Analiza Troskova i Koristi u Financiranju Projekata Iz Fondova EU

SABOR HRVATSKIH GRADITELJA 2008 521

HRVATSKI SAVEZ GRAĐEVINSKIH INŽENJERASABOR HRVATSKIH GRADITELJA 2008

Cavtat, 6.-8. studenoga 2008.

Jadranko Bendeković UDK 69.003.0:341.232.2

Analiza troškova i koristi u fi nanciranju projekata iz fondova Europske unije

Sažetak

Za kapitalne i projekte infrastrukture investicijske odluke se donose na temelju analize troškova i koristi. Analizira se društveno-ekonomska učinkovitost projekta, uključujući neposredne i posredne učinke projekta na sve ciljeve društveno-ekonomskog razvoja, a učinci se vrednuju ispravljenim cijenama uz uvažavanje društvenih vremenskih prednosti. Temeljni kriteriji ocjene su društvena neto sadašnja vrijednost, društvena interna stopa rentabilnosti te omjer troškova i koristi.

Ključne riječi: troškovi, koristi, projekt, infrastruktura, fi nanciranje, fondovi Euro-pske unije

Summary

Cost and benefi t analysis for eu fi nanced projects

The decisions relating to capital and infrastructure projects are based on cost and benefi t analyses. The socioeconomic performance of projects is analysed, including direct and indirect effects of projects on all socioeconomic development objectives. The effects are evaluated by corrected prices, taking into account social and time-related advantages. The basic evaluation criteria are the social net present value, social internal rate of return, and the cost-benefi t ratio.

Key words: costs, benefi ts, project, infrastructure, fi nancing, EU funds

Autor: Prof. dr. sc. Jadranko Bendeković, Hrvatsko društvo investicijskih projektanata, Zagreb

Jadranko Bendeković522

1 Uvod

U pripremi projekata za sufi nanciranje iz fondova Europske unije potrebno je pripre-miti dokumentaciju koja se može svrstati u tri temeljne grupe [1]:

- analiza boniteta investitora,- analiza učinkovitosti investicijskog projekta,- aplikacija za Europsku uniju.Treba istaknuti da analiza boniteta investitora i analiza učinkovitosti investicijskog

projekta daju rezultate na temelju kojih se izrađuje aplikacija za Europsku uniju, pa se bez njih ne može niti sastaviti ta aplikacija.

Obradit će se analiza troškova i koristi koja je sastavni dio analize učinkovitosti in-vesticijskog projekta.

2 Tržišna i društveno-ekonomska učinkovitost projekta

Učinkovitost investicijskog projekta može se promatrati samo na razini projekta ili s gledišta društva u cjelini, što podrazumijeva i one učinke projekta koji se ne pojavljuju na tržištu. Zbog toga je ocjenu investicijskog projekta potrebno podijeliti na:

• ocjenu tržišne učinkovitosti projekta,• ocjenu društveno-ekonomske učinkovitosti projekta.Operativno defi nirani elementi ocjene i tržišne i društveno-ekonomske učinkovitosti

navedeni su u tablici 1.

Tablica 1. Tržišna i društveno-ekonomska učinkovitost

Elementocjene

Tržišnaučinkovitost

Društveno-ekonomskaučinkovitost

Kriterij za ocjenu učinka projekta

učinak projektana dobit

učinak projekta na sve ciljeve društveno-ekonomskog razvoja

Obuhvat učinka projekta neposredni učinciprojekta

neposredni i posredniučinci projekta

Cijene za vrednovanje učinaka projekta

tržišne cijene inputa ioutputa projekta

ispravljene cijene inputa ioutputa projekta

Vremenske prednosti donositelja investicijske odluke

individualne vremenske prednosti

društvene vremenskeprednosti

Pri ocjeni tržišne učinkovitosti investicijski projektant procjenjuje dio akumulacije projekta koji će se stvoriti i ostati na raspolaganju projektu, inputi i outputi projekta vred-nuju se prema tržišnim cijenama te se uzimaju u obzir individualne vremenske prednosti (individualna diskontna stopa) [2].

U procesu ocjenjivanja društvene i ekonomske učinkovitosti u analizu se uključuju učinci projekta na sve ciljeve društveno-ekonomskog razvoja, i to neposredni učinci u samom projektu, ali i posredni koji će se pojaviti izvan njega. Svi se ti učinci vrednuju po ispravljenim cijenama koje odražavaju njihovu vrijednost s gledišta društva uzimajući u obzir društvene vremenske prednosti (društvena diskontna stopa) [3].


U analizi učinkovitosti investicijskih projekata polazi se od pretpostavke da je temelj-ni dugoročni cilj razvoja jačanje materijalne osnovice društva, jer se na taj način stvaraju i preduvjeti za unapređenje društvenih elemenata. Drugim riječima, bogato društvo lakše će rješavati pitanja koja se odnose na društvene elemente. To znači da je temeljni dio ocjene društveno-ekonomske učinkovitosti projekta zapravo ekonomska ocjena s gledišta društva, a temeljni kriterij te ocjene je učinak projekta na stvaranje društvene akumulacije.

Time su učinci projekta na ostale ciljeve društveno-ekonomskog razvoja svrstani u drugu grupu kriterija, koje možemo smatrati dodatnim kriterijima društveno-ekonomske ocjene. Tako se posebno nastoje ocijeniti učinci projekta koji su pretežno ekonomske pri-rode, a posebno oni koji nemaju naglašeno ekonomsko obilježje, već su i ekonomske i društvene prirode. Na taj su način usklađeni zahtjevi za razlikovanjem operativnih koraka u primjeni metodologije ocjene s nemogućnošću preciznog razgraničenja ekonomskih od društvenih ciljeva razvoja, što znači i kriterija ocjene.

Imajući na umu značajke društveno-ekonomskog razvoja, mogu se defi nirati sljedeći dodatni kriteriji koji se mogu izraziti u kvantitativnom obliku:

- učinak na zaposlenost,- učinak na platnu bilancu,- pokazatelj rentabilnosti projekta na međunarodnom tržištu,- učinak na korištenje slobodnih kapaciteta,- učinak na pojavu novih kapaciteta.Osim navedenih kriterija, u procesu ocjenjivanja analiziraju se i učinci projekta koje

je teško ili nemoguće mjeriti, pa se oni navode u obliku kvalitativno izražene ocjene o utjecajima projekta na ciljeve društveno-ekonomskog razvoja te ih možemo smatrati do-datnim utjecajima projekta. Među njima se ističu sljedeći utjecaji:

- na podizanje tehničko-tehnološke razine društva,- na ujednačeniji regionalni razvoj,- na okoliš,- na ekonomsku i vojnostratešku neovisnost zemlje.Potrebno je istaknuti da učinak projekta na stvaranje društvene akumulacije već

uključuje učinke projekta na ostale ciljeve društveno-ekonomskog razvoja, i to u mjeri u kojoj tržište osigurava optimalnu alokaciju resursa s gledišta društva. Međutim, to je učinjeno na općenit način, koji ne osigurava dovoljno neposredan uvid u te učinke. Stoga su defi nirani dodatni kriteriji i utjecaji, ali ne s namjerom da zamijene temeljni kriterij već da na neposredniji način pruže informaciju o učincima projekta na ostale ciljeve razvoja te tako obogate spoznaju o društveno-ekonomskoj učinkovitosti projekta.

Podjela kriterija ocjene na temeljne i dodatne kriterije nije dana jednom zauvijek. Promjene u tom smislu posljedica su promjena prioriteta u ciljevima društveno-eko-nomskog razvoja. Kao što je već istaknuto, dugoročni temeljni cilj razvoja je maksimi-ziranje ekonomske učinkovitosti. Budući da se ponekad mijenja kratkoročni cilj razvoja, neki od dodatnih kriterija mogu kratkoročno postati temeljni. Tako primjerice zaštita okoline ili vojnostrateška neovisnost mogu dobiti prioritet pa time učinak projekta na stvaranje akumulacije postaje u tom kratkom roku dodatni cilj razvoja. Dinamika i način društveno-ekonomskog razvoja određuju kriterije ocjene, i to za određeno razdoblje.

Navedena podjela na temeljni i dodatne kriterije je uvjetna. Ona vrijedi u situaciji kad se maksimiziraju ekonomski učinci projekta. Međutim, u procesu razvoja mogu se pojavi-


ti i situacije kada ekonomski ciljevi, pa prema tome i ekonomski kriteriji nisu dominantni. Ponekad zaposlenost, uravnoteženje platne bilance, zaštita okoliša, vojnostrateška neovi-snost ili neki drugi dodatni kriterij mogu biti važniji na kratki rok. To znači da će dodatni kriterij postati zapravo temeljni kriterij, a učinak projekta na akumulaciju, po logici stvari, postat će dodatni kriterij. Dakle, ciljevi razvoja i kriteriji ocjene projekta nisu dani jednom zauvijek nego u procesu razvoja oni ovise o obilježjima vremena i geografskog područja. Međutim, učinak projekta na akumulaciju nedvojbeno je temeljni ekonomski kriterij na dugi rok.

Kod naglašeno velikih i za društvo važnih projekata analiza društveno-ekonomske učinkovitosti dobiva uvelike na važnosti, a to je pogotovo očito u infrastrukturnim djelat-nostima, jer one djeluju u uvjetima prirodnog monopola, a ne tržišne konkurencije. Pod infrastrukturnim djelatnostima razumijevaju se djelatnosti u gospodarskoj infrastrukturi (vodoopskrba i odvodnja, elektroprivreda, cestovni, željeznički, pomorski, riječni, PTT promet, ...), ali i u društvenoj infrastrukturi (zdravstvo, mirovinsko-invalidsko osiguranje, obrazovanje, kultura, znanost, ...).

U postupku ocjenjivanja projekata za sufi nanciranje iz fondova Europske unije po-trebno je analizirati i tržišnu i društveno-ekonomsku učinkovitost. Te dvije učinkovitosti nekog investicijskog projekta mogu se, ali i ne moraju podudarati, a razlika je među njima to veća što je projekt kapitalno intenzivniji, kao kod infrastrukturnih projekata (ceste, željeznica, luke, cjevovodi,…). Za donošenje investicijske odluke presudna je društveno-ekonomska učinkovitost, tj. prihvatljivost s gledišta društva. Ako je projekt prihvatljiv s gledišta društva, a istodobno neprihvatljiv za ekonomski subjekt, tada je u procesu ocjenji-vanja potrebno uputiti na mjere koje mogu osigurati normalno poslovanje projekta. Za projekte s manjim društveno-ekonomskim učincima analizira se samo tržišna učinkovitost, budući da učinci s gledišta društva nisu dovoljno veliki da bi opravdali utrošak vremena i napora koje zahtijeva analiza društveno-ekonomske učinkovitosti projekta.

3 Metodološki pristup analizi troškova i koristi

Metodološki pristup analize troškova i koristi polazi od logične činjenice da prihva-tljivost projekta ovisi o odnosu njegovih troškova i njegovih koristi. Iz slike 1. vidljivo je da su točke A, B i C kritične u tom smislu.

U točki A je stopa K/T maksimalna, tj. iznos koristi po jedinici troškova je maksima-lan. To još očitije pokazuje donji dio slike u kojem je sto pa K/T za razne veličine projekta prikazana posebnom krivuljom. Ta krivulja dosiže svoj maksimum u točki A, a zatim pada i u točki C siječe pravac koji označava vrijednost K/T=1, tj. nakon točke C ukupne koristi su manje od ukupnih troškova. Prema tome, želimo li maksimizirati stopu K/T, tj. želimo li da iznos koristi projekta po jedinici troškova bude maksimalan, projekt treba biti ve ličine koja odgovara točki A.1

1 U ovom slučaju maksimiziramo stopu K/T. Potreban uvjet za to je (K/T)′,=0. Deriviranjem ovog razlomka dobivamo (K′T–K)/T2=0. Ovaj izraz je jednak nuli kad je K′ T-K=0. Slijedi da je K′ T=K, odnosno K′=K/T. Prema tome, stopa K/T će postići najveću vrijednost kad se ona izjednači s marginalnim koristima, tj. kad su prosječne koristi jednake marginalnim (graničnim) koristima. To se događa u onoj točki u kojoj je pravac kroz ishodište tangenta na krivulju K = f (T), a to je upravo točka A.


Slika 1. Odnos troškova i koristi projekta

Međutim, u točki A ekonomski potencijal projekta još nije u potpu nosti iskorišten, jer i nakon te točke svaki dodatni (granični, marginalni) trošak daje dodatne (granične, margi-nalne) ko risti koje su veće od tog troška. To se vidi iz krivulje dK/dT u donjem dijelu Slike 1, što prikazuje kretanje stope marginalnih koristi prema marginalnim troškovima kad se mijenja veličina projekta. Ta krivulja siječe pravac K=T u točki B, tj. nakon točke B vrije-dnost te stope je manja od 1, a zatim dalje pada i asimptotički se približuje apscisi. Zbog toga je opravdano dalje povećava ti veličinu projekta, tj. kretati se po krivulji od A prema B. U točki B je marginalni trošak projekta jednak marginalnoj koristi koju on izaziva, a i višak je ukupnih koristi nad ukupnim troškovima (tj. neto koristi koje se označe K

n=K-T)


maksimalan. Slijedi da, ako se žele maksimizirati neto koristi, tj. razlika K-T, onda projekt treba biti veličine koja odgovara točki B.2

Nakon točke B marginalni trošak je veći od marginalne koristi, što djeluje na smanjenje iznosa K

n, tj. dolazi do smanjenja viška ukupnih koristi nad ukupnim troškovima. Prema

tome, povećanje veličine projekta iznad toč ke B nije opravdano s ekonomskoga gledišta. Odnosno ako se žele maksimizirati ukupne neto koristi (K

n), projekt treba biti veličine koja

odgovara točki B. Svako povećanje veličine projekta iznad točke B izazvat će smanjiva nje neto koristi, iako su ukupne koristi još uvijek veće od ukupnih troškova projekta. Tek u točki C ukupne će se koristi izjednačiti s ukupnim troškovima, te će povećanje veličine projekta nakon točke C izazvati pad ukupnih koristi ispod ukupnih troškova. Prema tome, povećanje veličine projekta u intervalu od B do C dovest će do smanjivanja neto koristi, premda se iznos ukupnih koristi i u tom intervalu po većava i još uvijek je veći od iznosa ukupnih troškova.

Iz ovog razmatranja može se zaključiti da, s ekonomskoga gledišta, optimalna veli-čina projekta je u točki B i da ona daje maksimalne neto koristi. Veličinu projekta može se povećati i iznad točke B, ako ni je cilj maksimizirati neto koristi, nego apsolutni iznos koristi. Za taj slučaj pruža dobar primjer elektroprivreda. Teži li se prije svega za dovoljiti određena potražnja za električnom energijom, a ne maksimizirati dohodak, onda će trebati veličinu projekta povećati i iznad točke B, pri čemu se ne maksimizira dohodak elektropri-vrede, ali se u društvu dobivaju veći kapaciteti i veći obujam proizvodnje.

Pitanje je i u kojoj će se mjeri stvarna veličina projekta moći pribli žiti točki B. To će ovisiti o stopi K/T koju ima sljedeći projekt na popisu za izvedbu. To znači da nakon izbora projekta za izvedbu, njegove se veličine mogu povećati sve dotle dok je njegova stopa K/T veća od te stope projek ta koji se nalazi na drugom mjestu redoslijeda za izvedbu. Prema tome, na stojanja za maksimiziranjem neto koristi (K

n) u projektu koji će se izvoditi, tj. kre-

tanje u intervalu od A do B, ovise o stopi K/T idućega najboljega projekta. Sve dok je stopa K/T projekta za izvedbu veća od te stope idućega najboljega projekta, moguće je povećavati veličinu projekta za izvedbu, odnosno sve dotle dok se te dvije stope ne izjednače.

Prilikom uspoređivanja troškova i koristi investicijskog projekta, pogotovo kod projekata u infrastrukturnim djelatnostima, potrebno je imati na umu sljedeća relevantna svojstva koje mogu utjecati na veličinu troškova i koristi:

- investicijski projekt je dio sustava koji je funkcionalno vezan s ostalim jedinicama sustava, pa ocjena uspoređuje “sustav s projektom” i “sustav bez projekta”,

- razvojna odluka na razini djelatnosti najčešće prethodi investicijskom projektu, što znači da postoji manja razina slobode u planiranju investicijskog projekta,

- obično se pojavljuju značajni multiplikativni i vanjski učinci, što dovodi do različitih pojavnih oblika učinaka projekta na proces razvoja, te se pozitivni učinci smatraju društvenim koristima, a negativni društvenim troškovima.

Imajući na umu posebnosti pojavnih oblika društvenih troškova i koristi, u daljnjoj razradi se daje kratki pregled postupka analize troškova i koristi.

2 Sada maksimiziramo neto koristi, tj. razliku K-T. Potreban uvjet za to je (K -T)′ = 0. Deriviranjem se dobije K′ -1 = 0, odnosno dK/dT - 1 = 0. Slijedi da je dK/dT= 1. To znači da će (K –T) biti maksimal no u točki u kojoj su marginalne koristi jednake jedinici, tj. u točki gdje su marginalne koristi jednake marginalnim troškovima. To se događa u onoj točki u kojoj je paralela sa simetralom prvoga kvadranta tangenta na krivulju K=f(T), a to je točka B.


4 Postupak analize troškova i koristi

Korak 1: Defi niranje ciljeva projekta

Početak postupka analize troškova i koristi je defi niranje ciljeva projekta, što po-kazuje društveno-ekonomske koristi koje se mogu ostvariti izvedbom projekta.

Jasno i potpuno defi niranje društveno-ekonomskih ciljeva projekta je nužno za iden-tifi ciranje učinaka projekta.

Korak 2. Identifi ciranje projekta

Identifi ciranje projekta podrazumijeva identifi kaciju koristi i troškova koje taj projekt izaziva. Pri tome je od bitnog značenja da se u obzir uzmu koris ti i troškovi koji nastaju u tijeku cijelog ekonomskog vijeka trajanja projekta, što nužno nameće potrebu da se odredi i to. Koristi i troškovi se grupiraju u kategorije kako bi se znalo:

- koje koristi i troškove treba uzeti u obzir pri analizi, - korisnike pojedinih koristi, koji će snositi pojedine troškove.Koristi se defi niraju kao pozitivni učinci nekog projekta na društveno-ekonomski

razvoj, a mogu se podijeliti u nekoliko kategorija koje se dalje navode:a) Neposredne (primarne, direktne) koristi podrazumijevaju koristi koje imaju potrošači

proizvoda ili usluga čiju proizvodnju omogućuje projekt. One su jednake tržišnoj vrijednosti proizvoda koja se dobije množenjem količine proizvoda isporučenog potrošačima s cijenom koju su potrošači voljni platiti da bi dobili taj proizvod od najekonomičnijega alternativnog dobavljača.

b) Posredne (sekundarne, indirektne) koristi su koristi koje posredno proizlaze iz nepo-srednih koristi nekog projekta ili ih neposredne koristi izazivaju. Povećanje poljo-privredne proizvodnje zbog reguliranja tokova vode pri izgradnji hidroelektrane je posredna korist. Njena se veličina mo že mjeriti porastom dohotka u poljoprivredi toga područja.

c) Nemjerljive koristi se razlikuju od prve dvije kategorije po tome što su to usluge i u načelu se ne mogu kupiti ili prodati po nekoj određenoj ci jeni, niti se njihova vrijednost može odrediti pomoću cijene proizvoda koji rezultiraju iz obavljanja tih usluga. Iako se njihova vrijednost ne može odredi ti na tržištu, neke od tih koristi se mogu izraziti u novčanom obliku, ali tako da im se vrijednost procjenjuje. Očuvanje prirode i povijesnih vrijednosti samo su dva od mnogo primjera ove kategorije ko-risti. Zbog činjenice da je mjerenje takvih koristi vrlo teško ili nemoguće, one se ne uzimaju direktno u obzir tijekom ana lize, već se njihova procjena svodi na to jesu li one pretežno pozitivne ili nisu, i u tom se smislu kvalitativno korigiraju kvantitativni rezultati analize ostalih kategorija koristi.Troškovi projekta podrazumijevaju sve negativne učinke nekog pro jekta na druš tve-

no-ekonomski razvoj, tj. oni su ukupan utrošak inputa nekog projekta. I njih je moguće raš članiti na nekoli ko vrsta.a) Neposredni (primarni, direktni) troškovi podrazumijevaju vrijednost proizvo da ili uslu-

ga kojih se mora odreći da bi se ostvario cilj projekta i omogućilo mu funkcioniranje. Osim onih najočitijih koji su izravno uključeni u građevinu koja nastaje izved bom projekta, u ovoj su grupi i troškovi nabave zemljišta, izobrazba ljudi, premještanja po-stojećih pos trojenja i svi ostali bez kojih ne bi bilo moguće dobiti neposredne koristi.


b) Pridruženi troškovi su oni koji nastaju kod uživatelja neposrednih ko risti, a nastaju radi ostvarenja pune vrijednosti neposrednih koristi. Ako su u pro jektu sadržani irigacijski radovi, poljoprivredno stanovništvo imat će neke troš kove tijekom pri-preme za korištenje vode za navodnjavanje. Te troškove treba uključiti u analizu i u slučajevima kad ih snose fi zičke osobe, jer oni stvarno postoje i za njihov iznos smanjuju se primarne koristi koje projekt daje tim fi zičkim osobama.

c) Posredni (sekundarni, indirektni) troškovi su oni koji nastaju u proizvodnji posrednih koristi.

d) Nemjerljivi troškovi su oni čija se vrijednost ne može odrediti na tržištu. Ako je izgra-dnja akumulacijskog jezera djelovala na gubitak rekreacijskih mogućnosti ili promje-nu krajolika, gubitak se ne može utvrditi na trži štu. Ipak, kad god je moguće, potreb-no je taj trošak izraziti u novčanom obliku, a to znači procijeniti vrijednost koja je s njim povezana. Ako to nije mogu će, treba kao i kod takvih koristi dati kvalitativnu ocjenu koja će služiti korigi ranju kvantitativnih rezultata.

e) Prošli troškovi su nastali u prošlosti i njih je nemoguće smanjiti. Oni imaju utje-caja na budući razvoj, ali njihov iznos ne može imati utjecaja na izbor projekata. U obzir treba uzeti samo nove dodatne troškove, odnosno prošli troškovi moraju biti isključeni iz analize.

f) Vezani troškovi su oni kod kojih se ne može ustanoviti jedina spe cifi čna svrha, već se moraju podijeliti između nekoliko svrha. Za razliku od vezanih troškova, djeljivi troškovi su oni koji se mogu identifi cirati s jednom jedinom svrhom. Ako projekt izgradnje hidroelektrane uključuje i stvaranje uvjeta za navodnjavanje, onda su troškovi izgradnje brane vezani troškovi, a troškovi turbina i generatora djeljivi, jer su nastali isključivo sa svrhom proizvodnje električne energije.

Korak 3. Procjena koristi i troškova

Osnovni princip procjene koristi i troškova je da se njihova vrijed nost, ako je ikako moguće, odredi prema njihovoj tržišnoj vrijednosti, i da se izrazi u novčanom obliku radi usporedbe koja nije moguća ako se promatraju naturalno. Zbog toga je pri vrednovanju potrebno, kad god je to moguće, upotri jebiti tržišne cijene.

Ako se u okviru projekta pojavljuju nemjerljive koristi i troškovi, koji se rijetko mogu vrednovati na tržištu, onda im se vrijednost treba odrediti procjenom, a kod nekih se ne će moći ni odrediti vrijednost (narušavanje izgleda krajolika, gubitak mogućnosti upotreba vodotokova za rekrea ciju...).

Korak 4. Analiza tržišne učinkovitosti projekta (fi nancijska analiza, cash-fl ow analiza)

Analiza tržišne učinkovitosti projekta nužno je polazište za kasniju analizu društveno-ekonomske učinkovitosti istog projekta.

Pri ocjeni tržišne učinkovitosti procjenjuje se dio akumulacije projekta koji će se stvoriti i ostati na raspolaganju projektu, inputi i outputi projekta vrednuju se prema tržišnim cijenama te se uzimaju u obzir individualne vremenske prednosti.

U analizi se mogu primjenjivati različiti pokazatelji, ali najčešće su neto sadašnja vrijednost i interna stopa rentabilnosti projekta.


Korak 5. Analiza društveno-ekonomske učinkovitosti projekta (ekonomska analiza, cost-benefi t analiza)

U analizi društvene-ekonomske učinkovitosti projekta uključuju se učinci projekta na sve ciljeve društveno-ekonomskog razvoja, i to neposredni učinci u samom projektu, ali i posredni koji će se pojaviti izvan njega. Svi ti učinci vrednuju se po ispravljenim cije-nama koje odražavaju njihovu vrijednost s gledišta društva uzimajući u obzir društvene vremenske prednosti.

Brojnost pojavnih oblika društvenih koristi i troškova upućuje na temeljnu razliku u postupku ocjene tržišne i društveno-ekonomske učinkovitosti. Bitna se razlika zapravo sa-stoji u identifi kaciji društvenih koristi i troškova. Ostali su koraci u postupku ocjenjivanja tehničke prirode i istovjetni su oba ova slučaja.

Imajući na umu značajke projekata koji su važni za društveno-ekonomski razvoj, pojavljuju se dva temeljna pristupa ocjeni i njihove varijante, a njihov izbor ovisi najviše o ciljevima donositelja investicijske odluke.

a) Optimiranje društvenih troškova i koristi

a.1. Društvena (ekonomska) neto sadašnja vrijednost koja maksimira razliku između društvenih koristi i društvenih troškova:

a.2. Društvena (ekonomska) interna stopa rentabilnosti koja svodi društvenu neto sadašnju vrijednost na nulu i pokazuje prosječnu godišnju stopu društvene ren-tabilnosti:

a.3. Omjer društvenih koristi i troškova koji maksimira omjer između društvenih ko-risti i društvenih troškova:

b) Učinkovitost društvenih troškova

b.1. Analiza učinkovitosti društvenih troškova koja maksimira društvene koristi uz zadane društvene troškove

uz uvjet da je

= const.

DNSV = (DK - DT ) IIn=

t

n p

n

1∑ ∗

01

= ∑ ∗ (DK - DT ) IIn=

t

n p

n

RNSV = DK

DT II

n=

tn

np

n

1∑ ∗

max *. DK = DK IIn=

t

n p

n

1∑

DT IIn=

t

n p

n

1∑ *


b.2. Analiza učinkovitosti društvenih troškova koja minimizira društvene troškove uz zadane društvene koristi

uz uvjet da je

= const.

gdje je:

DNSV = društvena neto sadašnja vrijednost projekta,RNSV = omjer društvenih troškova ,DK = društvene koristi,DT = društveni troškovi,p* = društvena diskontna stopa (društvena interna stopa rentabilnosti),n = godina u vijeku projekta, a n=1,2,...t.

Primjenom navedenih pokazatelja analizira se učinak projekta na ekonomski poten-

cijal društva.Izbor između navedenih pristupa analizi troškova i koristi ovisi o donositelju investi-

cijske odluke, i to u skladu s njegovim ciljevima razvoja. koristi U analizi troškova i koristi pri izradi aplikacije za sufi nanciranje projekata iz fondova

Europske unije primjenjuju se oba pristupa, ali iskustvo pokazuje da je češći pristup opti-miranja troškova i koristi.

Korak 6. Višekriterijska analiza

Višekriterijska analiza razmatra sve ciljeve donositelja investicijske odluke u što su uključeni ekonomski ciljevi, ali i ostali (okoliš, zapošljavanje, tehnološki razvoj …).

Važnost pojedinog cilja i učinka projekta na taj cilj izražava se bodovima, a radi ukup-ne ocjene postignuti se bodovi ponderiraju da bi se izmjerio učinak projekta na pojedini cilj.

Svi učinci projekta na ciljeve društveno-ekonomskog razvoja ne mogu se kvantifi ci-rati, ali ih u tom slučaju treba izraziti barem kvalitativno.

Konačan rezultat višekriterijske analize je redoslijed različitih projekata i njihovih varijanti po prihvatljivosti s gledišta društva.

Korak 7. Analiza rizika i neizvjesnosti

U dosadašnjem postupku ocjenjivanja investicijskog projekta pretpostavljalo se da su vrijednosti elemenata projekata u budućnosti poznate, tj. ocjena projekta je izrađena s očekivanim ili “najboljim” vrijednostima ulaznih varijabli do kojih se došlo na temelju pro-računa, stručne procjene, provedenih istraživanja, podataka iz literature i slično. S obzirom na činjenicu da se investicijski projekt po logici stvari odnosi na budućnost, potrebno je odstupiti od te pretpostavke, jer budućnost nije u potpunosti predvidiva, tj. deterministička. Stvarne vrijednosti pojedinih varijabli u budućnosti će se kretati unutar određenog inter-

min . * DT = DT IIn=

t

n p

n

1∑

DK IIn=

t

n p

n

1∑ *


vala oko njihovih očekivanih vrijednosti, tj. budućnost je stohastička. Stoga se analiza investicijskih projekata odvija u uvjetima neizvjesnosti u pogledu vrijednosti parametara projekta u budućnosti. Pri tome se nastoji minimizirati pogrešku u predviđanjima, a ne teži se ukloniti je, jer je to nemoguće.

Neizvjesnost je moguće sagledati u određenoj mjeri i na razini investicijskog projek-ta, pa se u ocjenu investicijskog projekta uključuje i analiza rizika i neizvjesnosti. U tom smislu investicijskom projektantu stoje na raspolaganju različite metode. S obzirom na domet tih metoda za rad u praksi i mogućnost pribavljanja potrebnih informacija, za ocje-nu neizvjesnosti uobičajeno se primjenjuju:

- analiza osjetljivosti,- analiza vjerojatnosti.Cilj je analize osjetljivosti projekta odrediti u kojoj je mjeri projekt osjetljiv na

promjene ulaznih varijabli koje su primijenjene prilikom analize u determinističkim uvje-tima, odnosno koliki pozitivan ili negativan utjecaj ima moguća promjena neke ulazne varijable na konačne rezultate analize. Broj varijabli o kojima ovisi učinkovitost i prihva-tljivost projekta je velik, ali sve te varijable ne djeluju jednako na krajnje rezultate ocjene, već neke imaju manji, a neke veći utjecaj. Radi pojednostavnjenja procesa ocjenjivanja, te uštede vremena i troškova, potrebno je u analizu osjetljivosti uključiti samo one varijable koje imaju veći utjecaj na krajnje rezultate ocjene. Takve se varijable naziva, kritičnim parametrima projekta. Mogući utjecaj kritičnih parametara na prihvatljivost projekta treba dalje analizirati, i to pogotovo onda ako vrijednost pojedinih varijabli u projektu može biti znatno drugačija nego što je to bilo planirano u dotadašnjoj analizi

Cilj je analize vjerojatnosti pronaći raspon vjerojatnosti očekivanih vrijednosti po-kazatelja učinkovitosti projekta u uvjetima neizvjesnosti. To znači da je potrebno identi-fi cirati raspone mogućih vrijednosti kritičnih parametara i svakoj od tih vrijednosti prido-dati vjerojatnost njenog pojavljivanja. Općenito se pod pojmom vjerojatnosti razumijeva učestalost pojave nekog dogođaja, koja se mjeri kao omjer broja različitih načina na koje se određeni događaj može pojaviti prema ukupnom broju mogućih pojava. U analizi vje-rojatnosti radi se o učestalosti pojave određenih vrijednosti kritičnih parametara projekta.

5 Zaključak

Investicijski projekti u infrastrukturi najčešće imaju velik utjecaj na razvoj društva u cjelini, pa je prilikom izbora projekata potrebno primjenjivati analizu troškova i koristi s gledišta društva.

Da bi primjena analize troškova i koristi bila moguća, potrebno je najprije analizirati tržišnu učinkovitost projekta koja će dati polazne rezultate za primjenu analize troškova i koristi.

Analiza troškova i koristi neizostavno je potrebna radi izrade njene primjene za sufi -nanciranje projekata iz fondova Europske unije.

Literatura

[1] Dasgupta, P., Marglin, S. i Sen. A. (1972) Guidelines for Project Evaluation, United Nations, New York

[2] Bendeković, J. i koautori (2007) Priprema i ocjena investicijskih projekata, FOIP biblioteka, FOIP 1974. d.o.o., Zagreb, 2007.g.


[3] xxxxxxxxxxxxx (2007) Vodič za analizu troškova i koristi investicijskih projekata, FOIP bi-blioteka, FOIP 1974. d.o.o., Zagreb, (prijevod izvornika Guide to cost-benefi t analysis of inve-stment projects, European Commission, 2002.g).

[4] Little, I.M.D. i Mirrlees, J.A. (1974) Project Appraisal and Planning for Developing Coun-tries, London, Heinemann

[5] Mishan, E.J.i Euston Quah (2007) Cost-Benefi t Analysis, Routledge, London

Documents

Analiza Troskova i Koristi u Financiranju Projekata Iz Fondova EU