DEBATNE NOVOSTI BROJ 27, SEPTEMBAR 2011, IZLAZI … file„Ova publikacija je producirana uz pomoć Evropske DEBATNE NOVOSTI BROJ 27, SEPTEMBAR 2011, IZLAZI MJESEĈNO ДЕБАТНЕ

DEBATNE NOVOSTI BROJ 27, SEPTEMBAR 2011, IZLAZI MJESEĈNO ДЕБАТНЕ НОВОСТИ БРОЈ 27, СЕПТЕМБАР 2011, ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО

“Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedno prema drugome postupati u duhu bratstva.”

Opšta deklaracija o pravima čovjeka UN-a iz 1948. godine

„Наведи добар разлог за земљe Бивше Југославије у Европској унији“

The European Union’s Project “Provide a Good Reason for Ex Yugoslav Countries in the EU”

for Bosnia and Herzegovina, Croatia, Macedonia, Montenegro, Serbia, Slovenia

„Ova publikacija je producirana uz pomoć Evropske unije. Sadržaj ove publikacije je isključiva

odgovornost Centra za kulturu dijaloga i ne može se pod bilo kojim okolnostima smatrati da odražava

stavove Evropske unije.“

“This publication has been produced with the assistance of the European Union. The contents of this

publication are the sole responsibility of Centre of Cultivating Dialogue and can in no way be taken

to reflect the views of the European Union.”

This project is funded

by the European Union

Delegation of

The European Union

In Brussels

Tel:+ 32 2 29 68 407

Fax:+ 32 2 29 68 407

A project implemented

By Centre of Cultivating Dialogue

Contract No.: 2009/202-250

Address:Augusta Brauna 6,

71000 Sarajevo

Tel:+ 387 33 203 668

Fax:+ 387 33 208 370

E-mail: [email protected]

web. www.ckdbih.com

The European Commission is the EU’s executive body.

“The European Union is made up of 27 Member States who have decided to gradually link together

their know-how, resources and destinies. Together, during a period of enlargement of 50 years, they

have built a zone of stability, democracy and sustainable development whilst maintaining cultural

diversity, tolerance and individual freedoms. The European Union is committed to sharing its

achievements and its values with countries and peoples beyond its borders”.

NEW YORK

Ministarstvo

kulture i sporta Kantona Sarajevo

Ministarstvo porodice,

omladine i sporta Republike Srpske

http://hr.wikipedia.org/wiki/Op%C4%87a_deklaracija_o_pravima_%C4%8Dovjeka

http://hr.wikipedia.org/wiki/UN

http://hr.wikipedia.org/wiki/1948

mailto:[email protected]

http://www.ckdbih.com/

RIJEČ UREDNICE

„Provide a Good Reason for EX Yugoslav Countries in EU“ Contract No. 2009/202-250 This project is funded by European Community Comission of European Communities, Brussel

2

Amila Koso

Anja Gengo.

SADRŢAJ

U OVOM BROJU

PROČITAJTE:

Riječ urednice ***

Pogled na Region ***

Vijesti iz Regiona

*** Riječi Velikana:

-Jean Baudrillard

-Voltaire -Mark Fischer

- Narodna knjiţevnost „Ţmurke“

***

Posjetili smo www.debatewise.com

***

Podsjećamo na prethodne

aktivnosti

***

Impressum

Hsjssss

E sada, nekako sam sigurna da većina koja ovo čita i ne vidi ništa čudno u prethodnim navodima imajući u vidu činjenicu da se na zapadu već desetinama godina obrazovanje kupuje. Uobičajena je praksa da roditelji otvaraju štedne knjiţice za svoju djecu odmah po njihovom roĎenju, na ime „College funds“ i uplaćuju svakog mjeseca odreĎen iznos novca kako bi njihova djeca imala dovoljno novca da upišu neki od prestiţnijih fakulteta. Osnovni razlog je taj što, ako ţelite dovoljno kvalitetno obrazovanje, onda trebate odvojiti znatan iznos novca i pohaĎati nastavu na nekom od tih privatnih univerziteta. U svakom slučaju, poenta je da drţavne univerzitete pohaĎate samo ako nemate dovoljno novca za privatne, a ako imate, onda birate privatni, jer se vodite osnovnim kriterijem: kvalitetno studiranje. I kako rekoh, ta podjela na privatne i drţavne fakultete u Bosni i Hercegovini postoji već desetak godina. TakoĎer, jednako kao i na zapadu, na privatne fakultete moţete ići samo ako imate dovoljno novca za školarinu koja u prosjeku iznose izmeĎu 5 i 12 prosječnih plata u Bosni I Hercegovini za jednu godinu studija. Činjenica je da na zapadu morate proći rigorozne prijemne ispite da biste dobili pravo da uplatite svoj novac za studiranje, a na nekim bh. privatnim fakultetima je tek potrebno odrediti minimalan stepen znanja engleskog jezika i uplatiti novac na račun. U svakom slučaju, ograĎujem se od bilo kakvog degradiranja bilo koje od privatnih ili drţavnih obrazovnih institucija, jer na kraju krajeva, zvaničnih podataka kao rezultata provedbene analize o tome još uvijek nema. Ujedno, to i nije bit ovog članka. Vratimo se mi izvornoj rečenici: postojanje dvije vrste institucija koje ne mogu pohaĎati svi, već samo oni koji imaju dovoljno novca za to. Podjela mladih ljudi na djelu! No, realno sagledavajući, ovdje nema ništa pogrešno ili nehumano. Mi ne ţivimo u svijetu jednakih mogućnosti za sve. Ţeljeli smo kapitalizam i očigledno ga u nekim segmentima ţivota dobijamo u punom kapacitetu. Formalna podjela je izvršena, ali bar smo svi jednaki unutar tih institucija. Da li smo? Pa, baš i ne! Kad neki ljudi unutar drţavnih institucija pomisle da se radi o njihovoj instituciji, a ne svih graĎana, koja eto samo zahvaljujući njihovim uplatama raznoraznih dadţbina i egzistira, onda dobijate oštre podjele unutar „jedne kuće“. Dobijete i takozvano elitno odjeljenje u školi koja posluje sukladno jednom drţavnom zakonu i jednom pravilniku usklaĎenim sa tim zakonom. Taj Zakon i taj Pravilnik kao subjekte navode „Učenike“ referirajući pri tome na skupinu djece koja pohaĎa tu školu i za koju vaţe jednaka prava i jednake obaveze. Tim gore ako se elitna odjeljenja formiraju za djecu koja pohaĎaju tek osnovnu školu. To znači da, sa psihološkog stajališta, govorimo o djeci koja su još uvijek u fazi potrage za uzorima, obrazovanja pogleda na ţivot i sticanja temeljnih moralnih društvenih vrijednosti. Sva su djeca - djeca, bez obzira čija su oni djeca. U jednoj sarajevskoj školi je izgleda itekako bitno čija su to djeca, odnosno gdje im roditelji rade i koliku platu imaju. Bitno je, jer ako je plata mnogo veća od one prosječne u BIH, onda su to djeca koja su, po nekim svakom razumnom čovjeku, nerazumnim kriterijima, a privilegovana djeca, drugačija od one djece čiji roditelji ne rade ili rade za neke mnogo manje plate, te zasluţuju da se odvoje od „takve“ djece. Odvajaju se tako što više neće biti u istom razredu sa Enom čija mama ne radi, Ivanom čiji je tata portir ili moţda Anom koja nema tatu, a mama je izdrţava od socijalne pomoći. Ne, ta škola je odlučila da je ipak mnogo bolje da Goran, čiji je tata ministar za prostorno ureĎenje ide u razred sa Adijem čija je mama šef privatne poliklinike i Larom čiji je tata ugledni sarajevski advokat. Neodgovornost i površnost ljudi koja su dozvolila da se ovakve odluke donesu, a tim gore, i izvrše je za nepovjerovati. Razdvajati djecu po kriteriju čiji roditelj ima veću platu, a ne po kriteriju ko je bolje uradio kontrolni rad, domaći zadatak, odsvirao pjesmu, naslikao crteţ ili dao koš je nedopustivo, a za posljedicu nesumnjivo ima stvaranje raznih vrsta kompleksa više i niţe vrijednosti kod djece te kreiranje veoma plodnog tla za rasijavanje netrpeljivosti i konflikata izmeĎu ove djece. Ovakav, prije svega moralni delikt, a onda i krivični mora biti sankcionisan i to medijskom propagandom u cilju pojašnjavanja nedopustivosti i nadasve neodgovornosti ovog čina koji je počinjen od strane rukovodstva ove škole ali i roditelja djece koja pohaĎaju elitno odjeljenje, psihološkog pojašnjenja uticaja ove pojave na djecu ali i na društvo i konačno, suspenzijom diskriminatora koji su dozvolili da se ovakvo nešto dogaĎa.

Anja Gengo

Već odavno se i u Bosni i Hercegovini pojavio trend privatnih i drţavnih školskih ustanova. Zahvaljujući ovim ustanovama, u poslednjih deset godina, djeca i mladi ljudi idu u korak sa zapadnjačkim trendom obrazovanja: „koliko para, toliko i nauke“. Na ovaj način mladi ljudi i djeca su svakako podijeljeni i jasno se stvara slika materijalnog statusa kada vam neko kaţe: idem u tu i tu privatnu školu, studiram na tom i tom privatniom fakultetu (mada se kod nas to malo više modernizovalo, pa se takve visoko školske ustanove radije nazivaju Internacionalnim nego Privatnim). Bilo kako bilo, činjenica je da u Bosni i Hercegovini postoje obrazovne institucije koje pohaĎaju djeca

roditelja koji imaju plate mnogo više od prosječne bosanskohercegovačke.

http://www.debatewise.com/

POGLED NA REGION


3

IZREKE MALE GRUPE

VELIKANA „ Toma: Zbog sveta, zbog

sveta, zbog sveta... Razumeš li, zbog sveta, sve zbog sveta! Dok svet nije ušao u moju kuću, mi smo krasno ţiveli, svi smo

se voleli, svi smo se poštovali... Znaš i sam. Ali kad svet naiĎe, a on poče da uraĎuje i nareĎuje, kao

da i nije ovo moja kuća, kao i da nije ovo moja porodica.

Prvo i prvo, svet je promenio mojoj ţeni šešir; pa onda svet mi je izbacio iz sobe ovaj nameštaj i ovu fotelju, ona je sve do sada bila na tavanu. Pa je onda svet počeo da mi menja sluškinje; oterao mi prvo

jednu, a doveo drugu; posle je oterao i tu drugu. Pa mi je onda svet doveo u kuću nekog učitelja muzike, pa

ga je onda taj isti svet isterao; pa je onda svet

detetu od petnaest godina - Jelkici - obukao dugu

suknju, pa ju je posle opet taj isti svet skinuo; pa je, brate, taj isti svet i tebe

oterao; pa mi je taj isti svet kćer zaprosio, pa svadbu

pokvario. Sima: Gospode boţe, šta

se učini... Toma: Stano, deder, Boga

ti, donesi mi onu sliku. Stana: Koju sliku? Toma: Onu de, što

zapisujem na njoj našu istoriju.“

Branislav Nušić, „Svet“,

str.15.

Nada za 15 obitelji

Do 2015. godine u BiH bi se trebao značajno poboljšati poloţaj Roma. To Bosni i Hercegovini nalaţe konvencija potpisana još 2005. godine prema kojoj bi Romi trebali uţivati sva ljudska prava. MeĎutim, u stvarnosti poloţaj Roma je daleko od dobrog i u svemu su diskriminirani. Preko 40 tisuća romskih obitelji u BiH je stambeno nezbrinuto, od toga oko tisuću ih je s područja TK. MeĎu njima su supruţnici Šemo i Munevera Beganović: ''Gdje god idem sa strane, kaţe imate svoju romsku organizaciju. Predstavio sam se Muradifu Biberoviću, kaţe ja vam ne mogu ništa pomoći. I zato sam zamolio da vi doĎete, ako vi nekako moţete preko medija pomoći. Inače, lutam po ulicama. Pred'o sam zahtjev za civilnu zaštitu, oni su mi hteli dati smeštaj. Pa nisam ja zapalio svoju kuću da ja dobijam taj alternativni smeštaj.'' ''Idi gore u sobu pa vidi, nemaš Ďe spavati. Narod mi pomag'o da sredim jednu sobicu, da se mogu uselit sa djecom, ali to je hladno gore, to ti ne mereš ugrijat da si Bog.'' Osim stambenog pitanja ogromna je nezaposlenost Roma. Mnogi od njih prikupljaju i sekundarne sirovine, ali priznaju djecu i ţene šalju na raskrsnice da prose. 'Sedamdesetero djece imamo u školi u Kreki, koji nemaju ni kupatila, nema ni vode, nema ni kanalizacije, nema ničega'', navodi Husein Biberović ''Moja ţena ide po kantama, nekad prosi. Ja idem isto nekad po kantama, naĎem u kesama hljeb, ja ga otresem, doĎem kući napravim poparu, malo kajmaka ako imam, ako nema ima šećer i pekmez. U Merhamet idemo, on ti daje dvije glavice luka i kesu makarona, zaprške nema", kaţe Šefko Osmanović. Oko 15.000 Roma ţivi na području Tuzlanskog kantona, tek ih je tridesetak zaposleno, a velik broj njih još uvijek svoju djecu ne šalje u školu. ''Svaki dan ih obilazim, vidim u kojoj situaciji ljudi ţive, bez ikakvih primanja, malo što ima tog otpada od toga ţive. Da nema toga to bi bilo katastrofa Roma u BiH.

Preko 60 posto Roma nema riješeno ovo pitanje. Sredstva koja je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH dalo za zdravstvenu zaštitu Roma su utrošena nenamjenski, a akcioni planovi ostali samo mrtvo slovo na papiru. ''Veliki dio sredstava, oko 200 hiljada maraka u toku 2010.godine otišao je za imunizaciju romske djece, a s druge strane za svu djecu, pa samim tim i za romsku djecu je besplatna imunizacija. Samo za Rome se plaća imunizacija što govori da su ta sredstva otišla niz vodu, da nisu nikakav efekat imala'', kaţe Nedţad Jusić, predsjednik udruţenja Euro Rom Tuzla.

Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović kaţe da poloţaj Roma u BIH ne bi ocijenio katastrofalnim. ''Ove godine završena je izgradnja 216 stambenih jedinica za pripadnike Roma u različitim opštinama. Inače, za potrebe stambenog zbrinjavanja Roma u posljednje dvije godine izdvojeno od Ministarstva za raseljena lica oko 6 miliona maraka, a od meĎunarodnih organizacija kao što je SIDA još oko 2 miliona maraka, tako da je u te namjene ukupno utrošeno oko 8 miliona maraka'', navodi Halilović.

Svijetli primjer prema kojem se ipak nazire neka bolja budućnost za Rome je nedavno stambeno zbrinjavanje 15 romskih obitelji. Njima će biti izgraĎene nove kuće ili rekonstruirane postojeće. Sedam članova obitelji Raseme Karić takoĎer je ţivjelo u dvije sobe. Ugovor koji su u četvrtak potpisali donijet će im dom o kojem su uvijek sanjali: ''Sin oţenjen, dvoje djece, ja, muţ, još jedan sin smo ţivili u dvije sobice, jedna soba primaća, jedna soba spavaća. Teško je bilo nas sedmero da budemo u dvije sobe. Ovo za mene znači veliko, puno, puno znači, da će moja djeca imat svoje sobe, da će biti bolje po nas, elegantnije, čistije, pedantnije i sve to.'' Romi su najbrojnija nacionalna manjina u BiH, najmanje ih se školuje, najmanje radi, najsiromašniji su. Njihov poloţaj daleko je gori nego u bivšoj Jugoslaviji. A njima je potrebno tako malo da budu sretni.

www.slobodnaevropa.org, 23.09.2011.god.

BOSNA I HERCEGOVINA

POGLED NA REGION


4

СРБИЈА

„Najveće je savršenstvo

čovjeka što radi slobodno, tj. po svojoj

volji. Time postaje vrijedan pohvale ili

prijekora. Ne hvale se naime automati što točno

izvode sve kretnje za koje su udešeni, jer ih

nuţno tako izvode, nego se hvali njihov tvorac što ih je tako točno izradio,

jer ih nije načinio po nuţdi, nego slobodnom

voljom.“

Dekart

„Ono što opstoji, uvijek je pojedinac; apstraktno ne postoji.“ „Ono što u mojoj

filozofiji nije moje, to je pogrešno.“ „Biti učitelj, to

ne znači sječi kao na panju tvrdnjama, ni davati lekcije da se

nauče, itd. Biti učitelj, to znači zaista biti učenik.“

Kierkegaard

„Ono što se uopće moţe reći, moţe se reći jasno;

a ono o čemu se ne moţe govoriti, o tome se

mora šutjeti.“

Wittgenstein

Pride bez jasne podrške drţave

„Druga Parada ponosa u Beogradu biće odrţana u nedjelju 2. oktobra, a učesnici će se, kao i prošle godine, okupiti u parku Manjeţ u centru grada odakle će prošetati istom trasom koju su oktobra 2010. pratili krvavi sukobi policije i huligana. Organizatori veruju da će svi učesnici biti zaštićeni. Za razliku od meĎunarodnih i evropskih zvaničnika koji su su najavili svoje učešće, izostaje jasna podrška drţavnog vrha Srbije. Zgradu u kojoj su se pred novinarima okupili predstavnici Parade ponosa ponovo su obezbeĎivali policajci Interventne brigade, i opet su se na obliţnjim zidovima pojavili plakati sa uvredljivim porukama. Grupa koja sebe naziva "Srbska akcija" izlepila je letke - "Omladina bez nade posao čeka, a reţim pedere po Beogradu šeta. E sada je dosta!". Desničarski pokret Dveri najavio je, kao i prošle godine, okupljanje dan uoči Parade pod nazivom “Porodična šetnja”. Istovremeno, raščinjeni monah Eparhije raško-prizrenske Antonije Davidović pozvao je sve "uistinu Srbe" da se u subotu okupe ispred Saborne crkve u Beogradu, a da posle litije noć uoči parade provedu ispred Hrama Svetog Save, da bi u nedjelju nastavili šetnju centrom grada. Navodeći da ne zna ništa o ovom pozivu, poglavar Srpske pravoslavne crkve Irinej pozvao je "moralno zdravi deo naroda da u nedelju ostane u svojim kućama i na taj način bojkotuje Paradu ponosa”. Iako se pretnje pojačajavaju i na internet forumima, jedan od organizatora Goran Miletić navodi da barem grafita mrţnje, koji su uoči prošlogodišnje Parade preplavili Beograd, ovih dana ima manje. “Ali šta će zaista da se desi u narednih sedam dana i kako će sve da izgleda, videćemo svi zajedno. Ono što vidite po zidovima jeste bolje, ali to ne mora ništa da znači,” kaţe Miletić. Nakon prošlogodišnjih nereda u Beogradu, teško je proceniti kako će proteći nedeljni skup. “Moj osećaj je da, nakon takozvane porodične šetnje, izjava raznih članova desničarskih i ultradesničarskih organizacija i navijačkih grupa, do problema prosto mora doći, jer je drţava poslala jednu sliku sopstvene nesigurnosti i nespremnosti da zaštiti svoje graĎane, a mislim da te poruke desničari jako dobro razumeju,” kaţe za RSE sociolog Ivan Kuzminović. Zato jake mere predostroţnosti ne izostaju. Pošto se učesnici okupe, kapije parka Manjeţ biće zatvorene kordonima policije, a satnica govora, šetnje i koncerta koji će uslediti strogo će se poštovati. Organizatori veruju da će policija obaviti svoj deo posla, uprkos zajedničkom saopštenju Policijskog sindikata Srbije i pomenutog pokreta Dveri koji su pozvali na otkazivanje Parade i nedavne izjave ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića da bi sa aspekta sigurnosti bilo bolje da se Parada ne odrţi. “U internim sastancima sa policijom nije bilo apsolutno nikakvih problema i nikada se nije dovelo u pitanje odrţavanje Pride-a. Dačić je jednom izašao sa izjavom da ne ţeli da policajci budu glineni golubovi, ali je nakon toga rekao da policija neće zabraniti Pride, tako da opet očekujemo od njega neku pozitivnu izjavu samo mu treba podrška iz vrha,” navodi Jovanka Todorović iz LABRIS-a. No, ta podrška ove godine izostaje. Za razliku od oktobra 2010., kada su predstavnici drţave, istina tek nekoliko dana pre Parade, izašli u javnost sa nedvosmislenim porukama podrške skupu, ovih su se dana ućutali. Iako kaţe da su u privatnim sastancima dobili njihovu verbalnu podršku, Goran Miletić navodi da su odbijeni zahtevi za susretima sa najvišim drţavnim i predstavnicima grada. “U jednoj demokratskoj drţavi, predsednik republike ne mora svaki dan da ponavlja podršku Pride-u budući da je on to rekao 22. juna, ali u drţavi u kojoj je osnovno ljudsko pravo i dalje pod lupom javnosti i gde i dalje ima pretnji nasiljem, bilo bi vaţno da nas je predsednik primio”, kaţe Miletić. Miletić navodi da imaju potvrde da će veći broj političara prisustvovati Paradi ponosa, ali nije ţeleo da otkriva o kome je reč. Za razliku od domaćih, imena meĎunarodnih zvaničnika već su poznata. Učesnicima će se obratiti predstavnik Evropskog parlamenta Jelko Kacin i šefovi misija Saveta Evrope, OEBS-a i Evropske komisije. Ambasador EU u Beogradu Vensan Deţer poručio je da odrţavanje Parade ponosa nije uslov za pribliţavanje Srbije uniji, ali da zemlja mora da poštuje svoj Ustav koji zabranjuje diskriminaciju. Ovo, po mišljenju Ivana Kuzminovića, političarima u Srbiji nije jasno. “Mislim da je to deo jedne opšte konfuzije koja se tiče prava manjina u Srbiji, i takoĎe mislim da su i ovog puta predstavnici vlasti pokazali da imaju neke svoje unutrašnje kalkulacije i da su one pre svega izbornog karaktera. Naši političari smatraju da većina graĎana Srbije ne podrţava gej pride, pa se u skladu sa tim i ponašaju. Mislim da bi prava uloga političara morala da bude upravo suprotna, i da bi predsednik Tadić sa sve gradonačelnikom Beograda morao da se pojavi na pride-u, i da pokaţe da stoji iza stava da je u ovom slučaju dominantan stav graĎana sasvim pogrešan,” kaţe Kuzminović. Posle više neuspelih pokušaja organizacije Parade, Pirde je prošle godine odrţan u gradu pod opsadnim stanjem, kada je oko hiljadu učesnika, okruţeno sa po dva obruča policijskih kordona, i daleko većim brojem huligana, za oko dvadeset minuta prošetalo kroz tri ulice...“

www.slobodnaevropa.org, 26,09.2011.god.

IZREKE MALE GRUPE

VELIKANA

http://www.slobodnaevropa.org/

POGLED NA REGION


5

CRNA GORA

"Od svih perverzija najčudniji je celibat: ţelja da se potre svaka ţudnja i mrzi

svaka ţudnja. A ona ne dopušta da je jednom za svagda uklonimo. Ţudnja,

kao i pokojnici, ili obrok koji ne prija - stalno se vraća - dok ne postane potpuno

nesvarljiva. Za takve ljude uţitak je vrtlog i ambis - ono što istovremeno prizivamo i

čega se plašimo. Uţivati znači isprljati ruke i misli i stajati ogoljen. To je strah,

gaĎenje, samoprezir i moralni pad. Uţivati znači

dobro se pomučiti, pa dosezanje uţitka ne mogu podneti svi, čak moţda ni

većina nas."

"Tahir, moj prvi psihoanalitičar znao je da

kaţe: ljudi govore jer postoji nešto što ne ţele da čuju;

slušaju jer postoji nešto što ne ţele da kaţu."

Hanif Kurejši

"Nešto da ti kaţem", str.65/66

Novi izborni zakon ponovo zaobišao ţene

„Usvojen je novi Zakon o izboru poslanika i odbornika kojim je taj dio legislative usaglašen sa Ustavom, čime je ispunjen jedan od uslova da Evropska komisija Crnoj Gori odredi datum početka predpristupnih pregovora. MeĎutim, iako se "poraĎao" nekoliko godina, novi Zakon ponovo nije uključio obaveznu "ţensku kvotu". "Razočarane smo usvajanjem izbornog zakona jer ni ovaj put nije konačno uvedena obavezna "ţenska kvota", koja bi nametnula zakonsku obavezu da jedan odreĎen dio poslanika moraju biti ţene", rekla je za RSE psihološkinja i koordinatorka NVO Anima iz Kotora Ljupka Kovačević, koja je nezadovoljna i činjenicom da je ponovno zaobilaţenje ţenskih prava prošlo bez ikakvih reakcija u javnosti i naročito u ţenskom dijelu parlamenta. "Parlamentarke koje su tamo sijedjele i za to se zalagale nijesu izašle i napustile sjednicu, kao što su to uradili Albanci jer njihova prava koja su imali ranije nijesu ispoštovana. Nama ponovo predstoji početak, pored svih ovih navodno demokratskih procesa ţene su u Crnoj Gori diskriminisane ovim izbornim zakonom i nama predstoji veliki put da doĎemo do kvota. Ako hoćemo da uĎemo u Evropu trebalo je da ovo bude jedan od vaţnih uslova u izbornom zakonu a to je 50 posto ţena. Znači, 50 posto stanovništva je ostalo diskriminisano izbornim zakonom", ocjenjuje Kovačević. Jonica: Evropski standardi nijesu švedski sto Dvije poslanice vladajućih partija u ponedjeljak nijesu bile dostupne, a u opozicionoj Socijalističkoj narodnoj partiji smatraju da je ipak napravljen jedan korak naprijed. Poslanica SNP-a Sneţana Jonica podsjeća da je uvedena obaveza da na partijskim izbornim listama bude trećina ţena, ali da nije prošao i amandman njene partije da se takva proporcija mora odrţati i za konačan spisak kandidata koji će sjesti u poslaničke fotelje. Umjesto toga ostavljena je mogućnost da na listi bude trećina ţena, a da teoretski, u parlament ne uĎe nijedna. "Ne postoji politička volja da se ovo pitanje konačno u Crnoj Gori riješi po evropskim mjerilima", kaţe Jonica. "Dakle, imate nešto što se naziva evropskim standardom. Ne moţemo evropske standarde uzimati kao na švedskom stolu, pa ovaj hoćemo, a ovaj nećemo da ispoštujemo. Ako imate preporuke Venecijanske komisije i ona vam napiše da mora po redosljedu da se napravi pozicija manje zastupljenog pola i vi to ne ispoštujete onda moţemo da kaţemo da nijesmo u potpunosti ispoštovali te preporuke Venecijanske komisije. Ono što ja tumačim je činjenica da je pozicija u parlamentu, u zakonodavnom tijelu jako privlačna i da to predstavlja moć i da se ona lako ne prepušta i da jednostavno, ja tvrdim nije postojala politička volja po tom pitanju". O potrebi većeg učešća ţena u parlamentu, u domaćoj javnosti se govori već nekoliko godina. Crnogorski parlamentarci su, nedavno, imali i neprijatno iskustvo kada su zbog manjka ţena, zamalo izgubili glas u Savjetu Evrope. Parlamentarna većina, meĎutim, još uvijek ne ţeli da ţenama obezbijedi dovoljan broj mjesta u Skupštini. Na pitanje - da li se radi o procjeni da ţene ne raspolaţu dovoljnim kapacitetima ili nečem drugom - odgovorila je poslanica opozicionog Pokreta za promjene Branka Bošnjak, koja je primijetila da se ţenski kapaciteti stalno preispituju, a da se za muškarce to pitanje nikad ne postavlja. "Mislim da oni jednostavno neće da prepuste moć, odnosno da znaju da bi to značilo da bi neko muški morao da ustupi mjesto nekoj ţeni i da jednostavno nijesu spremni na to. Oni su deklarativno svi spremni i oni se oko toga slaţu a onda je njihovo obrazloţenje najčešće da nema toliko ţena u politici. Mi treba da ih stimulišemo i nije tačno da ih nema jer prosto se ne pravi takav ambijent da se stimulišu ţene da se više bave politikom, jer u ovom trenutku što smo bliţi piramidi vlasti tu je sve više i više muškaraca. Na dnu piramide gdje su oni teški poslovi i gdje je dosta odgovornosti to uglavnom obavljaju ţene. Mislim da ne postoji volja jer zna se da se neko mora pomjeriti da bi ušla ţena a za to ne postoji volja u Crnoj Gori", smatra Bošnjak.“

www.slobodnaevropa.org, 12.09.2011.god.

IZREKE MALE GRUPE

VELIKANA

http://www.odlomci.net/2011/07/hanif-kurejsi-nesto-da-ti-kazem_05.html


http://www.slobodnaevropa.org/

POGLED NA REGION


6

HRVATSKA

HERAKLIT

«Svijet ovaj, isti za sve, nije stvorio ni jedan bog i ni

jedan čovjek, nego je uvijek bio i jest i biti će vatra vječno živa, koja se s

mjerom pali i s mjerom gasi.»

«Sve teče – panta rei.»

«Sunce nije samo svaki dan novo nego je uvijek i

neprestano novo.»

«Jedno te isto prebiva u nama: živo i mrtvo, budno i spavajuće, mlado i staro. Jer je to kad se promjeni,

ono, a ono, kad se ponovo promjeni, to.»

«Narod valjda da se bori za svoj zakon kao za zidove

svoje.»

«Oči i uši su ljudima zli svjedoci, ako imaju barbarske duše.»

«Ime pravde ljudi ne bi poznavali kad ne bi bilo

nepravde.»

«Granice duše nećeš idući pronaći, pa ako i svim

putovima prolaziš: tako dubok logos ima.»

www.magicus.info

State Department: Hrvatska diskriminira vjerske manjine „State Department u izvješću podnesenom Kongresu analizira stanje vjerskih sloboda u 2010. u gotovo 200 zemalja svijeta. "U svijetu vidimo mnoge zemlje u kojima vlada poriče ljudima najosnovnija ljudska prava - pravo da vjeruju u skladu s vlastitom savješću, uključujući i slobodu da ne vjeruju ili da ne slijede religiju koju favorizira njihova vlada", rekla je američka drţavna tajnica Hillary Clinton na konferenciji za tisak u povodu objave izvješća. Izvješće identificira Iran, Uzbekistan, Kinu, Mianmar kao zemlje koje "posebno zabrinjavaju" zbog kršenja vjerskih sloboda. Za Afganistan, Irak, Pakistan, Rusiju, Tadţikistan i Uzbekistan se kaţe da se suočavaju sa znatnim izazovima u osiguravanju vjerskih sloboda. Clinton je takoĎer upozorila da su nedavni narodni ustanci na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi, izloţili vjerske i etničke manjine novim opasnostima, te je pozvala narode u regiji da ne "zamjenjuju jedan oblik represije za drugi". U dijelu izvješća posvećenom Hrvatskoj, kaţe se kako nije bilo promjene u statusu poštivanja vjerskih sloboda od strane hrvatske vlade tijekom izvještajnog razdoblja od srpnja do prosinca 2010., te dodaje kako američka vlada raspravlja o vjerskim slobodama s hrvatskom vladom, kao dio svoje ukupne politike promicanja ljudskih prava. Nevladine organizacije za ljudska prava i vjerski čelnici napominju da sveukupno, etnički i vjerski odnosi u Hrvatskoj ostaju stabilni. Navodeći opće podatke o Hrvatskoj, State Department ističe da je oko 85 posto stanovništva rimokatoličke vjere, 6 posto pravoslavne, te da skupine koje čine manje od 5 posto stanovništva obuhvaćaju muslimane, ţidove i sljedbenike drugih religija, kao i da u Hrvatskoj postoje 42 registrirane vjerske zajednice. U Hrvatskoj ne postoji sluţbena religija, meĎutim, Rimokatolička crkva prima financijsku potporu i ostale naknade zahvaljujući konkordatu izmeĎu vlade i Vatikana. U skladu s konkordatom potpisanim s Katoličkom crkvom, hrvatska vlada je dodatne sporazume potpisala s još 15 vjerskih zajednica, stoji u izvješću. U dokumentu se napominje kako je 9. prosinca 2010. Europski sud za ljudska prava (ECHR) presudio da je Hrvatska diskriminirala tri kršćanske vjerske zajednice ne priznajući im neka prava, koja bi imale da su kvalificirane za ugovor s drţavom. To je uključivalo pravo na vjerski odgoj u drţavnim školama i priznavanje sklopljenih brakova. Europski sud je presudio da drţava treba nadoknaditi svakoj od tri zajednice po 9.000 eura zbog kršenja Europske konvencije o ljudskim pravima. Povrat imovine nacionalizirane ili konfiscirane tijekom jugoslavenske komunističke vladavine ostao je problem, napominje State Department te dodaje da su mnoge vjerske zajednice odredile povrat imovine kao svoj prioritet te prigovaraju nedostatku napretka. Srpska pravoslavna crkva (SPC) navodi da postoji minimalan napredak kod povrata imovine u posljednjih deset godina. Duţnosnike SPC-a i dalje posebno zabrinjava nedostatak napretka u povratu nekoliko vrijednih poslovnih i stambenih zgrada u središtu Zagreba, uključujući zgradu Kina Zagreb i 40-ak stanova.

U izvješću se navodi da je 2008. zgrada srušena, te da je počela izgradnja trgovačkog centra i garaţe. TakoĎer se napominje da je hrvatski Ustavni sud u svibnju, nakon dvije i pol godine razmatranja, odbacio zahtjev SPC za zabranu gradnje do postizanja sporazuma izmeĎu SPC i drţave o restituciji. SPC je ranije podnio tuţbu pred Europskim sudom za ljudska prava zbog neopravdano dugotrajnog postupka. Pravoslavna crkva u Dalmatinskoj eparhiji takoĎer je izvijestila da nema napretka oko povrata zgrade u susjedstvu njezinog sjedišta u Šibeniku, u kojoj je smještena lokalna radio postaja i Šibenski list. Ističe se da je došlo do napretka u povratku imovine samostana SPC-a u Borovu Naselju i Orahovici 19.10., te da su ispravljeni pogrešni unosi crkvene imovine SPC-a u zemljišnim knjigama u Koprivnici i Graberju.

State Department naglašava da hrvatska Vlada financira obnovu broj srpskih pravoslavnih crkava, te da duţnosnici SPC-a tempo te obnove smatraju zadovoljavajućim s obzirom na recesiju u zemlji. Duţnosnici Katolička crkve kaţu da je proces povrata imovine bio zadovoljavajući i u okviru mogućnosti vlade. U većim biskupijama s više zahtjeva, kao što su Zagreb i Đakovo, crkva još čeka na povrat dijela imovine. Nekoliko potraţivanja za povrat ţidovske imovine, uključujući neke zgrade u Zagrebu, ostaje na čekanju, a ţidovska zajednica se ţali da je restitucija u mirovanju već godinama, izuzev jednog odmarališta koje je vlada vratila zajednici ali još nije uknjiţeno. Duţnosnici SPC su izjavili da su imali pristup bolnicama i zatvorima za pruţanje pastoralne skrbi, te im je za razliku od prethodnih izvještajnih razdoblja, omogućeno da procijene potrebu za vjerskom skrbi u vojnim i policijskim strukturama. Predstavnici muslimanske zajednice izvijestili su o izostanku napretka oko raspodjele prostora na gradskim grobljima na širem području Rijeke i u Istri za muslimanske grobove...“

www.business.hr, 14.09.2011.god.

IZREKE MALE GRUPE

VELIKANA

http://www.business.hr/

POGLED NA REGION


7

SLOVENIJA

"Pacijenti su nesvesno stvaraoci sopstvene

nesreće, a ono što nazivaju simptomom svoje bolesti zapravo čini njihov ţivot i

najbolje je da u njemu uţivaju!"

"Ono što kod normalnosti zapanjuje jeste da u njoj nema ničeg normalnog: normalnost je fasada za

uobičajeno ludilo. To me je podsetilo na priču o Prustu, koji je pred kraj svog ţivota

mahnito pretraţivao stranice svoga dela "U traganju za izgubljenim vremenom", kada je u

očajanju shvatio koliko su hiroviti, ako ne i nenormalni svi njegovi likovi. Kao da je moguće sačiniti roman, pa

tako i društvo, samo od konvencionalnog i

dosadnog."

"Telesna strast je najsavršenija manifestacija

ţelje za ţivotom!"

Hanif Kurejši "Nešto da ti kaţem", str.66

S pravico do popravka do medijskega prostora

Ljubljana - Ko je leta 2006 začel veljati spremenjeni zakon o medijih, ki je na novo definiral pravico do popravka ali odgovora, so se uredništva znašla še pod večjimi pritiski različnih skupin moči, ki ţelijo medijski prostor izkoriščati predvsem v propagandne namene. Po besedah odgovornih urednikov se za uporabo tega instituta danes največkrat odločajo določene politične stranke in drţavni organi ter lokalne oblasti. "Oblika pritiska, ki jo dopušča zakon" "Ta institut je bil prvotno namenjen prizadetim posameznikom, da bi lahko podali širše mnenje na določen kontekst. Sem pa ţe pred petimi leti opozarjala, da se bo to zlorabljalo s strani tistih, ki so plačani za to, in tistih, ki imajo moč. Za povprečnega drţavljana je postopek za uveljavljanje te pravice preveč kompleksen, na drugi strani pa imamo usposobljene sluţbe za odnose z javnostjo, ki lahko doseţejo tudi nespremenjene objave njihov mnenj," razlaga medijska strokovnjakinja dr. Sandra Bašić Hrvatin. Da je res tako, nam je potrdil tudi odgovorni urednik časnika Večer. "Ta institut izkoriščajo tisti, ki imajo denar: politika, močne interesne skupine ali zdruţenja, zelo redko pa posamezniki. Gre za obliko pritiska, ki jo dopušča zakon. Če naredimo novinarji napako, smo jo dolţni sami popraviti. Tudi novinarji smo zmotljivi," pravi Tomaţ Ranc. Po njegovem mnenju je zakon napisan preširoko: namesto da bi se popravek dotikal zgolj zanikanja ali popravljanja konkretnih napak, se širi na prikazovanje nasprotnih dejstev in odgovorov. "Vanj je stlačeno preveč, celo popravljanje komentarjev, kar je ţlahtna novinarska zvrst z izrazito osebno mnenjsko noto," opozarja Ranc, ki se je moral zaradi tega instituta ţe zagovarjati pred sodiščem. S toţbami se je morala ukvarjati tudi odgovorna urednica informativnega programa na Televiziji Slovenija Ksenija Horvat Petrovčič.

"Zahtevki, za katere so odločajo predstavniki gospodarstva, so večinoma dobro argumentirani in jih velja obravnavati resneje od političnih. Gospodarstveniki običajno tudi zelo skrbno preberejo člene o popravku, njihove zahteve pa so zato vloţene v skladu s zakonom. Politiki skušajo pogosto pritiskati bolj po domače. Da denimo pošljejo zahtevo kar prek elektronske pošte," pravi Horvat-Petrovčičeva.

Glasilo nasprotnih mnenj. Zakon o medijih določa, da ima tisti, ki zahteva objavo popravka, pravico vloţiti toţbo zoper odgovornega urednika, če ta ne objavi popravka v roku in na način, kot piše v zakonu. Število toţb na okrajnem sodišču v Ljubljani, kjer ima sedeţ največ slovenskih medijev, je zraslo po letu 2006, ko je prišlo do sprememb medijske zakonodaje.

Če so na omenjenem sodišču med letoma 2004 in 2006 našteli 32 toţb, se je to število med letoma 2007 in 2009 povzpelo na 72. Od drugih okrajnih sodišč po številu toţb izstopa še koprsko (6). Po besedah Bašić-Hrvatinove se je zato ta institut sprevrgel v izčrpavanje medijev, saj so odgovorni uredniki postali ljudje, ki samo še odgovarjajo na zahteve po popravkih, da bi lahko zagotavljali uredniško neodvisnost medija. "Če bi te zakonske določbe uporabljali, kot so zapisane, lahko zapremo medije in naredimo glasilo nasprotnih mnenj, popravkov in odgovorov. Členi v zakonu so pripeljali do tega, da morajo mediji objavljati tudi enostranske prispevke. Ko so novinarji, ki niso dočakali zahtevanega mnenja, objavili prispevek, je namreč druga stran, ki je bila sicer vabljena, da poda svoje mnenje, ta institut izkoristila," pojasnjuje predavateljica s koprske fakultete za humanistične študije. "V času zdaj veljavnega zakona o medijih se je močno razpaslo izkoriščanje moţnosti popravka v širšem smislu. Ne gre za samo zanikanje napačnih dejstev, temveč tudi za odzive na komentarje, v katerih piarovci nekaterih političnih strank, ministrstev, podjetij ali občin polemizirajo z legitimnimi stališči novinarjev, pri tem pa jih tudi blatijo in ţalijo," dodaja odgovorna urednica Dela Romana Dobnikar Šeruga. Do spremembe instituta pravice do popravka ali odgovora v zakonu o medijih je prišlo leta 2006 v času Janševe vlade, za novo ureditev pa je takrat poskrbel lastnik radijske mreţe Infonet Leo Oblak, ki jo je povzel po avstrijskem zakonu. Spomnimo, da je ţelelo ministrstvo za kulturo omenjeni institut letos urediti z novim medijskim zakonom, ki pa so ga poslanci zavrnili. "Zakonska ureditev je presegla ustavno določeno pravico do popravka in odgovora in se na neki način spremenila v orodje pritiska na novinarje, odgovorne urednike in medije," so med drugim zapisali avtorji zavrnjenega zakona.“

www.times.si, 26.09.2011.god.

IZREKE MALE GRUPE

VELIKANA



http://www.times.si/

POGLED NA REGION


8

МАКЕДОНИЈА

Dan što ga čovjek posveti drugome

nije nipošto gubitak već dobitak.

Dani u kojima ne učinimo ništa za druge,

već samo za sebe, to su izgubljeni dani.

(Ivan Merz)

Nikad se ne plaši da pokaţeš ono što vidiš i

misliš, jer izgubićeš samo ono što ne

uradiš. Plaši se samo KAKO!

Branislav B. Ĉubrilović

"Jedina vrlina kojom čovek ne moţe da se

pohvali jeste skromnost. Kad bi se

njome pohvalio, više ne bi bio skroman.“

Fransoa Mari Arue Volter

"Upornost je odlična osobina za uspeh: Ako

kucate na vrata dovoljno dugo i

dovoljno jako, budite sigurni da ćete probuditi

nekoga."

H.W. Longfellow

Makedonija: Predsedniĉki kandidat tvrdi da nema diskriminacije seksualnih manjina „Jedan od vodećih predsedničkih kandidata u Makedoniji tvrdi da je diskriminacija gejeva i lezbejki mit. “Naš sistem nikoga ne diskriminiše. Homoseksualci sami sebe stigmatizuju i misle da su u deprivilegovanoj poziciji”, rekao je za jednu dnevnu novinu ĐorĎi Ivanov, profesor prava i predsednički kandidat vladajuće konzervativne stranke VMRO DPMNE. Kao kandidatkinja za članstvo u EU, Makedonija će u sklopu procesa pridruţivanja morati da usvoji zakone za zaštitu seksualnih manjina od diskriminacije. Upitan da prokomentariše ovo pitanje, kandidat podrţan od strane opozicionih socijal-demokrata, Ljubomir Frčkovski, rekao je da podrţava sve grupe koje se suočavaju sa diskriminacijom. “Generalno podrţavam pluralizam ţivotnih stilova subkulturnih grupa - ovo je jedna od osnovnih vrednosti u današnjem društvu.” Ljubomir Frčkovski vodi u istraţivanjima javnog mnijenja, a predsednički izbori će zajedno sa lokalnim biti odrţani 22. marta ove godine. U septembarskom izveštaju Evropske komisije navedeno je da se atmosfera i stavovi prema LGBT populaciji u Makedoniji popravljaju, ali da izvesni oblici diskriminacije opstaju na svim nivoima. Posebno je naglašena slabost zakonske zaštite od diskriminacije. Postoji izvesna legislativna protekcija dostupna za slučajeve diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije, rečeno je, ali ne i za slučajeve diskriminacije na osnovu rodnog identiteta.“

www.labris.org.rs, 16.09.2011.god.

Спас во редовната контрола

„Господин кој ја загубил личната карта „добил“ кредит од 4.000 евра. Друг, пак, уште пред неколку години станал жирант на кредит од неверојатни 90.000 евра, за кој не знаел. А трет открил дека има неплатен долг поради што бил одбиен за кредит. Ова се само дел од измамите кои граѓаните ги откриле откако се обратиле во Македонското кредитно биро кое функционира од почетокот на годинава. Во него секој граѓанин има лично досие за неговите долгови кон банки, лизинг-компании, режиски трошоци, кон УЈП... Ефикасен начин за заштита од измами Македонско кредитно биро треба да им помага на граѓаните да се заштитат од измами. Тоа ги советува како да си ги контролираат сметките и да не дозволат некој друг да направи долгови во нивно име. - Сопствениот извештај, кој го изготвува Македонско кредитно биро за граѓаните, е ефикасен начин за заштита од измами. Бидејќи содржи целосни податоци за обврските по кредити, платежни картички, лизинг, осигурување, даноци, телекомуникациски услуги, услуги од областа на енергетиката и комуналните давачки, како и друг вид обврски како жирант, сокредитобарател или солидарен должник. Извештајот им овозможува лесно да се забележат невообичаени активности, како што е на пример одобрен кредит кој граѓанинот не го побарал, неочекувано зголемување на долгот на неговата кредитна картичка или дека станал нечиј жирант, а воопшто не знае за тоа - информираат од бирото. Од бирото информираат дека во последно време се појавија повеќе случаи на украден идентитет, кој е злоупотребен за остварување имотна корист. - Иако лажното претставување е кривично дело, се случува и тоа. Таков пример е господин кој ја загубил личната карта и во негово име некој зел кредит во износ од 4.000 евра. Лицето и на суд не може да докаже дека тој не го зел кредитот бидејќи навреме не пријавил дека ја загубил личната карта. Друг пример е лице кое откри дека уште пред неколку години станал жирант на кредит од 90.000 евра, за што не бил известен. Лицето го упативме каде наједноставно може да ја реши ситуацијата. Пред неколку месеци, во обид да добие кредит, едно лице беше одбиено од страна на банката со образложение дека има неплатен долг. Во сопствениот извештај лицето виде дека станува збор за долг кон една членка на кредитното биро, од која, тврдеше дека никогаш не користело услуги. Тоа покажува дека може да се склучи договор и да се создаваат долгови на туѓо име - информираат од бирото. Според нив за да ги спречат ваквите појави, бирото ќе посвети особено внимание на едукацијата на граѓаните за да ја јакнат својата свесност и да си го заштитат идентитетот и имотот. - Иако криминалните умови не може да се откријат однапред, редовна контрола и увид во сопствениот извештај ќе им овозможи навремено да реагираат и да спречат поголеми загуби - тврдат оттаму. Со цел запознавање на пошироката јавност со функционирањето на оваа нова институција, Македонско кредитно биро отпочна со реализација на посебна Програма за комуникација и едукација „Работи и живеј подобро“, која ќе опфати повеќе едукативни настани и активности за правните и физичките лица.“

www.dnevnik.com.mk, 26.09.2011.god.

IZREKE MALE GRUPE

VELIKANA

http://www.labris.org.rs/

http://www.dnevnik.com.mk/

RIJEČI VELIKANA: Jean Baudrillard: „Inteligencija zla ili pakt lucidnosti“


9

O AUTORU

Jean Baudrillard (Reims, 29. srpnja 1929. - Pariz, 6.

oţujka 2007.), francuski filozof.

Jean Baudrillard djeluje kao kulturni teoretičar i

filozof. Predavao je sociologiju no ipak se ne

smatra sociologom jer mnoga njegova djela smjeraju ukidanju te

znanstvene discipline. Njegova djela često su

povezana s postmodernizmom i

poststrukturalizmom. Iako ga smatraju “visokim

svećenikom postmodernizma” 1986. godine je odbacio etiku

postmodernizma, rekao je da postmodernizam nema

značenja, nemoguće je odrediti što se sada događa jer postoji

praznina! Smatra da jedino proţivljena i iskustveno

doţivljena egzistencija nudi filozofsku osnovu za

njezino nadilaženje a ne pozivanje na ljudsku

esenciju. Najpoznatiji je po stvaranju pojma

hiperstvarnosti, a posebno po hiperstvarnosti u

Sjedinjenim Drţavama.

www.wikipedi.org

NA GRANICAMA STVARNOG „Odbacili smo pravi svijet - koji svijet još postoji? Svijet privida? Nipošto. S pravim svijetom odbacili smo istodobno svijet privida. Ako nije potrebno vjerovati da istina ostaje istina kada joj pridignemo veo, njezina opstojnost tada nije naga. I ako ne treba vjerovati da stvarno ostaje stvarno kada iz njega odagnamo iluziju, tada ono ne posjeduje objektivnu stvarnost. Sto postaje svijet izbavljen od istine i privida? Postaje univerzum stvarnoga, univerzum Integralne Stvarnosti. Ni istina, niti privid, već Integralna stvarnost. Ako se svijet nekoć uputio prema transcendenciji ili je podlegao drugim paralelnim svjetovima, danas je zapao u stvarnost. Ako je nekoć postojala transcendencija odozgo, danas ona dolazi odozdo. To je neka vrsta drugog čovjekovog pada o kojem govori Heidegger: pad u banalnost, ali ovaj put bez mogućeg otkupljenja. Nakon što se jednom izgubio, pravi svijet, kao i svijet privida, postaje, po Nietzscheu, univerzum pozitivne činjenice koji više nema potrebu biti istinit. On je činjeničan koliko i ready-made. Duchampova »fontana« znak je naše moderne hiperrealnosti, ishod jednog silovitog protu prijenosa svih poetičkih iluzija na čistu stvarnost, predmet prenesen u samog sebe, prekidajući sa svakom mogućom metaforom. Svijet je postao jednom takvom stvarnošću koja je podnošljiva samo pod cijenu vječnog poricanja. »Ovo nije svijet«, tvrdnja je koja evocira Magrittovu » Ovo nije lula« kao nadrealističko poricanje same očiglednosti - to dvostruko kretanje apsolutne, konačne očiglednosti svijeta i jednako tako radikalnog poricanja te očiglednosti koja vlada putanjom moderne umjetnosti. Ali ne samo umjetnosti, ona vlada i svim našim dubinskim zamjedbama, čitavim našim mentalnim poimanjem svijeta. Tu više nije riječ o filozofijskome moralu tipa: »Svijet nije ono što bi trebao biti« ili »svijet više nije ono što je bio«. Ne, svijet je onakav kakav jest. Nakon što su jednom vješto izmakli transcendenciji, stvari su samo ono što jesu, a kao takve su nepodnošljive. Izgubile su svaku iluziju i postale su neposredno i u potpunosti stvarne, bez sjene, bez komentara. No, istodobno, ta nenadmašiva stvarnost više ne postoji. Ne moţe više odrţati svoju opstojnost jer se više ni sa čim ne razmjenjuje, nema više protivnika. »Postoji li stvarnost? Ţivimo li u stvarnome svijetu?«, glasi leit motiv čitave naše kulture. No, to naprosto prevodi činjenica da ovaj svijet mučen stvarnošću moţemo podnijeti samo u obliku nekog radikalnog poricanja. A njegova logika glasi: budući da sene moţe opravdati unutar nekog drugog svijeta, svijet se mora opravdati u samome sebi pripisujući si snagu stvarnosti i čisteći se od svake iluzije. No, istodobno, zbog samog tog protuprijenosa, jača poricanje kao takvo. Izgubivši svoje prirodne grabeţljivce, stvarnost se povećava poput neke samorazmnoţavaajuće vrste, gotovo kao alga ili čak ljudska vrsta općenito. Ono stvarno širi se poput pustinje: »Welcome in the desert of the Real«. Iluzija, san, strast, ludost, droga ali i himba, simulakrum - to su bili prirodni grabeţljiva stvarnosti. Svi su oni izgubili svoju energiju, kao da su zaraţeni nekom neizlječivom i podmuklom bolešću. Treba im dakle pronaći umjetne ekvivalente zbog čega će stvarnost, kada jednom dosegne svoju kritičnu masu, implodirati u samu sebe – što uostalom upravo čini prepuštajući mjesto Virtualnome u svim svojim oblicima.“

„Upravo je Virtualno posljednji grabeţljivac i otimač stvarnosti - koji je izlučila sama stvarnost kao neku vrstu čimbenika zaokreta i autodestrukcije. Stvarnost je postala plijenom Virtualne Stvarnosti. Konačna posljedica procesa započetog u apstrakciji objektivne stvarnosti, a koja se dovršava u Integralnoj Stvarnosti. U Virtualnom više nije riječ o paralelnom svijetu: zamjena svijeta je potpuna, to je njegovo identično dupliranje, savršena varka, a pitanjem upravlja jednostavno i čisto poništenje simboličke supstancije. Sama objektivna stvarnost postaje beskorisna funkcija, neka vrsta otpatka čija razmjena i kruţenje postaju sve teţi. Prešli smo dakle iz objektivne stvarnosti u neku posljednju fazu, u vrstu ultra stvarnost ikoja istodobno prekida sa stvarnošću i iluzijom. Integralna Stvarnost postoji takoĎer i u integralnoj glazbi -onoj koju nalazimo u četveroglasnim prostorima ili onu koju moţemo »komponirati« na računalu.“

Jean Baudrillard: „Inteligencija zla ili pakt lucidnosti“, str. 9/11

http://hr.wikipedia.org/wiki/Reims

http://hr.wikipedia.org/wiki/29._srpnja

http://hr.wikipedia.org/wiki/1929.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Pariz

http://hr.wikipedia.org/wiki/6._o%C5%BEujka



http://hr.wikipedia.org/wiki/2007.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Francuska

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Posmodernizam&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Poststrukturalizam&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hiperstvarnost&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/wiki/SAD

RIJEČI VELIKANA: Narodna književnost: „Žmurke“


10

NARODNA KNJIŢEVNOST se zove narodna, ne samo

zato što ju je stvarao narod, već i zbog toga što izraţava – saopštava kako je ţivio narod, šta ga je sve kroz ţivot pratilo, o čemu je razmišljao, čega se plašio, šta je volio, zbog čega je

tugovao i patio. NARODNA KNJIŢEVNOST se dijeli na:

poeziju i prozu. Narodne priĉe govore o odnosima meĎu ljudima, u porodici i zajednici – društvu. Imaju

namjeru da pouče i usmjere kako da se ţivi i bori protiv ugnjetavanja

svake vrste. Poznate su: Sveti Sava i Ďavo, Djevojka cara nadmudrila, Prava se muka ne da sakriti i druge.

Narodne pripovijetke U svojoj tematici – predmetu

pripovijedanja slične su narodnim bajkama, ali po svojim sadrţajima bliţe

ovom vremenu i nisu lišene fantastičnih pojedinosti koje

prate odnose meĎu ljudima. U njima se priča o snalaţljivosti pojedinaca u

raznim ţivotnim okolnostima i situacijama, o

podvalama i manama, o tome da djelo ili nedjelo uvijek izlaze na vidjelo i

bivaju nagraĎeni ili kaţnjeni. Poznate su:

Starac prevario divove, Nevjerni drug, Ero i Turčin i

druge.

www.wikipedia.org

Jednom davno, sva ljudska osećanja i svi ljudski kvaliteti našli su se na jednom skrivenom mestu na Zemlji. Kada je Dosada zevnula treći put, Ludost je, uvek tako luda, predloţila: »Hajde da se igramo ţmurke! Ko se najbolje sakrije, pobednik je meĎu osećanjima.» Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši da prećuti zapitala.: «Ţmurke? Kakva je to igra?» «To je jedna igra» -započela je da objašnjava Ludost, «u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim, polazim u potragu, i koga zadnjeg pronaĎem, taj je pobednik.» Entuzijazam je zaplesao, sledilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada ništa nije interesovalo. Ali nisu svi hteli da se igraju. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvek, na kraju, svi pronaĎu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se setio da predloţi igru. Oprez nije hteo da rizikuje. «Jedan,dva,tri...» Počela je da broji Ludost. Prva se sakrila Lenjost koja se, kao uvek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vera se popela na nebo, Zavist se sakrila u senci Uspeha koji se uz muku popeo na vrh najvišeg drveta. Velikodušnost nikako nije mogla da odluči gde da se sakrije, jer joj se svako mesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. Lepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Srameţljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je našla svoje mesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laţ se sakrila na kraju duge (laţe, bila je na dnu okeana), a Poţuda i Strast u krateru vulkana. Zaborav je zaboravio da se sakrije,ali to nije vaţno…Kada je Ludost izbrojala 999.999, Ljubav još nije pronašla skrovište, jer je sve bilo zauzeto. Ugledavši ruţičnjak,uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima. «Milion!» - zavikala je Ludost i započela svoju potragu. Prvu je pronašla Lenjost, iza najbliţeg kamena. Ubrzo je začula Veru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Poţuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla Zavist, i naravno, i Uspeh, a Sebičnost nije trebala ni da se traţi, sama je izletela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom. Od tolikog traţenja Ludost je oţednila, i tako u kristalnom jezeru pronašla Lepotu. Sa Sumnjom joj je bilo još lakše, jer ona nije mogla da se odluči za skrovište, pa je ostala da sedi na obliţnjem kamenu. Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.

Talenat u zlatnom klasju ţita, Teskobu u izgoreloj travi, Laţ na kraju duge (laţe,bila je na dnu okeana), a Zaborav je zaboravio da su se uopšte igrali. Samo Ljubav nije mogla nigde da pronaĎe. Pretraţila je svaki grm i svaki vrh planine i kad se već razbesnila, ugledala je ruţičnjak. Zašla je meĎu ruţe, uzela suvu granu, i besna i iznemogla, počela je da udara po prekrasnim ruţinim pupoljcima. Odjednom se začu bolan krik. Ruţino trnje izgrebalo je Ljubavi oči. Ludost nije znala šta da učini. Pronašla je Ljubav, osećaj nad osećanjima, ali Ljubav je postala slepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i na kraju je odlučila da zauvek ostane uz Ljubav i pomaţe joj. Tako je Ljubav postala pobednik meĎu osećanjima, ali je ostala slepa, a Ludost je prati gde god da ide...

„Ţmurke“, nepoznat autor. Izvor: www.crtice.com

NARODNA KNJIŢEVNOST

RIJEČI VELIKANA: Voltaire: „Vrlina“


11

Francuski knjiţevnik, povjesničar i filozof.

Voltaire ili pravim imenom François Marie Arouet roĎen je 21. studenog 1694. u braku javnog

biljeţnika Françoisa i Marie Marguerite (roĎ. d'Aumart) Arouet. Voltaire se cinično

rugao čitavoj Europi, nadmoćnim kraljevima,

svećenicima, filozofima koji su vjerovali da je ovaj svijet

najbolji od svih mogućih svjetova, nadriliječnicima s titulama akademika, ali ne

manje i sebi i svojim mladenačkim zanosima i

bezumljima. Bio je strastveni protivnik Crkve, borac čiji je radikalni poklič

"Uništite bestidnicu!" (Éerasez l'infâme!) snaţno odjeknuo čitavim stoljećem. Ostajući nedosljedni deist, smatrao je kako su Bog i

religija potrebni: "Kad Bog ne bi postojao, valjalo bi ga

izmisliti." Voltaireova paradoksalna pozicija ogleda se i u ostatku njegova ţivota i djela:

mrzio je kraljeve i moćnike, a dobar dio ţivota proveo je na dvorovima i bogatim apanaţama; prezirao je plemiće i izrugivao se

posjednicima, a kupovao je imanja diljem Francuske;

borio se zajedno s enciklopedistima, a ostao

je neprijatelj materijalizma.

www.biografije.net

Vrlina „Šta je to vrlina? Dobročinstvo prema bliţnjem. Mogu li vrlinom nazvati išta drugo do ono što mi donosi dobro? Ja sam u nemaštini, ti si dareţljiv; ja sam u opasnosti, ti mi pomaţeš; varaju me, ti mi kaţeš istinu; zanemaruju me, ti me tešiš; ne znam, ti me učiš: bez muke ću te nazvati vrlim. Ali šta će biti sa osnovnim i teološkim vrlinama? Neke će ostati u školama. Šta me se tiče što si ti umeren? To je zdravstveni propis koga se ti pridrţavaš; od toga ćeš se osećati bolje, i ja ti čestitam. Veruješ i nadaš se, čestitam ti jos više: to će ti doneti večni ţivot. Tvoje teološke vrline su nebeski darovi; a osnovne su izvršni kvaliteti koji ti sluţe da te vode; ali one u odnosu na tvog bliţnjeg nisu nikakve vrline. Oprezan čovek čini sebi dobro, vrli čovek čini dobro drugima. Sveti Pavle je bio u pravu kada je rekao da milosrĎe ima prevagu nad verom i nadanjem. Pa šta! Zar ćemo priznavati samo one vrline koje su korisne bliţnjem? Nego! Kako mogu priznati druge? Mi ţivimo u društvu; prema tome, za nas nema istinski ničega dobrog sem onoga sto čini dobro društvu. Usamljenik moţe da bude trezven, poboţan; navući će mu košulju od kostreti: pa šta, biće svetac; ali ja ću ga poznavati vrlim tek kada bude učinio neko vrlo delo od kojeg će drugi imati koristi. Sve dok je sam, on ne čini ni dobro, ni zlo; on nam ne znači ništa. Ako je sveti Bruno uneo mir u porodice, ako je pomogao u nemaštini, bio je pun vrlina; ako je postio i molio se u samoći, bio je svetac. Vrlina meĎu ljudima je razmena dobročinstava; sa onim koji u toj razmeni nema nikakvog udela, ne treba računati. Da je taj svedok bio meĎu ljudima, svakako bi činio dobro; ali sve dok ne doĎe meĎu njih, ljudi će imati pravo što ga ne nazivaju vrlim: on će biti dobar za sebe, a ne za nas. Ali, primećujete vi, ako je neki usamljenik sladokusac, pijanac, ako se prepušta raskalašnosti krijući to sam od sebe, on je poročan: ako ima suprotne osobine, onda se, znači, moze smatrati vrlim. To je ono sa čim se ne mogu sloţiti; ako ima mane o kojima govorite, onda je vrlo nedostojan čovek; ali nije poročan, zao, kaţnjiv, u odnosu na društvo u kojem njegove besramnosti ne nanose nikakvo zlo.

Voltaire, „Vrlina“, str. 32.

Moţe se predvideti da će, ako uĎe u društvo, činiti zlo, da će biti vrlo poročan; čak je mnogo verovatnije da će to biti zao čovek, nego što je sigurno da ce drugi usamljenik, umeren i čedan, biti čestit čovek; jer, u društvu, mane se mnoţe, a dobre osobine se smanjuju. Stavlja se mnogo jača primedba: Neron, papa Aleksandar VI, i druga čudovišta slične vrste činila su dobročinstva ja smelo odgovaram da su oni tog dana bili vrli ljudi. Neki teolozi kaţu da se boţanski car Antonin ne moţe smatrati vrlim; da je on tvrdoglavi stoičar koji se nije zadovoljavao samo time da zapoveda ljudima, već je hteo i da ga oni cene; da je sam sebe izveštavao o dobročinstvima koje je učinio ljudskom rodu; da je samo iz taštine celoga zivota bio pravedan, radan i dobročinitelj, i da je svojim vrlinama samo varao ljude; ja onda uzvikujem: ''Boţe, podari nam često takve ljude!''.

Voltaire, „Vrlina“, str. 33.

O AUTORU

RIJEČI VELIKANA: Mark Fischer, „Kapitalistički realizam“


12

Mark Fischer

je savremeni Mark pisac, teoretičar i muzičar. Piše

redovne kolumne za: The Wire, New

Statesman, Sight & Sound and The

Wire,gdje radi kao zamjenik izvršnog

urednika. Čest je gost predavač na prestiţnom

Univerzitetu Fellow at Goldsmiths, University of

London.

„Nemojmo okolišati: Fisherova iznimno čitljiva

knjiga jednostavno je najbolja dijagnoza situacije u kojoj se

nalazimo! On primjerima iz svakodnevnoga ţivota i iz popularne kulture, ali

ne ţrtvujući teoretsku strogost, iznosi

bezobzirni portret naše ideološke bijede. …

Kapitalistički realizam otreţnjujući je poziv na

strpljiv teoretski i politički rad.“

Slavoj Žižek

www.mfb.org

Kapitalizam se poslije 1989. predstavlja jedinim realističkim političko-ekonomskim sustavom. Kakvi su učinci tog „kapitalističkog realizma" na rad, kulturu, obrazovanje i mentalno zdravlje? Je li moguće zamisliti alternativu kapitalizmu koja nije neki povratak na diskreditirane modele drţavne kontrole? O tome u knjizi 'Kapitalistički realizam' piše Mark Fisher, pisac, teoretičar i predavač i jedan od utemeljitelja Odjela za istraţivanje kibernetske kulture. Danas je gostujući predavač u Centru za kulturne studije na Goldsmithsu, Londonsko sveučilište, i mentor iz filozofije u City Literary Institute u Londonu. Njegov se blog moţe pronaći na http://k-punk.apstractdynamics.org.

O 'Kapitalistiĉkom realizmu'

„Kapitalistički realizam" nije izvorna jezična kovanica. Njome se još 1960-ih sluţila skupina njemačkih pop-artista te Michael Schudson u svojoj knjizi iz 1984. Advertising, The Uneasy Persuasion, a i jedni i drugi su iznosili parodijske aluzije na socijalistički realizam. Ono što je novo u vezi s mojom uporabom tog termina jest njegovo opseţnije - čak neumjerenije - značenje. Kapitalistički realizam kako ga ja razumijem ne moţe se ograničiti na umjetnost ili na kvazipropagandistički običaj na koji funkcionira oglašavanje. On je više nalik proţimajućoj atmosferi, koja uvjetuje ne samo proizvodnju kulture već i reguliranje rada i obrazovanja, a ponaša se kao neka vrsta nevidljive barijere koja ograničava misao i djelovanje. Ako je kapitalistički realizam toliko bešavan i ako su postojeći oblici otpora tako beznadni i nemoćni, odakle moţe doći djelotvorni izazov? Moralna kritika kapitalizma, naglašavajući načine kojima uzrokuje patnju, samo pojačava kapitalistički realizam. Siromaštvo, glad i rat mogu se prikazati kao neizbjeţan dio realnosti, dok se nada da bi se ti oblici patnje mogli eliminirati lako moţe opisati kao naivni utopizam. Kapitalistički realizam moţe jedino biti ugroţen ako ga se prikaţe nedosljednim ili neodrţivim; ako se, takoreći, pokaţe da toboţnji „realizam" kapitalizma nije ništa takvo. I. Lakše je zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma Plakat za film Children of menPlakat za film Children of menU jednoj od ključnih scena u filmu Djeca čovječanstva (Children of Men) Alfonsa Cuaróna iz 2006. lik kojega glumi Clive Owen, Theo, posjećuje prijatelja u elektrani Battersea, koja je sada neka kombinacija vladine zgrade i privatne zbirke. Kulturna blaga - Michelangelov David, Picassova Guernica, napuhana svinja Pink Floyda - čuvaju se u zgradi koja je sama obnovljeni artefakt baštine. To je jedini naš letimični uvid u ţivote elite, skrivene iza učinaka katastrofe koja je uzrokovala masovnu sterilnost: tijekom jedne generacije nije se rodilo nijedno dijete. Theo postavlja pitanje: „Kako sve to moţe biti vaţno ako neće biti nikoga tko bi to vidio?"

Buduće generacije više ne mogu biti alibi, jer više neće biti nijedne. Odgovor je nihilistički hedonizam: „Pokušavam ne razmišljati o tome." Ono što je jedinstveno u vezi s distopijom u Djeci čovječanstva jest činjenica da je ona specifična za kasni kapitalizam. To nije prepoznatljiv totalitaran scenarij rutinski demonstriran u kinematičkim distopijama (vidi, primjerice, V for Vendetta - O za Osvetu - Jamesa McTeiguea iz 2005.). U romanu P. D. Jamesa na kojem se film temelji demokracija se privremeno ukida, a zemljom vlada samozvani Nadzornik, no film, mudro, sve to prigušuje. Prema onome što znamo, autoritarne mjere koje su posvuda na djelu mogu se provoditi u okviru političke strukture koja ostaje, teoretski, demokratska. Rat protiv terora pripremio nas je za takav razvoj dogaĎaja: normalizacija krize stvara situaciju u kojoj opozivanje mjera koje su donesene kako bi se riješila izvanredna situacija postaje nezamislivo (kad će rat biti gotov?).

Mark Fischer, „Kapitalistiĉki realizam“, str. 69/70.

O AUTORU

POSJETILI SMO WWW.DEBATEWISE.COM


13

Veštački prekid trudnoće je svaki prekid trudnoće stare do 10 nedelja sproveden u medicinskim uslovima i od

strane medicinskog osoblja. da odbije izvoĎenje prekida trudnoće do 10 nedelja čak i kada ne postoje medicinske

indikacije za odbijanje zahteva trudnice. Ukoliko je

trudnoća starija od 10 nedelja, obavezno se

sastavlja komisija koja će odlučiti da li abortus treba da

se izvrši ili ne. Komisija se obrazuje u odgovarajućoj

zdravstvenoj ustanovi i čine je 2 lekara i socijalni radnik,

a u nekim zemljama i sveštenik .

Prekid trudnoće koja je starija od 10 nedelja će se

dozvoliti ako postoje odreĎeni razlozi i/ili indikacije

kao što su:

1. Medicinske- postojanje oboljenja koje bi moglo

ozbiljno ugroziti zdravlje i ţivot ţene

2. Etiĉke i pravno-kriminogene? trudnoća uzrokovana silovanjem ili

obljubom nad nemoćnom ili maloletnom osobom, obljuba

zloupotrebom sluţbenog poloţaja i incest

3. Eugeniĉke - biološko-genetski faktori koji oštećuju

plod, oboljenje majke u prvom tromesečju trudnoće

od rubeole, upotreba tetraciklina ili citostatika

4. Socijalne - loše materijalno stanje, veći broj dece, vanbračna trudnoća.

www.medicacentar.info

DA NE

Uvrijeţen je stav i mišljenje da abortus mora biti legalan tj. da ţena

mora imati izbor ţeli li roditi ili ne. Razlozi za ovakav stav su sljedeći: prije svega radi se o ţeninom tijelu i zdravlju, ali i o tome da ovaj izbor,

zbog toga što ţivimo u patrijarhalnom društvu u kojem je briga o djeci

povjerena ţenama, bitno odreĎuje mnoge aspekte ţenina ţivota.

Isto tako iskustva su pokazala da zabrana abortusa ne rješava ovaj

problem, već naprotiv uzrokuje rast smrtnosti ţena i rast rizika za njihovo zdravlje zbog obavljanja abortusa u ilegalnim klinikama. Zbog svih ovih

razloga pravo na abortus je jedno od najvaţnijih i najteţe izborenih ţenskih

prava čija bi eventualna zabrana izuzetno ugrozila zdravlje i kvalitetu ţivota ţena". Svaka ţena ima pravo

odluke hoće li abortirati. Svaka ţena snosi i sama posljedice

svoje odluke,kakve god bile: svjetovne,zdravstvene ili vjerske! Ujedno, svako djete ima pravo na

stabilnu porodicu, materijalne mogućnosti kojima će zadovoljiti egzistencijalne potrebe, pravo na

potpuno školovanje i samim time na bezbriţno i sretno djetinjstvo. Sve ovo je u direktnoj vezi sa predispozicijom da to dijete ima realne i fer šanse za

kvalitetnu budućnost. Ako mu to majka (roditelji) ne mogu priuštiti i

svjesni su toga već u samom početku začeća, onda je njihovo pravo da fetus koji za par sedmica postaje

dijete, poštede surove realnosti. To je humano.

Činjenica je da je ubistvo svakoga čovjeka kazneno djelo. TakoĎer je i

čedomorstvo kazneno djelo, pa stoga i nasilni prekid trudnoće u

majčinoj utrobi treba predstavljati kazneno djelo. Pogotovo od kada je

u prošlom stoljeću otkrivena trodimenzionalna ultrazvučna

kamera s kojom je snimljeno dijete od par sedmica trudnoće. Tada se vidjelo da je dijete već formirano

kao pravi čovjek.

Prema članku 3. Konvencije o pravima djeteta u svim akcijama koje se odnose na djecu najbolji

interes djeteta mora imati prednost, što znači da dijete ima pravo na roĎenje. Kada ţena zatrudni, a

ništa ne poduzima, nakon 9 mjeseci rodit će dijete-čovjeka".

Većina religija strogo zabranjuje i

protivi se bilo kakvom obliku pobačaja. Judizam dopušta pobačaj ako je majčin ţivot

ugroţen, ali ako postoji i najmanja šansa da majka preţivi trudnoću i porod( makar joj amputirali udove

npr.) majka mora roditi.

I na kraju: svaki čovjek mora da snosi odgovornost za svoja djela.

Ako su dva čovjeka doprinijela začeću djeteta, onda je njihova

dogovornost da tom djetetu obezbijede što bezbiţniju

budućnost. Ko su oni da imaju pravo da odlučuju da li će neko

imati pravo na ţivot ili ne?

DEFINICIJE ABORTUS: PRAVO KOJE TREBA BITI REGULISANO ODGOVARAJUĆIM ZAKONODAVSTVOM SVAKE DRŢAVE

PLANIRANE AKTIVNOSTI


14

SEPTEMBAR 2011.

1. Seminar/trening za učesnike projekta (12)

Sarajevo Septembar 2011.

2. Klupske aktivnosti BiH, Crna Gora,

Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Srbija

Septembar 2011.

3. MeĎunarodne debatne novosti br. 27

Sarajevo Priloge dostaviti do 20-tog u mjesecu; Finalna verzija

novina 25-tog

OKTOBAR 2011.


Zagreb Oktobar 2011.

5. Regionalni sastanak (12) Zagreb Oktobar 2011.



Oktobar 2011.



novina 25-tog

NOVEMBAR 2011.



Novembar 2011.


BiH, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija,

Slovenija, Srbija Novembar 2011.


Sarajevo Novembar 2011.



novina 25-tog

DECEMBAR 2011.



Decembar 2011.

13. Finalni izvještaj Sarajevo Decembar 2011.

RAZNO

"Da li sam svuda gde su mi tragovi..."

Da li sam svuda gde su mi tragovi

Ko zna s čim sam se spajao

a nisam ga ni takao moţda sam boravio i u

svom ţivotu moţda postoje izvesni

znaci ili kao da je neko stran.

Ali ipak uz mene se moţe, mada je neobično.

Sa mnom je opasno ići, ja se nikad ne umaram. Valjda sam jedini čovek

koji sumnja u sebe sve češće mi se čini

da nisam nikakav oblik već da slobodno jedrim

kroz sopstveno pijanstvo - prepušten sunčevom

vetru odlivam se i dolivam.

Ali ipak uz mene se moţe, mada je neobično,

sa mnom je opasno hteti, ja nikad ne odustajem. Neiskvaren iskustvom,

poseban slučaj samoće. Ponekad izmislim

sadašnjost, da imam gde da prenoćim.

I suviše sam video, da bih smeo da tvrdim,

mnogo toga sam saznao, da bih imao ijedan dokaz ali ipak uz mene se moţe,

mada je neobično. Sa mnom je opasno voleti, ja nikad ne zaboravljam.

Miroslav Antić

«Jer na početku kao i danas čuđenje poticaše ljude filozofiranju... Onaj pak tko se

pita i čudi ima osjećaj neznanja... Da bi izbjegli neznanje, ljudi su počeli filozofirati...»

Aristotel



15

CENTAR ZA KULTURU DIJALOGA Augusta Brauna 6, 71 000 Sarajevo, BiH Tel: +387 33 208-370 Fax: +387 33 203-668 E-mail: [email protected], [email protected] Kontakt osoba: Sanja Vlaisavljević Web stranica: www.ckdbih.com ACCD – CENTAR ZA KREATIVNU KOMUNIKCIJU I DEBATU Svetozara Markovića 6 11 000 Beograd, Srbija Telefon: +381 11 334 560 Fax: +381 11 334 560 E-mail: [email protected]; [email protected] Kontakt osoba: Zorica Raţić, Emira Dubarić HRVATSKO DEBATNO DRUŠTVO Kralja Drţislava 12, 10 000 Zagreb, Hrvatska Telefon: +385 99 231 7601 E-mail: [email protected]; [email protected]; [email protected] Kontakt osoba: Melina Mohorić, Ana Salapić Web stranica: www.hdd.hr MLADINSKI OBRAZOVEN FORUM Vodnjanska 35/1 - 1, 1 000 Skopje, Makedonija Telefon: +389 23 139 692 Fax:+389 23 139 692 E-mail: [email protected]; [email protected] Kontakt osoba: Brankica Georgievska Web stranica: www.mof.org.mk ZAVOD ZA KULTURO DIALOGA „ZA IN PROTI“ Svetosavska 24, 1 000 Ljubljana, Slovenija E-mail: [email protected]; [email protected] Telefon: +386 41 42 33 77 Kontakt osoba: Bojana Skrt Web stranica: www.zainproti.com CENTAR ZA KREATIVNU KOMUNIKACIJU „LOGOS“ Jadranski put bb, 85 310 Budva, Crna Gora Telefon: +382 67 396 262 Fax: +382 33 451 260 (SMŠ „Danilo Kiš“) Email: [email protected]; [email protected]; Kontakt osoba: Krsto Vuković, Andrej Šepelj

Сања

Влаисављевић Зоран

Марчетa

Јасмин Чечо,

IDEA BOARD of DIRECTORS

Анеса Вилић

Надина Балагић

Дин Херџелаш

Тијана Љубоје

Сеад Боровина

Амела Ибрахимагић

GA Member

Ања Генго

ЗА «ЦЕНТАР ЗА КУЛТУРУ ДИЈАЛОГА»: Сања Влаисављевић ИЗВРШНE УРЕДНИЦE И РЕДАКТОРКE: Тијана Љубоје и Ања Генго РЕДАКЦИЈА: Тијана и Ања ДТП: Анеса Вилић ИЗДАЈЕ И УМНОЖАВА: Центар за културу дијалога BЕБ ИНФО: Сеад Боровина

ЦЕНТАР ЗА КУЛТУРУ ДИЈАЛОГА

САРАЈЕВО, БиХ Извршни директор: Сања Влаисављевић ЦКД теам: Зоран Марчета Сeдиkа Церић Анеса Вилић Надина Балагић Тијана Љубоје Јасмин Чечо Амела Ибрахимагић Дин Херџелаш Ања Генго

Седика Церић

http://www.ckdbih.com/






http://www.hdd.hr/



http://www.mof.org.mk/



http://www.zainproti.com/





16

“This publication has been produced with the assistance of the European Union. The contents of this publication are the sole responsibility of Centre of

Cultivating Dialogue and can in no way be taken to reflect the views of the European Union.”

„Ova publikacija je producirana uz pomoć Evropske unije. Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost Centra za kulturu dijaloga i ne može se pod bilo

kojim okolnostima smatrati da odražava stavove Evropske unije.“

Project „Provide a Good Reason for EX Yugoslav Countries in the EU“

Project funded by European Community, Commission of the European Communities, Brussels

Contract No.: 2009/202-250

NEW YORK

Ministarstvo

kulture i sporta Kantona Sarajevo

Ministarstvo porodice,

omladine i sporta Republike Srpske

Documents

DEBATNE NOVOSTI BROJ 27, SEPTEMBAR 2011, IZLAZI … file„Ova publikacija je producirana uz pomoć Evropske DEBATNE NOVOSTI BROJ 27, SEPTEMBAR 2011, IZLAZI MJESEĈNO ДЕБАТНЕ