EPILEPSIJA SEKCIJA CRVENI KRIŽ I PRVA POMOĆ

26. marta je “ljubičasti dan”, dan kada se širom svijeta ljubičastom bojom iskazuje solidarnost s osobama koje imaju epilepsiju.

● Dan je osnovan 2008. godine inicijativom djevojčice Cassidy

Megan, njenih roditelja i Udruge za epilepsiju iz Nove Škotske u Kanadi.

● Zbog osjećaja usamljenosti i nerazumijevanja, Cassidy koja je tada bila devetogodišnja djevojčica s epilepsijom, izrazila je želju da svima govori o epilepsiji i da pokaže kako se ljudi s epilepsijom ne razlikuju od drugih ljudi.

● Zbog navedenog je Cassidy odlučila otkriti kako ona u svoje slobodno vrijeme voli glumiti u reklamama i filmovima, igrati se vani sa svojim prijateljima, brinuti se o svojim ljubimcima i provoditi vrijeme sa svojom porodicom.

● Tokom prošle četiri godine Cassidyno lice se smiješilo sa hiljade plakata i slalo poruku „ Želim da ljudi znaju da nisi sam ako imaš epilepsiju!“ Stotine različitih organizacija u različitim zemljama svijeta su prepoznale vrijednost i važnost te poruke i pridružile se obilježavanju manifestacije „Ljubičastog dana“

26.3 – SVJETSKI DAN PODRŠKE OBOLJELIM OD EPILEPSIJE

Nervni sistem sastavljen je od mozga, kičmene moždine, čulnih organa i nerava koji povezuju ove organe sa ostalim regijama tijela. Moguće je razlikovati centralni nervni sistem od perifernog nervnog sistema, a budući da su podeljeni na višestruke komponente gdje svaka posjeduje specifičnu funkciju. Centralni nervni sistem sastavljen je od mozga i kičmene moždine. Kod odraslih osoba procenjeno je da mozak sadrži oko sto milijardi nervnih ćelija (neurona) ,a čak i znatno veći broj protektivnih ćelija (poznatih kao glija). Periferni nervni sistem može se podijeliti na dva glavna dijela: autonomni nervni sistem i somatski nervni sistem.

NERVNI SISTEM

Nervni sistem stupa u komunikaciju sa različitim dijelovima tijela i koordinria njihove voljne i nevoljne funkcije. Pogotovo su mozak i kičmena moždina oni koji integrišu informacije iz ostalih organa kao i spoljašnje sredine i planiranja adekvatnog odgovora.Različite strukture u mozgu poseduju specifične funkcije odgovorne za proces mišljenja, memorije, razmišljanja, govora, nevoljnog i voljnog pokreta, emocija, gladi, žeđi, biološkog sata organizma i remodelovanja primljene informacije putem svih pet čula kao što su vid i sluh. Kičmena moždina odgovorna je za prijem informacija direktno iz moždanih centara kao i organizovanja određenih dijelova tijela za prijem i slanje signala i informacija.Ovim putem se takođe ispituju i refleksi mišićno- koštanog sistema.

FUNKCIJA NERVNOG SISTEMA

Epilepsija je kratki poremećaj funkcije mozga, koji nastaje i prestaje naglo i ima tendenciju za ponavljanjem. Poremećaj nastaje kada jedna grupa nervnih ćelija u mozgu postane suviše aktivna, ne surađuje sa drugim ćelijama i poremeti ravnotežu. Ta prenadraženost je vrsta “kratkog spoja”, koji se prenosi na susjedne dijelove mozga, što izaziva epileptični napad.

ŠTA JE TO EPILEPSIJA?

HISTORIJA EPILEPSIJE

Riječ epilepsija potječe od grčke riječi koja označava napad ili

obuzetost. Epilepsija se prvi put spominje još u drevnom Babilonu. Stari su je Grci smatrali "svetom

bolešću" i nadprirodnim fenomenom.

U kasnijim civilizacijskim kulturama uglavnom je

povezivana s demonima i mistificirana zbog svoje

dramatične kliničke slike. Smatralo se da su ljudi koji

boluju od epilepsije opsjednuti zlim duhovima i

vrazima.

1875. godine engleski je neurolog John Hughlings Jackson opisao

epilepsiju kao poremećaj živčanog sistema koji nastaje zbog

pretjeranog izbijanja moždanog živčanog tkiva prema mišićima. Ova

se definicija i danas koristi.

Nažalost, većina ljudi s epilepsijom i danas pati zbog predrasuda okoline u kojoj žive. Zbog toga se osjećaju nelagodno, diskriminirani su i doživljeni kao manje vrijedni članovi zajednice. Često taje svoju bolest jer nailaze na nerazumijevanje i izoliranost. Uzroci tome su isključivo strah i neznanje okoline. Postoji uvjerenje da su oboljeli od epilepsije značajno ograničeni u svojim osnovnim životnim potrebama, a pri tom se zaboravlja da su mnoge historijske ličnosti bolovale od epilepsije (Alfred Nobel, George Gershwin, Vincent Van Gogh, Vladimir Lenjin, Napoleon Bonaparte, Julije Cezar, Aleksandar Veliki).

EPILEPSIJA DANAS

UZROCI EPILEPSIJE

IDIOPATSKA EPILEPSIJA

Idiopatska epilepsija je ona čiji je etiološki faktor nepoznat, tačnije ne može se sa sigurnošću utvrditi, osim evntualne nasljedne sklonosti. Češće su u prve dvije decenije života

SIMPTOMATSKA EPILPSIJA

Posljedica je nekog cerebralnog ili opšteg oboljenja, odnosno, ona kod koje su etiološki faktori poznati.Poznati etiološki faktori epilepsije su: trauma glave, tumori mozga, infekcije, apscesi, upale mozga, cerebrovaskularni poremećaji (moždani udar), endokrini, metabolički poremećaji, elektrolitski poremećaji (hipoglikemija), alkohol...

FAKTORI KOJI MOGU ISPROVOCIRATI EPI - NAPAD

Hipertermija, opstipacija, zamor,

nesanica, nagla promjena sredine (psihički razlozi),

jače emocije, svjetlosni podražaji,

duže gledanje ekrana računara i dr.

AURA

Neke osobe imaju auru, odnosno skup simptoma koji prethode napadu (šumovi u ušima, bljeskanje pred očima, čudan osjećaj u stomaku, čudan miris i okus i sl.). Svaki pacijent ima različitu auru. Onaj ko nauči da prepozna auru može predvidjeti napad.

EPILEPTIČNI NAPADI

Generalizirani napad

Napad kojeg karakterišu pražnjenja neurona kroz obje hemisfere mozga. Za ovaj napad karakteristični

su poremećaji svijesti i vegatativni simptomi.

Jednostrani napad

Ima sve osobine generalizovanog

napada, ali zahvata samo jednu stranu

tijela.

Parcijalni napad

Počinju lokalno, a mogu završiti lokalno ili

generalizovano. Parcijalni napad može biti jednostavni

napad kod kojeg je svijest očuvana. Parcijalni napad može biti kompleksni kod kojeg je svijest narušena

TONIČKO – KLONIČKI (GRAND MAL, VELIKI NAPAD Napad kod kojeg se javlja mogućnost povrjeđivanja. Karakteriše ga nekoliko faza. Tonička faza: napad počinje iznenada gubitkom svijesti i padom na leđa ili lice. Obično gubitak svijesti prati krik koji se javlja zbog grčenja larinksa, mišića grudnog koša i trbušnog zida. Ruke su polusavijene, zgrčene, a noge grčevito ispružene, vilica je stegnuta, disanje prestaje, javlja se cijanoza. Osoba može i da se umokri. Ova faza traje 10 – 15 sekundi. Klonička faza : u ovoj fazi rigor popušta, javlja se tremor (drhtanje), potom snažne, ritmične kontrakcije (grčevi) svih mišića. U ovoj fazi može se desiti ugriz jezika. Kontrakcije polako prestaju i normalizuje se disanje. Ova faza traje 30 -60 sekundi. Posiktusna faza: u ovon fazi se javi poneki trzaj. Sekret iz bronhija i traheje navire na usta u obliku pjene. Osoba počinje čujno da diše, dobija boju i budi se.

GENERALIZIRANI NAPAD

APSANS ( PETIT MAL, MALI NAPAD

Traje oko 5-15 sekundi, rijetko preko minut. Za vrijeme napada aktivnost koju je osoba do tada obavljala prestaje, svijest ne mora biti potpuno ugašena; reklo bi se da je odsutan duhom, bolesnik djelimično shvata okolinu, pogled mu je prazan, može se javiti, ritmično treptanje očiju, ne reagira na pozive u toku napada, a nakon napada ne osjeća se iscrpljeno i ponaša se sasvim normalno.

DIJAGNOZA

Jedan epileptički napad ne čini epilepsiju i potreban je detaljan neurološki pregled i obrada kako bi se postavila dijagnoza epilepsije. Za postavljanje dijagnoze potrebno je uzeti temeljitu anamnezu bolesnika, utvrditi uzrok epileptičkog napada, isključiti sve ostale moguće uzroke, odrediti opći i neurološki status bolesnika te uraditi elektroencefalogram (EEG).

EEG služi za potvrdu dijagnoze epilepsije i za određivanje oblika epileptičkog napada. EEG-om se snimaju normalni i abnormalni električni potencijali kore mozga. Koristi se i u dijagnostici drugih bolesti te u analizi poremećaja spavanja. Osim EEG-a nekad će biti potrebno učiniti i dodatne dijagnostičke pretrage poput kompjuterske tomografije mozga (CT) ili magnetske rezonancije (MRI).

LIJEČENJE EPILEPSIJE

Epilepsiju je potrebno liječiti od samog početka, tj. od postavljanja dijagnoze.

Obično se terapijom kreće nakon što su uslijedila 2 napada, odnosno, u nekim slučajevima, već nakon prvog napada,

ako postoje izrazite promjene u EEG-u. U terapiju su uključeni specijalist neurolog

ili neuropedijatar, ljekar porodične medicine ili pedijatar primarne

zdravstvene zaštite, ginekolozi, psiholozi te razni terapeuti.

U terapiji epilepsija potrebne se česte i redovite kontrole,

lijekove treba uzimati redovito u svrhu prevencije napada i uzimanje lijekova

ne smije se prekidati iako se napadi neko vrijeme ne javljaju. U 2/3 bolesnika može se postići potpuna

kontrola napada.

PRVA POMOĆ KOD NAPADA

Zaštiti osobu od povrjeđivanja. Ukoliko je moguće, spusti ga na pod, ukloni opasne predmete iz njegove blizine Pažljivo okreni osobu na stranu

Ne stavljaj ništa u usta. U napadu ne može da „zapane jezik“ Poslije napada pažljivo se obrati osobi , ohrabri ga i podrži. Ostani sa njim dok ne postane sasvim svjesan.

Ostani miran. Većina napada traje manje od 5 minuta Ne sputavaj osobu za vrijeme napada

Olabavi odjeću oko vrata i ukloni naočare ako ih ima Provjeri kod prisutnih da li je poznato osoba ima epilepsiju, ili je to prvi napad

ŽENE I EPILEPSIJA

Poremećaji reprodukcije

Kod žena i u muškaraca s epilepsijom postoji veći rizik pojave poremećaja reprodukcije u odnosu na zdravu populaciju. Broj poroda u žena koje boluju od epilepsije iznosi 1/3 - 2/3 broja

poroda u zdravoj populaciji žena. Neplodnost kod žena s epilepsijom povezuje s nepravilnošću menstrualnog ciklusa, ciklusima bez ovulacije, poremećajima hormona hipofize,

policističnim jajnicima. Kod 40% žena i muškaraca s epilepsijom javljaju se poremećaji seksualnosti.

Menstruacija

C1- perimenstruacijska u koje se zapaža veća prosječna dnevna učestalost epileptičkih napadaja nekoliko dana prije, za

vrijeme i iza same menstruacije (3 dana prije do 3 dana iza menstruacije);

C2 – periovulacijska koja je povezana sa sazrijevanjem jajašca (10. do 13. dan menstruacijskog cikulsa);

C3 - luteinska koja je povezana sa stvaranjem žutog tijela nakon ovulacije ( od 12. do 4. dana prije sljedeće menstruacije).

Trudnoća i porod Kod 1/3 žena s epilepsijom tijekom trudnoće dolazi do češćih epileptičkih napada. Ta pojava se najčešće zapaža na kraju prvog trimestra trudnoće i

početku trećeg. Najčešće se povezuje s različitim fiziološkim promjenama u toku trudnoće, ali i s neredovitim uzimanjem antiepileptičkih lijekova (AEL).

Epileptički napadi se mogu javiti i prvi put u trudnoći. U tim slučajevima može se raditi o idiopatskoj epilepsiji koja se manifestira pojavom prvih

napada u trudnoći (gestacijska epilepsija).

Muškarci i epilepsija

Epilepsijski napadi koji svoje ishodište imaju u područjima mozga povezanim sa spolnom funkcijom (temporalni i prednji režanj), mogu ju i oštetiti. Neki

ipak, mogu uzrokovati osjećaje spolne ugode, ovisno o području mozga stimuliranog tijekom napada.

Postoje načini kako ublažiti ove tegobe: zatražite savjet od neurologa. Ukoliko se plašite da će se

napad dogoditi za vrijeme odnosa, povjerite svoje strahove liječniku.

Antiepileptici mogu negativno utjecati na spolne odnose. Seksualne disfunkcije često su zajedničke u osoba koji

koriste tzv. antiepileptike I i II generacije: barbiturate (phenobarbital i primidon), ali

podjednako tako i neke druge antiepileptike, kao npr. fenitoin, karbamazepin. Svi oni kao induktori jetrenih enzima smanjuju količinu slobodnog ili biološki aktivnog

testosterona, dostupnog i važnog spolnog hormona za poticanje i stimulaciju seksualnih funkcija muškaraca.

Negativan je utjecaj stigme na kvalitetu života oboljelih od epilepsije nedvojben. Smanjenje stigme povezane s epilepsijom mora uključivati oboljele i njihove porodice te javnost u najširem smislu što predstavlja pozitivan profesionalni izazov cijelom stručnom zdravstvenom osoblju Uloga je medicinske sestre u njezi o oboljelim od epilepsije složena. Pružanje zdravstvene njege razgovorom, informiranjem, savjetovanjem i pružanjem podrške bolesniku i njegovoj obitelji omogućuje bolesniku upoznavanje s vlastitim stanjem čime može, ukoliko je potrebno, promijeniti životne navike i time smanjiti rizik pojave napada. Time se bolesniku omogućuje sudjelovanje u zdravstvenoj njezi .Pristup bolesniku koji boluje od epilepsije je holistički, a ono podrazumijeva doživljavanje bolesnika kao cjelovitog bića u kontekstu njegova društvenog i kulturalnog okruženja

ULOGA MEDICINSKE SESTRE U SMANJENJU STIGME

ZABLUDE O EPILEPSIJI Epilepsija – duševna bolest

Epilepsija je hronična neurološka bolest, koja se periodično manifestira prvenstveno gubitkom svijesti ili kratkotrajnim gubitkom samokontrole. To je fizički problem, a ne mentalni, temelji se na patološkoj aktivnosti neurona moždane kore. Pacijenti se liječe i ne registriraju psihijatri, već neuropatolozi i neurolozi.

Epilepsija je neizlječiva

Nije. Pravilno propisanim liječenjem i pažljivom provedbom preporuka ljekara, u 70% slučajeva postoji značajno poboljšanje u stanju da u budućnosti pacijenti mogu živjeti bez uzimanja antiepileptika.

Epilepsija je kazna i prokletstvo

Postoje predrasude koje epilepsiju smatraju kaznom za grijeh učinjen u prošlosti, bilo samog oboljelog, bilo njegovog roditelja. Naravno, epilepsija nije povezana s prokletstvom, opsjednutošću ili s nekim drugih nadnaravnim zbivanjima. Poput astme, dijabetesa i povišenog krvnog tlaka epilepsija je isključivo medicinski problem.

Epilepsija je rijetka bolest

U svijetu epilepsije pati oko 50 milijuna ljudi. Što se tiče prevalencije, ovo je treća neurološka bolest nakon Alzheimerove bolesti i moždanog udara.

HVALA NA PAŽNJI!!!