Vicente Aleixandre - Povijest Srca

  • View
    234

  • Download
    6

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Vicente Aleixandre - Povijest Srca

Text of Vicente Aleixandre - Povijest Srca

  • 2VICENTE ALEIXANDRE

    POVIJESTSRCA

    Pjesme

    OBRAS COMPLETAS, 1968.

  • 3KAO PAPERJE

    Lijepo je kraljevstvo ljubavi,ali je i tuno. Jer srce ljubavnikatuno je u asovima samoe,kad pored sebe promatra drage oikoje se nedostine zaustavljaju na lakim oblacima.

    Ljubavnik se rodio za sreu,za vjeno mnoenje ljubavikoja se iz njegova srca razlijeva,da bi se bez kraja pretakalau isto srce privrene dragane.

    Ali stvarost ivota,zahtjevi dnevnih asova,sam daleki oblak, snovi, kratak let, nadahnut

    mladim srcem koje mu je drago,sve se urouje protiv neprekidnog trajanja

    nemogueg plamena.

    Ovdje ljubavnik promatramlado lice,oboavani plavi profil,lijepo tijelo koje klonulo naas u rukama mu

    poiva.Stie izdaleka i prolazi,i uvijek prolazi.I dok to tijelo spava ili jeca od ljubavi u

    voljenim rukama,ljubavnik zna da prolazi,da i sama ljubav prolazi,a da plemeniti oganj koji u njemu ne prolazibdi nad istim i umilnim prolaenjem onoga

    to vjeno prolazi.

    Zato ljubavnik znada ga njegova draga volijedan as, dok drugi as njene oilagano prelazena varljivi oblak to plovi i udaljava se.I zna da cijeli oganj to se zajedniki razbuktaosamo u njemu ostaje. Jer, laka i kratkotrajna

    je djevojkakoja se preputa i odupire,jeca i smije se.A ljubavnik je motris beskrajnom ljubavlju za ono to zna da je

    trenutano.Lijepo je, moda ljepe, tuno ljepevidjeti je u naruju

  • 4kad se privremeno predaje.Tvoje sam kae skladno tijelo ali samo trenutak.Sutra, sad odmah,budim se od tog poljupca i gledamkrajolik, rijeku, granu, onu pticu ...

    A ljubavnik je gledabeskrajno tuan slavan i teak.Ona se meutim lagana oslobaa,oboavana i zlatna,i leprava odlazi.I prolazi, i ostaje. I die se, i vraa se.Uvijek lagana, uvijek ovdje, uvijek ondje, uvijek.Kao paperje.

    PREDANA RUKA

    Ali ponovno dodirujem tvoju ruku. Mlaku ruku.Tvoju njenu, utljivu ruku. Katkada zatvorim oii blago dodirujem tvoju ruku, blagim dodiromkoji ispituje njen oblik, koji opipavanjenu grau i osjea pod krilatom koom tvrdu,nepotkupljivu kost, tunu kost do koje nikadane dopire ljubav. O umilna puti koja se tako

    proima lijepom ljubavlju!

    To kroz tajanstvenu kou, tajnovito otvorenu,nevidljivo poluotvorenu,

    mlaka toplina iri svoj glas, svoj umilni ar;tuda i moj glas prodire do tvojih mlakih ilada bi kroz njih dolutao do tvoje skrovite krvi,kao druga krv koja bi tamna odjeknula,koja bi te ljupko tamna poljubilaunutra, prolazei polako kao isti zvukkroz to tijelo koje sada kao moje odzvanja, moje

    naselje mojih dubokih glasova,o tijelo moje ljubavi, puno jeke, o posjedovano

    tijelo, o tijelo, sami zvue moga glasakoji te posjeduje!

    Zbog toga, kada milujem tvoju ruku, znamda samo kost odbijamoju ljubav ta nikad zaarena ljudska kost.I tako se jedno tuno podruje tvog bia odupire,dok cijela tvoja put, u trenutku nadahnua,sva plamti, zbog onog laganog dodira tvoje ruke,tvoje porozne, njene ruke koja jeca,tvoje osjetljive, tihe ruke, preko koje polagano,posve polagano i neprimjetno ulazim u tvoj ivot,do tvojih dubokih i potpunih ila gdje veslam,gdje te nastanjujem i pjevam itav u tvom tijelu.

  • 5GRANICA

    Kad ti gledam oi,kad svoje oi pribliim tvojima,o kako itam u njima odraenu svu misao svoje

    samoe!Ah, moja neznana ljubavnice, koju dan za danom

    stiem u svom naruju.Kako li ljubim blago, polako, sasvim polako,potajno na tvojoj koiosjetljivu granicu koja te od mene odvaja.Kou dragocjenu, mlaku, slatku sada, nevidljivo

    zatvorenu,koja ima njean sastav, boju, preputenost fine

    magnolije.I tvoj sami miris, koji kao da kae: Tvoja sam,evo, posve sam predana biu koje oboavam,kao lagani list koji jedva da se odupire,sva pretvorena u okus pod tvojim svjeim usnama.Ali ne. Ljubim tvoju kou, njenu, tananu, gotovo

    nestvarnu pod dodirom mojih usta.I osjeam te s druge strane, neuhvatljivu,

    nemoguu, odbojnu,s onu stranu dragocjene granice, tvoje arobne,

    nepovredive koe,odijeljenu od mene tvojom osjetljivom povrinom,

    tvojom strogom magnolijom,kao tijelo neprimjetno zatvoreno u miris,koje me izluuje iz daljine i koje te, vrsto ovito,

    odvaja od mene kao boginju, pod mojimsmrtnim usnama.

    Pusti me dakle da svojim poljupcem prelazimtajanstvenu tamnicu svog ivota,

    kou blijedu i mirisnu, cvjetnu putenost,granu ili miris,

    blagu boju puti koja te njeno porie,dok zatvaram oi, gasei se u veeri,pijan od tvojih dalekih, nedostinih mirisa,kao gospodar te latice, cijele, koju mi tvoja

    bitnost uskrauje.

    DRUGU NE VOLIM

    Ti bi, naprotiv, mene mogla voljeti,ti koju ne volim.Katkada zastanem gledajui ti oi, velike tamne oi;tvoje blijedo elo, tvoju zagasitu kosu,tvoju proklasalu prisutnost koja se pred veer

    umilno pribliava, smijei se,zauti i ponizno eka da je moja rije ohrabri.Iz moje klonulosti zbog druge pretrpljene ljubavigledam te, o ista blijeda djevojko koju bih mogao

  • 6voljeti, a ne volim.Tada se primiem tvojoj finoj koi, vidljivoj tajni

    tvog ela gdje znam da sam nastanjen,te uhodim sasvim polako i uporno odbaeni

    sjaj tvojih oiju,zamiljajui svoju malu drhtavu sliku za koju znam

    da se nalazi u njima.Potom govorim o tebi, o ivotu, o tuzi, o vremenu...a misao mi odluta daleko i mui se ondje gdje ividrugo bezbrino bie zbog kojeg pored tebe patim.

    Uz ovu djevojku vidim nepravdu ljubavi.Katkada te ljubim u elo ovim hladnim usnama

    i upuujem, a da ti i ne zna,ledenu molbu tvojoj ljubavi: da me zapali.Hladne usne u skruenoj veeri. Usne zgrene,

    ukoene, koje njeno prekopavajutvoje elo, traei cijelu njegovu savrenu,

    izgubljenu vatru.Usne koje poniru u tvoju garavu kosui onda zatvaram oi,i osjeam svoje poljupce kao blistavu plavu kosu

    na kojoj saiem svoja usta.Jedan jecaj i budim se, hladno topao, grozniav,

    nad grubom crninom koja naglo, u tuzi,iznenauje moje usne.

    Ponovno, zatvorenih oiju, moja se usta tunosputaju na isto elo,

    o blijedo polje poljubaca bez sudbine,bezimena koo, kojoj nuam svoje usne kao zrak

    bez ivota,dok jecam, dok potajno jecam za drugom koom

    koju bih mogao priti.

    O blijeda djevojko bez ljubavi mog ivota,uporna da me ljubi bez molbe,moje usne prelaze preko tvog lica bez cvijeta,bez mirisa, preko usta bez svjetlosti,preko tvog tamnog vrata to se blago prigiba,dok se ja odvajam, o neposredna koju ne traim,o tijelo koje ne elim,o taj struk to se prelama, al nikad preko

    mojih ruku.

    Spusti se ovdje i otpoini od svoje blijede groznice.Golih grudi, gledam te naas,polunagu i tihu, dok me nijema motri.Kako li te zaboravljam dok te ljubim! Tvoje grudiprimaju moje usne, s ljubavlju i s tugom.O, ti ne zna... Samo se bolno smijei.O kako molim da me druga svjetlost dostigne.

  • 7POSLIJE LJUBAVI

    Ti opruena ovdje, u polutami sobe,kao tiina koja ostaje poslije ljubavi,a ja se uspinjem polako iz dna svog poinkado tvojih rubova, tananih, zagasitih, koji umilno

    postoje.I svojom rukom prelazim preko finih mea tvog

    povuenog ivotai osjeam glazbenu, utihlu istinu tvog tijela koje je

    maloas u rasipnosti kao svjetlost pjevalo.Odmor pogoduje tjelesnoj masi to je u ljubavi

    izgubila svoj trajni oblik,da bi se mogla uzdii gore u pohlepnoj nepravilnosti

    plamenai ponovno postati istinsko tijelo koje se u svojimkrajnjim granicama obnavlja.

    Dodirujui te rubove, svilenkaste, neoteene, mlake,mekoputno gole,

    vidi se da dragana i dalje ivi.Ljubav je trenutno unitenje, poar koji prijetiistom biu koje ljubimo, koje na oganj ranjava,samo kad se probudimo iz njegova razbita sjajate je gledamo i u njoj prepoznajemo savreni,

    zgusnuti novi ivot,tihi i topli ivot koji nas je svojom umilnom

    vanjtinom dozivao.Eto uzorne ae ljubavi koja, obilato napunjenanjenom spokojnom krvlju, zlaano blista.Eto grudi, trbuh, obla bedra, savrene noge,a gore ramena, vrat od njena i svjea perja,lice, nesagoreno, sjajno u svom rumenilu,i elo gdje prebiva dnevna misao o naoj ljubavi

    to ondje blistava bdi.Na sredini, dajui peat licu to ga uto predveerje

    grije bez ara,stoje fina usta, prorezana, ista pri svjetlosti.O bojaljivi kljuu skrovita vatre!Pasem po tvojoj osjetljivoj koi ovim prstima

    koji se boje i znaju,dok usne sputam na tvoju tamnu kosu.

  • 8IME

    Moja si. Ali drugi jeprividno tvoj gospodar. Zbog toga,kad izgovaram tvoje ime,neto se tajnovito budi u mojoj dui.Tvoje slatko ime, jedva umilno prelo preko

    mojih usana.Prolazi, zadri se, asak zastane na rubui onda lagano leti tko bi vjerovao: pretvoreno

    u isti zrak.Boli me tvoje ime kao i samo tvoje bolno meso

    na mojim usnama.Ne znam da li ono izranja iz mojih grudi.

    U njima jeprebivalo, usnulo, boansko, moda blistavo. Teklo jekroz moju krv, svoje poznato podruje, ali bi onda,u jednom asu, prolazilo kroz tajnu sr gdje si ti

    boravila,tajanstveno ime, nikad znano, ni od kog zapameno,tiho i zlaano, samo zastrto, bez uma,

    kroz moju laku krv.Onda bi te moja krv donosila na moje usne. Ona bisa svojim svjetlom prolazila kroz moja usta.A ja bih tada razgovarao s nekimi doao bi as kad bi tvoje ime s mojom krvlju

    prolazilo kroz moje usne.U jednom asu bi moje usne, s pomou svoje krvi,znale za tebe, i postale bi zlatne, blistave:sjale bi od tvog okusa a da to nitko ne vidi.O, kako je ugodno bilo zautjeti onda naas.

    Tvoje ime,izrei ga? Pustiti ga da blista, otkrito za druge?O, preutjeti ga, skrovitije nego ikad, drati ga u

    ustima, osjeati gakao trajno, slatko, lagano, osjetljivo na jeziku,

    i onda, zatvorivi oi,pustiti ga da se ponovno spustiu grudi, u njihov dragi mir, u nijemom posjetu,da se stani, da se smjesti, da se razlije.

    Danas je tvoje ime tu. Ne rei ga, ne rei ga nikad,kao ni poljubac

    koji nitko ne bi dao, kao to nitko ne bi dao usnedrugoj ljubavi osim svojoj.

  • 9KRUNIDBA LJUBAVI

    Gledajte l