SVEUILITE U MOSTARUFILOZOFSKI FAKULTETSTUDIJ ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Caravaggio i Rembrandt svjetlo i sjenaSeminarski rad

Mentor: Dr.sc.Ljiljana Rajkovi, doc.Studentica: Marija Mandi

Mostar, travanj 2015.

Sadraj

Uvod31.Michelangelo Merisi da Caravaggio41.1.Mladi kojega je ugrizao guter51.2.Sv.Jeronim meditacija61.3.Judita i Holoferno71.4.Nevjerni Toma82.Rembrandt van Rijin92.1.Autoportret102.2. Abrakam rtvuje Izaka112.3. Prikazanje Isusa u hramu122.4. Povratak bludnog sina13Zakljuak14Literatura15

Uvod

Umjetniko djelo nastaje postavljanjem likovnih elemenata u meusobne odnose tako da oni tvore skladnu cjelinu. Jo od samih poetaka umjetnikog izraavanja ovjek je traio nain kako prikazati odreeni prikaz plastino, odnosno trodimenzionalno. Nije jednostavno na dvodimenzionalnoj plohi prikazati predmet s punim volumenom. eljeli su doarati dubinu prostora i na taj nain i promatraa uiniti dijelom slike. Ta tenja za prikazivanjem trodimenzionalnosti javljala se jo u piljskom slikarstvu, zatim u zreloj fazi grkog slikarstva, kasnije u pompejskom slikarstvu i tako redom. Promatrajui predmete i nain na koji svjetlost pada na njih i oblikuje ih umjetnici su pokuali naslikati te efekte. To im je i polo za rukom. Oslikavajui efekte koje svjetlost ostavlja na svakom predmetu predmeti i figure na slikama su postaju zaobljeni te ih vie ne moemo smatrati plonima nego plastinima.Potrebno je shvatiti da svaki umjetnik ima svoj specifian nain rada. Na taj nain iako umjetnici pripadaju istoj stilskoj epohi koritenjem stilskih efekata mogu potpuno razliito prikazati odreenu tematiku. Svjetlosnim efektima umjetnik nastoji uputiti promatraa to treba promatrati, kako sagledati temu da bi se dolo do to tonijeg tumaenja. Svjetlost vodi promatraeva osjetila da potpuno shvati smisao, emociju i poruku odreenog djela. Svjetlom umjetnik moe izgraivati ali i razraivati predmete koje prikazuje.U ovom radu, na primjeru dvaju velikana barokne umjetnosti Caravaggia i Rembrandta, pokuati emo shvatiti znaenje svjetlosnih efekata. Takoer, vidjeti emo kako se primjena svjetlosnih efekata razvijala i mijenjala od jednog umjetnika do drugog te koliko je Caravaggio utjecao na Rembrandta. Pri interpretaciji likovnih djela koristila sam se metodom Radovana Ivanevia, koja se koristi ralambom, rekomponiranjem likovnih elemenata te svjetlosnim naelima.[footnoteRef:2] [2: Vidi: IVANEVI Radovan, Likovni govor Uvod u svijet likovnih umjetnosti, Profil, Zagreb, 2007., str. 53-95]

1.Michelangelo Merisi da Caravaggio

Ovaj temperamentni umjetnik talijanskog sjevera uvelike je utjecao umjetnike baroka svojim inovativnim svjetlosnim rjeenjima. Caravaggio se kolovao u Milanu u radionici slikara Peterzana nakon ega dolazi u Rim. Ono to je vano za razvoj Caravaggia kao slikara, jeste injenica da je papa Siksto V upravo u vrijeme njegovog dolaska u Rim pokretao graditeljsku obnovu Rima to mu je omoguilo brojne narudbe. Caravaggio se u Rimu istie kao smion umjetnik. Ispoetka je radio slike manjeg formata, sa samostalnim ljudskim figurama koje su dominirale kompozicijom, eksperimentirajui snanim svjetlosnim efektima. S vremenom je Caravaggio postavljao sve sloenije kompozicije s veim brojem likova, esto dijagonalno ime je naglaavao dubinu prostora. Ono to je bitno je svjetlost kojom je Caravaggio pojaavao dramatski naboj i dodatno naglaavala radnju. Karakteristino za Caravaggia je to da kompoziciju smjeta u polumrane podrumske prostore koje zatim osvjetljava direktnim prodorom svjetla. Koristi tople i zagasite boje, najee u istim tonovima ime naglaava monumentalnost kompozicije. Odmak od manirizma Caravaggio je napravio tako to kao modele za svoje kompozicije koristi ljude s ulice, s dna drutvene ljestvice, socijalno ugroene.[footnoteRef:3] Ono to su mnogi zamjerali Caravaggiu i to je ostavilo traga na njegovo djelovanje bio je njegov estoki temperament. To je vjerojatno bio razlog zato Caravaggio nije imao slikarsku radionicu te na taj nain svoje znanje prenio na mlae generacije umjetnika. Unato traginom ivotnom putu i prognanstvu iz Rima Caravaggio je zasigurno svojim djelovanjem usmjerio daljnji razvoj umjetnosti.[footnoteRef:4] Kada se govori o umjetnicima na koje je Caravaggio utjecao treba spomenuti Gentileshia i De la Toura ali moda najvanije ime na koje je utjecao je poznati nizozemski slikar Rembrandt. [3: JANSON H.W., JANSON Anthony, Povijest umjetnosti, dopunjeno izdanje, Varadin, Stanek, 2005. str.549.] [4: Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1966. Knjiga I, str.576.]

Dramatski naboj, kolorit, dijagonalna kompozicija, meuodnos likova na specifian nain vidjeti emo na brojnim njegovim djelima. Neka od njih emo detaljnije analizirati s posebnom panjom na svjetlosne efekte koje umjetnik koristi.

1.1.Mladi kojega je ugrizao guter

slika 1.Mladi kojega je ugrizao guter, 1595.-1600., ulje na platnu, Nacionalna galerija London[footnoteRef:5] [5: http://www.nationalgallery.org.uk/paintings/michelangelo-merisi-da-caravaggio-boy-bitten-by-a-lizard (30.04.2015.)]

Na ovoj kompoziciji svjetlosni kontrasti nisu toliko snano naglaeni. Vidimo mladia iji lik zauzima vei dio kompozicije, dakle on je u glavnom planu. Ispred njega nalazi se stol s vazom i cvijeem te mrtvom prirodom i guterom koji je ugrizao mladia. Pozadina je smea, ne potpuno tamna. Svjetlost pada na mladia i u ovom sluaju one ne izgrauje nego tako to razgrauje lik dodatno naglaava situaciju. Osvijetljeno je rame i lijeva strana lica. Usne su poluotvorene, a obrve u udu nakrivljene. Na licu moemo oitati grimasu koja je dodatno naglaena upravo svjetlou koja ralanjuje te tako lice ini jo nepravilnijim. Time umjetnik naglaava bizarnost trenutka i iznenaenost lika. Svjetlost i tama su u ravnotei, ne prevladava ni jedno ni drugo. A kada govorimo o tipu svjetlosti u ovom sluaju ona je meka, a ne kontrastna. Dakle, prijelazi s tame na svijetlo su postepeni. Umjetnik zanimljivo koristi vazu s vodom da bi razigrao cijelu kompoziciju i naglasio svjetlosne efekte.

1.2.Sv.Jeronim meditacija

slika 2. Sv.Jeronim meditacija, 1606., ulje na platnu, Montserrat[footnoteRef:6] [6: http://www.wga.hu/support/viewer/z.html (30.04.2015.)]

Ispred tamne pozadine smjetena je figura sv.Jeronima u sjedeem poloaju. Svetac je prignut, rukama oslonjen na stol koji je ispred njega. Sv.Jeronim je do pasa obavijen crvenom i bijelom draperijom koja takoer prekriva i stol. Na stolu, u lijevom kraju slike nalazi se lubanja kao simbol prolaznosti. Tama je na ovom prikazu zastupljenija, osvjetljen je lik s lijeve strane, no njegovo lice ostaje u tami. Svjetlost je kontrastna i razgraujua. Upravo snanim kontrastom tame i svjetla umjetnik eli naglasiti mistinost trenutka te na neki nain ostavlja sv.Jeronima u samoi njegovih misli.

1.3.Judita i Holoferno

slika 3. Judita i Holoferno, 1598., ulje na platnu, Nacionalna galerija antike umjetnosti Rim[footnoteRef:7] [7: http://www.wga.hu/support/viewer/z.html (30.04.2015.)]

Na ovom prizoru vidimo tri figure, Holoferna, Juditu i slukinju, postavljene jedne do drugog. Holoferno lei, Judite je njemu s desna jednom rukom pridrava njegovu kosu dok u drugoj dri ma kojim mu sjee glavu. Pokraj nje stoji slukinja potpuno desno, na pola se nalazi u kadru. Iznad Holoferna nalazi se crvena nabrana draperija. Pozadina je sasvim tamna, a svjetlost s lijeva pada na figure. Uspostavljena je ravnotea izmeu tamnih i svijetlih ploha, a svjetlost je kontrastna. Unato stranom prizoru otkidanja glave, svjetlost usmjerava pogled promatraa na Juditu. Bjelina njene koulje kao da eli naglasiti njenu nevinost i dobre namjere unato krvavom inu koji se odvija. Svjetlost koja pada na lice slukinje i ruke kojima dri tkaninu u koju e staviti odsjeenu glavu naglaavaju hladnou njenog pogleda. Iz njenog pogleda moemo oitati kako ona osjea da to to se dogaa je upravo ono to je Holoferno zasluio. 1.4.Nevjerni Toma

slika 4. Nevjerni Toma, 1601.-1602., ulje na platnu, Postdam[footnoteRef:8] [8: http://www.wga.hu/support/viewer/z.html (30.04.2015.)]

Ispred tamne smee pozadine postavljene su etiri figure koje dominiraju kompozicijom. S lijeve strane nalazi se Isus u bijelom, pognute glave kao da se koncentrira na ono to se dogaa. Ispred njega s desna nalazi se u sreditu prizora sv. Toma koji stavlja prst pod Isusovo rebro. Sv.Toma takoer ne gleda u promatraa ali ne gleda ni u Isusa nego pogled prua u daljinu, zamiljeno kao slijepac koji pokuava vidjeti prstima. Iza njih nalaze se jo dva uenika koji znatieljno promatraju prizor. Uspostavljena je ravnotea osvijetljenih i tamnih dijelova. Svjetlost je meka. Isus je taj koji je najvie osvijetljen, a zatim i sv. Toma. Na tom dogaaju je bit cijele kompozicije. Priguenim svjetlom se naglaava intima i vanost prizora.

2.Rembrandt van Rijin

Rembrandt van Rijin bio je barokni slikar za kojeg se esto kae da je koristio svjetlosne efekte kao nitko prije njega. Iza sebe je ostavio veliki opus svojih radova, slika, grafika te crtea i skica koje puno govore o kvaliteti ovog umjetnika.Preko utrechtske kole[footnoteRef:9] do Rembrandta dolaze utjecaji Caravaggia. U ranoj fazi svog djelovanja Rembrandt ba poput Caravaggia radi slike malih formata sa snanim kontrastima svijetla i tame te prisutnim realizmom. Zanimljivo je da Rembrandt, ba kao to je Caravaggio nastojao prikazivati teme iz Novog zavjeta, nastoji prikazati teme iz Starog zavjeta prikazujui izraz Bojeg postupanja s ljudima.[footnoteRef:10] [9: Glavni slikarski centar u Nizozemskoj prema Enciklopediji likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1966. Knjiga IV, str.480.] [10: Usp.Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1966. Knjiga IV, str.70.]

U neto kasnijim djelima osjetiti e se kako umjetnik koristi svjetlost kao sredstvo naglaavanja i iskazivanja emocija. Njegovim djelima e zavladati lirska istananost, nova dubina osjeaja do tada ne viena. Dosta e se zaokupiti prikazivanjem idova, te ljudi iz geta. Rembrandt uvijek koristi tople tonove, smee s zlatnim nitima te specifinu svjetlost za koju W.Bode kae slijedee:Njegova je svjetlost sasvim naroita; ona odjednom i u svoj punoi upada u tamu i opet izbija iz nje jednakom toplinom; ona izaziva svojim zrakama i refleksima bogatu igru svijetlosti i sjena, aroliko palucanje boja; ona se as priguuje, a as divno bljeti i sjaji u najbogatijim tonovimaTa je svjetlost sve drugo nego naturalistika; ona nije ni svjetlost sunca ni svijetlost svijee, ona je Rembrandtova vlastita svjetlost. Njegov se clair-obscur moe prema tome obiljeiti kao umjetnost koja ini atmosferu vidljivom.[footnoteRef:11] [11: Isto, str.72.]

Rembrandt je ostavio velik trag u umjetnosti svojim brojnim djelima. Bio je podjednako dobar slikar, grafiar i crta. On je bio taj koji je otkrio najsuptilnije nijanse i prijelaze izmeu svijetla i tame do tada neviene na platnima.

2.1.Autoportret

slika 5. Autoportret 1629., ulje na platnu, Pinakoteka, Mnchen[footnoteRef:12] [12: http://www.wga.hu/support/viewer/z.html (30.04.2015.)]

Umjetnik prikazuje mladia u poluprofilu, na smeoj neprepoznatljivoj pozadini. Lik zauzima vei dio kompozicije. To je mladi, kovrave kose koja pada na njegovo lice. Kolorit je topao, sme s tragovima ruiaste na obrazu i bijele na ovratniku. Svjetlost pada na obraz mladia. Podjednaka koliina svjetlosti i tame se nalazi na djelu, svjetlost je kontrastna i razgrauje lik. Da odvojimo svjetle djelove nebi mogli prepoznati da se radi o ljudskom licu. Mladi ima poluotvorene usne, oi irom otvorene. Dobivamo dojam da se mladi u trenutnom pokretu naao na putu svjetlosti.[footnoteRef:13] Svjetlost koju ovdje koristi Rembrant razlikuje se od Caravaggiove svjetlosti. Ona je podjednako smjela, direktna i prodorna no meka, vie poetska. [13: BOCKEMUHL Michael, Rembrandt, Taschen, str.7.]

2.2. Abraham rtvuje Izaka

slika 6. Abraham rtvuje Izaka 1635., ulje na platnu, Hermitage, St.Petersburg.[footnoteRef:14] [14: http://www.wga.hu/support/viewer/z.html (30.04.2015.)]

Ova kompozicija prikazuje tri ljudske figure. U prvom planu, na dnu kompozicije Izak lei na drvima. U drugom planu je Abraham koji klei pokraj Izaka, jednom rukom dri na Izakovom licu, a iz druge koju zaustavlja aneo ispada no. Iznad Abrahama u gornjem lijevom kutu kompozicije nalazi se figura s krilima koja se obraa Abrahamu pogledom i kretnjom ruke. Figure se nalaze u pejzau koji je u sjeni pa nije prepoznatljiv. Svjetlost istie figuru Izaka koji lei kao dominantu, on je bit cijele prie. Zatim osvijetljeno je lice Abrahama i aneo. Upravo je svijetlost ta koja uspostavlja komunikaciju izmeu anela i Abrahama. U ovom sluaju svijetlost dominira kompozicijom, meka je i izgrauje. Ono to je bitno naglasiti je no koji ispada iz ruke Abrahama i to je trenutak koji ovu kompoziciju ini dinaminom.[footnoteRef:15] Svjetlost naglaava napetost i iekivanje to e se dogoditi. [15: Usp.BOCKEMUHL Michael,nav.dj.str.16.]

2.3. Prikazanje Isusa u hramu

slika 7. Prikazanje Isusa u hramu 1631., ulje na platnu, Haag[footnoteRef:16] [16: http://www.wga.hu/support/viewer/z.html (30.04.2015.)]

Prizor je smjeten u interijeru jednog hrama. U sreditu kompozicije, u donjoj polovini, smjetena je centralna skupina figura. Marija, Josip, Isus, imun i proroica Ana. Iza njih s desne strane nalazi se stubite u tami, na kojem se nalazi vie skupina ljudi. Iza centralne skupine vei dio kompozicije zauzima graevina no ona je u mraku tako da je panja promatraa svjetlou usmjerena prema centralnoj skupini. Svjetlost je kontrastna, ona je koncentrirana na centralnu skupinu i upravo taj snani kontrast dodatno pridaje panju vanosti i mistinosti tog prizora. To je ona duhovnost koji Rembrandt naglaava svjetlou. Ovdje svjetlost koristi da naglasi vanost rijei koje izgovara imun:Sad moe, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema rijei tvojoj, ide u miru, jer mi oi vidjee spasenje tvoje...(Luka 2, 22-38)[footnoteRef:17] [17: Usp.BOCKEMUHL Michael,nav.dj.str.32.]

2.4. Povratak bludnog sina

slika 8. Povratak bludnog sina 1669., ulje na platnu, Hermitage, St.Petersburg[footnoteRef:18] [18: http://www.wga.hu/support/viewer/z.html (30.04.2015.)]

Na ovom djelu prikazano je est figura u prostoru. Smjetene su tako da su u prvom planu figura koja klei okrenuta leima, razmetni sin, i otac koji grli sina. Oni se nalaze u treini kompozicije s lijeve strane. Svijetlost pada na njih i izgrauje njihove figure. Svjetlost je meka, ona naglaava sveanost prizora, poniznost sina koji dolazi pred oca kajui se. Topli kolorit, magliasta svjetlost pojaavaju mistiku prizora. Ostale figure su sporedne, samo su djelomino osvjetljene. One su usmjerile svoj pogled na sredinji prizor, susret oca i sina.

Zakljuak

Nemogue je govoriti o tome koliko je koji umjetnik uspjenije koristio svjetlosne efekte da bi izgradio formu i uinio je trodimenzionalnom. ak ne moemo ni govoriti o tome kako su Caravaggio i Rembrandt koristili svjetlosne efekte samo zato da formu uine trodimenzionalnom. Kod njih se radi o neem puno kompleksnijem. Oni su smjelo koristili svjetlosne efekte u svrhu premjetanja promatraa u neke sfere duhom blie dogaaju koji su prikazivali. Unato tome to je Caravaggio svojim eksperimentima sa svijetlom i tamom uvelike utjecao na umjetnike nizozemske slikarske kole, posebno na Rembrandta, moemo uoiti da izmeu ovih umjetnika postoje i bitne razlike. Razlike su vidljive u nanosu boje, potezima kistom, a moda i najjasnije vidljive u intenzitetu boje. Dok Caravaggio koristi puno ie, sirovije boje, Rembrandt cijelo platno kao da obavija nekim magliastim sjajem. Njegove boje su priguene, bogati zemljani tonovi stvaraju dojam kao da je cijela slika pozlaena. Caravaggio stvara kontrast, dramatiku, i jasno vidimo gdje je koncentracija svijetla, Rembrandt ini suprotno. Prijelazi sa tame na svijetlo i obrnuto su meki. Moda dojam koji Rembrandt stvara moemo najbolje usporediti s zaguenom atmosferom koju nalazimo u mranim podrumima s malim prozorom kroz koji svjetlost dopire do svih kutaka pranjave prostorije. To je ono po emu najjasnije vidimo razliku izmeu ova dva umjetnika i upravo po tome su oni i prepoznatljivi.Caravaggio je u svojim djelima koristio jae kontraste, jasnije su tendencije da se naglasi dramatski naboj dok je Rembrandt koristio meke i moda toplije tonove, kojima je uspio postii spiritualne svjetlosne efekte da bi pribliio promatrau novu dozu duhovnosti. Rembrandtov cilj je bio da promatra osjeti duh zbivanja na njegovim djelima.Zasigurno na ovim djelima smo vidjeli kako je Caravaggio neizravno utjecao na Rembrandta, nainom postavljanja kompozicije pa moda ak i eksperimentiranjem. Ti utjecaji do Rembrandta ne dolaze izravno no ipak je jasno kako je Rembrandt prepoznao vanost svjetlosnih efekata koje je revolucionarno koristio Caravaggio te nastavio istraivati na tom tragu. Upravo to je ono to ovu dvojicu umjetnika ini jednim od najznaajnijih umjetnika u povijesti umjetnosti. Literatura

JANSON H.W., JANSON Anthony F., Povijest umjetnosti dopunjeno izdanje, Stanek, Varadin 2005.Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1966.BOCKEMUHL Michael, Rembrandt, TaschenIVANEVI Radovan, Likovni govor - Uvod u svijet likovnih umjetnosti, Profil, Zagreb 2007.

Internetski izvorihttp://www.wga.hu/index.html (06.05.2015.)2