Svjetlo riječi, Božićni prilog 2010

8/7/2019 Svjetlo rijei, Boini prilog 2010

1/10prosinac 2010.

Svjetlo rijei 4

Je li Boi kao svetkovina maloga

boga zapravo privilegij velikih

djejih oiju koja jo vjeruju u bajke

i neobine stvari? Je li Boi danaspostao zapovjednom svetkovinom

potroakog drutva i virtualne

civilizacije zaborava?

Pie: Miro JELEEVI

Kad se u kasni sat duge zimske noi promrzli skupimoosvijetljenoj crkvi, kad se zagledamo u jaslice s poznatifgurama, a vol i magarac nam domainski i smireno u

vrate pogled, kad jelke zatrepere arenim sjajem i kugle i trakeukrasi zasvjetlucaju poput bisera, kad nas obuhvati sveana i tihak nerazumljiva ugoda na granici polusna, kad odjeknu pjesmstarih rijei, kad se obitelj skupi oko stola i jelo opojno zamirikad ivot izgleda ljepe i pomirljivije... tu je Boi.

Njegova nas arolija svaki put gotovo ko nekom dogovorenom varkom bar na tren odvodi u krajeve naih uspomenu dane djetinjstva, mladosti, sree, u doba kad smo bili sigurnpod kapom nebeskom i kad su aneli jo nesmetano izlazili

"

TO S BOIEM DANAS?

Boicne varijacije


2/1048 Svjetlo rijei prosinac 2010.

pria i govorili ba onako kako govore u snovima. Zato Boiuvijek donese i neku nostalgiju za prolim, dobrim stvarima idanima, pomalo smijenim sitnicama koje s godinama ipak po-prime nestvarnu ljepotu i ar. Tada bismo iz zemlje hladne sva-kodnevnice tako rado otplovili morem vremena u zemlju naihsjeanja: ondje jo ive negdanji obiaji, ondje se jo sjaji radostjednostavnog darivanja i die zrak prihvaenosti i obiteljske za-tienosti.

A opet ne da se izbjei itav niz pitanja: Je li Boi tek nekaromantino-idealna pria, izlet ak bijeg izvan svakodne- vice, neto zapravo izvanvremensko, pa onda i izvanivotno?Pripada li Boi samo tradicijskim obiajima koji uvaju vienego to mi pamtimo i nose vie nego to nae kranstvo hoe i jedino naim uspomenama na prolost, na dane djetinjstva?Je li Boi kao svetkovina maloga boga zapravo privilegijvelikih djejih oiju koja jo vjeruju u bajke i neobine stvari?Jesu li moda djeca, zbog slinosti s betlehemskim djetecem ujaslicama, stvarni adresati ove svetkovine i njezina sadraja? Jeli Boi danas postao zapovjednom svetkovinom potroakogdrutva i virtualne civilizacije zaborava? to nam evanelja go-vore o Boiu? I jo prije: Kako se slavljenje Boia uope udo-mailo u kranstvu?

Kako je Boi uao u kalendari donio poneki simbol

S poetka krani uope nisu slavili roendane, ak ni Isu-sov. Oni nisu imali ni torti sa svjeicama ni sveanih darova niroendanskih zabava s prijateljima. Naprotiv, oni su s obziromna slavlja roenja bili iz dananje perspektive gledano mal-ice morbidni: kao pravi roendan slavili su dan smrti, dan ro-enja za neprolazni ivot u Bojoj vjenosti. Osobito su radoslavili smrt muenika koji su bili nepokolebljivi u ispovijedanjuvjere u Isusa. Slavljenje Boia i samu svetkovinu Boia kraniprva tri stoljea uope nisu poznavali. Kroz prvih tristo godinaglavna svetkovina bio je Uskrs, uz dodatak spomena na smrt po-

jedinih muenika.Tek u drugoj polovici etvrtog stoljea, poto je kranstvo

dobilo pravo graanstva u Rimskom Carstvu a onda i ekskluziv-no pravo graanstva kad je postalo dravnom religijom kr-ani poinju slaviti Boi. Neki povjesniari kau da su kranisvetkovinom Boia zapravo pokrstili jednu rimsku poganskusvetkovinu boga Sunca. Roendan boga Nepobjedivog Sunca(Sol invictus) slavljen je ba na kalendarski zimski solsticij, na25. prosinca po julijanskom kalendaru, u onom trenutku kadsunce ponovo poinje jaati. Slino je i s datumom 6. sijenja, nakoji se takoer slavi raanje boga Sunca, zimski solsticij i Novagodina samo to je sve to po ondanjem egipatskom kalen-daru. Da bude jo zanimljivije, u Egiptu se taj roendan slavio

u pilji i to e u kranskoj ikonografji biti est moment, iakose u Novom zavjetu spominju samo jasle pretpostavlja se unekoj tali ili kua kao mjesto Isusova roenja. S ova dva datu-ma ipak nije rijeena matiarska zbrka u ranom kranstvu: kaomogui datumi Isusova roenja jo se spominju 10. sijenja, 26.oujka i 18. studenoga.

Naravno, postojanje izvankranskih paralela ne znai od-mah da su krani to jednostavno preuzeli. Oni su iz svogokru-enja, ivota i obiaja uzimali mnogo toga kao to na koncu imi uzimamo i davali stvarima kranski smisao. Vie ili manjeuspjelo. Teolozi su prije nerado govorili o tom utjecaju odnosnosasvim su ga minimalizirali. No, takvih utjecaja puno je ranokranstvo: evaneoska i biblijska poruka utjelovila se u poj-

movlju grke flozofje, kranska liturgija u dvorskoj odjei i cremonijalu, kao kranski liturgijski prostor prihvaene su bazlike (javne trnice i sudnice). Stoga su i krani onog vremenmogli iskoristiti takoer poganski kalendar i svetkovinu, a da nizgube svoj kranski identitet. Pri tome su im od velike pomobila biblijska mjesta koja govore o mladom suncu s visinesuncu pravde, a koja su primijenjena na Isusa.

Uvoenje svetkovine Boia bilo je praeno i distanciranjeprema poganskim kultovima kao i unutarkranskim razraunavanjima. Prihvaeno je rjeenje da se na 6. sijenja uz tdatum je pristajao Istok slavi spomen na krtenje Isusovudo u Kani i posjet mudraca s Istoka. Tako je jednim potezoistaknuta dvostruka razina objave Krista: 25. prosinca idovimkoje simboliziraju betlehemski pastiri te 6. sijenja poganimsimboliziranima u trojici mudraca koji su kasnije promaknutikraljeve. Naravno, tada Boi jo nije bio dravni praznik niti bilo kolskog odmora.

Prve boine propovijedi potjeu iz druge polovice 4. stoljea. Ponekad moda mislimo kako su one bile propovijedi malenom djetecu, o priprostim pastirima, o razdraganim anelima ili pak o Marijinoj veliini i Josipovoj skromnosti otoga ni traga. One su isprva usporeivale progonjene kran

s nevinom djecom iz Betlehema te stoga i nudile utjehu u progonu i muci. Ali ubrzo su postale estoki i strasni obrauniprotivnicima i poganske i kranske provenijencije, koji su drugaije mislili, vjerovali, vrili obrede. Kranski pisci pri tom

uroSEDER,

Trikralja


3/10prosinac 2010. Svjetlo rijei

4

esto koriste za Krista sliku suncai svjetla upravo da bi istaknulikako njihovi protivnici sjede utami. I osudi.

Iako je malo pomalo zau-zimao mjesto i u crkvenom iu drutvenom ivotu spo-menimo da su koncem 4.st. na dan Boia i Bogo- javljenja ukinute konjskeutrke na hipodromu ipakje tek poetkom 6. st. Boiuveden kao dan obaveznogsvetkovanja. To je prvi uiniozapadnogotski kralj Alarik II.,a ubrzo ga je kopirao veliki Ju-stinijan u Bizantu. Ipak samimzatvaranjem sudnica, kola, trgovi-na i skuptina na dan Boia, nije svekrenulo glatko: kranski pisci jo dugoe se tuiti na zaostale poganske obiaje koji

se veu uz sunev solsticij, a u kojima su sudjelovali svi odreda:i pogani i krani i idovi uz pjesme, ples, slobodnije ponaa-nje i obilne gozbe. Zanimljivo je reagiranje Boniacija, apostolaNjemake, koji jo polovicom 8. st. pie kako se ne moe od ger-manskih divljih plemena oekivati da se ostave svojih tunjava iveselih pijanki, kad se u Rimu oko crkve Sv. Petra uz Boi slavepoganski obiaji. Svoje ljutite prigovore Boniacije upuuje nanajviu moguu adresu: tadanjem papi Zahariji.

Daljnju povijest svetkovine Boia obiljeava sve bogati-ji liturgijski arsenal (broj i vrijeme misa, nain i oprema skojom e biti izvoene, to e se pjevati itd.) kao i integra-cija brojnih kulturno-religioznih obiaja i predodbi novihnaroda, prvenstveno germanskih i slavenskih. Mnogi nai

stari boini obiaji imaju tipine poganske crte vezane uzkult plodnosti, vegetacije, tovanja sunca. Kroz visoki srednjivijek evaneoski opisi Isusova roenja obogauju se u na-rodnoj pobonosti mnogim elementima iz apokrinih spisa:tako su u boinu priu na mala vrata uli vol i magarac, a joprije babica koja je pregledala Mariju i kojoj se zbog sumnje uMarijino djevianstvo osuila ruka. Ruka je dodue zalijee-na im je dodirnula malog Isusa, a babica je dobila dostojnupouku iz vjeronauka.

Za kasniju tradiciju slavljenja Boia vaan je scenski pri-kaz Isusova roenja koji je svojom instalacijom u talijanskomGrecciu popularizirao Franjo Asiki i po tome postao planetar-no poznat. Jaslice su otada u bezbroj varijacija stalna tema

boinog vremena. Kroz stoljee buditi matu i zadivljenone samo kod djece, nego kosveukupnog kranskog pukU 16. st. jaslicama se pridruila jelka, zimzeleno tj. stano, vjeno zeleno drvo, kasimbol ivota i jo vie kasimbolina enja za noviivotom i zelenilom. Polzei od Alzasa obiaj kien

jelke se proirio prije sveu graanskim obiteljima, d

bi prije dvjestotinjak godinpostao opi boini ukras. N

samo za kue, nego i za trgovaute, vrtove. Naravno: i trgova

ke centre. Obiaj darivanja djec vezan uz sv. Nikolu (6. prosinc

nakon reormacije sve vie se vee uBoi i darove koje donosi mali Isus. D

nas i jednog i drugog uspjeno zamjenjuju Djed Boinjak u pobonoj i Djed Mraz u nepobonoj varijanti.

Od polovice prolog stoljea Boi je u zapadnim zemljampostao tako omiljen da se poinje slaviti ve koncem listopadNitko se malenom Isusu toliko ne raduje kao trgovci i nitko gtako zgodno a bez religiozne obaveze ne koristi kao dananreklame. Toplinu, blizinu i razumijevanje koji vas prema blinjma obuzimaju u tom vremenu, najbolje ete materijalizirati takto im kupite lijep i po mogunosti skup poklon. Danas od hude zime mogue pobjei u toplije krajeve i tamo natakoer dobru boinu zabavu i lud provod. Na koncu mnogi takoer pomisliti da na bitni sadraj Boia i obaveznu inscenciju spada i papina estitka na svjetskim jezicima.

Kako god bilo, ipak se ne moe zanijekati ovo: Boi je bladan u kojem se jo uvijek sjeamo posebne ljubavi Boje prma ovjeku. Dar te posebne ljubavi zove se Isus iz Nazareta. evanelja kau o tome?

Biblijski naglasci

Moda bi nekome moglo zvuati neobino, akpomalo razoaravajue, to to opisi Isusova roe-nja koje nalazimo na poetku Matejeva i Lukinaevanelja, nisu pisani iz biograskih motiva nitisu oni biograski podaci u strogom smislu rije-i. Oni ne potjeu kako hoe jedna nadasve

Josip

POLJAN

,Djevicasdjetetom,ZalobaKraljaTom

islavaap

ljina

S poetka krani uope nisu slavili roendane, ak ni Isusov. Oni nisuimali ni torti sa svjeicama ni sveanih darova ni roendanskih zabava s

prijateljima. Naprotiv, oni su s obzirom na slavlja roenja bili iz dananjeperspektive gledano malice morbidni: kao pravi roendan slavili su dansmrti, dan roenja za neprolazni ivot u Bojoj vjenosti. Osobito su radoslavili smrt muenika koji su bili nepokolebljivi u ispovijedanju vjere u Isusa



pobona linija iz nekih obiteljskih Marijinih dnevnika ili Ma-rijinih uspomena prenesenih piscima evanelja. Ti opisi su prijesvega teoloke reeksije i interpretacije Isusova ivota i djelova-nja, osobito zavretka Isusova zemaljskog ivota, njegove smrtina kriu. Tekstovi iz Mateja i Luke u kojima su opisane zgode inezgode zbog Isusova roenja, njegovi preci i srodnici, udesnidogaaji vezani uz roenje djeteta: sve je to pisano s namjeromne da se iznesu detalji o Isusovom ivotu i eventualne zanimlji-vosti iz njegova djetinjstva, nego da vjeri prve zajednice u Isusakao Mesiju dadne utemeljenje i potvrdu od najranijih poetakaIsusova ivota. To je otprilike kao kad o nekom priamo pa ka-emo: takav je on od malih nogu.

No, kranski navjetaj poinje od jednog drugaijeg bio-graskog podatka, od iskustva raspetog Isusa, ubijenog patni-ka kojeg Bog ne ostavlja u vlasti smrti, nego ga svojom svetomboanskom moi podie na novi i nerazorivi ivot. Taj razapetii ubijeni je ispunjen snagom Duha Bojega, on je iv i jedinispasitelj i otkupitelj Izraela, on je Boji Mesija-Pomazanik, on jeSin Boji u eminentnom smislu. Nama to, naravno, zvui sasvimnormalno i prihvatljivo, ali za ondanje idove to je bilo sabla-

njivo, bogohulno, ak zastraujue. Stoga su Isusovi uenici, dabi svoje skrovito i ujedno provokativno iskustvo Uskrsloga pre-nijeli svojim sunarodnjacima i istovjernicima, morali ukazivatina zajedniku polaznu toku: na Boju rije zapisanu u Bibliji, uZakonu i Prorocima, koja upravo govori o takvom Mesiji. Zatoemo u prva dva poglavlja i kod obojice evanelista otkriti bilo

izravno bilo neizravno utemeljenje u starozavjetnim tekstovima.Zato Matej kao neku mantru ponavlja rijei: ... sve se to dogo-dilo da se ispuni Pismo..., a Luka u svom pisanju stalno aludirana velike likove iz starozavjetnog vremena.

Sami opisi roenja i dogaaja vezanih uz roenje i djetinj-stvo Isusovo kod Mateja i Luke dosta su razliiti. Ono u emu seslau jest da je ono bilo u Betlehemu, Davidovom gradu mjestuvezanom uz mesijanske nade Izraela. Iz tog mjesta prema vje-rovanju idova trebao je doi mesija Izraela, Boji pomazaniki kralj koji e osloboditi i spasiti svoj narod. Male su anse bile dabi Nazaret proao kod idova kao Isusov rodni grad, jer odatlemesija jednostavno nije mogao doi. A Isusovo dostojanstvo ivanost bivaju pojaani opisom dolaska mudraca s Istoka (kod

Mateja) kao i pohodom betlehemskih pastira nakon nesvakdanje objave s neba (kod Luke). Naa uobiajena slika Boiazbivanja vezanih uz roenje Isusa zapravo je spoj dva opisa: koMateja nema razgovora Marije s anelom, popisa stanovnitvpastira, starca imuna ni proroice Ane, a kod Luke Josipovsnova, nema Heroda i mudraca niti pokolja betlehemske djeii bijega u Egipat. Lukin Isus je Nazareanin koji se raa na stroj roditeljskoj batini, Matejev je Betlehemac koji s roditeljimpolitiki azil nalazi u Nazaretu. I kod jednog i kod drugog: to Isus iz Nazareta, Boji pomazanik i ispunjenje drevnih oekivnja naroda Izraela.

Kad prvi uenici, polazei od dubokog osobnog i transomirajueg iskustva raspetog a ivog Isusa, za njegovu smrtodbacivanje prokazuju idovsko religiozno vodstvo, to onda tkoer dovodi do oblikovanja sve autonomnije i sve posebnizajednice Isusovih sljedbenika. Odbacivanje Isusa kao Mesije oglavne struje religioznog idovstva, nije bilo odbacivanje idemesijanstva, nego njezina oblika koji se konkretizirao u Isusovivotu, propovijedanju i djelovanju. Isus je u svom mesijanskonastupu i zahtjevu u oima idovskog religioznog establimen

HrvojeERCAR,

BijeguEgipat,ZbirkaPlehan

Boi pred nas postavlja pitanja kojamogu biti netipino boina, a to

znai mogu pokvariti ugodno i lijepoozraje, mogu nam ak pokvariti teki raspoloenje. Boi prije svega pitakrane kakav je njihov odnos premaljudskoj moi koja zahtijeva za sebe

apsolutni posluh i raspolaganjeljudskim sudbinama i ivotima



5

a znamo da je danas na Bliskom istoku religiozna razina tije-sno vezana uz politiku defnitivno poraen razapinjanjem nakri i sramotnom smru rezerviranom za najtee prijestupnikei kriminalce.

Takav odnos idovskih vladajuih krugova, a onda i veinenaroda uope, s obzirom na Isusovo mesijanstvo, evanelistiMatej i Luka proteu na sam poetak Isusova ivota: od samogpoetka Isus je u svom narodu neprepoznat kao Boji izabraniki pomazanik i od samog poetka njegovu ivotnu povezanosts Bogom prepoznaju samo jednostavni i otvorena srca, ljudi sruba poput pastira, stranaca i staraca. Matejeva pria o bijeguu Egipat takoer se dobro uklapa u ovaj opi okvir: Isus kojije svojima doao, kod njih nije naao prijem i prihvaanje, vezatitu i prihvaanje nalazi u stranoj zemlju, u samom Egiptu,metaori ropstva, neprijateljstva i bezbonosti.

Ove dvije temeljne stvari vezane uz Isusovo roenje: ostvare-nje starozavjetnih rijei, s jedne, te odbacivanje od strane idov-skih religioznih (i politikih) vodeih krugova, s druge strane,uokvirene su u osnovnu teoloku poruku koja pokazuje da je kriIsusov zapravo polazina toka opisa polaganja novoroeneta ujasle. Danas moda teko moemo razumjeti razloge koji su prvekranske pisce nagnali na ovakvu teoloku interpretaciju Isusova

roenja. Pitanje Mesije patnika iji su lik prvi uenici prepoznaliu Isusu i njegovu mesijanstvu, bilo je pitanje Bojeg djelovanja unjegovu narodu. Mesijanizam je ukljuivao stoljetnu nadu i inten-zivno oekivanje da e Bog rukom ispruenom i miicom jakomslomiti i unititi neprijatelje i tlaitelje Izraela, da e svom naro-du donijeti mir i blagostanje, da e mu stvoriti uvjete za savrenoodravanje Bojeg zakona i svetih propisa. Ve u Starom zavje-tu, osobito kod proroka, to oekivanje dobiva znaajne varijacije:Boja objava preko njegova pomazanika, preko njegova Krista, nemora nuno biti velika oslobodilaka akcija u politikom smislu,nego e Boji pomazanik donijeti pravo i pravdu, objaviti Bojunakanu spasenja i blizine ne samo s narodom Izraela, nego sa svimnarodima. Pri tome je vano da se taj Boji naum nee provoditibunom snagom ni vojnom silom, nego povjerenjem u Boga i po-

sluhom njegovoj spasenjskoj volji.Na kriu razapeti i potpuno nemoni kao i Duhom Bojim

oivljeni Isus s poetka kranskog navjetaja a s kraja evane-oskog teksta jest upravo takav i na poetku Matejeva i Lukinaevanelja: Isus kojeg od samog poetka u nemoi ne prepoznajuu njegovom sinovstvu Bojem Isus kojeg u njegovu posebnomodnosu s Bogom prepoznaju stranci i jednostavni, a Bojemdjelovanju otvoreni ljudi; Isus koji je izruen na milost i nemi-lost okrutnoj moi vlastodraca Isus kojeg sveta Boja mo neostavlja u vlasti nasilja ni smrti; Isus koji svojima dolazi a nje-govi ga ne prihvaaju Isus kojeg kao Boje lice otkrivaju ljudis Istoka i Zapada, sa Sjevera i Juga. Taj Isus je od samog poetkasvog ivota Bojim Duhom zaet i proet, on je Boji Krist-Po-

mazanik, navjestitelj radosne vijesti spasenja svim ljudima. Onjemu su pisala sveta Pisma naroda kojem je pripadao i on i svinjegovi prvi uenici. U njemu su ta Pisma ispunjena.

to s Boiem danas?

U na kulturno-religiozni svijet Boi se sasvim udobnosmjestio i bilo bi svakako prazno bez njega. Kraj prosinca jomoemo i zamisliti bez snijega, ali ga teko moemo zamislitibez jelke i darova, bez pjesama Tiha noili U se vrime godita,bez ponoke i sveana stola. Jo tee moemo zamisliti svijet bezboinog ozraja mira i radosti, bez topline koja se osjeti meuljudima, bez obiteljske blizine i zajednitva. Ipak, u skladu s pi-

tanjima postavljenima na poetku, ini se da u Boiu moemprepoznati dva osnovna tona: religiozno-kulturnu tradiciju svim njezinim lijepim i plemenitim elementima od olklora dnajviih umjetnikih dosega u slikarstvu, skulpturi, pisanoj riji i glazbi, te religiozno-kulturnu kritiku u njezinu pozitivno

smislu stvaranja prostora za ovjeka i Boga. Ta dva osnovna tonne mogu se izolirati, oni su uvijek kroz povijest jedan drugomsluili kao kontrast i nadopuna. Naa obaveza je da ne odbacmo bogatu duhovno-materijalnu tradiciju, a naa zadaa je dostanemo osjetljivi za kritike momente kojima opisi Isusovroenja progovaraju naem vremenu.

Slavlje svake kranske svetkovine treba biti usmjereno nsamo na prolo, na ono ega se sjeamo iz slavne i velianstvene prolosti, osobito onoga to je sve Bog uinio i rekao u onvrijeme. Kranska poruka i time kranske svetkovine su uvjek i nuno aktualizacija prolih dogaaja i uvijek otvorene budunost. Slavlje Boia u tom smislu ne moe ostati rezevirano za dirljive, lijepe i pomalo nerazumljive obiaje niti

estetski glazbeni, likovni ili televizijski doivljaj. Ono se ne trebzadrati niti na razini olklornog i nacionalnog identiteta, niti ndjetinjim, nezrelim i mitolokim predodbama o Bogu i njegovodnosu prema ljudima. Boi ne smije biti tek pria o tome kakse na zemlji Bog rodio i kako su aneli pjevali nebeske pjesmi kraljevi s Istoka na poklon doli. Boi se kao i svakabiblijska poruka dogaa danas i nama, obvezujuenas ukljuuje.

U tom smislu Boi pred nas postavlja pita-nja koja mogu biti netipino boina, a to znaimogu pokvariti ugodno i lijepo ozraje, mogunam ak pokvariti tk i raspoloenje. Boi prijesvega pita krane kakav je njihov odnos prema



ljudskoj moi koja zahtijeva za sebe apsolutni posluh i raspo-laganje ljudskim sudbinama i ivotima. Takav zahtjev kranimogu priznati jedino Bogu, dok svaka druga instanca bila onadravna ili crkvena ne smije pretendirati na takvo to. Zahtjev jednog monika, jedne politike i jedne stranke, da se poradiouvanja stabilnosti i nacionalno-vjerskih interesa prikloni nee-tinom i neljudskom djelovanju, u boinoj epizodi je odbaen snajvie instance, iz Bojih nebeskih visina i priopen je ovjekuu snu. U tom smislu Boi je doista poput velikog i svetog snao Bojoj zatitnikoj moi i obvezi ljudskog etinog djelovanja izatite ugroenih.

U naim drutvima, s njihovom veom ili manjom kranskomprovenijencijom i svijeu, postavlja se pitanje odnosa prema lju-dima koji u neki nezgodan as moda ba u trenutku dok sezbrajaju novci od zarade ili sijee slasna peenka kucaju na vratakranskog blagostanja i mole za pomo. Mogu to biti Kinezi, Ma-rokanci, Kurdi, muslimani i budisti. Moda to jest politiki osjet-ljivo pitanje, ali politika je u Boiu relativizirana i postavljena nasvoje pravo i dobro mjesto. U njemu je prvenstvo prolaza naprotivdano ne dravnom ili ekonomskom interesu, nego ljudskoj osjet-ljivosti, suuti, prihvaanju i dijeljenju. Neprepoznavanje Boga unepoznatoj i potrebnoj obitelji, u malom djetetu ili na smrt izmu-

enom patniku, u kranskoj prii nije bez posljedica.Nadalje, u vrijeme sve ekstremnijeg individualizma i inter-netskih virtualnih svjetova, u doba kad se ljudi sve vie poznajusamo pod anonimnim korisnikim imenima, ostaje kranimaupozorenje da uz njih ive brojni nemoni, brojni stari i zabo-ravljeni, brojni konkretni ljudi s licem i ivotnom priom. Unaim krajevima, bez redovitih mirovina i zdravstvenih osigu-

ranja, to pitanje je ekstremno vano i teko. Isus u jaslama nijesamo dijete, on je svaki maleni bez obzira na godine. Globalnaumreenost ne prua samo priliku da saznamo za svaki eventu bijelom svijetu od izbora misica do vrljanja planetarno po-znatih sportaa nego takoer da napokon otvorimo oi predstrahovitom bijedom naih sestara i brae, pred smrtonosnom

gladi milijuna, pred nevoljom koju kamere ne biljee. Modpred samoom staraca u naem komiluku.

Boi nam sa sobom donosi pred oi obitelji koje su opterene, rasute, nesigurne. Donosi nam obitelji s velikim materjalnim problemima, ali i velikim duhovnim problemima. Ritamsvakodnevice i obaveza mrvi dananje obitelji i ini ih sve mandomom, tj. mjestom gdje se ovjek osjea zatien, prihvaenpodran, gdje se zapravo osjea voljen. Gonjene biem potroakog drutva mnoge obitelji vie ne nalaze pravu ni autentinkomunikaciju, nego se najljepi ljudski sadraji svode na podmrivanje materijalnih stvarnih ili umiljenih potreba.

Boi na koncu sa sobom donosi i bolnu temu crkvenog ophoenja s onima koji su kao djeca i ba kao nemona Bodjeca bili rtve crkvenih slubenika, rtve kojima je oduzepravo na priu, na bol, na konkretnu ispriku. Koliko smo kakrani i crkva vjerodostojni u slavljenju Boia, ako nismspremni za traenje oprotaja od onih malenih i od onih zavdenih, ako nismo spremni zauzeto pomoi u nevolji samoenerazumijevanja? Takvo djelovanje od nas oekuju i dijete u jslama i raspeti Nazareanin.

Boi treba biti i jedno i drugo: lijepa uspomena, iskreni divljaj, radosno slavlje, ali i zainteresirano sjeanje, zauzeta osjeljivost, autentina solidarnost. Tada emo moda usred noi i mzauti pjesmu o Bojoj slavi u visinama i ljudskoj dobroti na zmlji. I tada emo uti usred svoje odraslosti i upravo zbog n Isusovu oslobaajuu rije: Ako ne budete kao dijete... a

Na kriu razapeti i potpuno nemonkao i Duhom Bojim oivljeni Isuss poetka kranskog navjetaja a s kraja evaneoskog teksta

jest upravo takav i na poetkuMatejeva i Lukina evanelja: Isuskojeg od samog poetka u nemoi

ne prepoznaju u njegovom sinovstvuBojem Isus kojeg u njegovuposebnom odnosu s Bogom

prepoznaju stranci i jednostavni, aBojem djelovanju otvoreni ljudi; Isus

koji je izruen na milost i nemilostokrutnoj moi vlastodraca Isus

kojeg sveta Boja mo ne ostavlja uvlasti nasilja ni smrti; Isus koji svojima

dolazi a njegovi ga ne prihvaaju

LjuboLAH,

SusretmajkesKristom,ZbirkaPlehan



5

Kao i svake godine, tako je i ovaj put esti razred trebao

izvesti priredbu s boinim jaslicama. Sredinom mje-seca studenog uitelj Luka je poeo s pripremama.

Toma, koji je za svoju dob bio poprilino izrastao, a kao najsta-riji od etvero djece posjedovao i odgovarajuu ozbiljnost, glumite Josipa. Tonica, curica dugih pletenica i ljubiastomodrih oiju,jednoglasno je izabrana za Mariju. I tako su redom podijeljene sveuloge, sve osim sebinog vlasnika svratita koji je sa svojih vrata tre-bao otjerati Mariju i Josipa. Od djeaka nije bilo vie nijednog za tuulogu. Dvije uenice koje su ostale bez ulog prihvatile su se vanihposlova iza pozornice.

Josip, na Toma, spasio je situaciju. Sinula mu je ideja da binjegov mali brat bez daljnjega bio u stanju preuzeti ovu spored-nu ulogu za koju nije trebalo napamet nauiti nita vie doli jed-

ne jedine reenice, to jest u pravome trenutku rei da u svratitunema slobodnog mjesta. Tako je Toma na sljedeu probu doaovodei za ruku Tina koji nije pokazivao ni trunke straha. Malacje s radou pristao prihvatiti ulogu gostioniara, a s gostionia-rima je ionako imao dobrih iskustava dok je s roditeljima odlaziona odmor. Tako su Tinu na glavu posadili kapu i oko pojasa mupovezali pregau. Smo svratite jo nije bilo nainjeno, a ni ostalekulise. Tin je stojei nasred prazne pozornice s lakoom izustioNe, nemam nita kada ga je, prema scenariju, Josip upitao ima lislobodnog mjesta. Nekoliko dana nakon toga Tin je zbog ospicamorao u krevet i bila je prava srea da se na dan izvedbe priredbejo pravodobno pridigao.

U koli su vladali uurbanost i sveano raspoloenje kadase, sat vremena prije boine proslave, Tin pojavio sa svojim

velikim bratom. A kada je iza sputenih zastora na pozorniciugledao kulisu svoga svratita, ostao je bez rijei. Svratite jeimalo nadstrenicu, na zidu nacrtanu svjetiljku i prozor koji semogao otvoriti.

Predstava je zapoela. Josip i Marija pojavili su se na pozorni-ci koraajui sporo prema svratitu. Pokucali su. Prozor se otvo-rio, a iznutra je provirio Tin s velikom kapom na glavi. Imate liza nas slobodnog mjesta?, zapitao je Josip umorna glasa. Kakoda ne!, odvratio je Tin prijazno.

U dvorani je nastao mk. Na pozornici isto tako. Josip

uzaludno trudio ne bi li negdje izmeu kulisa ugledao uitelLuku kako bi mu ovaj dao barem neki znak kako dalje. Marja je oborila pogled i zbunjeno promatrala svoju obuu. Ovdnetko lae, izustio je napokon Josip. Iz svratita se uo jasannedvosmislen odgovor: Ne laem. Ima mjesta.

Da se predstava ipak nastavila imalo se zahvaliti prisebnosti Josipova duha. Nakon nekoliko trenutaka straha zgrabio Mariju za ruku i, ne obazirui se na ponudu za smjetaj, zaputio se dalje prema talici. Iza pozornice su se u meuvremensvi okupili oko maloga Tina. On se opravdavao rijeima da Josipov glas bio tako alovit da nije mogao izustiti rijei Nemmjesta. Pa kod njih je i kod kue tako: uvijek se nae mjesta zsve, za nevolju i na gumenom madracu.

Uitelj je za takvo obrazloenje pokazao suosjeanje i razumjevanje. No, ovo je pria, kazao je, i nju treba glumiti onako kakje napisana i bi li Tin dopustio da mu majka jednu te istu pripria sad ovako sad onako, na primjer onu o vuku i CrvenkapicNe bih, sloio se Tin i obeao da e se kod sljedee predstave potruditi glumiti gostioniara tvrda srca.

Druga je priredba odrana u upnoj dvorani. Toma je svommalenom bratu uz strogu prijetnju utuvljivao da ovoga puta na Josipovo pitanje: Ima li mjesta? odluno kae: Nema! Velika dvorana bila je ispunjena do posljednjeg mjesta. Zavjese su se podiglna pozornici se pojavila sveta obitelj i, inilo se, pomalo oklijevajukrenula prema svratitu. Josip je pokucao na prozor, no nita. Tina. Pokucao je ponovno, no opet nita. Mariji se oteo uzdah.

Napokon je Josip glasno povikao: Bit e da ovdje za n

nema mjesta? Usred tiine u kojoj se moglo uti i kad bi igpala na pod, zaulo se tiho, ali posve razgovijetno: Ima!Za treu i posljednju izvedbu komada te godine Tin je ostao be

uloge zloestog gostioniara. Nabavili su mu krila od platna i postvili ga kao anela u talici. Odatle se mogao uti njegov zvonki Alluja i u to nije trebalo dvojiti: bila je to Tinova prava uloga. a

Prema tekstu autorice Ruth SCHMIDTMUMMpriredio Jozo DAMBO

Kako se postaje andeo

DominikaANI



Vremena se promijenila.

Koliko je ostalo starih obiajaslavljenja Boia? Otkad

je u naoj kui umrla baba,

umro je i Boi

Tekst: Mato TOPISnimke: Zvonko BENKOVI

Hoemo li se i ove godine napitidok budemo pekli peenicu zaBoi i prespavati ponoku kaoi prole godine? sa smijekom ita ovuporuku student koji pravi plan boinei novogodinje ete i uzvraa prijatelju:Samo ti doi. Ako i prespavamo Boi,ne boj se galame, jer baba je umrla.

Ovakva i slina pitanja i planiranjapostaju pravilo boinog slavlja. A nijebilo tako davno kada su posebno mladi idjeca ivjeli svoje Doae i slavili Bois posve drugim sadrajima i s puno vie

due. Jo su svjea sjeanja na vremena ukojima na prvu nedjelju Doaa zasta-ne pjesma, zauti svirala i ica na tam-burici. Ni cure se ne gizdaju i ne bureekad pou k misi, a poslije mise brzo sevraaju kui jer se pred crkvom ne ujetamburica, svirala i diple i nema kola, azauti bearac, ganga i natpjevavanja.Nema ni aikovanja na povratku kui,ni dugog prianja na odmaralima gdjese redovno otvori srce i stidljivo izgovoriime prve simpatije. Zato se ula pjesmauveer kraj ognjita ili u toploj sobi, ali

ona boina pjesma, nakon duge moli-tve pojaane nekim novim preporukamazbog Doaa.

Tamo gdje jo i danas postoji spomenna materice, treu nedjelju Doaa, ilioie, etvrtu nedjelju Doaa, djecazavravaju svoj pohod na kune prago- ve psujui nekom krtom domainu ilidomaici i broje svoj ovogodinji pazarusporeujui ga s prologodinjim. Sa-danja djeca, kao neki mali poreznici,trae koju marku vie kao da je to smisaoi sav sadraj materica i oia, a nekada

"

Osiromaeni Boic?



5

se djeica radovala ispruenoj ruci punojoraha, jabuka, kocki eera, suhih ljiva,a u dobrostojeoj kui i pokoji bombon.Djeje veselje nije ovisilo o koliini pri-kupljenih darova. Bilo im je najvanijehoe li znati pravilno izgovoriti od majkenaueni pozdrav i estitku pred otvore-nim vratima neije kue. Momci bi izni-mno na materice ponijeli u boici raki-je koju bi nudili djevojkama, a djevojkebi ponijele pletene arape, suha mesa i

jo poneto to bi dobile od domaica zadarivanje momaka. Na oie djevojkesu ucjenjivale (cinile) momke kako bidobile dar. Momak bi svojoj curi ili sim-patiji poklonio maramicu (rupi) ili sli-an neki manji dar za tu prigodu.

Za Badnji dan i u ovim naim vreme-nima opet su mnogi na okupu u obitelji.Doli su i oni iz Hrvatske, Njemake, netkoje preletio ocean da ga elja mine na Bad-nju veer i Boi. Sve vie je onih kojimase prerano raskravi srce, pa uz peenicuna ranju, odojka ili ovna, uz dobru ljivu

razblaenu pivom, vraaju se u prolost ibude sjeanja. Sjeaju se predratnih Bo-ia, a prie same navaljuju kao da lakenastaju uz miris peenice s ranja. Priajukako je nekada starjeina obitelji na Bad-nju veer unosio badnjak, tri cjepanicedrva, uz kranske pozdrave i molitvu zaboini blagoslov i plodnu novu godinu.Unoenje badnjaka bio je pravi obred kojise pretvarao u pravi poboni ritual, gotovo u liturgijski in. Najmlaa nevjesta ukui na Badnju veer je sterala slamu krajognjita gdje bi se poredala djeca koja bi,

koliko bi znala, sudjelovala u molitvi i slu-ala prie starijih o Isusu koji se rodio naslamici i leao na slami ba kao to to inei ovi sadanji djeaci.

Miris peenice sve vie stavlja u za-borav posna jela koja se jo uvijek umnogim kuama nau na stolu Badnje

veeri: posni grah, kombos, pogaa, ma-slenica, orasi i jabuke. Ali, ve neki noviobiaji, kopirani iz susjedstva, s ribljimspecijalitetima i drugim gurmanskimsadrajima na stolu oprataju se od go-tovo svetih obiaja bogate bosanske tra-dicije stoljeima prenoene sve do ovihnaih generacija.

U tim ne tako davnim vremenimaukuani su za vrijeme veere pazili kakosvijee na stolu gore i kako plamen ide.O tom ovisi, hoe li biti vesela godina,koja e strana roditi i slino. Komadi

pogae kojim su se svijee trnule ostase na stranu i njime se gase svijee nBoi i Novu godinu kod ruka. On impo narodnom vjerovanju ljekovitu modade se djeci, da ga pojedu, da ih grlo nzaboli ili pojedu eljad svaki pomalo ga blagu dadu. Vino, kojim su se svijetrnule, ostavlja se u posebnu bocu i tise vinom kropi propelo, kad se pojapoar od groma, jer narod dri, da se taj poar utrnuti, ako se iznese pokropljeno propelo. Katkad eljad popivinu radi bolesti i napretka. Dre do togkao do moiju. Vele, da e biti sklad i mu kui. ito za svijee sipaju u sjemensko ito. Veeru zavrava zahvaljujumolitva. Jedan Oena... zaalit dragoBogu, koji nam je dao, pa smo imali blagovati, njemu Bogu alu i slavu uzdvati, da Bog dadne i onima koji nemajda i oni uivaju i dragom Bogu alu uzdvaju. Jedan Oena, jednu Zdravomari

i jedan Pokoj vjeni za nae pokojnkoji su nam ostavili svoja dobra, da muivamo i da Bogu alu uzdajemo, da semi njiovi dua sjeamo u svojim misami molitvama. Isto tako mole za one duza koje se nema nitko spomenuti od njhova roda i plemena. Jedan Oena, jednu Zdravomariju i jedan Slava Ocu zvka, za teaka, za itno roenje i dueno spasenje, za sklad, za mir, i za ljubabratimsku. Prekrste se, a starjeina kaFaljen Isus! Na dobro nam dola Badnveer i sveto poroenje Isusovo! - UvIsus aljen bio! - I s tobom zajedno!

S pokojnom bakom ili djedom umr je i badnjoveernja molitva uz paljentrojstva, triju svijea usaenih u pencu posijanu na blagdan svete Lucije. Dola su neka nova vremena i nova eljad dslave Boi i vrate se natrag, u ona mjesgdje se Boi odavno spakirao u celoai arene olije, u sadraj boinih darovPoslije badnje veere kuu ispuni amovesela vriska djece i mladih u ijem gvoru se uje i kajkavski i njemaki i engleski, i pjesmice koje se na Boi pjevau mjestima u koja odselie toliki Bosan

i Hercegovci odakle se pokrenu uz Boda bi potraili izgubljeni ili pomalo zboravljeni zaviaj. Pred samu ponokautomobili zakre sve prilaze crkvamFratre uhvati nervoza zbog tolikih zmisu nepripravnih i polupijanih veseljaka koji u polutamnimokovima pri dnu crkve nasvoj nain slave Boi. Pje-vaju se boine pjesme spuno due i osjeaja pri-padnosti zaviaju kojise ipak moe pronai

ZvonkoMARTI


10/10Svjetlo rijei prosinac 2010

samo na jednom mjestu. Poslije ponokeurno se ide potraiti automobil u strahuod gotovo ratnog vatrometa iz kojega neiziu svi neozlijeeni.

Nestalo je ili onih vremena, ili onihljudi, ili i jednog i drugoga, kada misariposlije ponoke vade boice rakije iz de-pova, nazdravljaju, estitaju i dugo pjevaju

pjesme svoga zaviaja. Sada poslije pono-ke mladi i odraslija djeca ispune kafe ibirtije odakle se vraaju ujutro pod jakim

dopingom svakovrsnih napitaka traeileaj u kojem e prespavati Boi.

Stariji uz ruak priaju o Boiimakada bi se poslije ruka u selima ili, ako je

selo veliko, zaseocima organizirali estita-ri, mukarci koji bi pjevajui hodali selomod kue do kue i svima estitali Boi. Ni jedna se kua za Boi ne bi preskakala.U svim su im kuama nudili keke. Kakonije bilo mnogo drvenih kaika, svaki jeestitar za pasom nosio svoju drvenu ka-iku koju bi nakon uporabe dobro oblizaoi ponovno stavio za pas do sljedee kue.Ove su estitare zvali keketari. U nekimselima bi jedni drugima nosili okie-ne ae kojima bi nazdravljali i estitaliBoi. ae bi okitili mesom, kolaiima,bosiljkom. Jedni bi drugima poslali au srakijom, a drugi bi im uzvratili vinom ilinekim drugim piem. Takvu okienu audomaini bi slali po svojim sinovima u su-sjednu kuu, koja bi isto tako uzvraala itako bi dio svakog zaseoka izmijenio svojeboine estitke. U nekim selima poslijeruka bi se mladi okupili na ve uobiaje-nom mjestu, gdje bi se zaigralo kolo i ula

pjesma sve do veeri.Dolaze vremena u kojima Boi iDoae zakljuavamo iza crkvenih vra-ta. Boi polako, ili bre od oekivanjaodlazi iz obitelji ili se vjeruje da je Boiprepuna trpeza i poljubac sveano odje-venih estitara, ili susreti s onima koji naspohode samo u ovakvim prigodama. Anajvanije je da se sve to dogaa u kua-ma i selima okienim jeinim svjetluca-vim nakitom. Ne znam je li ovo al za za-boravljenom prolou ili opravdana pri-a o osiromaenom Boiu u naim obi-teljima. Moda e se neki i poslije ovoga

Boia vraati u daleke zemlje odakle sudoli da bi u zaviaju obiteljskog Boianahranili duu, i pomalo razoarani is-pisivati poruke svojim poznanicima: Ni

tamo nema vie onoga Boia kojegsam nekada ostavio. Otkad je u na-oj staroj kui umrla baba, umro je iBoi. a

Badnja vecer1943.P

ola je deset naveer; proveo sanekoliko lijepih, mirnih sati i

velikom zahvalnou mislio dbiste Vi danas mogli biti zajedno ...Za ovo vrijeme razdvojenosti ko

nam predstoji elio bih Vam iznijeti nkoliko misli. Kako nam teko pada ovrazdvojenost, o tome ne treba ni zapinjati govor. Ali budui da sam ja, evve devet mjeseci razdvojen od svih ljukoji su mi bliski, stekao sam neka iskstva o kojima bih Vam elio pisati...

Prije svega: ne postoji nita to nam moglo nadomjestiti odsutnodrage osobe, pa ne treba ni pokuavatraiti nadomjestak; takvo stanje tr

ba jednostavno podnijeti i izdrati. Tdodue zvui teko, ali je istodobnovelika utjeha, jer dok praznina ost je stvarno neispunjena, preko nje ostaje vezan s tom dragom osobomPogreno je rei: Bog e ispuniti prazninu; on je uope nee ispunion je tovie dri neispunjenom i timnam pomae da sauvamo premdauz bolove nae staro zajednitvo.

Nadalje: to su sjeanja ljepa potpunija, tim tee pada razdvonost. Ali zahvalnost pretvara bol sjanja u tihu radost. Ono prolo lijepne nosimo u sebi kao alac nego kadragocjeni dar. Treba se uvati kopkanja po sjeanjima i preputati njima. Ni dragocjeni dar se ne prmatra stalno nego samo u posebnitrenucima; takav se dar posjedupoput skrivenog blaga za koje znamda je nae. U tom sluaju iz prolosproizlaze trajna radost i snaga.a

Dietrich BONHOEFFER, Pismo iz

zatvora, s njemakoga J. DAMB

Documents

Svjetlo riječi, Božićni prilog 2010