Svjetlo riječi - broj 369

VJERAVJERADRUŠTVODRUŠTVOKULTURAKULTURA

Godina XXXI. � Broj 369 � Sarajevo, prosinac 2013. � Cijena 3,5 KM (15 HRK) www.svjetlorijeci.ba

omot.indd 1omot.indd 1 28.11.2013 14:43:5728.11.2013 14:43:57

Poštovani čitatelji Svjetla riječi, dragi prijatelji,sretan vam Božić!

Svjetlo riječi, koje držite u rukama i kojemu ste godinama vjerni prija-telji, od samih svojih početaka od prije 30 godina želi biti svjetlo one Riječi koja je u Bogu postojala od početka, koja je Bog i po kojoj je postalo sve što postoji, kao što svjedoči Isusov ljubljeni učenik, sv. Ivan apostol i evanđelist, na samom početku svoga Evanđelja. Ta Riječ daruje ljudima i život i svjetlo, koje tama ne može nadvladati.

Ta Riječ, “Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet. Bijaše u svijetu i svijet postade po njemu, a svijet ga ne upozna. K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše, dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime” (Iv 1,9-12). Ta ista “Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine” (Iv 1,14).

Ta Božja Riječ, utjelovljena u prečistom krilu Blažene Djevice Ma-rije, rodi se kao čovjek, Isus Krist, sličan nama ljudima u svemu, osim u grijehu (usp. Fil 2,7) – da nas spasi i oslobodi od naših grijeha i da

nas učini dionicima svoje slave, koju od početka ima kod Oca. Zato s pravom radosno slavimo njegov rođendan, jer po njemu je rođena i naša nada i naš vječni spas.

Današnji čovjek sve manje ima nade i sve više pada u razočaranje i očaj, ali dok nas obasjava svjetlo božanske Riječi, Isusa Krista, dok vjeru-jemo u njega i slavimo njegov rođendan – Božić – nema mjesta ni očaju ni razočaranju! Jer, ako itko donosi sreću, radost, mir i smisao života, ako itko očarava svijet ne iluzijama nego divnim Božjim djelima, onda je to naš Gospodin Isus Krist. Neka mu je slava, čast i vlast u vijeke vjekova!

Radujući se skupa s vama Kristovu rođendanu, svima vam želim sret-ne i blagoslovljene božićne blagdane i uspješnu novu, 2014. godinu!

Sretan Božić svima!Fra Lovro Gavran

provincijal

14. i 15. 12. 9:00-19:00 Samostan Sv. Ante – Bistrik Božićni sajam

19. 12. 17:00 Franjevački međunarodni studentski centar – Kovačići Prigodni božićni program /žive jaslice/

20. 12. 19:00 Samostan Sv. Ante – Bistrik Izložba slika HKD Napredak

21. 12. 19:00 Franjevačka teologija – Nedžarići Božićna priredba

21. 12. 19:00 Crk va Sv. Ante – Bistrik Koncert dječjeg zbora iz Čitluka

24. 12. 19:00 Crk va Sv. Ante – Bistrik Misa božićnog bdjenja

24. 12. 24:00 Crkva Sv. Ante – Bistrik, Franjevačka teologija – Nedžarići, Župa Sv. Franje Asiškog – Dobrinja Ponoćka

25. 12.Crk va Sv. Ante – Bistrik (8:00, 9:30, 11:00, 12:00, 18:00); Oratorij Sv. Nikole Tavelića – Kovačići (8:30); Franjevačka teologija – Nedžarići (9:30); Župa Sv. Franje Asiškog – Dobrinja (10:00)

Božićna misa

U početku bijaše Riječ...U njoj bijaše život, i život

bijaše svjetlo ljudima.I svjetlo svijetli u tami,

i tama ga ne obuze...(Iv 1,1.4-5)

BO

ŽIĆ

, Josip B

iffel

Bo`i} s franjevcima u Sarajevu

omot.indd 2omot.indd 2 28.11.2013 14:47:4928.11.2013 14:47:49

vlasnik: Franjevačka provincija Bosna Srebrena • nakladnik: FMC Svjetlo riječi d.o.o. • ravnatelj: Janko Ćuro [email protected] • glavni urednik: Marko Ešegović [email protected] • redakcija: Janko Ćuro, Marko Ešegović, Irena Ljevak, Darko Rubčić /tehnički urednik/ i Hrvoje Vranješ /marketing/ • adresa uredništva: Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO • tel: + 387 (0)33 72 62 00 • fax: + 387 (0)33 81 22 47 • e-adrese: [email protected] • [email protected] •

[email protected] • www.svjetlorijeci.ba • uredničko vijeće: Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman i Nikica Vujica • godišnja pretplata: BiH 40 KM • Hrvatska 160 Kn • Švicarska 80 CHF • Zapadna Europa 40 € • Prekooceanske zemlje 80 USD/120 AUD • bankovni računi – KM: Raiff eisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 • UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 • devize: Raiff eisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371, IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S • UniCredit Bank d.d. BiH 25021420101, IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 • račun u njemačkoj: Sparkasse Ulm, Kontonummer 891343 BLZ 63050000 (Svjetlo riječi) Deutschland • račun u švicarskoj Credit Suisse CS Wädenswil - 459061-10 Kontonummer PM Wädenswil 80-500-4 • račun u austriji: Sparkasse Kufstein, Kontonummer 07701-154036 BLZ 20506 (Kristijan Montina Svjetlo Rijeci) Österreich • grafičko oblikovanje: Branko R. Ilić • tisak: Radin print culture, Sveta Nedelja • List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

prosinac 2013. Svjetlo riječi 3

riječ čitateljima 🔘

iz sadržaja

www.svjetlorijeci.ba

tema brojaČudo Greccia 6božja djela u biblijiIsusovo rodoslovlje u Matejevu i Lukinu evanđelju 12aktualnoO, blagoslovljeni jeziče 20razgovor – Davor ČordašLjudi ne odustaju od svoje očevine 22reportažaHrvatska Tišina u Bosanskoj Posavini 28povratak – VrbanjciNa zgarištu rodnoga kraja 44epimetejeCredo quia absurdum est 82

Čitateljima, suradnicima i dobročiniteljima Svjetla riječi u zahvalnosti čestitamo

Božić i želimo sretnu novu 2014. godinu!

Ana, Branko, Darko, Dijana, Emil, Hrvoje, Irena, Janko, Lidija, Lucija, Marko i Pero

Ivan

ĆU

RIĆ

sr03.indd 3sr03.indd 3 28.11.2013 14:49:1728.11.2013 14:49:17

6 Svjetlo riječi prosinac 2013.

🔘 tema broja

U Grecciu razumijemo da svatko od nas stoji pred djetetom Isusom u svoje osobno ime, ali

i u ime svih ljudi, da je svatko od nas

pozvan u ime djeteta Isusa poći ususret svakome čovjeku,

kao glasonoša radosti

Piše: 🔘 Stjepan LICE

O Gospodine moj, molim te da mi udijeliš dvije milosti prije nego što umrem. Prva je da za svoga

života osjetim u svojoj duši i na svome tijelu, koliko je to moguće, onu bol što si je ti, slatki Gospodine, podnio u vri-jeme svoje pregorke muke. Druga je da osjetim u svom srcu, koliko je to moguće, onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine Božji, gorio da dragovoljno podneseš to-liku muku za nas grešnike, molio je sveti Franjo Asiški u ljeto 1224. godine na La Verni. Molio je za ono što je na osobit način već bio iskusio za Božić prethod-ne godine u Grecciu.

Božićni događaj u Grecciu 1223. go-dine posve je jednostavan. No, upravo po toj jednostavnosti i preobilan.

Franjo je poželio Božić proslaviti u Grecciu, mjestašcu u koje je rado odla-zio. Poželio je u toj svetoj noći uprizoriti Isusovo rođenje, onako kako se ono zbilo u Betlehemu, i što snažnije iskusiti bla-goslovnost i zahtjevnost toga događaja.

Zbog toga je zamolio svoga prijatelja Ivana Velitu da u otvorenom prostoru pripravi sve potrebno: jasle, slamu, vola, magarca... I mnogo, mnogo svjetla: svije-će i zublje. I duše.

U tom zanosnom okruženju slavila se misa. Jasle su poslužile kao oltar. Franjo je pjevao Evanđelje i propovijedao. Nje-gova potresenost prožela je sve okuplje-ne. Uprizorenje betlehemskog događaja i zbilja euharistijskog događaja slili su se u jedan, životan i životvoran događaj.

Snagu toga događaja, koja je zahvatila sve prisutne, Toma Čelanski opisuje u Pr-vom životopisu svetoga Franje, oslanjaju-ći se očito na nečije svjedočanstvo: “Neki je kreposni čovjek imao viđenje: Vidio je, naime, kako u jaslama leži prestraše-no Djetešce i Božjeg Sveca koji Djetetu pristupa kao da ga hoće od sna probu-diti. To viđenje nije bilo neumjesno, jer je Dijete Isus bilo zaboravljeno u srcima mnogih u kojima je djelovanjem milosti po njegovu sluzi Franji bilo probuđeno i duboko utisnuto u vjerno pamćenje.”

Greccio, La Verna, Pjesma brata Sunca. Potkraj Franjinog života prepu-nog čuda ljudske i Božje ljubavi doga-đaju se tri izuzetna čuda: nakon Greccia 1223. godine događa se La Verna 1224. godine. Nakon nje Pjesma brata Sunca 1225. godine. Potom preminuće, prije-laz 1226. godine.

U Pjesmi brata Sunca sabiru se iskustvo Greccia i La Verne. Kroz potresno iskustvo Isusovog rođenja te Isusove muke, raspe-ća i preminuća, Franjo i svojom dušom i

Čudo Grecciafra Zvjezdanu Liniću, sa zahvalnoš ću

SVET

I FRA

NJO

S JASLIC

AM

A, Lu

ka

Petrač

sr06-09.indd 6sr06-09.indd 6 28.11.2013 15:01:5528.11.2013 15:01:55


🔘 duhovne stranice

Zdravo, Gospođo, sveta Kraljice,sveta Bogorodice Marijo,koja si djevica postala Crk vom,i izabrana od presvetog Oca nebeskoga, koji te posvetis presvetim Sinom svojim ljubljenimi Duhom Svetim Tješiteljem.U tebi je bila i jestsva punina milostii svako dobro.

Zdravo, palačo njegova,zdravo, šatore njegov,zdravo, kućo njegova.Zdravo, odjećo njegova,zdravo, službenice njegova,zdravo, majko njegova,

i vi sve, svete kreposti, koje se po milostii prosvjetljenju Duha Svetoga ulijevate u srca vjernih,da ih od nevjernih učinite vjernima Bogu.

Pozdrav Blaženoj Djevici

Mariji

sr10-11.indd 10sr10-11.indd 10 28.11.2013 15:03:1728.11.2013 15:03:17


🔘 božja djela u bibliji

Isus utemeljuje novo i “horizontalno” i

“vertikalno” rodoslovlje kada ustvrđuje da je njegov

brat, sestra i majka onaj “tko vrši volju njegova

nebeskog Oca”, odnosno, tko riječ Božju sluša i vrši

Piše: 🔘 Anto POPOVIĆ

Suvremeni stav prema rodo-slovljima. Suvremenom mentalitetu genealogije nerijetko djeluju zamorno. Čak se mogu čuti mišljenja da su suviš-na Isusova rodoslovlja u evanđeljima. Na estetskoj razini puko ponavljanje imena u rodoslovnom nizu, doista, djeluje mono-tono. Na povijesnoj razini dvije novoza-vjetne genealogije stvaraju problem zbog međusobnih razlika. Na moralnoj je ra-zini problematično ponašanje pojedinih likova iz rodoslovnog niza. Tako je na-stao dojam da novozavjetne genealogije ne priopćuju važnu spasenjsku poruku. Međutim, Isusovo rodoslovlje u sažetom obliku donosi povijest spasenja. Stoga je poznavanje novozavjetnih rodoslovlja važno za razumijevanje Isusove uloge u povijesti spasenja.

Funkcija rodoslovlja. Suvreme-na istraživanja rodoslovlja otkrila su da rodoslovlja mogu imati različite funkcije i da je za ispravno razumijevanje rodo-slovlja potrebno utvrditi upravo njihovu konkretnu funkciju.

Uz temeljnu funkciju kontinuiranog prenošenja života po rađanjima, a koja pro-izlaze iz Božjeg blagoslova (Post 1,28; 4,1), biblijska rodoslovlja oslovljavaju trajno aktualnu temu odnosa između posebnog i općeg, između partikularnog i univer-zalnog, između općeljudske solidarnosti i posebne etničke pripadnosti. U tom smislu genealogije tumače u kakvom je odnosu

Isusovo rodoslovlje u MaJE

SEJEV

O ST

AB

LO – G

alerija Tretyakov, Moskva

sr12-13.indd 12sr12-13.indd 12 28.11.2013 15:04:3928.11.2013 15:04:39


🔘 krš ćanstvo staroga vijeka Sv. Ivan Damaščanski

Sv. Ivan Damaščanski zaslužan je za obranu

našeg prava da se kao krš ćani možemo

moliti pred svetom slikom

Piše: 🔘 Vjeko Eduard TOMIĆ

Presudni poticaj da ovu rubriku o krš ćanstvu starog vijeka posveti-mo još jednom Sirijcu po rođe-

nju dala je, nažalost, ona granata koja je 11. studenoga pala na osnovnu krš-ćansku školu u Damasku i ubila petero, a ranila 27 učenika! Škola se zove Sveti Ivan Damašačanski. Dan ranije u gra-natiranju jedne krš ćanske četvrti u tom gradu smrtno su stradali otac i njegovo četvero djece! Dok Sirija tone sve dublje u rat svih protiv svih, krš ćani u toj zemlji vape za mirom i sigurnoš ću, opravdano strepeći nad svojom sudbinom u ovoj drevnoj kolijevci krš ćanstva. Redci koji slijede, uz vašu pomoć, mogu biti odjek te njihove molitve.

Ivan Damaščanski (675-749) odnosno Yanah ibn Mansur ibn Sargun, arapski je krš ćanin iz Sirije, daroviti mladić kojemu je učitelj bio krš ćanski zarobljenik sa Sici-lije po imenu Kuzma. Yanah je bio visoki državni službenik na kalifovom dvoru u Damasku, čovjek kojemu je zbog navod-ne veleizdaje, kako navodi najstariji nje-gov životopis, odsječena desnica koju mu je Gospa preko noći čudesno vratila na svoje mjesto. Glasoviti je fi lozof i teolog kojega mnogi smatraju Tomom Akvin-skim krš ćanskog Istoka. Starokrš ćanski je pisac, pjesnik, govornik, propovjednik, crk veni otac, pobožni monah u samosta-nu blizu Jeruzalema, zagovornik štovanja svetih slika, borac protiv krivovjerja, otac krš ćanske mistike. Zbog arapskog podri-jetla svetac je koga slike nerijetko prika-zuju s turbanom na glavi. Živio je u Siriji i u Svetoj zemlji.

“Zlatna bujica”. “Zlatna bujica” ili “zlatostruni” (Chrysorrhoas), kako su ga zvali zbog njegova izuzetnog govornič-

kog umijeća, ubraja se u niz posljednjih crk venih otaca. Na Zapadu je patrističko razdoblje završilo sa sv. Grgurom Velikim (†604), sv. Izidorom Seviljskim (†636) te sv. Bedom Časnim (†735) dok je sv. Ivan Damaščanski posljednji crkveni otac Istoka. Njegovom smrću ujedno završava i cijelo to otačko razdoblje Crk ve prvih stoljeća. Spada u one oce istočne Crk-ve koji su na Zapadu dobili naziv “crk-venog naučitelja” te ide u red tzv. “malih crk venih otaca” Istočne Crk ve. U tom su društvu uz njega još sv. Efrem Sirski, sv. Ćiril Jeruzalemski i sv. Ćiril Aleksandrij-ski. Stupanj više u priznanju obiju Crk-

va, na Istoku uživaju još samo tri “velika ekumenska naučitelja”: sv. Bazilije Veliki, sv. Grgur Nazijanski i sv. Ivan Zlatousti. Njima je naša Zapadna Crk va još pridru-žila i sv. Atanazija, pa Zapad tako pri-znaje četiri istočna “velika crk vena oca”. Ovaj je Damaščanin zbog svog značaja jedan “od najvećih velikana u povijesti bizantske teologije i izravni svjedok pri-jelaza s grčke i sirijske krš ćanske kulture, prihvaćene u istočnom dijelu Bizantskog Carstva, na novost islama, koji se vojnim osvajanjima širio na području koje obič-no poznajemo kao Srednji i Bliski istok” (Benedikt XVI).

Svetac s turbanomSV. IV

AN

DA

MA

ŠČA

NSK

I, 1550-1600.SV. IV

AN

DA

MA

ŠČA

NSK

I,1550-1600.

sr16-17.indd 16sr16-17.indd 16 28.11.2013 15:07:5728.11.2013 15:07:57


🔘 otvoreni prozor

Vjerujemo da će naši novi narašt aji svojoj djeci ostaviti

u nasljeđe naše narodne običaje i pučku pobožnost

Piše: 🔘 Božo SKOKO

Uoči početka adventa, proveo sam anketu među svojim za-grebačkim studentima upitavši

na što ih asocira riječ “Božić”? Navodi-li su različite odgovore poput: darova, šopinga, gužvi, praznika, bogatog sto-la, nakita, bora, snijega, Djeda Mraza, domjenaka, zabave, SMS-a i odmora... Tek dvoje ih je spomenulo crk vu i pol-noćku. Jedno – malog Isusa! Nitko nije spomenuo obiteljsko zajedništvo, a ka-moli ispovijed. Dakle, uobi čajena slika Božića, kakvu svako dnevno gledamo na televiziji i novinama ili uočavamo na gradskim ulicama. Gužve, iznim na tr-govačka ponuda, mnogo zabave, jurnja-va i kupovina obilježile su početak ad-venta i u Zagrebu. Hrvatski građani će, procjenjuju stručnjaci, unatoč krizi i ne-imaštini do Božića potrošiti i nekoliko milijardi kuna u različitim trgovinama. Uglavnom na stvari koje nam nužno ne trebaju ili nam Božić neće učiniti nima-lo sretnijim. Mnogi će se zadužiti kako bi sve to kupili jer žele biti “u trendu” i ne žele zaostajati za susjedima. Onima koji imaju previše novca, Božić je često izlika za novu odjeću, automobile, sku-pe darove, luksuzne večere i putovanja u inozemstvo. Oni siromašniji pokušat će skrpati kraj s krajem, kako bi osigurali bogatiji obiteljski stol i tješiti se time da potrošnja ionako nije bit Božića...

Zaboravljen bit Božića. Da smo prije tridesetak godina proveli anketu među našim sugrađanima i zapitali ih na što ih asocira Božić, sigurno bismo dobili sasvim drugačije odgovore po-put: jaslice, bor, polnoćka, obiteljsko okupljanje, mali Isus, solidarnost, crk-va, čestitke... Možda je to ipak samo no-stalgično prisjećanje, ali morate priznati

da su nam Božići prethodnih desetljeća izgledali sasvim drugačije. Onaj tko je slavio – u tom je blagdanu pronalazio smisao i poticaj. A onaj tko nije, ionako nije imao potrebu pretvarati se da mu je taj blagdan važan. Danas Božić slave svi, pa čak i oni koji ne znaju zašto se on uopće slavi. Mali Isus koji se prije nešto više od dvije tisuće godina s Neba spustio na zemlju i postao čovjekom, kako bi okusio sva naša iskušenja i po-kazao nam da se – unatoč svemu – može biti čovjek sukladno svim božanskim i ljudskim pravilima ponašanja, gotovo je postao nevažan. U ovoj silnoj pred-blagdanskoj gužvi, zaboravili smo na to Djetešce iz betlehemske štalice. A ako

ga se i sjetimo, onda je to više-manje na razini folklora, šoubiznisa, marketinga ili umjetnosti.

Često želimo pobjeći iz te gradske predblagdanske vreve i jurnjave, poga-siti sve one prigodničarske TV-emisije i vratiti se toplini obiteljskog ognjišta, predbožićnoj radosti i adventskom iščekivanju kakvo nosimo iz djetinj-stva. Međutim, pitanje je – možemo li uopće više pronaći takav Božić!? Na-žalost, komercijalizacija ovog velikog blagdana u dobroj mjeri zahvatila je i naš bosanskohercegovački zavičaj. Glo-balizacija je učinila svoje pa zapadni trendovi “pakiranja” Božića i popratni sadržaji, koji nemaju veze s njegovim

Crk va u Worcest eru u Engleskoj pretvorena u rest oran Snimio: Božo SKOKO

I Božić i crk ve na rasprodaji

sr18-19.indd 18sr18-19.indd 18 28.11.2013 15:08:3928.11.2013 15:08:39


🔘 aktualno

Uz 750. obljetnicu pronalaska

neraspadnutog jezika svetog Ante Padovanskog

Piše: 🔘 Fra Pavo FILIPOVIĆ

Svetog Antu se u njegovoj bazilici u Padovi ne proslavlja samo 13. lipnja, kada je njegov službeni

crk veni spomendan, nego u još jednoj posebnoj prigodi, naime 15. veljače – na tzv. “blagdan jezika”. Taj neobični naziv za jedan crk veni blagdan zahvaljujemo događaju koji se zbio 8. travnja 1263. godine. Sveti Anto je blago u Gospodi-nu usnuo 13. lipnja 1231. u samostanu Santa Maria de Cela (ili de Arcella u nekim izvorima) u mjestu Camposam-piero udaljenom dvadesetak kilome-tara od grada Padove. Dana 17. lipnja, dakle pet dana nakon preminuća, tijelo

sveca, do tada čuvano u običnom drve-nom sanduku, u svečanoj je procesiji preneseno u crk vicu Santa Maria Mater Domini koja predstavlja prvotnu jezgru današnje velebne Bazilike sv. Ante u Padovi. Trebale su proći trideset i dvije godine od svečeve smrti dok je sagrađe-na nova bazilika svecu u čast. U prisut-nosti tadašnjeg generala franjevačkog reda, sv. Bonaventure iz Bagnoregia, posmrtni ostaci sv. Ante Padovanskog su 8. travnja 1263. godine preneseni u novosagrađenu baziliku. Kako bi se svečevo tijelo moglo položiti u novu mramornu grobnicu, trebalo je najprije otvoriti drveni sanduk u koji je do tada bio položen. Pri otvaranju dogodilo se čudo: cijelo tije lo bijaše se već raspalo zajedno sa svim udovima osim jednoga – svečeva jezika.

Životopis sveca nazvan Benignitas tvr-di da je jezik bio “rubicunda et pulchra” (crvenkast i lijep), iako je svečevo tijelo bilo već trideset i dvije godine “sub terra” (pod zemljom). Tada je sveti Bonaventura uzeo u ruku jezik sveca, podigao ga pred svim narodom i plačući od ganuća izja-vio: “O lingua benedicta, quae Dominum

semper benedixisti et alios benedicere docuisti: nunc perspicue cernitur quanti meriti fueris apud Deum”. To u prijevodu znači: “O, blaženi jeziče, koji si uvijek bla-goslivljao Gospodina i druge učio da ga blagoslivlju: sada se potpuno jasno očituje kolike li si zasluge stekao kod Boga!”

Svi dokumenti iz tog vremena po-tvrđuju jednodušno kako je pronalazak neraspadnutog jezika svetog Ante Pa-dovanskog dan kao dokaz njegova apo-stolskog žara i njegovih pentekostalnih darova. Događaj iz 1263. godine dao je i nove impulse u štovanju sveca i novi elan pri proširenju svečeve bazilike. Uzeo sam ovu obljetnicu za povod kako bih progo-vorio o daru govora i čovjekovoj odgo-vornosti za riječ.

Odgovornost za riječ. Neraspad-nuti jezik sv. Ante Padovanskog predstav-lja poziv na preuzimanje odgovornosti za riječ. On nam doziva Isusovu opomenu u pamet da će “ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi” (Mt 12,36-37). Francu-ski medievalist Jacques Le Goff trinaesto

O, blagoslovljeni jeziče

sr20-21.indd 20sr20-21.indd 20 28.11.2013 15:11:2128.11.2013 15:11:21


🔘 razgovor

ministar za izbjeglice i raseljena lica RS

etlo riječi prproproprop sinsinsinnaacacacac 20120120 3.3.

sr22-25.indd 22sr22-25.indd 22 28.11.2013 15:13:0928.11.2013 15:13:09


🔘 reportaža

Vjerujemo da će žrtva i krv prethodnih mučenika

i teškog vremena biti sjeme novoga života na

prostorima Bosanske Posavine pa i u samoj

Hrvatskoj Tišini

Tekst i snimke: 🔘 Fra Joso ORŠOLIĆ

Bosanskom Posavinom već više od dva desetljeća vlada tišina. Lije-po bi bilo kada bi to bila samo

pjes nička fi gura, a ne bolna realnost... Ni Hrvatska Tišina nije iznimka. I ona je, opustošena, zašutjela. Na svoja ognjišta vratili su se najhrabriji, uglavnom najsta-riji, njih oko 5% koji znaju da je tu uvijek bilo života i da će ga biti.

Kako je oživjela Hrvatska Tišina? Hrvatska Tišina je župa pokraj Bosan-skog Šamca. Nastala je kao kapelanija 1848, a župom je postala 1858. godine, dijelom od župe Garevac, a dijelom od župe Tolisa. Pretpostavlja se da je među prvim propovjednicima na ovom po-dručju djelovao fra Jakov Markijski. Cije-lo područje je dobilo ime Tišina prema glasovitom “čudu” koje je učinio: stišao je žabe koje su ga ometale u molitvi. U ne-davnom ratu njegovim su se primjerom poveli i neprijatelji čovjeka pa su “stišali”, protjerali ljude kako Hrvate i Bošnjake, tako i same svoje Srbe. U svoje logore su otjerali preko 500 mještana, među njima i tadašnjega župnika fra Jozu Puškarića. Župna crk va je potpuno devastirana, a toranj miniran.

Ipak, oko 2000. godine župa je po-novno oživjela sa svojih pet sela: Donji Hasić, Gornji Hasić, Hrvatska Tišina,

Hrvatska Tišina u Bosanskoj Posavini

sr28-31.indd 28sr28-31.indd 28 28.11.2013 15:20:4728.11.2013 15:20:47


🔘 u retrovizoru

Narodnosna inventura. Tijekom prve polovice listopada 2013., nakon 22 godine, u Bosni i Hercegovini proveden je popis stanovništva, premda je uobičajeno da se to čini u ritmu svakih deset godina. Zadnji je bio 1991. Politički čelnici nacionalnih zajednica nisu bili u stanju ranije se dogovoriti o njegovu odr-žavanju. Pa i nakon dogovora izražavali su bojazan o mogućim manipulacijama. Nacionalne stranke su se u provedbi popisa vidno angažirale, jer im je bilo stalo da njihova strana ne bude iz bilo kojih razloga zakinuta. Stoga su uoči popisa davali pre-cizne upute o izjašnjavanju. Jednako su postupali i predstavnici vjerskih zajednica. Bosanskohercegovački biskupi su poručili vjernicima da se prilikom popisa izjasne da su po nacionalnosti Hrvati, vjeroispovjedno katolici, a da im je jezik hrvatski. Sve je donekle nalikovalo atmosferi parlamentarnih izbora, s neobič-nim pozivom – izađite na popis!

No, bilo kako bilo, popis je proveden. Iznesene su i prve procjene o rezultatima. Ako se pokažu točnima, Bosna i Her-cegovina ima 3,8 milijuna stanovnika, što je za oko 13% manje u odnosu na zadnji popis (1991) kada ih je bilo 4.337.033. To je rezultat zadnjega rata (velik broj stradalih i iseljenih). Osobito se smanjio broj Hrvata, kojih je danas za jednu trećinu manje od zadnjega popisa kada ih je bilo 760.852. To i nije neko iznena-đenje. Razlozi za to su poznati. Samo s prostora srpskoga enti-teta, ponajviše iz Bosanske Posavine, protjerano je oko 200.000 Hrvata od strane srpske agresorske vojske, ali i uz asistenciju službene hrvatske politike. Dio ih je svoje zavičaje napustio pred progonom od strane Bošnjaka u vrijeme bošnjačko-hrvatskog sukoba (1993). O tome se mnogo zna. Pa ipak ima ih koji na sve to gledaju protivno evidentnim činjenicama. Tako, na primjer, glavni urednik Večernjeg lista (izdanje za BiH), Jozo Pavković,

piše kolumnu pod naslovom “Više je BiH protjerala Hrvata za dva desetljeća nego Turci stoljećima”, te nastavlja: “Statistika upozorava – Turci i komunisti pogubni su za Hrvate-katolike. I daytonska BiH. Nikada u povijesti nije zabilježen tako drastičan demografski pad kao u ovih posljednjih 20 godina. Za to vrije-me u BiH je nestalo 30 posto Hrvata ili četiri posto od ukupnog stanovništva. Ono za što su Turcima trebala stoljeća Sarajevu je uspjelo za dva desetljeća.” (Večernji list, 29. 10. 2013). Tako Ve-černjakov urednik!

Da se ovdje radi o iskrivljivanju činjenica, suvišno je objaš-njavati. Ipak, mnogo je čudnije da se pred ovdašnju javnost, koju se inače nemilice zaluđuje, uopće može izaći s takvim pričama. Ciljano se pritom zaobilazi svaki spomen Banje Luke, gdje danas vladaju oni koji su stotinama tisuća Hrvata (i Bošnjaka) oteli za-vičaj. Izgleda da to ima neko svoje objašnjenje. Naime, entitetski vođa M. Dodik je Večernjakov ‘pečatlija’, on uz to dobrohotno i milostivo udijeli i pokoji orden, obeća potporu trećem entitetu i time nekima razgali duše, gradi blisko savezništvo s čelnikom stožerne stranke – a sve to, makar je beskrajno licemjerno i laž-no, ima odjeka na pisanje urednikove kolumne! Kako prozvati takvoga prijatelja i saveznika i reći da su on i njegovi protjerali Hrvate iz zapadne Bosne i Posavine i tako počinili genocid, a da se pritom ‘nepromišljeno’ ne ugrozi politička idila!? Tu je ulogu uputnije predati Sarajevu! I u tome nema slučajnosti!

Falsifi kat je, ili notorno neznanje, i urednikova tvrdnja da nikada u povijesti nije zabilježen tako drastičan demografski pad katolika Hrvata u BiH. Naime, nakon Bečkoga rata između Austrije i Osmanskoga Carstva (1683-1697), s područja današ-nje Bosne i Hercegovine izbjeglo je više od 80 tisuća katolika u Prekosavlje i Dalmaciju, a ostalo ih je tek oko 20 tisuća s tri franjevačka samostana i tridesetak franjevaca – što je neuspore-divo teži demografski gubitak od ovoga nad kojim urednik lije krokodilske suze.

Večernjakov urednik nekom čudnom lakoćom iskrivljuje stvarnost. Time nimalo ne pridonosi stvaranju povjerenja među ljudima kojega je ionako premalo u ovoj zemlji. A pitanje je ko-liko je i njemu do takvoga nečeg stalo! 🔲

Papirnata pripadnost. U ratnom i poratnom vremenu u našoj zemlji sve se više gleda na nacionalno određenje i, štovi-še, ‘mjeri’ se intenzitet nacionalnog osjećaja. To se podjednako događa u svim etničkim zajednicama. Ni Hrvati nisu iznimka! Tako uz obične, normalne, Hrvate imamo i one prave, velike, ne-dostižne... Mnogo je među njima onih koji su svoj nacionalni identitet prije rata skrivali ili sasvim zanijekali. Nije im bio ispla-tiv! Međutim, od 1990-ih oni su u dobro pripremljenom nacio-nalnom ‘sprintu’ pretekli obične Hrvate i postali hrvatske vedete, visoko izdižući nacionalni barjak. Nitko im ravan u hrvatstvu! Nekima se ono posebno isplatilo jer je ‘urodilo’ pravim bogats-tvom (kuće, raskošne vile, stanovi, umjetnine, automobili...).

Tako su iznenada problem postali oni obični i drukčije misleći Hrvati, jer su u očima velikih i pravih nacionalno ‘neosviješteni’, izdajice i kvislinzi! Oni ne ističu svoju pripadnost i ne mašu na-cionalnim barjakom! Na njih upozoravaju revnosni prokazivači. Među njima je i urednik Katoličkog tjednika iz Sarajeva, Josip

Nepodnošljiva lakoća i

sr40-41.indd 40sr40-41.indd 40 28.11.2013 15:28:4428.11.2013 15:28:44


🔘 povratak Uz 130. obljetnicu osnutka župe Vrbanjci

Prognani Vrbanjčani se i danas žele vratiti svojim domovima, ali

na povratku nailaze na zgarišta i ruševine za čiju obnovu, umjest o donacija,

dobivaju samo obećanja

Tekst: 🔘 Fra Stipo MARČINKOVIĆ i fra Marko BANDALO

Snimke: Fra Stipo MARČINKOVIĆ

U općini Kotor Varoš još uvijek su žive tri katoličke župe: Kotor Varoš, Sokoline i Vrbanjci koje

su od 17 st. pa do 1872. godine bile jed-na župa, zvana Kotor, koja se prvi put spominje 1623. godine (390. obljetnica) kao osma župa fojničkog samostana. Tri kotorvaroške župe nalaze se u sjeveroza-padnom dijelu kotorvaroške općine kroz čije središte protječe rijeka Vrbanja po kojoj su ime dobili mjesto i župa Vrbanj-ci koja se prostire na jugoistočnom di-jelu kotorvaroškog kraja, 40 kilometara istočno od Banje Luke. S obje strane Vr-banje i njezine doline šumovita su brda i planine. Mnogobrojne su pritoke i izvori pitke vode. Tu žive tri naroda i tri vjere: Hrvati, Srbi i Bošnjaci.

Duga prisutnost katoličanstva. Tridesetak kilometara jugoistočno od Vrbanjaca, kraj Šipraga, bilo je rimsko naselje i u njemu veća krš ćanska zajedni-ca. Tu su 1891. godine otkopane ruševine starokrš ćanske bazilikalne crk ve s kraja 4. stoljeća. A desetak kilometara sjeve-rozapadno od Vrbanjaca, u selu Podbr-đu, pronađeni su brojni ostaci rimske kulture. Dolaskom Slavena na Balkanski poluotok u 5. i 6. stoljeću krš ćanstvo je i u kotorvaroškom kraju teško stradalo, ali nije potpuno uništeno. Obnovili su ga zapadni misionari iz Dalmacije. U da-našnjoj župi Vrbanjci spominje se crk va Sv. Ilije u Večićima i “Stjepana Poglava-

ra” u Plitskoj. Osvojivši BiH 1463. godine Turci su porušili gotovo sve franjevačke samostane i crk ve, a neporušene crk ve pretvorili su u džamije.

Poslije turskog poraza pod Bečom 1683. godine na nepoznatoj lokaciji u ko-torskom kraju srušena je crk va Svete Ma-rije. Od tada pa sve do 1892. godine ko-torvaroški katolici nisu imali svoje crk ve. Oni koji nisu izginuli, odvedeni u rop-stvo ili su se iselili u susjedne krš ćanske zemlje, na mise su se okupljali pod ve-drim nebom, na skrovitim mjestima ili u nekoj privatnoj kući. Sačuvana je predaja o nedjeljnim misama na “otariš ćima” i “crk viš ćima” na Ranom Čepku, u Zabrđu i Plitskoj. Na temelju toga i spomenutih crkava u Večićima i Plitskoj znamo da su katolici do 18. stoljeća živjeli na područ-ju nekadašnje župe Kotor.

Tursko nasilje, kuga i glad. Prve sigurne podatke o katolicima nekih sela današnje vrbanjske župe, Plitskoj Ora-hovi i Rujevici, donosi 1737. godine apo-stolski vikar biskup fra Matija Delivić koji piše da župnik boravi u Sokolinama gdje

su se turski silnici teško usuđivali popeti. Za nas je danas iznimno zanimljivo kako se već 1768. provincijal Bosne Srebre-ne fra Bono Benić u svom izvješ ću tuži na postupke pravoslavaca i muslimana prema franjevcima. Prvi ih optužuju što katolici već odavno nisu pravoslavci, a drugi što im priječe prelazak na islam. U izvješ ćima apostolskih vikara vrlo često govori se o gladi i kugi koje su godinama harale i u kotorvaroškom kraju.

Poboljšanjem turskih odnosa prema krš ćanima župnik fra Anto Gutić 1870. godine sa Sokolina, gdje su svećenici ko-torske župe boravili više od stotinu godi-na, spustio se u Kotoriš će. Od tada se župa Kotor naziva Kotoriš će. Od nje se 1872. godine odvaja župa Sokoline, a župa Vr-banjci krajem 1883. godine. Župa Vrbanj-ci, koja zauzima više od polovice kotor-varoškog područja, 1884. godine imala je 846 vjernika. Župnik je postao banjolučki župnik fra Lovro Lacić. Novoj župi pri-pala su sela: Brdo, Orahova, Plitska, dio Postolja, Rujevica, Večići i Vrbanjci kao središte. Župnik fra Anto Subašić počeo je graditi novu crk vu koja je posvećena

Na zgarištu rodnoga kraja

sr44-45.indd 44sr44-45.indd 44 28.11.2013 15:33:0228.11.2013 15:33:02


🔘 pogled u dušu

Ako posvijestimo da smo svi mi različiti i da

ne reagiramo isto na životne izazove, nećemo

zamjeriti drugima niti smatrati da nas

ne poštuju ako se ne ponašaju prema našim uzusima

Piše: 🔘 Snježana ŠUŠNJARA

Danas ljudi sve više prikrivaju svoje emocije i govore suprotno od onoga što osjećaju. Pažlji-

vom promatraču neće promaknuti govor tijela. Međutim, istina je da se još uvijek malo pažnje pridaje ovim znakovima i da

su oni zanemareni. Primjetni su jedino ako su karakteristični ili ako ih ljudi na-mjerno napadno koriste da bi zavarali ili zato što su tako naviknuti. Proučavanjem neverbalnih znakova stručnjacima je lak-še otkriti uzroke i posljedice određenog zbivanja u ljudskoj psihi i ponašanju.

Manjkavost svijeta danas je to što nitko nema strpljenja saslušati drugoga, njegove probleme ili nedoumice nego svi misle da su baš njihovi problemi najvaž-niji i da baš oni imaju nešto važno reći te stoga nerijetko upadaju jedni drugima u riječ, nemajući vremena saslušati su-govornika. Znamo da je šutnja zlato, ali slabe primjene i vrijednosti, jer europska kultura življenja ne poznaje šutnju i rijet-ko ju primjenjuje.

Verbalna i neverbalna komuni-kacija. Neverbalna komunikacija je ‘rječitija’ od verbalne i često otkriva pra-vu stranu nečijeg izlaganja ili govorenja. Onaj tko je vičan čitanju neverbalnih znakova nerijetko će biti iznenađen ne-razmjerom, recimo, političara s onim što govore i onim što neverbalno pokazuju.

Ovo je pokušaj da se čovjek zamisli nad svojim svakodnevnim “brbljavim” i brzopletim postupcima te da istraži mo-guće posljedice svojih nedosljednosti i nemogućnosti prepoznavanja znakova koji tako očito stoje ispred njega.

Verbalna komunikacija je svakome dostupna i bliska i svi se njome služimo, dok neverbalnu komunikaciju često za-boravljamo ili joj ne pridajemo značaj koji bismo trebali. Međutim, i verbalna i neverbalna komunikacija vrlo su važne u komuniciranju. Naime, kombinacija ovih dvaju načina komuniciranja u sva-kodnevnom životu, a pogotovu prigo-dom određenih službenih pregovora ili dogovora, često je ključ uspjeha.

Pokušaji da se neverbalnoj komuni-kaciji da potreban značaj u međusob-noj komunikaciji sve su očitiji. Zapravo, ona je stalno tu, mi ju prakticiramo, ali joj ne dajemo mjesto u svojim srcima i umovima. U našoj kulturi je nedopustivo šutjeti. Šutnja je nepoželjna i negativna, nepristojna pojava. Zbog toga praznine popunjavamo sadržajima zbog kojih na-knadno žalimo što smo ih koristili te se

Druga slika riječi

sr48-49.indd 48sr48-49.indd 48 28.11.2013 15:37:4328.11.2013 15:37:43


🔘 danas je drukčiji dan

Nije li šteta ne dopustiti da se Božić nezimski,

nekomercijalni, ali onakav kakav jest, kao čisti dar,

radost i blagoslov, događa tijekom cijele godine?

Piše: 🔘 Renata DLOUHI-KASTELIC

Među pričama o komičnom i mudrom junaku fl amanskih narodnih priča Tilu Ojlen-

špigelu (poput priča o Nasrudin-hodži), ima jedna kad Til putuje s nekim druš-tvom preko brežuljaka. Svi su u društvu turobni kad se ide uzbrdo, a veseli niz-brdo. Svi osim Tila. A brežuljci se nižu jedan za drugim. Til, pak, uzbrdo pjeva i veseli se, a nizbrdo tuguje i očajava. Kad su ga pitali zašto to tako čini, jer je mno-go ugodnije i lakše spuštati se nego uspi-njati, Til je odgovorio da penjući se raz-mišlja kako je to možda zadnji brežuljak na koji se moraju uspeti i tome se veseli, a da, kad idu nizbrdo, vidi onaj sljedeći koji je pred njima pa se unaprijed sneve-seli zbog uspona koji slijedi.

Ova drukčijerazumska ojlenšpigelov-ska logika bi se mogla primijeniti bar na neke okolnosti koje si želimo učiniti prija-teljskijima i lakšima za preveslavanje me-todom “sve je u mojoj glavi”. Uzmimo kli-matske i kalendarske okolnosti. Malo tko se u studenom mjesecu neće požaliti na teško privikavanje na kraći dan, smanje-nu energiju, mišiće zgrčene od bijega od studeni. Ekstremni primjeri bi mogli za moto druge polovice studenoga uzeti stih R. Tagora: Kad milost žiće napusti... Pa i djeluje tako, što jest-jest. Sivo je, čađavo, studeno, vlažno, rano se smrkne, zavlači-mo se u sebe, u svoje ćoškove... Bi li se tu štogod moglo promatrati ojlenšpigelov-ski? Godišnja doba kroz Tilovu vizuru?

Obrnuta perspektiva. Dok se svi veselimo proljeću i predstojećem ljetu, a u jesen gubimo energiju već pri pomisli

Četiri božićna doba

sr50-51.indd 50sr50-51.indd 50 28.11.2013 15:40:1728.11.2013 15:40:17


🔘 duh afrike

Hrana u Africi uvijek se dijeli. Svatko je

dobrodošao. Uvijek je jedno mjest o više za stolom.

Dobrodošlica za stolom je velika stvar i važan ritual

Piše: 🔘 Fra Ivica PERIĆ

Važnost i simbol zajedničkog ob-roka u Africi se neizmjerno štu-ju, o čemu nerijetko govori i piše

kenijski svećenik i antropolog John Mu-tiso-Mbinda.

“Hrana je od samoga početka čovje-čanstva najvažniji i najveći simbol prija-teljstva, ljubavi i zajedništva. U afričkom kontekstu nezamislivo je da netko jede sam. Samo vračevi, gatare i osobe koje nisu dobrodošle u zajednicu jedu same. Hrana se uvijek dijeli i jede zajedno. Obi-telj uvijek jede zajedno. Jesti zajedno je znak da je netko prihvaćen u zajednički život i na jednakost.”

Hrana važnija od šefa. Primjeri-ce, ako šef uđe u prostoriju gdje njego-vi podređeni rade ili su na sastanku, onda je red da se oni ustanu i pozdrave ga. Međutim, ako u tom trenutku sjede za stolom i jedu, nisu obvezni ustajati i pozdravljati šefa. Ako netko od njih, u vrije me objeda, ustane kako bi pozdravio nadređenog, on će mu na to reći: “Ja se ne brinem za vaš život. Ugali (pura, palenta, žganci op. a.) se brine za vaš život kao što

se brine i za moj život. Hrana je šef tvoga života. Nije dobro slaviti nadređenoga u poslu više od hrane.”

Tako se to radi i dandanas u mnogim afričkim zemljama. Čak i kada dođete nekome u goste, a obitelj u to vrijeme upravo jede, oni neće ustajati da vas poz-drave jer tijekom objeda razgovaraju sa “šefom”, odnosno izražavaju strahopo-štovanje prema hrani.

Jedna izreka kaže da “ni Gospodin ne bi zasmetao osobi pri jelu”.

U afričkim zemljama svetost je jesti zajedno i na to se još uvijek stavlja veliki naglasak. John Mutiso-Mbinda naglaša-va kako su “ponekada te dnevne rutine u obitelji ‘narušene’ nekim prilikama kao što je rođenje djeteta, inicijacija u klan ili pleme, ženidba ili zahvalni obredi. Ovak-ve proslave traže da se odstupi od svako-dnevne rutine. U tim slučajevima hrana se dijeli ili se slavi u većem obliku”.

Hrana i euharistija

sr52-53.indd 52sr52-53.indd 52 28.11.2013 15:41:5628.11.2013 15:41:56


🔘 božićni običaji

Na materice se otkupnina traži od majki, a na očiće

od očeva. Otkupninu su uglavnom činili slatkiši,

orasi, lješnjaci

Piše: 🔘 Ana PAPIĆ

Čuvajte svoje običaje i svoj narodni život, po tom ste bili svoji, i jeste i bit ćete. Koliko ćete si sačuvati na-

rodnog blaga, toliko ćete i vrijediti. Riječi su ovo hrvatske spisateljice, pjesniki-nje, političarke i etnografske djelatnice Mare Matočec koje svjedoče o važnosti narodne baštine koja nam pred očima uzmiče, a u kulturu nam se polako uvla-če “uvozni” običaji slavljenja Noći vje-štica, Djeda Mraza…, koji nemaju veze ni s krš ćanstvom ni s običajima naših predaka.

Običaji koji su nam ostavljeni u ba-štinu neprocjenjivo su blago naše proš-losti, sadašnjosti i budućnosti. Tako je i s običajima materica i očića koji su se obi-lježavali treću, odnosno četvrtu nedjelju došaš ća. Ovi običaji karakteristični su za Hrvate Zagore, Sinjske krajine, Bačke te Hrvate Bosne i Hercegovine. Materice u pojedinim krajevima nazivaju i Majke nebeske, a očiće Oci i Oci nebeski. Na ma-terice se otkupnina traži od majki, a na očiće od očeva. Otkupninu su uglavnom činili: slatkiši, orasi, lješnjaci…

Na treću nedjelju došaš ća, materice, običaj je bio ženama, majkama čestitati materice, a zauzvrat bi ih majke darivale. Čestitanje je pratila i pjesma:

Hvaljen Isus, gazdarice! Čestitam ti materice!

Mi smo došli, znaš, da nam nešto daš.

Ja sam stig’o priko mora da mi dadeš koji ora’,

snašla me je vel’ka muka, ajde daj mi i jabuka.

Ja sam doša’ priko strane, da mi dadeš malo hrane.

Ja sam doša’ priko polja, da mi bude bolja volja.

U Livnu se pjevalo i ovako:Faljen Isus, gazdarice,čestitam ti materice!Ja sam priš’o priko morada mi dadeš malo ora.Vidijo sam i ovacada mi dadeš i novaca.Na polju je teška zimada mi dadeš čašu vina.

U nekim mjestima Bosne i Hercego-vine (Stolac, Vitez, Livno) na ovaj se dan

sr56-57.indd 56sr56-57.indd 56 28.11.2013 15:47:0828.11.2013 15:47:08


🔘 od snova sazdani

Uvijek kad bih na Kärtnerstrasse

u Beču ili na prolazu Marienplatzem u

Münchenu začuo kako vergl ili ulična glazba,

ili kakav prosjak s gitarom izvodi Gruberovu

uspavanku, ja sam se sjetio Žitomislića

Piše: 🔘 Mile STOJIĆ

Austrougarska pjesmica Tiha noć (Stille Nacht) postala je opće mjesto, neka vrst radosne himne

katoličkome Božiću. Deset posljednjih dana posljednjega mjeseca u godini ona se vrti na svakom djeliću globusa kao radosni refrain u slavu rođenja ljudsko-ga sina, kojemu (rođenju) drevna knjiga daje atribute božanskoga.

Pjesmicu je napisao salzburški žu-pnik Joseph Mohr, a uglazbio orguljaš Franz Xaver Gruber, 1818. godine. O nastanku pjesme kruže mnoge legende – govori se da ju je Gruber napisao u slavu rođenja vlastitog sina, a prvi put odsvi-rao na gitari, jer su seoske orgulje tad bile u kvaru; pripovijeda se da su je zaraćeni talijanski i austrijski vojnici zagrljeni pje-vali prilikom božićnih primirja u Prvom svjetskome ratu i sl. U suvremenom au-strijskom fi lmu Grubera igra popularni bečki Talijan Tobias Moretti, dajući mu obličje neke vrsti seoskoga Mozarta. Me-đutim, može se reći da je ova pjesmica nadmašila i Mozartovu slavu, i postala dio planetarnoga folklora.

Imao sam više puta priliku uznosite note ovog lieda slušati u raznim interpre-tacijama – od rock’n’rolla do crnačkoga gospela, a na aerodromu u Bangkoku 1993. godine prepoznao sam je kao zvo-njavu nerazumljivih koloraturnih glaso-

va kora malih Kineskinja. Ipak, za mene će ona ostati u prvom redu otajstveni znak djetinjstva, zvonjava u seoskoj crk-vici u Č., glazba koja me dizala u nebesa u vremenima kad sam mislio da je svijet šarena livada, mirisno procvjetalo polje.

U našu školu pjesmicu je donio profe-sor Benjamin S., muzičar i dirigent. S. se pojavio u našoj sredini iznenada, počet-kom školske godine 1965./66., da bi nakon nepune godine isto tako nenadano i nestao. Njegov dolazak u malu hercegovačku va-roš bijaše povodom bezbrojnih čaršijskih naklapanja i tračeva, ali se sa sigurnoš ću jedino znalo da se vratio iz Zagreba, gdje je svirao u simfonijskome orkestru.

Zašto je iz tako velikog grada, gdje je napravio zavidnu karijeru, došao u si-romašni rodni kraj, pitali su se svi, osim nas đaka, kojima će njegov dolazak pred-stavljati novu etapu života, etapu koja bi se slobodno mogla nazvati nekom vr-stom uvoda u carstvo muzike. Odmah je iz našeg muzičkog predmeta izbacio in-fantilne dječje pjesmice tipa “Poš’o zeko u šumicu”, ili još gore, socrealističke, “Kad povežeš maramu”, a umjesto njih donio je partiture Mozartove Čarobne frule, taktove Beethovenove Ode rado-sti, ili Smetanine Vltave. Nedugo potom, uz pomoć seoskog župnika, velečasnog Slavka K. oformio je školski zbor.

Njegovu suradnju s franjevcima, koji su u to vrijeme bili tretirani kao opaki klasni neprijatelji, školske vlasti tolerira-le su iz dva razloga: muzika se u to vrije-me nije smatrala značajnim medijem in-

doktrinacije i, što je još važnije, župnik je nastavniku posuđivao pijanino, koji naša škola tad nije mogla kupiti.

Pa, ipak, da bi izbjegao optužbe da vrši “zatupljivanje” djece, S. je do kraja depoliti-zirao svoju nastavu. “Muzika ne poznaje ni naciju ni klasu, ona je kao rosa što se spušta s nebesa na sve listove i na sve trave”, govo-rio nam je. Uoči Božića 1965. godine učio nas je pjevati pjesmicu Stille Nacht. Mi smo teškom mukom napamet učili te njemačke stihove, jer je on tvrdio da je pjesmu nemo-guće prevesti tako da lijepo bude pjevana. Mnogo kasnije sam shvatio da je on samo bio oprezan, jer se religiozni sadržaji nipo-što nisu smjeli unositi u školu. A njemački jezik je mogao proći, jer ga nije razumije-vao ni direktor škole, niti bilo tko u općin-skim vlastima. Crk va i škola bile su tad dva suprotstavljena svijeta.

Nastup mješovitoga zbora u kojem sam pjevao i ja tog Božića u crk vi Sv. Stjepana Prvomučenika u Č. bio je čaršij-ski događaj prvoga reda. Umjesto grubog i seoski grlenog, praslavenskog U se vri-me godišta ili Narodi nam se, u prepunoj crk vi odzvanjali su zanosni tonovi nje-mačkoga: Stille Nacht, heilige Nacht, alle schläft , einsam wacht...

Iako su, rekli smo, crk va i škola bile dva suprotstavljena svijeta, nakon nastu-pa, sutradan na sat Muzičkoga došao je osobno direktor škole da nam čestita na nastupu u crk vi. “Vi ne širite klerikali-zam, nego kulturne vrijednosti, koje su obilježje bratstva i jedinstva”, rekao je on i nastavio: “Dobro bi bilo da sa ovom pje-

Tiha noć u Žitomisliću

sr60-61.indd 60sr60-61.indd 60 28.11.2013 15:48:2628.11.2013 15:48:26


🔘 roditeljima i djeci

Opušteno blagdansko ozračje idealna je prilika

za razvijanje i upoznavanje djeteta

s obiteljskom blagdanskom tradicijom, učenje kako

darivati drage osobe, kako što mašt ovitije ukrasiti dom

Piše: 🔘 Željka KUJUNDŽIJA

Na svijetu gotovo da ne posto-ji ljudsko biće koje se ne sjeća lije pih trenutaka provedenih sa

svojom obitelji, prijateljima, u školi, prve simpatije, bakine ili mamine kuhinje.

U sjećanju svakog od nas posebno mjesto zauzimaju blagdani. Bez obzira je li riječ o božićnim, uskršnjim, novo-

godišnjim ili nekim drugim blagdani-ma, nemoguće je ne prisjetiti se čaro lije koja u to vrijeme vlada u domovima, na trgovima i ulicama, mirisa što dola-ze iz najfinijih kolača, darova skrivenih ispod okićenih borova, u čizmicama ili ispod jastuka.

Kako unutar obitelji i s prijateljima što kvalitetnije provesti blagdansko vrije-me te predstaviti djetetu vrijednosti na-dolazećeg Božića?

Opušteno blagdansko ozračje ide-alna je prilika za razvijanje i upozna-vanje djeteta s obiteljskom blagdan-skom tradicijom, učenje kako dari-vati drage osobe, kako što maštovitije ukrasiti dom.

Obiteljska blagdanska tradicija. Svaka obitelj na drugačiji način obilje-žava blagdane. Moderno doba i ubrza-ni način života, nažalost, sve češ će pred mlade obitelji stavlja dilemu: treba li blagdane obilježavati tradicionalno – onako kako su to radili njihovi rodi-telji, bake i djedovi, a što njihovi po-tomci mogu smatrati staromodnim, ili pak prihvatiti nove, modernije načine slavljenja?

Tako su mnogi pjevanje blagdanskih pjesama i pričanje prigodnih priča uz toplu peć i šalicu mlijeka zamijenili gle-danjem televizije, obiteljske šetnje uoči Badnjaka ili nakon blagdanskog ručka pretvorili su u obilazak brojnih trgo-vačkih centara, odrekli se simboličnih i ručno izrađenih darova i prednost dali onim skupim i blještavim, te na kraju blagdansku radost pretvorili u blagdan-sku groznicu.

Kako stvoriti i razviti obiteljsku tradiciju? Prisjetite se i ispričajte dje-ci kako su se blagdani obilježavali kad ste vi bili djeca, kako su izgledali ri-tuali darivanja ili ukrašavanja doma. Ukoliko imate starije članove u obitelji, zamolite ih da oni to učine. Na taj na-čin će se dijete emocio nalno razvijati, usvajat će temeljne obiteljske vrijedno-sti i uspostavljati prisne odnose i s čla-novima obitelji s kojima ne žive i kojih će se uvijek rado sjećati.

Međutim, unutar svojih obitelji raz-vijte i druge rituale, poput obiteljskog blagdanskog ručka, pregledavanja obi-teljskih fotografi ja, zajedničkog uređenja doma, ručne izrade čestitki i darova za drage ljude. Aktivnosti koje se ponavlja-

kathbild

sr68-69.indd 68sr68-69.indd 68 28.11.2013 15:55:2228.11.2013 15:55:22

Udruga Sveta zemlja, Ljubuški88265 Čerinwww.svetazemlja.comemail: [email protected]: 063 700 875 (Udruga), 063 324 323 (fra Mika), 063 321 210 (Davor) telefon: 036 650 126 (Agencija G-tour Međugorje)

Hodočašća u Svetu zemlju u 2014. godiniHodočašća u Svetu zemlju u 2014. godini25. veljače – 4. ožujka •• 11. – 18. ožujka •• 25. ožujka – 1. travnja

28. lipnja – 8. srpnja (Jordan i Izrael – cijena još nije poznata) •• 12. – 19. studenoga

Cijena hodočašća je 1.420 US dolara

U cijenu je uključeno: avionska karta (iz Zagreba), osiguranje, svi obroci, kišna kabanica, kapa, molitvenik te napojnice vozačima, vodičima i hotelskim djelatnicima.

U Galileji ćemo posje� � Nazaret, Genezaretsko jezero, Kanu Galilejsku, goru Karmel, a u Judeji Jeruzalem, Jerihon, Mrtvo more i mjesto Isusova krštenja kod Betanije na Jordanu.

Na hodočašću u terminu od 25. ožujka do 1. travnja bit će upriličeno postavljanje spomen-ploče u Maslinskom vrtu. Naime, Maslinski vrt otkupili su bosanski katolici Ante, Jakov i Pavao Branković (Brnjaković) na po� caj gvardijana fra Marka iz Sarajeva i predali ga franjevcima u Svetoj zemlji. Franjevački arhiv u Jeruzalemu čuva kupoprodajni ugovor koji je potpisan 13. svibnja 1681. godine. Slavlje će predvoditi kardinal Vinko Puljić, a pozvani su i franjevački provincijali iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Udruga Sveta zemlja nastala je kao plod hodočašća u Svetu zemlju iz 2005. godine. Do danas smo organizirali preko trideset hodočašća u Svetu zemlju. S nama je hodočas� lo preko dvije � suće vjernika te preko dvjesta svećenika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Kosova, Makedonije, Slovenije, Austrije, Njemačke, Švicarske, Kanade, Australije, SAD.

Svim članovima Udruge Sveta zemlja, svim našim hodočasnicima, svim Kristovim vjernicima i svim ljudima dobre volje želimo čes� t Božić i sretnu novu 2014. godinu. Neka naš trud uz Božji blagoslov pomogne ostvarenju mira i dobra svim ljudima, a sve naše plemenite želje neka daju prednost Božjoj volji u našem životu.

Bit će nam velika radost ako se sretnemo na nekom hodočašću!

Fra Mika Stojić, predsjednik Udruge Sveta zemlja

omot.indd Sec1:83omot.indd Sec1:83 28.11.2013 14:46:0628.11.2013 14:46:06

Documents

Svjetlo riječi - broj 369