of 44/44
živo vrelo liturgijsko-pastoralni list Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji god. XXX. cijena: 13 kn 9 2013 živo vrelo Liturgija i svjetlo vjere od 1. rujna do 5. listopada 2013.

2013 | Liturgija i svjetlo vjere

  • View
    232

  • Download
    7

Embed Size (px)

Text of 2013 | Liturgija i svjetlo vjere

  • ivo vreloliturgijsko-pastoralni list

    Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji god. XXX. cijena: 13 kn92013 liturgijsko-pastoralni list Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji god. XXX. cijena: 13 knivo vrelo

    Liturgija i svjetlo vjereod 1. rujna do 5. listopada 2013.

  • 2013 9God. XXX. (2013.)

    Liturgijsko-pastoralni listza promicanje liturgijske obnove

    Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnevi

    Uredniko vijee:mons. Ivan ako,

    Ante Crnevi, Petar Bai,Ivan uri, Ivica ii

    Predsjednik urednikog vijea:mons. Ivan ako

    Urednitvo:Ante Crnevi, Ivan Andri,

    Lana Vuii

    Gra ka priprema:Tomislav Koak

    Izdava i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoralpri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

    Ksaverska cesta 12a10000 ZAGREB

    Telefon: 01 5635 050Faks: 01 5635 051

    e-mail: [email protected]

    Tisak:Grafi ka Markulin, Lukavec

    urednikova rije 1 Liturgija uljanica vjere

    naa tema: Liturgija i svjetlo vjere 2 Svjetlost darovane ljubavi, I. ako

    Liturgija i svjetlo vjere, A. Crnevi

    otajstvo i zbilja 18 Biblijska razmiljanja:

    I. Ragu, . Tanji, S. Slikovi,I. ako, A. Vukovi,

    Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu

    Dvadeset i trea nedjelja kroz godinu

    Dvadeset i etvrta nedjelja kroz godinu

    Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu

    Dvadeset i esta nedjelja kroz godinu

    u duhu i istini 38 M. Martinjak: U dobroti, Boe

    Otpjevni psalam 22. nedjelje kroz godinu

    M. Bartoli: Ustat u i poiOtpjevni psalam 24. nedjelje kroz godinu

    trenutak: pisma itatelja 40 Poklici u Euharistijskoj molitvi

    ivo vreloISSN 1331-2170 UDK 282

    Pogled vjere. Alexej Javlenski

  • 1

    UREDNIKOVA RIJEIVO VRELO 92013

    NLiturgija uljanica vjere

    Nakon dviju enciklika pape Benedikta XVI. o teologalnim krjepostima ljubavi (Deus caritas est) i nade (Spe salvi) mnogi su u Crkvi prieljkivali i treu encikliku, posvee-nu krjeposti vjere. No, boanska je promisao htjela da nam enci-klika o vjeri Lumen fidei bude predana po papi Franji, i to uvajui svojevrsno jedinstvo s dvjema spomenutim enciklikama. Encikli-ka je izrasla iz uiteljstva dvojice papa te je i u toj injenici vidljivo da vjera biva rasvijetljena u zajednitvu Crkve, u vjernosti apostol-skom naslijeu, u trajnome predavanju i prenoenju. Svako svjetlo ima izvor u drugome svjetlu. Potrebna je lu da bismo zapalili novi oganj. Tako nas misao o svjetlu vraa na Izvor svjetla, na poetak svega, na onoga koji je Svjetlost u samome sebi. Jednako se doga-a i na putu vjere. Vjerovati znai otkriti Poetak i Izvor svega. Po-kuati gledati onkraj vidljivoga, bez sigurnoga oslonca u Onoga ko-ji je poetak i temelj svemu, znai prepustiti se slutnji i varljivom iekivanju koje projicira tek nae elje i htijenja.

    Boja ljubav, oitovana u otajstvu Kristova kria, otkrila je Izvor nesebine i vjerne ljubavi, otvorila je vrata nadi koja se ne plai tame smrti, ali i rasvijetlila svekoliki ovjekov ivot i njegov odnos, kako prema Bogu tako i prema svemu stvorenomu. Odgo-vor na tu ljubav i otvaranje tomu svjetlu raa krjepou vjere. Vje-ra je dar Bojega svjetla. Vjerovati znai biti u Bojemu svjetlu, bi-ti sposoban gledati drukijim pogledom, pogledom koji ide onkraj onoga to razum gleda ili nasluuje. Time vjera ne ostaje nekim na-domjestkom za podruje tame i nesigurnosti ili premoenjem onoga to ljudski razum ne umije povezati u cjelinu. Vjera je otva-ranje onomu Svjetlu koje je izvor svakoga svjetla, svake spoznaje i misli. Zato rei da je vjera svjetlo, znai priznati ju darom, koji se prima, s pomnjom uva, marljivo odrava i s ljubavlju predaje dru-gima. Svjetlo samo tako moe preivjeti.

    Naslanjajui se na misli o vjeri iz enciklike Lumen fidei te po-vezujui dar vjere s iskustvom nutarnjega prosvjetljenja ovjeka, u prilozima koje donosi ovaj broj ivog vrela nastojimo Encikli-ku itati usporedno s molitvama koje je liturgija Crkve kroz stolje-a oblikovala. Liturgija je mjesto koje vjerno uva i hrani uljanicu vjere, ali i mjesto na kojemu njezin sjaj najjasnije svijetli te otkri-va svu ljepotu uronjenosti u sjaj boanskoga ivota.

    Urednik

  • NAA TEMA

    2

    Liturgija i svjetlo vjere

    SEnciklika naglaava pr-

    venstvo Bojega koraka, njegov poziv koji zahtijeva sluanje i ljudski odgovor.

    Vjera nije protumaena kao neko gibanje odozdo, kao nain oblikovanja osjeaja, kao povjerenje koje ovjek

    samostojno daje odreenim pojavnostima i kao proizvod

    tenje prema spasenju. Vjera prepoznaje Boji

    govor, osvijetljen u punini Kristovim vazmom. ovjek je u konanici uvijek u tra-ganju za ispunjenjem koje

    se nalazi u suodnosu ljubavi i istine, u njihovoj neodjelji-

    vosti. Zbog toga Papa kae da bez ljubavi, istina posta-

    je hladnom, neosobnom Istina koju traimo, ona koja

    daje znaenje naim kora-cima, osvjetljava nas kada smo dodirnuti ljubavlju.

    Sam naslov enciklike Lumen fidei privlai pozornost, jer sa so-bom nosi i povezivanje slikovnih asocijacija. Spojenost svjetla i vjere pretpostavlja stanovitu suprotnost zatamnjenosti, neja-snoa, potrebe za sigurnou i udomljenou. Vidjevi naslov zapitao sam se o nijansama koje otkrivaju i dio sredinjega sadraja. Naime, latinski razlikuje nekoliko pojmova iz govora o svjetlu kojima su su-vremeni jezici dali znaenjsku istovrijednost, meu kojima je osobi-to sloen odnos izmeu lumen i lux. Prijevodi te enciklike na ive je-zike u naslovu koriste uobiajenu rije za svjetlo (light, lumire, luz, Licht, luce, swiato). Dakle, prijevodi bi zvuali jednako i da je naslov Enciklike bio Lux fidei.

    Zato lumen, a ne lux?Istina je i to da e nekomu tematiziranje nijansi djelovati pretjera-nim i nepotrebnim jer se ini da je jasno to je sam sadraj Enciklike te da se istananim ralambama moe zanemariti bitno. Ipak sma-tram da vjera zasluuje istananost i da je ona pokazatelj brinosti, nepodlijeganja suvremenim trendovima povrnosti. Zbog toga mi se ini da nije sasvim sluajno izabran pojam lumen, budui da bi lux bio jednostavniji. Zbog toga kao prvu misao navodim razlikovanje iz-meu ta dva pojma.

    Naime, lux je svjetlo kao izvorite, dok lumen imajui u svome korijenu takoer luc oznaava i izvorite i plod djelovanja svjetla, sjaj koji dolazi od svjetleih izvora. tovie, lumen je zadobio znaenj-sku vrijednost upravo u smislu svjetiljke, izvorita koje rasvjetljuje, koje je u suodnosu s neim drugim. Lux moe stajati zasebno u svo-joj samodostatnosti, premda mi svjetlo ne moemo doivjeti druki-je negoli u kontrastu s tamom. Ali Bog u sebi moe biti lux, ovjeku nedostupno svjetlo, dok je lumen uvijek u odnosu na stvoreno. No, i tu treba paziti, jer kada se govori o Bogu, odnosno o Isusu Kristu kao svjetlu, nai emo oba pojma. No, prethodno razmiljanje poma-e da shvatimo promiljeno koritenje latinskih rijei. Tako u starome predslovlju (Ve 1266) itamo: jer je danas provrelo istinsko svjetlo naega Spasitelja (quia nostri saluatoris hodie lux vera proces-sit). Istinsko svjetlo je Isus Krist (usp. Iv 1, 9), koje je sve uinilo ja-snim, razvidnim, a sjaj (splendor) toga svjetla ima snagu voditi nas sadanjim ivotom, ali i uvesti u nebesku slavu (non solum prae-

    Svjetlost darovane ljubaviJedan od liturgijskih pristupa enciklici pape Franje Lumen fidei

    Ivan ako

  • 3

    99ivo vreloivo vrelo9ivo vrelo99ivo vrelo920132013920139920139sentem vitam suo splendore dirigeret, sed ad ipsam nos maiestatis inmensae gloriam perduceret intuendam). Ta se razlika vidi i u injenici da je glagol lucere netran-zitivan, kao i u hrvatskome svijetliti, dok je glagol (il)luminare tranzitivan osvijetliti koga ili to.

    Bog koji stvara ujedno se objavljuje kao svjetlo. Bog svojim svjetlom razdvaja tamu fiat lux (neka bude svjetlo), njegov Duh lebdi nad vodama. Tako e se esto upravo pojam svjetla koristiti kao istoznanica za treu boansku osobu ili za pneumatoloku prisutnost (svje-tlo Duha Svetoga). Tako svjetlo povezuje praizvor i ko-nani cilj. Svjetlo je prisutnost od Vjenoga do vjeno-sti. Ono oivljuje vjerniki hod: u tminama smrtnosti svojim svjetlom neprestano oivljuj hodajue smrtnike kako bi doli do najviega dobra (Ve 46).

    Ba u prostoru pneumatologije lako vidimo razlii-tost uporabe dvaju pojmova. U posljednici Duhu Sve-tome pjevamo: Veni Sancte Spiritus et emitte caelitus lucis tuae radium. Veni pater pauperum, veni dator mu-nerum, veni lumen cordium. Doi, Due Presveti, sa neba nas posjeti, zrakom svoje milosti (doslovno: po-alji s neba zraku svoga svjetla); doi, Oe ubogih, djeli-telju dara svih, doi srca svjetlosti. Duh je sveti i Svjetlo i svjetlost. On je Svjetlo iz kojega dolaze zrake, ali i svje-tlost naih srdaca, najdublja sastavnica naega bia. Ta izotrenost u prijevodima nestaje jer se stihovi: O lux beatissima, reple cordis intima tuorum fidelium na hr-vatski prevode: Sjaju svjetla blaenog, sjaj u srcu pu-ka svog, napuni nam duu svu. Lux je uvijek svjetlo, dok lumen moe biti i svjetlo i sjaj, a splendor je uvi-jek potrebno prevesti rijeju sjaj. Vidljivo je da postoji stupnjevitost: lux lumen splendor.

    Primjenjujui to na Vjerovanje, susreemo naizgled iznenaenje, jer formulacija na latinskome glasi: Deum de Deo, lumen de lumine, a ne ka-ko bi netko mogao oekivati: lucem de luce. Upravo je proizlaenje, nutar-nja trojstvena dinamika razlog za izbor ba toga pojma.

    to treba biti zakljuak? Prevodei pojam lumen pojmom svjetlo ne e biti uinjena pogrjeka, premda jedan dio sadraja u tome sluaju bje-i. Moda bi toniji prijevod bio dobiven, ako bi se taj pojam preveo rijeju svjetlost. Ona u hrvatskome ne odstupa od znaenja izvora, ali ujedno pru-a znaenje izvora svjetla.

    Klju itanja u darovanosti i ljubaviZa poniranje u prvu encikliku pape Franje navedeno razlikovanje ne izgle-da kljunim, ali ga ipak drim vanim. Poevi od samoga autorstva kojim se moe baviti razmatrajui koliki je udio u samomu tekstu Benedikta XVI. i Franje, u prvi plan izlazi sadraj koji govori o vjeri, a ona jest svjetlo (lu-

    Bog je darivatelj dara vjere, snaga njezinoga svjetla.

    V. Blaanovi: Preobraenje Gospodinovo.

  • 4

    NAA TEMA Liturgija i svjetlo vjere

    men) koje povezuje vjernike u raznim vremenima. Taj pristup nije nikakva novost jer je puno, moe se rei i veina dokumenata Uiteljstva koji odra-avaju svoje podrijetlo u autorstvu vie osoba. Ono to jest neobinost u sa-danjim prilikama nalazi se u injenici da su obojica papa ivi.

    to se tie samoga sadraja kritiari napominju da se radi o tekstu koji je linearan, bez posebnih novosti, oitujui tradicionalni kranski nauk o vjeri, shvaanoj kao fides qua et quae creditur. Enciklici se prigovara da izvor vjere tumai samo odozgor, svodei ju na Boji dar, na nadnaravnu krjepost, poziv (pojam dara pojavljuje se dvadesetak, a poziva desetak pu-ta u tekstu). Kao da iznenauje otajstvo dara jer neki u tome da nije svima dan dar vjere vide temeljnu nepravdu za one koji ne vjeruju. No, ini se da je u pozadini puno dublje pitanje od osjeaja nepravde, a jezgra bi se mogla zvati nemirom koji lei u dnu strujanja modernosti. I dok se Enciklici mo-e pokuati predbaciti da modernost promatra iskljuivo kao suparnika i da nije otvorena dijalogu, ostaje pitanje o otajstvu dara i darovanosti. Jer onaj nemir ima svoje korijene upravo u neprihvaanju ivotnoga hermeneuti-koga kljua koji u kranstvu ima oblik i bit i izraaj u daru, prepeenom u viedimenzionalnost ljubavi. Dijalog o kojemu se govori trebao bi poiva-ti na iskljuivanju i same ideje o Bojoj prisutnosti te na samodostatnosti ljudskoga razuma i na tenji za samostalnou ovjeka.

    Istina je da Enciklika naglaava prvi Boji korak, njegov poziv koji za-htijeva sluanje i ljudski odgovor. Vjera nije protumaena kao neko gibanje odozdo, kao nain oblikovanja osjeaja, kao povjerenje koje ovjek samo-stojno daje odreenim pojavnostima i kao proizvod tenje prema spasenju. Ona svoje polazite nalazi u ovjeku prisutnoj enji koja prepoznaje Boji govor, osvijetljen u punini Kristovim vazmom. ovjek je u konanici uvijek u traganju za ispunjenjem koje se nalazi u suodnosu ljubavi i istine, u njiho-voj neodjeljivosti. Zbog toga Papa kae da bez ljubavi, istina postaje hlad-nom, neosobnom Istina koju traimo, ona koja daje znaenje naim ko-racima, osvjetljava nas kada smo dodirnuti ljubavlju. (LF, 27) Snaga vjere koja povezuje ljubav i istinu rasvjetljuje i najdublju tamu; Kristov kri i po-uzdanje u nebeskoga Oca ine plodnom onu ivotnu prazninu, utnju, tr-pljenje (iskustva pred kojim se toliko puta nae mistiko iskustvo) koje se ivi u iskrenosti srca.

    U tome je smislu vjera uvijek opasnost, ali ne za onoga koji ju nosi u se-bi, nego za one koji ju ne prihvaaju kao nain ivljenja. Nalazimo se u vre-menu opsjednutosti; gajimo privid da se svime moe upravljati i nadzira-ti, od uvstava i spolnosti do bolesti i umiranja. Takav je pristup poguban i za kranstvo, jer ga lako moe pretvoriti u moraliziranje. No, ljudsko je bi-e nositelj drukijosti koja ga trajno propituje i uznemiruje. Prva teoloka krjepost ne moe se svesti na pravila i zabrane. tovie, ona je ponajprije prepoznavanje, otkrivanje, pristajanje, jedan veliki da ivotnosti u slobo-di. Taj pristup zahtijeva od ovjeka da izae iz sebe, da napusti svoje sigur-nosti kako bi pronaao Boga koji uvijek iznenauje. Iskustvo vjernika po-kazuje da svjetlo vjere u pojedincima sjaji snanije kada se pribliava neiz-mjernomu Bojem svjetlu. To svjetlo se ne utapa, nego pospjeuje irenje ivotnosti.

  • 5

    99ivo vreloivo vrelo9ivo vrelo99ivo vrelo920132013920139920139

    Vjera omoguuje otkrivanje velikoga poziva na ljubav i jami da je ta lju-bav pouzdana, da se vrijedi osloniti na nju jer se nalazi u Bojoj vjernosti. Prihvaanje ljubavi u pouzdanju danom Gospodinu prostor je u kojemu se Bog doputa pronai. To je onaj udan proces koji ostavlja slobodu ovje-ku, a ne pokuava iznuditi Boji dar. Iako se Bog niim ne doputa uvjeto-vati, prihvaanjem ljubavi naputamo bilo koji uvjet i poveavamo prostor darovanosti, u kojemu je Bog zajamio svoje oitovanje. Krist se nije utjelo-vio da bi se poigravao s ovjekom skrivajui se, nego da bi se objavio, da bi bio vidljivijim, da bi se predao i darovao.

    uvajui, dakle, posvemanju razliitost i nepovredivost Boje apsolut-nosti, ini se itekako prihvatljivim razmiljati (a ivot to potvruje) da se za dar vjere ne moe rei: Nije mi dano, to ja tu mogu. Svakomu je ovje-ku dano ii tragom enje koja je u njemu klica dara ljubavi. Na tome pu-tu odricanja od sebinosti Boji dar je sve uoljivi, a vjera snaniji nositelj u svim ivotnim okolnostima. Odricati se sebinosti ne znai zanijekati sna-gu i potrebu razuma. Vjera je bitna antropoloka dimenzija jer se u njezinu svjetlu mogu ivjeti bitne odrednice ljudskosti: uvstva, meusobni odnosi, bol, smrt. Vjera otkriva da je radosno ivljenje zemaljskih stvarnosti uvijek povezano s usvajanjem, s ugraivanjem irega plana o osobnih oekivanja, a taj je plan uvijek neki od oblika darivanja vlastitoga ivota D(d)rugomu. U ljubavi je mogue mijenjati svijet i drutvo koje je u novije vrijeme nazvano anesteziranim drutvom, pri emu bi anaestezija umrtvila: enje, srate-nost s blinjima, strast predanosti pozivu, neproraunatost

    Inicijacijski pristupMeu raznim nainima i pristupima itanju enciklike Lumen fidei sasvim opravdanim smatram inicijacijski i teoloko-liturgijski. Gledajui ustroj Enci-klike razvidna je etverodjelnost. Nju se moe iitati u inicijacijskome hodu.

    Nakon to je u Uvodu istaknuta istina da je vjera Boji dar, u Prvome po-glavlju se tematizira Boji prvi korak u povijesti, oitovanje toga dara u iza-branome narodu i u njegovoj kristolokoj punini koja ostaje u povijesti prisut-na po Crkvi. Tonalitet u kojemu se odvija taj prvi Boji korak i ljudski odgo-vor jest ljubav, zbog ega i naslov: Povjerovali smo Ljubavi. Prvo bi se poglav-

    Njegovom e te svjetlou Svjetlost vidjeti.

    Krist u slavi; detalj vitraja u katedrali u Chartresu, 13. st.

  • 6

    NAA TEMA Liturgija i svjetlo vjere

    lje moglo promatrati u svjetlu razdoblja pret-katekumenata, premda Enciklika kao takva nema svrhu otvarati teodicejske i fundamen-talno-teoloke rasprave s onima koji (jo) ne vjeruju, nego zahvaljivati za vjeru i poticati na prepoznavanje njezina oitovanja. U to-me je smislu intonacija liturgijske naravi.

    Drugo je poglavlje, s naslovom Ako ne budete vjerovali, ne ete razumjeti, mogu-e vidjeti u svjetlu vremena katekumena-ta. To je vrijeme u kojemu se dogaaju pro-vjere (skrutiniji), u kojemu Boji Duh pro-iuje i prosvjetljuje kandidate. Velike te-matske cjeline o vodi, svjetlu i ivotu, o pre-daji Vjerovanja i Molitve Gospodnje, odra-avaju spektar sklada izmeu ivljenja i vje-rovanja, pretoenost spoznaje istine u kon-kretnost ivljenja. Po naslovima bi se moglo rei da je posrijedi fundamentalno-teoloka

    elaboracija odnosa prema istini, razumskoj spoznaji i teolokoj elaboraci-ji. Meutim, polazei od grkoga prijevoda Izaijina teksta, Enciklika ne ula-zi u spekulativnost koja bi bila odijeljena od ivotnosti, to je vidljivo ponov-no na suodnosu prema ljubavi. Katekumenski hod je na tragu Isusovih su-sreta: s kunjama Neprijatelja u pustinji, s pitanjem o ivoj vodi i tovanju u razgovoru sa Samarijankom na zdencu, sa sljepoom koja zarobljava srca, sa smru prijatelja Lazara. Kunja jest pitanje spoznaje istine, pri emu vje-ra dolazi do konanosti istine po odbijanju zatvorenosti u zemaljsko. Vjera je sluanje i vienje, ba ono to se dogodilo u susretu sa Samarijankom (ali i s Marijom Magdalenom), gdje se obistinjuje Augustinova rije: Vjerova-ti jest dodirnuti srcem. Tamo gdje ne postoji spoj vjere i razuma svjedoci smo sljepoe koja postaje ili beznadnou ili oholou. U konanici je vjera traenje Boga pred iskustvom susreta sa smru, s ogranienou. Ona izvodi iz tame grobova ljudskih umiranja. U zadnjemu podnaslovu koji se tie od-nosa vjere i teologije moemo promatrati obrede predaje saetka (simbola) vjere i molitve Oe na. U tome se ita spojenost dogmatskih izrijeka koji su sazrijevali u Crkvi i ive molitve zajednice koja se suoblikuje svome Uitelju.

    Sakramentalni ustroj vjereU treemu se dijelu prema inicijacijskome ustroju ve po naslovu (Preda-jem vam ono to sam primio) vidi slinost sa samim slavljenjem sakrame-nata pristupa kranstvu. Podnaslovi: o Crkvi kao majci vjere, o sakramen-tima i prenoenju vjere, o molitvi i Dekalogu te o jedinstvu i cjelovitosti vje-re, pokazuju da je taj dio eminentno (u smislu izriitosti) liturgijski. Pojam liturgija u Enciklici se izrijekom pojavljuje na pet mjesta. Premda takva statistika i ne treba biti naroito korisna, smatram vrijednim vidjeti kon-tekst u koji je smjeten taj izravni govor, a koji je, uostalom, u izravnoj vezi sa slavljenjem. Taj je kontekst sakramentalni.

    Liturgija Crkve povlateno je mjesto gdje vjera

    odsijeva sjajem boanskoga svjetla.

  • 7

    99ivo vreloivo vrelo9ivo vrelo99ivo vrelo920132013920139920139Papa Franjo istie da vjera postaje odgovorom i ispovijedanjem; pozi-

    vom drugima; odrazom s lica na lice vjernika u zajednici. Kao sredinju sli-ku uzima vazmenu svijeu (usp. br. 37), onu koja je svjetlosni stup u obre-du inicijacije, za ivotni hod vjernika i za odjevenost u Krista-Svjetlo. Ta je svijea ujedno i slika ivotnoga dodira kojim se prenosi svjetlo vjere. Zajed-nitvo vjere naglaeno je primjerom ispovjednoga dijaloga o vjeri u krte-nju. No, to nije puko ispovijedanje pojedinca, nego odgovor na prihvaenu Rije, odgovor Drugomu, u velikome liturgijskome zajednitvu, molitvom izraenom subjektom mi (u novoj obitelji). Nigdje nije jasnije kako vjeru-jem prerasta u vjerujemo; kako vjerujem ima smisla samo u zajednitvu Crkve. Osobni se prostor proiruje, ba kao to se, udaljavajui se od Crkve, taj prostor suzuje i gubi ivotnost.

    Budui da je vjera ivotna zbilja, otajstvena, potrebno joj je odgovara-jue ozraje koje se nalazi u sakramentalnoj stvarnosti. Samo je ona svo-jim obrednim, simbolikim govorom kadra nositi cjelovitost i puninu ko-ju je Krist za nas ostvario i ostavio ivom u sakramentima Crkve. U nji-ma se ivi utjelovljeni spomen, sve dimenzije ljudskosti. Papa nam ostav-lja predivnu misao u reenici: Ako je istina da su sakramenti sakramenti vjere, isto tako treba rei da vjera ima sakramentalni ustroj. Buenje vje-re prolazi putem buenja novoga sakramentalnoga smisla ljudskoga i-vota i kranskoga ivljenja, oitujui kako se vidljivo i materijalno otva-ra otajstvu vjenoga. (LF, 40) Zbog toga su vrijedni posebnoga razma-tranja brojevi 43 i 44 koji govori o krtenju djece i o euharistiji. Oslonje-nost na druge, povezanost povijesnoga i nadpovijesnoga, vidljivoga i ne-vidljivoga, bitna su obiljeja svjetlosti vjere. U euharistiji uimo vidjeti dubinu stvarnosti. Kruh i vino preobraavaju se u tijelo i krv Kristovu. On se uprisutnjuje u svome vazmenom hodu prema Ocu: to nas gibanje uvo-di, tijelom i duom, u gibanje svega stvorenoga prema svojoj punini u Bo-gu. (LF, 44) Bez te se preobraenosti ne moe ispovijedati vjera, to je posebno naglaeno u broju 46. u koji je stavljen suodnos vjere i mo-litve Oe na te Dekaloga.

    etvrti je dio (Bog za njih pripravlja Grad) stanovito tu-maenje onoga to se u sakramentima ostvaruje. Tako je taj dio mogue zvati mistagogijskim, premda pod poseb-nim kutom promatranja, istiui tematiku opega do-bra, obitelji, ivot u drutvu i utjehu u trpljenjima. Ja-sno je da sakramenti, kojima je preduvjet vjera, trae utjelovljenost u ivotu vjernika. Kao to se bez preo-braenosti ne moe ispovijedati vjera niti slaviti liturgi-ja, tako se ne moe niti ivjeti bez prepoznatljivosti da-ra vjere. Vjera koja se raa u susretu s ljubavlju ne mo-e ivjeti nepravednost, unoenje neistina u ljudske od-nose, previati potrebe blinjih i ne zauzimati se za ope dobro i zajednitvo. Okosnica ljubavi je nespojiva sa sebi-nou. Vjera omoguuje razumijevanje arhitekture ljudskih odnosa pie Papa. Liturgija je prostor molitve upuene Bogu, ali ona je neodvojiva od djela usmjerenih na izgradnju ljudske zajednice.

  • 8

    NAA TEMA Liturgija i svjetlo vjere

    Obitelj se pak postavlja kao prvo ozraje u kojemu vjera prosvjet-ljuje ivot ljudi u zajednici. Suodnos mukarca i ene suodnos je ko-ji preslikava ivotno naelo ljubavi i mogunosti raanja ivota. Kr-ansko naelo povezanosti dvoga koje ivi svoju razliitost poseb-no je snano vidljivo u obitelji. U njoj se susreu i poetno otaj-stvo Bojega dara, istina, vjera i radosna nada koje proviru iz lju-bavi. Bez obzira na sve rane grijeha i ljudskoga odstupanja od lju-bavi, obitelj pokazuje ozraje irenja ivota. Isto se naelo odno-si i na sve druge drutvene ustroje, pruajui temelj za kriteriolo-giju vrijednosti i za prepoznavanje Boje neiscrpne ljubavi u stvo-renjima, osobito u ovjeku, u njegovoj ljudskosti, i onda kada je u iskustvima trpljenja. Kada se zamagli Boja ljubav, ovjek je izlo-en nesigurnosti i izgubljenosti.

    Marijansko-pneumatoloki pristupNa kraju Enciklike nalaze se dva broja posveena Blaenoj Djevici Mariji. Njezin ivot i otajstvo njezina odnosa s Bogom lijep su sa-etak jo jednoga mogueg liturgijskog pristupa koji polazi od sa-kramentalne zbilje, ali se prepoznaje u ustroju liturgijske molitve.

    Naime, u svakoj molitvi postoji zaziv Bogu, izvoru vjere, po-etku i gospodaru svega. Liturgijska molitva ne polazi od ovje-ka, nego od Boga, znajui da je njegov prvi korak ljubavi. Prvi dio Enciklike je upravo to prepoznavanje Boje ljubavi i potrebe da joj se obratimo, da pronaemo odgovor na enju u sebi. Nakon toga slijedi spomen njegovih veledjela u anamnezi. Ona je ispovi-jedanje spomena, spoznaje Boga, prepoznavanje njegova zahva-ta u nae ivote, priznavanje Boga kao istine; oslukivanje Rijei, poniranje umom i voljom u otajstvo te prihvaanje ljubavi. Ana-mneza je usko povezana s epiklezom (u odnosu na tree poglav-lje Enciklike). U slavlju Boji Duh djeluje u liturgijskome danas, posadanjujui Boja djela. Vjera postaje zahvalom, molitvom, ispovijedanjem vjere; Duh po naoj vjeri i po vjeri Crkve daje pre-dokus vjenosti; ini nas dionicima nebeske slave i Kristova tije-la. Upravo ta istina vidljiva je u etvrtome dijelu Enciklike koja pred nas stavlja plodove liturgijskoga slavlja, ivotnu anaklezu prinoenje. Bog je po svome Duhu Parakletu uz nas, on nas prati i tjei i po nama, krhkim ljudima, ini svoja velika djela.

    Preslikamo li te sastavnice u Marijin ivot, nai emo se pred njom koja je postala slikom liturgije nebeskomu Ocu. Od njezi-

    na odgovora na Boji korak: Evo slubenice Gospodnje, ona je sebe uini-la prinosom. Aneo joj spominje to je Bog uinio (ona u svome hvalospje-vu pokazuje upravo snanu anamnetsku dimenziju) i to kani u svojoj lju-bavi uiniti. Ona premda poznaje svoju ogranienost odgovara i biva osjenjena Duhom (epikleza), te uva dogaaje u svome srcu, znajui da je Gospodin s njom i tu radost ivi i prenosi drugima. Marija je prizma svje-tlosti vjere. tovie, od vjernika je, zbog svoje sratenosti s Kristom, zaziva-na i kao lux fidei.

    P

    Vjera gleda onkraj vidljivoga.

    Vitraj u crkvi sv. Martina, biskupa,

    Dugo Selo.

  • 9

    99ivo vreloivo vrelo9ivo vrelo99ivo vrelo920132013920139920139

    POtvarajui se Bojemu svjetlu, ovjek ne gubi

    sposobnost gledanja svijeta. On zadobiva

    novi pogled u kojemu sve zadobiva novu ljepo-tu i novi smisao. Moda ne moemo promijeniti

    svijet, ali mu moemo dati novo znaenje i uni-jeti ga u Boji spasenjski naum. No, govorei Isu-sovim rjenikom, da bi-

    smo mogli gledati oima vjere potrebno je oslije-piti ogranienosti ljud-

    skoga gledanja. Ovdje oslijepiti znai uvidjeti

    da ne vidimo, uvidjeti da nam je pogled zasjenjen, da nam vjera ne odsijeva

    nadom i djelima ljuba-vi To osljepljenje

    otvara nam oi u potpu-nosti za Boga i za gleda-

    nje u njegovu svjetlu.

    Poput glazbenoga djela pisanoga za etverorunu izvedbu na gla-soviru, enciklika Lumen fidei saimlje misao dvaju papa, Bene-dikta XVI. i Franje, o vjeri Crkve. To suzvuje misli, neovisno o tome koliko je papa Franjo doraivao i proirivao prethodno priprav-ljeni tekst enciklike, dajui mu svoje ve prepoznatljive tematske na-glaske, na jedinstven nain govori o vjeri koja se u Crkvi predaje i povjerava iskustvu drugih. Papa Benedikt tekstom enciklike predaje i povjerava vjeru Crkve papi Franji. Tim predanjem vjera ivi u krilu Crkve kao jedna vjera. Ako vjera nije jedna, ona i nije vjera. Ona je jedna jer otkriva put prema Jednomu, prema jedinomu Gospodi-nu i Spasitelju. Jednost vjere daje temelj jedinstvu Crkve, a Encikli-ka za tu misao nalazi potkrjepu u misli velikih otaca Ireneja Lionsko-ga i pape Leona Velikoga (usp. LF, 47). Vjera svakoga od nas moe biti obogaena i rasvijetljena vjerom drugih ljudi. Izrasta iz vjere Crkve, iz vjere drugih ljudi. Predaje se i uva kao lu. Ona i svijetli predajui se drugomu. Enciklika, stoga, upravo nainom svoga nastajanja govori o vjeri kao iskustvu ija se ljepota otkiva kada je ivljena i ispovijedana a quattro mani, u suzvuju Crkve, u zajednitvu s braom u vjeri, kao i s onima koji tragaju za svjetlom vjere. Ta eklezijalna i komunitarna dimenzija vjere u Enciklici je posebice razraena u treemu poglavlju, pod naslovom Predajem vam ono to sam primio. No, eklezijalni vi-dik vjere provlai se kroz itavu encikliku, a takvo itanje moe otkriti i produbiti pojedine naglaske u njezinu sadraju.

    U lanku mons. Ivana aka sadraj Enciklike predstavljen je kroz njezino itanje u liturgijsko-teolokom hermeneutikom kljuu, i to poglavito na matrici hoda vjere kroz etiri razdoblja kranske inicija-cije. Takvo je itanje iznimno zanimljivo i zacijelo prua poticaje za po-mnije itanje enciklike, za produbljenje njezinih liturgijskih tema kao i za dobru primjenu u pastoralnoj praksi Crkve. etiri poglavlja Encikli-ke mogu se, meutim, itati i iz drugoga, poneto irega kuta gledanja u kontekstu Godine vjere u kojoj je enciklika objavljena te u prizivu na potrebu produbljenja duha i misli Drugoga vatikanskoga koncila o ijoj pedesetoj obljetnici Crkva slavi Godinu vjere. ivljenje Godine vjere osvjetljava istinu da je vjera bila srna i ujedinjujua tema sveko-likoga koncilskog govora (usp. LF, 6) te se u tome vidu i enciklika o vje-ri, u svojoj etverodijelnoj strukturi, kako primjeuje P. Asolan, moe razmatrati kao novi saetak etiriju konstitucija Drugoga vatikansko-ga koncila. Tako bi prvo poglavlje s naslovom Povjerovali smo Lju-

    Liturgija i svjetlo vjerePromiljanja uz encikliku Lumen fidei

    Ante Crnevi

  • NAA TEMA

    10

    Liturgija i svjetlo vjere

    bavi sadrajem odgovaralo dogmatskoj kon-stituciji Lumen gentium; drugo poglavlje, na-slovljeno Ako ne budete vjerovali, ne ete ra-zumjeti, lako je dovesti u bliskost s konstituci-jom o objavi Dei verbum; tree poglavlje, s na-slovom Predajem vam ono to sam primio, razraujui liturgijsko i sakramentalno isku-stvo vjere, aktualizira teme konstitucije o litur-giji Sacrosanctum concilium; etvrto poglavlje utiskujui otajstvo vjere u tkivo drutva, kultu-re i kranske brige za ope dobro, sa znako-vitim naslovom Bog za njih pripravlja Grad, moe biti itano paralelno s koncilskom konsti-tucijom o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudi-um et spes. Takvo koncilsko itanje encikli-ke Lumen fidei moe ponuditi put novoga pro-dubljenja koncilskih tema, kao i samoga ivlje-nja dara vjere.

    Teoloka i vjernika razmiljanja nad tek-stom netom objavljene enciklike pruit e, bez sumnje, i druge kljueve itanja te istaknuti na-glaske koji se kriju ispod plata velikih tema

    vjere. U ovome kratkom osvrtu nastojat emo izdvojiti tek nekoli-ko naglasaka koji nam pomau jasnije razumjeti i ivotnije iskusiti li-turgiju Crkve kao povlateno mjesto u kojemu vjera biva rasvijetlje-na i u kojoj svjetlo vjere rasvjetljuje sav ovjekov ivot. S tim misli-ma vraamo se liturgijskoj euhologiji i njezinu govoru o svjetlu vjere.

    Liturgija svjetiljka (lumen) Krista SvjetlaPremda dokumenti crkvenoga uiteljstva nose znatno ire teme nego to to naznauje njihov incipit, ovdje emo, naslanjajui se upravo na naslov Enciklike, a na tragu pojanjenja iz lanka mons. aka, poku-ati dar vjere promatrati kao svjetlo (lux) koje na divan nain svijetli u liturgiji Crkve. Liturgija, kao slavlje vjere, postaje svjetiljka (lumen) s koje Krist-Svjetlo rasvjetljava samu vjeru, ali i vjernikov pogled na svekoliki ivot i svijet; nudei iskustvo slavlja vjere i zagledanosti u Svjetlo, liturgija poprima sjaj (splendor) ivljenja vjere i zajednitva s Kristom. Potrebno je s pomnjom truditi se da liturgija sauva splen-dor koji pristaje slavljenju uzvienoga otajstva vjere, ne zaboravljaju-i nikada da ljepota i uzvienost slavljenja trae ponajprije plemeni-tu jednostavnost (simplicitas nobilis; SC, 34) obrednih forma i ina. ini se da je osobito u dananje vrijeme potrebno isticati brigu Crkve za dostojanstvo liturgije i za njezin sjaj, ponajprije iz razloga to bi neki htjeli liturgiju pretvoriti u negovorljivu rasko koja lako po-staje sama sebi svrhom, dok se neki opet zadovoljavaju pukim izvr-enjem obrednih forma, ne trudei se oko nutarnje ljepote koja ople-menjuje ine vjere. Katkada se liturgijske ine toliko pojednostavlju-

  • 11

    99ivo vreloivo vrelo9ivo vrelo99ivo vrelo920132013920139920139

    Enciklika, nosei nauk dvojice papa, otkriva da je vjera svjetlo koje se uva prenoenjem, radosnim povjeravanjem drugima.

    je i banalizira da nije mogue otkriti ljepotu slavljenoga otajstva, pa se moe rei da takva slavlja ostaju i ispod razine banaliziranja jer i za tu se razinu, kako pojanjava podrijetlo ri-jei iz srednjovjekovnoga latinskog jezika, tra-i bannum, norma, zakon. Banalizirati znai svesti na puko izvrenje norme ili odredbe, ne vodei brigu o njezinu smislu i znaenju. Pone-kad je, usuujem se zamijetiti, potrebno nain slavljenja podignuti barem na tu razinu bana-lizacije, potujui crkvene odredbe i norme, kako bi bilo mogue zakoraiti dalje prema ljepoti i smislu slavljenja. I jedna i druga kraj-nost kako ona koja se dala zavesti raskoi, ta-ko i ona koja se gubi u pojednostavljivanju i osi-romaenju liturgijskih ina imaju zajedniki korijen i razlog u zaboravu ili zasjenjenju istine da je Krist svjetlo koje u liturgiji rasvjetljava dar vjere i njezino ivljenje. Moe se rei da vjera i njezino slavljenje u liturgiji Crkve stoje u uzaja-mnomu svjetlosnom odnosu.

    Na tome tragu papa Franjo u enciklici po-janjava da za prenoenje cjelovitosti vjere postoji osobito sredstvo koje u igru uvodi itavu osobu, tijelo i duh, njezinu nutrinu i odnose. To sredstvo jesu sakramenti, slavljeni u liturgiji Crkve. (LF, 40) Enciklika, naime, isti-e sakramentalnu strukturu vjere, naglaavajui da liturgija prua okosni-cu razumijevanju vjere i povlateni put poniranja u njezino otajstvo. Takav liturgijski nauk ukorijenjen je duboko u liturgijskoj misli Crkve. Drevni Ve-ronski sakramentar, govorei o prosvjetljujuoj snazi vjere, kae da je ona magistra omnium credentium (uiteljica svih vjernika, Ve 285). To ui-teljstvo vjere ostvaruje se na osobit nain u liturgiji Crkve. Upravo u li-turgijskom slavlju, po Rijei i svetim znakovima, vjera Kristovih vjernika biva osnaena i uvrena; u liturgiji se ona komunicira kao utjelovljeni spomen, ucijepljen u mjesto i vrijeme ivljenja (LF, 40); u liturgiji se vje-ra izrie pokazujui kako se vidljivo i materijalno otvaraju vjenomu otaj-stvu; tu takoer vjera pronalazi svoje istinsko oivotvorenje i konkreti-zaciju, dijelei s vjernicima njihove ivotne prilike i brige. Liturgija tako postaje mjesto gdje se vjera oituje kao istinska uiteljica ivota, kao svjetlo koje rasvjetljuje sav vjernikov ivot.

    Liturgijske iluminacije vjereU jednoj molitvi na poetku drugoga korizmenoga tjedna u bizantskoj li-turgijskoj tradiciji Crkva moli Gospodina da zasja svetou u svojoj Crkvi: Neka zasja tvoje lice nad onima koji se pripravljaju za sveto prosvjetljenje, rasvijetli im duh Tako korizmeno vrijeme ve na poetku biva usmjere-no prema otajstvu krtenja koje svoj izvor ima u Kristovu uskrsnuu. Crkva prvih stoljea otajstvo krtenja rado je nazivala otajstvom prosvjetljenja,

  • 12

    NAA TEMA Liturgija i svjetlo vjere

    a krtenici su bili nazivani prosvijetljenima (photismoi, illuminati). Kate-kizam Katolike Crkve (br. 1216) i danas to potvruje: Ova se kupelj zo-ve prosvjetljenjem, jer oni koji prihvaaju pouku imaju prosvijetljen duh. Primivi u krtenju Rije, Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog ovje-ka (Iv 1, 9), krtenik tako prosvijetljen (Heb 10, 32) postaje sinom svjetlo-sti (1Sol 5, 5), i sam svjetlost (Ef 5, 8).

    Liturgijska euhologija prua pravo bogatstvo misli koja se naslanja na temu Bojega prosvjetljenja ovjeka. Izrazi naslonjeni na rijei illuminare, fulgere, accendere, resplendere, effulgere, clarescere, illustrare, collustra-re, lumen, lux, splendor, claritas, splenididus pokazuju svu dinamiku i slo-jevitost znaenj svjetla i prosvjetljenja u iskustvu vjere. Izrazi koji na izra-van nain povezuju te rijei s otajstvom vjere nisu esti, ali su vrlo znakovi-ti. Tako ve na poetku Misala, u zbornoj molitvi boine mise zornice i-tamo: Da, qusumus, omnipotens Deus, ut dum nova incarnati Verbi tui luce perfundimur, hoc in nostro resplendeat opere, quod per fidem fulget in mente. (Svemogui Boe, ti si nas obasjao novim svjetlom tvoje utje-lovljene Rijei; daj, molimo, da zasja u naim djelima ono to po vjeri sja u naim srcima.) Molitva razvija misao izreenu u ulaznoj pjesmi po proroku Izaiji: Svjetlost e nas danas obasjati jer nam se rodio Gospodin (Lux fulgebit hodie super nos, quia natus est nobis Dominus, Is 9, 2). Ipak nje-zin smisao valja iitavati u odnosu s govorom o svjetlu u zbornoj molitvi Mise polnoke. Tragajui za doslovnijim prijevodom, molimo: Boe, ti si dao da ova presveta no zasja bljeskom istinskoga svjetla (veri luminis fe-cisti illustratione clarescere); daj nam, molimo, u nebu uivati radost Ono-ga ija otajstva svjetla (mysteria lucis) na zemlji upoznasmo. Dok u litur-giji boine noi razmatramo svjetlo koje rasvjetljuje tamu i no (nox) svi-jeta, u misi zornici promatramo to isto Svjetlo koje zahvaa i ovjeka sa-moga. Rije je o Novome svjetlu, onome koje ovjek prije dogaaja boan-skoga utjelovljenja nije poznavao. Njime je Stvoritelj obasjao ovjeka. La-tinski izvornik jo je rjeitiji jer kae da smo tim svjetlom okupani (perfun-dimur). Uronjeni smo u boansko svjetlo, u boanski ivot. Prihvatiti taj dar znai primiti dar vjere koja trajno svijetli u nama. Svjetlo Utjelovljene rijei po vjeri sja u ovjekovoj pameti, u srcu to iznutra rasvjetljuje ovje-ka. Zapravo mysterium fidei, o emu govori liturgija polnoke, predstavlja se kao svjetlo koje sja u ovjekovoj nutrini. Put sjaja vjere jasno je nazna-en: Bog, jedini izvor svjetla, objavljuje se u utjelovljenoj Rijei kao svjetlo istinsko, koje sja u naim duama (srcima) kako bi naa djela i svekoliko ivljenje odsijevali sjajem darovanoga svjetla. Ta katabaza svjetla, ostva-ruje se u svakome liturgijskom slavlju, rasvjetljujui nutarnjega ovjeka i otkrivajui nam put svjetla kojim nam je ii. Glagoli clarescere, perfunde-re, resplendere i fulgere pokazuju udesnu dinamiku otajstva svjetla koje nam se povjerava da po vjeri o njezinim djelima sja u svijetu.

    U petak prije Bogojavljenja u zbornoj molitvi Crva moli: Fideles tu-os, qusumus, Domine, benignus illumina, et splendore glori tu corda eorum semper accende (Rasvijetli dobrostivo, Gospodine, svoje vjerni-ke i raezi njihova srca sjajem svoje slave) Izvornik nalazimo u Grgurov-skom sakramentaru (GrH 98). Slijedei misao iz zborne molitve boine

  • 13

    99ivo vreloivo vrelo9ivo vrelo99ivo vrelo920132013920139920139mise zornice, glagolskomu nizu pridruuju se jo dva: illuminare i accen-dere, prosvijetliti i uei. Osobito je zanimljiva formulacija kojom se mo-li da Bog raspali srca vjernika sjajem svoje slave. Nije rije tek o odbljesku (resplendere) boanskoga sjaja u srcima vjernika, nego smo Boje svjetlo biva zapaljeno u njihovim srcima. Tako i ovdje vidimo da dar vjere jest upa-ljeno svjetlo boanskoga ivota u ivotima vjernika.

    U zbornoj molitvi srijede nakon Bogojavljenja susreemo udesnu sli-ku svjetla: Deus, illuminator omnium gentium, da populis tuis perpetua pace gaudere, et illud cordibus nostris splendidum lumen infunde (Bo-e, prosvjetitelju svih naroda, daj svome puku radovati se trajnim mirom; ulij nam u srca sjajno svjetlo kojim si rasvijetlio pameti naih otaca. Bog, predstavljen kao illuminator ljudi, u srca vjernika ulijeva splendidum lumen. U liturgijskome govoru ulijevanje izravno podsjea na dar Duha Svetoga, pa splendidum lumen moe biti razumijevano i u pneumato-lokome kljuu, pri emu opet dolazimo do spoznaje da su Duh i svjetlo ne-odvojivi od otajstva vjere.

    Na drugu nedjelju po Boiu Crkva u zbornoj molitvi ispovijeda vjeru u Bo-ga kao istinsko svjetlo koje prosvjetljuje svakoga ovjeka: Omnepotens sem-piterne Deus, fidelium splendor animarum, dignare mundum gloria tua im-plere benignus, et cunctis populis appare per tui luminis claritatem. (Sve-mogui vjekovjeni Boe, sjaju dua vjernih, udostoj se itav svijet ispuniti svojom slavom i svim se narodima oituj po sjaju svoga svjetla.) Boja slava i sjaj njegova svjetla proimaju ivot ljudi. Njegova slava i jest u tome da sav svijet bude zahvaen njegovim svjetlom. Ondje gdje njegovo svjetlo rasvjetljuje ivot, tu se oituje i On sam i tu mu se iskazuje slava.

    Na etvrtu korizmenu nedjelju u ciklusu A, kada se navijeta evan-eoski odlomak o ozdravljenju sli-jepca od roenja, u euharistijskom predslovlju itamo: Qui genus hu-manum, in tenebris ambulans, ad fidei claritatem per mysterium in-carnationis adduxit (Otajstvom utjelovljenja on je ljudski rod, ko-ji je u tami hodio, iz tame priveo k svjetlu vjere). Lik slijepca od ro-enja oslikava ljudski rod koji je po grijehu zatvoren u tamu; po otaj-stvu utjelovljenja Krist ga je iz tame priveo k sjaju vjere. Suprotstavlje-ni su tenebrae i claritas, tama i sjaj (jasnoa), kao to su drugdje su-protstavljeni no i dan. Svjetlo vjere stoji nasuprot tami zablude.

    U molitvi i otvorenosti vjera vidi Nevidljivoga.

    V. Blaanovi, Krist u molitvi, 2003.

  • 14

    NAA TEMA Liturgija i svjetlo vjere

    Misterij kria, nosei ljepotu darovane Ljubavi, daje novost

    vjernikovu gledanju svijeta i ivota.

    U popriesnoj molitvi istoga dana te misli dobi-vaju ira znaenja: Deus, qui illuminas omnem ho-minem venientem in hunc mundum, illumina, qusu-mus, corda nostra grati tu splendore, ut digna ac placita maiestati tu cogi-tare semper, et te sincere di-ligere valeamus. Boe, ti prosvjetljuje svakoga o-vjeka koji dolazi na svijet;

    prosvijetli, molimo te, i naa srca sjajem svoje milosti da uzmognemo uvijek spoznavati to je dostojno tvoga velianstva te tebe iskreno ljubimo. Pro-svjetljenje je povezano sa spoznajom, ali i s ljubavlju prema Bogu. Novost gledanja jest u novosti ljubavi.

    Saimljui tih nekoliko euholokih reenica, odabranih tek kao primjer, moe se rei da liturgijski govor o prosvjetljenju ide znatno dalje od govo-ra o spoznaji. Tako Bog: rasvjetljuje ono to je skriveno u tami, rasvjetlju-je sljepou prosvjetljuje nauk apostola, oi svojih slugu, svoje vjerne, svo-ju Crkvu, nae pameti, na razum; obasjava sav narod; sjajem svoje mi-losti prosvjetljuje naa srca; prosvjetljuje svoju Crkvu. Vjera je rasvijetlje-nost Bogom, njegovim Duhom. Vjerovati znai gledati i spoznavati Boga i svijet oima koje su rasvijetljene njegovom milou. Zato na poetku Enci-klike papa Franjo donosi Isusovu reenicu upuenu Marti, koja je oplakiva-la brata Lazara: Nisam li ti rekao: bude li vjerovala, vidjet e slavu Bo-ju? (Iv 11, 40). Tko vjeruje, vidi. Vidi u novosti.

    Vjera rasvjetljuje ivot Crkve Na tragu spomenute zborne molitve iz boine mise zornice, u kojoj se ka-e da vjera sja u naim srcima (quod per fidem fulget in mente), korisno je izdvojiti izriaje u kojima se izravno govori o vjeri koja sja i rasvjetljuje Cr-kvu, ivote vjernika, vjerniko gledanje

    U zazivima Euharistijske molitve koja se moli u posebnim prigodama (usp. Dodatak Rimskomu misalu) molimo: Fac ut omnes Ecclesi fide-les, temporum signa lumine fidei perscrutantes Daj da svi vjernici Crkve, razaznavajui svjetlom vjere znakove vremena, slono prionu slu-enju evanelja. Ta nova euharistijska molitva, nosi snane odjeke vre-mena u kojemu je nastala. Govor o znakovima vremena (signa temporum), kako priznaje K. Rahner, ubraja se u splet najvanijih tema suvremene teo-logije. Premda prisutan ve u Isusovim rijeima (usp. Mt 16, 3), u noviji go-vor Crkve unijeli su ga etrdesetih godina prologa stoljea posebice fran-cuski teolozi D. M. Chenu i Y. Congar, da bi po koncilskoj konstituciji Ga-udium et spes zadobio znatno ira znaenja. Dar vjere daje ne samo pre-poznati znakove Boje (signa Dei) u svakodnevnom iskustvu ivota, o e-mu Enciklika govori u br. 35., nego i znakove vremena. Vjernik gleda oi-

  • 15

    99ivo vreloivo vrelo9ivo vrelo99ivo vrelo920132013920139920139ma vjere. Potrebno je naglasiti da se o znakovima vremena, koji su iza-zov svakomu ovjeku, danas nerijetko, pa i u Crkvi, vie govori iz socioloke i antropoloke perspektive, negoli iz one teoloke koja ih daje itati u svje-tlu vjere. Pojedini su autori stoga svojedobno zagovarali naputanje izraza znakovi vremena iz teolokoga govora (C. Boff). Spomenuta euharistij-ska molitva, oblikovana u doba kada je govor o znakovima vremena punio stranice teolokih razmiljanja, istie da je znakove vremena potrebno gle-dati, tovie propitivati i istraivati (perscrutare) svjetlom vjere. Encikli-ka ne govori na izravan nain o znakovima vremena, ali govori o svjetlu vje-re koje ne doputa ne vidjeti svijet i dogaaje u njemu te dodaje: Vjera ni-je svjetlo koje raspruje sve nae tmine, nego svjetlo koje vodi nae kora-ke u noi, i to je dovoljno za put. ovjeku koji trpi Bog ne daje argumente koji sve objanjavaju, nego daje odgovor u obliku prisutnosti koja prati, u obliku povijesti dobra koja se zdruuje sa svakom povijeu trpljenja da bi u njoj otvorila put svjetlu. (LF, 57). Gledanje u vjeri otvara put istine, ko-ja vjernika ini poniznim, nadahnjujui ga na sluenje u svijetu, na pribli-avanje drugima: Vjernik nije umiljen; naprotiv, istina ga ini poniznim, jer je svjestan da vie no to mi posjedujemo nju, ona obuhvaa i posjeduje nas. Svjetlo vjere koje rasvjetljuje put do istine o Bogu jest isto svjetlo koje rasvjetljuje put do ovjeka, put kroz svijet u odgovornosti i brizi za izgrad-nju Bojega grada u svijetu.

    U Drugome predslovlju o presvetoj euharistiji Crkva ispovijeda: Quo venerabili mysterio fideles tuos alendo sanctificas, ut humanum genus, quod continet unus orbis, una fides illuminet, caritas una coniungat. Hranei svoje vjerne tim asnim otajstvom ti ih posveuje da ljudski rod ista vjera prosvijetli i ista ljubav ujedini. Vjera je dar prosvjetljenja. No, taj dar novoga gledanja daruje se na najizvrsniji nain u otajstvu eu-haristije, u kojemu postajemo jedno tijelo s Kristom. Ipak, ovdje je vrijed-no uoiti usku povezanost gledanja vjere s djelotvornom ljubavlju: Vjera spoznaje u mjeri u kojoj je povezana s ljubavlju, onoliko koliko sama ljubav donosi svjetlo. (LF, 26). Tu istinu o nerazdruivosti svjetla vjere od svje-tla ljubavi Papa istie upravo iz razloga to mnogi nai suvremenici dr-e da pitanje ljubavi nije ni na koji nain povezano s istinom. Ljubav se da-nas doivljava kao iskustvo vezano uz svijet prolaznih osjeaja, a ne vie uz istinu. (LF, 27) No, ljubav treba istinu kako bi se odmaknula od ovjeko-ve usmjerenosti na sebe i kako bi se razumjelo da je ljubav iskustvo isti-ne koja gleda novim oima.

    Molitva nad prinosima na blagdan Obraenja svetoga Pavla (25. sije-nja) izrie: Illo nos, qusumus, Domine, divina tractantes, fidei lumi-ne Spiritus perfundat, quo beatum Paulum apostolum ad glari tu pro-pagationem iugiter collustravit. Nas koji slavimo tvoja otajstva, neka nas obasja Duh Sveti onim svjetlom vjere kojim je prosvjetljivao blaenoga apostola Pavla u irenju tvoje slave. Djelo navijetanja ne dogaa se bez svjetla vjere. Ono to se priopuje u Crkvi i to se prenosi u njezinoj ivoj tradiciji, jest novo svjetlo koje se raa iz susreta s Bogom ivim, sa svjetlom koje dotie osobu u dubini njezina bia, u srcu, ukljuujui njezin um, njezi-nu volju i osjeajnost, otvarajui je ivim odnosima u zajednitvu s Bogom

  • 16

    NAA TEMA Liturgija i svjetlo vjere

    Vjera nije osobno gledanje ili postignue. Ona je uvijek

    zajednitvo pogleda. Daruje se u Crkvi, zajednici vjerujuih.

    i drugima. (LF, 40) Svjetlo vjere ne moe ostati skriveno pod posudom, nego se stavlja na svijenjak da svijetli svi-

    ma (usp. Mt 5, 15). Vjera je zajednitvo gledanja u isto-mu svjetlu. Ona nije plod nagnua izolirana pojedin-

    ca, nije in koji ovjek moe uiniti oslanjajui se is-kljuivo na vlastite snage, nego je neto to se mora primiti, ulazei u crkveno zajednitvo koje prenosi Boji dar (LF, 41).

    Jedinstvenu molitvu o svjetlu vjere susreemo u obredu blagoslova svijea na blagdan Gospodinova prikazanja u hramu: Deus, lumen verum, tern

    lucis propagator et auctor, cordibus infunde fidelium perpetui luminis claritatem, ut, quicumque in templo

    sancto tuo splendore prsentium luminum adornantur, ad lumen glori tu feliciter valeant pervenire. Boe,

    svjetlo istinsko, tvore i pronositelju vjenoga svjetla, prosvi-jetli srca vjernika sjajem trajnoga svjetla da svi koji su u tvome sve-

    tom hramu ureeni sjajem svijea uzmognu sretno stii k svjetlu tvoje sla-ve. Susreemo rijei lux, lumen, claritas, splendor, a imenica lumen po-javljuje se u vieslojnosti znaenja: Svjetlo kao ime za samoga Boga, svije-e koje vjernici dre u rukama, svjetlost Boje slave (kao slika) vjenoga i-vota. U toj molitvi blagoslova jasnim se pokazuje smisao liturgijskoga ina: blagoslov svijea izrie elju da vidljiva svjetlost rasvijetli srca vjernika ka-ko bi u njima zasjao sjaj neugasivoga svjetla.

    Korisno je izdvojiti i neke druge izriaje iz Rimskoga misala: ivjeti u svjetlu evanelja (secundum Evangelii lumen); zaziv da nas Duh Sve-ti obasja svjetlom vjere (Spiritus Sanctus fidei luce perfundat); ivot sve-tih muenika ureen je sjajem svete vjere (prbuisti sacr fidei clarita-tem); vjerno sluiti s upaljenim svjetiljkama vjere i ljubavi (caritatis et fidei accensis lampadibus). Na tragu te raznolikosti znaenja svjetla vjere enci-klika Lumen fidei na jasan nain dovodi u svezu taj dar svjetla s mnogim vjernikim iskustvima i stanjima: s istinom, s ljubavlju, s gledanjem, s ra-zumom, s traganjem za Bogom; svjetlo vjere stavlja u odnos vjernika s Cr-kvom, sa svijetom, s obitelji; potom u brigu za ope dobro, u iskustvo tr-pljenja, u nadanje, u gledanje onkraj vidljivoga

    Oslijepiti da bismo vidjeli u novosti gledanjaSvjetlo vjere otkriva uvijek na nov nain i Boga i svijet. Bog doputa tu novost i raznolikost koja vjernika trajno izgrauje. Papa ak govori o Bo-joj obzirnosti prema ovjekovim oima (LF, 35) Kada se ovjek priblii Bogu, ljudsko se svjetlo ne raspruje u Bojoj beskrajnoj sjajnosti, kako bi-va sa zvijezdom koja je zahvaena zorom, ve to sjajnije blista i biva svjetli-je to je blie svomu izvornom plamenu, nalik zrcalu koje odraava sjaj. Otvarajui se Bojemu svjetlu, ovjek ne gubi sposobnost gledanja svijeta. On zadobiva novi pogled u kojemu sve zadobiva novu ljepotu i novi smisao. Moda ne moemo promijeniti svijet, ali mu moemo dati novo znaenje i unijeti ga u Boji spasenjski naum.

    i drugima. (pod posudom, nego se stavlja na svijenjak da svijetli svi-

    ma (usp. mu svjetlu. Ona nije plod nagnua izolirana pojedin-

    perpetui luminis claritatem, ut, quicumque in templo sancto tuo splendore prsentium luminum adornantur,

    ad lumen glori tu feliciter valeant pervenire. Boe, svjetlo istinsko, tvore i pronositelju vjenoga svjetla, prosvi-

    jetli srca vjernika sjajem trajnoga svjetla da svi koji su u tvome sve-

    i drugima. (pod posudom, nego se stavlja na svijenjak da svijetli svi-

    ma (usp.

    perpetui luminis claritatem, ut, quicumque in templo sancto tuo splendore prsentium luminum adornantur,

    ad lumen glori tu feliciter valeant pervenire. Boe, svjetlo istinsko, tvore i pronositelju vjenoga svjetla, prosvi-

  • 17

    99ivo vreloivo vrelo9ivo vrelo99ivo vrelo920132013920139920139

    Liturgijski kalendarRUJAN 1 N DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU 2 P Svagdan: 1Sol 4,13-18; Ps 96,1.3-5.11-13; Lk 4,16-30 3 U Sv. Grgur Veliki, papa i crkveni nauitelj, spomendan

    od dana: 1Sol 5,1-6.9-11; Ps 27,1.4.13-14; Lk 4,31-37 4 S Svagdan: Kol 1,1-8; Ps 52,10-11; Lk 4,38-44 5 Svagdan: Kol 1,9-14; Ps 98,2-6; Lk 5,1-11 6 P Svagdan: Kol 1,15-20; Ps 100,1b-5; Lk 5,33-39 7 S Sv. Marko Krievanin, prezbiter i muenik, spomendan

    od dana: Kol 1,21-23; Ps 54,3-4.6.8; Lk 6,1-5 8 N DVADESET I TREA NEDJELJA KROZ GODINU 9 P Svagdan; ili: Sv. Petar Claver, prezbiter

    Kol 1,24 2,3; Ps 62,6-7.9; Lk 6,6-11 10 U Svagdan: Kol 2,6-15; Ps 145,1-2.8-11; Lk 6,12-19 11 S Svagdan: Kol 3,1-11; Ps 145,2-3.10-13b; Lk 6,20-26 12 Svagdan; ili: Presveto Ime Bl. Djevice Marije

    Kol 3,12-17; Ps 150,1-6; Lk 6,27-38 13 P Sv. Ivan Zlatousti, biskup i crkveni nauitelj, spomendan

    od dana: 1Tim 1,1-2.12-14; Ps 16,1-2a.5.7-8.11; Lk 6,39-42 14 S UZVIENJE SVETOGA KRIA, blagdan

    Br 21,4b-9 ili: Fil 2,6-11; Ps 78,1-2.34-38; Iv 3,13-17 15 N DVADESET I ETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU 16 P Sv. Kornelije, papa, i Ciprijan, biskup, muenici, spomendan

    od dana: 1Tim 2,1-8; Ps 28,2.6b-9; Lk 7,1-10 17 U Svagdan; ili: Sv. Robert Bellarmino

    1Tim 3,1-13; Ps 101,1-3.5-6; Lk 7,11-17 18 S Svagdan: 1Tim 3,14-16; Ps 111,1-6; Lk 7,31-35 19 Svagdan; ili: Sv. Januarije, biskup i muenik

    1Tim 4,12-16; Ps 111,7-10; Lk 7,36-50

    20 P Sv. Andrija Kim Taegon, prezb., i drugovi, mu. spomendanod dana: 1Tim 6,2c-12; Ps 49,6-10.17-20; Lk 8,1-3

    21 S SV. MATEJ, apostol i evanelist, blagdanvl.: Ef 4,1-7.11-13; Ps 19,2-5; Mt 9,9-13

    22 N DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU 23 P Sv. Pio iz Pietrelcine, prezbiter, spomendan

    od dana: Ezr 1,1-6; Ps 126,1-6; Lk 8,16-18 24 U Svagdan: Ezr 6,7-8.12b.14-20; Ps 122,1-5; Lk 8,19-21 25 S Svagdan: Ezr 9,5-9; Otpj. pj.: Tob 13,2.4.6-8; Lk 9,1-6 26 Svagdan; ili: Sv. Kuzma i Damjan, muenici

    Hag 1,1-8; Ps 149,1-6a.9b; Lk 9,7-9 27 P Sv. Vinko Paulski, prezbiter, spomendan

    od dana: Hag 1,15b 2,9; Ps 43,1-4; Lk 9,18-22 28 S Svagdan; ili: Sv. Veeslav, mu.; Sv. Lovro Ruiz i drug., mu.

    Zah 2,5-9a.14-15a; Otpj. pj.: Jr 31,10-12b.13; Lk 9,43b-45 29 N DVADESET I ESTA NEDJELJA KROZ GODINU 30 P Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni nauitelj, spomendan

    od dana: Zah 8,1-8; Ps 102,16-21.29.22-23; Lk 9,46-50

    L ISTOPAD 1 U Sv. Terezija od Djeteta Isusa, dj. i crk. nau., spomendan

    od dana: Zah 8,20-23; Ps 87,1-7; Lk 9,51-56 2 S Sveti Aneli uvari, spomendan

    vl.: Izl 23,20-23; Ps 91,1-6.10-11; Mt 18,1-5.10 3 Svagdan: Neh 8,1-4a.5-6.7b-12; Ps 19,8-11; Lk 10,1-12 4 P Sveti Franjo Asiki, redovnik, spomendan

    od dana: Bar 1,15-22; Ps 79,1-5.8-9; Lk 10,13-16 5 S Svagdan: Bar 4,5-12.27-29; Ps 69,33-37; Lk 10,17-24

    No, govorei Isusovim rjenikom, da bismo mogli gledati oima vjere potrebno je oslijepiti ogranienosti ljudskoga gledanja: Doao sam na svijet da vide koji ne vide, da oslijepe koji vide. (Iv 9, 39) Ovdje oslijepi-ti znai uvidjeti da ne vidimo, uvidjeti da nam je pogled zasjenjen, da nam vjera ne odsijeva nadom i djelima ljubavi, da je pogled vjere zaustavljen na onomu to se tie samo zemaljskoga putovanja. To osljepljenje otvara nam oi u potpunosti za Boga i za njegovo svjetlo. Vidjeti je vie od gleda-nja. Vidjeti ne znai vidjeti samo jedno, samo ono to je vjeri korisno. Po-gled vjere vidi sve istinu i dobro, priliku za djelotvornu ljubav, ali vidi i grijeh, i zlo, i nepravde, i zamke Zato gledati neizbjeno nosi dramu ra-zlikovanja odvraanje od onoga to zasjenjuje pogled onkraj vidljivoga, i pristajanje uz ono to otvara obzor vjenosti. Svjetlo vjere jest upravo to. Gledati s povjerenjem da se uvijek moe vidjeti vie i u spoznaji Boga i u spoznaji svijeta.

  • OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

    18

    Ulazna: 83 Smiluj mi se, GospodeOtpj. ps.: U dobroti, Boe (gl. prilog, str. 38. ili: www.hilp.hr)Prinosna: XIV Evo nas, OePriesna: 242 O sveta gozboZavrna: 753 Do nebesa

    1. rujna 2013.

    Dvadeset i druga nedjelja kroz godinuUlazna pjesma Smiluj mi se, Gospodine, jer povazdan vapijemk tebi. Jer ti si, Gospodine, dobar i rado prata,pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.

    Ps 86, 3.5

    Zborna molitvaSilni Boe, to god je dobro,od tebe je. Usadi nam u srce ljubav prema tebi, umnoi nam vjeru, odgoji u nama to je dobro i budnim okom uvaj to si odgojio. Po Gospodinu.

    Darovna molitvaGospodine, nek nam ova rtva uvijek donosi blagoslov. to nam vanjski znakovi kau, nek ostvari snaga tvoga Duha. Po Kristu.

    Prvo itanje Sir 3, 17-18.20.28-29Ponizi se i nai e milost u Gospodina.

    itanje Knjige SirahoveSine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit e voljeniji nego onaj koji darove dijeli. to si vei, to se vema ponizi i nai e milost u Gospodina. Iako je velika mo u Gospodina, on prima poast poniznih. Nema lijeka bolesti oholnik, jer se opaina u njima ukorijenila. Srce razborita ovjeka razmilja o izrekama, i paljivo uho elja je mudraeva.Rije Gospodnja.

    Otpjevni psalam Ps 68, 4-5ac.6-7ab.10-11Pripjev: U dobroti, Boe,

    ti si pripravio dom siromahu.Pravedni neka se raduju,neka kliku pred Bogom,neka kliu od radosti.Pjevajte Bogu, slavite mu ime!Ime mu je Gospodin!

    Otac sirota, branitelj udovica,Bog je u svom svetom prebivalitu.Naputene Bog e okuiti,sunje izvesti na sretnu slobodu.

    Dad obilan pustio si, Boe,na batinu svoju, okrijepio je umornu.Stado se tvoje nastani u njoj,u dobroti, Boe, ti je pripravi siromahu.

    Drugo itanje Hebr 12, 18-19.22-24aPristupili ste gori Sionu i gradu Boga ivoga.

    itanje Poslanice HebrejimaBrao:Niste pristupili opipljivoj gorii usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ni jeanju trublje i tutnjavi rije. Koji su je sluali, zamolie da im se vie ne govori. Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga ivoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisuama anela, sveanom skupu, Crkvi prvoroenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savrenih pravednika i posredniku novog Saveza Isusu.Rije Gospodnja.

    Pjesma prije evanelja Mt 11, 29abUzmite jaram moj na sebe, govori Gospodin, i uite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.

  • 19

    99ivo vreloivo vrelo9ivo vrelo99ivo vrelo920132013920139920139

    Molitva vjernika

    Mudrost biranja posljednjega mjesta.

    (G. Cardiano)

    Brao i sestre, okupljeni na gozbi Kristove ljubavi, molitvom se utecimo Ocu nebeskom da nas okrijepi kristovskom ljubavlju prema svim ljudima.

    1. Za Crkvu u svijetu: udijeli joj evaneoske mudrosti da se ne da zavesti zamkom moi i gospodarenja, nego da uvijek bude istinski primjer Kristova sluenja, molimo te.

    2. Za sve krane u naoj domovini: nadahni ih da ivljenjem evanelja budu kvasac istinskoga zajednitva i stvaratelji novoga i pravednijega drutva, molimo te.

    3. Za sve koji se u naem drutvu skrbe za siro-mane i potrebite: njihova djela ispuni radou sluenja te tvoja Crkva bude po ljubavi prepo-znatljiva svugdje gdje su siromasi i naputeni, molimo te.

    4. Za ovu upnu zajednicu: udionitvo na gozbi Kristove rijei i njegova tijela neka nas okrijepi za novi ivot vjere, molimo te.

    5. Za pokojnu brau i sestre: obdari ih darom vjenoga zajednitva za nebeskim stolom, molimo te.

    Boe, po poslunosti svoga Sina pozvao si nas na istinsko predanje tebi i na radosno sluenje brai ljudima. Uslii nam smjerne molbe i daj nam spoznati da je put evanelja put sluenja. Po Kristu Gospodinu naemu.

    Priesna pjesma O kako je velika, Gospode, tvojadobrota, koju uvaza one koji te se boje.

    Ps 31, 20

    Popriesna molitvaGospodine, blagovali smo kruh s nebeskog stola. Molimo te, po ovoj gozbi ljubavi potakni nam srce da ti sluimo u svojoj brai. Po Kristu.

    Evanelje Lk 14, 1.7-14Koji se uzvisuje, bit e ponien, a koji se ponizuje, bit e uzvien.

    itanje svetog Evanelja po LukiJedne subote Isus doe u kuu nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajui kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi moda bio pozvan koji asniji od tebe, te ne doe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: Ustupi mjesto ovome. Tada e, postien, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad bude pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada doe onaj koji te pozvao, da ti rekne: Prijatelju, pomakni se navie! Bit e ti to tada na ast pred svim sustolnicima, jer svaki koji se uzvisuje, bit e ponien, a koji se ponizuje, bit e uzvien.A i onome koji ga pozva, kaza: Kad prireuje objed ili veeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni brae, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi moda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad prireuje gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju ime uzvratiti. Uzvratit e ti se doista o uskrsnuu pravednih.Rije Gospodnja.

  • OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

    20

    O poniznosti uzvienosti

    Dvadeset i druga nedjelja

    Poniznost je vrlina velikih.

    Uvijek kada itam ovaj evaneoski ulomak iz Lukina evanelja, sjet im se poznatoga Nietzscheova afo-rizma o istomu. Toliko je aljiv i lucidan da ga jednostavno ne mogu ne izrei ovdje: Pobolj-ani Luka: tko se ponizuje, eli biti uzvien. Dakle, Nietzsche shvaa poniznost kao duboku elju za uzvienjem, za vlada-njem nad drugima, kao neku vrs tu volje za mou. Koliko god taj aforizam bio genijalan, ipak Nietzsche ne donosi nita nova. Ve davno prije njega kran-ski su pisci esto kritizirali lanu poniznost. Tako e sveti Augu-stin na jednom mjestu napisa-ti da je lana poniznost magna superbia, golema oholost, tj. da-leko gora oholost od one oite. Naime, nema nita mrskije od lai, napose u svetim stvarima, jer la, prijetvornost, izokree sveto u njegovoj logici te ga tako ini odbojnim pred onima ko-ji vjeruju ili ele vjerovati. To je upravo sluaj s lanom ponizno-u. To je dakako zanimljiva te-ma, ali vratimo se ipak evane-lju koje nas poziva na razmatra-nje o istinskoj poniznosti.

    Ponienost oholicKrist se usprotivljuje oholosti. Ohola ovje-ka usporeuje s uzvanikom koji bira prvo mjesto, ne vodei rauna o tomu postoji li netko od njega asniji. Kristov slikovit pri-kaz ohola ovjeka zaista izvrsno izrie svu problematiku oholosti. Ohol je, dakle, onaj ovjek koji neprestano sebe stavlja u sredi-te, namee se drugima. Oko njega je stal-no aura posebnosti i vanosti, pio ili jeo, ra-

    ao ili pisao, kuhao ili vodio dr-avu, on to mora uvijek predsta-viti drugima kao neto to je po-sebno, vano! Ohol ovjek tako trai da se stalno bavimo njime, da mu se divimo, da suosjeamo s njim, da ga saalijevamo, hva-limo. Sve to on trai samo da bi-smo se vrtili oko njega. Premda ohol ovjek djeluje vrlo sigurno i naizvan mono, ta njegova po-treba da se stalno bavimo njime svjedoi o jako nesigurnoj osobi, osobi koja ivi u velikom gru. To je gr nutarnje praznine, ne-zadovoljstva sobom, iz ega pro-izlazi nezasitna, prodrljiva po-treba za nametanjem sebe. Ti-me dolazimo do udna paradok-sa oholosti: to vie oholica u-di za izvanjskim astima, tim vi-e potvruje kako je iznutra po-nien, zapravo koliko je neukori-jenjen i u Bogu i u sebi. Tono je da je zbog toga ohol ovjek mr-zak Bogu: Svaki koji se uzvisu-je, bit e ponien. Jer, oholica ni Bogu ne doputa doi do rije-i. On ni za Boga nema vreme-na jer se i Bogu mora nametnu-ti svim onim to je postigao i ui-nio u svojemu ivotu. Ali, mo-da bi bilo tonije rei da Bog i ne treba posebno poniavati oho-licu. Oholica je sam sobom ve

    ponien jer je trajno nemiran i jer nije uko-rijenjen ni u Bogu ni u sebi.

    Uzvienost poniznihPrikaz oholice omoguuje nam sada razu-mjeti Kristove rijei o poniznosti. Ponizna se osoba stavlja na posljednje mjesto. Stav-lja se na posljednje mjesto ne iz osjeaja bi-jede, jada i nekakve rezignacije. Da takve po-

  • 21

    99ivo vreloivo vrelo9ivo vrelo99ivo vrelo920132013920139920139

    Mudrost poniznih Sir 3, 17-18.20.28-29Mudrost koja je ukorijenjena u strahu Bojem ili, bolje govorei, u lju-bavi Bojoj, kako nam o njoj govori Stari Zavjet u Knjizi Sirahovoj (2. st. pr. Kr.), eli pokazati putove u puninu mira. Pokazuje nam isto tako kako s rastom moi i poloaja velikih ljudi raste i odgovornost da bi se ostalo malenim pred Bogom i pred ljudima, ali i pred samim so-bom. To je pravo ivotno umijee vjernika, koje ne moe ostati bez po-zitivnog odjeka: (biti voljen od ljudi i nai milost kod Boga. Tekst dananje perikope ima upozoravajui karakter. On sadri jasni poziv da se bude skroman i ponizan. Isto tako, dok upozorava na negativne posljedice nedranja ove preporuke, pokazuje duboki smisao spome-nutih osobina. Perikopa zauzima stav o stvorenosti i ogranienosti o-vjeka. Njegova je zadaa to prepoznati i prihvatiti. Vrijedi, dakle, izlo-iti ove granice koje nam Sirah donosi, a koje je Bog postavio.

    Mario Cifrak

    Zrnj

    e

    nizne osobe Bog ne eli, dostatno nam doka-zuje Sveto pismo u kojemu susreemo velike osobe, proroke i svetce, osobe koje su sve sa-mo ne utuene i rezignirane. Dakle, Krist ne poziva na takvu vrstu poniznosti. Poniznost o kojoj nam govori Krist jest poniznost uzvi-enosti, i to uzvienosti Bogom. Time se po-drazumijeva da ponizna osoba daje prednost Bogu, ponizuje se pred njim. Sva joj je bri-ga da se to vie ponizuje pred Bogom kako bi Bog mogao u njoj djelovati, kako bi u nju mogao ui, kako bi ju mogao zahvatiti. Kroz poniznost takve osobe postaju ukorijenjene i u Bogu i u sebi. One bivaju liene one stalne potrebe za dokazivanjem, one nutarnje pra-znine koju smo susreli u oholica koji nezasit-no tee za prvim mjestima.

    Naprotiv, ponizna je osoba duboko uko-rijenjena u Bogu i uvijek tako iznova poni-zno vapi za tom ukorijenjenou da je uope nije briga za prva mjesta meu ljudima. tovie, ona e meu ljudima sasvim pri-rodno teiti za posljednjim mjestom jer joj je ohola udnja za astima i dostojanstvi-ma potpuno strana. Ona je slobodna od tih drutvenih prisila o kojima je ovisna oho-la osoba. Bude li ve djelovala meu ljudi-ma, ponizna osoba (primjerice kuharica, u-

    pnik, majka, biskup, profesor, zidar) djelo-vat e zbog Boga, a ne zbog ljudi; da se svi-di Bogu, a ne ljudima. U tom smislu moe-mo rei da je istinska poniznost, na koju nas Krist potie, izriaj velike kranske slobo-de. Ako si ponizan pred Bogom, poinje disati neopisivom nutarnjom i izvanjskom slobodom. U tom se smislu sada moe razu-mjeti zato smo kransku poniznost nazva-li poniznou uzvienosti: zna da si Bogom uzvien i sve ljudske uzvienosti ne znae ti nita spram te uzvienosti; zna da si Bo-gom uzvien i zato moe uzvieno, lako i snano djelovati i raditi u ovomu svijetu.

    I ne samo to. Ponizne osobe oko sebe ire auru slobode, u njihovoj se prisutnosti osje-amo ugodno, slobodno, ma upravo uzvi-eno. Da, s njima se osjeamo uzvie-no. Jer, one nas ne zaskau svojim pria-ma, uspjesima, svojim znaajnim pothvati-ma, nego nam daju da moemo izrei sebe, da se po njihovu primjeru uimo ponizno-sti uzvienosti, nutarnjoj i izvanjskoj. Zato: Svi se jedni prema drugima pripaite poni-znou, jer Bog se oholima protivi, a poni-znima daruje milost. Ponizite se dakle pod snanom rukom Bojom da vas uzvisi u pra-vo vrijeme. (1Pt 5, 5-6)

    Ivica Ragu

    Poniznost je vrlina koje ovjek nije u potpunosti svjestan. I kada ju posjeduje, uvjeren je da ju jo

    nije stekao. No, ona je uvijek u iskuenju da bude lana, prividna.

    Katkada znade biti pokrie za skrivenu i neutaenu oholost.

    Istinski ponizni nikada ne priznaju da su ponizni. Oni samo nastoje

    biti ponizni.

    Odjeci Rijei uz Prvo itanje:

  • OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

    22

    8. rujna 2013.

    Dvadeset i trea nedjelja kroz godinuUlazna pjesma Pravedan si, Gospodine,i pravi su sudovi tvoji: uini sluzi svom po svojoj dobroti.

    Ps 119, 137.124

    Zborna molitvaBoe, od tebe nam je spasenjei posinjenje. Pogledaj svoje sinove i keri koji u Krista vjeruju. Udijeli im pravu slobodu i vjenu batinu. Po Gospodinu.

    Prvo itanje Mudr 9, 13-18bTko e se domisliti to hoe Gospodin?

    itanje Knjige MudrostiTko od ljudi moe spoznati Boju namisao i tko e se domisliti to hoe Gospodin? Plaljive su misli smrtnika i nestalne su nae namisli. Jer propadljivo tijelo tlai duu i ovaj zemljani ator pritiskuje um bremenit mislima. Mi jedva nagaamo to je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono to je u naim rukama: a to je na nebu, tko e istraiti? Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga? Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako nauili ljudi to je tebi milo i spasili se tvojom mudrou.Rije Gospodnja.

    Otpjevni psalam Ps 90, 3-6.12-14.17Pripjev: Gospodine, ti nam bijae okrilje

    od koljena do koljena.Smrtnike u prah vraai veli: Vratite se, sinovi ljudski!Jer je tisuu godina u oima tvojimko jueranji dan koji je minuo i kao straa nona.

    Razgoni ih ko jutarnji san,kao trava su to se zeleni:jutrom cvate i sva se zeleni,a uveer ve se sui i vene.

    Naui nas dane nae brojitida steknemo mudro srce.Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle e?Milostiv budi slugama svojim!

    Jutrom nas nasiti smilovanjem svojimda kliemo i da se veselimo u sve dane!Dobrota Gospodina, Boga naega,nek bude nad nama!Daj da nam uspije djelo naih ruku,djelo ruku naih nek uspije!

    Drugo itanje Flm 9b-10.12-17Primi ga, ne kao roba, nego kao ljubljenoga brata.

    itanje Poslanicesvetoga Pavla apostola FilemonuPredragi: Ja, Pavao, starac, a sada i suanj Krista Isusa, molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna. aljem ti ga njega, srce svoje. Htjedoh ga zadrati kod sebe da mi mjesto tebe poslui u okovima evanelja. Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. Moda ba zato b za as odijeljen da ga dobije zauvijek ne kao roba, nego vie od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko vie tebi, i po tijelu i po Gospodinu. Smatra li me dakle drugom, primi ga kao mene.Rije Gospodnja.

    Darovna molitvaBoe, izvore pobonosti i mira. Molimo te da ovom rtvom tebe iskreno tujemo, a prieu tvoga otajstva postignemo meusobnu vjernost i jedinstvo. Po Kristu.

    Ulazna: Pravedan si, Gospodine (V 09/2012) ili: 220 Gdje god su dvojicaOtpj. ps.: Gospodine, ti nam bijae okrilje (V 09/2007)Prinosna: VI Izvore vode ivePriesna: 154 ea dua mojaZavrna: 616 Ljiljane bijeli

  • 23

    99ivo vreloivo vrelo9ivo vrelo99ivo vrelo920132013920139920139

    Pjesma prije evanelja Ps 119, 135Licem svojim obasjaj slugu svogai naui me pravilima svojim.

    Evanelje Lk 14, 25-33Tko se ne odrekne svega to posjeduje,ne moe biti moj uenik.

    itanje svetog Evanelja po LukiU ono vrijeme:S Isusom je putovalo silno mnotvo.On se okrene i ree im:Doe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, enu i djecu, brau i sestre, pa i sam svoj ivot, ne moe biti moj uenik! I tko ne nosi svoga kria i ne ide za mnom, ne moe biti moj uenik!Tko od vas, nakan graditi kulu, nee prije sjesti i proraunati trokove ima li ime dovriti: da ga ne bi poto ve postavi temelj, a ne mogne dovriti poeli ismjehivati svi koji to vide: Ovaj ovjek poe graditi, a ne moe dovriti! Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, nee prije sjesti i promisliti moe li s deset tisua presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisua? Ako ne moe, dok je onaj jo daleko, poslat e poslanstvo da zaite mir. Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega to posjeduje, ne moe biti moj uenik.Rije Gospodnja.

    Priesna pjesmaKao to kouta udi za izvor-vodom, tako dua moje ezne za tobom; edna mi je dua Boga, Boga ivoga.

    Ps 42, 2-3

    Popriesna molitvaGospodine, svojom rijejui svojim jelom daje nam hranu i ivot. Daj da rastemo u ljubavi po tim dragocjenim darovima te zasluimo vje-no zajednitvo s tvojim Sinom, Isusom Kristom. Koji ivi.

    Tko od vas, nakanivi graditi kulu, ne e prije sjesti i proraunati ima li ime dovriti?

    C. Lorin, rekonstrukcija vitraja u katedrali u Chartresu, 1928.

    Brao i sestre, potaknuti rijeju evanelja koja nas poziva na prihvaanje mudrosti kria i kristovske ljubavi, molitvom se utecimo nebeskomu Ocu za dar njegove trajne blizine. Molimo zajedno:

    Rasvijetli nam, Gospodine, put ivota.1. Za Crkvu, zajednicu krtenika: obdari je

    odvanou vjere da ustrajno navijeta i ivi primjer Kristove poniznosti i ljubavi kao put do novog zajednitva meu ljudima, molimo te.

    2. Za papu naega Franju, (nad)biskupa naega I. i sve pastire Crkve: okrijepi ih svetou ivota i vjernou tvojoj rijei da tvoj narod vode putem spasenja, molimo te.

    3. Za djecu i mlade koji zapoinju novu kolsku i katehetsku godinu: ti im budi svjetlo u stjecanju novih spoznaja i u prihvaanju ivotnih vrjednota, molimo te.

    4. Za one koji odgajaju djecu i mlade: rasvijetli ih mudrou ivota da mladim naratajima usauju vrjednote koje su trajnije od dobara koja posjedujemo, molimo te.

    5. Za ovdje sabranu zajednicu vjernika: pomozi nam da ne robujemo ovomu svijetu nego da prihvatimo put Kristova predanja tvojoj volji, molimo te.

    Primi, svemogui Boe, nae usrdne pronje. Nadahni nas da slijedimo stope tvoga Sina kako bismo zavrijedili njegov dar spasenja. Po Kristu Gospodinu naemu.

    Tko od vas, nakanivi graditi kulu, ne e prije sjesti

    hranu i ivot. Daj da rastemo u ljubavi po tim dragocjenim

    i proraunati ima li ime dovriti?

    C. Lorin, rekonstrukcija vitraja u katedrali u Chartresu, 1928.

    Tko od vas, nakanivi graditi kulu, ne e prije sjesti i proraunati ima li ime dovriti?

    C. Lorin, rekonstrukcija vitraja u katedrali u Chartresu, 1928.

    Molitva vjernika

  • OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

    24

    nost koja nam je vana, posebice u prijelo-mnim ivotnim trenutcima.

    Isus to zna, ali jasno poruuje da nitko ne moe biti njegovim uenikom ako izvor sigur-nosti, identiteta, povezanosti i emotivnosti nema u odnosu s njime. Sve ostalo je drugot-no spram tog odnosa. Na poseban nain to su znali sveci. Na kraju svoga Pravila sveti Be-nedikt jasno pie kako monasi ne smiju nita i nikoga pretpostaviti Kristu. Nita se ne smi-je isprijeiti izmeu njih i Krista. Zna to i sveti Franjo. Njegovo Nepotvreno pravilo zapo-inje rijeima: U ime Oca i Sina i Duha Sve-toga. Ovo je evaneoski ivot Isusa Krista, to ga je brat Franjo zatraio od gospodina pa-pe da mu ga odobri i potvrdi Njegovo pra-vilo nije nita drugo nego saetak Evanelja. Evanelje i Pravilo, sine glossa, podudaraju se. Sam je sveti Franjo, kako pie Peruinska legenda, brai koja su se bojala da e njego-vo pravilo biti prestrogo, prenio Kristove rije-i: Franjo, u Pravilu nije nita tvoje nego je

    Dvadeset i trea nedjelja

    S Isusom na putu

    P ismo nam govori i svjedoi o putovima kojima je Isus hodio. Poznato je kako je Isus esto bio na putu, premda to ni-su bila ni tako duga ni tako daleka putovanja. Vei dio svoga poslanja Isus je vrio u Gali-leji, koja je bila jedan od najbogatijih i naj-naseljenijih krajeva ondanje Palestine. Ga-lileja se od najudaljenijih toaka na sjeveru i do juga mogla hodom prijei za dva dana, a od istoka do zapada za jedan dan. Ni gradovi koje Pismo spominje nisu bili mnogo udalje-ni jedan od drugoga. Jedno od najduih pu-tovanja koje je Isus vie puta poduzeo bilo je ono do Jeruzalema, koji je od Nazareta uda-ljen oko ezdeset km. I Luka ga u dananjem evanelju pokazuje kao putnika na njegovu posljednjem putovanju prema Jeruzalemu, prema muci i proslavi.

    Na tim putovanjima s Isusom je putova-lo i silno mnotvo. Pismo nam svjedoi da je Isus gotovo uvijek bio okruen mnotvom. Gotovo nikada nije bio sam. Svi su ga htjeli uti, dotaknuti, biti mu blizu. Svi su od nje-ga imali i mnotvo oekivanja. Zato su ili za njim. Oekivali su da e ispuniti njihova na-danja. Tako je bilo i na ovom posljednjemu putovanju. Na tom putovanju Isus mnotvu, svojim uenicima i svima nama govori o to-me to znai njega nasljedovati, s njim puto-vati, biti njegov uenik. ini to kroz nekoliko snanih slika koje nas ni danas ne mogu osta-viti ravnodunima.

    Biti uenik na putuNitko ne moe biti njegov uenik ako ne mr-zi svoje najblie. Rije mrnja ne moe se i ne treba ublaavati. Tko eli biti Isusov ue-nik mora staviti Krista na prvo mjesto. I nita se ne smije isprijeiti izmeu uenika i Kri-sta. A znamo da su rodbinske, krvne veze ne-to najjae to nas vee i ono ega se najtee odriemo. Te su veze ujedno izvor sigurnosti, identiteta, povezanosti, utoita Ponajpri-je, pruaju nam emotivnu povezanost i sigur-

    Tko ne nosi svoga i kria i ne ide za mnom, ne moe biti moj uenik. (C. Pastro)

  • 25

    99ivo vreloivo vrelo9ivo vrelo99ivo vrelo920132013920139920139sve moje to god se u njemu nalazi. Hou da se Pravilo opsluuje: doslovno, doslovno, do-slovno, bez objanjavanja, bez objanjavanja, bez objanjavanja! Sine glossa.

    To znai uzeti na se kri. Isus ne obea-va da e oni koji krenu za njim i koji nita ne e pretpostaviti odnosu izmeu sebe i Nje-ga imati lagodan ivot. Uvjet uenitva i na-sljedovanja jest prihvaanje i noenje kria. Izdravanje. Ustrajnost. Podnoenje teine, suhoe. Ni tu nema uljepavanja. Samo gola istina. Biti uenik i nasljedovati Krista izisku-je nositi kri. Govor o kriu Luka smjeta iz-meu govora o mrnji i govora o odricanju od svega to se posjeduje. Kri je i jedno i drugo. Krist trai potpunu ljubav.

    Sine glossaNaravno da nam se iz dananje perspekti-ve, ali tako je bilo od samih poetaka, ini ne-moguim izvriti ono to Krist trai. I prem-da je teko ostaviti ove rijei sine glossa, bez objanjavanja, moda ipak treba rei da Krist jasno ukazuje da njega treba najvie ljubiti, ali i da svatko mora uzeti svoj kri. A kri-evi i poslanja su razliiti. Krista ljubiti iznad svega i odrei se svega mogue je i u svijetu, mogue je i imajui obitelj, kao to je mogu-e naizgled odrei se svega i prikazivati se kao

    Kristov uenik, a ne biti to istinski. A tu po-staje jasno ono to je vano. Isus ne govori kako postati uenik, nego kako biti uenik. Biti moj uenik.

    Pri svemu tome Isus poziva i na krjepost razboritosti. Kroz prispodobe o gradnji kule i o kralju koji kree u rat Isus ne samo da po-kazuje znanje vezano uz graenje i vojnu tak-tiku, nego i upozorava sve one koji ele biti njegovi uenici da dobro promisle to ine i jesu li spremni za uenitvo i nasljedovanje. Isus ne nijee vanost slobodne odluke, pro-miljanja, razboritosti. On zapravo na to po-ziva i upuuje. Svatko tko eli biti uenik, mora dobro razmisliti i vidjeti moe li naslje-dovati Isusa na nain koji on trai, kako ne bi bio ismijan ili kako ne bi morao pristaja-ti na prisilno primirje. Isusovoj radikalno-sti poziva na nasljedovanje i uenitvo ne su-protstavljaju se slobodna volja, razboritost, sposobnost odluke nego kriva procjena, loe promiljena i krivo donesena odluka.

    Bez objanjavanja ne znai, dakle, bez promiljanja, bez slobode, bez odluke. U to-me prostoru objanjavanje je itekako po-eljno, traeno, gotovo zahtijevano i od stra-ne Isusa. Ali kada se jednom donese odluka, objanjavanje nije potrebno.

    eljko Tanji

    Zrnj

    e Odjeci Rijei uz Prvo itanje:Uzvienost Boje mudrosti Mudr 9, 13-19Knjiga Mudrosti jedna je od najmlaih knjiga Staroga Zavjeta (1. st. pr. Kr.) i svjedoi kako su se plodno povezale idovske vjerske predaje i grki nain miljenja. Tako je u naem odlomku rije o temama kao to su spoznaja, odgoj i dobar nain ivota pred Bogom. Odlomak pri-pada veoj cjelini 9. poglavlja, velikoj pohvali mudrosti. Govornik, koji nije imenovan, jest kralj Salomon, koji moli za mudrost (9, 1-19). Pred nama je posljednji dio njegove molitve: u retorikim mi i tko pita-njima dolazi do izraaja Boja neusporedivost. Ljudima nije lako uvi-djeti Boji plan. Ljudska nedostatnost je velika: nesigurne su nae mi-sli; nae je tijelo smrtno i optereuje nau duu; brige svakodnevnog ivota optereuju na um. Odgovor na tu tualjku jest mudrost Bo-ja koja se poistovjeuje s darom Duha Svetoga. Ona vodi ljude pravim putom, pouava ih i spasava.

    Mario Cifrak

    Isus se ne oduevljava mnotvom koje ga slijedi. Zabrinut je za iskre-nost njihova dolaska k njemu. Za-

    to ih podsjea na radikalnost evan-eoskoga puta. Biti njegov uenik

    znai ivjeti novost odnos: prema drugima, prema sebi, prema materi-

    jalnim dobrima. Potpuno predanje Kristu oslobaa od svega da bismo sve mogli prihvatiti na nov nain.

  • OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

    26

    15. rujna 2013.

    Dvadeset i etvrta nedjelja kroz godinuUlazna pjesma Daj mir, Gospodine, onima to se u te uzdaju, da se proroci tvoji pokau istiniti. Usliaj molitve slugu svojih, Izraela, puka svoga.

    usp. Sir 36, 18

    Zborna molitvaBoe, Stvoritelju i Svedritelju. Daj da ti sluimo svim srcem te iskusimo darove tvoje ljubavi. Po Gospodinu.

    Prvo itanje Izl 32, 7-11.13-14itanje Knjige IzlaskaI raali se Gospodin pa ne uini zlo kojim se bijae zaprijetio.

    U one dane: Progovori Gospodin Mojsiju: Pouri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, poao je naopako. Brzo su zali s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali niice i rtve mu prinijeli uz poklike: Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske! Dobro vidim, ree dalje Gospodin Mojsiju, da je ovaj narod tvrde ije. Pusti sada neka se gnjev moj na njih raspali da ih istrijebim, a od tebe u uiniti velik narod. Mojsije pak zapomagao pred Gospodinom, Bogom svojim, i govorio: Gospodine! emu da gnjevom plamti na svoj narod koji si izveo iz zemlje egipatske snagom velikom i rukom jakom! Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obeao im: Razmnoit u vae potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu to sam obeao dat u vaem potomstvu i ona e zavazda biti njihova batina. I raali se Gospodin pa ne uini zlo kojim se bijae zaprijetio svome narodu. Rije Gospodnja.

    Otpjevni psalam Ps 51, 3-4.12-13.17.19Pripjev: Ustat u i poi k ocu svome!

    Smiluj mi se, Boe, po milosru svome,po velikom smilovanju izbrii moje bezakonje!Operi me svega od moje krivice,od grijeha me mojeg oisti!

    isto srce stvori mi, Boe,i duh postojan obnovi u meni!Ne odbaci me od lica svojegai svoga svetog duha ne uzmi od mene!

    Otvori, Gospodine, usne moje,i usta e moja navjeivati hvalu tvoju.rtva Bogu duh je raskajan,srce raskajano, ponizno, Boe, ne e prezreti.

    Drugo itanje 1Tim 1,12-17Krist doe spasiti grenike.

    itanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola TimotejuPredragi: Zahvalan sam onome koji mi dade snagu Kristu Isusu, Gospodinu naemu jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u slubu postavi mene koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju uinio, jo u nevjeri. I milost Gospodina naega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu.Vjerodostojna je rije i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist doe na svijet spasiti grenike, od kojih sam prvi ja. A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokae svu strpljivost i prui primjer svima koji e povjerovati u njega za ivot vjeni. A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu ast i slava u vijeke vjekova. Amen.Rije Gospodnja.

    Pjesma prije evanelja 2Kor 5,19Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirioi poloio u nas rije pomirenja.

    Darovna molitvaGospodine, uslii nam pronjei primi darove. to svaki od nas prikazuje tebi na ast, nek bude na spasenje svima.Po Kristu.

  • 27

    99ivo vreloivo vrelo9ivo vrelo99ivo vrelo920132013920139920139

    Evanelje Lk 15,1-10 (kraa verzija)itanje svetog Evanelja po LukiNa nebu e biti radost zbog jednog obraena grenika.

    U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grenici da ga sluaju. Stoga farize-ji i pismoznanci mrmljahu: Ovaj prima gre-nike, i blaguje s njima. Nato im Isus kaza ovu prispodobu: Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te poe za izgu-bljenom dok je ne nae? A kad je nae, stavi je na ramena sav radostan pa doavi kui, sazove prijatelje i susjede i rekne im: Raduj-te se sa mnom! Naoh ovcu svoju izgublje-nu. Kaem vam, tako e na nebu biti vea radost zbog jednog obraena grenika nego-li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraenja. Ili koja to ena, ima li de-set drahma pa izgubi jednu drahmu, ne za-pali svjetiljku, pomete kuu i briljivo pre-trai dok je ne nae? A kad je nae, pozove prijateljice i susjede pa e im: Radujte se sa mnom! Naoh drahmu to je bijah izgubila. Tako, kaem vam, biva radost pred anelima Bojim zbog jednog obraena grenika.Rije Gospodnja.

    Ulazna: 87.1 Daj mir, Gospodine ili: 224 Oe na dobriOtpj. ps.: Ustat u i poi (gl. prilog, str. 39. ili: www.hilp.hr)Prinosna: 230 Darove prinesite ili: XV Oe, primi rtvu ovuPriesna: 186 Sva ljubavi mi, IsuseZavrna: 189-190 O Oe skrajnje blagosti

    Kristov silazak ima smisao u pronalasku svih izgubljenih.

    (G. Cardiano)

    Priesna pjesma aa koju blagosli-vljamo, zajednitvo je Krvi Kristove! Kruh koji lomimo, zajedni-tvo je Tijela Kristova!

    usp. 1Kor 10, 16

    Popriesna molitvaGospodine, nek nam ova priest pronikne duh i tije -lo, da u nama ne preva gne tjelesna sklonost nego djelovanje tvoje moi. Po Kristu.

    Bogu, Ocu milosra i izvoru ljubavi, uputimo svoje molitve zajedno vapijui:

    Oe milosra, uslii nas.1. Za Crkvu, zajednicu tvojih sinova i keri:

    uvaj je u istinskoj vjernosti i poslunosti tvome oinstvu, molimo te.

    2. Za roditelje, uitelje, odgojitelje i sve kojima si povjerio skrb za djecu: obdari ih nesebinou sluenja, a istinska ljubav neka uvijek nadahnjuje i rasvjetljuje sva njihova djela, molimo te.

    3. Za sve koji su izgubljeni u grijehu: pohodi ih svojom milou da spoznaju veliinu tvoje ljubavi i radost tvoga oinskoga doma, molimo te.

    4. Za ovu zajednicu tvojih vjernika: vrati nas iz naih lutanja i uvrsti u vjernosti tvojoj dobroti, molimo te.

    5. Za brau i sestre koji pooe s ovoga svijeta: primi ih u radost svoga doma, molimo te.

    Boe, dobri Oe, u svome Sinu Isusu Kristu obdario si nas oprotenjem grijeha i darovao nam ljubav prema svakom ovjeku. Obnovi u nama milost oprotenja i osnai nas za trajno zajednitvo s tobom. Po Kristu Gospodinu naemu.

    Molitva vjernika

  • OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

    28

    Ljudska nemo da svojim umom proni-knemo u sve dubine Bojega bia do-vodi nas u opasnost njegova svoe-

    nja na nau vlastitu mjeru. Sveto Pismo, stoga, ve na prvim stranicama podsjea kako je Bog stvorio ovjeka na svoju sliku, a ne obratno. Suprotni pokuaji stvaranja boga na ovjeko-vu sliku vode u idolatriju. O njoj progovaraju dananje prvo itanje i evaneoski odlomak. U Knjizi Izlaska rije je o klasinom obliku tova-nja idol. Dogaa se u ozraju izlaska iz egipat-skog ropstva. Zahvaljujui udotvornoj Bojoj zatiti narod je pod Mojsijevim vodstvom oslo-boen. Tijekom hoda kroz pustinju Bog mu predlae sklapanje saveza. Pod dojmom izvan-rednoga Bojeg oitovanja, kako u Egiptu ta-ko i prigodom njegove objave Mojsiju, narod je prihvatio tu ponudu. Dogaaj opisan u dana-njem itanju odvija se tijekom drugoga Mojsi-jeva boravka na brdu Sinaju kamo je poao pri-miti ploe Saveza i zadravi se gore etrdeset dana. Nakon snanoga religijskog iskustva na-rod je u meuvremenu upao u koloteinu sva-kodnevice. ak se osjeao ostavljenim od Bo-ga i Mojsija. Stoga su, po uzoru na idole koje su vidjeli u Egiptu, odluili nainiti zlatno te-le ustvrdivi da je ono bog koji ih je izveo iz zemlje egipatske. S druge strane, nita manje idolatrije ne nalazimo ni u evanelju. Ona, isti-na, nije identina onoj prvoj u fizikom smislu, ali je podjednako opasna. Prisutna je kod fa-rizeja koji prigovaraju Isusu to prima gre-

    Dvadeset i etvrta nedjelja

    nike i blaguje s njima. Unato tomu to a-ste jednoga Boga, oni su ga sveli na svoju sliku. Bio je to Bog kojemu Zakon odreuje ponaa-nje ba kao i ljudima. One koji vre zapovijedi mora nagraditi, a protivnike kazniti. Nije mu ostavljena sloboda da bude Bog.

    Bit idolatrije jest u tome da ovjek eli biti Bogu bog. Idol je primamljiv jer nudi mogu-nost da mu se fiziki priblii, dotakne ga i osjeti, ali jednako tako da se udalji od njega, pobjegne i sakrije. Tako se ponaaju gradi-telji zlatnoga teleta. S druge strane, idol je pri-vlaan jer se uklapa u zadane norme ponaa-nja. S njim nema iznenaenja i lako ga je sli-jediti. Sve mu je propisano. Tako se ponaaju farizeji. I jedni i drugi svjesni su da ovladavi bogom lako mogu postati vladarima ljudi.

    Izvor slinosti Odgovor na idolatriju nije u demantiranju Bo-je slinosti s ovjekom, nego u otkrivanju nje-zina izvora. Slinost ne dolazi od ovjeka, nego od Boga. Zato se Isus u dananjim parabolama i poziva na nae ljudsko iskustvo pokuavaju-i nam otkriti lice Boje: Tko to od vas ko-ja to ena ovjek neki. Poseban naglasak stavljen je na radost koju kao ljudi osjeamo kad iznova pronaemo izgubljenu osobu, po-vjerenje, ljubav. On ak razumije i farizeje koji mu prigovaraju pa im ne eli otvoreno protur-jeiti, nego im prispodobama otvoriti pogled. Njega je davno prije otkrio Mojsije prepoznav-i u Bogu onoga koji se raali pa ne uini zlo kojim se bijae zaprijetio svome narodu. No, tijekom vremena prevladalo je gledanje Boga u svjetlu Zapovijedi urezanih u kamen. Zato Psalmist dok moli Gospodina da izbrie njego-vo bezakonje posebice inzistira na istoi, ra-skajanosti i poniznosti srca. Srce raskajano, ponizno znak je srca od mesa, za razliku od kamenoga na koje proroci esto upozoravaju. Ono je suosjeajno i milosrdno, ljubi i osjea. Za svetoga je pisca sredite osobe i izvor nje-gove osobnosti te u sebi nosi kako osjeaje ta-ko i misli, znanje, elje i odluke. U srcu je o-vjekova slinost Bogu. Stoga Isusove prispodo-be nailaze ne plodno tlo. Ako dakle ljudi trae

    Bogu slini

    Boja radost zbog pronalaska izgubljenih.

  • 29

    99ivo vreloivo vrelo9ivo vrelo99ivo vrelo920132013920139920139i raduju se zbog izgubljenoga, kako onda ne e Bog?! On trai dok ne nae.

    Sveti Pavao na vlastitom primjeru iznosi tijek te potrage. Sam sebe opisuje huliteljem, progoniteljem i nasilnikom, kojega je Bog po-milovao milou koja je preobilovala zajed-no s vjerom i ljubavlju. Unato tomu to se priznao grjenikom, Pavlovim tekstom ne do-minira njegova grjenost nego Boja milost. Pokajanje nije in otkrivanja vlastite slabosti, nego snage Boje ljubavi. Svijest o vlastitoj sla-bosti ovjeka bi samo dodatno ponizila, ali ona o Bojoj ljubavi ga podie. Ne rauna se male-nost grjenika, nego veliina Boja. Toga svje-stan Pslamist obeava da e mu usta navje-ivati hvalu Gospodnju, dok Pavao tvrdi da je pomilovan iz razloga da na njemu Isus Krist pokae svu strpljivost i prui primjer svi-ma koji e povjerovati u njega za ivot vjeni pa svoju Poslanicu poinje i zavrava rijeima zahvalnosti te iskazivanja asti i slave.

    Trud oko slinosti Isusov odgovor farizejima ugodno nas iznena-uje. Sigurno se ne smatramo pravednicima koji se nikada nisu izgubili i skrenuli s pravoga puta. Ako se takvima doivljavamo, onda nam

    Isus ne treba. Svatko je od nas grenik, pozvan donijeti radost svojim obraenjem. Obrae-nje ne znai promijeniti religiju, nego ivljenje. Obrat znai napraviti polukrug. Grijehom okre-emo lea Bogu, a obr