27
SEMINARSKI RAD PREDMET: Finansijski menadžment TEMA: TRŽIŠTE KAPITALA

Finansijski menadzment seminarski tržište kapitala.doc.doc

Embed Size (px)

Citation preview

U v o d

SEMINARSKI RAD

PREDMET: Finansijski menadment

TEMA: TRITE KAPITALA

Sadraj:UvodPonuda kapitalaUlaganje u akcijeTrite kapitalaPodela akcija na obine i preferencijalneDividendeObvezniceZakljuakLiteraturaUvod

Trite kapitala kao sastavni dio finansijskog trita, predstavlja faktor globalizacije nacionalnih ekonomija posebno preko njenog institucionalnog dela. Time omogucavaju investitorima iz gotovo celog sveta da brzo i efikasno menjaju strukturu svog investicionog portfelja, pri emu se misli prvenstveno na investiranje u vrednosne papire.

Tema rada jesu institucije i instrumenti trita kapitala, no pre toga bilo je neophodno objasniti pojam , osnovne funkcije i ciljeve trita kapitala kako bi se lake shvatila svrsishodnost postojanja finansijskih instrumenata ( efekata ) kao i znaaj i neophodnost onih finansijskih institucija koje se najneposrednije odnose na trite kapitala.

U poglavlju koje se odnosi na finansijske instrumente, cilj je bio objasniti osnovne karakteristike instrumenata koji se dosta esto koriste u finansijskom svetu, a koji e i na ovim prostorima zbog otpoetih procesa tranzicije , biti interesantni u vremenu koje je pred nama. Pre svega biti e rei o deonici kao vlasnikom instrumentu, obveznici kao reprezentatu instrumenata zaduenja, te instrumentima terminskih trita bez kojih je nezamislivo moderno poslovanje u uslovima izrazito brzih promena ekonomskog okruenja i estih nestabilnsti na tritima kapitala. Kada je re o finansijskim institucijama, do 70-ih godina one su u svom radu bile prilino ograniene u smislu usmeravanja njihovih aktivnosti na odredjena podruja i trita. U delu posveenom finansijskim institucijama nainjena je klasifikacija ovih institucija prema kojoj su iste svrstane u tri grupacije.

U fokusu panje, u tom poglavlju, su svakako berze kao specijalizovane institucije trita kapitala zbog dinaminosti njihovog poslovanja kao i velikog obima kapitala, koji je u opticaju na ovako organizovanim tritima.

Naredna grupacija finansijskih posrednika koja je nala mesto u okviru finansijskih institucija jesu institucionalni investitori. A sve zbog ispoljenih trendova u nekoliko poslednjih decenija koji govore u prilog injenici da je ve due vreme prisutno opadanje linog posedovanja deonica u korist institucionalnih investitora. Posebno znacajnu ulogu u tome imaju investicioni i penzioni fondovi, pored osiguravajuih preduzea kao jo jednog od bitnih institucionalnih investitora..

Uvaavajuci irinu i dubinu tematike koja je bila predmetom ovoga rada kao i injenice da je sve vei broj finansijskih instrumenata, u osnovnoj ili izvedenoj formi, predmet transakcija na tritima irom sveta, kao i sve veoj internacionalizaciji finansijskih institucija, nije pretendovano na elaboriranju svih aktivnosti, institucija ili instrumenata koji bili ili jesu trend svetskih finansijskih gibanja.

Ovaj rad predstavlja samo jo jedan pokuaj da se bar malo priblie osnovne kategorije , termini i aktivnosti uobicajeni za jedno finansijsko trite, a koji ve jesu ili ce biti deo realnosti i ovih prostora.Ulaganje u akcije

Akcije ili deonice predstavljaju vlasnike papire tj. vlasnik deonice postaje vlasnik jednog dela preduzea. Postoje redovne (obine) i povlaene (prioritetne) akcije. Obine akcije daju njihovim vlasnicima pravo na upravljanje firme dok vlasnici prioritenih akcija nemaju to pravo ali imaju prednost prilikom isplate godinje dobiti. Akcije investitorima mogu doneti razliite prinose. Tako vlasnik akcija, ukoliko akcionarsko drutvo ije akcije ima dobro posluje, ostvaruje pravo na isplatu dividende (iznos koji se isplauje vlasnicima akcija iz dobiti preduzea ukoliko tako odlui skuptina akcionara) ili pak moe ostvariti kapitalnu dobit (rastom cene akcije na berzi).Investiranje, odnosno ulaganje novca u razliite oblike hartija od vrednosti i trgovanje njima veoma je razvijeno u svetu i uobiajeno predstavlja veoma unosan posao za firme i pojedince, kao i posrednike u ovom poslu. Putem hartija od vrednosti, mogu se plasirati slobodna sredstva, koja za odreeni vremenski period pojedincu ili firmi nisu potrebna, odnosno putem emitovanja, tj. izdavanja hartija od vrednosti, mogu se pribaviti sredstva za finansiranje odreenih poslovnih aktivnosti esto pod povoljnijim uslovima nego putem klasinih kredita kod finansijskih institucija. Istovremeno i drava se esto pojavljuje kao emitent i garant odreenih hartija od vrednosti i one predstavljaju praktino najsigurnije i najlikvidnije vrednosne papire. Na razvijenim tritima postoje brojni modaliteti hartija od vrednosti koje mogu biti kratkorone i dugorone, obezbeujui razliite prinose, ali nosei i razliite stepene rizika. Osnovni preduslov za razvoj razliitih oblika hartija od vrednosti je postojanje odgovarajueg zakonodavstva kojim se precizno reguliu sva pitanja vezana za organizovano berzansko i vanberzanskog trite i ulogu uesnika na njima; vrste hartija od vrednosti kojima se moe trgovati; naine obezbeenja; kontrolu trgovanja trinim materijalom itd.

U poslednje tri godine postavljeni su neki osnovni uslovi za aktivnosti na finansijskom tritu i mogunosti investiranja u hartije od vrednost kod nas. Moe se ak rei da je interesovanje javnosti za Beogradsku berzu i poslovanje hartijama od vrednosti poveano sa poetkom izdavanja obveznica stare devizne tednje, koje su praktino bile jedini nain da se stara devizna tednja zarobljena na tednim knjiicama pone da isplauje velikom broju graana. Pored toga, donoenje novog Zakona o privatizaciji kojim je omoguena kupovina i prodaja akcija preduzea takoe je doprinelo poveanju interesa za investiranje i trgovanje hartijama od vrednosti.

ta u sadanjim uslovima moe da se uradi sa hartijama od vrednosti na finansijskom tritu kod nas, odnosno kako pravna i fizika lica mogu investirati ili pribavljati sredstva putem hartija od vrednosti ?

I kratkorono i dugorono trite hartija od vrednosti kod nas su do skoro postojala u veoma nerazvijenom obliku. U sadanjim uslovima dugorone hartije od vrednosti u koje se moe investirati kod nas su oveznice stare devizne tednje.

Trite kapitala

irok pojam koji se koristi da bi se opisali razliiti aspekti finansijskog trita. Obino se odnosi na novac (ili kapital) koji se investira, emitente, klijente koji ga koriste i regulatorna tijela. Institucije trita kapitala ukljuuju investicione banke, berze, brokerske i dilerske kue, registar hartija, platni promet i regulatorne institucije. Akcije, obveznice, varanti za kupovinu akcija ili obveznica, depozitne potvrde, finansijski derivati - fjuersi, opcije - sve su to hartije od vrednosti u ijoj se osnovi nalazi neka realna imovina kapital preduzea, obrtna sredstva, uteevina graana ili roba u skladitu. Sve je to neija imovina. Svojom imovinom svako moe raspolagati slobodno, prodati je i/ili kupiti, kao to na pijaci onaj ko ima viak robe prodaje onome ko eli da je kupi. Slino se deava i na tritu kapitala, susreu se tranja i ponuda kapitala, svako ko je zainteresovan moe da izvri kupovinu odnosno prodaju.Domai investitori pojedinci

Kod kupovine harija od vrednosti od strane domaih fizikih lica procedura je veoma slina, uz odreene sitne modifikacije. Sklapa se ugovor sa brokerskom kuom, koju kupac odabere da ga zastupa na finansijskom tritu i zatim se otvaraju namenski rauni kod banke. Konkretno - otvaraju se depo rauni kod banaka za korporacione obveznice i komercijalne zapise, dok se otvaraju namenski rauni za obveznice stare devizne tednje, kao i za obveznice trezora. Na ove raune domai investitor deponuje odreenu sumu novca koju eli da investira, odreujui i cenu po kojoj eli da investira (odnosno da rezervie) i pri tome ovlauje brokera prema uslovima iz naloga, a uz to se daje i okviran nalog za kupovinu odreene hartije, na primer obveznice stare devizne tednje, obveznice trezora, akcija, ili drugih hartija koje u sadanjim uslovima postoje na naem tritu.

Za razliku od razvijenih trita hartija od vrednosti, kod nas je procedura malo modifikovana, poto se otvara depo raun kod banaka sa koga broker, po ovlaenju klijenta disponira sredstva kod kupovine hartija. Razlog tome je injenica da je kod nas vreme saldiranja relativno dugo jer kada se obavi kupovina, tj. zavri transakcija, u sluaju obveznica stare devizne tednje saldiranje se vri u toku sledea tri dana, dok kod akcija saldiranje se vri u toku sledeih pet dana.

Bitno je naglasiti da se mogu kupiti ili dunike ili vlasnike hartije. Pri tome i dunike hartije mogu biti dugorone odnosno one su naplative o roku dospea. Obveznice stare devizne tednje, obveznice trezora, ili komercijalni zapisi gde je garant drava su naplative o roku dospea. Na sajtu Beogradske berze se moe redovno pratiti kretanje prinosa obveznica stare devizne tednje po godinama dospea, gde je izraunat njihov godinji prinos. Podaci o kretanjima cena obveznica stare devizne tednje po razliitim godinama se auriraju svakog radnog dana kada se zavri trgovanje. Obveznice stare devizne tednje je garantovala drava i ona se obavezala da e o dospeu imaocima isplatiti. Inae, ovo su dugorone obveznice i dospevaju 31. maja svake godine, do 2016. godine. Generalno - prinos na obveznice stare devizne tednje iznosi neto iznad jedan posto meseno. Bitno je da se na njih ne plaa kamata na prinos o dospeu. Ne plaa se ni porez na prinos, poto je on kod nas obuhvaen porezom na ukupna primanja. Na primer, ukoliko se kupe obveznice na poetku meseca u protivvrednosti od 10 hiljada ili 20 hiljada evra i ukoliko se krajem meseca prodajupo veoj ceni. Na taj prinos se ne plaa porez, to praktino predstavlja istu zaradu, poto su ove obveznice stimulativne i osloboene poreza, u cilju obezbeenja likvidnosti i razvoja trita.

Podela akcija na obine i preferencijalneAkcije koje emituje akcionarsko drutvo mogu biti: obine i preferencijalne

A.D. mora imati barem jednu obinu akciju;

Obine akcije predstavljaju uvek jednu klasu akcija

Preferencijalne akcije mogu biti podeljene u dve ili vie klasa sa razliitim pravima (kumulativne i participativne)

Obine akcije imaju istu nominalnu vrednost ili su bez nominalne vrednosti, a preferencijalne akcije iste klase imaju istu nominalnu vrednost.

Akcionarsko drutvo ne moe izdavati akcije na donosioca.Prava akcionara obinih akcija

Prava akcionara sa preferencijalnim akcijama

Akcionarska drutva mogu otkupiti svoje akcije: da bi spreilo negativan uticaj poremeaja na tritu, moe otkupiti 10% obinih i neogranien broj preferencijalnih, ali se nakon odredjenog vremena moraju vratiti na trite. Ne moraju se vratiti jedino ako idu u garancijski paket. Preferencijalne akcijese nakon 3 godine moraju vratiti ako je vie od 10% kupljeno.

Akcionarsko drutvo pored izdatih moe imati i odobrene (neizdate,ovlaene) akcije

Dividende

Dividende predstavljaju deo neto zarade (zarada koja ostaje posle plaanja kamata i poreza) koju ostvari korporacija i koja se nakon odluke upravnog odbora ili skuptine akcionara isplauje akcionarima na ime njihovog vlasnikog uea u firmi. Dobre kompanije, po pravilu, isplauju dividende na kraju poslovne godine (ponekad i polugodinje) ali u zavisnosti od poslovne politike firme moe ak i celokupan iznos ostvarene dobiti biti reinvestiran u poslovanje.

Po klasinoj teoriji predvianja cena akcija, dividende su po znaaju odmah iza zarada kada su u pitanju fundamentalni faktori u odreivanju cena. Mnogi investitori smatraju ovaj faktor isto toliko vanim kao i zarade a neki mu daju i prednost. Osnovni razlog za davanje prednosti dividendama nad zaradama, iako one proizilaze iz neto profita kompanije, jeste injenica da su one konkretne i opipljive. Pristalice ovog pristupa smatraju da reinvestiranje zarada nije podjednako dobro jer se one mogu utroiti neefikasno pa nee doi do boljih rezultata u budunosti. Isplata dividendi je sigurna jer akcionar dobija sredstva danas i to u gotovini. Drugi razlog koji daje prednost dividendama nad zaradama jeste trenutna vrednost dividendi koja ima veu vrednost za akcionare od buduih zarada isplaenih u dividendama, ak i ako postoji potpuna sigurnost da e dididende biti isplaene.

Vanost diivdendi je najmanja kod akcija kompanija kod kojih je stopa rasta velika i kod kojih se cene akcija brzo poveavaju. Ovakve firme, kojima uvek nedostaje sredstava za ubrzan razvoj, reinvestiranjem zarade oplode mnogo bolje nego to bi to uradio akcionar sa dobijenom dividendom. Akcionar bi u sluaju isplate dividendi trebao sam pronalaziti drugu investiciju ali bi mu na raspolaganju ne bi bio isti iznos novca jer se dividende oporezuju (u veini zemalja reinvestiranje se poreski stimulie).

Kretanje dividendi i zarada kompanije nemaju neki utvren i stabilan odnos. Kada bi postojala vrsta korelacija onda bi svako poveanje ili smanjenje neto zarada kompanije bilo praeno istim promenama u dividendama koje se isplauju. Umesto toga, veina upravnih odbora koji razmatraju donoenje odluke o isplati dividendi smatra da je akcionarima dosta vanije da dividende imaju neki kontinuirani i stabilan rast od toga da prate svaku promenu profita. Tako, kada kompanija ostvari veliki rast profita, dividende e ga pratiti samo delimino kako bi se formirale rezerve koje omoguuju da se i u narednim godinama, u sluaju loih poslovnih rezultata, mogu isplatiti dividende.

Dividende se obino isplauju u novcu kada se akcionarima jednom ili dva puta godinje isplauje deo profita kompanije. Dividende mogu biti isplaene i u akcijama kada kompanija svakom akcionaru poveava njegov broj akcija za utvreni procenat. Tako dividenda od 10 odsto znai da svaki akcionar na 10 svojih akcija dobija jo jednu. Na ovaj korak se odluuju firme koje imaju veu potrebu za gotovinom koju zadravaju u svojim rukama. Postoje i likvidacione dividende i one se isplauju akcionarima kada firma bankrotira i kada se namire pre toga svi poverioci. Ovo je najnepopularnija dividenda, koja u stvari predstavlja povraaj kapitala, i obino je mnogo manja od uloenih sredstava u akcionarsko drutvo.

Kada kompanija donese odluku o isplati dividendi, svaki akcionar koji je upisan u knjigu akcionara dobija predvieni iznos novca. Stoga, trend kretanja cena akcija obino ima blagi uzlazni trend pred isplatu dividendi odnosno silazni trend kada se isplata dividendi obavi.

Prinos akcije

Odnos dividende koja se isplauje godinje akcionarima i trine cene akcija predstavlja prinos akcije. Ovaj pokazatelj se obino kree od nekoliko procenata do 10 odsto. Prinos od 10 odsto se smatra veoma visokim to govori da akcionar svoju investiciju u potpunosti otplauje za 10 godina ukoliko se ovakvi prihodi nastave (izuzimajui eventualni rasta cena akcija). Ove stope prinosa akcija fluktuiraju u velikoj meri jer su pod uticajem brojnih faktora. Generalno, niske stope prinosa akcija pokazuju da je trite akcija na veoma visokom nivou i da uskoro moe doi do smanjivanja cena akcija.

Obveznice

Obveznica je hartija od vrednosti kojom se njen izdavalac (emitent) obavezuje da e licu koje je naznaeno na njoj ili donosiocu iste (zavisno da li se radi o obveznici na ime ili donosioca) isplatiti iznos koji je naveden na njoj (nominalnu vrednost obveznice) i platiti kamatu za odreeni vremenski period.

Vlasnitvo nad njima se stie ispunjenjem obaveza u novcu.

Svaka obveznica se sastoji iz plata i kamatnih kupona. Prvi deo sadri osnovne podatke o obveznici kao to su oznaka da je ta hartija od vrednosti obveznica i koja je vrsta obveznice, naziv i sedite emitenta, naziv i sedite kupca ili pak oznaku da glasi na donosioca, iznos na koji glasi obveznica (nominalnu vrednost obveznice), visinu kamatne stope, datum i mesto plaanja kamate i glavnice (nominalne vrednosti), mesto i datum izdavanja, ime garanta (ako je obveznica garantovana, procenat uea u dobiti (ako je to uee predvieno), oznaku serije i kontrolni broj obveznice, faksimil potpisa ovlaenog lica i peat emitenta. Kamatni kuponi sadre pak, osnovne podatke o samoj isplati kamate: oznaku serije i broj kupona, visinu kamate, datum dospea, mesto, datum i nain plaanja kamata kao i potpis ovlaenog lica i peat emitenta. Ovaj drugi deo obeveznice je znaajan zato to vlasnik odnosno imalac obveznice isti mora pokazati emitentu, zajedno sa platom, kada doe vreme za naplatu kamate.

U skladu sa postojeom regulativom, emitent moe da, umesto tampanja obveznice, izda potvrdu koja bi sadrala iste elemente kao i plat obveznice s tim to ona onda mora biti overena od strane banke kod koje emitent ima otvoren depo raun.

Vlasnici odnosno zakoniti imaoci obveznica su kreditori preduzea emitenta, a ne njegovi vlasnici

Obveznice kao hartije od vrednosti dospevaju posle odreenog vremena I tada ih emitent mora otkupiti od njihovog imaoca po njihovoj nominalnoj vrednosti. Akcije pak, nemaju rok dospea I mogu ostati neisplaene sve dok postoji preduzee emitent. Naravno, to ne znai da e novac koji je njihov imalac dao prilikom kupovine, ostati zarobljen sve do prestanka postojanja preduzea. Naprotiv, vlasnik moe da ih proda po njihovoj trinoj ceni u onom trenutku za koji se on sam odlui i tako da doe do potrebne gotovine.

Kamata, kao prihod od obveznica, predstavlja ugovornu obavezu emitenta. To znai da je on mora isplatiti. U protivnom slede sankcije prinudna naplata. Dividenda pak, kao prihod od akcija ne predstavlja pravnu obavezu emitenta, sve dok je upravni odbor akcionarskog drutva zvanino i ne objavi

Bitna karakteristika kamate je i ta to je ona unapred ugovorena, dok iznos dividende koji e biti isplaen zavisi od ostvarenog poslovnog uspeha. To znai da ona moe biti i znatno via od kamate, ukoliko akcionarsko drutvo uspeno posluje, ali i znatno nia u sluaju loeg poslovanja akcionarskog drutva - emitenta.

Pravo kontrole akcionarskih drutava predstavlja jedno od osnovnih prava vlasnika akcija, dok to pravo ne postoji kod kupaca obveznica

Ukoliko doe do likvidacije ili bankrotstva akcionarskog drutva tada vlasnici obveznica imaju prioritet u odnosu na vlasnike akcija u naplati svojih potraivanja iz likvidacione odn. steajne mase.

Nominalna vrednost obveznice jeste ona vrednost koja je naznaena na samoj obveznici i koja e se isplatiti o njenom roku dospea. Npr. ako je emitovana obveznica sa nominalnom vrednou od 1.000,00 dinara i sa rokom dospea od 10 godina to znai da e kupac istih, posle 10 godina, moi da naplati tih 1.000,00 dinara od emitenta. Naravno, to ne znai da on i ranije nee moi da doe do gotovine koju je uloio kada ih je kupovao. On ih, naime, moe prodati pre roka dospea na organizovanom tritu i ranije po trinoj ceni.

Knjigovodstvena vrednost obveznice jednaka je njenoj nominalnoj vrednosti I po njoj se obveznica evidentira u knjigovodstvu preduzea emitenta.

Trina vrednost obveznice zavisi od kamatne stope koju ta obveznica donosi kupcu, ostalih investicionih mogunosti kao i kupevog uverenja da e emitent biti u mogunosti da isplauje obaveze koje preuzima emitovanjem obveznica (da isplauje kamate kao i glavnicu). Teoretski, trina vrednost obveznica se dobija kao zbir sadanje vrednosti kamata koje e se isplaivati kupcu do roka dospea obveznice i sadanje vrednosti glavnice koja e se isplatiti po isteku perioda na koji je obveznica emitovana.

Ugovorena kamatna stopa jednaka preovlaujuoj tada je trina vrednost obveznica jednaka njihovoj nominalnoj. Ugovorena kamatna stopa manja od preovlaujue, tada je trina vrednost obveznice manja od nominalne i za prodaju obveznica po takvoj vrednosti, na primarnom tritu, se kae da predstavlja prodaju uz tzv. diskont

Ugovorena kamatna stopa vea od preovlaujue tada je trina vrednost obveznice vea od nominalne i za prodaju obveznica po takvoj vrednosti, na primarnom tritu, se kae da predstavlja prodaju sa premijom.

Trina cena obveznice se iskazuje u procentima od njene nominalne vrednosti. Npr. ako se za obveznicu ija je nominalna vrednost 1.000,00 dinara njena trina cena oznai sa 120 to onda znai da ona iznosi 1.200,00 dinara.

Vrste obveznicaPostoje razliite vrste obveznice.

prema roku dospea, dele se na:

kratkorone koje dospevaju na naplatu u roku koji je krai od godinu dana

dugorone koje dospevaju na naplatu u roku koji je dui od godinu dana.

prema nainu oznaavanja vlasnitva nad njima, dele se na:

obveznice na ime koje na platu imaju navedeno ime kupca. Takve obveznice se prenose na novog vlasnika indosiranjem - pismenim izjavljivanjem vlasnika iste da svoje pravo prenosi na drugo lice. Novi vlasnik, prilikom naplaivanja svojih prava po osnovu obveznice, obavezno mora prezentirati i sam indosament.

obveznice na donosioca koje na platu imaju navedeno da glase na donosioca. One se na neko drugo lice prenose prostom predajom. Njihova bitna razlika u odnosu na prethodnu vrstu obveznica je u tome to emitent nee izdati vlasniku novu obveznicu u sluaju njenog gubitka.

prema nainu na koji se ostvaruje pravo na kamatu, dele se na:

obveznice bez kupona kod kojih se kamata isplauje odjednom o roku dospea i koje kao takve nemaju kamatne kupone

obveznice sa kuponima kod kojih se kamata isplauje peridino i koje kao takve imaju kamatne kupone koji se moraju prezentirati prilikom njene naplate.

prema nainu obrauna kamate, dele se na:

obveznice sa fiksnom kamatom kod kojih je kamata u momentu kupovine poznata i ona je fiksna

obveznice sa promenljivom (varijabilnom) kamatom kod kojih je kamatna stopa obveznice promenljiva i vezuje se za kamatnu stopu neke kratkorone hartije od vrednosti (a to je najee ona koja ima najnii kreditni rizik)

obveznice sa indeksiranom kamatom kod kojih se fiksna kamata, u momentu isplate koriguje indeksom rasta cena na malo ili nekim drugim ugovorenim indeksom.

prema vremenu u kome se isplauje glavnica, dele se na:

jednokratne obveznice kod kojih se glavnica (nominalna vrednost, vrednost na koju glase) isplauje odjednom o roku dospea

anuitetne obveznice kod kojih se glavnica otplauje periodino.

prema nainu obezbeivanja otplate, dele se na:

hipotekarne obveznice kod kojih emitent zalae svoju imovinu kao garanciju da e obaveze po osnovu obveznica biti isplaene njihovim imaocima. Ukoliko emitent ne bude sposoban da iste izmiri izvrie se prodaja te imovine i tako omoguiti naplata potraivanja koja vlasnik ima prema izdavaocu obveznice

garantovane obveznice za iju isplatu o roku dospea garantuje odreeno pravno lice kao to je na primer komercijalna banka, to znai da vlasnik obveznice moe svoja potraivanja iz obveznice da naplati od banke ukoliko emitent nema sredstava za isplatu svojih obaveza po osnovu obveznica

negarantovane obveznice kod kojih vlasnik svoja potraivanja po osnovu obveznice koju poseduje moe da naplati jedino od emitenta.

prema mogunosti otkupa pre roka dospea, dele se na:

opozive koje u sebi sadre pravo emitenta da ih otkupi pre roka dospea, po unapred utvrenoj ceni koja je, po pravilu, vea od nominalne vrednosti obveznice

neopozive koje u sebi ne sadre pravo emitenta da ih otkupi pre roka dospea.

prema tome ko se javlja kao emitent obveznica, dele se na:

dravne obveznice koje emituje drava odn ovlaeni dravni organ, radi obezbeenja sredstava iz realnih izvora radi usklaivanja priliva i odliva bueta odnosno za pokrie trenutnih buetskih deficita kao i anticipativne buetske potronje.

municipalne obveznice (obveznice lokalnih organa vlasti) koje emituju gradovi, regioni, kole, univerziteti i sl. radi obezbeenja potrebnih sredstava za finansiranje buetskog deficita lokalnih organa vlasti, za izgradnju kole, bolnice, ulinog osvetljenja, sportskih objekata

korporativne obveznice koje emituju preduzaa bilo da su to javna preduzea, transportna i industrijska preduzea, banke ili druge finansijske kompanije.

Razlikujemo jo neke vrste obveznica:

Zamenljive (konvertibilne) obveznice koje se mogu zameniti za odreeni broj obinih akcija, prema unapred utvrenom raciu

Participativne obveznice koje svojim vlasnicima daju pravo, ne samo na kamatu ve, i na uee u raspodeli neto dobiti preduzea

Obveznice sa put klauzulom (put bonds) koje vlasniku daju pravo da ih proda emitentu po unapred utvrenoj ceni.ZakljuakFinansijska trita su ujedno i jedan od faktora proizvodnje. Trite kapitala, novano i devizno pored toga to prvenstveno vre svoju funkciju o kojoj je bilo rei u uvodu, imaju i znaajnu ulogu u povezivanju svih trita , robno novanih i faktorskih , u jednoj zemlji i u medjunarodnim okvirima. Finansijska trita daju trini karakter privredi jedne zemlje a za to je pre svega potrebno da postoji trini metod alokacije resursa. Pod tim se podrazumeva stanje iste konkurencije, stanje u kome niko od uesnika privrednih aktivnosti nema mogunosti da utie na cenu. Ona se formira na osnovu ponude i tranje, formira se na tritu. Osnovni resursi su rad, kapital i devize. Za formiranje njihovih ravnotenih cena potrebno je finansijsko trite.

Literatura1. Dr. Borivoje B. Prokopovi Finansijski menadment2. Frederic S. Mikin, Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska trita, 3. .uki, V.Bjelica, .Risti, Bankarstvo,