03.02.2013.Nikola Kudoić, 4.AInterpretativni esej

Antiratna tematika novele Baraka Pet Be

Miroslava Krleže

Baraka Pet Be ekspresionistička je novela iz zbirke Hrvatski bog Mars čija su glavna obilježja ratna razaranja portretirana naturalističkim opisima te ekspresionističkim stilom i simbolikom. Da je to uistinu novela antiratne tematike pokazat ću interpretacijom svojeg pogleda u ovo djelo Miroslava Krleže koji je autor jednog od najopsežnijeg književog opusa u hrvatskoj književnosti, a svoja je djela obajvljivao tijekom dvadesetog stoljeća. Na početku novele upoznajemo lik grofa Maksimilijana Axelrodea koji je postao upravitelj pokretne bolnice austro-ugarske vojske. Prikazan je kao osoba koja je kranje dehumanizirana, a kao kruna njegovog karaktera vrhovna je želja da stekne slavu ratnog heroja. Krleža o njemu kaže: ''... imao je za cijeloga svoga života samo jednu ideju,...da se zaogrne svojom crnom pelerinom, što pada u teškim naborima i da sune u smrt, vedra i smiona čela.'' Axelrodea vidim kao antiratni simbol za ljude koji za svoje ciljeve nemaju opravdana sredstva. Ti su ljudi voljni započeti rat, no nisu ga spremi voditi baš kao što je i grof tijekom vojnog protuudara pobjegao na obližnji zemljišni posjed, iako mu je želja uvijek bila da pogine u nekoj bitki koja će steći povijesnu slavu.

Za razliku od grofa, lik Vidovića zasigurno nije željan ratne slave. On je hrvatski student i intelektualac koji je protiv svoje volje bačen u vrtlog rata. On je glavni instrument prikazivanja Krležinog antiratnog stava. Autor prikazuje rat kao snažan izraz dehumaniziranosti moćnika koji vojnike u ratu prihvaćaju kao obično ''topovsko meso'' za koje nikoga nije briga. Oni su ovdje, bez obzira na nacionalnost, prisiljeni ratovati i gubiti živote u ime Austo-Ugarske Monarhije. To ''topovsko meso'' upravo je tretirano kao meso u nehumnaim uvjetima . Krleža donosi naturalistički opis tih uvjeta u kupaonici bolnice: ''U betoniranom bazenu bućkala je smrdljiva žuta voda, pjenila se sivozelena sapunica i plivali krvavi zavoji i vata. Gnojna vata. Pušila se voda i smrdi po blatu i po ilovači...''. U samom opisu kupaonice izraženi su akustični elementi koji nam približuju opći kaos koji vlada unutar iste: „…i dinamo negdje zvrnda..“, „…tamo drugi jauče, ventilatori zuje kao insekti nevidljivi…“. Sve je to dio prikaza kaotične atmosfere

koja vlada u toj ratnoj bolnici, a za Krležu je to parafraza stanja unutar Austro-Ugarske koje bi mogli opisati kao rasulo. Kolektivne scene nosioci su tog stanja koje se očituje i u sceni općeg meteža u Baraki Pet Be tijekom bitke – ranjenici su pijani, svi pjevaju pjesme na svom jeziku, neki vojnici umiru, a doktori su na večeri.

Navedena scena metafora je za mnoštvo naroda zatočenih unutar Monarhije odnosno slika svijeta kojem su ratna razaranja zaprijetila čovječanstvu fizičkom i psihičkom devastacijom. Uz zvuk je vezana i vizualna dimenzija koja zajedno s njim stvara antiratni ugođaj koji potiče pobunu u čitatelju kako bi shvatio besmisao rata i stradanja. Primjer potresne slike: ''Rane se ne povezuju, nego se pod tilovima suše kao suhomesnata roba.''

Zbog prikaza dehumanizacije ''malog'' čovjeka u ratu, Krleža je ranjenike podijelio u tri grupe i točno konkretizirao rane. Time pokazuje da je u ratu svaki čovjek sveden na broj i dijagnozu što je vidljivo iz citata: „ ...nad svakim tijelom etiketa, da se zna kako s tim tijelom stoji.“ Ranjenici su pomalo životinjski egocentrični jer im ta podijela pruža olakšanje uzrokovano slikom da ima onih kojima je gore nego njima. Zato Madžar ironično reagira na ulazak Vidovića u baraku: : „Ovoga su mogli direktno prenijeti u mrtvačnicu. Szerbusz!“ Oni su svjesni svoga stanja, ali barem ne moraju ponovno ratovati na fronti. Ranjenik kaže: „ Nemam ruke! Da! I kost mi je polomljena! Da! Ali živim! Gospode Bože! Još uvijek živim!“

Na antiratnu poruku se nadovezuje i naslov cijele zbirke kojoj novela pripada. Mars je bog rata, ali on nije hrvatski bog. Unatoč tome Hrvati su u njegovoj vlasti te su osuđeni na ratovanje i smrt za tuđe interese. To dokazuje i Vidovićeva smrt na kraju novele uzrokovana ranama zadobivenim u ratu u kojem su ljudski životi samo brojke. Krležina je novela prikaz dehumaniziranog svijeta tijekom Prvog svjetskog rata u kojoj je baraka groteskni simbol obezglavljene Austro-Ugarske čija je demoraliziranost utjelovljena u Baraki Pet Be. Unatoč svim nastojanjima i angažiranim književnicima kao što je bio i Krleža, svijet još nije shvatio besmislenost rata. Pitam se hoće li ikada shvatiti? Sa sigurnošću mogu reći da pozitivan odgovor na to pitanje u bližoj budućnosti ne možemo očekivati.