Gazi Husrev-begove biblioteke

Knjiga XVII-XVIII .

ANALI Gazi Husrev-begove biblioteke KNJIGA XVII-XVIII

*Izdava:

Rijaset Islamske zajednice Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu

*Lektor: Aida Krzi

*Tehniki

urednik:

Aida Mujezin

*Djzajn korice: Tarik Jesenkovi

*Priprema: El-Kalem

*tampa: ,,Mizan" - Tuzla

*Za tampanju: Adil Pezerovi

*Tira: 1000

Gazi Husrev-begove biblioteke

Knjiga xvn-xvm

. .. .

Sarajevo, 1996.

REDAKCIONI ODBOR:Ismet Buatli, Mehmedalija Hadi, Mustafa Jahi, Fikret Kari, Fehim Nametak i hfz MahmudTralji

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:Mustafa Jabi

Kaligrafska dekoracija na naslovnoj strani kopija je natpisa Osman ehdine biblioteke u Sarajevu (sada na zidu Gazi Husrev-begove biblioteke)

IZDAVA:

Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, Hamdije Kreevljakovia 58

U organizaciji Gazi Husrev-begove biblioteke a pod pokroviteljstvom Meihata Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu je od 15. do 17.1 1990.godine odran nauni skup sa temom Islamske znanosti i ulema u Bosni i Hercegovini. Na Naunom skupu su podnesena 43 referata. Od toga u ovome broju Anala objavljujemo 40 referata. Ostale referate u ovome broju nismo u mogunosti objaviti iz razloga to su, inae, svi referati prije rata bili pripremljeni za tampu u kompjuteru koji je uniten geZerom granate a rukopisi radova zagubljeni tokom izmjetanja Biblioteke u toku rata. Tako smo bili prisiljeni da sve radove ponovo ukucavamo iz pronaenih starih korektura i pripremimo ponovo za tampu. Nadamo se da emo i ostale referate, ukoliko budemo u mogunosti, objaviti u jednom od narednih brojeva Anala, zbog ega njihove autore molimo za ispriku kao i sve druge koji su ovako dugo ekali novi broj Anala.

Omer NakieviHAFIZ SEJJID ZENUNOVI > I NJEGOV PRIJEVOD KUR'ANAHafiz Sejjidi Zenunovi2 >, rodio se, rastao i obrazovao u pitomom mjestu Koraju, smjetenom na padinama planine Majevice, sa tri damije3>, tri mahale4>, sa medresom zvanom Igrie5), rudijom6) i kiraethanom (itaonicom) 7 > u vrijeme koje opservira ovaj rad. Ne zanemarivi podatke do kojih su doli raniji istraivaiS>, mi emo se u naim istraivanjima o linosti hafiza Sejjida osloniti, pored ostalog, i na kazivanja Abdurahmana Zenunovia, sina Sejjida Zenunovia9> . On se sjea mnogih detalja. Napominje da je hafiz Sejjid stalno neto pisao na petahti,1

1) Poto se hafiz Sejjid u svojim rukopisima potpisivao sa Sejjid (Sayyid), a ne sa Se'id (Sa'id), mi smo se opredijelili da ga tako i piemo, iako u peatu stoji Sa'id. Pratei znaenje prvog imena i rijei iz koje je izvedeno ime Sejjid, a to je visada Uastuk) koji se poturivao uenjacima prilikom kakvih posjeta da sjednu i ugodno se osjeaju, zakjl ui li smo da je to njemu i odgovaralo, a nikako Se'id, to znai sretan, jer na Zen un ovi zaista nije bio sretan. 2) U arapskom pismu kod prezimena Zenunovi, Sejjid stavlja i odreeni lan el (al). Odreeni lan kod njegova prezimene ugraviran je i na peatu. 3) Atile-damija osnovana po dolasku Turaka, zatim arijska i Kovaevia. 4) Donja mahala, Gornja ili arinska i Kovaevia. 5) Ime je dobila po lokaciji na kojoj je sagraena. 6) kola od tri razreda u kojoj se ui l o i arapsko pismo a uz diamije bili su sibjan-mektebi. Zgradu za ovu rudiju je poklonio izvjesni Fehim-beg iz Bijeljine, a prvi njen predava je bio Mehmed-ef. Abdurahmanovi, carigradski uenik (po kazivanju A. Zenunovia). 7) itaonica sa dva odjeljenja, jedno za mlae posjetioce i drugo za odrasle. U kiraethani se mogao popiti samo aj ili kahva Imala je i svoj odbor. Spaljena je 1941. (po kazivanju A. Zenunovia). 8) Dr Muhamed Had ijahi, Bibliografske biljeke o prijevodima Kur'ana kod nas", u asopisu Bilr limekarstvo, god. Xlll, Sarajevo, 1967, br. 3, str. 39-543; - Mustafa Sulejmanovi, ,,Islamski spomenici u Koraju", Islamska misao, godina VU, broj 84, decembar, 1985, str. 29-32. - Dr Jusuf Rami, .,Rukopisi, tampanje arapskog teksta i prijevodi Kur'ana kod nas i u svijetu", Takvim, Sarajevo 1 976, str. 5-26; Isti takst je objavljen i u Islamskoj misli pod naslovom ,,Rukopisi, tampanje arapskog teksta i prijevodi Kur'ana u Jugoslaviji, referat podnosen na XV simpozij umu islamske misli u Aliru, Islamska misao, br. 34/1981, str. 16. - Dr Muhamed Hukovi , Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci, Sarajevo, 1986, str. 161 i 191, dr Muhamed Hukovi i Alija (Alije) Sadikovi, ivot i djelo muderrisa Alije Sadikovia. Sarajevo 1982. 9) Abdulgafar Zenunovi, bi Vi vjerski slubenik. imam AtJk-arnije, istie da mu je otac umro kad je on imao 12 godina, da je radio uz petahtu dok bi mu djeca okolo njega skakutala a to mu nije smetalo. Razgovor smo vodili u dva navrata, 1959, i 1988. godine.

7

da su mnoge napisane stvari bile pohranjene kod majke u sehari i da je neko dolazio, misli iz Sarajeva, i mnogo toga odnio. Kasnije je opet neko dolazio, ali su u sehari tada bila samo tri lista, a ostalo je kau, preuzeo neko iz Sarajeva10) Da bismo doli do to tanijih podataka dva puta smo posjetili Koraj i upoznavali se sa njegovim znamenjem. Tom prilikom posjetili smo i Atikdamiju i ispeli se u potkrovlje. U potkrovlju damije bilo je, moda i do 30 cm debljine, listova pocijepanih musbafa, mektebskih udbenika i drugih knjiga, koje su mjetani donijeli pred damiju (izbacujui to iz svojih kua, ru.kovoeni poslijeratnim brojnim razlozima). O rogovima damije visili su slijepi mievi poput roja pela i irili vrlo neugodan smrad. Mirovali su. Uzeli smo samo nekoliko pribiljeaka (privatnih pisama, nekoliko koncepata pjesama hafiza Sejjida Zenunuvia i jednu dovu. Dova je bila sainjena, vjerovatno po narudbi simpatizera austrougarske dinastije jer se u njoj moli za zdravlje Franje Josipa, odnosno Habsburke dinastije). Traganje i kazivanje o hafizu Sejjidu Zenunoviu nastavilo se tek 1988. godine, takoer u Koraj u. Na sagovornik Abdulgafar Zenunovi, oslanjajui se na sjeanja svoje majke i nekih prijatelja, kae da je njegov otac, hafiz Sejjid, roen 1875. godine a da je umro u svojoj 63. godini ivota. Njegovi preci doli su iz Spree prije 250-300 godina. Abdulgafar za sebe istie da je on peto koljeno. Tu lozu ili korijen od tada pa do naih dana sainjavaj u: Abdullah Dervi, Osman, haflz Sejjid i Abdulgafar. Vjerovatno je spomenuti Abdullah doselio iz Spree i naselio se u Koraj. Svi su oni bili imami ove Atik (Stare) damije u Koraju. Hafiz Sejjid je bio od 1912. do 1919. godine imam i muallim u Trnovi kod Bijeljine. Pouzdano se zna da mu je otac Osman, imam ove damije i profesor medrese Igrie, umro 1919. godine. U jednom od svojih spjevova hafiz Sejjid Zenunovi o sebi kae: Da vam kaem meni ime kako je. Hafiz Sejjid Zenunovi, (o)vako je, J u srezu gradu Brkom tamo je, Koraj selo rodno mjesto moje je, Zanimanje moje glavno ovo je Kao imam sluim Stare damije, Moju starost da vam kaem nek se zna, Sad je meni pedeseta godina. ll )l O) Dr Muhamed Hadiijahi i stie, oslanjajui se na Abdulgafara Zenunovia, da bi to mogao biti Mehmed Mujezinovi. Meutim, cjelokupne pribi ljeke i prijevode odnio je Kasim lbri im o vi , kao to emo kasnije vidjeti. ll J Rukopb PR 2576, L 20a, GHB, Sarajevo.

Obrazovao se u korajskoj medresi lgrie i uio pred svojim ocem, muderrisom te medrese, Osmanom. Pred njim je zavrio i hlfz u svojoj dvadesetoj godini. Imao je sedmero djece, tri sina i etiri keri: Sulejmanat2), Zejnebu, Demilu, Rabiju, Abdurahima13), Refiju i Abdulgafara14). Pored slube u Atik-damiji, jedno vrijeme je predavao i vjeronaukuu osnovnoj koli. Sam je uvezivao knjige u povez od mueme. Bio je, prema kazivanju, veoma vrijedan. U slobodno vrijeme obraivao je batu. Sam je pravio i petahte za knjige. Obiavao je uiti kaside naglas. Jedna od tih kasida poinje ovako: . I Pejgamber a i vladar Sulejman Po jednu bi korpu pleo svaki dan.1 5) U vrijeme ramazana, poslije teravih-namaza, itao je i prevodio istoriju Taberije1 6), najee u kafani Ragiba Koria u Koraju. To je obiavao raditi po kafanama i hanovima i van Koraja. Uvjebavao je i pripremao teravijske imame, i kome bi dao dozvolu da klanja, klanjo je. esti posjetioci bili su mu: - Muderris Abdulgani iz Brkog, - HafiZ Mehmed Hadimehmedovi iz Brkog i - izvjesni Redep-efendija, takoer iz Brkog . Vrlo esto bi recitovao i kaside na arapskom pri emu bi mu se pridruivali : - Ragib-ef. Zenunovi , kolega iz medrese lgrite, j Ibrahim-efendija Begi iz Koraj a. Evo jedne od tih kasida: U slobodnom prijevodu znai: Poinjemo Boi}im imenom - Neka je na dobro! naslovom v Zahvaljujemo Bogu to pomae - Covjeku zahva/niku Resul, ime muje Ahmed- Nebijj, vrijednosti je neprocjenjive. Najsretniji, lijepoga odgoja- Jasni dokaz Boga Stvoritelja 17>

12) Umro kao muallirn u B rkom 1932. godine kad mu je umro i olae, Scjjid. J 3) Zavr$io erijalSku gimnaziju u Sarajevu i bio upisao Viu SerijaiSku suda~ku kolu. takoer u Sarajevu. Ubili su ga etnici u Glogovcu kod Bijeljine. 14) Roen 1920. godine. 15) Prema kazivanju Abdulgafara ZenWlovia 16) TWib at-Taban, nazvan TWib al-urnam wa al-mulUk od Abil Cafar M~anunad b. Caor, umro 310/922. 17) Zabiljeen arapsld teks Lpo kazivanju Abdillgafara ZcnWlovia

9

-

Imao je bogatu biblioteku. Ne zna se ta je bilo s njom. Da se. naslutiti da je bila prodata. Pretpostavlja se da je to uradio njegov sin Abdurrahim u predratni m godinama. Na taj nain doao. je u posjed Mehmed u Osmi u .iz Broca kod Brkog Zenunoviev prijevod pravnog djela Multeke (Multaqa alab~ur).18> ' Za svoje usluge imama i hatiba Arik-damije primao je platu u naturi, kako je to i bio obiaj. Bio je imam i muallim 20 godina, a umro je kada se pripremao sa grupom graana da prisustvuje proslavi Gazi Husrev-begov.e etiri stogodinjice u Sarajevu 1932. godine. Imao je okrugli peat na kome je pisalo: Hafiz Sejjid ez-Zenunovi. Pisao je perom, crnim i ljubiastim mastilom, veinom nou pri petrolejci. Na kraju svojih sastava upisivao bi arapskim pismom, pored svoga imena i adresu: Koraj: kotar Bijeljina, a ponekad i B rko. Prilikom ustupanja svoga spjeva Mevluda da se tampa, Ulema-imedi.lis u Sarajevu dodijelio mu je nagradu u visini od 5.000 dinara. Mevlud je objavljen prvi put 1929. godine. Hafiz Sejjid Zenunovi napisao je: a) Objavljeni radovi: - Smrt Muhammeda. a.s.19) -Roenje Muhammeda, as.20)

- Mirad,21)

- Ashabi fll,22> b) Neobjavljeni: - Mevludska h.ikaja, - udan zeman nastade (?) -Prijevod fikhskog djela Multeke (Multaqa), -Prijevod Kur'ana i neke manje pjesme, pokuaji Ove pjesme su smjesa bola, tuge, radosti, elja i veselja, komar onoga to ini ivot ovjeka. Moda mu je najbolja pjesma ove vrste pjesma koja govori o tekom poloaju imama, hatiba i hoda openito, na ovom svijetu , ali velianstvenog i ugodnog na buduem, jer ga eka velika nagrada. Da bismo sauvali od zaborava nekoliko njegovih stihova iz jedne druge pjesme,18) Hanefijsko pravno djelo od lbraruma b. Mul).ammada Al-J:lalabija, umro 956/1549. Prema kazivanju Abdulgafara Zenunovia, ovaj novi vlac;nHt prijevoda Multeke (Multaqli.) nudio je porodjci Zenunovi rukopis na otkup. 19) Rad je objavio M. Kujundi pod naslovom "Wafat" 20) Takoer objavio Kujtmdii 21 } Objavio H. Suljki. U ovoj istoj brouri objavio je i Smrt Muhammeda, as. 22) Objavio Kujundi

lO

vjerovatno poetnike, mi emo ih citirati. Stihovi nam govore o patnjama i preokupacijama obinog ovjeka njegova vremena i mjesta. On kae:

Nekog fata silna tuga Jer imade drva mloga I to pada kia mloga

Pa ne mere izvu toga Menije kia mila draga Ja u uivat sada stoga kao ljuba moja draga Dok ja sluim Rabba svoga Mene fata silna tugav

Sto me oda, moja draga, I to imam silu duga Al, da imam dobra druga Minula bi me moja tuga Nestalo ti tvoga traga! 22a) Bio je vrstan hattat (kaligraf). Njegove levhe krasile su zidove kiraethane u Koraju koja je otvorena 1919. godine kada se Zenunovi vratio u Koraj. On je bio, kau, dua ove kiraethane.SUDBINA RUKOPISA HAFIZA SEJJIDA ZENUNOVIA Nita vrednije a mukotrpnije nije, kau, od pretakanja misli u pisanu rije, a nita bezvrednije nije, injenice govore, od materijalnog vrednovanja intelektualne misli pretoene u pisano i ljudskom rodu dostupno djelo.

Hafiz Sejjid Zenunovi, kao neumorni radnik i posljednji iz porodice Zenunovia, koji su ostavili iza sebe pisanu rije, batinio nam je nekoliko zapaenih radova. Pisao je poeziju vjersko-didaktikog sadraja23>, prevodio materiju iz oblasti hadisa24>, i islamskog prava (fikha). 25> Najzapaeniji mu je rad, svakako, na prijevodu Kur'ana. O ovom prijevodu govore i istraivai22a) U vlasniStvu O. Nakievia

23) Mevlud i drugi njegovi objavljeni i neobjavljeni pronaeni mdovi 24) Prevodio je ~emajil (~amayil An-Nabiyy) od Tinuiz.ije umro 279/892. Vid PR 2541 , str. l 27 pa dalje, kao i str. 2-8 istog rukopisa, GHB 25) Ranije navedeno pravno djelo, Multaqii al-Abhur.

ll

ove materije, a prepriavaju uenici branske medrese "aak" .. Meutim, oni ne potkrepljuju materijalnim dokazima to to govore. Svi se slau samo u jednom, a to je daje fragmentarno prevodio Kur'an. Najprecizniji govori dr M. Hadijahi (tzv. alhamijado tekstovi) prijevodima Kur'ana pisanim naim jezikom, a arapskim pismom. Za Zenunoviev rukopis - prijevod, iztie da je skoro u cijelosti nestao, a da je prevodio kur'anski tekst tako to je citirao pojedina ajeta (stihove) u originalu, a onda za svako aje dodavao doslovan prijevod. 26) Zivi u tekim i bremeniti m vremenima sa sedmero djece i enom uz platu nedefinisanu. Po povratku hafiza Sejjida Zenunovia iz Trnove u Koraj. njegov sin Sulejman dolazi na njegovo mjesto i ostaje tu u slubi (19191925-6). Sulejmana e zamijeniti na ovom radnom mjestu Kasim Ibriimovi. a on je postavljen za muallima u Brkom, gdje e i umrijeti 1932. godine kad mu umire i otac, hafiz Sejjid. Poslije smrti Sulejmana i hafiza Sejjida, Kasim Ibriimovi obraa se supruzi Sejjida Zenunovia s molbom da mu privremeno ustupi rukopise i pribiljeke supruga hafiza Sejjida. Ona mu ih je ustupila, ali ih on nije nikada vratio.27 ) Pored ovog otuivanja Zenunovieva prijevoda Kur'ana saznajemo da su pojedini dijeloYi Kur'ana preprodavani u aak-medresi prije II svjetskog rata28) pa i prepisivaru,29) uz navoenj e imena hafiza Sejjida Zenunovia.v

PRONAENI I

IDENTIFIKOVANI RUKOPISI SA PRIJEVODIMA KUR'ANA OD ZENUNOVIA

Za ovu svrhu koriteni su rukopisi koji se vode pod privremenom registracijom u GHB: (PR) 2576, 2541 , 2549, 2571 , 2572, 2551 , i jedan list na kome je samo prijevod 89 poglavlja El-Fefr (Al-Fafr). Kod nekih od ovih rukopisa ponavljaju se neki tekstovi. Ovdje treba dodati i 15. poglavlje ElHidr (Al-l:Iigr), fotokopiju koju je objavio dr M. Hadijahi u svom osvrtu na Zenunovia. Prema tome raspolaemo sa 33 poglavlja. Ako bi se tom broju prikljuio broj ponovljenih poglavlja, zbirna cifra bi bila daleko vea. Prevodilac u nama dostupnim prijevodima poglavlja nije prevodio u nizu kako su poglavlja rasporeena u Kur' anu, nego, kao da je radio na nekom izboru,

26) Dr M. Hadiijah.i, Bibliografske bilje~ke o prijevodu Kur' ana kod nas, Bibliotekarstvo, str. 49, navedenog broja. 27 JPrema kazivanju Abdul gafara Zenunovia, to potvruje kasniju pronaeni rukopisi kod jednog od njegovih prijatelja. .. 2.8) ~~ed A.bdagi, svren.ik aak-medrese, sada umirovljenik. Pretpostavlja da se pojedjni pn JeVod! n.alaJ~ 1danas kod svrenika ove medrese i navodi kao primjer izvjesnog acHa iz Brkog. 29 ) Vidi rukopis br. PR 2576 GH.B Sarajevo.

12

'od prvog do posljednjeg. Ovakav r.ed poglavlja ne iskljuuje mogunost krivog uveza,_ ili je, pak, posljedica htijenja prepisivaa. Mislimo da je jedan od ovih rukopisa autograf. On se vodi p.od brojem 2541 u GHB Sarajevo. Na ovo ukazuju slijedee injenice: - cjelokupni kodeks p.oglavlja napisan je. jednim te istim rukopisom, pismom sulus (at-tulu!), - tekst Kur'ana podvuen, negdje sa dvije linije, negdje sa jednom. - prijevod pisan arapskim pismom, na jezik (alhamijado tekst), -.mastilo crno i ljubiasto, - na mnogim mjestima se potpisao sa Sejjid, a ne Se'id, zatim sa ezZenunovi., a ne Zenunovi,. -kod nekih poglavlja stavio.je i datum prevoenja, - ponegdje je stavio i svoj peat na kome je ugravirano kao to je reeno, hafiz Se'id ez-Zenunovi, a ne Seyyi.d. Kod ostalih rukopjsa, koje smo ukljuili u ovaj rad, javlja se i slijedee: -prijevode veine poglavlja zavravao bi sa "~adaqa-1-1ahu-1- 'Azirn ili "~adaqa-1-lahu Rab buna-l- 'Azim)30), -kod prijevoda za koga smatramo da je autograf susreemo i paginaciju, koja nas podsjea da je bio cio prijevod ili je kanio da ga kompletira. Ne iskljuuje se ni mogunost da su pojedina poglavlja bila nekom pozajmljena ili zbog nevolje otuena, ili je to, moda, paginacija mushafa kojim se sluio kod prijevoda. - kod veine navedenih prijevoda potpisao se ili je to prepisiva uinio, sa hafiz Sejjid ez-Zenunovi, arapskim pismom sa adresom, Koraj, kotar Bijeljina, a veoma esto stavljao bi i peat, a kod nekih i datum prijevoda, kao to je reeno, r - neki od spomenutih rukopisa, ranije su bili u posjedu Kasima Ibriimovia, a kasnije dospjeli u posjed Jusufa Kadribaia, nekadanjeg uenika aak-medrese i prisnog prijatelja Kasima Ibriimovia. Najkasnije, dobrotom porodice Kadri baia i Rifata Dake, odloeni su u GHB, Rukopis PR 254112 sadri poglavlja: -2. El-Bekare (Al-Baqara), str. 1-28. - 34. Es-Sebe (As-Saba'), str. 29-39, stara paginacija 429. - 35. Fa~r (Fa~), str. 41-48, stara paginacija 432. - 37. Es-Saffat (A~-Saffat), str. 57-69, stara paginacija 447.30) Istinu je rekao Uzv.iSeni Allah ill Istinu je rekao Allah, nM UzviSe.ni Gospodar

13

- 38. Sad ($ad), str. 73.- 81, stara paginadja 454, - 39. Ez-Zumer (Az-Zumar) str. 85-95, stara paginacija 478. - 41. Fussilet (Fu~~ilat), str. 95-10.1, stara paginacija 478. Ovo poglavlje zove se i Es-Sedde (As-Sagda). - 46. El-Ahkaf (Al-Al;lqat), str. 103-109, stara paginacija 503 .. - 47. Muhammed (Mul;lammad), 508. - 52. Et-Tur (A~- Tiir), str. 119-124, stara paginacija 534. - 55. Er-Rahman (Ar-Ral)man), str. 127-138, stara paginacija 532, - Ovdje i kod nekoliko slijedeih prijevoda potpisao se s a karakteristinim (ez) Zenunovi i stavio peat - 67. El-Mul.k (Al-Mulk), str, 139-144, s tara paginacija 563. - 71. N uh (N uh)~ stara paginacija 571, str. 147-153. - 76. Ed-Dehr (Ad-Dahr), El-lnsan (Al-Insan), str. 153-156 stara paginacija I 53-156. -78. En-Nebe' (An-Naba' ), str. 157- 160, stara paginacija 58 1. - 12. Jusuf (Yusuf), str. 161, samo kraj poglavlja. Poinje aj etom 108 a zanava posljednjim, 111. ajetom. Rukopis PR 2549 sadri samo jedno poglavlje

- 2. El-Bekare (Al-Baqara), L. la-47b.31 ) Rukopis PR 2576 sadri slijedea poglavlja - 36. Ja-sin (Yasin), L. 2a-10a.- 87. El-A'la (Al-A'la), L. lOa-llb, 32)

- 94. El-lnirah (Al-lnirah), L. I la-l lb. - 99. Ez-Zelzele (Az-Zalzala), L. llb-12a.- 93. E-uha (Aq-Ouha), L. 12a-1 3b.

- 98. El-Bejjine (El-Bayyina), L. 13b-14b.-2. El-Bekare (Al-Baqara), L. 14b, samo poetak, zatim ajeta 178-191.

- 109. El-Asr (al-'Asr), L. 32b-35a.Rukopis PR 2554 sadri poglavlja:

- 19. El-Merjem (Al-Maryam).

ali drugi rukopis sa grekama u pismu fisput.anje .,zatitnog el.ifa" kod mnoine mukog roda u perfeklu) a potpis je Zenunovi , bez karakteris-

31) Prijevod poglavlja u cjelini sa islim karakteristikama

lit:nog odreenog t lana (el-odnosno ez.-Zenunovi). 32) U napomeni stojj da ga je preveo 2. rebiu-1-evvela 1347/1928.

14

- 14. Ibrahim (Ibrahim). Rukopis PR 2575 sadri poglavlja 2. El-Bekare (Al-Baqara). 102. Et-Tekasur (At-Takatur). Rukopis PR 2571. sadri poglavlj e 36. Jasin (Yasin). Rukopis PR 2572 sadri poglavlje 36. Jasin (Yasin). Rukopis PR 2551 sadri poglavlja: 1. El-Fatiha (Al-Fatiha). 2. El-Bekare (Al-Baqara). 89. El-Fedr (Al-Fagr). Pitanje prijevoda Kur'ana u cjelini, pa i pojedinih poglavlja ili makar ajeta u okviru alhamijado pismenosti kod nas nije dovoljno istraeno, niti je znanstveno utvrena struna strana takvih prijevoda. Ovo pitanje u okviru alhamijado pismenosti, ne samo da bi imalo znaaj, za uu muslimansku javnost zbog svog sadraja i u znanstvenim krugovima tumaa Kur'ana, mufessira, nego i za iru, jeziku javnost, za slaviste i filologe iz vie razloga, npr. -radi utvrivanja originalnosti tekstova prijevoda, -radi utvrivanja meusobnog utjecaja prevodilaca, - radi utvrivanja razlike u bogatstvu izraza meu pojedinim podrujima iste govorne grupacije. - radi utvrivanja prisutnosti orijentalnih izraza u narodu u momentuprevoenja.

- radi uvida u razvojni put govora ovog podruja. -radi uvida u misaonu spoznaju prevodilaca poruke Kur'ana i njenog predoavanja itaocu savremeniku. -radi uvida u stepen ortodoksnosti i stremljenja prevodilaca. - radi praenja razvoja misaone spoznaje ovjeka jednog odreenog vremena i nosioca ove naune discipline. Otuda se nuno namee pristupanje kritikom izdanju alhamijado tekstova prijevoda Kur'ana radi njihovog knjievnog i znanstveno-estetskog vrednovanja. Mi do sada takvih radova nemamo. Ako bismo pokuali da ukaemo na neke karakteristike jezika Zenunovieva prijevoda Kur'ana, morali bismo prije svega istai da je on u svom prijevodu traio najprikladnije izraze argona njegova mjesta i vremena. Ril5

jetko bi upotrijebio dva termina za jedan te isti pojam u arapskom jeziku. Ako bi tome i pribjegao, to bi, izgleda, inio samo onda kada bi upotrijebio savremeniji termin koji bi po njegovu miljenju irokim masama, moda, ostao nedovoljno jasan. Meutim, ni ti termini nisu bili potpuno strani njegovu savremenil'll. niti su bili tuica, nego rjee u upotrebi u njegovoj sredini, npr. - da potkrijepim (potvrdim),

- Bog se ne stidi (ne ustee), -imenuj te mi ih (pokaite mi ih), - Ti si znan. Ti si pametan (mudar). - I bi u broju nevjernih (neblagodamih) - dumani (neprijatelji) jedni drugima, - denneta (raja). - ajeta (znamenja), - ajeta (stihova). - budui ivot (ahiret): - selamet (blaenstvo), - ej tani (kuai), -koji e poderati ljude i kamenje (kipove), - Oni se ne stide (ne usteu) itd. Druga osobina ovog prevodioca Kur' ana ogleda se u ljepoti konstrukcije reenice i jasnoi misli. To dvoje, ljepotu konstrukcije reenice i jasnou misli. ini nam se moe ostvariti, u ovom sluaju , samo vrstan poznavalac arapskog i bosanskog jezika, posebno stilistike i poetike. Teko je povjerovati da ovjek iz narodne sredine toplije prevodi neki momenat nego neko, npr. ko je obrazovaniji i upueniji u sami sadraj predmeta i ij e je prevoenje pretrpjelo vie intervencija, gramatikih i stilskih ispravljanja. Pjesnik i hafiz Sejjid Zenunovi. siromani imam. ali duhom bogat, koji radi iz ljubavi da drugome saopti poruke Kur'ana arinom pojmanja toga drugoga, a sebi za duu lijepu uspomenu da sazda, u potpunosti je uspio. Zenunovi dopadljivo i slikovito predoava situaciju ovjeka kao sredite te situacije. Tako npr. kada Kur'an poredi ovjeka koji se bahato i odbojno ponaa prema vjeri sa ovjekom koji tumara bespuem u tamnoj i kiovitoj n oi. Zenunovi prenosi to sasvim vjerno kao na pozornici, na pozornici ne unosei nita novo u izrazu nhi odstupa od teksta Kur'ana. Tekstom doarava pozornicu zbivanja ije kulise i sama zbivanja ini , uglavnom, narodru izraz i sklop reenice. Prijevod njje pretrpio nikakvu intervenciju ni u jeziku ni ti u sadraju, a pro& lo je oko sedamdeset godina od njegova pisanja. Evo primjera:

16

Vjerni ljudiVla.JU.

daje istina to im dolazi od njihova Gospodara Samo nevjernici, govore, "Pa to nam je Bog h(o)ti() )o dokazati, pominjui nam ovakve stvari?! " Tek ovi(je)m On zavodi jedne, a rukovodi, upuuje druge". 33) Oni nalikuju na one koji kad oblak pun mraka, gromova i sijevanja, zatutnji nebeskim visinama, zatiskuju ui prstima. 34) Ovdje se prevodilac, Zenunovi nije zadovoljio svrenom glagolskom radnjom "zatisnu, zaepe, stave" j sl. nego koristi glagolska vrijeme koje znai trajnost radnje, poto i grom moe da zatutnji i jae da tutnji, a munja da sine j jae da sijeva, to i prsti se mogu zatisnuti, ali j zatiskivati, jae i dublje, ovisno o snazi groma i svjetlu munje, ovisno od straha koji proimaovjeka.

karakteristika njegova prijevoda ogleda se u tome to prevodilac ima za cilj da prenese sliku poruke Kur'ana izrazom narodnog jezika, vodei rauna o dostojanstvu ovjeka, npr. "Ako sumnjate o Knjizi koju smo poslali naem slugi. sloite vi makar jednu suru (poglavlje, pr. O.N.)35) Termin 'abd, Zenunovi prevodi sa sluga, a glagol 'abede (' abada) sa sluiti a ne, rob j robovati. Gornji citat nai savremeni prevodioci, auevi i Korkut, prevode, prvi sa "Ako vi sumnjate u ono (Kur'an) to smo objavili naem robu (tada) vi nainite jedno poglavlje slino njegovu..." a drugi sa "A ako sumnjate u ono to objavljujemo robu svome, nai nite vi jednu suru slinu objavljenim . ... " nJemu

Trea

33) El-Bckara (AJ-Baqara), 26. 34) El-Bckarc (Al-Baqara), 19. 35) EI-Bekare (AJ-Baqara), 23.

l7

Da bi ostvario bolji efekat kod itaoca, Zenunovi je ponekad veoma slobodan a uz to i dosjetljiv. Njegovo poznavanje jezika i narodnog govora pomoglo mu je da i u ozbiljnom tekstu koristi poetski izraz, emu e se kasnije vie posvetiti, jer je njegov prvi spjev, Mevlud objavljen 1929. godine, a neki prijevodi Kur'ana datiran i su sa 1922. i 1923. godine, mada ovo ne iskljuuje da se i tada bavio poezijom. Na taj njegov slobodni izraz podsj ea nas pasus: Bog je uinio vama zemlju, kao postelju, I nebesa ivzad vaih glava, Uzdigao, Kao zgradu On je onaj koji s neba, Kiu sputa, Koji njome ini da kliju, voke-plodovi namijenjeni da vas hrane. 36) Glagol dat u arapskom jeziku u perlektu prevocli se na bosanski prema potrebi i daje mu ono vrijeme za koje je uvjeren da e najbolje djelovati na itaoca. On kao da se sam stavlja u poloaj itaoca i kroz to iznalazi posebnost znaenja, naroito kod glagola kale (qa' la) pa ako treba on e taj glagol u perfektu mnoine mukog roda prevesti i sa uzviknue, to najbolje odgovara datoj situaciji. Da bismo ovo potvrdili, paralelno...,emo iznijeti prijevode teksta Kur' ana iste cjeline od Zenunovia, Korkuta i Cauevia.Zenunovi:

"Obavezali one koji vjeruju i koji ine dobra djela da e za stanita imati bae okruene tekuim vodama. Kad god okuse hrane od tih bai i njihovih plodova uzviknue: Evo voa kojim smo se nekada hranili! Ali e mu ono biti samo prilika." Arhaian izraz prilika ali u narodu dobro poznat u sklopu "slika i prilika". 37) Korkut:"A one to vjeruju i dobra djela ine obraduj dennetskim baama kroz koje e rijeke tei. Svaki put kad im se iz njih da kakav plod oni e rei:

"Ovo smo i prije jeli", - a bie im davani samo njima slini ."

36) El-Bebre (Al-Baqara), 22.

37) El-Bekare (Al-Baqara), 25.

18

auevi:

"Obraduj one koji vjeruju i rade dobra (djela) da za njih imaj~ vrtovi ispod kojih teku rijeke. Koji god plod pojedu iz njih (vrtova) rei e "Ovo smo i prije jeli", a bie im dana slina jela." U tekstu Kur'ana osjeamo ushienje i oduevljenje, a to isto susreemo i u prijevodu Zenunovia, dok Korkut i aueviev prijevod govori o razoarenju. Uivaoci tih plodova kao da su oekivali neto bolje, a ne to, jer kau da su to i prije jeli. Drugi dio reenice koji bi trebao da doara oduevljenje, nije to uspio. Ovaj presjek o hafizu Sejjidu Zenunoviu i njegovoj pisanoj rijei otvara vrata za dalja istraivanja i sakupljanja preostalih dijelova njegovog prijevoda Kur'ana i pisane rijei uopte, zatim: - govori da budui prevodioci i bibli ografi prijevoda Kur'ana pa i istoriari alhamijado knjievnosti i filolozi nee moi zaobii ovu linost, - namee potrebu da se njegovi do sada pronaeni dijelovi prijevoda Kur' ana objave, -da bi bilo potrebno preispitati ranije prijevode Kur'ana poredei ih sa ovim prijevodom, - da je sasvim shvatljivo da se posveti jedan nauni skup ovoj linosti i na temelju analize ponuenih radova izda ozbiljna monografija o hafizu Sejjidu Zenunoviu, -da je preveo najvjerovatnije cijeli Kur'an jer u potpisanom i peatom ovjerenom pogovoru rukopisa kojeg drimo da je autograf, Hafiz Sejjid Zenunov i obraa se molbom skrueno i itaocima i Uzvienom, (subhanehu). Da bismo itaocu predoili nain pisanja prijevoda i sam rukopis autora ovog prijevoda Kur'ana, donosimo kao ogledni prilog nekoliko fotosa prijevoda poglavlja En-Neba' (An-Naba') i nau transliteraciju prijevoda tog teksta u latininom pismu.

19

Fotosi i prijevod poglavlja En-Neba'

....~

'l' ~

"'" e.

20

21

22

,

..

23

(

Ovo je sure silo u Mekki mukerrerni -Ajeta 40.

Oni se, nevjernici, zapitkuju, O velikim vijestima onoga svijeta, mahera, Kakav je predmet njihovih p repiraka? Oni e je ubudue nepobitno mati, Ja, oni e je znati, Nijesmo li mi zemlju postavili kao postelju? l brda, Kao stubove? Mi smo vas stvorili, Mi smo vam dali u vaemu snu, Odmaranje, Mi smo vam dali no, Kao odijelo, Mi smo vam ustanovili dan, Kao nain, uputu za ivot, . Mi smo ustanovili nad vaim glavama, Sedam kata nebesa, Postojan ih, l Mi odreujemo da pada, Iz oblaka, Voda, Velika, Da pomou iste nie, Zito,v

l ostalo pronicanje, l bahe,

Sa posaenim drveem

Dan u kojem emo biti pitani, Unaprijed je odreen, Jednoga dana, Sur e puhnuti, I vi ete doi ' U skupu,

'

24

Nebo e se otvoriti, I mnoga vrata pokazati, Brda e se pokrenuti, I pokazae se kao pred oima, Cijeli dehennem, Bie sastavljen od busija, Nevaljalcima, Zaklonite, Oni e tu stanovati, Vjekovima, Oni tu nee okusiti, Nijela, Ni pia, Osim jedino vrele vode, I gnoja, Njima je takva plaa, Koja odgovara njihovim djelima, Jer oni nikad nijesu mislili da e trebati poloiti raun, Oni po rekoe nae znakove, ajeta, Nazivajui ih lanim, neistinitim, Ali Mi smo sve prebrojili, I zapisali, Eto provodite se, uivajte sada u plai! Mi emo sada poveati vae patnje, Za ljude koji se Boga boje, Dobrote su pripravljene i stanita ureena, Vrtovi, I vinograda, Djevojke okruglih njedara i jednakih godina kao i oni, Oni tamo nee sluati, Praznih razgovora, Niti lai, To je plaa od tvoga Rabba, Ona je zadovoljna,25

Rabb, vladar nebesa i zemlje, I svega to je meu njima, Jest milosrdan, Ali on njima nee obratiti rije, Onaj dan Kada e Ruh i mele~ Biti postavljeni, Ured, Nitko nee govoriti, Osim onaj kojemu dozvoli Bog milosrdni, I koji e govoriti samo ono to je pravo, Taj dan jest hak neizb}eiv, Koji god hoe neka poe putem, Koji vodi Bogu svemoguemu, Mi smo vas opomenuli, Da je blizu dolazak kavze, azaba, Dan u kome e ovjek vidjeti, Poslove svojih ruku, I u kome e nevjernici vikati, Kamo da smo zemlja, praina! (Bog na uzvieni Gospodar istinu je rekao).

Preveo 7 m uharrema 1342. godine, Hafiz Sejjid (ez) Zenunovi u Koraju, kotar Bijeljina.(Okrugli peat).

HAflZSE'ID

ez-Zenunovi.

26

. l Obraanje Sejjida Zenunovia itaocmta

dovom Allahu (subhanehu):

U slobodnom prijevodu ovo znai: "Kada budete itali, brao, ovaj prijev~d Kur'ana, tako vam Boga, nemojte me zaboraviti u dovi. Upamtite, brao, da su neznalice bolesnici a znanstvenici njihovi lijenici . Zbog toga se i druite s uenjacima a klonite se neznalica! Od neznalica nema koristi, a narod kae: "Neznalica je isto to i lijep ovjek." Eto radi ovoga svijeta sjetite se i mene d ovom!

U ime Boga Milostivog Samilostivog Boe, molim Ti se, Tvoju blagodat prema meni upotpuni! Molim Ti se za trajnost Tvoje zatite, Za kompletnost prema meni Tvoga rahmeta, ::.a podarenost dobra zdravlja, Za udobnost u materijalnom ivotu, Za sreu u ivotu, ::.a najpotpunije dobroinstvo i S\eopu blagodat! Ako ovaj prijevod doprinosi ovome, Daj neka me slui srea, danonono, Neka on bude ono s im u, Ostvariti Tvoj rahmet, O Ti koji si Najmilostivij.138)( peat

i potpis

Zenun ovia),

hafu..a SejjJda Zenunov1a - Ogledni prilog, uz napomenu da je kod upisa teksta Kur'ana ispustio 34. ajet ovc.,g JY)glavlja (We ka' san dihaqan -i pehari puni...)

38) ~~.kopi!) PR 2~41 /1-2 GHB u Sarajevu. (Fotokopija teksta 78. poglavlja Kur'ana s pogovorom

28

HAFIZ SEJJID ZENUNOVI AND IDS TRANSLATIONOF'I'BEQUR'AN

Hafiz Sejjid Zenunovi (Sayyid Az-Zenunovi) was born in 1875 in Koraj near Brko. His ancestors moved from Sprea (a region between Zvornik and Tuzla) 250-300 years ago. Sejjid is the fourth imam and hatib of the old A tik (' Atiq) mosque in Koraj from his family. Before him: Abdullah, Dervi and Osman ('Abdullah- Dervi - Utman) were also imams and hatibs. Seijid Zenunovi died in 1932. Hafiz Sejjid was educated in Koraj. He attended the medresa called Igrie. He perlormed the duties of the imam, hatib and muallim, and beside that he wrote poetry and translated from Orientallanguages into Bosnian. He also gave public lectures, and during the long winter evenings gave lectures on the history of Taberija in coffee-houses and khans. He was an excellent calligrapher and he wrote levhas. His popularity began with the publishing of the MEVLUD (a poem about the prophet Muhammed) in 1929. Only parts of his written works were published. There is the manuscript of MULTEKA (MULTAQA AL-ABJ.:.{UR), a legal work of the hanefite legal school and the translation of the Qur'an which are still not published. Up tiH now, thirty three chapters of the Qur' an have been found in various manuscripts, and they are kept in the Gazi Husrev-bey's Library in Sarajevo. One of them is an autograph with the seal and signature of the author. It is beli eved that he translated the whole Qur' an and that certain chapters are in the possession of the former students of the aak medresa inBrko.

Characteristics of the found manuscripts of the Qur'an translation indicate that maybe the translator did not work on the chapters in the order they appear in the Qur' an. It looks as if he worked on the translation according to a certain choice or that the translation was the result of copying from various notebooks. In this translation, the author locked for the most typical expressions of the language used in those parts in his time. However, being a good poet and expert in Bosnian language there are only a few archaic expressions, although the translation was made seventy years ago. He rarely used two expressions for the same term in Arabic. Even if he had to do that sometimes, that was only when he thought that such an expres ion was not known or used amongst the people for whom the translation was primarily intended. A short sentence and the clarity of thought are the basic characteristics of this translation. Besides, the translator often very successfully picturesqely de cribe a situation, as if it was on a stage. In order to be as comprehensible as po ible.

29

he uses the poetic expression and the Arabic script, but the Bosnian language (the so called alhamiado texts), quates an aje (symbol, as he calles it or a verse) or part aj an original ajet with a following translation for lach verse or part aj the verse.

30

HasanDilo

RUKOPIS mN SINA OVA KOMENT ARA 113 SURE KUR'ANA U GAZI HUSREVBEGOV.OJ. BmLIOTECIRukopis Ibn Sinaova komentara .113. sure Kur'ana u Gazi Husrevbegovoj biblioteci .u Sarajevu samo je jedan iz zbirke rukopisa koju je prepisao izvjesni Muhammed b . Ibrahim al-Bosnawi as-Sarayi godine 1220/1805. Rukopis se nalazi pod signaturom 672, prepisan je veoma itljivim pismom L 134; 23,5 x 17 Ta'liq; papir bijel, povez polukoni.I) dio rukopisa o interpretaciji zadnjih poglavlja Kur'ana, sa prevodom,. komentarom i rj.enikom najznaajnijih filozofskih termina u tom istom rukopisu, ve je unekoliko. predstavljen itateljstvu.2) Kao i obino u djelima koja su prepisivana nalaze se mnoge greke,. a o rukopisu o kome je rije ima i neke neloginosti na pojedinim mjestima koje se mogu ispraviti na osnovu usporedbi sa Ibn Sinaovim pogledima u nekim drugim djelima. Neke takve omake vjerojatno su nastale pri prepisiva" nju. Nastojao sam da ih korigujem uz pomo dj.ela Gami'ul-bedt, tampanog u Kairu 1917. g. to me je, opet, s druge. strane, ponukalo da prekucam tekst ovih dvaju primjeraka sa odgovarajuim sravnavanjima i doslovnim prevodom ime e se stei dovoljan uvid u sadraj i metodu Ibn Sinaova pristupa nekim poglavljima Kur'ana. Ovo je uslov ljeno isto tako i injenicom nedovoljne pozornosti zapadne islamologije o Ibn Sinaovim komentarima Kur'ana. Ibn Sina je i na Istoku i na Zapadu poznat ponajprije kao lijenik, filozof i znanstvenik, skoro je i nepoznato da je bio i komentator Kur'ana. 3) U literaturi o Ibn Sinau na Zapadu (moda najobirnnijoj literaturi o ostalim muslimanskim filozofima) po miljenju Sejjida H. Nasra4) nije data jo nikakva elaboracija o njegovim komentarima Kur'ana. Arebery Tapidarno navodi ove komentare kao sjajan dokaz i prilog jednom posebnom nainuJ) Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i persijskih rukopisa, svezak prvi, Sarajevo 1903, str.

Vei

501. 2) Vidi: Hasan DiJo, Ibn Sinaova interpretacija ThJasa u kontekstu njegova uenja o bitk-u. Glasnik VIS-a, br. 5, Sarajevo 1987, str. 612-629. 3) Poznat je njegov komentar Tafsiru as-Samediyya, muavvizetejn, twuaenje ajeta Innehu ni'ma nlmu1n, o unutarnjem i vanjskom aspektu namaza i dr. 4) Seljid Husein Nasr, Ibn Sina (Avicena), ivot br. 11-12, Sarajevo, 1981. str. 584.

31

pomirenja razuma i objave5) na nain na koji su to inili skoro svi helenistickom filozofijom inspirirani filozofi i prije i poslije njega. Ovakav e pristup u okvirima islamske literature izazvati jednu posebnu vrstu literature koja e se po svojim pecifinostima i metodom razumijevanja kur'anskog teksta razlikovati od " vladajue" literature o Kur'anu. Stoga e A. Korben ustvrditi da se duhovna egzegeza Kur'ana mora pojaviti meu izvorima filozofske mectitacije u islamu.6) Ova e se metoda uveliko pozivati na filozofiju (ili razums.h-u . istinu) da bi se na jedan specifian nain razumio kur'anski tekst. No. staje specifino za ovu vrstu interpretacije Kur'ana? Filozofsku interpretaciju Kur'ana karakterie usredsreenost na .. povlaena" ajeta, a ne na cjelokupnost Kur'ana. U potonjemu radilo bi se o zamanijoj literaturi o Kur'anu. Primjeri tumaenja "poviaenih" ajeta nalaze se ponaj,i ~e u sufijskoj i filozofskoj literaturi, koja se poziva na filozofska uenja da bi se dublje razumio kur'ansk:i tekst. Filozofska interpretacija nekih poglavlja ili ajeta Kur'ana je sasvim rijetko zastupljena u naim krajevima, posebno u vrijeme Osmanskog Carstva kad je nedovoljno izuavana filozofija u naim medresama, u odnosu na erijarske znanosti. 7) Ibn Sinaov komentar 113 sure Kur'ana pisan sa izraenom simpliflkacijorn jezika ukoliko se ovaj usporedi sa njegovim, filozofskim stilom pisanja. unekoliko saima najbitnija pitanja Ibn Sinaovog filozofskog korpusa utemeljenog na grkoj filozofskoj tradiciji i islamskim dotadanjim filozofskim miljenjem o transcendentnoj potpori svijeta, o dui i njenoj strukturi, o zlu i njegovom ucjepljenju u materiji , o supstancijalnosti due u odnosu na tijelo j dr.l. Reci:Utiem

se Gospodaru svitanja

Nuno Bie, Prvotni princip, Rascjepitelj je mraka nebia svjetlou Bia. Jedna od Njegovih pripadnih odlika je Njegova obilujua dobrostivost apsolutne prirode - eljena po prvotnoj nakani - koja biva u samom Njegovom Onstvu. Od svih postoj eih stvari koje su proistekli iz 1\jeg~ najprije je proistekla Njegovo praiskonsko odreenje. Potonje u osnovi ne sadri zlo osim onoga to je prikrivene pod irenjem svjetlosti Prvog [Bia]: odlika neprozirnosti, imanentna Njegovoj teti , proistekla je iz Onstva Njegova. L5) A J. Arbery, Revelacion and Reason in Jslam, London 1971 , str. 16. Njegove komentare spominjel

Samobivajue

Brokelman u: Gcsichte der arabischen literat.ur, S. J. str. 814. 6) Henry CrJrbin. HislOrija islamske filozofije, Sarajevo 1987, str. 19. 7 J l.Auis Gardet. Connaitre de I'Isl.am, Paris 1955, str. 69.

32

ll. Zatim e na red nastupiti uzroci sa svojim sudirima koji e za poslj.edicu imati - nakon Njegova praiskonska odreenja - zle stvari koji su njima pripadni.

ill. Pr.vi uzrok u nizu posljedica .- to e predstavljati realizaciju trenutanog odreenja - bie Njegova mo stvaranja o emu je upravo dao i sljedei iskaz: " ... od zla onoga to On stvara"; stoga je zlo postavio uz odlike stvaranja i trenutanog odreenja. To zlo zbilja nastaje iz onih oblika u ijih je biti in [upojedinjenog] trenutanog odreenja. IV. Poto su tijela - dodali bi to - rezultat trenutanog odreenja a ne praiskonskog, stoga su oni izvor zla, imajui u vidu, dakle, to da se materija ostvaruje samo tako jer, sa sigurnou se moe re.i da je Bog pridruio zlo uz onoga to je stvorio. Zatim je [Bog] , slava Njemu pripada, pretpostavio svitanje;. a uzme H se to da je potonje prelijevanje svjetla bivanja na tote koje su mogueg bivanja - u odnosu na zlo koje je stvorenome pripadnoonda je to svitanje neto to prethodi stvarima od kojih je nekima zlo pri padno. V. Zbog toga dobro je eljeno po prvotnoj nakani, a zlo je nuzgrednina koja je eljena po drugotnoj nakani ... pa je stoga naredba traenja pribjeita kod Gospodara svitanja, zapravo, traenje pribjeita od uticaja zlih stvari koji su stvorenome pripadne. Vl. Ukoliko se postavi pitanje zato je rekao "Gospodar svitanja" a ne "Bog svitanja" ili neto to bi tome bilo slino, uspostavi e se, naime, ono to je reeno , da je u tome sadrana tanana tajna s aspekta injenica znanja. Jer, Gospodar (Rabb) jeste Gospodar onome komu se gospoduje (marbGb); odgajana (ili potinjene) je ono koje u odnosu na svoja stanja ne moe bez odgajatelja (ili Gospodara). VII. Pogledaj , recimo, dij ete kojega odgaja njegov roditelj pa e uoi ti to da ono, dok se nalazi u stanju da bude odgajana, ne moe bez odgajatelja. VIil. Imajui u vidu to da mogue tote, u momentima svoga bivanja i u stanjima svoje postojanosti, ne mogu bez izobilnosti Prvog principa, bie razlog, svakako, da se izrazi rijeju "Gospodar". J, isto tako, ,,Bog": uinci potrebuju Boga ne u vezi s tim to je On Bog -jer je Bog kao takav po onomu to jeste Bog- ve po tome to On ima pravo da bude oboavan, doim, s druge strane, odgajana (potinjene) ne moe biti miljeno putem silogizma koji bi vodio do toga da potonje bude zasluno prava na oboavanje. Svitanje - nuno je da ima onoga koji daje svitanje, Gospodara iji su tragovi vidljivi, i to svitanje nema potrebe, imajui to u vidu, da bude oboavano.

33

-

IX. Znaj da u ovome ima i druga aluzija na skrivene stvari i saznanja; ~ traenje utoita, pribjeita ili pokroviteljstva u jeziku oznaava priklanjanje drugom. Samim tim to je nareeno priklanjanje drugom, upuuje na to da nepostojanje dolaenja do savrenstva nije zbog stvari koja bi se svodila na prelijevanje dobrota ve zbog stvari koja se svodi na primatelja tog savrenstva ime se dokazuje ve utvreni iskaz; nita se od savrenstva ne uskrauje od strane Prvog prindpa, ve je cjelost rezultat koji se zaustavlja na tome da postane spremnim primiti to savrenstvo. To je znaenje poslanike aluzije koja se pripisuje onome koju je i izgovorio, neka bude slavljen i pozdravljen: ,.Zaista je Gospod va u vaem ivotu razastrao duhove Svoje milosti. pa podlegnite im". Objasnio je da su duhovi njenosti vjeni a nedostaci pripravni. U tome se kriju velika i uzviena upozorenja i pravila znaajna koja omoguuju spekulatoru da ih upozna bez objanjenja.2. l od zla mrke noi kada razastre tmine X. Ono to se utie Gospodaru od stvari kojima je zlo pripadne, u stvarima koje posjeduju ve ozbiljno odreenje [upojedinjeno], u d01nenu trenutanog odreenja. je parcijalna dua ovjeka pojedinca. Najvee stvari koje pogibeljno utiu na bit ovjekove due nalaze se uz nj , u iznutrini, u koi tijela. Te stvari mogu biti dvostrane: njeno sredstvo i njen nauditelj. To su animalne i vegetativne moi. Jedna je sva protiv nje, druga je sva za nju. Xl. AnimaJne su moi ogoreni sutonski mrak. A materija izvor tmine, zla i nebia.ve

si saznao da je

Xll. Racionalna dua koja trai utoite u svojoj je biti stvorena ista, bistra i daleko je od zamuenosti materije, a veze su joj primateljka mnogih predodbi i injenica. Ova tananost i svjetlo su postojano uz nj , izuzev onda kada oblici animalnih moi , opsjenjujue i zabluujue, urezuju u njoj srdbu i ozlojeenost i mnoge izvana potaknute stvari koje iznova pojaavaju tminu i ovu obnavljaju. Xill. Poto je sutina govorne racionalne due zamuena tim mranim formama pri razastiranju mraka, odnosno pri iznenadnom javljanju i primanju~ samo spominjanje mrke noi je uslijedilo nakon onoga to je openitije od nje. XIV. Zle stvari koje su rezultat mrke noi reci prone su sa zlim to je stvorio na opti, i poseban nain. Meutim, imajui u vidu to da ova pojedinana sveza ima prednost pri nastajanju zle due, bie razlog, bez sumnje, kasnije da se spomene. To zato da bi se utvrdio oblik b1ti due kao jedne od najloijih oblika, a s ciljem usiljenja motiva koji e za ishod imati izbjegavanje zle due, i pojaavanj e naina na koji e se nje kloniti.34

3. "l od zla sumljivaca kada sumnju sije

XV. Ovim se aludira na vegetativnu mo. Vegetativna mo je zaduena da upravlja tijelom, njegovim razv.ojem i reprodukcijom. Tijelo je jedan vor koji je sainj en od etiri razliita elementa. Potonji su meusobno suprotstavljeni i dovode do raskola. Meutim, iz njihove meusobne inidbe nastalo je ivotinjsko tijelo. Vraari (smutljivci) koji puu u vorove su vegetativne moi. Vraar je uzrok da postane bit ne.ega veom u svom stupnju sa svih strana: u .duini, irini i dubini. Ova mo je upravo ta koja ima uticaj na rast tijela koje se hrani i razvija sa svih spomenutih strana. XVI. Nijedna vjetina ne moe biti od koristi tom poveanju, s jedne strane, niti pak, s druge, ini nunim smanjenje. Na primjer, kada kova uzima eljezo i eli da ga produi, nuno je da smanji njegovu debljinu i stijesni njegovu irinu ili da doda drugi komad izvana. XVll. Vegetativne moi rasporeuju dijelove hrane unutar tijela i izjednauju ih s njim, te u biti poveavaju dijelove sa sve tri strane. XVIII. Naj slinija stvar. koja je pod uticajem vegetativne moi je duvanje. Ovo je uzrok da se naduva stvar i postane, shodno stepenu poveanj a, vea nego to je bila, sa svih strana. Duvanje u vorove su vegetativne moi. XIX. Sami odnos izmeu ovjekove due i vegetativnih moi, posredstvom animalnih moi ispred spominjanja vegetativnih moi. XX. Uzeto u cjelini, stvari kojima je zlo pripadno - ovih dviju moi- u b1ti due utvruju veze due i spreavaju ovu da se hrani sa njom odgovarajuom hranom koja je u skladu sa njenom sutinom. Zlo obuhvata carstva nebesa i Zemlje, i uklesano je rezbarijama vjenosti.'

4. I od zla zavidljivaca kada zavist ne krije XXI. Ovim. se podrazumijeva rezultirajui sukob izmeu tijela, sve njegove moi i due. XXII. Najprije je ukazao na stvari kojjma je zlo pri pa dno, a potom je preao na detalje; zapoeo je stvarima kojima je zlo pripadno, koje proizilaze iz ivotinjskih moi tijela imajui u vidu, prema tome, da obje moi pripadaju tijelu. XXIII. Izmeu tijela i due postoji i drugo protuslovlje. To je zavidnost koja je nastala izmeu Adema i Iblisa, a to je dugotrajna bolest koja se treba kloniti- na osnovu naredbe - kod Prvog principa. XXIV. Ova sura dokazuje kakvost ulaenja zla u Boanskom odreenju. Zlo je eljeno na osnovu nuzgrednine a ne bfti. Izvorite zle stvari - pridodato ovjekovoj dui- jesu odnosi due sa tijelom, ivotinjske i vege-

1"

tativne moi. Kada sve ovo umorno optereti duu, za njeno stanje nije nita bolje nego da to izbjegava! I ima li vee slasti za nj nego da bude odvojena od tijela~ pa makar ta odvojenost bila i supstancijalna i liena .veze sa mno gun stanJlflla. Allah nas je priskrbio potpunim usamljivanjem i cjelosnim oboavanJem. Ibn Sinaova interpretacija promatrana iz ugla njegova intelektualizma moe se svesti na sljedee dijelove koji su neumitno sadrani u njegovom filozofskom diskursu. 1. (l-IX). Transcendentna potpora svijeta. Konani utok ili to bi se danas reklo Konana zbiljnost (o emu se govori u prvom ajetu ove sure) to transcendira svijet- U Ibn Sinaovoj filozofiji najprije treba sagledati sfuni nain na koji Ibn Sina dokazuje odnos Bog - svijet. Ovaj odnos Ibn Sina sagleda\a misljenjem dva temeljna pojma koji ine kamen-temeljac, njegovog filozofskog disk-ursa: samobivajue Nuno Bie (wagibul-wugud). Polarizacijom bia Ibn Sina je nastojao pokazati nemogunost postojanja "supstancijalne" i "horizontalne" veze izmeu Boga (Nunog Bia) i svijeta

(mogueg bia). B>

Dualizam bia, po Ibn Sinau, osnovna je namjera miljenja i interpretacije posljednjih poglavlja Kur'ana. Taj jaz drugosti pretstavljen je svojstYom neprozirnosti koja je imanentna to ti (mahiyya) Nunog Bia, njego\'Om jedinstvu esencije i egzistencije,9) to je iskljuivo svojstveno samo Nunom Biu od svih postojeih bia. Nuno Bie je izvor moguih bia na nain na koji ono daruje svojstvo bivanja drugim biima jedinstvenim inom miljenja (kontemplacije: te'aqqul) sebe samih jednim postupnim redom. Stupnjevitou miljenja Ibn Sina razjanjava proizilaenje mnotva iz Jednog upravo ontolokim statusom miljenja (inteligencije):10) iz Jednog proizilazi samo jedno- prva inteligencija: i tako redom sve do desete inteligencije iza koje slijedi svijet nestajanja i nastajanja. Postavljajui jednu geografij u neba po prirodnom sistem u slijeda kojega u krajnjoj konsekvenci proima enja 11 ) razliitih8J Sejjid Husein Nasr, op. ciL, str. 567. 9) Nuno Bie ne potrcbuje za svoje bivanje nikoga; ono je jednostavno bie i unificira relaciju subjekt-objekt. Kod njega, za razliku od ostalih bia, i sezava polarizacija bia na esenciju i egzistenciju, budui je jednostavno, nesainjeno od dijelova. Njegova spoznaja sebe, u smislu Aristotelovog scbekontemplirajueg Nepokretnog pokretaa, omoguuje prvu inteligenciju - po emu e se razlikovati od Aristotela - stvaraJ akim inom mi ~ljenja Aristotelovo uenje Ibn Sinaa pomiruje sa islamskom re)jgijom pomocu uenja o emanaciji kod Plot..ina.10) AJ-'aql u muslimanskoj filozofiji ima dva statusa: kosmoloki, kada se odnosi na nebeske sfere i psiholo~ki kada se odnosi na ovjekov razum. ' ll) U Ibn Sinaovoj fllozofi.ji enja oznauje ono ~to oznauj e ljubav (amour) kod Platona; amour je prevodio sa einja Cisq) smatrajui da je ova jaa i dublja od ljubavi. Sve to je utonulo u bie e--me za

36

savrenstava, Ibn Sina promie islamsko uenje o melekima kak0 bi udovoljio religijskom zahtjevu i filozofskom miljenju, o melekima ili duhovnim sferama koji su u neposrednoj bliziNi sa svojim izvorom ili Konanom istinom svega onoga to je utonulo u bie. l2) Sve to je blie tom savrenstvu ono. posjeduje i veGe savrenstvo. Nuno Bie, osim mnogih svojstava koje p.osjeduje, je isto dobro i stoga ono nije izvor zla. Pitanje o zlu u svijetu koje i sam Ibn Sina dotie zbilja j.e uznemirujue pitanje,13) i Ibn Sina je nastojao da ga razrijei polazei od samog problema Nunog Bia - Boga, preko Njegovih uinaka pa sve do matrerijalnih stvari, a ne nekim obrnutim slijedom. Zlo je u tom slijedu pridruno stvaranju i odreenju; ono je ucijepljeno tek kao rezultat Njegovog odreenja, a materijalnim stvarima, u onom spletu (i sudira) uzroka stvari, i na taj nain, u stupnjevitosti bia, posjeduje ontoloki status vjenosti. U odnosu na dobro zlo posjeduje nuzgredni karakter..Stoga, po Ibn Sinaovom miljenju zlo je posljedica mogueg bia i nije neposredno vezano za Prvi princip svih stvari; njegovo posredovanje moguim biem je rezultat trenutanog odreenja a ne praiskonskog.I 4> Mogue bie (svijet) ne posjeduje ono savrenstvo koje posjeduje Nuno Bie; svoje postojanje duguje Nunom Biu i postaje moguim po . postojanju Nunog. Sve drugo to je izvan Nunog Bia je nuzgredno po sebi i pripada radi svoje egzistencije Bogu. l materija i forma koje su imanentni moguem biu nalaze se u vjenom prirodnom slijedu, i konstituiu jedan vjeni egzistenat koji biva sluajan u sebi ali po Bogu vjean i postosvojim savrenstvom, dobrotom. enja povezuje sve stvari u biu. Ona je sredstvo interrelativnosti tih stvari. O tome Ibn Sina kae: "Pos tojei koji je svet (Bog) u tolikoj mjeri da ne moe bili potinjen upravljanju je cilj dobrostivosti (al-bayriyya), ~- Onje konaan cilj enjivosti (ma'Suqiyya); a najvei subjekat ljubavi identian je sa najuzvienijim objektom ljubavi. Ovim se misli na njegovu uzvienu i svetu Esenciju. Jer dobro ljubi dobro i to pomou meusobnim kontaktom i razumijevanjem. Prvotno dobro shvata svoju bi'l u svojoj postojanoj djelatnosti. Ljubav koju iziskuje prema sebi je najpotpunija ljubav (... ) Prema tome, kod postojeih stvari ljubav je ili njihov uzrok ili je njihovo postojanje". (Risiiletu ftl'iq, u: Gilm.i'ul badl', Kairo 1917, str. 71-72). 12) Pitanje o odnosu Boga i zla u svijetu potresalo je svekoliku srednjovjekovnu skolasti.ku, a u povijesti filozofije dosee do epikurejaca. O tome je velil..'ll raspravu vodila i islamska teocticeja; skoro su sve teoloke kole u islanlU raspravljale o tom pitanju. Stoga Ibn Sina nije mogao da ga zaobie. Razrje~enju ovog pitanja polazei od Boga u evropskoj su filozofiji pristupili Toma .Al"Vinski i Lajbnic. 13) Kada (praiskonsko odreenje) i kader (trenutano o dreenje) uzeti zajedno oznatuju odluku Boi ju in globo. Prema definicijama 'Hm al-kaHuna i falscfe, kada je suvie esto podraz1llllljevao svekol.iki sud i odluku Boju u uni verzalnom smislu (Vidi: al-Durdani, Ta'ruat, ed. Fliigel. Leipzig. 1845, str. 185.) Kader "trenutano odreenje" u tehni kom smislu odgovara trenut.anom odreenju stvari. Kader je "upojedinjenje" kadaa. U Wirat-u Ibn Sina podvlai sljedeu distinkciju izmeu kadaa i kader-a: ..Sve stvari bivaju sa Njegovim (Prvi princip) egzistencijalnim predodreenjem (qadar) koje predstavlja partikularizaciju (tafsiJ) Njegove prvollle odluke (qaqa) "U tom smislu Ibn Sina upotrebljava jo jedan termin'inaya koja se prevodi kao "provldencija". Kod Ibn Sinaa ovaj pojam implicira Boje znanje o pojedinostima na jedan univerzalan nain. 14) Aluned Fu 'ad el-AJJwiini, Ibn S.irtii, Takvim za 1984, str. 159.

37

jan; njegova cjelovitost dolazi od Nunog. I tako u tom generalnom determinizmu mogue bie je postojano u enjivosri za onim od koga prima svoje postojanje - usmjereno je transcendentnoj potpori svijeta. 2. (X-XX ) Dua i njena struktura. Prisutnost zla u svijetu, shodno stupnjevitosti bia, duguje svoje postojanje materiji i mraku (nebiu). Zlo u Ibn Sinaovoj filozofiji oznauje nedostatno, kmjavo, ono to ne dosee stepen savrenstva i odnosi se na nebie. Ovdje je rije o prirodnom zlu koje se u jednom irem kontekstu izjednauje sa zlom u ovjeku. Konsekventno ovome svako bie a time i ovjek koji je u domenu nastajanja i nestajanja (kawn ve fasad), s obzirom da je sainjen od etiri elementa. posjeduje zlo jer nije savren. No, savrenstvo se kod ovjeka ostvaruje jednim viim stupnjem intelekta. O ovome kasnije. Prirodni stupnjevi bia posjeduju razliite moi sloj eva ili aspekata bilo u vegeta6vnom, bilo u animalnom carstvu. Na isti nainje struktuirana i o\jekova dua. Rije je, prema tome, o racionalnim, vegetativnim i animalnim moima due. U deskripciji sposobnosti ili moi due Ibn Sina slijedi Aristotelovu terminologiju ali sa izvjesnim stilizacijama u pojmovima. Ne slae se sa peripatetiarima po tome to on zagovara da je dua neseljiva i besmrtna. Najprije o animalnoj dui. Ova se u osnovi sastoji od sposobnosti kretanja koje u sebi sadri (l) snagu instinktivne udnje i (2) sposobnost poimanja. Prva posjeduje unutarnju i vanjsku percepciju 15) ili dosezanje. Iznutarnje ulo je i sensus communis koji generalizuje sve slike koje su otisnute u osjetilima. Druga mo meu onim unutarnjim je formativna a njen je zadatak da pamti perceptualne slike koje ve sadrava sensus communis, nakon odsutnosti percepata. Trea mo je mata koja obavlja klasifikaciju perceptualnih slika. etvrta i peta mo je wahm na Zapadu poznata kao vis estimati- va: uloga wahm-aje da pamti ono to je percipirala mo mate. Sve ove moi percipiraju se pomou mozga, osim racionalne due (annafs an-na~qa) po kojoj se ovjek razlikuje od ivotinje. Kako se vidi iz ovog Ibn Sina ne cijepa duu i dalje je sagledava u njenoj unifkirajuoj ulozi. Evo kako sagledava to jedinstvo. Racionalna dua ima dvije funkcije: teorij sku i praktinu. Praktina strana je izvor djelanja ili morala. 16) Teorijska strana du ~ posjeduj e etiri sposobnosti: l) materijalni intelekt (intelectus materialis - al-'aql-al-hayul)

15) Nerkez Smailagi, Klasina kullura islama ll, Zagreb 1973, str. 376. 16) Ahmad Fu'ad al-.AJ]waru, op. ci L, str. 162.

38

koji je ista potencijalnost i spremnost, u poziciji da prima ili dosee inteligibilije; 2) intelekt po stjecanju navika (intellectus in habitu - al-'aql bilquvve) je onaj koji je ve dosegao primarne inteligibilije uvjerenJem a ne sticanj. e m (da su, na primjer, predmeti koji su jednaki s jednom te.istom stvari i meusobno. j.ednaki). ;. 3) intelekt u akciji (intellectus in effec.tu . - al-'aql bilfi'li) ili intelekt po primjenjivosti koje je dosegao primarne inteligibilije a na osnovu. ovih i sekundarne. inteligibilije; 4) steeni intelekt (al-'aql almustefad - intellectus acquisitus) je savreni intelekt kada su forme prisutne u razumu i kad ih on promatra i misli o njima, znajui da to ini.l7) Rije je, prema tome, o jedinstvu intelekta, i to se jedinstvo izraava u stupnjevitosti intelekta. Sve stupnjeve intelekta proima potencijalnost koja je u svom krajnjem dosegu u mogunosti da opi sa Aktivnim intelektom (ili desetim intelektom u Ibn Sinaovoj kosmologiji pomou koga postaje identina sa prvotnim naelima bia Na ovaj nain dua je primateljka formi iz transcendentnog svijeta; u sebi posjeduje enju za svojim utokom u stanju postojane enjivosti za viim stupnjevima bia. 3. (XXI-XXV) Supstancijalnost due. U interpretaciji posljednjeg ajeta sure implicitno se govori o odnosu dua-tijelo da bi se na kraju ipak ukazalo na supstancijalnost due u odnosu na tijelo. Razmotriemo obje pretpostavke. Ibn Sina ovu problematiku postavlja na dvije razine: na transcendentnu i fenomenalnu. Na transcendentnoj razini dua je entitet neovisan od tijela, neovisna supstanca i u biti je nae transcendentna ja. 18) Na ovoj razini Ibn Sina slijedi vie Plotina negoli Aristotela da bi, na osnovu toga i svojih duhovnih naklonosti, dao jedan svoj originalan pogled. Ovaj aspekt due u domenu je metafizike znanosti. No ipak na svojoj fenomenalnoj razini due, to je predmet prirodne znanosti, dua je povezana sa tijelom nekom vrstom tajne veze. Upravljena je na njega na nain na koji ona ravna tijelom i njegovim funkcijama. Postoji u dui, kada je ova izdvojena od Aktivne inteligencije, odreena, temperamentna, definitivna sklonost da se priboji tijelu. l tu je ona uroena enja ali u smislu dobrobiti i due i tijela. Kada je dua pod uticajem tijela onda iz toga proizilazi esto sudir koji ima za posljedicu udaljavanje due od njene prave biti. Mo tijela dakle ne smije da prevagne. U svojim mi stikim kazivanjima (J:{ayy Ibn Yaqzan, Risaletu a~-Tayr i Salman Absal) kako i u svojoj "Odi dui", Ibn Sina upravo pokazuje oslo-

17) ire o L ome vidi odlomak iz Ibn Sinaovog djela u: edomilj Veljai, Filozofija istocnih naroda Xli, Zagreb 1979, str. 241-2. 18) Nerkez Smailagi, op. cil, str. 371.

39

due od okova tijela i materije i njeno potpuno druenje sa Ak."tivnom inteligencijom, a preko ove i sa boanskim svijetom pod ijim je ,.teretom' itav svijet.

baanje

l\1ANUSCRIPT ON ffiN-SINA'S COMMENTARY OF THE 113 TH SURA OF THE QUR'AN FROM GAZI HUSREV-BEY'S LffiRARY The work i based on Ibn Sina' s commentary of certain chapters of theQur an. with a pecial emphasis on the 113th sura. The manuscript deals with the last three chapters of the Qur' an: ih las and muavvizetejn. Since I ha\'e already written about the commentary on ihlas and published the paper in the Herald of the Islamic Supreme Community in SFR of Yugoslavia, now the muavvizetejn should qe discussed. The manu cript on Ibn Sina's commentaries of certain suras and ajets was written in our country, but the time of its origin is not known. That remains to be solved on the basis of analysis of the paper on wruch it is written. Thn Sina is known both in the West and in the East as a philosopher and scientist. but it is ljttle known that he also wrote commentaries of the Quran. He did not write a commentary of the whole Qur'an, but commentaries of certain ..privileged" ajets. Ibn Sina 's tefsir of several ajets has not been studied at all in the West (Sayyid Busayin Na~r). Certain significant elaboration have not been made even in the East.

40

Muharem Omerdi AHMED BEJAZI I NJEGOVO DJELO "'IARAT ALMIN 'IDARAT AL-IMAM"Ako bi se usudili ustvrditi koji je pd naih uenjaka dao najvei doprinos u akaidskoj nauci piui na orijentalnim jezicima, onda bi se, sa najveim stepenom sigurnosti, mogli opredijeliti za Ahmeda Bejazia (Ahmad Bayadi-zade), sina naeg roda, koji je ivio u vrijeme opadanja naunog ara u turskoj carevini. Tri su naa uenjaka ostavila znaajna djela na polju akaidske nauke piui na arapskom jeziku, koja, svakako, zasluuje daleko vie panje od one koju smo im do sada poklanjali. Najznaajniji doprinos u ovoj nauci je svakako dao Ahmed Bejazi sa svojim djelom 'lriit al-mariim min 'ibrit al-Imam, koje predstavlja opsean komentar na pet Ebu Hanifin.ih djela/traktata iz podruja ove islamske discipline. Drugi je po doprinosu Hasan Kafi al-Aqhisari (951-102511544-1616) sa tri djela iz akaida: Nur al-yaqzn, Rawdat al-gannat i komentar na to djelo Azhar ar-rawdat. Trei predstavnik po doprinosu naoj akaidskoj koli bio je Mustafa Ejubi - ejh Jujo (10611119/1651-1707) napisavi komentar na poznatu al-Farganijevu qasidu Bad'u al-amalJ pod naslovom Badral-ma 'afi:. 1) Da bi akaidsku misao navedene trojice naih naunika mogli bolje istraiti, neophodno bi bilo to prije pristupiti prevoenju njihovih spomenutih djela i uiniti ih dostupnim, kako istraivaima, tako isto, i najiroj javnosti. Hadi Mehmed-efendija Handi za Ahmeda Bejazia veli da je bio sposobniji i jai u akaidskoj nauci od svih naih uenjaka, pa i spomenute dvojice. On kae: ,,Istraujui imena i biografije naih ljudi, koji su se istakli u islamskoj knjievnosti , vidio sam dobar dio knjievnih djela koja su dali nai ljudi; dosta sam tih djela proi tao, pa slobodno mogu rei i ustvrditi, da nisam meu naim knjievnicima vidio jaeg, uenijeg i sposobnijeg ovjeka, naroito u 'ilmu-L-kelamu, od Ahmeda-ef. Bejazia." I ako je ivio u poznija vremena ipak se istakao u ovoj islamskoj nauci da mu ak uveni je-

l) Mehmed Handi, Knjievni rad bosansko-hercegovakih Muslimana, Sarnjevo, 1934, str. 8-9.

41

menski uenjak a1-MuqbilJ2) priznaje veliku uenost, ija izjava i priznanje ima znaaj, budui da je ovaj uenjak poznat kao veliki kriti ar vrsta kova, principijelna i nepokolebljiva stava. On u svom djelu al-'Alem a-amih3 ) tvrdi da je Bejazi u svom liinitu al-martim min 'ibiiriit al-Imam-u dao uena tumaenja Abu Hanifinih teolokih miljenja, da je veliki teolog te da se. zbog toga, bez ustruavanja eli vi njegovoj otroumnosti i vjetini.4) Citirajui iz njegovog djela neke stavke u zakljuku veli: "Ovaj B ejazi je veliki .kritiar i uenjak!" Ahmed Bejazi je roen u Isatanbulu 1042/1632-33. godine. Otac mu, Hasan ef. (um. 106311652), bio je pravnik, rodom iz naih krajeva. Katib elebi za njega misli da je iz Nevesinja, da je bio u krugu ljudi ili u nekom srodstvu (inrisab) sa Nevesinjcem Roznamedi Ibrahim-efendijom. Handi nije uvjeren u ovaj stav.5) Ahmed-efendija se obrazovao u Istanbulu pred najpoznatijim tadanjim u enim ljudima, tako da je ve u dvadesetoj godini bio na glasu po svojoj uenos ti i ambicioznosti koju su mu priznavali i oni koji su ga uili (qabil-i lvugud) . Meu uiteljima su mu bili na glasu ueni ljudi tog doba, kao: Mula elebi ~ Uzun Hasan-efendija, Ebu Se'id, ejhu-1-islam , kod koga je nakon diplomiranja bio mulazim/docent. Jedno vrijeme je radio kao profesor u nekoliko poznatih medresa u Carigradu i Jedrenama. Kada mu je otac Hasan-efendija slubovao u Mekki kao kadija, Ahmed-efendija mu se pridruuje pohaajui predavanja znamenitog muhaddi sa amsuddina a1Babulija, od koga je dobio diplomulidazet iz hadi sa. Naputajui profesorske zvanje Ahmed-efendija Bejazi zapoinje blistavu sudijsku karijeru prihvatajui imenovanje za kadiju u Halebu (107711 666) gdje je postigao veliki uspjeh. Slovivi kao neosporan uenjak uestvovao je u mnogim diskusijama i raspravama sa tamonjom ulemom a posebno sa muftijom Muhammedom ibn Hasanom al-Kevakibijem. Veina njihovih uenih rasprava je zabiljeena i prepisi su se brzo irili diljem islamskog svijeta. Potom je uslijedio njegov premjetaj za kadiju Bruse, a zatim za kadiju Mekke (108311672) gdje se za njega ve odavno ulo . U mekanskoj mahkernilsudnici odravao je predavanja iz 'ilmu-L-kelama. Tokom ovih predavanja konanu fizionomiju je dobilo njegovo djelo Iarat al

2) Salih ibn Mahdi ibn 'All ibn 'Abdullah ibn Sulejman ibn Muhammad al-Muqbill, 10471110/1637-1710. god.3) Al- 'A la m a.f-ii.mi~ fi i sari al-l.uuzqi 'a lli al-tibii' i wa al-maiiyilj, Ismail-paa, Esmau al-muallifm, sv. l, Slr. 424. 4) M. Handi.i, ibid, Slr. 8-9. 5) Oslovljavanje kao Bonjak (Bosnawi). Vidi, Mehmed Handi, ,.Bejazii", Kalendar Gajret, l 938, str. 90; Fezlek.e, IL str. 391.

42

martim, ... koje je jo ranije napisao. 6> Nakon briljantnog sudakog uspjeha u Mekki dobija premjetaj u Damask gdje je imao susrete sa uvenim uenjakom Muhibbijem koji je u svome djelu lfuli~it al-itir za Ahmedefendiju napisao: "Vidio sam brdo znanja i ovjeka sa postojanim vrlinama!''7)

Godine 1086/1675. imenovan je za kadiju u Carigradu, a pet godina kasnije dobija unapreenje na poloaj vrhovnog kadije (kadi-asker ili sadriRum) za evropske provincije Turskog Carstva na kome ostaje do 1094/1683. kada je opozvan sa te funkcije. On se tada povlai u Kanlinde, selo kod Istanbula gdje je imao imanje. Umro je 1098/1687. godine i sahranjen je u Uskudaru (Istanbul) u turbetu kod svog oca. Njegovom naglom povlaenju iz javnih slubi i ivota, navodi Reid u Tarihu i Muhibbi u lfula~at al-ataru doprinjela je njegova poslovina principijelnost u potivanju erijatskih propisa i u vrenju kadijske dunosti gdje je kao kadi-asker u dva sluaja ponitio presudu po rangu niih kadija i donio presudu onako kako je smatrao da je pravo. Njegovi protivnici su raznim spletkama uticali na javnost i na krugove bliske sultanu da se ove Ahmedefendijine presude proglase neutemeljenim, prestrogim i pristrasnim.S> Raid u Tarihu iznosi slj edei stav: ,Jz spomenutih kadi-askerovih presuda nama izgleda da je svrha bila provesti vjerske odredbe i za6titi erijat, stoga mislim da ne dolii zlo misliti ili govoriti: htio je ovo ili ono, nego treba postupiti shodno pravilu: 'Mi sudimo po vanjtini, a Bogu preputamo ono to se u srcima krije'. "9) Prema Mehmedovom Tarihu, Ahmed-efendija je bio pripadnik nakibendijskog tarikata, to se u drugim izvorima ne is tie. (Osmanlimuelliflerit I, 258). Ahmed ef. Bejazi je napisao sljedea djela: l ) lirit al-martim min 'ibirit al-lmam, 10> za koje Zahid Kevseri u uvodu Ibn Asalcirovog (499-571/llo5-1175) djela Tabyfnu kezibi al-mufterf veli: "Ovaj Bajazi, iako je ivio u poznija vremena, ipak je vrlo slobodan i jak u islamskoj apologetici "11)6) Muhammed ibn Muhammed ai-Handi ai-Busnawi, AI-Gaahar al-asnd fi tertid:.imi 'u/enw wa u'ariii Busna, Kairo, 1349/1930, str. 33-34; dr Hazim abanovi, Knjiiewtost Muslimana BiH na orijen ta/nim jezicima, Sarnjevo, 1973, str. 320-322. 7) Muhibbi , lfulii~iit aliitiir, l. str. J 81. 8) Prema M. Handiu , ,,Bejazii'', ibid, str. 92-93. 9) Ibid, str. 93. 1O) Brockclmann, ll, str. 436/ 1; al-Muqbill, aJ. 'Alam a-Omib, str.: 6,255 i 283; u Gazi Husrevbcgovoj biblioteci u Sarajevu uvaju se dva rukopisna primjerka ovog djela: R-1894, prcpis iz 110111689. i R-3999, prepis iz 11 07/1695. prepisan iz autografa. (Vidi, Kasim Dobrna, Katalog arapskih. rurs.kih i pcrsijskih rukopisa, Sarajevo, 197 , sv. l , str. 402403.) ll) Ibn 'Asrudr ad-Dimiqi, Tabyir1u Juujibi al-muftari, Bejrut, 1979, str. 19.v

43

2) Sawtini~zu al-'ulwn, pieve misli i skice o est naunih disciplina, a

pripisuju mu ga: ejhi, Mehmed Tahir i Mehmed Surejja.12) 3) Sa kk zbirka sudskih fonnulara, presuda i erijatskih tjeenja koje je Ahmed-efendija izdavao kao rumelijslci kadi-askera koje je u jednu zbirku sak.'llpio njegov pisar Hidr ibn Osman. U djelu ima puno pohvala za uenost Ahmed-efendije. 13> ..f) Resail, zbirka traktata.I4)

Ta 'lfkat~ zbirka njegovih rasprava, miljenja i zabiljeki. 15) Ima inrucija da je ovaj na veliki uenjak napisao jo neka djela, ali se do danas ona nisu ustanovila. Safvet-beg Baagi ipak dodaje jo tri djela Ahmed-efendiji crpei podatke iz Sidilli Osmaniyye (I, 225) i to: 6) Kitab al- 'alem, Knjiga o svijetu. 7) Kitabal-wa~i))'G, Knjiga o oporuci. 8) Fiqh al-absat, Opirno pravo. 16) Mehmed Handi ne prihvata B aagievo miljenje o posljednja tri djela. mada izvor dri autoritativnim i pouzdanim.I7) Ve kao renomiran uenjak u erijatskom pravu i nekoliko drugih teolokih disciplina. Aluned Bejazi se sa ltirat al-meramom okuava u akaidskoj nauci, pokazujui daje izvrstan kritiar i komentator Abu Hanifinih djela. koga. to se argumentovano moe tvrditi , do danas niko nije nadiao. Djelo je obi mn o. U njega je autor nastojao uklju iti veliki broj akaidskih pitanja. I pored obimnosti grae, djelo je sistematino i pregledano, po uzoru na Abu Hanifina djela. Prouavaju6 ovo djelo, moe se i letiminim pogledom vidjeti da je on izvrsno vladao, u to vrijeme, vaeom metodologijom naunog istraivanja. prouavanja , kritike analize i saimanja. Upoznat je bio sa onovremenim dostignuima najboljih autora i teologa Istanbula, Damaska, Mekke, Medine, Kaira, a kao to e se kasnije vidjeti, i oni sa njegovim radom, s obzirom da je ve bio iziao na glas kao autoritativan i pouzdan uenjak.5)

12) YL Handi, .,Bejazici', ibid. str. 95.

13) Ibid. str. 96; K. Dobraa, ihid, 11, str. 947. 14) Kako smatra i Handi i B aagi. U izvorima se ne navodi o kojim se traktatima radi i iz kojih disciplina J5) Handi smatra da se ovdje, izmedu ostalog, radi i o raspravama koje je Bejazi imao sa alKevakibijem. l 6) Safvet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo, 1986, str. 142-l 43; ~ti. Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u turskoj carevini, Sarajevo, 1986, str. 333-334. 17) M. Handi, ..Bejazi ", ibid, str. 96.

44

On u svom radu nije slijepo slijedio postojeu koncepciju promatranja drugih miljenja i stavova, ve. je, prevashodn.o, imao na umu stvarne potrebe Vjere i nauke u iznoenju onih saznanja i stavova do kojih je sam linom analizom i prouavanjem doao i anili koje je mogla ponuditi tadanja literatura i izvori. Svakako,. da je. pored toga, posebno vodio rauna o potrebama svoje generacije. za komentarom djela Abu Hanife iz ove islamske nauke, poto je erijatsko-pravna ravan u svim segmentima vjerskog ivota u Turskom Carstvu ve bila pokrivena uenjem hanefijske kole. Ovim se otkriva namjera autora da iskoristi autoritet Abu Hanife, njegove kole i misli koji je imala na jednoj ravni i da je proiri i uini primarnom i u akaidskoj nauci, mada je ona ve imala izraeno mjesto kroz misao al-Maturdija, Tahavija, an-Nasafija, al-Farganija i dr. Predanim i samoprijegomim radom, .upornou i strogom samodisciplinom Bejazi na nepotresivim temeljima zasnovanom metodologijom razlae probleme iz pet Abu Hanifinih akaidskih djela, problemsk:i ih situira na odgovarajue mjesto, u takav metodoloki jasan i pregledan niz kakav se rijetko sree kad se radi o naunom valorizovanju i komentarisanju ntiljenja ovog autoriteta. U svom optem Uvodu djela Bejazi govori o svojim namjerama, o podjeli problema i znaaju dobre kompozicije, a santim djelom pokazuje kako se uspjeno moe sastaviti obimna graa u harmoninu cjelinu i primijeniti logika metoda klasifikacije. I B) Potom kae: "Najvei teoretiar generacije tabiina u propitivanju i izlaganju temeljnih stavova Vjere i naunom oblikovanju i registriranju njezinih osnova u cilju poboljanja vjerske svijesti meu muslimanima i njihovog izbavljanja (od zastranjivanja) je imam imama Abu Hanife, an-Nu'man al-Kufi, Allah ga darovao i blagoslovom svojim pratio i svodove najviih asti mu na Danu sudnjem poklonio. On je prvi meu uenjacima svoje generacije koji je osnovao katedru i zapoeo sa sistematinom raspravom i diktiranjem u krugu svojih uenika/slualaca o temeljima islamskog vjerovanja. Te rasprave j diktati su sakupljeni u njegovim djelima o temeljnim odrednicama Vjere i islamskog vjerovanja: al-Fiqh alakbar al-ahur, al-Fikh al-akbar al-absat, ar-Risala, Kitab al-'Alim i alWa~ iyya." 19) Pratei dalju sudbinu ovih Abu Hanifinih traktata Bejazi veli: "Preuzimali su ih najbolji uenici u sastav ljanju svojih djela o osnovama islamskog vjerovanja, nadajui s.e Boijoj nagradi za to, kako klasiari tako i18) Gazi Husrev-begova biblioteka, R-3999, L. la 19)Ibid,L. l.

45

~

oni u kasnijim generacijama. Abu Hanife je u svako od tih pitanja unosio duh slobodnog miljenja (re'y) i kritikog promatranja, autoritativno i argumentovano rasvjetljavajui najelementarnija pitanja islamskog uenja i vjerovanja! ukazujui na njihove najbitnije zahtjeve, u emu je postigao visoki stepen izvjesnosti i uvjerenja "20) Nakon toga Bejazi otkriva glavne pravce vlastitog prouavanja spomenutih Abu Hanifmih djela na emu su radili i oni uenjaci koji su se prije njega odluili na detaljnije prouavanje pojedinih njegovih traktata. Pratei deset osnovnih postavki u koje je saeo temeljne stavove osobnog zanimanja za Abu Hanifina djela vidi se da je odabrao najbhnije znaajke na kojima se mogu istraiti osnovna pitanja islamskog vjerovanja i pristup koji je njima ovaj muslimanski autoritet i imam imao. U tome mu se ne moe porei znalaki prilaz i analitiko prouavanje navedenih traktata, to e on potvrditi interpretacijom u svom komentaru:

-

"Ovo je ono to je od mene traeno da sakupim i izvrim klasifikaciju materije po problemima, tako da su se u toku rasprave o tome pojavila stano\ita pitanja i argumentacija, kao i da odbacim nedoumice protivnika i svoj komentar oslobodim beskorisnog ponavljanja, elei ga pribliiti itaocima dokidanjem nejasnih pitanja stoga to struktura odgovora obrazuje (predstaYlja) potpune/smislene reenice iz podruja rasprave o temeljnim vjerskim pitanjima u traktatima Abu Hanife, koji je prvi nauno sistematizirao osnovna akaidska pitanja i potkrijepio ih kategorikim i pouzdanim do,,~ -:~ ~ ' !U::1L.l.lll.

U nastavku

B ejazi

veli:

"'Abdulqah.ir al-Bagdadi istie da je Abu Hanife prvi teolog sunnijskog kelama meu islamskim uenjacima i prvacima. "21) Potom istie: "Ja sam klasificirao ovo svoje djelo (Komentar) na uvodni dio, tri poglavlja i zavrsna razmatranja. Usvojio sam klasifikaciju poglavlja po uzoru na Abu Hanifino djelo al-Fiqh al-akbar al-ebsat a klasifikaciju odlomaka u tim poglavljima po uzoru na njegovo djelo al- Wa~iyya."22) U emu Ahmed Bejazi vidi znaaj Abu Hanifinih djela i ta on smatra vanim u njihovom prouavanju: najvanijih prav ila iz miljenja Abu Hanife na takav nain da to bude potpuno jasno i jezgrovito definisano, da ih prihvati i u svoji i onaj ko je kapriciozno sklon negiranju .20)lbid. L. 1. 21 ) Ibid, L. l b 22) Ibid, L. lb

1) Izvoenje

46

2) Izvoenje najvanijih pitanja koja su opeg karaktera iz njegovih preciznih i decidnih iskaza, ali da to izvoenje bude na takav nain da se njime otklanja i najmanja sumnja. 3) Generalno izvoenje neoborivih elemenata iz Abu Hanifinih aluzija i naznaka na precizan nain tako da se oni prihvate radi ostvarivanja pravog puta i da se od toga vie nita ne moe odbiti. 4) Izvoenj.e argumenata i simbola iz njegovih skrivenih naznaka na tako jasan nain da ih prihvate i najvei protivnici ehli-sunneta 5) Da se potvrde pitanja u njegovoj raspravi o odreenim problemima sa izvoenj em citata iz djela najautoritativnijih klasiara. 6) Objanjenje brojnih putova kojima su njegova djela prenoena i biljeena (prepisivana) sve do naih uglednih savremenika, ali ne s ciljem da to omalovaimo, nego da se postigne odreeni doprinos u nauci o vjerovanju(akaidu).

7) Da se objasne nedoreena mjesta u njegovim spomenutim djelima, odnosno, u tekstovima koje su zabiljeili u svojim djelima veliki uenjaci i nj emu pripisali, j er funkcija prenosnog lanca (isnad) je baza koja uva jedan iskaz od nestajanja. 8) Saimanje odgovarajuih pitanja, prema is traivanjima i proua vanjima velikih uitelja i njihovo integriranje u odgovarajuoj problematici kako ne bi dolo do osporavanja Abu Hanifinih traktata zbog razbijanja njihove cjelovitosti. 9) Vezanje za izvorna djela i konstantno ukazivanje na njihove tekstove. l O) Ukazi vanje na greke i promaaj e onih koji su izuavali Ebu Hanifina djela u cilju uvanja smisla njegovih iskaza od obezvreivanja i nastojanja da se njihova bitna vrijednost i izvornost ne bi okmjila, to povlai odgovornost pred Bogom, te da bi se olakala upotreba tih tekstova i postigla odgovaraju a nauna korist, istina, uputa i pravo rjeenje. 23) Abu Hanife predstavlja j ednog meu najveim autoritetima svih generacija. On kao naunik, fakih i mutekellim precizira sva bitna pitanja vjere i locira im mjesto u uenju islama. Njegov put slijedi A. Bejazi, pa zafiqh kao nauku veli:,,Fiqh je nauka koja vodi ka spoznaji nevidljivog, a koja koristi jezike dokaze, kao npr. u tumaenju terminologije/pojmovnih kategorija i podruju religioznog sadraja, a to je Boiji dar dat umnim ljudima, onima koji se

23) [bid, L. la-2b

47

zahvalno opredjeljuju za ono to je dobro za ovjeka o em u emo govoriti i dati objanjenje u (u djelu). Najznaajniji dio fiqha je onaj koji govori o pojedinanim principima Vjere koji su trag vjenog govora a koji se odnosi na djela zaduenilllmukellefin da ih izvravaju obavezno ili po svom izboru ili na nain kako su propisana, a koja mogu biti uslovljena, propisana ili zabranjena. kao sto je istaknuto u djelu at-Talwfh. Prioritet za utvrivanje utemeljenosti tih djela zaduenililmukellefin baziraju se na razumijevanju vjere, na njenom poznavanju: na izvjesnosti u vjerilta~dlq i utemeljenju djela na tom razuntijevanju/znanju. "24)elei da vri ocjenu svoga rada kao nearap predaje svoj ltirtit al-

moram Arapima u Mekki, u enoj eliti, koja je znala Abu Hanifu kao poklonika slobodnog miljenja (re 'y). racionalnog pristupa tumaenj a vjere ija 'kola je imala u drugim dijelovima islamskog svijeta dominantan uticaj. Ahmed ef. u samom ovakvom odnosu prema djelu eli postii odgovaraj uu kntih.-u u cilju otklanjanja vlastitih previa i dorade. Naalost, u tom pravcu nemamo podatke koliko je autor bio otvoren za kritiku javnosti ali , na osno\u zabiljeenih miljenja u Hulasatu al-eseru , Tarlti-Raidu, Hadikatu ald:_e1ami'u . Kanzusu a/-e'alamu i dr.. njegovo djelo je nailo na dobar prijem i pozltJvne OCJene.

Gledajuci na teinu akaidskih problema koje je prouavao , na trunOS[ njegovog izlaganja i argumentiranja, kitnjasti jezik i iskaz, strukturu reenice. ruti logikog dokazivanja itd. moe se stei uvid u ozbiljnost i naunu zrelost ovog naeg uenjaka sa kojim se moemo ponositi. On je, lobodno moemo reci . uspio da pohvata sve niti kojim je Abu Hanife izatkao uenje o teHhidu, Boijirn atributima (sifatu Allah) i ostalo to je rele\ antno za argumentovano izlaganje o islamskom vjerovanj u uopte, osvrui ~e sa SYih a. Par ailleurs, a la fin de ce rnanuscrit, qui fait hommage au Sultan Mehmed (li?) (dans le texte: "a notre maitre le Sultan Mehmed"), se trouve une note qui nous informe que le manuscrit aurait ete "revise par Dorninanti Franciscus". Aussi y figure-t-il egalement un texte assez illisible, ecrit en plusieurs langues avec des caracteres hebreux: en francais, italien et turc.4 >l) M. Hukovi: .,Najstariji alhamijado tekstovi", Bosna i Hercegovina, Enciklopedija Jugoslavije, Leksikografski zavod, Zagreb, 1982. p. 342-343. 2) Ibid, p. 342. 3) Cf Abdurahman Nametak: Hrestomatija bosanske albarnijndo poezije, Svjetlost, Sarajevo, 1981. Mehmed Kapetanovi-Lju buSak: Istono blago, L ll Sarajevo. 1879. 4) Cornunication de Ranko Jajanin .

93

Les personnages historiques evogues dans le poeme et les. evenements auque1s le poeme fait allusion indiquent que le poeme a ete sans doute. reclige au milieu du 19eme siecle. Le texte de ce poeme transcrit en caracteres latins serait le sui vant. l. U Zvonriku u Donje Gradivu U njoj sjedi Paa Mahmud Paa 2. A u gonzje, Tu rak Bego Bego Na}aliju Paa Fidahiju Ziju 3. (...) Abdu Bulju Baa Ali bila zvonzika pokara4. Mahmud Paa, Paa (...) Mila majko

Ne daj grada brez golema5. Jada, ni topova bres, ernijen rana Ni sibjana bres mertvijeh glava

6. Govorio Paa Mahmud Paa Doji meni Tuzla kapetane7. Dokji meni Tuzla kapetane

I njegovo osjen (osam?Jpaia8. I Sarajli stari gazija Ne boj mi se Posavsko vezira i njegova paa . .. . . . . .,. . . zpasa L njegova pasa t pasa, m njegova9. Abdu Bulju Baa

Traduction: "Dans la hasse ville de Zvornik, c'est la que Mahmud Pacha se trouve, l Alora que le Ture Bego est as sis en haute ville, pies (?) de Ziya Fidahl Pacha./ (mot illisible) Abdu B ulju Basa; mais le desestre (?) est

94

dmbe sur. Zvornik (provenant de Zvornik)/ Et Mahmud Pacha (crie).; (mot illisible) Oh ma chere mere n' abandonne pas la ville sans grandes /Peines~ (ne donne pas) des canaux av.ant que les plaies noires ne s' ouvrent et les tetes ne .tomhent.. /Ainsi parlait Mahmud Pacha. Viens (aide-moi)., Le capitaine de Tuzla et hui.t petits..pachas .(?) /Meme le vieux gazi de Sarajevo! N'aie pas peur du .vizir.de Posavina et de ses pachas, ni de son Bulju Baa" ... Ce.tte. .traduc.tion n' est. qu' appr.oximative car, d'une part nous ne sommes pas. capables de lire le poeme par nous-nemes, et d'utre part~ de nombreux mots y sont illisibles. Par ailleurs, il est clair que le poeme n' est pas termine. De. plus, il ressemble a de nombreux poemes populaires qui chantent le. capitaine da Tuzla. Les evenements auquels le poeme fait allusion et les personnages qu 'il evoque pouraient, sana doute, etre les memes que decrit Hamdija Kreevljakovi dans son ouvrage "Kapetanije u Bosni i Hercegovini"5). ll s'agit probablement des personnages historiques, tela Mahmud Bey, devenu plus tard le pacha, connu surtout comme le capitaine de Tuzla (Tuzla Kapetan ou Mahmud Tuzlagi) et Mahmud Pacha Fidahija (Fidahi) de Zvornik6). Ce sont eux qui auraient provoque une insurrection a Posavina pendant le regne du vizir. Omer Pacha Latas, qui prit fm en 1850. Les rebelles, le fils de Mehmed Pacha de Tuzla et son cousin, Mahmud Beg Gradaevi , ont ete enyoyes a Sarajevo avec les autres insurges. Gradaevi mourut dans la prison de Saraj.evo en 1851, alora gue Mahmud Pacha de Tuzla finit sa vie sur l' ile de Rhodes ou il tut expulse avec toute sa fantille7> . Ausi, ne sommes-nous pas en mesure de confrrmer avec certitude si les pachas cites ici sint veritablement les memes que cite H. Kreevljakovi. Nous ne connaissons pas, non plus, les autres personnages eyoques dans le poeme. Une fois de plus, nous tenons a souliger que notre intention est surtout de souligener !'importance de nombreux documents historiques et de nombreux manuscrits d'ouvrages litteraires qui restent inerplores de nos jours. Nous voulona demontrer egalement que les etudes paralleles sur la Bosnie ottom ane se revelene absolument necessaires. Enfin, notons en conclusion la chose suivante, meme si l on suppose que tous ces peuples sont etrangers (ce qu on repete parfois en Yugoslavie), et qu' ils se sont instales en Bosni e il y a plusieurs siecles, ces plusieurs sieeles de coexistence ne son-ila, tout de meme, pas sutisanta pour qu ils commencent tout simplement a faire partie de l'historie bosniaque. Ainsi les etudes des differentes cultures comprendront, peut-etre, beaucoup moins de lacunes que les precedentes.5) Hamdija .Kre.evljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, neme ed., Sarajevo, 1980. p. 209-210.

6) Ibid. 7) Ibid.

95

...,

...,

...,

"STAJE TO NASA BASTINA

...,

-POSEBNO O JEDNOM RUKOPISU KOJI SE C.UVA U JEVREJSKOJ OPTINI U SARAJEVU" Djela svih naroda koji su ivjeli i stvarali u Bosni pripadaju kulturnom nasljeu Bosne. U naunikoj praksi, meutim, ne postoji razmjena iskustava meu onima koji izuavaju kulture razliitih naroda, odnosno ne postoje paralelne i komparativne studije. Pri ovome posebno mislimo na odsustvo paralelnih studija iz oblasti turkologije i hebrastike. Postoji vie razloga za to. Jedan od njih je pomanjkanje kompletnih kataloga odreenih biblioteka, i nepristupanost rukopisima. Drugo je inj enica da se muslimanski orijentalisti koji poznaju arapski, turski ili persijski jezik i koji se zanimaju za muslimans1.."U prolost nisu zanimali za hebraistiku i za prolost bosanskih Jevreja, ali i obratno, Jevreji nisu izuavali arapski, turski ili persijski koji su neophodni za poimanje bosanske prolosti rada i posebno. Rukopis koji smo pronali meu djelima pohranjenim u Arhivi Jevrejske optine u Sarajevu svjedoi upravo o neophodnosti paralelnih i komarativnih studija, i potvruj e injenicu da je kulturna batina Bosne jedinstvena i nedjeljiva po nacionalnostima. Ovom prilikom istakli smo posebno jedan rukopis, pisan na lokalnom slavenskom jeziku (,,bosanskom"), hebrejskim pismom, iji su tema i stil vrlo sliili brojnim alhamijado tekstovima, pisanim na lokalnom slavenskom vernakularu arapskim pismom. U ovom radu donosimo tekst u transkripciji Ranka Jajanina. zahvaljujui kojem smo i uspjeli da ga deifrujemo. Rije je o rukopisu pjesme u kojoj se pominje Mahmud-paa iz Tuzle i Mahmud-paa Fidahi iz Zvornika, pjesme iji nam autor ostaje ovom prilikom nepoznat kao i razlog zbog kojeg je zapisana na hebrejskom pismu i zbog kojeg se nala meu lijenikim receptima rukopisa Ljekarue.

96

Muham. ed Mrahor.o.vi MUSTAFA EJUBOVI-EJH JUJO RISALA.Fl.ADAB. AL-BAHT .(TRAKTAT O DISPUTACUI ILI O METODI POSTUPKA URASPRAVI) Uvodne naznake Habent sua fata Libelli Knjiga ima svoju sudbinu HioratiusAko bismo ovu latinsku maksimu primijenili na opus Mustafe Ejubovia Mos tarea, i ne samo njegov, tada bi nam se u cjelosti otkrio njen pravi smisao , tj. ukazala bi nam se nepravina sudbina ovog i svakog drugog mislioca, koji pripada krugu muslimanske duhovne ba tin~. Zlosretni civilizacijski udes, koji je desetljeima trajao i uticao na izvorno knjievno stvaralatvo Muslimana, ne omoguivi mu da se definitivno uoblii i razvije na sopstvenoj osnovi, destruktivno se reflektirao i na istraivaki rad u oblasti te duhovnosti, potiskujui je na margine kulturnih i knjievnih zbivanja na ovim naim prostorima. Time je, dakako, onemoguena i odloena njena kritika valorizacija i rasvjetljavanje, pa je pojava ozbiljnijih istraivakih djela, kako onih izrazitih predstavnika te knjievnosti, tako i radova interpretativnih i inicijalnih pretenzija, dugo bila, naprosto, iluzorna pretpostavka. Takva kulturno-politika klima ali i stanje kulturno-povijesne svijesti naeg naroda dovela je do paradok salne situacije, pa je, naprimjer, ejh Jujo, gotovo nepoznat stvaralac, a cjelokupna duhovna batina bosanskohercegovakih Muslimana nema, jo uvijek, odgovarajuu elaboraciju i tretman.Meutim, zadnja dva desetljea karakterizira znaajan pomak i izrazito intenziviranje znanstveno-istrai vakog rada na polju kritike valorizacije ukupnog knjievnog korpusa tog naslj ea. K ataloke obrade, bio-

bibliografski i interpretativni radovi i, za sada, rijetki monografs.ki radovi, otkriH su nam imena njegovih znaajnih neimara, a kulturni segment islam-

97

sko-orijentalne provenijencije konstituisan u polmilenijskom razdoblju, zadobija sasvim izvjesne obrise i odrednice. Knjievni rad Muslimana razvio je svojevrsne strukture, iji se povijesni smisao i geneza ne mogu posmatrati izvan ireg kompleksa onih pitanja koja se vezuju za islam i njegovu civilizaciju. U cilju objektivnog elaboriranja tog dijela batine jugoslovenskih naroda islam nam postaje nezaobilazna tema i sugovornik. Za cjelokupnu islamsku duhovnu tradiciju znaajne su tri kapitalneinjenice:

l. Razvijena izvorna stvaralaka duhovna djelatnost u oblasti teologije. filozofije, jezika i drugih disciplina;2. Osebujnaprevodilaka

djelatnost u svim granama islamskih zna-

nosti i knjievnosti;3. Prepisivaka djelatnost razvijana putem brojnih kola diljem islamskog svijeta: u Basri i Kufi, Bagdadu i Damasku, Kairu i Toledu, kasnije, i

drugdje. 1) Ove tri bitne forme duhovnog djelovanja nale su svoj produetak i u duhO\nom radu i stvaralatvu bosanskohercegovakih Muslimana. Pni ozbiljniji radovi o duhovnoj batini Muslimana pojavili su se poetkom ovog stoljea (B aagi) , ali se odreeni sistematski rad zasnovao i odvija se u okviru znanstvenih projekata kulturnih institucija BiH: Orjentalnog instituta. Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu i Arhiva Hercego\ine u Mostaru. Po knjievnoj formi bio-bibliografski, a nekoliko posljednjih i interpretativni, od kojih nelci jo nisu publikovani , ti radovi e predstavljati okosnu grau i literaturu, koja e kasnijim istraivaima pruati elementarne informacije i podastirati kritiki provjerene podatke za razvijanje novih pravaca i specijalnih studija, pa i sinteza o kulturnoj povijesti Bosne za vrijeme osmanske uprave i u moderno doba. Vrlo je znaajno da su na taj nain stvorene bitne pretpostavke za dvojako djelovanje: - za izradu studija o pojedinim misliocima, njihovom opusu i problemima kojim su se bavili ; - za rad na kulturno-povijesnoj i znanstveno-kritikoj valorizaciji duhovne tradicije u cjelosti na ovim prostorima. Najstarije poetke istraivanja knjievnog rada Muslimana susreemo u biografsldm skicama o nekolicini najznaajnijih stvaralaca na orijentalnim jezicima koje su objavljene devedesetih godina prolog stoljea u listovima Salname (Ibrahim-beg Baagj) i Vatan (Haf1z Mehmed Taufik Oki) .2)l >Henri Corbi.n, ffistori ja islamske moz.ofije, Sarajevo, 1977, s. 26. Dr Muhamed dral ovi, Prepisivai djela u arabikim rukopisima, Sarajevo, 1988. 2) Dr Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973., s. l fr 20.

98

najpregledniji rad o knjievnom stvaralatvu Muslimana do danas, dao je rahmetli Hazim abanovi u bio-bibliografskom djelu Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, objavljenom posthumno, u Sarajevu 1973. Autor je . opirno obradio stotinu ezdeset e