricu da jojrezerviše kartu za Nju Delhi. Bilo je to jedino mesto na koje je želela daode, i znala je da će tamo opet naći dušu, baš kao što je i ranije učinila.Želela je da se sakrije, ali joj je bilo potrebno i da se opet pribere. Još bisnažno zadrhtala svaki put kad čuje da zvoni telefon, a srce bi joj stalosvaki put kad bi Robert otključao vrata i ušao u kuću. Užasavala se da ćeto biti Fin.

Njena rezervacija za Nju Delhi bila je za sledeću noć, dva dana pošto jepeške stigla u Blesington po ranom jutarnjem snegu. Dok je slušao Houpkako mu priča o ašramu uz večeru, Robert je pomislio kako je to dobraideja. Želeo je da Houp bude što dalje od Fina. Planirao je da ode lično dozdanja Blakston kad ona otputuje i da uruči Finu dokumenta za iseljenje.Daće mu rok od trideset dana da napusti kuću, a pošto je razmislila Houpmu je rekla da kuću proda. Nije želela nikad više da vidi to mesto. Bilo jesuviše intimno povezano s Finom. Znala je da mora zauvek da zatvori topoglavlje svog života.

Page 241: Pitanja Srca - Danijela Stil

Na dan kad je polazila za Nju Delhi pozvala je Marka Vebera uNjujork i rekla mu šta se dogodilo. Pitao ju je da li je pozvala RobertaBartleta i ona mu je rekla da je smeštena kod njega u kući i da se Robertponaša divno prema njoj. Nije mu rekla da joj je posebno pomogao zato štoje i sam imao ženu sociopatu. Međutim, Marku je laknulo kad je čuo da jeu dobrim rukama. Rekla mu je da odlazi u Šivanandin ašram u Rišikeš, gdeje bila ranije, i smatrao je da je to odlična ideja. Tamo je snimila najlepšefotografije u karijeri, a zahvaljujući boravku u ašramu se i ranijeoporavljala. Zamolio ju je da ostanu u kontaktu i Houp je obećala da ćetako i biti.

A onda, drhteći od glave do pete, pozvala je Fina pred odlazak. Moralaje da se oprosti. Bio joj je potreban taj završetak i nije mogla da ode a damu nešto ne kaže, pa makar to bilo i samo da ga voli i da joj je žao što nemože opet da se vidi s njim. To je njoj izgledalo kao jedino pošteno.Međutim, „pošteno“ nije bila reč primenjiva na Fina.

– Ovo se sve događa zbog novca, zar ne? – upitao ju je kad ga jepozvala.

– Ne, nego zbog svega ostalog – rekla je, osećajući se potpuno skrhanodok je razgovarala s njim. Kad mu je čula glas, srce joj je prepuklo i to jepodseti na agoniju kroz koju je prošla zbog njega. – To nije bilo ispravno.Nisam mogla da učinim ono što si hteo od mene. Uplašio si me onompričom poslednje noći. – To je i nameravao, da bi izvukao od nje ono što ježeleo.

– Ne znam o čemu govoriš. To je bila samo priča za knjigu, za imebožje. Ti to vrlo dobro znaš. O čemu se tu, jebiga, radi? – Radi se ospasavanju njenog života. To je znala i onda, a znala je i sada kad je čulanjegov poznati glas i slušala kako sve poriče.

– To nije bila samo priča, to je bila pretnja – rekla je, zvučeći više naliksebi.

– Ti si bolesna. Uplašena si i paranoična i neurotična, i završićešsasvim sama – pretio joj je.

– Moguće – priznade ona i njemu i sebi. – Žao mi je – reče mu, a on unjenom glasu začu nešto što ga je zabrinulo. Dobro ju je poznavao. Tako jeon i činio ono što je činio, tako što je poznavao ljudske osetljive tačke i

Page 242: Pitanja Srca - Danijela Stil

slabosti i umeo njima da se poigrava. Sad je začuo neki prizvuk izvinjenja unjenom glasu.

– Šta ćeš učiniti s kućom?– Imaš trideset dana – reče mu stegnutog grla. – A onda ću je ponuditi

na tržištu. Prodaću je. – Nije bilo drugog izbora osim ako je on želeo da jelično kupi. A on to nipošto nije mogao. Svi njegovi planovi da od njeizmuze novac su propali.

Prerano je otkrio karte i zaigrao suviše oštro. Toliko je bio siguran usebe da je razbio sve svoje makijavelijaevske šeme u paramparčad. – Žaomi je, Fine – rekla je ponovo, a posle toga je čula samo jednu reč.

– Kučko! – rekao joj je i prekinuo vezu. Ta reč bila je njegov poslednjipoklon njoj i nekako joj je olakšala odlazak.

Robert ju je odvezao na aerodrom te večeri i ona mu je zahvalila nasvemu što je učinio, uključujući i to što je koristila njegov krevet, kao injegove dobre savete.

– Drago mi je što sam te upoznao, Houp – rekao je gledajući je blago.Bio je vrlo pristojan muškarac i njoj je bio dobar prijatelj. Nikad nećezaboraviti kako ju je pronašao u šupi za drva u Blesingtonu, a ona nikadneće zaboraviti pogled u te nežne oči. – Nadam se da ću te nekada opetvideti. Možda kad se oboje vratimo u Njujork. Koliko dugo misliš da ćešostati u Indiji?

– Koliko god bude potrebno. Prošli put to je trajalo šest meseci. Neznam hoću li sada ostati duže ili ne. – U ovom trenutku, nije želela da seikad više vrati. Niti da ikad više vidi Irsku. Do kraja života. Plašila se daće je godinama mučiti košmari zbog nje.

– Mislim da ćeš biti dobro. – Pomislio je kako je postigla izvanredannapredak za poslednja dva dana. U onoj skrhanoj ženi, kakvom se činila predva dana, već su počinjale da se naziru konture onoga što je ranije bila.Bila je snažnija nego što je mislila i prolazila je i kroz gore, mada ne mnogogore od ovoga. Zaljubljivanje u sociopatu bilo je jedno od onih iskustavakoje nikad ne zaboravite, ako imate sreće da ga uopšte preživite. A najgoreje bilo to što oni toliko liče na ljude i ponekad se i ponašaju kao da su isami smrtno ranjeni, ali kad pružite ruku da im pomognete na zemlji, oni vaspovuku u močvaru i udave ako mogu. Njihov ubilački instinkt nije se

Page 243: Pitanja Srca - Danijela Stil

mogao izlečiti. Robertu je bilo drago što ona odlazi što dalje, a mesto kojemu je opisala zvučalo je kao raj. Nadao se da će za nju i biti raj.

Zagrlili su se kod punkta za bezbednosnu proveru, gde ju je ostavio, smalom torbom punom odeće koju joj je kupio da bi imala šta da obuče.

– Čuvaj se, Houp – rekao joj je, osećajući se isto onako kao kad jepratio kćerke na logorovanje.

Još jednom mu je zahvalila, a vraćajući se do kola u garaži znao je daće njoj biti dobro šta god da joj se sledeće dogodi. Imala je ona neki duh ineko svetlo u sebi koje ni muškarac poput Fina O’Nila nije mogao da ubije.

Bio je kod kuće i sedeo pred vatrom, razmišljajući o njoj i o svomiskustvu sa ženom, kad je avion u kom je bila Houp uzleteo s piste i krenuoka Nju Delhiju. Zatvorila je oči, naslonila glavu na naslon sedišta izahvalila bogu što je na bezbednom. A onda se upitala koliko će jojvremena biti potrebno da prestane da voli Fina. Nije imala odgovor na topitanje, ali je znala da će ga jednog dana imati. Kad joj je stjuardesa pružilanovine, Houp ih uze i ostade netremice zagledana u datum. Srela ga jeprošle godine na današnji dan. Počelo je pre tačno godinu dana, i sad jegotovo. Postojala je neka simetrija u tome, neka savršena celina bezijednog šava. Kao neki mehur koji plovi u kosmos. Život koji je pripadaonjoj i Finu se završio. U početku je bio prelep, a na kraju užasan. Sedela jezagledana u nebo kad su prosekli oblake iznad Dablina i ona ugleda zvezdena nebu. I dok je gledala u njih, znala je da je, ma kako da se osećaskrhano, njena duša opet ušla u telo i jednog dana će ona opet biti cela.

Page 244: Pitanja Srca - Danijela Stil

22.

Haos na aerodromu u Nju Delhiju izuzetno je prijao Houp. Gledala je užene u poznatim sarijima, neke od njih su nosile bindi.1 Glasni zvuci i mirisii nošnje jarkih boja svuda oko nje bili su upravo ono što joj je trebalo.Dalje od Irske nije se moglo otići.

Robertova sekretarica je za nju iznajmila automobil i vozača i ona jeudobno putovala ta tri sata do Rišikeša. A onda su krenuli jednim užimputem do ašrama u kome je ranije provela pola godine. Osećala se kao dadolazi kući. Zatražila je jednu malu sobu. Zamolila je da provede nekovreme sa svamijima i monasima, kako bi mogla da nastavi ranije započetuduhovnu potragu. Šivanandin ašram bio je sveto mesto.

Osetila je kako joj duša peva kad je ugledala reku Gang i podnožjeHimalaja, gde se ašram odmarao mirno kao ptica u gnezdu. U trenutku kadje Houp izašla iz automobila, bilo je kao da je sve što joj se dogodiloprošle godine izbledelo u magli. Poslednji put kad je ovamo došla bila jeslomljenog srca zbog Mimi i skrhana razvodom od Pola. Ovog puta je uDablinu osećala kao da se rasprsla u paramparčad, a u trenutku kad je ušlau ašram bilo je kao da se s nje ljušti sve iz njenog života i njeno bićeponovo oživljava kao sjajni, razbuktali plamen. Došla je na pravo mesto.

Prošli su kraj nekoliko drevnih hramova na putu do ašrama i već samoto što je tu ispuni joj dušu. Te noći je postila da se očisti i radila ranoujutru jogu, i dok je stajala na ivici reke posle toga, ona reče svom srcu dapusti Fina da ode. Poslala ga je, s ljubavlju i molitvama, niz svetu rekuGang. Oslobodila ga je. Narednog dana učinila je to isto s Polom, i više senije plašila da bude sama.

Sastajala se s voljenim učiteljem svakog jutra pošto bi završilameditaciju i odvežbala jogu. Ustajala je svakog jutra pre zore, a njen učiteljjoj se nasmejao kad mu je rekla da je bila slomljena. Uveravao ju je da jeto veliki poklon i da će sad biti snažnija. Znala je da je u pravu i verovalamu je. Provodila je onoliko sati s njim koliko joj je on dozvoljavao. Nikadjoj nije bilo dovoljno njegove mudrosti.

Page 245: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Učitelju, muškarac kojeg sam volela bio je do srži nečastan –objasnila mu je jednog dana dok je razmišljala o Finu. Bio joj je na pametičitavog jutra. Tad je već bio januar. Hrišćanski praznici su došli i prošli, anjoj su vrlo malo značili ove godine. Bila je zahvalna što ne mora da ihslavi i mirno je skliznula u januar. Tad je već bila u ašramu mesec dana.

– Ako je bio nečastan, bio ti je velika lekcija – rekao joj je svami nakonšto je razmislio tokom duge pauze. – Uvek postanemo bolji kad naspovrede oni koje volimo. Oni nas čine snažnijim, a kad mu budeš oprostila,više nećeš osećati ožiljke. – I dalje je bila svesna da ih oseća, kao što jeosećala i kajanje. A deo nje ga je još voleo. Najteže joj je bilo da seodrekne sećanja na prve dane. Bila je spremnija da zaboravi bol. – Morašmu zahvaliti za taj bol, i to duboko i iskreno. Dao ti je veliki poklon –rekao joj je svami. Houp je bilo teško da tako gleda na stvar, ali nadala seda će na kraju uspeti.

Mnogo je mislila i na Pola. Nedostajao joj je i on i to što više ne možeda ga pozove. Uvek joj je bio u mislima, svuda, negde u prošlosti iza nje,zajedno s njihovom kćeri koja je sad bila nežna uspomena. Već dugo je tobila.

Houp je šetala podnožjem planine. Sad je meditirala dvaput dnevno.Molila se s monasima i drugim gostima u ašramu. A do kraja februaraosećala se mirnije nego ikad u životu. Nije imala kontakata sa spoljnimsvetom i nije joj uopšte nedostajao.

Trgle su je vesti od Roberta Bartleta u martu. Izvinio se što je zove uašram. Pozvali su je u glavnu kancelariju kad se javio. Bila mu je potrebnaHoupina odluka u vezi s kućom u Irskoj. Dobili su ponudu, na onu istusumu koju je i ona platila, što bi značilo da gubi sav novac uložen usređivanje. Međutim, bili su spremni da kupe nameštaj po poštenoj ceni štoje, takođe, predstavljalo gubitak. Rekao joj je da je u pitanju mladi par kojise zaljubio u kuću, a dolaze iz Amerike. On je arhitekta, ona umetnica iimaju troje male dece, a kuća je savršena za njih. Houp im je želela sreću inije je zanimalo koliko će izgubiti. Želela je da se oslobodi kuće, a bilo jedobro znati da će završiti u dobrim rukama. Robert joj je kazao kako je Finotišao odmah posle Božića, rekavši da se seli u Francusku. Neko mu jepozajmio zamak u Perigoru.

Page 246: Pitanja Srca - Danijela Stil

– Da li ti je pravio neke probleme? – upitala je oprezno. Nije bilasigurna želi li da to zna. Provela je toliko vremena izbacujući ga iz misli daje sad oklevala da uopšte misli na njega, plašeći se da će je opet otrovati.Uložila je toliko truda da zaleči rane i nije želela da ih opet otvori mislećina njega. Sve u vezi s njim bilo je toksično za nju.

– Ne, sve je bilo u redu. Bio je nekako pompezan i neprijatan, ali jeizašao. Nema veze. Kako si ti, Houp? – Bio je srećan što priča s njom.Često je mislio na nju i na onaj dan kad ju je smestio u avion za Indiju.Izgledala je tako sitna i tako krhka, a tako hrabra. Silno joj se divio. Zaonakav izlazak, bez ičega, za onakvu trku kroz noć, trku za život, bila jepotrebna ogromna hrabrost. On je to, takođe, predobro znao.

– Dobro sam. – Zvučala je srećno i slobodno. – Ovde je divno. Neželim da se vratim nikad više. Volela bih da mogu da ostanem zauvek.

– Mora da je prelepo – reče on zavideći joj.– Jeste. – Ona se osmehnu, pogledavši kroz prozor u brda oko sebe i

požele da i on može da ih vidi preko telefona. Bila je daleko, daleko odDablina, za koji se nadala da više nikad neće videti. Za nju je tamo bilopreviše ružnih uspomena. Bilo joj je drago što je uspeo da proda kuću.Rekao joj je da će novi vlasnici zadržati Vinfred i Ketrin, i Houp je bilodrago što to čuje. Oboma je poslala pisma iz ašrama, da im zahvali i oprostise od njih, uz izvinjenje što se nije s njima pozdravila. I dalje ih je plaćala,sve dok kuća ne bude prodata. – Kad ti krećeš iz Dablina? – upitala ga je.Bilo je lepo opet razgovarati s njim. Bio je deo jednog tako čudnogperioda, a njoj je spasao život mudrim savetima. Bio je njen svami u tomtrenutku u Dablinu. Osmehnu se na tu pomisao.

– Za dve nedelje. Vodim devojčice na Jamajku za prolećni raspust, aonda moram da se vratim i smestim se. Biće čudno opet raditi u Njujorku.Nedostajaće mi Dablin. Siguran sam da ti nemaš lepe uspomene na njega,ali meni je bilo lepo da radim ovde sve ove godine. Ovde se nekakoosećam kao kod kuće.

– Skoro da se tako ja osećam ovde.– Kad se vraćaš? – upitao ju je.– Još ne znam. Odbijam poslove. Mislim da Mark počinje da se ljuti na

mene, ali ne žuri mi se kući. Možda ovog leta. Sezona monsuna ovde

Page 247: Pitanja Srca - Danijela Stil

počinje u julu. Tada i nije baš tako sjajno. Mogla bih da odem na Kejp. –Pričala mu je da ima kuću tamo.

– Mi leti idemo na ostrvo Martas Vinjard. Možda bismo mogli dadojedrimo da te obiđemo.

– To bi bilo lepo. – Pričao joj je o svojim devojčicama. Jedna je bilaplesačica, kao Mimi, a druga je želela da bude lekar. Houp se setilanjihovih razgovora o kćerkama tokom onih čudnih dana pre nego što jeotišla za Nju Delhi. Sve je to sad izgledalo prilično nadrealno. Jedino štojoj je još izgledalo realno bili su oni rani, srećni meseci s Finom. To jestvarno bio san koji se pretvorio u noćnu moru. Pitala se ko će biti njegovesledeće žrtve, u Perigoru ili na nekom drugom mestu.

Robert je obećao da će joj javljati kako teče prodaja. I nedelju danakasnije dobila je faks. Kuća je prodata po istoj ceni koju je ona platila.Zdanje Blakston joj više nije pripadalo. Bilo je to ogromno olakšanje. Njenaposlednja veza s Irskom i Finom O’Nilom bila je presečena. Bila jeslobodna.

Houp je ostala u ašramu do kraja juna. Stizali su monsuni i ona je uživala uposlednjim danima koje je provodila tamo kao u nekom poklonu. Malo jeputovala ovoga puta s ostalim tragaocima iz ašrama i otkrila neka divnamesta. Išla je na izlet brodom po reci Gang. Kupala se u reci mnogo puta dabi se pročistila i ponovo snimila spektakularne fotografije ružičastih inarandžastih boja u ašramu i niz reku. Nosila je sarije poslednjih nekolikomeseci. Pristajali su joj i s onom kosom crnom kao zift potpuno je ličila naIndijku. Njen učitelj joj je dao bindi, i volela je da ga nosi. Toliko se ovdeosećala kao kod kuće. Bila je tužna danima pre nego što je otišla, aposlednjeg dana je provela mnogo sati sa svojim omiljenim svamijem. Kaoda je želela da skupi njegovo kompletno znanje i dobrotu i ponese ih sasobom.

– Vratićeš se ti, Houp – rekao je mudro. Nadala se da je u pravu. Za njuje ovo bilo isceliteljsko mesto tokom poslednjih šest meseci. Vreme jeproletelo.

Poslednjeg jutra molila se dugo pre nego što je sunce izašlo imeditirala. Znala je da ostavlja tu deo duše, ali kao što se nadala, našla je

Page 248: Pitanja Srca - Danijela Stil

druge delove zauzvrat. Njen učitelj je bio u pravu na početku. Ožiljci su jojovde zacelili, brže nego što je očekivala. Osećala se opet kao ona stara,samo što je bila još više svoja, još bolja, jača, mudrija, a ipak jošponiznija. Od boravka ovde osećala se pročišćenom. Nije mogla da zamislikako se vraća u Njujork. I planirala je da provede dva meseca na KejpKodu pre nego što ponovo počne da radi u Njujorku u septembru.

Kad je odlazila, prošli su kroz usnuli Rišikeš. Želela je da zadrži u sebisvaki trenutak, svaki prizor. Nosila je foto--aparat o ramenu, ali ga nije upotrebila. Samo je želela da posmatra kakopredeo koji toliko voli promiče kraj nje. Nosila je vrlo malo stvari, samosarije koje je oblačila, kao i jedan prelep crveni koji je kupila da nosi nazabavama kod kuće. Bio je lepši od svih njenih haljina. Robert joj je poslaofoto-aparat kad je pokupio njene stvari iz kuće u Irskoj. Ostatak je, uskladu s njenim uputstvima, poslao u njen stan u Njujorku. Najsrećnija jebila u ašramu, gde nije imala nikakvo vlasništvo da je vuče naniže.

Osećala se lako i slobodno kad se ukrcala na avion u Nju Delhiju. Pripovratku je tokom leta pravljena pauza u Londonu, pa je kupila nekolikositnica na aerodromu. Cilj putovanja nije bio da nabavi neke predmete, većda pronađe sebe. I to je i postigla. Dok je putovala avionom kući, znala jeda je, posle dugog čekanja, ponovo cela i to možda više nego što je bilaikad dotad u životu.

Page 249: Pitanja Srca - Danijela Stil

23.

Krenuvši iz Indije, Houp se uputila pravo u Boston. Još nije bila spremna zaNjujork. Kao što se i moglo pretpostaviti, bio je to šok za njen sistem. Ljudisu ovde izgledali toliko bezbojno, nije bilo sarija, raznobojne odeće ni lepihžena. Nije bilo ružičastog i narandžastog cveća na sve strane. Ljudi sunosili plave farmerke i majice s kratkim rukavima, a žene su imale kratkukosu. Houp je želela da obuče sari i da nosi bindi. I dok je išla da iznajmiautomobil na aerodromu, priželjkivala je da se vrati u Nju Delhi.

Vozila je do Kejpa razmišljajući u tišini, a kad je stigla, na trenutak seosvrnula po kući i prisetila vremena koje je tu provela s Finom. A onda jeotvorila kapke i isterala ga iz svog uma.

Otišla je na pijacu tog popodneva i kupila cveće i namirnice, a ondarasporedila cveće u vaze po kući. Otišla je u dugu šetnju po plaži i osećalase mirno što je sama. Time joj je Fin najviše pretio, da će je napustiti akomu ne bude dala to što on želi i da će ostati zauvek sama. Suprotno tome,prigrlila je samoću i sad je uživala u njoj. Kad je išla u šetnju po plaži,nosila je foto-aparat i nikad se nije osetila usamljenom, jedino je bila tiha isrećna i smirena. Srela se sa starim prijateljima na Kejpu i išla na piknik naDan nezavisnosti. I dalje je meditirala svakog jutra i radila jogu i bilo joj jedrago kad joj se, druge nedelje jula, javio Robert Bartlet. Tad je već bila naKejpu tri nedelje. Prilagodila se donekle posle kulturnog šoka po povratkuiz Indije. I dalje bi, ponekad uveče, kad je bila sama, oblačila jednostavnesarije. Bio je to način da se podseti vremena koje je provela u ašramu i čimbi obukla sari, istog trenutka bi osetila kako je preplavljuje mir. A ujutru jeradila jogu na plaži.

– Kako si otkako si se vratila? – upita je Robert kad joj se javio.– Čudno – reče ona iskreno i oboje se nasmejaše.– Aha, i meni je nekako čudno – priznade on. – A kad odem da kupim

namirnice, i dalje se čudim što ljudi nemaju irski akcenat.– I meni je čudno – reče Houp smešeći se. – Stalno tražim sarije i

monahe. – Bilo joj je lepo što priča s njim. Više je nije podsećao na loša

Page 250: Pitanja Srca - Danijela Stil

vremena. Sad je bio samo prijatelj, i ona ga pozva da dođe s kćerkama naručak tog vikenda. Dolazili su jedrilicom iz Martas Vinjarda, i ona mu jerekla gde mogu da se usidre. Doći će po njih u marinu i povesti ih kod njeda ručaju i provedu popodne.

Bio je fantastično sunčan dan kad su dojedrili iz Vinjarda, a ona senasmeši ugledavši njegove kćerke kako bosonoge izlaze s čamca na dok.Nosile su sandale u rukama, a on ih je čuvao kao neka kvočka, pa se Houpnasmeja. Podsećao ih je da namažu zaštitnu kremu za sunce, da ponesušešire i da se obuju kako im se na pristaništu ne bi zario neki iver ustopalo.

– Tata! – Njegova najstarija kći ga izgrdi, a on ih obe predstavi Houp.Amanda i Brendan. Bile su vrlo lepe i obe su mnogo ličile na njega.

Veoma im se dopala njena kuća. Osetile su onaj mir u njoj, njenutoplinu. Tog popodneva otišli su sve četvoro u dugu šetnju po plaži. Dvedevojke su išle daleko ispred njih, a Robert i Houp bili na začelju.

– Sviđaju mi se tvoje kćerke – reče Houp dok su išli jedno kraj drugog.– Dobre su to devojke – reče on ponosno. Znao je da je izgubila kćer

otprilike istih godina i pitao je nije li joj teško da bude s njima u društvu,ali Houp je rekla da joj to ne pada teško već joj vraća srećne uspomene.Robert pomisli kako izgleda kao neka druga žena u poređenju s onomrastrojenom dušom koju je spasio iz Blesingtona pre sedam meseci, iz šupeza drva iza paba. U istom trenutku su se oboje toga setili. Ona nikad nijebila srećnija u životu što vidi nekoga. I bio je toliko velikodušan prema njojkad ju je odveo kući i pustio je da spava u njegovom krevetu, dok je onspavao na kauču.

– Oporavila si se mnogo brže nego ja kad mi se to desilo – reče tiho.Mnogo joj se divio zbog svega što je proživela i preživela.

– To bi Indija učinila i za tebe – odgovori ona srećno. Izgledala je kaoslobodna žena. Najzad se okrenuše i dok su išli ka kući, njemu sinu jednaideja.

– Da li bi želela da jedriš s nama nazad do Vinjarda? Mogla bi daostaneš kod nas nekoliko dana ako želiš. – Ona malo razmisli. Nije imalašta drugo da radi, a delovalo joj je kao zabavna ideja da bude s njima najedrilici. Stigli bi do Vinjarda do večeri. A ona bi mogla da iznajmi

Page 251: Pitanja Srca - Danijela Stil

automobil i vrati se na Kejp.– Jesi li siguran? – upita ga oprezno. Nije želela da se nameće. Znala je

po onome što joj je pričao koliko mu je dragoceno to vreme s kćerima, sadkad su veći deo godine u školi. Mnogo je pričao o tome kako mu stalnonedostaju. Međutim, sad je uporno ponavljao kako želi da im se Houppridruži, a i devojke su glasale za to. Rekle su da će im biti zabavno.

Robert joj je pomogao da zatvori kuću. Spakovala je malu torbu iuključila alarm kad su krenuli. Odvezla ih je nazad u marinu i parkiralaautomobil. Veoma joj je prijalo druženje s njima. Bilo joj je kao da je opetu porodici. Toliko se bila navikla da bude sama da joj samoća uopšte nijesmetala. Međutim kad je raširila ruke i prigrlila samoću, onako kako ju jesvami podučavao u ašramu, iznenada je otkrila da je boravak u grupi poputove dragocen dar.

Pomogla im je pri bacanju konopa dok su nameštali jedro, a onda stalauz Roberta dok su plovili polako uz obalu. I iz nekog čudnog razlogapomisli, u tom trenutku, na Fina i njegove zlokobne pretnje kako će bitiusamljena ako ne ostane s njim. Podsećao ju je da je bila toliko sama ipretio joj da neće imati nikoga. Onda pogleda Roberta, a on joj se nasmeši ispusti joj ruku na rame. Osećala je da je to u redu.

– Jesi li dobro? – upitao ju je, gledajući je onim istim pogledom punimdobrote koji je primetila još kad ga je prvi put videla u Dablinu. Onaklimnu glavom uz osmeh.

– Da, dobro sam – potvrdi ona. – Vrlo sam dobro. Hvala što si mepoveo. – I on je primetio isto što i ona – da se njih četvoro, izgleda, leposlažu. Devojke su ćeretale s njom dok su polako odmicali ka Vinjardu.Sunce je zalazilo, a Robert podešavao jedra uz Amandinu pomoć. Houp iBrendan su sišle pod palubu da donesu užinu za sve njih. Bio je to jedan odonih savršenih trenutaka kad biste poželeli da zaustavite vreme, a kad su sevratile na palubu, Houp je fotografisala devojke. Želela je da pokloniRobertu te slike, a uspela je i da snimi jedan njegov lep profil, s jedrima izanjega, i s kosom koju je umrsio povetarac. Nagnuo se ka njoj bez reči iuhvatio je za ruku. Prešla je dug, dug put od onog mesta gde ju je našaoonog groznog jutra. A kad ju je pogledao i kad su se osmehnuli jednodrugom u toj blagoj večeri, ona otkri da je njen učitelj bio u pravu i da su

Page 252: Pitanja Srca - Danijela Stil

svi njeni ožiljci nestali.– Hvala ti – šapnula je Robertu, a on je klimnuo glavom i uzvratio joj

osmeh, a onda oboje pogledaše devojke. Njih dve su se smejale nečemu štoje jedna rekla drugoj, a kad su ih Robert i Houp pogledali, počeše i njihdvoje da se smeju. Bio je to jedan od onih trenutaka kad je sve dobro.Divan dan, savršeno veče, pravi ljudi, trenutak za pamćenje i osećajponovnog rođenja.

za balkandownload.org Thalia

Page 253: Pitanja Srca - Danijela Stil

1 Crvena tačka na čelu žene, obično simbolizuje da je udata. (Prim. prev.)