REDAKCION I ODBOR, Dr Muhamed Hadiijahk, ~1t!hmcd Muje1'inmic i Mahmud Traljić

GL.AVf'l.:I I ODGOVOR1\1 UREO:\U..:. Dr Muhamed Hadlijahić

Tehnički urednik Mehmed Mujelinović

."'.:a .. lovnn strana; Ismet Ril\'it Kaligrarska dekoracija na naslovnoj strani kopija je "<lt pisa Osman Schdine biblioteke II Sarajevu (sada na zidu G3.i':i

Husrc\'·bcgo\,c biblioteke)

IZDAVAC: G'lli Husrc\,-bcgova biblioteka, Sarajevo, Obala Pm"gke komune 8

Stampi.l~ .S\'jcllos lc - Sarajevo, PQsJo\'nica za grafičke usluge

Povodom prvog broja "

Anala"

Gali Husn:\'·begonl biblioteka u Saraje\-'\!, osnovana 8. januara 1537. gouine, najstarija jc biblioteka u Sarajc\'U. a spada među naj~larije biblio­teke II Jugo!>lu\'iji uop/';tc. Ona je neosporno najbogatija i najveća orijen. talna bibliotda II našoj ;('mlji. Po broju i vrijednosti s\'ojih orijentalnih rukopisa 0\3. biblioteka .iuuzima \rlo istaknuto mjesto II svijetu. a "četHla

ili Jl'!la je II Evropi". Prema lome vcliki jc kulturni i naučni znaćaj O\l.! bib.. liOlekl" ... ajugoslon.!nsku pa i s\'jctsku orijentaliSliku. Razumljivojc stoga da G'l71 Husrc\'-hcgo\"u biblioteka danas zauzima jedno od naj\'aJnijih mjl-­stOl mcdu kulturnim ustanov'ama ne samo II Bosni i Hercegovini, \'e( II čitavoj Socijalističkoj Federativnoj RepublicI Jugosla\'iji,

U bogatom rukopisnom odjeljenju zastupljene su sve grane arapske knjih~' no.:.li, a nanx:ilo je bogata ~crialsko-pravnu i !Loološkn Jilr:ralurn, Zalim, \'idno mjr:sto 7au7ima klasitna perzijska poezija. Rukopisi na !ur· skom jeziku od osobi!e su Hijednosli kao književno-istorijska građa, među kojima posebnu valnost ima bogata kolekcija sudskih protokolu (sidiila) sarajevskog ~eria!skog suda il. XVlJI i XIX vijeka koji sadr},u\'aju obilje ma!erij;'lkt za političku, ekonomsku i kulturnu istoriju na~ih naroda. Pored sidtila biblioteka posjeduje i znatnu zbirku pojedinačnih turskih istorijskih dokumenata od početka XV[ ,'ijcka do 1878. godine kao i 7birku htorijskih dokumenata kojejc "akupio i prepisao Muhamed Em'eri Kadić, a koji su od oc;obitog I_natuja 73 ilUča\'anjc političke i kullurne istorije Bosne i Her, cego\ inc i su"jednih :ll'mal ,ja pod nekadašnjom turskom vlašću.

Do !.eldc~ctih godina pl'o~log vijeka Biblioteka je bila II sastavu Gazi J{usrcv·bego\,c medrese, čijim je nastavnicima i đacima prvenstn'no sluJ:ila, Godine 1863. Bihlioteka je pretvorena u javnu ustanovu. Poslije toga pristupilo se uno~enju u sasta\' Gazi Husrcv-bcgove biblioteke i dru· gih \'akufskih biblioteka u Sarajevu, koje nisu bile do,·oljno sn.'d~ne ili do,·oljno prilotupačne. b i!>tih razloga a i 7bog opasnosti 7.a njiho\" op­stanak nastavl,jeno je sa koncentrisanjem u Ga7.i Husrcv·bcgo\,u biblioteku s\'ih \'vnijm ,'akufc;kih biblioteka u Bosni i Hercegovini koje su još bile ~atuvane, Pored brojnih poklona Biblioteka je obogacena i kupovinom knjiga. Otkupljenje niL dragocjenih rukopisa i cita\'ih biblioteka poje· dinih naučnih radnika.

3

Gazi Husrev·begova biblioteka je .samostalna specijalna naučna

biblioteka za oblast islamistike i drugih njoj srodnih ili s njom povezanih djelatnosti •. Osim upravnika kao inokosnog organa upravljanja koji nepo­sredno rukovodi bibliotekom, Biblioteka ima svoj Savjet od devet članova, sastavljen iz reda naučnih i stručnih radnika, posebno orijentalista. Pored pribavljanja, održavanja, čuvanja i davanja na upotrebu materijala iz s\'og knjižnog ronda u naučno istraživačke svrhe, pribavljanja i obrađivanja ru· kopisnih i drugih djela iz oblasti islamisti ke j srodnih grana, prikupljanja, obrađivanja i čuvanja građe iz života i kulturne istorije Muslimana Bosne i Hercegovine, Gaz.i Husre,,·begova biblioteka ima zadatak i da naučno sre­đuje rukopisni materijal i da naučno obrađuje pojedina pitanja iz oblasti islamistike, posebno ako je to vezano za prošlost i život Muslimana Bosne i Hercegovine. Va1..an "id ostvarivanja toga zadatka je naučna i stručna ob­rada i objavljivanje Kataloga rukopisnog materijala. Već sa prvim tomom Kataloga, biblioteka je uspostavila mnoge nove veze sa srodnim ustanovama u zemlji i inostranstvu i pobudila veliki naučni intcres u redovima ori· jentalista. Drugi već za štampu pripremljeni tom Kataloga dragocjenog rukopisnog materijala je nov uspjeh Biblioteke .• Ana1i Gazi Husrev·begove bibliotcke. predstavljaju daljnji drugi vid ostvarivanja njenog zadatka.

Dr MUSTAFA KAMARJe

4

Osman A. Sokolović

Pjesnik Aga-dede iz Dobor-grada o svome zavičaju i pogibiji Osmana II

o jednom autografu Gazljine bibUoteke

I

Među nekoliko stotina pisaca koji su II Bosni i II drugim juž­noslavenskim zemljama književno djelovali, ostavivši iza sebe djela bilo II st ihu ili II prozi na turskom, arapskom i per ,lij skom jeziku, Aga-dcde iz Dobor-grada II Bosanskoj Posavini zauzima posebno mjesto. On je jedan od rijetkih pisaca iz ovoga kruga koji je smatrao važnim da treba pisati i o svome užem zavičaju") lako je Aga-dede po svojim pjesničkim kvalitetima znatno ispod prosjeka među ovim piscima, ma· kar da na pojedinim mjestima nije ni sa čisto literarnog stanovišta bez vrijednosti. njegov je značaj da nam je sačuvao od zaborava niz oba­vještenja o Dobor-gradu, selu Jakešu. Odžaku i Modrićoj spočetka XVIL stoljeća, pa j za ranije doba. Njegove pjesme su prvorazredni izvor za upoznavanje onda§njeg života, posebno feuda1aca; ži\'otna dinamika u ovoj grupaciji posavskih naselja u prilikama kada su se drlavne granice protezale duboko u prekosavsku pozadinu dovodila je ova mjesta do užih veza i sa Đakovom, Požegom, Osijekom i drugim slavonskim, pa i ugarskim centrima; ovo zajedničko životno pulsiranje donekle se osjeća i kod Aga-dedeta. On, dizdar doborskog grada, a onda im:lm i hatib u Jakešu i Modričoj, prilično je klasno ograničen; za njega je npr. logično da se treba .. počast odavati prema sta ležu«; njega odu­ševljavaju derterdari, def ter crnini, zaimi, pa za pojedine od njih, sa kojima je do lazio u kontakt i koje je smatrao u neku ruku svojim mecenama, daje u spjevu dosta dobre portrete; no on se ponosi da je skromni derviš; on ističe da je .. čovječiji rod od jednog koljena«; on vr lo oštro osuđuje nas ilnike i pokvarenjake, pa lO bio i sam sultan .

Našu pažnju Aga-dede privlači i za to što je napisao spjevopo­gibiji Osmana II. To je jedno dragocjeno svjedočanstvo o tome kako je

I) Sa ovo~ stanovišta mogu se sa Aga-dedetom uporediti pjesnici, koji su opjevah Sarajevo i Mostar. - Upor. H. Mehmed Handžić, Sara­jevo u turskoj pjesmi. Glasnik Islamske vjerske zajednice, svibanj-pro­sinac 1943. - Omer Mušić: Dvije turske pjesme o Sarajevu. Glasnik Vr­hovnog islamskog starjeJinstva, 10--12, Sarajevo 1963. Isti, Jedna turska pjesma o Sarajevu iz xvn vijeka. Prilozi za orij. filologiju, J ll-IV, str. 575-587, Isti: Husejn eatrnja, mostarski pjesnik iz XVII. vijeka. Glas­nik Vrhovnog islamskog starješinstva, 10--12, Sarajevo 1963.

s

jedan bosanski Musliman, suvremenik, gledao i kako je ocjenjh.a\) onda!nja zbivanja u carstvu, koja su u izvjcsnom smislu bila od cpo­halnog karaktera.

Fragmente nIkopisa, koji je sadržavao spjevove Aga-dedeta pro­našao sam negdje 1938. godine u kolekciji razasutih rukopisa Jbrahi· ma Ljubunčića zvanog Hodža-bega, rodom iz Livna.

O tomc mome nalazu, specijalno spjevu o Osmanovoj pogibiji , izvjestio je Muhamed Hadžijahić u »Obzoru« od 12. XII. 1938.; stvar je bila aktualna, jer sc upravo proslavljala 3CO-godišnjica GUhdulićeve smrt i.

Neke podatke ii'. ovoga rukopisa ustupio sam poslije ALiji Bej· liću i Hamdiji Kre~evljako'·iću. Prvi je u članku .. Uloga va.kufa u iz­gradnji i razvitku naših gradova« registrirao podatke iz ovoga spjeva koji se odnosi na zadužbine bosanskog defterdara Osman·c[endije u Modričoj.2, Drugi je u svome radu »Stari bosanski gradovi«J) služeći se ovim podacima dao podrobnija obavještenja o gradu Doboru u prvo tursko doba.

To je sve Ato je do sada objavljeno o Agi-dedetu, odnosno njego­vim spjevovima, pa je svakako od interesa da se tekst objavi u cjelosti.

II

Postavlja ~e pitanjc ko jc Aga-dede i šta znamo o njemu? Jedini izvor za upoznavanje njegove ličnosti jest zapravo nje·

gov spis. Tu on o samome sebi daje prilično oskudne podatke, pa ne znamo ni puno njegovo ime.

On govori dosta o :svome porijeklu prcma podacima koje je - kako sam veli - istražujući dobio od svoga oca Jusuf·age.

Porodica jc janičarska, stojeći II službi carstva jo! od Fati· hova doba (a čini se, za razliku od ranijih naziranja, da se janićar· ska organizacija upravo u Fatihovo doba i uspostavila). Pretci su mu bili »Ij udi tvrđava«, služeći na granici; bili su pouzdani u slulbi, tako da niko od njegovih predaka nikada nije bio svrgnut. S obzirom na janičarsko porijeklo Aga-<iedeta, pa i okolnost da se nije mogao pohvaliti, kako je to onda bilo u modi. svojim stranim porijeklom, gotovo je sigurno da je porodica Aga·dede sla\'enskog porijekla.

Djed Aga-dede tov, Muhjudin, sin J1ijasov, živio je u pograničnoj

tvrđavi Bugurdelenu (Sabac; osvojen 1521).4) Odatle je detaširan sa još

2) Kalendar »Narodna Uzdanica« 1944, str. 159-60. - Kasnije je, prema Bejtiću, O\'e podatke reproducirao Mil. S. FilipoviĆ u II. izdanju svoje monografije »Modriča nekad i sad«, Sarajevo 1959, str. 41.

3) Naše starine. Sv. L Sarajevo 1953, str. 21.

4) Ovaj Muhjudin ~ svoj prilici nije identičan sa »Muhjudinom ha· tibom_ iz deftera zvorOIčkog sandžaka od 1548, po kome se zvala u Sap­cu i jedna od 10 muslimanskih mahala, i to iz razloga jer je još u vri· jeme popisa u toj mahali stanovao sam Muslihudin, dok Je djed Aga· -đedeta već 1536. bio u Dobor-gradu. O Sapeu i njegovoj nahiji u prvoj polovici XVI ,rijeka upor. članak Adema Handžića u zborniku »Clanci i građa za kulturnu istoriju ist. Bosne«, Tuzla 1961.

6

40 vojnika II Dobor-grad, kada je taj grad osvojio Gazi Husrev beg a la znači 1536. godine; tada je ocu Aga-dcdeta - Jusur agi - bilo sedam godi na. Djed Muhjudin je, za razliku od ostalih dctaširanih vojnika, trajno ostao II Doboru do svoje smrti; bavio se pćclarstvom, koje mu je išlo od ruke (Krcševljaković pretpostavlja da bi Musli­hudin mogao biti Husrev-bcgov pčelar; Gazi Husrev beg je naime II

Doboru uvakufio 150 košnica pčela II prvoj polovici godine 1537.). Njegov sin, a Aga-dedetov otac, živio je 80 godina; bio je 23 go­

dine daborski dizdar; umro je 1019. po Hidlri (1609. po n. c.). za sebe Aga-dede kaže, da je rođen II Doboru i tu odrastao. Na­

obratavao se koliko su prilike II Doboru dopuštale (anama je suđeno da se Silmi naobražavamo« - pa npr. i za svoga oca navodi, da ga je njegov otac naučio čitanju i pisanju); Aga-dede je postao hodJ..a, pa je podučavao djecu. Bio je godinu i po dana doborski dizda.r, na zagovor defter-cmina Kasim efendije, rodom iz Modriče, ali je onda prodao agaluk; poslije je bio 7 godina imam i hatib džamije u Jakešu uz plaću od jedne akče dnemo; pokazao je vcli ku aktiv­nost da se ta džamija, koja je bila prostorno pretijesna, građena od s labog materijala, iz temelja renovira, pa je u tu svrhu našao mecenu, bo:.anskog defterdara Osman-cfendiju iz Modriče. Bez ob­zira međutim na svoje zasluge 2..:'1 obnovu jakeške džamije intrigama se uspjelo da je ova služba Aga-dedetu oduzeta.

Ovih nekoliko podataka iz života Aga-dedeta pokazuje da je to bio čovjek ograničenih mogućnosti, no ipak kao autor spjevova znao je od stranih jezika turski; posve ne isključujemo mogućnost, ako je Džamabsnama, koju je prepisao i priredio, pisani perzijski, da je mogao c\'entualno znati i perzijski.

III

Aga-dcdc pru'..a određene podatke, koji su od znatne važnosti za čet iri bosanska posavska naselja: Dobor-grad, Jakeš, Modriču i Odlak.

za Dobor grad iz Aga-dedetova opisa saznajcmo npr. za sve njegove dizdare od Husrcv-begova zauzeća 1536. pa do druge vlade su ltana Mustafe (1622-1623). Nisu dalje beznačajni podaci o obnovi džamije u Jakešu od strane defterdara Osman-bega iz Modričc. Za­s luge ovog bosanskog defterdara, kako se razabire iz spjcva Age­-dcdeta , daleko su veće u njegovoj rodnoj Modričoj; ulogu defter­dara Osman-cfcndijc u izgradnju Modriče Aga-dcde ocjenjuje ovim riječ ima:

S njime je Modriča dobila svoj sjaj, Jer dotada (do njega) Modriča nije bila ništa.S)

Smatramo ipak da su najdragocjeniji podaci koje Aga-dede pruža o Odžaku; o po~tanku te posavske "aroši dosada se nije ništa znalo.

S) Mil. S. Filipović uzima, prema Bejtiću, da je bosanski dehcrdar Osman ef. podigao u Modričaj .lepu d'-amijuc koju identificira sa Sić­kom džamiJom. Vjcrojatn~ je: to tačno, ali lreb~ iznjjeti rezervu. da u spjevu Aga-dedela nema IZriČitog spomena da bl Osman ef. pachgaa u Modričoj džamiju.

7

Istina je da ni Aga-dede nigdje izričito ne govori o Odžaku kao naselju, ali pažljivija analiza teksta o Miralemu Ibrahim-begu, ko­jega naziva i Fetihlijom i o njegovu »odžaku« »kojemu nema u Bosni ravnog«, do kojeg je Age-dede Đšetnjom« svraćao, nesumnj ivo upu­ćuje na zaključak da je odžak Mira lem bega Fetihlije nukleus na­selja, danas poznatog pod nazivom Odžak.O)

Podaci o Odžaku koji se mogu izvesti iz spjeva Age-dede ta mogu se dobro konfrontirati s jednim izvorom jz 1718. kao i s jed­no m narodnom pjesmom.

l edna suvremena geografska karta bosanskog posavskog pojasa iz godine 171 8, reproducirana u Glasniku Zemalj skog muzeja u Sa­rajevu 1907. (X IX.) , regis trirala je današnji lokalitet Odžak kao . pa­lanku« pod nazivom MIRALANDWAR. Ne treba se mnogo domišljati da ovaj naziv podsj eća na Miralema i njegov dvor (ako se dočetak ima shvatili i kao madžarsko v ii r - kao oznaku za gradsko na­selje, ne mijenja ništa na stvari).1) Aga-dedetovi podaci o odžaku Miralema Ibrahim-bega FeLihlije i spomen Miralandvara iz 1718. krasno se upotpunjavaju, no kao da se ovoj dokumentaciji može pridružiti i jedna narodna pjesma.

Radi se o na rodnoj pjesmi . Mijat Tomić i bezi Fetibegovići«.l) Sujet pjesme s(' sastoj i II tome da Tornie Mihovil sa svojim hajdu­cima, nalazeći se u Vučjak planini više Kobaša, stvara plan da od Fetibegovića oduzmu pokupljenu carsku miriju . Tomić saznaje da su Fetibegovići odsjeli u hanu Grge od Kotorskog , pa hajduci u kasno doba noći, predstavljajući se kao kiridžije, upadaju u han, gdje se tri mlada bega Fetibegovića na laze raspasana na spavanju i bez oružja; hajduci ubij u Grgu od Kotorskog i j ednog Felibt:govića i izmu carevu miriju, a ostala dva bega vode u Vučjak pla ninu; To­mić naređuje da hajduk Beke ta otprati dvojicu begova, ostalih u životu , do vode Pašinca .neka idju svom bije lom dvoru«. Međutim Beke ta nij e poslušao Tomića već ubija i ovu dvojicu begova kod Pašinca; kad je o tome Tomića izvijes tio, on se na lO rasrdio.

6) U Odžaku danas nema traga ovo~ beg~vskor:n odžaku; odžak Mi­ralema Fetihlije stradao je vjerojatno ~aJ~asmJ.e pngodom PClr.ašcvc ek­spedicije 1716, kada je, prema suvrememm Izvonma, u potpunos ti razorcn.

1) Agronom iz Odžaka Sejdić bavi se s. mnogo. ~spjt:ha . !'islorijom Odžaka. On sma tra da sc najranijc !l~selje, k,?Je se naJv~'7roJatmJe u fired­tursko doba nazivalo Radunovac Ih Radunjevac, nalazilo ~a . loka Itetu .Seli šćc« , oko 1 i po km južno od c~ntra ~džaka ; na .Iokaht<; tu su hu­musni crni slojcvi kao kulturni os t~CI naselJ a na terasI. prvob~tno~ toka Bosne na Iijevo~ s trani; tu se nalaZI kamt:nJe o~ građcyma, šlJuna dd~ rišta i neki vehki kamen. Predan~e ~ovon da Jc tu bila c;rk.va, a .on a džamija ; tu je nastalo groblje, kOJe JC 191~ . od ~omena OČIS t~O ne:kl H!l­iii Davedžić, koj i je kasnije poludio; predanje tvrdi ~a. su mus~lma!11 ovdje klanjali pa da su na namazu svi pobijeni; otuda I. tme SChltlup, pa ~e za jeda~ očuvani grob tvrdi da je šehitski. Predanje hoće da Je tu bto osim džamije i mekteb.

l) I. Fr. lukić i Ljub. Hercegovac, Narodne pjesme bosansk~herce­govačke. Osijek 1858.

8

Ne treha izgubiti iz vida da se Vučjak planina nalazi nadoma ... Odžaka na zapad. a Kotorska je jugozapadno od Odžaka. Aga-dede spominje vlasnika čuvenog odžaka Fetihlića, za koga izričito kaže da je imao dosta čilluka . a još i zijametc; drl.ao je .štoviše .šes t subaša_. Poljopri\Tcdnih proizvoda bi lo je II Fctihlije II tolikom izo­bilju, da ih je prodavao.'} Ove činjenice koje iznosi Aga-dede mis­limo da ne mogu dovesti II sumnju cgzi&liranje bcgovske porodice Fetibegovića (pravilnije Fethibegovića) II ovom kraju bosanske Po­savine, konkre tno II Odžaku; pita se da li je narodna pjesma vjerno odrazila i detalje o njima? Da li su trojica braće Fethibegovića iz ginula II jednom hajdučkom prepadu, pa da li je to, ako ih nije bilo više od trojice i ako nisu imali muške djece, bilo uzrok da se izgubi trag porodici. lU) Aga-dede potvrđuj(! da su se u ovo doba u tom kraju ddavaH hajdučki prepadi (konkretno u Modričoj, kada je naročito strada lo ima nje emina defterdara Kasim cf. i sina mu Ahmed-bega); dalje se iz spjeva Aga-dedeta vidi da je Mi ra lem Ibrahim-beg Fetih li ja imao djece (a žrtve bi, s obzirom na doba u kojem je živio Tomić, mogla biti već Ibrahimbegova djeca). U ne­dostatku direktn ih historijskih vijes ti o eventua lnom udesu Fethi­begov ića ne možemo donositi nikakav dalekosežniji zaključak.

IV Od naročitog su interesa podaci koje Aga-dede daje o kulturnim

prilikama i društvenim odnosima u svome zavičaju.

Našu pažnju posebno privlači da je početkom XV II . stolj eća u ovom kraju Posavine, koji prije toga nije imao ni neku dulju islamsku kulturnu tradiciju, bio razvijen bujan kulturni život. Do­duše. iz spjeva Aga-dedeta niš ta se ne saznaje o životu širokih slo­jeva naroda. Međutim. vladajući sloj , strogo orijentiran i prožet te­kovinama islamske civilizacije, iživljavao sc u posjedovanju i čitanju knjige, protežiranju učen ih ljudi i derviša, pa štoviše i u pisanju na orijentalnim jezicima. Nije beznačajno kada Aga-dede spominje da je prigodom jedne hajdučke pohare u Modričoj izgorjelo Ahmed begu , s inu derteri-emina Kasim efendije. gotovo 80 komada knjiga; brojne knjige imao je i njima se »trajno zabavljaoc i miralem Ib­rahim-beg Fctihlija; čak je u to doba bilo u ovim posavskim mjes­tima i više pisaca: pored Aga-dedeta, i z rič ito -se potvrđuje za def­teri-emina Kasim efendiju i to da je pisac. a na stranu to što je, kako ve li Aga-dede, volio učenjake i bio načitan; za njegova najsta­rijeg sina doslovce navod i da je trajno čitao, bio pisac i vješt peru.

9) Narodna pjesma na jedan karakterističan način apostrofira os­novna zanimanja pojedinih ~rupaci)a stanovništva : ~turice su zemljorad­nici (»poturice, siJU I' lubcruce_, »Jesu l' hodže i7_0I1' kovaniuke, moremo li meda nahoditi_?), l>ravoslavci stočari (»jesu I' vlaške na plandištu ov­ce?c), dok se katoliCI bave prerađivačkim poslovima ( »namcću li .šokci vodenice?_).

10) A~ronom Scjdić zna za bcgovsku porodicu Adembegovi~e, koji su imali poSjede u neposrednoj blizini Odžaka, a odselili su u Tursku poslije okupacije 1878. Nadodajmo da se iz samog prezimena ne može zaključi­vati da li su eventualno Adembcgovići potomci miralema Ibrahim bega Fetihlije, odnosno da li su identični s Feth ibcgovićima; poznata je stvar da su pojedine porodične grane dobivale nova prezimena po novim ro­donačelnicima.

9

U doba Aga-dedeta, kako se vidi iz njegova spisa, veliku su ulogu imali derviši. Sam Aga-dede, kao i nj egovi preci, bili su pn stde tarikata (na jednom mjestu tvrdi, da su mu preci sedam ko­ljena unazad bili mistici), pa s obzirom na janičarsku prošlost ove porodice, podatak je značajan i opetovano upozorava, da je kod voj­ničkih redova u Turskoj, poimenice janičara, pripadnost tarikatu bila nešto što se samo po sebi podrazumijevalo (u nas je na pove­zanost vojničkih redova s tarikatom ukazivao u svojim radovima Aleksije Olesnicki). Aga-dede je pun poštovanja prema svome du­hovnom učitelju Hasan-efendiji, koji je pripadao Vmmi-Sinan-larikatu. Hasan efendija je djelovao preko 50 godina u našim prekosavskim krajevima; đošao je iz Skoplja na Vardaru II tvrđavu Đakovo i tu se oženio i dulje boravio; onda je otišao u Pećuh i nastanio se u Memi Sahbegovoj tekiji. Zanimljiv je podatak, da je ovaj derviški prvak sudjelovao II bitci pod Sigetom, pa i ovaj detalj potvrđuje osnovanost mnogobrojnih refleksa koji se sreću u našim narodnim pjesmama o ulozi derviša u podsticanju na oduševljenje prilikom ratovanja. Dalji životni put vodio je Hasan-efendiju u jednu tekiju u Požegi, gdje ga je posjećivao i Aga-dede i drugi privrženici iz bli­žih i udaljenih mjesta. Tu je ovaj derviš i umro, a grob mu je, kako navodi Aga-dede, postao stjecište naroda.

Jedan od manira pripadnika onovremenog bogatijeg društva - a to je vrijedilo kako za ranije tako i za poznije vrijeme - sastojao se u otvaranju svojih domova - odžaka gostima namjernicima-mu­safirima, koji su tu nalazili besplatno prenoćište, prehranu i opskrbu za konje; podizale su se i naročite zgrade za musafire. zvane musa­firhane. Aga-dede daje zanimljive sličice o odžaku miralema Ibra­him-bega. Po gostoljublju je Ibrahim beg bio poznat u čitavoj Bo­sni. Tu se gostilo izabranim jelima i različitim voćem s bogatih Ibrahim begovih čifluka. Pila se i kahva (to je jedan od prvih spo­mena kahve u našim krajevima), raspravljalo se o književnosti i mi­stičnoj filozofiji.

U Modričoj je imao više musafirhana uplivni defterdar emin Kasim efendija:

Bio je uvijek osobno za trpezom, I bogataš i stranac se koristio njegovim jelom. Dogodilo bi se ponekad da bi gost kasno stigao, Ali bi uvijek našao ono što mu je suđeno.

Isticao st: bogatstvom. pa je imao kamt:I1u kulu, brokatt:, srt:brt:nt: rahtove.

Dobročinstvo se naročito ogledalo II osnivanju vakufa. Aga-dede daje podatke o bosanskom defterdaru Osman-efendiji, rodom iz Mo­driče, koji se s obzirom na brojnost uvakufljenih objekata može II

neku ruku smatrati osnivačem Modriče kao kasabe. Aga-dede kapa­citira Osman efendiju, koji je o svom trošku potpuno rekonstruirao džamiju u Jakešu. lI) Pa i sam Aga-dede, čovjek prilično skromnih mogućnosti, od prodatog agaluka osnovao je jedan vakuf.

II) Ovaj Osman efendija je tragično stradao negdje prije 1636. go­dine, izJUbiv!i nedužno glavu; pozvan je u Stambul na odgovornost po denuncijaciji njegova pisara, kasnijeg defterdara Mahmuda, . rodom iz Ze­nice. Upor. BaJagiĆ, Kratka uputa u pro!lost B. i H . Sarajevo 1900, str. 70, bilj . 1.

10

v Aga-dede je autor i jedne Osman ide. II kojoj, kao i Gundulić.

opjevava vojnu ekspediciju sultana Osmana II, kojoj je bila izlika upadi kozaka II Tursku sredinom 1621. te pogibiju Osmana II . povo­dom janičarske pobune II Stambulu, koja je uslijedila godinu dana kasnije.

Cinjenica da su jedni te isti događaji inspirirali jednog Dubrov­čanina, pjesniku Gundulića, i jednog bosanskog Muslimana, Aga..ctede· ta, da im posvete svoje epove, neovisno od. neuporedivo većih pjes· ničkih sposobnosti Gundulića, nameću odmah potrebu da se izvrše određena upoređenja.

I jedan i drugi pjesnik dali su historijskim događajima koje su opjevali nemali značaj, što posebno vrijedi za Gundulića, koji je tu vidio prelomni događaj II odnosu vojno-političkih snaga kršćanskih država nad muslimanskom Turskom.

Međutim jedan i drugi pisac polaze od oprečnih polaznih po­zicija. Nasuprot jako naglašenom kršćanskom religioznom i slaven­sko-patriotskom raspoloženju Gundulića, Aga-d.ede je u turskoj dr­žavi, temeljenoj na principima respektiranja pravde i postojećih društvenih odnosa, vidio jedini životni okvir. Za razliku od Gundu­lića, koji je više sklon Osmanu II. nego janičarima, simpatije Aga­-d.edeta su na strani janičara.

Opredjeljivanje za janičare, koji su - kako su pokazala upravo zbivanja u doba Osmana ll. - predstavljali u neku ruku moćnu pro­tutežu i korelaciju sultanskoj samovolj i, - još je u ovo doba značilo jednu, u svojoj krajnjoj konzekvenci, destruktivnu crtu, ali je to opredjeljivanje bez ikakve sumnje izraz takoder određenih gotovo da kažemo slavenskih patriotskih kompleksa. Sam je uostalom Gun­dulić. upravo u . Osmanu« (Pjevanje XX, stihovi 453-460) pjevao:

Ti naredi da od krstjana sinovi se grabe mladi i vojnica da su izabrana oni kojim se car obgradi. Ali Božja vlas velika podigla se u čas sade da taj građa sva kolika na is toga cara pade.

Smatramo da se ne može poreći da stajanje na janičarskim pozici­jama - toliko fatalno II životu i razvoju bosanskih Muslimana II tur­sko doba - ima i svojih izrazito nacionalnih aplikacija baš s obzirom na slavensko porijeklo janičara. Prema tome, koliko god se lo na prvi pogled možda činilo teško prihvatljivo, razlika između Gundu­lića i Aga-d.edeta se svodi samo na oprečna religiozna gledanja, krš­ćanski Weltanschauung, kojim je prožet Gundulić, i islamski, kojim je prožet Aga-d.ede. Da baš u to doba u bosanskom muslimanskom društvu nisu nedostajala jako naglašena šira slavenska osjećanja pokazao je ogroman materijal iz dubrovačkog arhiva, koji takve

ll) Dubrovnik za vreme Điva Gundulića. Srpski književni glasnik. Be­ograd. Nova serija LVI. br. 4. 16. februar 1939.

11

osjećaje nesumnjivo dokumentira; te dragocjene materijale djelimićne su prezentirali Jorjo TadićU) i Vuk Vinaver.LJ)

Islamizirani Slaveni - a tu se u prvom redu imaju ubrojati Boš­njaci mLJslimani - ne zaboravljajući svoje slavensko podrijetlo sma­trali su Osmanlijsko carstvo jednom iznad nacionalnom državnom kre­acijom s islamom kao ideološkom platformom, pa su u toj i takvoj državi tada nalazili svoj životni okvir. I Aga·dede je duboko državo­tvoran, makar nigdje ne taji svoje neraspoloženje prema sultanu Os­manu II. i simpatije prema janičarskim pobunjenicima.

Njemu ne nedostaje ni najkonzekventnije dinastičko raspolože­nje, pa što više i povodom usmrćenja Osmana II. smatra da ga se treba sjetiti Fatihom (Kur'anskom surom, koja se namjenjuje mrt­vima). Inače u crtanju karaktera Osmana II. ide dotle da ga smatra nesposobnim, samosilnim i pohlepnim, pa ilustracije radi spomi­nje da je opljačkao i zlatne kandilje iz očeve, čuvene sultan Ahme­dove džamije. Kod Osmana, veli, »nije bilo ni trunke pravednosti.«

S druge strane je Aga-dede veliki poklonik sultana Mustafe, ko­jega je - spominjemo kao paradoks - turska historiografija prog­lasila suludim. Aga-dede ga uzdiže gotovo do svetačkog pijedestala. On npr. nalazi da je 14-godišnje izbivanje Mustafe u tamnici učinilo da je »dobio duhovnu snagu«; on mu je »veliki vladar«, odnosno »veliki hAntI.

Aga-dede Je dosljedni konzervativac, pristaša starog reda koji je oličen ujaničarstvu.

Aga-dede je raspolagao obavješlenjima o pripremanim reforma­ma (ne ulazimo ovdje u pitanje da li su te pripreme bile manje ili više realno zasnovane). Historijski je utvrđeno da je već Osman II. namjeravao refonnirati vojsku. Sultan je bio svjestan janičarske de­kandencije. »Kakav sam ja car«, znao bi u ogorčenju vikati, koji moram da podnosim drskost svojih robova. Samo daj rasipaj blago, a oni neće u ratu da se biju, a u miru da mirujutI . »Dakako«:, govo­rio bi mu veliki vezir Dilaver, »nisi više car, a ne možeš ni biti dok ti gospodare janičari. Pođi na istok i tamo sakupi oko Damaska Kurde: 40.000 njihove vrijedne vojske bil će ti dosta jaka straža, a uz to neka svaki beglerbeg u svojoj oblasti digne nešto valjanih četa, eto ti vojske, kojoj nema ravne, a manje će lo stajati, nego što te stoje janićari, koje ne možeš da zasitiš«. To se svidje Osmanu. Car će sam glavom poći u Damask - to je trebalo da ostane tajna - onamo boraviti godinu dana, skupiti i uvježbati vojsku, a onda krenuti u Stambul, da slomi i satare janičare i spahije. Pođe li mu to za rukom. Osma­!ijsko carstvo će se vratiti svojoj staroj slavi.I~)

Kao i Gundulić, i Aga-dede zna i za nagovještaje o reorganiza­ciji vojske, kao i za nagovještaje o preseljenju sultanskog sjedišta iz Stambula u Damask, odnosno Misir.

Može se uopće reći, da Aga-dede takoreći frapira svojom dobrom informiranošću o zbivanjima koja su prethodila Osmanovoj pogibiji,

n) V. Vinaver. Dubrovnik i Turska u XVIII veku. Beograd 1960.

14) J. W. Zinkeisen, Geschichte des osmanischen Reiches in Europa III, 743-745.

12

kao i opisom same pogibije. Redajući činjenice. pokazuje u nizu deta· lja, koji se mogu provjeriti suvremenim historijskim vrelima, da jc: raspolagao sigurnim itačnim obavještenjima takoreći iz prve ruke. Ostaje otvoreno pitanje, kako je došao do svih tih informacija.

Valja konačno u osvrtu na Aga-d.edetovu Osmanidu istaknuti jednu simpatičnu crtu, a to je njegovo izrazito naglašeno - gotovo bismo mogli upotrijebiti jzraz - antiimperijalističko raspoloženje. »Svijet mu je« - veli za Osmana - »bio malene i kozački upadi su sultanu samo bili izlika da zaratuje. Kada su pobunjenici stavili Os· mana u zatvor, Aga..dede zlurado iznosi refleksiju da su »metnuli u zatvor sultana Osmana, njega kome je svijet bio tijesan.« Aga-d.ede je očito zadovoljan time što su se pri kraju Osmanove vojne »vojske jedna drugoj prijazne pokazivale«, a njega mnogo ne oduševljavaju ni navodni uspjesi Bošnjaka i ugarskih akindžija u »njemačkoj zemlji.e

U svome spjevu autor - podsjećajući na bosanske pisce Ha· sana Kafiju i Muhameda Prozorca, koji su posebno u svojim raspra· vama razmatrali političke principe kako se upravlja državoml!) iz· nosi i neke koncepte u čemu se sastoji državnička mudrost. Posebno su u ovom pogledu karakteristične misli koje stavlja u usta pobjed· ničkom Mustafi koji se navodno sastao s poraženim Osmanom:

Za~to se nisi držao puta svojih pređa? Vojsku si govorom vrijeđao. Carstva se drže snagom vojske, To je pravac koji se pokazao pravilan od postanka svijeta. Jaka vlast postaji s pravdom, Pravdom se učvrstilo ovo carstvo.

Osuđujući Osmanovu odluku da zarati, Aga-d.ede nagla!ava kako sul· tan nikog nije slušao, mada su veziri nastojali da ga u tom spriječe; polazeći u rat »sirotinja je tlačena« i nasiljem joj uzimana hrana za voj­sku, »a zulum ne donosi vladaru sreću«, i »činiti zulum nije u Božijoj prirodi« ; vojska je, kako navodi, bila slabo snabdjevena (a to vrijedi i za konje, koji su se i lišćem hranili); sultan nije konzultirao vješ· take ni primio njihove savjete (pri tome Aga-dede, tacite ispoljava­jući svoje graničarsko porijeklo veliča vojničku vještinu »graničnih bega«), nije nagrađivao ni unapređivao vojnike i dopustio da se uvede u praksu prodaja položaja. U svemu ovome Aga-d.ede je nalazio slabosti.

Slabosti su doista postojale još i prije Osmanova doba i dobrim dijelom se ticale ustrojstva države, što Aga-dede nije zapažao, nala· zeći slabosti samo u Osmanovoj ličnosti.

VI

za Aga dedu možemo, prema njegovu spjevu, tvrditi da je ne samo prepisao već i dopunio spjev zvani Diamalbnama.

O tome spjevu raspolažemo vrlo oskudnim podacima. Do nas se nije sačuvao ni jedan barem fragment toga spjeva. Nije nam poz­nato iz dostupne literature ništa o Df.amat;bnaml i njenom autoru, pa se moramo ograničiti na ono što o tom djelu kaže Aga-d.ede.

I') Bašag:ić, Nizam ul alem. Glasnik Zemaljskog muzeja. Sarajevo 1919. - MulIĆ, Minhagu-n-nizam fi dini·l- islam od Muhameda Prozorca. Prilozi za orijentalnu filologiju V, Sarajevo 1955.

13

Prije loga valja leksi čki objasniti pojam Džamasbname. To je kovanica sastavljena od riječ i D~.amasb i name. Džamasb je ime per­zijske leg~ndarnc ličnosti, dok nama znači pismo, knjiga, pjesma i sl. tako da bi ovaj naziv mogli prevesti kao Pjesma o Džamasbu.

Aga-dede daje podatak da je Džamasbnama, do koje je on došao, pisana prije 96 god ina, pa ako uzmemo da je Aga·dede pisao svoje djelo 1622, Aga-dedetov original bio je pisan negdje oko 1526. godine.

Aga-dcdc je primjerak Ofamasbnamc dobio od miralema Ibra­hi m·bega iz Odža ka u pljesnivom s tanju sa iskvaren im i oštećenim, gotovo nečit ljivim tekstom. Prema Aga-dedetu ni ono š to je bilo čit­

ljivo nije s obzirom na metriku zado\'olja\!alo. Aga-dede je djelo na čisto pre pisao, dodao pojedine kitice, crvenom tintom stavio nas love, pa sc dak le radi o gotovo teme lj itoj prerad i.

Vjerojatno jc da jc primjerak od početka XV I. vijeka bio na turs kom jeziku, no nije isk ljučena mogućnost da se I'adilo i ° pe.r­zijskom teks tu . Kao i mnoga pcrLij s ka klas ična djela Džamasbnama je mogla bit i prvo p"evedena na arapsk i, a onda na turski jezik.

VII

AUlograf Aga·dedetova spisa nalazio sc kod Ibrah ima Ljubunčića, rodom iL Livna. Ja sam ga od nj ega prcuzeo i u mojoj kolekciji ru­kopisa čm'ao se sve do 1964. godine, kada sam ga 7..ajedno sa svojom cje lokupnom bibliotekom ustupio Gazi-Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

Cita\, nlkopis je bio rasut i izmijcšan s drugim turskim rukopi­sn im tcks tovima. Pomnom rckons trukcijom dobio sam cjelinu, ito dio gdje Aga·dede govori o svome zavičaj u i dio o Os manovoj tl"3gediji, ali i u jednom i u drugom dijelu nedostaju neke stranice. Ovdje dajem prijevod i jednog i drugog dije la.

Džamasbnami ni sam našao nikakvog traga.

VIII

PRIJEVOD TEKSTOVA AGA-DEDE

Al

Počeh da pišem historiju j da je sred im u obliku knjige. U k.njizi (ovoj) da ob razložim s,'oje stanje i dn opširnije govorim o koječem: odakle potječem, tko mi je rod, odakle mi je djed došao, tko mi je otac, (i) da sc zna tko mi je (bio) šej h. Bi potrebno da se i to obrazloži i to da napišem u ovoj knjizi , s namjerom da steknem scv2ba. Otac mi je derviškog reda, i to mi je put (način) da ga se sjetim, (jer) ako hoćeš da postaneš usta-majstor, naprijed! Spomeni blagoslovom svog majstora. Covjek treba da spomcnc također oca i majku , i treba ih sc dovom spomenuti.

14

Treba sc.: sjetiti također vladara, s molit\'om za njega, sjenu Božju. Bote, daj duga života vladaru , da s pral'ed nošću mnogo godina provede da pobijedi neprijat elje, kad potegne sablju proliv neprijatelja! Ocu i majci mi je naša dova, neka im se s miluje naš gospodar (Bog), I neka je s to hiljada molitvi blaženom (šejhu), koji nas je uputio u odredbe (ovoga) reda. Nakana mi je da se u 0\'001 odjeljku upoznaju moj otac i pređi , da obja"im odakle su mi došli pre tci: lako je čovječiji rod jednog korijena. hoću da o bjasni m odakle su mi pre tci. Od sultana Mehmcda koji je osvojio Carigrad, djedo"j su mi ja n ičars ki robovi. Od toga doba se tako provlače sve dosada i idu naprijed kao robovi potomci. Od pređa mi n ije nitko svrgavan: bili su trajno stalcž s lužbenika. Oni su vječno bili lj udi t vrđava

i iš li su ka granici iz unutrašnjos ti zemlje. Njih su is tllrili na g ra nicu, i za gedi k·službom odlazili na granicu. DobrotvQl' pos tavši u Sarajevu biješe Gaz.i Husrcvbeg. Za njegova vremena, on jc, osvoj ivši h'rđavu Dobor. odredio vojnike i agu (starješi nu) im. Izvadivši iz tvrđave vojnike iz unutrašnjos ti zemlje povuče ih na granicu. Iz tvrđave Bugurdeien (Sabae), nj ih četrdeset ljudi , izvadivši ih do"cde ih u laj mah. Jedan od njih djed mi, Muhjlldin sin Iljasav, koji među narodom zbog svog nastupa bijaše hvaljen. Ne bijaše mi u rodu n i b ingijena . bekrija. U usla niStl uzeli nikada alkohola . Bi li su mistici svih sedam pređa. To sam svc pitajuć i svog oca is t ražio, a on pilao također svog oca i dobili su tc vijes ti jedan od drugoga . Došavši sa četrdese t vojnika iz Sapca. Samo je on jedini ostao od svih pridošlih. Svj su se povratili naIrag. (a) djed mi je ostao (posvetivši) se svoj im pčelama (pa) je u ljanik veoma povećao. (i) sudbina ga s (njima) s time zavarala (zanijela?). Oca mi jc donio (kad mu je bilo) sedam godina. i ovdje ga je naučio č itanju i pisanju. Osamdeset godina živio mi je Olae u toj tvrđi. Ondje ostavši pri,'czan za jedan zid.

.'

IS

III '

, ,

,

'II,

Napokon je postao aga ove tvrđave, i deraž!jh'ošću bio je u narodu poznat. Dvadeset i Iri godine bio jc lama dizdar, i napokon ga obori ",jccno krećući stroj. Umro je godine hiljadu devetnaeste. Na kon(:u je smrt, ustrajnost s\"ijeta, napokon i nas će doći reda. Bože! daj nam svima (Svoju) milost! Mjesto mog rođenja je grad.Dobor, tamo sam se rodio, u tom gradu odrastao. Koliko su mi prilike dozvoljavale, učio sam realne nauke, a misličnu nauku, znanost, takođel' kasnije. Suđeno je n.nma da se sami naobrazirno. (a) što znamo, također da svijetu dokaJ:cmo. Kod kuće (obitelji) sam učio Kur'an, (i) posla'·.~i učitelj podučavao sam malodobne. Ovako sam prO'·eo l'iše (dulje) \"remena, naučio (s<ll.nao) sam 0\'0 znanje.

U OVOM DIJELU SE NAPISA ONO STO TREBA DA SE ZNA TKO MI JE SEJH-MAJSTOR

Bio sam zaljubljen II (derviški rcd) Ummi-Sinan i tražih i nađoh ,·ješta UČitelja (majstora): došao je II ovaj kraj il' šeher-Oski.iba, i nastanio se II tvrđavu Đakovo. Ožcnh·ši sc ondje, dugo je vremena boravio ponekad ondje, a ponekad se povukao u Osijek, pa bi se ponovo odande iselio, jer ie selidba za \'idovite sunnet. Premjestio se u PeČUh, odatle uzevši put, nastanio sc II tekiji Memi·šah begovoj i postav.ši dugo vremena šeih onog kraja. a to jc bilo prije osvojenja Sigeta. Kad god bi se ratnici boriti s neprijateljima, on bi prihvatio bajrak. Zajedno su i.šli pod Siget i osobno su se borili tamo. Oni bi ~ej/lU osed/ali konja vrijedna i (tako bi) ga ratnici odveli na bojgtc i tu bi ih kih blagos'lovio kada su došli u dodir s neprijateljem. Svijetla obraza bio ,ic ud.ick Gdje god bi ih šcjh blagoslovio, Zt\\'oJjcvši g,l Požežani pozovu ga onamo u jednu tek iju, r podigavši se iz P~čuha preselio se u Požegu. DOšal'ši tamo, ba\'io sc molitvom (blagoslovom) Mnoge erbcine (kvartale) jc ondje proboravio. a prijatelji bi mu dolazili iz udaljenih mjesta. , ja bih navraćao o\'()m s\'etom, časnom čovjeku. On mc jc poducavao ovdje o telkinu (nadahnuću), propo,.jjedi. l iskreno sam mu se predao na volju.

16

l sloga mi - šiO je razumljivo razumu

Hasan cf~'ndija mi je moj ~'asni scjh.

pripade hidajet (zastupstvO),

Polrao sam svoje !iL'e pra~inom nj~'g()\'ih nogu, Mnogo ,i.:: gouin:J H!i.iu šejilo\'sku rduznosl) II Poicgi. a mnogl' su mu pdstalk·(.' uošlc uu s\ujill .i_etja, PcdL'SL'I .lc godina OnO\Tl'ln.::no bio š(.'jh što u ĐakO\u, P'::l'uhu, ŠIo II PO/L'[,!i, i. napokon. konac }i\ota muk bio II POll'gi Otišad,j odutle, ,.\Uzco j.:: mjcslo Lt \·_kl:!l()SIi. Grob mu k sll<,,'!.:isl,;" naroda: dolar.niri.proJ<l/llki SL' onljL' nL' ZilUria\aju. Nije od mene ustL'J;JU sroje naklonosti, i ja sam SL' koristio nj.::gu\'oJ1l naklunošcll. Stigla mc jc n,jcgm'd p,tinja, 111'::111.' - hijL,unika. Neka il' hiljade zah,;tla S\·c\i.;nj.::m! Ušao ~am Ll rcd il_ubranih en'na {('asnih ljudi u !'L'du) i uspio uslanU\'iti !1l110!!l' tajnc mistike koje nbam pozn;\\-ao.

r.::doslijcd im.::na, L.lkvj su, l'[O \-iujdl. s mirom sam \ouio tc\'llitk fubrcdi tl kojima s.:: H.'lil:u Božij ... ,

jcdilhln.L poštu :'.11ll pus[ao sagm'ornik ret!'l nauhražt.'nih,

čeznuu sam d" od njih Ulmt.'nl bl,lgos!o\' Svojt.'\'t'(.'111<.'1l0 ","oga o!';a Ju,>ufag..:, olloHcmenug šl'jha, bio sam priHi.llik. I kada mi uta.:: ode s O\og s\,ijeta, jwipadt.' mi sluzba - agaluk od njcga, Tada je na Bosr1i bio pnšu lbmhim·han. Njegm'o. zapo\"i,kd \-rijedila .lc koliku i f~rman. Tc!iko jc hilo k nicmu pristupiti, il kako .ll' (netku) moga{) dobil i i nam.i!.:i>lenk! Ali ddtcr'l'min Kasim efclluij'l i prij<Ltciji mi nastojahu, kao i on -preporuči moju st\'ar sH>jim prijalL'ljilna. A kakv ~e nitko ll\.' naml'lnu na njih, a i sam (Kasim dl'm1ija) od.:: pa;:'i Ill'koliko puta. i Bug daue le mi paša s\'rši posao. Paša ,jc uvažio nk!!u\"<.'! rl jed i mene u[-ini s\'ojim t\c)l-adZijum (dn ga blago:.i\'liam), O\'::ti prl'u7xiscni st<lnO\'ao jL' lj \ludri(-oj, naš[\ .iL' kuca bilu pokr:ti nk!!u\'ih blizu. Kad ne bih s\'ake sedmke otiš<lu mu, U\Tij.::uio bi sc, rekavši mi: "Gdje si, ne dda;:' se,,? Odi:ak (u\or) mu k bio da je sn:_ pjevalo. tl dr-jao .il" l1l'koliko gO~ltni,H:,1 (mu,>afirhana). Bio j.:: uvijek o'>obnn za Irp ... ·zom: i bogataš i stranac bi se koristio njcgm'im .Idom. Dogodilo bi sc, ponekad, da bi gosl k<lsno stigao, ali jc m'ijck našao ono "to mu jL' su(kno. Imao je brojna z\'anja (polo/a IC). mlloge cit!ukc. puno zasi,ianog (u':ijc\'aJ. Volio ie goste i dcrviŠI.:, rado\ aa bi :;'C uri ,kk d~\ ih gk-da ; rm'ma njihovim :.ta1cžim<l oU':I\<lO im (:ast.

17

,I

A učtnja!.;c it! jako \"olio. rero mu .lc bilo ilt'OI", bin il' pisa..:,

Dosta sposohan ul:cnjak i ~awilll na~itan. SlužIm mu jc bila na uI'oru.

Kada bi IllU fedri dll~t,a ua sluzi I'l'Oma mnogim liudima udniu bi dobrotu.

Tko bi mu dusi\o. oli:,;to ic' \csC(J l na-;l1lijan.

Brojnim dobrol.1Jna l' nalu-anio bilo na domu. bilo tl s/u!:ili.

S mnogo strana jc bla!!osiljan i, ~rllibuiući, prihvati Pltt Vk':nus(i (unu'ijcl.

)'IUj:l ic mulit va o\'a: da mu S\c\"isJ1ji J;ldnc mjeslO II IlZvi.\cnom r;t ju. A Iko ~rld O\'('i muju j molitvi rekne ."min.,. n.:k;! mu SH'\'isnii budciam;H; da ĆC f!3 nci II I'a.l Du~i umrlug Kasim dl.-'ndik, dLl~j BOljeq vjcrr.iJ'3 l!~'ka jc po/(II'~I\' na njega. flol il radi proud "fatihu" Tri nlu ~ir1iJ o,>lados!.'. TWj"t,u'iji Ahmctbc.l!. Odn jc odlak on držao fprl·U/.t.'uj sam, i jt:r mu ,ic ou o,'a ust:llo S\t: g.OIO\·o: i slui:bt:. i Jllno~o ubilj;!. nt:krt:tnina. \'rlo je '-idI pl!lU, paln~'tan j ris'le. Kako god r~'kllc~ gospodst\·o njemu pristoji. \'do uguuan, doonx'udan i dubra ,rea. I ~:O\'or mu je sladak, ~U\'ori hlago. Tko mu \Jd lIcenjaka t.I0đl' na razgo\'or lajdi ponovo mu doc

Trairro su pred nUm knjigt', \k:anija, gu\-or mu ,j..: mijck /) naucI. PotPUIlO ,h: poprimio o(in n'll':in _ ,\'akaga je on sHJjim hlagodatima hranio. \:apredlJvrJ'k s d;ln;) na dan u Sa\TŠl.'lbh'u. Njq!U\'i ~{J\'ori hili su puni mudrosti. Na bosanskol!l tlh'anu kod ddlcrđar-cll1ina naJaT.l'~'i Sl' u sluibi, lenicu oka _ Odžuk mu, orobi haramija: Sto n\' udnose, onu sn: popali. On sc [ada nala/"';c II borbama, na istom mjestu laje-dno sa _loš S\Ohl dva hrata. Nitko ne možc procijeniti mu ~Il"tu: j/gor.ie gOlu\'O osamdeset komada knjiga. Sagorje kula i sn: ~to bi u njoi, Ostado~1! samo k.mwni zidari kule. Eto lako mu ~e IgodiJa 0\"3 -štct;), Da Bag dadne d .. ostanu g!a,·c Idra\'C Neće nedostajati <;l'cbmi rahto"i, kuma.ši. Braca mu :\Iibeg I Hasanbeg Svaki pojedini s dana na dan n<,;ka mnogo nn O\'om sviletu poi:ive u bogatst\.u i neka postignu ono ;10 god žcle. Osim Boga llitko 10 ne zna,

18

da li je opskrb" bija i.nwl njihovim glavama: biii :m otisli na miesto opasno i slrl1i su pnx! tupon: i puške. Na ah:ljc je pucano iz topm·a i pusaka i mnogo jc ,·itCl.O\";l tamo budzašto prodalo. Neka je molit\"a s\"<lkog čo\·.kka ovakvu. Sto će doći na glavu, nek dotle na materijalnu ;lclu. Mnogi su od \·dikaša II lom ratu. puslali šehidi i na lom mjestu glave izgl1bili."')

Posladli njega kao zeta Nije sc tlstczao d" ["mo št< .. tu n~lpn.\\"i.

Saznalo se tko ~ll bili harnm1iic (h;'ljtiudJ bar sc to iznadc. Sto mu .it.' šaka do~lu, on [HUO uržnše. ProklL'lnikt! stiže kazna. Neka Bog lbJno.: ua se sve pronat1i! i da mu njego\' im<.:lak opet u ruk<.:- dotle 0\'0 sc zgodi. n",ku sc rrepriča\·a II gouini ratovanja $uitana-Osmann.

OPIS KARAKTERA OSMA.N EFENDIJE, BOSANSKOG DEFTERDARA

Kasim dendija mc posta\"io dizdar-agam. Aga!uk nisam dugo zadržao, godinu i po bio sam t\Tđa\"i dizdar. čuvao Ini grad (Dobor) S tim činom. Kasnije sam ga ipak ostavio. Naumio bijah da radim što drugo. Pruda\"ši agal uk pretvorih ga u novac -za dušu sl·oga oca osom·ah zadui.binu. U\"jctm·ah da mi djeca uče (čitaju): Jasin. ajet pa ajl~t. Zatim sam postao hatib (di.amije) II hkcšu i od le bogougodne sJu.žbe dobih sto je određerIO: po jednu aktu plać..:: u cijelom. Bio sam sedam godina imam i halib. Jednu tijesnu džamiju SlI bili seljaci napra\"iJi od plet~~na, zemljom objijepili. Družina (džcmat) mi ne mogaše Slati II dj.amiju, il uz Bajram. ni II sam harem (d\"Ol'i~tc) džamije, Zimi. na snijegu. dh'mal mi napolju. ostajnU bi vednom lamo. Nastojao sam da se izgradi \"elika džamija. Pa sam se na mnoge ljude obraćao. S,·c,-išnji mi dade pt-ijale! ia - druga. i tako jednog dana bosanski dc.fteruar.

*) Nedostaje jedan list, na kojem, čini se, da go,·ori o po­hari Odžaka.

19

Modričanin Osman efendija izjavi i odmah izvadi novac i dade ga u gotovu. Skupivši majstore ugovori h (sporazumjeh sc), i č,'rsto se prihvatih izgradnje dto3mije. On, Osman efendija, učinio me je blagosivljačem, Proučena mu je hajirl i molitva (doval. Sagradih džamiju, savršcno kako treba, n mene je postavio pomoćnikom džamije, dao mi je sinu s lužbu da poziva na sallu , i to je zabilježeno u beratu najprije. za. imama, hatiba, muez.ina, muarrira, kajjima i "aiza odredi dužnosti i ubilježi plaće (u lufe). Stekavši veliki se\'ab i dobro djelo, upravo kad je sve bilo učinjeno, i kad su mi dobro došle plaće, dođe II zbor i umiješa se smutljivac. Htijući da mti je njegova riječ preča. Tužbe napravi, ne dade mira, a natjera mc da 703 nevolju ostavim službe. Neka mu ni jedan čas ne bude bez belaja! I ovo, da objasnim neka se ovdje čita: Neka mu bijeda uvijek na glavu pada! Smutljivci mene učiniše s \'rgnutim; nitko to ne nađe opravdanim. Pri gradnji d~.amije sam mnogo pocinio muke, Zo'l.pclljane poslove riješio sam i raspleo. Smutljivcima koji bjehu uzrokom, neka Bog dade nesrCĆu. Prm, ne najeli se hljeba , Aga-dC'do! Ne proleži na dugačke govore, kad s i vidio da su smutJji,'ci potegli muku. Nego učini zah\'alnost i priznanje S\'evišnjem. a Osman efendija zaišč i molitvom sreću! U S\'om rodnom kraju, u Modričoj·kasabi mnogim su ljudima bile ispunjene želje kod njcga. Susjede je on poštivao, a mnogima dao dobru službu. Nek se sl ide da ga posluže, jedući njegov hljeb i nimel (b lagodat) Bog dade, on mu posao izvdii. Mnogom je kod njega njegova želja iZVršena. On je onaj koji je sagradio han u Modričoj , (zatim) medresll i još nekoli ko dućana, Pa je njego\'o dobro djelo i mckteb-škola. Svj i veliki i mali bili su mu dovadžijc (blagosivljali ga), S njim je Modriča dobila svoj sjaj. jer dotada (do njega) Modriča nije bila ništa. Bosanskim \'ojn icima (kulovima) njiho\'e plaće, pri dijeljenju nije uzimao nikakve pisarnine (pristojbe). Pridoš li defterdari su jeli i gnječili, pa su vojnicima kapale suze iz očiju, a otkada je na Bosnu došao Osman efendija

20

bosanski vojnici su uživali, a i on. Zadovoljavao se sa s\·ojom plaćom. I svatko tko je došao, dobio je svoje što mu pripada: prošle 7.aostatke, sve prolaze. I sad sc zaklinju njegovom glavom. Plaće im 011 postavi u red I to odgovara svim kulovima (bosansk im vojn icima). Za njega sc mole svi graničar i .

U dodir koji dođoše s njim. Od svakog pojedinog dobio je blagosh'ljanje blagosivljaju ga bogataši i siromasi. Nastojcći da pribere dl"1.avnoj b lagajn i, Nemoguće je da nije dobio scvabc (nagradu Svevišnjeg). To je služba za islamsku vjeru, to je ovozemno i .·ajsko \"eliko bogatstvo. Bez plaće nitko ne može čuvati gran ice, jer čovj ek ne može opstojati bez opskrbe. Oni koji su jamci za njegovo opskrbljivanje, također su od onih, koji nadzi ru granice. Velikim se dobročinstvom smatraju i oni koji god se nalaze u toj služb i. U ovu službu i u ovaj (zanos) ljubav tko upadne. nije čudo ako preži\'i (život) Hidra. Kod Boga je 0"0 veliko djelo -svaki čovjek, u7.živi u s\"om zanimanju. Oo zasjednuća sultan·Mustafe četiri je godine bio dehedar Bosne. A kada jc zasjeo Mustafa·han, otada je (bosanska) blagajna bila pa prošla. Tko god na ovo moje blagosivljanje rekne: _amine! (na Sudnjem danu) neka Božji MHjenik (Muhamed ResululIah) bude mu zagovolTlik (kod Boga).

O ZULFIKARBEGU

Zulfikarbeg, znim knsnbe Modriče. Zulfika rbeg, zvomi čki g[nvni zaim, otvorena mu je uvijek kuća dobročinstva. Razmišljah da ga vidim, konak mu je drugi modričk i han. I otac mu je bio s nj ime. goste je naročito volio. Postao sam učitelj Zulfikarbcgov, neka je Bog uvijek zadOVOljan s njime! Kad god bih došao, činio bi mi izraze (poštovanja). Premnogo sam uživao njegovih darova -neka mu se povcća život i bogatstvo! To mi je uvijek želja pri svakoj molitvi: Neka mu Bog dade da mu se ispune S\'e želje, Neka mu bogatstvo prožive njegova djeca, a neka se Svevišnji smiluje njegovu ocu

21

l amidži mu, ponosu vitezova. O bože! odredi im da otprhnu u raj, U raj. u zagrljaj rajskih dje\'ica!

POVOD PISANJA MIRALEMA IBRAHIM·BEGA I NJEGOVA STANJA

U knjigu napisanih uglednike i gospodu da moju knjigu cijene. Kad im knjiga dopadne, nek se razonode, i nek znaju mnogo štošta iz povijesti, pa neka mc se trajno blagoslovom sjećaju, mene, jednog siromaha, skromnog s mnogo nedostataka. U njihovo susjedstvo imam pristupa -Svi pojedini iskazuju mi prijateljstvo, i poštovanje veliko, preko moje sposobnosti. Za djecu sam isposlovao službe, pa sam opl;krbljen bezbrižno živio. Gdjekad bih kod kuće sjedio, pišući svoja pisanja, a kada bih zaželio razonodu, putovanja, odlazio bih u šetnju. Fetihlija Miralem Ibrahim beg izvor je dobrote, darežljivosti i dočeka. On je volio stalež učenjaka-uleme i svakog pojedinog bi darivao poklonima. Bio sam zarobljenik njegova prijateljstva. I dušom i srcem sam volio ovog viteza, pohodio bih ga kad bi me pozvao, a po gdjekad bih dolazio i bez tQga. Nije mu u odžaku nedostajalo gosta, u svakom kutu bilo je puno gosta, obilno ih gostio hranom. Dolazili bi kako derviši tako i ugledniCi. Imetak i bogatstvo mu je pritjecalo u odžak. maslo i med tekU su kao s neba da padaju. Imao je čitluka dosta. k tome još i zijamel, u potpunosti bio se sredio i razgranao. Upravo je šest subaša koji su hodali, a još k tomu mnogo sluga i pomoćnika. Raja mu je sijala zemlju i kosila. Bog je dao da jc on sve zgotovljeno jeo i pio. k tome je on mnoge plodine prodavao, ali novac nije vezao, nego bi sve u obilju trošio. Konji, odjeća i oprema potpuno izvanredna, a stajahu vojnici (sluge) sklopljenih ruku. Svatko ga priznaje zbog njegova (čuvenog) odžaka jer mu u Bosni nema ravna. Nek mu Bog njegov živol i bogatstvo s dana na dan poveća, također i ugled. S\'evišnji mu je Bog odžak učinio uglednim -želim da ga još više učini unapređenim. Neka mu Svevišnji pokloni sinove i neka u bogatstvu svaki dugo proživi.

22

Vidio sam mnogo njegom pri,jatcljstva a također darova­

Seka mu Bog da zamjenu sjutra (poslije ~mrlil!

Gdje kod bi sc nala/ilo kakvo \'oće,

dolazilo bi u odl.ak i u:li\'alo ~C Ucla sc)

Jaka kahva, puni findiani, povlačili bi se po srijedi a du~c bi ih pile.

Knjigom sc je trajno zabavljao, i sabirao bi one koji su obr3.lovani.

Svome šejhu je odavao pocast zatim, ljubav i iskrenost su\'Bc. Jednog dana utrpa mi u ruke neku knjigu. !'Itari primjerak, ne wa joj se ni glava ni odlomci.

To je knjiga bila Dl.amasbnama, a po računu pisana je bila prijt:! devcdeset i šcst godina.

Pljcsna\a, pismo mnogo iskvan:no, oštećeno, toliko islrta da jc gotovo nečitljiva.

!\ačin pisma bio je .kgrtski, k tome mnogi slihO\i izašli i7 metrike.

Nakana mu bijaŠe da bude primjerak tisto napisan.

Reče mi: .Napiši (prepiši) 0\'0 i dovedi u red_! Sjedoh pisati, oaorivši teliri oka, pa kao biser jedno 1:3 drugim nakitih i još k tome mnoge sam kitice sam dodao pa ih poHh prite istakao, učinio sadri:aj. I njih sam cnenilom napisao, da bi bilo jasno, da sc 7na, šta je smisao priće. S ljubavlju sam s\'aki momenat mlatio perom i hvala Bogu kaJa dođoh do S\T{;dka. Bilo je potrebno da joj napišem datum, da sc l..Oa kada je pisana. (Ostatak nedostaje ali slijedeći listovi sadri:e pjevanje o "Rato­vanju sultan Osmana i njegovoj tragičnoj sudbini .. ).

B)

Razmišljah i lastadoh, jer !>c u to vrijeme zbilo koješta ŠiO je trebalo opisati. Iste godine mnogo čega se /bilo, mnoge tuge, ali i mnogo radosti. Zasjede na prijestolje Mustafa han pošto jc taj sultan bio mnogo godina /at\'orcn. Da suštinu događaja opišem i da tako s\'oju knjigu proširim jednim dodatkom. POŠlO je sultan Mehmed bio umro zapade sultanu Ahmedu kruna i prijestolje. On je bio posta\io za sultana Mustafu krletku u kojoj je tetrnaest ljela presjcciio. Cclrnaest godina podnosio je ondje osamljenost i na taj način je zadobio duhovnu snagu. Kada je sultanu Ahmedu <.lo~ao smrtni čas .. in mu nije narastao, bio ic mali.

23

Vidjc\~i !tta će mu pa~ti na giani. prepusti \'Iadar~t\'o ~\'ome bratu. Tri mjesloca i ';est dana bio je sultan I u njegom imc sc je ućila hutba (molitva petkom) A i f,,"rrnani !ote na njego\,o imc ildavali, Tri-četiri tO\"jeka, strahujuci ~ta će mu pa~ti na gla,-u. (P07nata itreka _Na teJe dolaJi jo~ tCic..-) bratka mu sullana O~mana nl'nadno ustolite jednog dana. On naredi ua strpaju u 7at\'or sultana Mustalu dried da tome sultanu odgo\-ara ta ne\,olja.

UZROK VOJEVANJA NA POWSKU I POVOD OSMANOVE POGIBIJE

Onog vremena kad J'asjL-de na prijestolje Osman i kada .. c po njegO\'oj \'Olji vladalo, bio je svjei: (mlad), a svijet mu bio malen (tijesan), traZio je kakvu izliku da zaratuje. JI poljske zemlje zalijetali .. u SI..' mnogi kOlaci i s lađama svojim plovili u dalekc k"ajeve; hlamskc lemlje bi pljačkali pa je mnoga pokrajina bila 0puslo~ena. Sultan na Poljake naumi zarato'-ati i ne bi moguće od loga ga sprijl'i:ili. VCliri su nasIojali da lO sprijCče, jer \'ojna na Pol,jsku bila je lada leška. U toj zemlji tcSko je manevri rali s ,·oj .. kom, u njoj nema ni pa~e (la konje), ni mesa ni hljeba. Te~ko bija"e prenijeli (\'ojnu) opskrbu, a ni l..a Četrdeset konaka ne moze sc lama stići. Sultan Osman nikoga ne poslu~a, (nego) lapo\'jedi da ~e \9jska sakuplja. U sedmic..:i jurje\'skog dana iz Carigrada ilađe sultan Osman i na \'odi Dunavu postavi mOM hlijući sc osvctiti Polj~koj. \;a lemIju je namc!nuo tl'Ške namctc i mnogo opskrbe ULe nasiljem, Car nijc imao ni jednog 'czira ko;i bi imao iskustva i spretnosti, Sirotinja je mnogo tlačena, (jer) dado!';e mnogo opskrbe i gOlo,"ine. Nema sreće ako ~e u vladara dcSa\'aju nepravde, a ućin,jeno je na lom pUlu mnogo nepravdi, Bog nije ladovoljan ako sc tini nr.:pravda, KaJna za nr.:pra\'du je kratkotrajan ži\'ol: Niti mu sreća posluž.i, a ni život, na s\'ijetu mu oSIade samo pUSlo ime, Sam ni jc znao kako trr.:ba da sc bori, a od onih koji lO znaju nije primao savjete, Granični ~ti tome su \'je~ti jer su, ratujući često, glavu razbijali. S nijemom poslu5no~ću \'jdtina sc ne da iska7ali.

24

Ni vladar ne znaše tc vještine, II ni doglavnici.

Svi prijedlozi i protumjere bijahu osujećene. Nije se znalo kak\'og kralja ima kaurska zemlja ni koji su kraljevi kaurskih zemalja dali pomoć u vojsci

imovini. Mada je bio ,·elik carcv tabor, ne htjedoše sc.! bOI'iti ni janićari ni spahije, ne bješe nagrada ni unapređenja i podređenima sc ne davaše ono što ih pripada. Mnoge spahije među rumelijskom vojskom upušta le su sc katkada u borbu. U početku mnogi od njih postadoše šehiti, a mnogi izađoše ranjeni iz borbe. Bezi i spahije se pokatkad

među sobom kao ovnovi na trgu tukli. Janičari se nisu htjeli boriti ne dobivši dara i hljeba od cara. Zbog oskudice hrane vojska je bila uznemirena. Stajala je pred neprijateljem trideset i osam dana. Mnogi je hranio konje lišćem (s drveta). Da ne stiže tatarski han vjerojatno ne bi bilo izlaza (iz nevolje). Tatari napraviše pro\'alu II zemlju Poljsku. Uzevši brojnu stoku ondje je prodavahU. Pet puta po stotinu hiljada izvukoše zarobljenika, malih i

velikih. Više stotina hiljada bilo se sabralo nevjernika, što pješaka, što puškara i ostalih. Njemački kralj bio je spreman na pomirenje. Pojavi se tada varka. Poljak je poslao s\'oju vojsku i potpuno ispraznio svoje pokrajine. Umjesto njemačke \'ojske zauzeše oni mjesta. O tome obavijestiše šaha i vezira. A sad gleclaj šta mi suitan lada uradi -odredi za vojskovođu erde!jskog kralja Bet[ena, a bosanski obveznici i umirovljenici te ugarske sposobne okindžije bijahu određeni da se priključe

Mnoge provalc i pljačke naprave u njemačkoj zemlji čak do iza njemačkih gora. Tamo je više pula išla mnogo četa, pa izyukoše mnogo man'c, sto hiljada zarobljenika.

Betlenu.

Onaj tko bješe puki siromah ?aimao je mnogo imetka. Cijela pokrajina iza Beča, u dubini osam milja bi razorena, popaljena i poplijenjena. Njemački se kraj bijaše jako uznemirio, sa češkim se kraljem bijaše udružio. Na obje strane ustala je vojska. Njemačka zcmlia bila je puna akindžija. Da se opct vratimo carskoj (suJtanskoj) vojsci, da vidimo šta se tamo zbiva.

25

I,

I ' I

.1

Neprijatelj, prestrašen od Tatara nastojaše da zamoli mir. Vojska se jedna s drugom pomirljivom pokazivaše tako da svak svoj posao vrli. Obećaše da će davati harač i uz taj sporazum se raz.iđoŠe. Kasnije se neprijatelj protivljaše haraču. Neće davati. rekoše, zavjeriše se. Sam Osman dade vojsci privolu, da se vojnici vrate kućama. On sa svojim janičarima ode II Carigrad. A sada slušaj šta sultan uradi s vojskom: Vojsku svoju ne pozdravljaše, nili je lijepim govorom svakoga tješio. On se razbjesni na janičare svoje i uhvatio ga bijes za osvetom, lašto se II ratu nisu više potrudili pa neprijatelj osta na bojištu nesavladan. Sloga htjede da svoju vojsku uništi. _Nanovo ću popisati novu vojsku« - tako je govorio. Strast mu je nadvladala pamet. Stare svoje borce nije uzimao u zaštitu, a one koji su imali pritužbu nije nikako saslušavaa, niti je nadzirao silnike. U njega ne bješe ni trunke pravednosti, pa je mnoge ljude stvorio sebi neprijateljem. Bio je mnogo skJon škrtosti, i kad bi prosjak došao, ne bi dobio dara. Bijaše nakanio da pođe na Cabu, pokupivši svu carsku blagajnu. Prijestolnicu je želio premjestiti II Egipat ili Damask -dade da se o tome pronese glas unaron. ,.Rastjerat ću svoju Slaru vojsku Uaničare) i sve ću im isprave na ognju spržiti .• Smutnja mu bijaše čvrsta nakana. Ne vodeći napokon računa o svome prijestolu, zlato i srebro, gdje god je našao i sve dragocijenosti uze i digne, pa šta više i na ćelenku na uzglavlju očeva nišana ruke je svoje pružio. Napuni škrinje i korpe, vrijedne dragocijenosti sve uze i diže. I napokon je ruku digao na zlatne kandiije u očevoj džamiji. Svršivši sve putne pripreme naredi da mu carska pratnja pređe u Uskudar. »Sutra kada klanjam džumu namaz i uputim Bogu zahvalu i molitvu, ne zadržavajući sc nimalo, odmah prelazim i idem •. Nije odredio zadrlavanje ni II Uskuda.ru. Vojnicima onim od tridesete ulefe zapovijedi, ne vodeći računa o njihovim prilikama.

26

Onaj kome je tO naređeno sve saopći VOJSCI.

Svi rekoSe: .Sta ovaj sullan jo~ hoće od nas? Mi smo u mtu upali u mnoge dugO\'c i s mnogo duga natili sc u svoje \·ojarne. Nije nam dužnost da idemo na Cabu, inačc se ne bi protivili onome šio smo obećali«. Padi~ah veli: _Kako bilo da bilo, onaj vojnik koji mi je vjeran doći će i naći me. Koji pak meni ne dođe, nije moj vojnik, a ja tu mjesto njega naći nekog drugog vojnika«. Polcšc prenositi carske čadore pa se na taj način pokazala čvrsta odluka o sultanovu odlasku. Sada pristupiše sultanu s,·i učenjaci (rekavši): _Nije dozvoljeno da ti odlazi~ na taj pUL. Nije izašao nikakav zakon od tvoj ill pređa s kojim bi sc tvoje namjere slagale«. (Za to) dostave caru deciziju: .Ne idi«! Padi~(lh se rnsrdi i podere deciz.iju. Učinivši tako, vojska se uzbuni pa skoče svi na noge, i malo i veliko. Obavijestiše se svi, kako siromašni tako i bogati. I tako sc svi skupe na jednom mjestu, zatvorivši džumije i woje dućane i prih'·atišc u ruke svaki oružje. Napraviše zbor na kojem st\'ore zaključke: .Ako sultan želi da i dalje ostane na prijestolju, neka one smutljivce, njih osam na broju, dade da ih smaknemo i proJijemo krv. Oni su ti koji su nagO\·or;!.i sultana da sc upropa!lti kruna i ćullahi: Dilavcr paša, koji jc vcliki vezir, a jcdan od njih također je Husejn-paša, od njih je treći Ahmed-paša (Zašto ne bi pobili smutljivce)? Tu je i Baki.pa~a, pa boslandži-paša, i sultano\' hodža je svjetski smutlji'!3C, a sin hodlin je sedmi. On je kadija, "Ii zar mu pristaje zvanje kadije, -to je Ilcdozreo mladić koji nije dostojan slu~.be carigradskog kadije. Osmi od njih je kizlar-aga, podmukli carski izdajica, a buntovnik protiv Allaha. Neka nam njih dade da ih posmičemo i da u isti mah vidimo kakav je na~ grijeh, budući dn nas car hoće da uništi! Sla su stari borci pogriješili? Sla mu je ~vrha, pa da popisuje no\'u VOjsku? Zar je to padišahova pravda i savjest?« za popis \'ojske bio je odreden stari Jusuf aga, jedan od notornih izdajica. On je pripadao kizlar·aginoj sviti, od onih koji pripadaju baitadfijama: lO je jedan petljanac. Bio je navodno zastupnik (čirak) kizlar-age, l\.Ji čirak kojemu jc nedostajalo ulje.

27

II II

II Poslao jc vojvoda Turkmena. On je popisao brojne jedinice i još k tome dvije-tri hiljade konjanika, sejmena još više negoli konjanika, a i Turkmeni su s njime hodali. S,"C mu je to navodno bio naredio suhan Osman.

Ferman je giasio da se popiše i pošalje dvadeset do ćetrdeset hiljada konjanika_

Ovoliko brojni konjanici i toliki sejmeni uputiše sc prema Stanbolu.

Jedva je ostalo tl'i do četiri dana hoda da sc približe SIMbolu, tako znaj. Povodom ove odluke sve učenjake a i časne šejho\'e i dobre ljude poslaše u dvor padišahu. Vojska jc stajala čekajući odgovor. Oni Ll podnevno doba uniđoše u saraj. a tek u doba ićindijsko dobiše "ijesti: Padišah od onih zatraženih (ličnosti) ne dade ni jednoga. Ne pristade da se životi uništavaju . • Nek mi je vojska mirna j uljudna, jer jc hiljad i vrana dovoljno bačen jedan kamen«. Cuvši vojska ovaj odgovor Uniđu II saraj i otvore vrata, a padišah sc premesti, otišavši II bašču. Slušaj sada, šta vojska uradi: Prvo sve istražiše da bi gdjegod ondje našli sultana Mustafu. Vojska naiđe na jednog mladića solufjiju i spopadnu ga odmah s pitanjima .Oaj nam djesti o sultanu Mustafi, inače ti neće ostati glava na ramenu, tako da z.naš.« Mladić sc prestraši za život svoj i odmah im dade znak na jednu kulu. Bio je u toj kuli ulaz duboko pod zemljom -navodno četI-deset aršina II dubinu. Bilo je nemoguće iznutra iz saraja pristupiti u kulu, zato se s vana uspnu na kulu, s vrha probiju i malo razvale, odsijeku užad od čadora i jednog od njih spuste oni ljudi, jednog spahiju po imenu Sabana koji nije imao straha i nc izusti\'ši ni jedne riječi, spuste ga na dno kule. A mnogi su stojeći vani drlali kraj užeta. Istražujući dno kule, odjednom nađoše u mraku vladara. Ovom velikom vladaru, gladnom i bez mlijeka, život je visio o

dlaci. Sultan upita: .Tko je taj koji mene traži? Palim zbog žeđi, dajte mi vode.-! Jednu čašu vode mu spustiše.

28

Uslijed lova ga malo raspoloži še . • Sta tralite_, upita vladar,

oba\'ijl . .'stih! mc. Sto \am je namjera_?

Spahija mu tada u isti ča .. rete:

.Bogi mi, .. retna jc naša namjera! Na.mjcro nam jc da tc pusta\"imo na prijesto i na car)t\'u tebe Opel da "idimo-Kraj njega <,u !.jcdilc cl"ijc d\'orkinjc.

U molitvi Sh!mogućc..'m Gospodaru i/vade ih odatle napuIje jednu po jednu.

Tada sc pu"a\'jctoHIŠC u daljim mjerama. S,'eza\'~i cara i<;poU pazuha

uvuku ~a sa dna kult:'. Na lo jJ'\ uku i Sahan-bcga. Za pasom mu bija!ie hrana I..oju je sultan jeo: Jedan komadić crnog hljeba, koji je !milan jco. tvrđi od kamentl, j na jednoj kosti komad pljc,>ni,-a mesa. Svelaa jc otrag i onu ha .. uru (prostirka od rogozne) koja mu jc 'ilu):ila Ja postelju. A lU jc bio i jedan pojas bijele boje. prljal.', pljesni\', vrlo !>tar, od mnogo godina. Na (earc\'oj) gla,i cma kusa opru7ena, brada narasla, a crna. kau da je obojena. Tako je bio blijed! S"i koji ga "idjel,e reko~e: _To jc drui!i Ju~ur, izvađen il 7.emlje. Oči. obr\"c jako crne, lice blijedo, Sjaj lica (ooraJ.av3 ~el u bistrini_, "a.~a\"~i il mraćnog mjc~la O\'aj vladar (pričinjau ,"cl kao mje~l'C na nebeskom svodu. Oni koji gu \"idjcl,c po<,ta!l.c stra~no i7_ncnađeni.

Nitko nije imao snage a da nije proplakao. Jcdni plaću, a drugi di)u ruke na molit\'u, a jedni bacaju ~'oje turbane u ..rak. Nebeski ~\od ... c ispuni od uJ\'ika i galame. Stite gla ... l.ah\"alnosti na s,'e četiri stranc; netko od r..ldusti oslobađa :ovoje 7arobljcnikc, netko u~ljcd nvdraganosli dijeli zlaIa i srebro. U tai ča,> također i carica majka vojsci je činila darove inallrade. Jl\adi\"Si d\"ade~el kesa Ilatna i srebrCIlu novca posipu~e po "ojsei carica majka. Još se k tome preprićuvulo da je .iu,; \"i.:.e dobio duhome snage O"aj "eliki \"lad3r, otkako jc bačen u zatvor. Sjela jc na serd)adu (tepih) ona carica i odatle ... c nije micala. I nije propustila ni jednog dana ni noći moli"·u. Pune teliri godine jc postila, o'>im na bajram. Vladara odnesu pod kupolu, svuku sa njcga onu jadnu odjecu ; obuku mu eUnike haljine.

I 29

Dovcdu ata, da bi ga posadili, ali vidješe da se od slabosti ne može na konju držati. Lako su našli jedna kola i posjednu sultana u kola. Od njeg se nije rastajao nikako mladić soluflija, niti dvorkinje, ni majka sultanija. Svi uniđu sa sultanom odmah u kola. Kola su prihvatili Vojnici rukama i vukli, i odvezli taj dan u stari saraj.

***

Cim jc vijest čuo sultan Osman, naime da jc Muslara han izvađen iz kule, straJl mu odmah pade na dušu. Velikog vezira i kizlar..agu dade kao il'(vu, da se odbije bijede. Svezavši im čvrsto ruke pošalje ih po jednom agi vojsci. Pošto ih jc aga in'eo izvan kapije, reče: _Ako su vam cilj ovi koje tražite, prokletnici, uzmite ih, car vam ih daje! Ušt, šta ste s lime dobili«? Cuvši vojska (ovaj) gadni govor isti čas agi odsijeku glavu. Također i kizlar-agu i veziru, nc ostavljajući žive, u isti mah usmrte. Opet suitan vidje da se vojska neće da smiri i ne nađe la to načina ni mogućnosti. Ovaj slučaj sc zbio osmoga (dana) mjeseca redžcba a bijaše četvrtak. Husejn-paša i sultan Osman tražeći spasa, da se izbave bijede, gledaj što njih dvojica poduzeše: Kuda da sc sklone i kamo da odu; budući se trebalo čuvati vojske. _Nama treba skloniti se u neki odžak, hajde da idemo do janičarskog odžaka! Vjerojatno će se oni k nama povratiti«. Ova im se nakana učini lImjesnom. Noć dođe, oni se smiriše.

***

Vojska sc poboja za sultana (Mustafu) u starom saraju pa razmisliše i o tome odlučiše: Opet smjestc u kola ovog vladara s dvorkinjama i care\'om majkom kao i onim mladićem soluflijom, uzmu ih i odnesu s lakoćom. Tako dođoše u janičarski odžak i smjestc ih u Orla džamiju. Tc je noći mnogo spahija vršilo stražu

30

držeći oružje II rukama i ne ispuštajući ga, a II džamiji unutra molio se veliki vladar.

Vele: nije ni časka zaspao ni išao spavati. Neko bi vrijeme klanjao notne molitve, n neko bi vrijeme molio, stojeći na nogama II bogomolji ovoj. U neko doba noći vojnicima pade na um i počeše govoriti: lIPostali smo nesmotreni: Zašto da ne pripazima na sultana Osmana?

Pobjeći će nam, ako mu tO ne onemogućimo. Mogao bi ove noći pobjeći na drugu stranu mora, spasili se iz ovog grada i pobjeći, a tamošnja obala je njemu sklona. Tko zna šta će nam onda pasti aa glavu. Mnogo ĆC biti neizvjesnosti i proljevanja krvi.

lli ćemo mi ili oni pobijedili«.

Razmišljaše vojska koja se tu naMa. Bila je II strahu da ne upadne II kakvu varku.

Cuvši 0"0 sultan Mustafa jednom riječju umiri vojsku: »Ništa se ne bojte, vet odmah lezite, ali neka z.nate, dođite u ranu zoru_! Cuvši vojnici ovaj odgovor svi spokojno zaspaše. Sultan Osman s Husejn-pašom, za nevolju preobukoše odijelo i u ranu zoru, da nađu lijeka svojoj neVOlji, dođoše janičarskom agi. A da bi pridobili njegovu naklonost donesoše mu pedeset hiljada dukata -ako nije biJo više, nije bilo manje. Po pedeset dukata na svakog vojnika, da bi se vojnici prevarili na ovaj dar. Još k tome po pet akči da ih unapređuje. »Pročitaj vojsci moje carsko pismo.d Aga odmah ode među vojnike i kada je stao nogama na treću stepenicu, držeći u rukama carsko pismo i rekavši im sadržaj pisma, objasni\'ši dar i unapređenje, među vojnicima je napravio 7abul1u. Dok je gO\'orio. prilikom izlaska na most džamije, odjedamput ga handžar stiže u lice. Neki spahija, stojeći kraj njega, udari ga h8ndžarom i u čas obori te se strovali s mosta na tle. Vojnici ga sasjekoše na komade. Odatle pođu u agine saraje. gdje nađoše Husejn-pašu pa ga ondje sasijeku na komade. "lije mu bilo spasa.

11

II

II

Tu nađoše i sul tan Osmana, koji se lu 7.3lekao, da bi spasio svoj život. Naša\'ši jednog konja, na njega uzjašu cara i sva vojska, svi kraj njega prođoše. On je dobacivao razne riječi:

.ZaŠto ste na mene okrenuli lice?

U ovoj stvari nemam nikaha grijeha. Bogu je poznato, On je moj svjedok.

Svome hodži sam vjerovao i II njega sc pouzdao,

mislio sam da mi jc prijatelj i njegova sam sc savjclu uvijek držao, a sada vidim na što sc sve svršilo.

Amanet mi je evo sada vama, slušajte svi ove moje riječi: Neka mi sudi na Sudnjem drulU, ne uzimaj le mi krv na ovome svijetli. Samo znam da mi je krv u hodže, Ako umrem, umrijeću l.bog njegovect. Govorio je, plakao i trao suze s očiju zakrenuvši gluvu na stranu od vojnika. Povede ga pUl k Orta džamiji. Ondje skinuše cara s konja. Cim je on stao nogama baciše na njega lasu od užeta. Ali u laj momenat la zapriječi sui lan Mustara han, tako da je (Osman) bio za momenat spakn. Tu se nađoše oba Olra sultana i odmah 1.apoče razgo\'or. Mustafa han govoraše sul lanu Osmanu: "Cudne su prilike nastale II današnje vrijeme: Preokrenuo si zakone kuće Osmanovića postavio si druge zakone i izvrnuo. SlO si tražio dmga u vladanju? Samo je jednom Turčinu čast, a ne dvojici, zašto sc nisi držao puta svojih pređa? Vojsku si govOI'om vrijeđao, carstvo se drži snagom vojske. To je pravac koji se od postanka svijeta pokazao pravilan. Pravdom postaje jaka vlast, pravdom se učvrstilo ovo carstvo". Malo su posjedeti carevi. a po lom su odnijeli sultana Osmana. Metnuše u zatvor, u Jedi kule, njega sultana Osmana, kome je svijet bio tijesan. Bijaše naslao časni dan petak, a lO je bi lo devetog redžeba. Da zasjedne (na prijestolje) Mustafa han došlo je vrijeme, tako se okreće svijet. Ne bijaše tada janičarskog age, a nikome nije uspjelo da dotada ostvari (U želju. Zakon je da je janičarski aga bio onaj koji je (po ceremonijalu) dovodio do prijestolja.

32

Jer tko se zgodi janičar·aga On je laj koji lJ\·odi u carstvo")

--------------------------------Ostala jc pakost Oavud-pa!Hna, nije bio prijatelj suilan.()smana. Kako je propustio iz ruku pogodnu priliku postade vC/ir sultana Mustafe. Kada su lU nor.: odnijeli sultana Osmana uda\'iti ga dade II novom dvoru. SUlradan u očinom ga mau7.oleju ukopuše. kraj sultana Ahmeda. Preživjelim zdravljem, a umrlim Božja milost! To od Boga trali cio narod. Neka mu S\'evi~nji dusu ra/.veseli. Primao sam plaću loga sultana. Od Boga uviiek želim da mu duši pripadne dio moje mo!in'c. I tkogod ovoj mojoj molitvi rekne: Amin. neka mu Svevišnji dade mjesto II raju. Sultan·Osmanovoj duši prouči draga srca Fatihu. PošlO se svršila tragedija sa sultan Osmanom, u njega jc bi lo još braće, s kapu-agam htjeli su da zbace i te caI·cviće. ne ostavivši nijednog od njih živa. Vojska na neki način to osjeti pa uhvati kapu-agu i raznese ga na komade. Kada je veliki vczir ovo vidio, ostavi polokaj i pobjegnu, sklonivši sc na neko mjesto. Vcz.irslvo izađe skoro na natječaj i nitko nijc imao želju da ga sc primi. Biti vezir u 0\'0 bumo VJ"ijeme (bilo je teško): onaj tko jI! silnik ovaj položaj neće. Husejn·paša bijaše stigao iz Egipta i bija'še jedini r.'!spoloten za taj položaj. Njega zvabu Mcrre. Vladar naredi i on se odmah uzdiže za velikog vezira. To je bila volja i vojske i vladara da bi se izna~la i raspršila klika smutljivaea. Tu je obavezu na sebe preuzeo Mcrrc i izvršio je, bilo milom bilo silom. Vojska jI! našla Davud·pašu i čvrsto se odlučila da ga smakne. ali se suitan zauzeo za Da\·uc!·pašu. pa je ,'ojska udovoljila su!Lanu Mustafi poklonivši sultanu njego\'u krv. Na taj način spasi on svoj ž.ivot

postade drugi ,·Iadaruv vezir.

*) Ovdje u originalnom rukopisu nedostaje 2-3 lista.

33

II

,

I

II

Zna mu se mjesto pod carskim kubetom II sali. Kako se lo zbilo Bog samo znade, možda je bila i potvora na Davud-pašu. U ovom vremenu vezir je ipak Merre -pod njegovom upravom izdaju se fermani. Bog mu dade \'czirstvo i veliko vezirstvo. Neka dugo živi, ako bude vršio pravdu! Pravedan vezir je neophodno potreban caru, ali da mu bude svaka riječ pravedna. Svačija pamet se cijeni po količini mudrosti, a knjiga je da je prenosi. Ako vezir ne bude izvršavao care\'c riječi sam sebe izvrgava opasnosti.

SUMMARY

The poet Aga·dede from Dobor grad about his homeland and the death of Osman II.

The author of this work (now dead) Osman Asaf Sokolović found about 1938 in a collection of scattered aId manuscripts two poems, [rom till then unknown Bosnian writer Aga-dede, a native o( Dobor town near Modriča in Bosnian Posavina. The poems are from the begining of the XVll e., written in Turkish. In the first song are given the reflections upon the cultural and social relations in the Bosnian settlements: Dobor grad, Jakeš, Modriča and Odžak, in the sccod Aga-dede describes the death of the Turkish sultan Osman IL. whom [van Gundulić, a poet from Dubrovnik has in his verses im­mortalizcd. In contrast to Gundulić, Aga-dede shows his undisquised simpathyes for janissary rehels, among which there were many Bos· nians. Aga-dede had besides these two poems, rewritten the poem »Džamazhnama« (Džamazb is a hero from Firđausi's Shah Nameh) hut this work was not preserved. Sokolović gives here the intro­ductory e5sey and the transliteration of the mentioned two poems.

34

FeJzulah Hadtlbajrlć

Uvodne tesavufske interpretacije Abdulaha Bošnjaka

Prije ueset godina kad sc je počelo raditi na osnivanju Instituta za proučavanje jugosla\"cnskc filolofije, profesor Ccdomil Vcljačić iz Zagreba dao mi je sugestiju, da bi bilo dobro povezali h:lamski nc­oplatonizam sa zapadnim. II našim krajc\"ima. Osobito jc privlačna srodnost neoplatonske metafizike svjetlosti kod Franje Petrića (kra­jem 16. stoljeća) sa shvaćanjima Sejh Abdulaha (Bošnjaka) koji mu jc vremenski \'rlo blizak.

Franjo Pctrić·Petriše\"jć, plemić porijeklom iz Bosne, umro II

Rimu 1597. god., gajio jc filozofiju, pisao stihove, prevodio s grčkog na latinski i ideje ncopiatoni7ma povezivao sa kršćanskom teologijom, a Abdulah Bošnjak iz okoline Livna, nepoznata porijekla, umro u Konji 1644. god. gajio jc tcs3vvuf, pisao stihove, pre\'odio !) turskog na arapski i ideje neopiatonizma susretao u tesan'ufu. O Petriću se govori i u Jugoslaven~koj enciklopediji. dok su o Bošnjaku pi­sali Dr. Salvctbcg Bašagić (Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH. Sara­jevo, god XXIV/1912, str. 74-80) i Hadži Mehmed Handžić (Književni rad Bosanskohercegovačkih Muslimana, Sarajevo, 1934. str. 29-31). Dok Bašagić hvali Bošnjaka i ubraja ga u učitelje čovječanstva, Han­džić ga goto\'o kudi zbog pretjeranosti u tesa\'\"ufu.

Ne znamo kada je Abdulah ostavio Bosnu i kada je završio ško­lovanje u Carigradu. 1593. god. odlazi na had2i1uk i boravi u Meki i Medini, a 1594. god. kao ratnik (mudžahid) učestvuje u turskoj vojsci protiv Rumuna u Ruščuku. U Ruščuku je vidio na snu Muhameda (a.s.) i s njime razgovarao. Taj san opisuje nam Bošnjak u svome komen­taru Fususul-Hikema. Ko pomaje tesavvuf taj će razumjeti zašlo jc Bošnjak, poslije povratka iz vojske. ostavio Carigrad, presao II Brusu i stupio u red Bajrami. Sejh Hasan Kabaduz u Brusi mnogo je dje­lo\"ao na daljnji razvoj njegove misli. Od njeg je dobio diplomu na šcjhluk. Bošnjak je kasnije poduže vremena boravio u Kairu i Da­masku, 7.atim je još jednom bio u Meki i Medini, i konačno se nas­tanio u Konji. gdje je i umro.

Radi svojih duhovnih inspiracija Bošnjak je želio da boravi u blizini Lcmnih ostataka Ibni Arcbije u Damasku i Dielaluddina Ru­mije u Konji. To, Sto je oporučio da se ukopa u blizini Sadruddina Konje\'ijc, učenika Ibni Arcbije, ukazuje, da je Bošnjakovu duhu j prirodi bio bliže Ibni Al'cbi, da je za njega primarna spoznaja (irfan). Kod Di.etaluddina je primarna ljubav (ašk).

35

Po vlastitoj oponJc i uklesan mu je na nadgrobnom s pomeniku (nišanu) ovaj natpi s (tadh): .. Ovo je grob s iromaš nog Božijeg putnika na zemlji, Abdulaha Bošnjaka, Rumije, Bajramije«. Ovaj kralki na 1-pis pmža nam če tiri obavještenja: tesavvurs ko učenje, da je život na zemlji kao vožnja putnika u brodu, bosansko porij ek lo (prezime), pripadnost Evropskom tlu i pripadnost Bajra mijskom tarikatu. l )

Između 18 Bošnjakovih pisanih radova (za koje se zna) najpoz· natiji je Komnetar Ibni·Arcb ijina Fususul-Hikema pod naslovom: .. Ski­danje duvaka s mlada božanskih objava na uzvišenim stolicama mo­zaičke mudrosti«. Stampan je u Kairu u 2. s \'cska , mjeseca rebiul­-cv\'ela 1290, hidžretske godine (1873.-74.) u š tampariji EI-Ami re. Ima predgovor. u\'od , komenta r pomijcšan s tekstom i poema o sad ri:aj u .

Na početku predgovora cit irana su tri KU1"ans ka ajeta (Xl : 120-121 i XII : 13) u kojima se govori da su obavijesti Pejgrambera is tine. To je a luzija (jšarel) ela je i Fususu l-Hikem istinit. a prema tome i komentar. Uobičajena za hvala Bogu j pozdrav Muhamedu (In"oka­c ija) izrečena je vrlo ki tnjasto. s brojnim pojmovima i tenninima iz tcsavvufa (ontologija , gnoseologija, nauka i religija). Na z.1V ršetku pl'cdgovora Bošnjak se poziva na Hadis·kudsi i daje ga II obradi, po kojem je Bog bio sk ri vena riznica, volio da se zna o toj riznici , s tvo­rio svije t i pokazao se kroz njega, a z."tim s tvorio čovjeka i darovao mu sve potrebne snage, s posobnosti i podobnosti, da može shvatiti savršenstvo i Ijcpotu tog stvorenog svije ta i, š to je još važnije, savr· šenstvo i svemoć Stvorite lja Boga , jednog jedinog, kome se sve ob­raća 7.3 pomoć. Za razumijevanje moga komentara bilo je potrebno uput s tvo, kaže Bošnjak , pa je tako nastao Uvod koji sadrži 12 po­glavlja.

Poglavlja s u ovako poredana: O Sejhu (Ibni Arcb iji), njegovu učenj u , pristašama i prot ivn icima, O idejama, O s talnom postojanju, O pet prisutnosti, O svemiru i čovjcku , O glasovima i riječima, O pcjgamberima i svetim ljudima, O jasnom i skrh'enom znanju, O stepenima ljubavi, Otarikat u, muršidu i mUl'idu i O Muhamedovoj suš tini.

I. Boš njak vje ruje, da je Sejh Muhjiddin Ibni Arebi (1165- 1240) pos lj ednji ve liki cvlija (s\'cti čovjek) u nizu duhovnih naslj ednika Mu­hameda (a.s.). 0\'0 je vjerovanje sufija, dok racionalisti (muteke lli · mini) nisu toga miš ljcnja. Ima ih , koj i Scjhu pripisuju ra skol. Boš' njak je vrlo žus tar u obrani Sejha, š to mu zamjera, kako smo na· veli , i naš Handži ć. Pris taša i protivnici Ibn j Arcbije pos toje i danas, samo ne u š irokim narodnim slojevima nego mcđu visoko obrazo­vanim. Tako npr. pror. Ahmcd cr. Burek nije uopće htio čitati Ibni Arebiju .

za nas u ovom s lučaju sud o Ibni Areb iji nije od naročite važ­nosti , pa se na ovoj tač ki nećemo zad rtl\fati , osim spomena pos tojanja tri vrste znanja, i to : znanje koje je Bog objavio Muhamedu sa za· datkom da ga prenese ljudima, znanje koj e je dato Muha medu uz

I) U Staroj Gradiškoj postojao je Gaibijin grob s turbctom s\'c do svršctka Drugog svjetskog ra la. Prema narodnoj trad ici j i, Abdulah efe':l: dija Bošnjak je prozvan Gaibi (iščcZ;li ) .. Kad. je lur~ sru~eno, ~ ~t;mlJl pod kubu rom (sarkorag) nisu nađem mkak vl zem m os tacI. RchkvlJe IZ tU I'beta prcncsene su u Bosansku Gradi šku, gdje sc i danas čU\'aju.

36

zabranu da ga kaže drugima, i znanje koje treba da ostane skriveno, do određenog momenta, da u svijetu ne dođe zbrka. To je znanje o predodređcnom - sudbina.

Radi obaviještenja napomenućemo da se Ibni Arebi uvijek b'1\'io tesavvufom. U jednom s\'om napisu iz 632. (1234.-35.) god. kažc da je napisao 289 knjiga. Drugi kažu da je napisao 500 djela. Najop­sežnija su mu djela »Mekanska otkrića_ o Djelo je štampano i sluzi kao tesav\!ufska enci klopedija. Veliki te[sir nije štampan. Znameni­tiji radovi praktične prirode su: .Božansko raspoređivanje_, gdje su prikazane čovjekove sposobnosti u odnosu na svijet u kome živi, »Položaj zvijezda. gdje je opisan režim II tarikatu, . Poslanica o sa­moći . gdje su dale pouke muridu o ponašanju u izolaciji (ha lvet) i .Zapadna Anka ptica .. o cvlijama. Pos ljednje njegovo djelo je »Fu­susul-I-l ikem .. koje je ujedno i najpoznatije. Glavni razlog polemike je po\'od pisanja Fususa, jer ga je napisao na zailljev Muhameda (a.s.) putem sna (mubešš ire). Za mUlesavvifine san je dokaz, a z<'\ muteke limine nije. l Bošnjak je vid io na snu Muhameda (a.s.) kad je p io u Ruščuku, i to mu je potvrda i dokaz da je Sejh u pravu, i da je on, Abdulah Bošnja k, ov laš ten i nas ljednik Muhamedov (a.s.) u pitanjima vjel'c islama.

2. Idcje o teoriji tesavvufskih spoznaja su ove: apsolutna skri­\'enost (Gajbi mu tla k), skrivenost identiteta Bića (Gajb i Huvijjet), neodređenost (Latcajjun), pn'a određenost (Teajjuni ewel), druga od­ređenos t (Tcajjun i s5ni), stepen maksimalne blizine (Mekami Ev-cdna), prislItnos t skrivene jedinstvenosti (Maratibul-Amai), s lupnji skrivene Jcdinstvenosti (Maratibul-Amai), stupanj jedinstva (Mcrtebei Ehadijjet), stupanj blizine d\'il luka (Mcrtebei Kabe-Kavsejn).

Apsolutna skrivenost ima dva dijela (sfere): neodređenost i pl-va određenost. Neodređenost je apsolutna skrivenos t, savršeno čista i uz­višena od obilježja, suda i bilo kakve spoznaje. Iz razloga š to se druga sfera naziva prva određenost, nazvali su prvu sferu neodređenost.

Apso lutna istina o postojanju Bića i skrivenost identičnos ti Bića odnose sc na jedno isto Biće i jedan isti bitak. Ovo Biće je č isto i uzvišeno od svega š to nam um donese. Jed ins tvo Bića je čisto i uzvi­šeno od svakog mnoš tva (kesre t) i nepotrebna su mu imena i atributi. Božija imena su nestala (utopljena-istihlak) II Bi ću, ali ona nisu Biće. On (Bog) je Bi će , a ona (imena i atributi) n isu On (Biće).

On (Bog, Biće) sam po seb i postoji (Sab it) i postavlja sve drugo da postoji (Musb it). On je jedan, jedno jedino jed instvo, apsolutno je­dinstvo. On (B iće) je istina (J-I akk). Apsolutno jedinstvo i Apsol utnu is­tinu nije moguće znati i shvatili bez pojava, na kojima se manifestira da On postoji i postav lja sve drugo da postoj i.

S\'e što je postojalo (ajn) i što je nas talo (kevn) pojavljuje se u mnogobrojn im i različitim nijansama: boje, oblika i sastava, sa oznakom količine i kakvoće.

U postojanju Apsolutnog Bića isto su Biće i bitak, dok u pos· tojanju drugog nije tako. Bitak, u postojanju drugog, je .oduvijek poznato o tome u Božijem znanju_o To Bogu .. Pozna to. sufije nazi­vaju »Ajni Sabite • . Mutckelimini ga nazivaju: Mahijjet, Malumi-Ma­dum i Sej'i Sabit (Sto jes t, Poznato nepostojeće, Postojcća s tvar).

Postojanje drugog osim Boga (gajr) predstavlja sc ovako: Daro­vane pojave, daJ-ivane od Dahova Milostivog, koji sc manifestiraju na l\jni sabili. Ovo dariv:;tnje je dod:;ttak bitku.

37

Imena za Apsolutno Biće (Esma i Zatijje) i glavn i odnosi i veze s Bićem (Nisebi AsJije) su neosvijetljena strana (naličje) Prve odrc­đenosti.

Prva određenost je prva jasna kontura (mum taz) iz opće neod­ređenosti. Ona je ključ za imena. Unutrašnja strana ove Prve odre­đenosti zove se EI-Amaa. Kontura kao da diše. Dahovi su isti i zovu se Dahovi Milostivog (En-Nefesur-Rahmanijju). Kontura je prisutna i jasna, vidi se. Jedna je, stoga je i disanje jedno. U njoj su prisutna s\'a imena i atributi. Stoga je Prva određenost ujedno i prva stepe­nica u nizu kasnijih pojava. U odnosu na Neodređenost, Prva odre­đenost je jasna (Zahir), a u odnosu na kasnije pojave, Prva određe­đenost je skrivena (Bat in). Na pilanje gdje je bio Stvoritelj prije stvorenog svijeta, Muhamed a.s. je odgovorio: Bio je II Neodređenosti (EI-Amaa).

Prva određenost ima dva dij ela, i to: nevidljivi i vidljivi (Batin i Zahir). I zmeđu njih postoji stalna veza i odnos (Nisbe t). Ta veza je unutrašnja strana znaćenja (Božijeg) imena ,.Jasn i. - (Ez-Zah iru) u odnosu na Neodređenost. Održavanje ovih međusobnih veza između Neodređenosti i Prve određenosti potpada pod djelovanje imena (Božjeg) ,.EI-Džamiu«. što znači »Koj i okuplja.. Veza je sk rivena i ne može se raskinuti. Linija koja okuplja i povezuje zove se Gra­nica odvajanja. To je brana da jedno ne prevladava drugo. Svojstva Granice odvajanja su: miješanje, ujedinjavanje i sjed injavanje. Gra­nica je zamišljena i pripada skrivenosti. Sve što odvaja, sud o nje­mu je jasan, ali mu suština nije jasna. Poznato postojeće (Ajni Sa­bite) nije jasno (Zahir).

l stalni odnos ima dva smjera: jasnoću i skrivenost. Vid jas­noće su obilježja i količina (broj), a vid skrivenosti su općenitost i unutrašnjost. Odnos odmjerava (regulira) sličnosti i pretežnost. Odnos (nisbet) nema ni zamišljenog tijela, a nije bitak.

Bitak je ono što čuva dva smjera i ima podobnost (kabil ijje t) da okuplja. Ovo okupljanje je iz smjera općenitosti. Covjek koji je kompletan (kamil) i usavršen (ekmel) ima značaj b itka koji je čuvar dvaju smjerova.

Potpun čovjek je naj cjelovitiji uzorak okupljanja i pravednog raspoređivanja između pojava manifestacije postojanja Bi ća i po­java manifestacije raznih imena. atributa i djelatnosti toga Bića. Covjek je savršen uzorak za te manifestacije. On je ogledalo na ko­me se pokazuje mehanika robovanja i gospodovanja.

Bitak. u značaju čovjeka, zove se također El-Ama. To je stu­panj čija je oznaka jedinstvo. U tom jedinstvu okupljena su sva svojstva svakog: imena Bića. Refleksi i sudovi, atributi i njihova svojstva i druge moguće veze i odnosi što iz toga slijedi, prezenti­raju se u slikama koje su zamišljene (makUl). To su Božanske slike (Suveri lIahij.ie).

U zamišlj enoj unutrini Prve određenosti postoji mnoštvo raznih odnosa. Brojnost mnoštva ovih odnosa traži i za htijeva i mnoštvo nosilaca tih odnosa. tj. traže tvar, materiju, svoju bit (Aj n). Jer, kad se iz Neodređenosti pojavila kontura Prve određenosti, ona je i na

38

svojoj vanjštini i u svojoj unutrini nosila imena i slike s\·jh stvari i njihove međusobne odnose. Tu su bile okupljene sve moguće po­jave. Vanjska s trana imena . Jasni« zauzima i obuhvata s like i likove svih imena s raznim atributima, u međusobnim odnosima kojigod su mogući i koji, automatski, slijede jedan iz drugog (Et-Tevabiu vel­-Levazimu).

Istinito Biće (Hakk) jasno je (Zahir) samo po Sebi. On je Jasan i Skri\'en i u Neodređenosti (Huvez-Zahiru vel-Batinu). Razna imena za Biće i temeljni odnosi s Bićem postali su jasni s konturom Prve određenos ti. On je Jasan i Skriven i u Prvoj određenosti. Sva imena i odnosi koji su obuhvaćeni u kon turi Prve određenosti imaj u svoju individua lnu pojavu u krugu komura Druge određenosti.

Drugu određenost (Teajjuni sani) predstavljaju jedinice svakog imena u nijansama veza i odnosa. Jedinice iz kruga Druge Određe­nosti postaju jasne preko dva pravca (luka, kavsa, linije) i to: linija nužnosti (kavsi vudžub) i linija mogućnosti (kavsi imkan) . Sve što nužno s lijedi iz svakog imena za Biće, kao njegova istina, pripada liniji nužnosti. Sve moguće š to podnosi bitak, neposredno ili posred­no, pripada liniji mogućnosti. Ove dvije linije, kao dva luka, s toj e međusobno u vezi i odnosu, i ne mogu se ni predpostaviti jedan bez drugog. Istina značenja imena »Koji okuplja« (EI-OŽ3miu), vezu i od­nos lin ije nužnos ti i linije mogućnosti, drži na okupu (Huvel-Džamiu).

Određenost (značaj) potpunog čovjeka je između dvije spome­nute Unije (dva luka) . Zadatak mu je da okuplja reflekse ist ina nuž­nog djelovanja Božjih imena (vladanja) i reflekse podobnosti eleme­nata, na kojima djeluju Istine imena, za prilagođavanje svakoj mo­gućoj varijanti (pokoravanje) . Vladanje (Rububijjet) i pokoravanje (Ubudijjet) jesu dvije s tvarnosti (istine). Covjek je taj koji obuhvata te dvije istine i sve š to ima u dva svijeta. On je taj gdje se susreću dva kraja i sastaju dva mora. Covjek je vidljiv sa dvije s like. Stu­panj ovakvog okupljanja love se Mekami Kabe Kavsejn (Stupanj od dva luka).

Dah Milosti u unutrini srca Prve određenosti bio je ekstraktan i vrlo skriven (upijen). I prije nego je određena Prva određenost Dah Milos ti bio je u Neodređenosti. To je slično tački iz elifa (oblik tanke crte) prije elifa. Tačka i crta su ista materija (Ajn). Dah čov­jeka koji diše is to je š to i on prije disanja. Prije Prve određenosti nije bilo disanja. To je Stupanj jedinstva Bića, kad su u Biću nes­tali (menfij) svi odnosi i postojanja.

Lik (slika) Dahova Milos tivog pojavio se iz srca Prve određenosti i vezan je za srce; od njeg prima pomoć. Stupnjevi skrivenosti Is tine ne mogu postati određeni bez jednog stupnja određenosti. Dah čov­jekov pojavljuje se iz čovjekove unutrine samo posredstvom elifa. Izgovaranje glasova nij e određeno samo jednim glasom.

Dašak Milostivog je određen s Prvom određenosti. Covjekovi izgo­vori postaju određeni pomoću hemzeta. a hemze se izgovara iz srca (unutrine grla). (Hemze je specifičan arapski poluglas u funkciji kratkog vokala ili u funkciji pomoći za izgovor konsonanta). Elif je kao čov­jek, a hemze je kao srce. Hemze je Prva određenost elifa. Lik elifa, odnosno izgovor hemzeta, predstavljaju centar (izvor, s rce) iz koga drugi glasovi (slova) kod svojih izgovora dobivaju pomoć.

39

Da!ak Milostivog u Prvoj određenosti ima svoju identičnost i fun· kciju čuvara veze između od.ređenosti i neodređenosti. Za njih oba­dvoje Dah Milostivog je ista stvar, jasna i skrivena. Suština je skrivena a određenost je jasna. Covjekov dah, s hemzetom, prima i određe­nost i funkciju. Hemze ima svoj izgovor, to je njegova određenost, a pomaže i kod drugih izgovora, to je njegova funkcija.

Dah Milostivog crpi pomoć iz Prve određenosti. Određenostima drugih s lova (glasova) pruža pomoć hemze. Hemze ima značaj Daha Milostivog u Prvoj određenosti. Kroz Dahove Milostivog pojavljuju sc slike iz Prve određenosti a kroz uporabu hemzeta pojavljuju se izgovo­ri rij eč i (govor).

Elif predstavlja sliku za skrivenost. On je atribut jedinstva Dahova Milostivog (Vahdanijjun·Nat). U liku eura okupljene su sve sli· ke jasnoće i određenosti. njihova imena, izvedena imena, slova i riječi. I čovjekove riječi dobivaju određenost preko dahova a dahovi pred­stavljaju određeno jedinstvo.

Elif se nikad ne pokazuje u izgovoru (nema svog glasa) a li se pokazuje u pismu. Lik elifa je predstava stepena jedinstva. U S\' ij elu brojki (ma tematika) lik elifa jc znak jedin ice == 1 Uedan).

Dahovi DilosI ivog iz srca Prve određenosti pokazuju se kao pojave postojanja i pokloni deražljivosti, svjetlo u čijim zrakama postoje slike likova i sastojci likova koji treba da se pojave. U tim dahovima postali su jasni (došli na vidjelo) i funkcioneri rada (Fail) i odgova­rajući e lementi predmeta rada (Kabil). Sve pojave Dahova Milostivog evidentirane su i prezentirane u kružnici Velike s like skrivenosti (Neš'ci Amai Ekber). Velika slika skrivenosti postala je jasna (Za­hir). Iz nje u tri pravca zrače i pojavljuju se Dahovi Milostivog prema gore, prema sredini j prema dolje, i oblikuju nove krugove. Sve što je »Failo: ulazi u gornju s liku, a sve ŠIO je »Kabile ulazi u donju sliku. Gornja slika kružnice zove se Skrivenost vladanja (Amai Rabb), a donja slika kružnice zove se Skrivenost robovanja (Amai Merbub). Na ovaj način pojavio se krug onoga šta ima da bude, Bivanje bez procesa (Kevn) i krug onoga !to ima da se stvori, putem procesa (Ha lk ). Bivanja bez procesa (kevn) naziva se i »Najvi!e perOe (Ka­lemi E'ala).

Dahovi prema sredini povezuju i drže na okupu gornju i donju s liku (malu kružnicu). To je brana, sred ina, gdje se dodiruju i sa­staju: jasno i skriveno, gornje i donje, nužno i moguće, i zove se Berzah. Berzah nije izdvojen (mum taz) nego je kraj (vrh) sa vrpce »Jed instva skupac (Džem'j Ehadijjet) i vrpce .Skupa istovjetnostic (Ajni Džem'ijjet). Ziva slika iz srednje kružniee je čovjek, normal­no razvijen, potpuno pravilno odgojen, sposoban da drži na okupu, a i odvaja, dva vrha od dviju vrpci. To je čovjek, u punom znače­nju, lnsani Kami!.

3. Božija imena i atributi utonula su u Biću lstinitog. Kao takva ona su jedna ista bit (Ajn) u Biću, ali nisu Biće. U njihovu postojanju i odnosima nema nikakve razlike, svi su jedna ista bit (Ajn) . Ali, sva imena i atributi, kad se pojave, nose u sebi istu bit sa svoj im karakternim razlikama. Te razlike su ujedno njihove od· like. To su najsvetiji darovi Bića (Fejzi Akdes). Ti najsvetiji darovi Bića svijetle kao odsjev pojave postojanja Istinitog Bića u bitku slika i likova imena i atributa. Tome može da posluži kao primjer

40

jabuka: stab lo, grane, lišće, cvjetovi, plodovi i sjemenke, imaju u ",ebi istu materiju. To je njihova ista bit (Ainl.

Svako pojedinačno ime i atribut jednog bitka, s odlikama I

razlikama, ima svoju određenost i pojavu, s oznakama mjesta, vre­mena i naćina. Iz te pojave zrači Sveto darivanje (Fcjzi Mukaddes) da se postojanje Bića manifestira i u toj konkretnoj situaciji s like. Naziv Sveto i Najsvetije darovanje (Fejzi Mukaddes i Fejzi Akdes) naziva se stoga što su sva imena i svi atributi utopljeni u Biće još u sferi Neodređenosti.

Imena mogu imati uži i širi značaj i mogu se odnositi: na Biće,

na svojstvo Bića i na djelo Bića. Ovo su Tri stupnja za imena (Me­ratibi se lasc). Svako imc ima svoju početnu i završnu snagu značenja.

Sve što postoji upućuje nas, posredno ili neposredno, na neko Božje imc. Fejzi Akdes i Fejzi Mukaddcs manifestira se uvijek i svagdje. Toga je svjestan svaki čovjek sa čijim je djelima zadovo­ljan Stvoritelj.

Božja svojstva mogu biti: koja odlikuju i odgovaraju, i ona kojima se poriču manjkavosti i nesavršenosti (Safati l'džab ij je i Si­fali Sclbijje). Grupu . Sedam imama« čine ova Božja svojstva: živi , zna, čuje, vidi, govori, sve čin i svojom voljom i svemoćnost.

tmena mogu imati apsolutno značenje i relativno značenje. Stvaranje (halikijjet) i davanje opskrbe (razzakijjct) predstavlaju imena (svojstva) s relativnim značenjem.

4. Bit koja postoji (A'jani Sabite) je naziv za slike imena i svojstava u znanju Apsolutnog Bića. Takvim imenom nazivamo i bi­tak mogućeg u Božijem znanju. Prema tome . Bit koja postoj i« može se posmatrati: kao bit u slikama i bitak u mogućem (da postoji). U prvom Slučaju je bit tijelo u kome je duša, a u drugom slučaju je bitak duša koja je u tijelu. Bit ima svoju određenost i pojavljuje se kao Fejzi Akdes. Slike mogućih pojava i sve što im neposredno i po­sredno s lijedi pokazuju sc u vanjskom svijetu iz bitka kao Fejzi Mu­kaddes. Bit nije napravljeno (Mežd'ul) i nije produkt koji se poka­zuje u vanjskom svijetu. To su samo slike na vidljivoj površini po­javnog svijeta, smatra Bošnjak.

S. Pet prisutnosti (Hazarati Hamse). Božja prisutnost (interven­cija) nema kraja, ali se kroz značenje Božj ih imena .Jasni. i .Skri­vcni« (Zah ir, Batin) manifestira: u Neodređenosti, Prvoj određenost:, Drugoj određenosti, predodžbenoj slici i fizički prisutnoj slic i. Sve ove prisutnosti najbolje okuplja čovjek. Stoga čovjeka nazivaju .Se­sta prisutnost«. Potpuni čovjek (Insani kamU) je najupotpunjeniji svi­jet i najobuhvntnija prisutnost, kaže Bošnjak.

6. Svemir i čovjek. Postojanje je samo jedno, ima svojI'. jas­noću. il to je svemir, svoju unutarnju (skrivenost) a to su imena, i branu (Berzah) koja okuplja i razdvaja prvo dvoje. Ova brana je kompletni čovjek. Potpuni čovjek je ogledalo Bita Istine, dok su jas­noća i skrivenost ogledalo jedno drugom.

Sve drugo, osim Boga, postoji pomoću Boga. Inače. drugog samog bez Boga nema, ne postoji. Ovo dvoje ne mogu se sjediniti, i ne postoji panteizam, tvrdi nam Bošnjak.

Postoji određena sličnost čovjeka Bogu, npr. u znanju. Covjek '1Pr. može znati globalno i u tančine. Covjekovoj duši npr. može

41

sličiti Kalemi A'ala, srću Levhl Mahfuz, tijelo Arsu, dahovi Cursu l slično. Svako od spomenutih je kao ogledalo (slika u ogledalu) ma· kroskopska i mikroskopska. Samo čovjek može okupili što je za· pisano u knjigama i što funkcionira u svemiru. Zato je i rečeno ,.Ko upozna sebe, upoznaće Stvoritelja Boga«. U Kur'anu je rečeno: ,.Citaj svoju knjigu (sebe); dovoljno je da danas sam ti protiv sebe račun sviđaše (XVII: 14). ,. Pokazaćemo im naše znakove u svemiru i u samim njima, da se objasni njima, da je On zaista Istina« (XLI: 53). I, .Elif·Laam·M1im, Zalikel·Kitabu la rejbe Fihi, Huden liI·Multekine«. Sifra: za Biće, za svemir, za čovjeka a zatim kaže: To je knjiga u kojoj nema sumnje. Putokaz je bogobojaznim. (I I: 1-3). Ova tri ajeta služe Bošnjaku kao dokaz značaja čovjeka.

Brana između mora nužnosti (Bahri vudžub) i mora moguć-. nosti (Bahvi imkan) je kompletan čovjek (potpuni čovjek). More nužno­sij su bo7.anska imena i stvoriteljske istine, a More mogućnosti s\d mo­gući likovi materije u slikama. Covjeku koji je savršen jednako su dos­tupna obadva ova mora. Covjek koji ne postigne stupanj svoje pot· punosti i nije čovjek, on predstavlja samo lik čovjeka. Ako nije potpun (kamil), onda ne može biti ni izvanredno savršen (Ekmel). Stoga ovakav ne može biti vodič pravilne orijentacije (šejh muršid), niti va ljani nasljednik Pejgamberova pravca (halifa). Izvanredno sa· vršen čovjek na stupnju Maksimalne blizine (Mekami Ev·Edna) je na­s ljednik Muhamedov (u odnosu na islam).

7. Slova i riječi, u izlaganju Bošnjaka, mogu biti: božanstveni i postojeći (nama dostupni). Božanstvena slova su i u Neodređenosti

bili uz Apsolutno Biće. Mi ih nazivamo sk rivenim (gajbi). Bog zna kakva su, kao što zna npr. kompletnost stabla jabuke u sjemenkama plodova. Bog zna suštinu slova i njihove specifične zadatke, odnose i položaje. To su Skrivene riječi (Kelimati gajbijje). Manifestacija skrivenih slova (Hurufi gajbijje) i skrivenih riječi (Kelimati gajbijje) u pojavnom svijetu se nazivaju .Postojeća slova« i . Postojeće riječi« . Skrivena s lova u Neodređenosti imaju svoju bit, ali nisu Biće. Mno­gobrojna su i u pojavnom svijetu imaju različite faze oblika. Slično sjemnki i stablu. Skriveni harfovi su počeci pojave određenosti , kaže Bošnjak.

8. Pejgamberi i Evlije. Vjerovjesnik je čovjek kome anđeo do­nese objavu od Boga, da zna i da po tome postupa. Ta vijest je u okviru zakona (šeriata) prethodnog pejgambera·resula. Ovakav čovjek zove se Nebijj (vjerovjesnik). Ako je vjerovjesniku naređeno da ob­Javu kaže lJudima, onda je on vJerovJesnik-poslanik (Resu l). Prema tome, objava bez obaveze za druge zove se Nubuvvet, a objava s obavezom za druge zove se Risalet.

Nubbuvvet može biti: skriveni i jasni Uavni). Skrivena objava su vijesti o tajnama iz skrivenosti koje je dobio vjerovjesnik.

Javna objava može biti: sa zakonima (Nubuvveti tešri'ijje) i s poukama (Nubuvveti ta'rifijje) . Zakon putem objave zove se šeriat.

I objava s poukama dijeli se na dvoje: nadahnuće i spoznaje neposredno od Stvoritelja (Rabba) i otkrića preko kojih se neš to saznaje (kešf) ili doznaju skrivene tajne namijenjene evlijama. Ovo su stupnjevi bliskosti (prijateljstva) Bogu i postižu se kao dar Božji.

Izvjesna osjetilna obaviještenost darovana je i životinjama, što naročito vidimo kod pčela, a nalazi se i u prirodi.

42

Seriat može biti univerzalnog i lokalnog (specijalnog) znača' ja. Samo šeriati nekih pejgambera bili su univerzalnog značaja. Iz­vor svih šeriata bio je jedan. Prema uvjetima života, sposobnosti do­tičnog naroda i podobnostima, šeriati su dopunjavani i obnavljani. Muhamedov šeriat je univer.l3lan i vrijedi za sva buduća vremena. Ne podliježe dopunama, ali se može razrađivati. Božji poslanik sa še­riatom je ujedno i evlija maksimalne blizine Bogu (spoznaje Boga). Pejgamber sa šeriatom je viši stupanj od pejgambera bez šeriata. Završna stepenica na ljestvici evJija je početna stepenica na ljestvici pejgambera.

Evlije mogu biti: pokriveni i javni. Javne evlije se također dijele na dvije grupe: opće i specijalne evlije. I opće evlije se dije­le u ove dvije grupe: pejgamberi od Adema do Muhameda, tarika t­ski kutubi i druge evlije. U drugu grupu spadaju pojedinci koji su vjerovali u jednog Boga jz prelaznih vremena kad nije bilo nekog šeriata. I posebne evlije dijelimo na dvoje: Muhamedovi nas ljednici (ha life) koji striktno slijede pejgamberov pravac i tko ove strogo s lij edi, i drugo, terikatski prvaci, čelik-vj ernici. Evlije ne vide sebe u odnosu na Stvoritelja. Najviši stupanj koji može postići evlija je stupanj dvaju lukova, a to je i inače stupanj potpunog čovjeka. To je stupanj odmah uz Muhameda. Dok postoji svijet i čovjek posto­jaće i evlije. Kad Isa·pejgamber (Isus) dođe opet na zemlju, imaće status evlije i slijediće Muhamedov šeriat. On će biti najsavršeniji nasljednik Muhamedo\' i s njime će biti prekinut lanac evlija. Isu· sova primjena Muhamedova vjerozakona biće potvrda istini da je Muhamed posljednji Božji poslanik.

Ibni Arebi je. u ovom s lučaju, posljednji evHja iz grupe Mu­hamedovih nasljednika koji su poznavali skriveno znanje, kaže nam naš Bošnjak.

9. Okupljanje jasnog i skrivenog znanja. Istiniti (Bog) je ja­san i skriven. Jasnoća se doznaje jasnoćom a skrivenost skrivenošću. Jasno znanje (limi Zahir) dijeli se na dvoje. Prvo, što odmah dozna­jemo iz Kur'ana: šeriatski propisi, vjerske pouke i islamsko vjero­vanje. Ova znanja su po vrijednosti kao tijelo u odnosu na dušu. Drugo jasno znanje je ono koje doznajemo preko vanjskih osjet ila : vid, sluh , miris, okus i opip. Na gornja dva znanja upućuje nas Kur'an riječima: .Pokazaću im naše znakove u svemiru i u njima samim ... « Znakove iz svemira povezujemo sa znakovima koji se pojave u na· ma. Spajamo ih s našim unutrašnjim životom.

1 skriveno znanje (lima Batin) dijelimo na dvoje i to: znanje koje crpimo iz unutrine teksta Kur'ana i znanje koje dobijemo preko unutrašnjih osjetila. U prvom Slučaju to je nauka o Božjem jedinslvu (limi Tevhid). To su božanske tajne i skrivene istine i suštine. U drugom slučaju to su: energija života, moć rasuđivanja, r3Lmišlja­nja u zaključivanju, rcf1ksi duše na srce, i slično. To su naši unu­trašnji skriveni faktori. Oni su u nama, kaže se u Kur'anu (ve fi enrusihim .. . ).

Međusobni odnos vanjskih i unutrašnjih znakova koji nam se pokazuju sličan je odnosu tijela i duše. Unutrašnji znakovi su kao duša II odnosu na vanjske znakove koji su kao tijelo. Duša se po­kazuje tijelom (kroz tijelo), a i skriveno znanje u~jetov~no je (v~ zano) za vanjsko. Tijelo ne živi bez duše. stoga OI vanjsko znanje

43

nema pune afirmacije svoga života bez skrivenog znanja. Ono jc kao njegova duša.

Covjck jc vrlo priklada n i pogodan uzorak na kOllle se repro­duciraju ~cflcksi vanjskih .i u~~llrašnjih znako\'a Božjih. Učenjak koji ne poznaje oba ova znanja mje polpun (kompletan), Pristaše Musa­-Pcjgambera zapostavil i su dušu, a pristaše Isa Pcjgambcra bili su zaposI3vili tijelo. Sl.oga je došao Muhamed i kazao kako sc čuva i njeguje zajedno dub i tijelo. Na ovaj Muhamedav zadatak upućuju ova Iri ajeta iz Kur'ana: Treba dati svakoj stvari ono što je 7.a nju s tvoreno, I zmeđu njih je brana da ne prelaze jedni druge i Dijelite ono II čemu smo vas učini li naš im z.ls tu pnicima.

!)otpuni čovje k jc zadužen da pravilno raspored i i održava i po.­trebe duše i potrebe tijela, zaključuje Bošnjak.

10. Stupanj zaljubljenos ti (Meka mi mchabbet) jc najviše st:tnje, pa tako i najviš i stupanj na ljes tvici duhovnog uzdi:t.anja . Ljubav Božja svugdjc doscže i svugdje se pojaVljuje. Ljubav je temclj postojanja . Sve Slo se pojavljuje u vidljivom svijetu jc iz Božij e ljubavi. Ljubav je Muhamedov stupanj . U Kur'anu je rečeno: _Rec i im, ako volite Boga, s lijedit e mene; Bog će vas voljc ti •. Slijedili Muhameda jc, dakle, uvjet da Bog voli čovjeka.

Bog: je \Iolio da se zna o Njego\'om Biću, pa jc stvorio svijet. Jz ljubav i jc stvoren svijet.

11. O tarika tu i izboru šejha. Skrivena savršenstva ljepote iz faze Neodređenosti treba la su biti prikazana u vidljivom svijetu, pa je Svemogući Bog stvorio čovjeka u naljepšem skadu (ahsen i tak­vim ) i najzbijenijem crtežu (ahsani tersim), a L"l.tim ga bacio u naj­niže kal juže (csfcle sami n). U Kur'anu se kaže: _Stvorili smo Čo\'· jeka u na ljepšem skladu i zatim smo ga bacili u najniže IlIzme, osim onih koji vjeruju i rade dobra dje la .• (XCV: 4-6). Bilo je ne· minovno bacanje čovjeka u najniže kandže njego\'c prirode, zatim, da postane uvjeren i vjernik, da čini dobro i da postigne više spoz· najeo Samo preko punih ljudskih sposobnosti st iže se do \·iših spoz· naja, a samo potpuni čovjek može sc uzdići do naj višeg stupnja du· hovne visine, to jest do stupnja Maksimalne blizine (Bogu). Taj us· pon zovemo Muhamedov položaj (Meka mi Muhamedi). Uvjeti da se čovjck uzdigne do o\'og stupnja jesu: č is toća srca, us temnjc i od po­kuđenih s tva l'i , striktna primjena šeriata i ta rikata, potpuna iskre· nost i maks imalno 7..alaganj e u primjcni imperat iva Istin itog. Da se u ovome uspij e tre ba uči telj, kome je uzor duhovni nasljednik Mu· hamedov, a ovome, izravno Muhamed (a.s.). U svakom vremenu pos­toji ovakav čovje k i zove se Kutbul-Ak tab (Pol polova svije ta). Ku tb je kao srce , a osta le evlije i muršidi su kao pojedini organi tijela.

Dio nečega nije isto što i cjelina, nedostatnost nij e is to š to i pravi put. Murid koj i ima razbor i moć pravilnog prosuđivanja o stu· pnjevima duhovnog napretka i uzdizanja , bez sumnje, može pos tić i visoki s tupanj svog duhovnog uzdignuća, i nema opasnosti da bude zaveden, a time i prikraćen II napretku. Zaveden i neće spoznati ist inu i biće li šen pravog duševnog užitka (zevk). Stoga je potrebno, da du­hovni uzgajatclj (murš id) bude pravilno odgojen i orijentiran. Ne· potpuni čovjck ne može b iti vodič (šejh) drugome, jer nij~. do;astao tome zadatku. Ono što ni sam ne znaš, ne možeš podUČIti III dru­goga. Ko ne poznaje ptičiji go\'or, kako će prepoznati Su lejmana?! (Sulejman Pcjgamber (Salamon) je pozna\'ao ptičji govor).

44

-

Pogrešno je vjerovali da svaki muršid i evlija mora uspje li u odgajanju dnIgoga.

Murid treba da strogo s lijedi šejha u izvršavanju šeriatskih du­žnosti. Murid ne smije dopustiti da ga zavedu: imetak, porodica i čast. Murid treba da je vrlo iskren u odnosu s ljudima i pouzdan u Stvoritelja. Kad u čovjeka prevlada ljubav prema Bogu, srce mu postane čisto i sposobno da primi magnetiziranje i privlačenje Bogu (Džezbci-l1ah ijje) . Ožezba se ne može doživiti sve dok u srcu ne prev· lada ljubav prema Bogu.

Ljude možemo podijeliti u tri grupe: ljevičari, desničari i bliski. Ljevi čari (Ashabi Simal) su oni ljudi koji znaju samo za ovozemni život, a prema drugom svijetu su nezainteresirani (gafil). Srca su im kao u koricama (izolirani ). Desničari (Ashabi Jemin) su on i lju­di, č ija su s rca više oki-enula onom drugom svijetu, a ovdje se za· dovoljavaju s onim koliko im je dostatno za život (kHa!) . Bliski Bogu (Mukarreb in) su Oil i ljudi koji vole Boga i že le Njegovo zadovoljs· tvo (Riza luk). Oni sve činc iz ljubavi prema Bogu. Susl'cti s ovakvim lj udima donose s rclI m ir i dovode do viš ih spozna nja . Blago ono· me ko vjeruje da ima ovakvih ljudi, makar ih i ne vid io. Mukarrebini nam otvaraj u vidike iz faze skrivenost i. Oni su spa lili i potopil i u svojim srcima S\' C položaje, znakove i vanjske epitete za koje se bore i natječu nazovi·pobožnjac i. Oni su skriveni pred tuđ i ncima, kao nevjesta pod duvakol1l, kaže Bošnjak.

12. Značaj Muhameda (a.s.). Suš tina Muhamedova je skup svih bO' .• lO.skih imena. Taj skup je '-ariš te svjetla iz koga s ijaj u zrake i bacaju svjetlost na sve strane. To žarište je postojalo prije nego je s tvoren prvi čovjek na zemlji (Adem). Kad je rođen Muhamed sve zrake iz toga '-arišta zasjale su u jednoj !arulj i, Muhamedovu tijelu. Svje tlom iz te '..aru lje obasjani su svi kutovi na obadva svijeta. S Muhamedovim poslanstvom završeno je s lanje objave ljudima. Pre­ko Muhameda su upućene lj udskom rodu ove Kur'anske riječi: »Oa­nas sam vam vašu vjeru do savršenstva izveo, time sam upotpunio Svoje blagodati prema vama, i Moja je želja da vi prihvatite islam kao svoju vjeru« (Kur'an V :3) . Sadri..aj ovih Kur'anskih riječi vrije­diće dokle god postoji ovoj svijet.

Propisi iskazan i u Kur'anu imaju trajnu vrijednost. Propast svi­jeta neće nastu piti dok le god se bude s lavilo istinsk i Božje Ime -Alah. Sve dotle, na zemlji ćc biti vjerskih ve likana (ev li ja, murš ida i uleme). U jednom had isu koj i prenosi Halifa Omer. Muhamed a.s. je rekao: »Moj narod (umrne t) je kao kiša. ne zna se ili je bo lj i po­četak ili svršetak kiše«.

UBošnjakovu tesavvufskom uvodu od 12 pog lav lja utkan je i Veljačićev sadržaj kako šejh Abdulah izražava svoju osnovnu ideju o »bogu i is tini«, iz članka koji je namijenio filozo (jji u Indiji (Vi­vekananda: the Cosmic Conscience, Prafulla Chan dra Das, Cuttak 1963. _ I stočni utjecaji i in teres za Indiju u jugoslavenskoj književnosti i filozofiji. RAD JAZU knj. 350, Zagreb 1968. s tr 591-?99.) Po:e~. bena analiza nošeg uvoda i Veljačevićeva izvoda, ukaz':'Ju na dJe.lt. m ične razlike kod prevađanja, kao npr. neodređenost I neoformlJe­nost, istinska jedinstvenost i jednost i sl.

45

Sufije ne dopuš taju da su filozofi, jer oni polaze od istine, il

filozofi idu ka istini. Na istini oni se susretu, i tu istinu nam jed. nako ili s lično prenose i slikaju. Sejh Abdulah je s lij edio Ibni Are­biju, i nije bio pod utjecajem Platona i Pla tina, ali su ideje koje su istina istovjetno ili slično prikazivali. Tesavvuf je kao nebo o ko­jem mnogo znamo, a li ipak ne sve. Uvijek sc na nebu otkriva nd. to novo.

Idejno, praktična metodologija tesavvufa je tarikat. Tarikat je idejni sistem načina živala zasnovan na šeriatu , kako ga je shvatio i primenjivao nek i vjerski velikan. Takvi vjerski velikani bili su os· nivači tarikala (pir). U većini slučajeva pirovi su bili muftije svoga vremena.

Serial, tarikat, marifet i hakikat su četiri koncentrična kruga tesavvufske nauke. To je zakon, metod, spoznaja i suš tina. U s lici, oni se prispodabljaju jajetu : lj uska, tanka opna, bjelance i žumance.

Najpoznatiji tarika ti su: Kaderi , Rifai, Nakšibendi, Mevlevi, Hal­ve ti, Bajrami, Sazili, Bedevi, Bektaši, Dessuki , Sadi i Sinfl ni. Tek ija je osnovna institucija tarikata za njegovanje i širenje prosvjete, nauke i kulture. protkane pobožnošću, po metodi dotičnog tarika ta . Pri staše jed­ne tek ije su kao braća (ihvan). Na čelu tekij e stoj i šejh. Pri staša tarikata koj i je prihvatio obavezu (bej'at) zove su murid. a simpa­tizer tarika ta koji nije pristupio u tarikat i dao obavezu zove se muhibb.

Zikir se obav lj a zajednički, obično poslije namaza. Pobožne pjesme u zikru mogu se izvodi ti i na narodnom jeziku. Stoga su tekije u svoje vrijeme slavile i kao domovi kulture za dotično mje­sto. Manje tekije nazivane su »Zavijec, a velike »Asitanec. Hanikah je tekija za spremanje šejhova .

Abdulah Bošnjak je bio šejh Bajramijskog tarikata. U Bosni ovaj tarikat nij e imao svoju tekiju.

46

SUMMA RY

Introductory . tesavvur. interpretations by Abdullah Botnjak

The introductory »tcsavvuf. interpretation s of Abdullah Bošnjak, as described in essay, are the foundations of Islamic mysticism. In twelve items is presented the theory of mysticism and the order of tarikah: (dervish sects). For his time Bošnjak is original and prog­ressive. The ideas of mysticism: as indefiniteness, the first and second definiteness. are in the works of other mystics expressed as sepa­rated conceptions, whi le Bošnjak binds them up elastically. The Exalted Devine Being (Za.tuhu Tcaia:) and everything except the Being (»Gajr«) stand in nafrow connection. This connection exists through the names and attributes of the Being. Everything exept the Being is called . Gajre. The essence of »Gajre is God's knowledge about Gajr. »Fejzi Akdes. is manifestation of existence of the Devine-Being through the existence of everything except the Being - »Gajr • . »Fejzi Mukaddes. is the way by which »Gajr. - everything except the Being is manifested, through the names and characteristics of the De­vine-Being. These are the Reflections of the Grace of God. The whole Universe ex is ts through these Reflections of the Grace of God. The most perfect model which exists and lives in the Universe is man. The top on the ladder of the human perfectness is to become a com­plete man. (kamil). Climbing up the ladder is _tarikat •. On this way we are led by a teacher _šejh •. The ascent on the top of the ladder gives specia l satisfaction. To follow Mohammed sincerely and consciously is the most sure way to achieve a happy and contend life. The word of God-Koran , the tradition of Muhammed-Hadis, and the way of Pir are the fo­undations of tesavvuf (musticism). The ideas of neoplatonism can be found in tesavvuf, because they are Truth (Hakk). The relationsh ip between neoplatonism and Is lamic mysticism (tesavvuf) represent this Truth. Always and everywhere the truth is Truth. Herefrom the re lationship between Franjo Petrić's neopiatonic metaphysicai light and Abdulah Bošnjak's »tesavvuf. metaphysical light, as is re­ft:rt:u to by Prufessor Cedornil Veljačić.

47

48

SaUh Trako

Kronogrami sarajevskog muflije Muhamed Šakir efendije Muidovića*)

U prilici smo da obja"imo nekoliko kronograma koje je II 19. stoljeću ispjevao poznati saraje\'ski murtija Muhamed Sakir ef. Mu· idović (umro 1859. g.), povodom smrti znamenitijih ličnosti svoga vremena. Ovi kronogrami su zapisani u jednoj medžmui (bilježnici na 1 75_78) koja se čuva u rukopisnoj zbirci Orijentalnog instituta u Sarajevu (br. 4689). Bilježnica je 1966. g. otkupljena od Mide Si­kirić iz Sarajeva. poslije smrt i njenog muža dr. Saćira Sikirića. pro­fesora arapskog i perzijskog jezika na Katedri za orijentalne jezike Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Iz raznovrsnog sadržaja ove bilježnice, gdje su najviše zastup­ljene raznih autora pjesme sunjske sadržine dade se zaključiti da se radi o bilježnici koja je nastala u učenoj derviš koj porod ici Si­kirića na Oglavku kod Kiseljaka. Ne zna se ko je sakupljač ove bilježnice, ali nema sumnje da je to neko od bližih potomaka poz­natog šejha nakšibendijske tekije na Oglavku, šejha Abdurrahmana Sirri (u narodu prozvan i poznat kao Sejh Sikira, umro 1847. g.) koji je u ovoj bilježnici zastupljen sa devet svojih pjesama na tur­skom i srpskohn'atskom jeziku od kojih ove posljednje i danas uži­vaju veliku popularnost među bosanskim Muslimanima. posebno mc­đu onim koji inkliniraju tesavvufu (dervišiuk. islamski misticizam).')

Nas ovdje pobliže zanimaju pjesme, tačnije, kronogra.mi čiji je autor Muhamed Sakir ef. Muidović iz Sarajeva. O njemu se dosada znalo da je kao učen čovjek zauzimao položaj sarajevskog muftije, s malim prekidima od 1826--1855. g. Bio je i pjesnik, naročito vrs­tan u pjevanju kronograma. Kao pripadnik nakšibendijskog derviš­kog tarika ta ispjevao je više hronograma povodom smrti znameni­tijih ljudi svoga vremena, također pripadnika nakšibendijskog derviš­kog reda.2) U gore spomenutoj medžmu'i zabilježeno je nekoliko Mu-

-) Muidovl~eva kolekcija knjiga danas je sastavni dio Gazi Husrev--begove biblioteke.

I. Uz ime Sejh Sirrije Sikirića vezan je i nastanak tekije na Oglavku kod Kiseljaka početkom 19. stoljeća, te jačanje i popularnost nakšibendij­skog derviškog tarikata ne samo u centralnoj nego uopće u cijeloj Bos­ni pa i II Hercegovini gdje su inače sufijske ideje nailaz.ile na slab pri­jem i odjek. Više o ovom predmetu vidjeti: Dr. Saćir Sikirić, Tekije na Oglavku, Kalendar Gajret za 1941. Sarajevo 1940., st.r. 42-51.

2. O Muhamed·Sakir ef. Muidoviću nešto više vid.: Sejh Sejfuddin Ke­mura, Sarajevske muftije, Sarajevo 1916., str. 22-26; H. Mehmed Han-

49

I,

l '

l' ,

-1'1 "

idovićevih kronograma koje ćemo ovdje donijeti II originalu i prije­vodu, kronolo~kim redom, jer nam oni predstavljaju Muidovića kao pjesnika, a uz to govore nam i o ljudima koje je Muidović kao učen čovjek cijenio, !to znači da su svakako nešto značili II naučnom i kulturnom životu toga doba.3)

džić. Nekoliko fetvi ndib muftija iz turske dobe, Kalendar Gajret, 1939. g., str. 2~209; Mehmed Mujezinović. Stari Alifakovac II Sara­jevu, Naše starine VIII, Sarajevo 1962, str. 122.

3. Kronogrami II stihovima su se pisali a i danas se pišu povodom ne-. kog značajnijeg događaja: gradnje nekog opće-korisnog objekta (dža­mije, mekteba, če!me, mosta, banje i sL), ili povodom smrti neke za­služne osobe. ili prilikom nekog drugog znamenitijeg događaja. Baviti se pisanjem kronograma II stihu nije bio niti je svačiji posao. Da bi mogao u desetak stihova iznijeti najvažnije o onome kome ili čemu je kronogram namijenjen, a uz to da na kraju u kronostihu izrazi i datum određenog događaja (služeći se brojčanom vrijednosti arapskih slova, kako je to odavno uvedeno u praksu), nastojeći da i taj stih sadrži neku lijepu misao, želju i sl., pjesnik je morao posjedovati ši· roko obrazovanje i znanje te izvanredno vladati jezikom na kome pjeva (u našem slučaju turski, arapski ili perzijski). Prije je i u našim krajevima bilo više takvih i tako sposobnih ljudi, jer je i način ško­lovanja to omogućavao. Od onih koji su u nedavnoj prošlosti premi· nuli i koje smo lično mogli poznavati su: Scjh Sejfuddin Kemura (um· ro 14. IX 1917.), Muhamed Enveri Kadić (um. 21. II 1931.), Salih Sa· fvet Bašić (um. 1948.), Hadži Mujaga Merhemić (um. 1959.). Među ži· vim ljudima u našoj užoj domovini (Basni i Hercegovini) koji imaju sposobnost da pišu kronograme u stihovima danas su, koliko nam je poznato, Muhamed Mašić iz Gračanice koji je na arapskom jeziku is­pjevao niz kronograma za novopodignute džamije, češme i nišane zna· menitijih ljudi kod nas, između ostalih i tatih na nišanima poznatog našeg učenjaka historika prof. Hamdije KreševljakoviĆ3 (preminuo 1959. g. i pokopan na groblju Hendek u Sarajevu), i hafiz Kami! Silajdžić, imam Gazi Husrevbegove džamije i mudževvid Gazi Husrevbegove med­rese, koji je također sa velikim uspjehom napisao više kronograma u stihu ljudima preminulim u nedavnoj prošlosti.

50

Tdstovl kronop-ama

KRONOGRAM POVODOM SMRTI SEJH HUSEJNA

4. Da ne bi rad prostorno bio opterećen, pravopisne greške prepisivača (sakupljača bilje!nice) nisu ovdje ispravljene. Na te greške je ukazano samo jednim uzvičnikom u zagradama.

51

,. -::f~~t ~\.!...)\ ., ... .r-, .~~."... ~ t! ....r=- .)~ ~ \..;.,; .,r> r. J .~.Jl: \ LS;' <'.:s-~ ~ \ OJ ."e.,~~

J""c", L - ot • • •

~i}">:~.r( ~)~ ~c..SJJ~ ...;.~~ ~ U ~ ,) 'fi.~ <y u -'1' ~~ CS"":-' u::-tf' ...:...1-.> ~/ \.: r V ~ t' ~

Prijevod:

Car zemlje mistične nauke, Sejh Husejn,

nevidljiva tvrđava vojske Božje dobrote, Sejh HUSc:jn. Izvor božanskog svjetla, majdan najvrednijeg bisera, riznica blaga Božanskih tajni, Sejh Husejn. Ukras prijestola nasljedstva, vrelo Božanskih tajni,

okrunjena glava prijestola careva velajeta, Sejh Husejn.

Krem sufija prečistih i savrlenih, prvak. vođa nakšibendija, vojskovođa Sejh Husejn . U hanikahu muHa Murada II Is tanbulu, drugog pira

nak!ibendija, bio je poslužitelj tog odabranog hanikaha, Sejb Husejn.

Pobožni, svjetlo mjeseca II gradu učenjaka Hafiz Muhameda, Odgojenik šejha Sejh-Husejn. Ugledni, pročelnik II odabranoj družini bogougodnika, Bošnjak po porijklu i rodu, Sejh Husejn. Konju, Bagdad, Buharu, Samarkand,

poput sunca, četrdeset godina obilazio je učenjak, Sejh Husejn. U rodnom mjestu je upućivao i odgajao jednu razumnu i bistru prirodu u ulozi pira, Sijh Husejn. Iz njegova obilnog vrela pio je Sejh-Sirri »Kevserc, i potput Hidra postigao je život muršida, Sejh Husejn. Kada njegovom duhovnom djedu reče Bog: »Oođilc

Sakir sastavi potpuni »tarihc odlaska Sejh Husejna.

Godina 1214.

Brojčana vrijednost riječi _gami 'i mugnic iz kronostiha iznosi 1214 (hidžretskih godina), što znači da je Sejh Husejn umro 1799. g. nove ere.

02

Da bi se ovaj kronogram mogao potpuno razumjeti, potrebno je napomenuti slijedeće: Muftija Muidović je ovaj kronogram ispje­vao povodom smrti Sejh-Husejna Zukića, osnivača nakšibendijske te­kije u rodnom selu Vukeljićima, u džematu 2ivčići, dva sata hoda sjeverno od Fojnice. Sejh Husejn je živio u 18. stoljeću. Nakon po. četnog školovanja u Fojnici i Sarajevu otišao je u Inslanbul gdje je UZ školovanje posjećivao i poznatu tekiju Muradiju. Tu ga je šejh hafiz Muhamed uveo u naUibendijski derviški tarikat. Po nalogu svog kjha, Zukić je obišao mnoge tekije Male Azije, Samarkanda i Bu· bare, a po povratku u rodne Vukeljiće, osnovao je u tom zabitnom selu nakšibendijsku tekiju, s namjerom da svoje goroštake krijepi duhom islamskog misticizma. Nije proteklo mnogo vremena, a Sejh Husejn je stekao veliku popularnost, između ostalog i poznanstvo fojničkog kadije Muhamed ef. koji mu je povjerio na odgoj svoga sina Abdurrahmana. Sejh Husejn je mladića uveo u nakšibendijski derviški red i dao mu nadimak Sirri (Tajanstveni, Tajnoviti). Pošto se Sirrija oženio udovicom koja je posjedovala imanje na Oglavku, !ejh Husejn mu naloži da tamo podigne tekiju II znak poštovanja prema jednom drugom šejh Husejnu koji je u vojsci osmanskog sul­tana Mehmeda II Fatiha (vladao 1451-1481) kao heroj (šehid) pao prilikom osvajanja Bosne (1463), u pohodu sa Milodraškog polja na Kozograd na obranku Zec planine poviš Fojnice. Abdurrahman Sirri je izvršio nalog svoga Sejha, podigao na Oglavku tekiju i kao prvi njen šejh, stekao veliku popularnost ne samo u centralnoj nego u cijeloj Bosni, pa čak i u Hercegovini, gdje su sufijske ideje vrlo teško prodirale. Njegovi sljedbenici (muridi) postali su i mnogi mo­ćni predstavnici vlasti i učeni ljudi toga doba (kao što su: naš sa· rajevski murtija Muhamed Sakir ef. Muidović (um. 1859), mostarski muftija Mustafa ef. Sarajlić (um. 1847.), Ali Galib paša Stočević Riz· vanbegović, Husejn kapetan Gradaščević-Zmaj od Bosne i dr.). Po­ložaj šejha oglavačke tekije ostao je sve do najnovijeg doba među potomcima šejha Sinije.S)

J'y l? ~ ~ t-:' '.;I, \ ~ LS ..... ta ~~ JJf.r" ~ U-LS~\tY'~'V.>

tu~.> ~IP.,,\ '-:''>J.\':'~ ~~ Jr. (~vJ.l,;U.\.;.; ~ ~ ~LS~ t~ \; ~~ .. ' e .. oP)\.;" ~).; • ~~ .. f' (! ) r.> L..;... ..) \- .Hr"' -' ... f' •. : ~ \' I..A...

5. O ovom opširnije vidjeti članak: Dr. Saćir Sikiri~, Tekija na Oglavku, Kalendar Gajret za 1941. god., Sarajevo 1940 .• str. 42-51.

53

Prijevod:

Ibrahim. šejh kadi rij skog derviškog reda, poput svjetla bijaše evlija. poz.nat po lijepoj naravi. Cim dođe uzvišeni poziv: ItVrati sele, reče: ItOa!e Krene u \'ječnosl, a napusti prolazni svijet. Sakir izreče tarih o njegovu preseljenju. dodajući slovo Itbc

iz riječi Itkutbe: Neka mu raj bude naselje i neka mu na usluzi stoje rajske

djevice!

Drugi polustih trećeg stiha (kronostiha) zajedno sa brojčanom vrijednosti slova _be iz prvog polusliha daje hidžretsku godinu 1257 (1841) . lj. tadh o snll ti šejha kadidj~kog derviškog reda SejI! Tbra­hima. OVdje treba primijetiti da je autor, sigurno obuzet traženjem odgovarajućih riječi da bi izrazio godinu smrti, pogrešno upotrijebio riječ Ithadime uzimajući je kao Ithadime tj. pišući je sa slovom Itha. umjes ti .hi. , jer upravo tako pogrešno napisana u stihu daje želje­ni larih.

KRONOGRAMI POVODOM SMRTI LEJLE, SEJH SIRIJINE ZENE

54

.,:.ll..; ti ~ .J.-I: \ .J ~n.) 'I}..H.>';'\.f J,

!JL...t, t.~ J' ~ ..:;.;'i 1..S,.),b \ LS)')., ... Is­

t'" 1!1Zs' \ J.>'O~\ tS~ ,;,.,M"~\.;U • ll" ' - \.-. ' • e : ~ ~ (' ,

.;.AJ ~~ "':' -~ O..)~J~'U..J\

~'),~~,";(;U~O~\...r..1~~ ~..r-,\<.S~;'I.: ~ l\h.s.)'...y..J~\ ,.i' ~u~l')~"'.>JJI~'i I..S~\ ~ IY

. - " . ~rl' <.S.r: r..>.:.. IS' ~,.J ~"" ~..J\ r»~t.svl' tJ...-J-,1 r\..A.... <"sJU' .-": ~ .11 ' ,... ' ~ ..> ...s.)..J'.:- I..S ~ \ LS f.'-- . -: po u ~ rt; t~l.. '.!"':"LS-W",I ~I) r~\,V! ~ ~ >-: u-: (_~ LS~\'-'~ . .Il'

.ss . .)\:. ~.)~.> (' ~L.:. k>' l.S~ .. \ ~..l .(.~ t..S~' ~~\ ~

J;.> t/,; ~~ t.:'1:. r ... y.J~LS"",,"> ~\:&j' ~ ~ ~ , •• ~ (..S~. LS.J..lw. '-";"; \

Prijevod:

Točak vasione se okreće na čudan način; njegova borba se odvija II znaku uzimanja duša preko jednog

anđela.

Dođe II mjesecu SMeru i ugrabi onu . moju majku .. dvanaestu noć. u nedjelju, II dvanaest i po sati. Kada jc čula riječ Uzvišnog: .Vroti se! . odmah krenu vječnoj kući, preseli se poput anđela. Bog joj je udijelio onu veliku sretu i umrije tena onog bogougodnika, šejha Sirri uglednoga. Rajsko naselje .Mc'va_ neka bude boravište .. mojoj majci. jer neumoljivi handžar načini joj iznenada ranu na jetri . Dodajući jedan, upotpunjen je datum (njene smrti), Saki re! Ova sudbina (nebo, vasiona) me baci II vatru rastanka, a ja šla

da radim!?

Drugi kronogram

Vinuše se .uČ leTi., Saki re, izgovarajući larih: Okrutna sudbina (nebo) je baci u raj _A'la . , a ja šta da radim I

Drugi kronogram

o njenom preseljenju Sakir tog časa izreče tarih: Ova sudbina nas baci u rastanak, a ja šta da činim!

55

56

DRUGI KRONOGRAM POVODOM SMRTI LE JLE. SEJH SIRIJINE ZE NE

(~I{..Al I~ LS~ r ~~ ..:.'..> ~ t::i ~ V (!) ~ .. H.:~~'; 4l.!... ~ L1.f \...::... LS .,::.; "' JJ> .;

\-. ..,. ~. \,( ~~\ '-:' '-: \; 'o>

~ .J I ~ '~ \.Jj I ..I : ,c. ~ '--

!.J.':' I <.Jo> \ \.. . . . ~'='...:..JW , . +:.J ~~~\ ,-<.~'. ~L.; ul ~\ (~),".: ." Y r ~~\~ r \...: 'J.' tr---- • . ~w t:' \,; ~ \.!. (fi·..s~~ 'LU' (~h~.)

•

Prijevod:

Kreposne osobe, šejha Sirrije plemenitog ideražljivoga, žena njegova Lejla, dobroćudna, blaga; U pobožnosti i ćudorednoj čestitosti nema joj ravne: uvijek je bila pred vratima Božjeg zadovoljstva. Od Allaha stiže poziv: .Vrati se!. Ona najuljudnije reče: .Orlazivam li se i pokoravam, Premudri!_ Ljudi su II dovi molili: .Naš Bože, uved i je i olakšaj joj ulazak II raj!. Saki rc, tarih je: Kako lijep kraj (života)! Neka se milost Plemenitog izlije na nju!

Iz ova dva hronograma Ispjevana povodom smrti Sejh Sirrijinc lene doznaje se: da ju jc autor Muido\'ić neobično cijenio; on je na dva mjesta naziva .svojom majkom_, smatra je zaslužnom da ispje­\·a [ad h o njenoj smrti (i na turskom i na arapskom jeziku)_ Nada­lje. II kronogramu na turskom .larih. tj. godinu njene smrti 1265 (1849. g. n. e.) iskazao jc sa tri kronostiha, a u onom na arapskom iwosi taj .Iarih. i u prvom i II drugom polustihu kronost.iha. To wc govori o njegovu velikom poštovanju prema toj osobi kao i o njegovoj veUkoj sposobnosti II ovom pjesničkom žanru.

KRONOGRAM POVODOM SMRTI SALIH FERHADA

0..> ~ U'>J~\ J..J... .:J: .. t» tL o>':j Jv.-·o';';.J.> v~ ~\U-G

".>~\ -. .1" -'>.r l ~ ~ uyo (l.­

·:'~jt.w ~ ~~~'...r--:",.J I ~ I <....S..I"'-:> ~ .:..J ._:.> 0I.; L o.)~.i.Ju\..>'.:t~;I.J ~ ~~ ]-."..r; I... .> L J-. of-.' u ....... .:...:­·';';"~IU.,-J-,I (I:' u~-'.J;" (..s~o~ (! u-~.>.r.r.V:-'1 • .> c.- r \,; .:r-=- \ ~.)..a....> \ J» t='L.'.}'\'!' rl.' t.' ~.!lJ ~....;.. 0" \JI.r' t.J.J {' ~ U-' \.> .1'.\ ...:...;. J

57

Prijevod:

Slavuj iz perivoja ljepote pjevao je u osami; i čim sc odjek začuo sudbina pretvori melodije u vapaj. Edžel je u svojoj ruci držao pripremljenu smrtnu ča~u, a Bog uputi riječi Salih-Ferhadu: .Vrati se!. S velikom uljuđeno.šću odazva se sluga (Božji): .Odazivam ti se,

Bože!« I on bi udostojen Božjih riječi: .Uđi, Bog je tako odredio. Neka ti bude boravi.šte u raju lOAdn«, a napitak voda .Kevserc, rajske djevice i mJadići neka ti vječno stoje na us luzi! Tako svestran čovjek kome ravna nema, nosi ime koje znači: najboljeg pona!anja, najljep.šc ćudi. Saki re, kada se doda .dž« od riječi .džclal«_ dobija se puni

tadh : Neka je trajna milost Božja du.ši Ferhada!

Brojčana vrijednost slova kronosti ha, ( tačnije, drugog polustiha ovog kro nostiha) zajedno sa brojčanom vrijedn os ti slova .dž. daje godinu 1270 (1853-54), lj. godinu smrti nekog učenog čovjeka Salih Ferhada kome je m u ftija Muidović posvetio ovaj kronogr am.

58

KRONOGRAM POVODOM SMRTI SALIHA RAGIBOVICA

~~L. .j~\I~...s+ cJK J U t.:..)1 ~.JJYo o..) I..; ~ '.J

r~ ~\ o~..ns--=-L.5~u..u ... o \

o :.1.A <.S...\....7 o, \ o..): ".r Ur ~ \ u- - .' (' o~...s~-,\ ~o :>r,-:,~~ \ c -.-:: ~ ~ .... o ;",.Ll l ~ lu":'.» ~~ ~\....s..J)\ <:-Ib u~~~\~Yf ;5-.J Oj f (~),s;" <.r ~ LS.D~

:.!'\..!.U'>"l (~) o~ tN \ • ..in..s-- -~~>\ t."- \.. .. ~ t,:'L

Prijevod:

Bog je stvorio njegovu narav kao čistu dobrotu; takav ugled i glas je uživao Ragibović. Bio je poštovani aga u šeher-Sarajevu, rodio se kada je sretna zvijezda bila u zenitu. Bavio se trgovinom, a bio je uz to Sirriji sluga, stajao je na službi nakšibendijskom tarika tu. Kada mu od Boga bi naređeno: _Vrati se! .. , II zoru zazvoni zvono za odlazak na putovanje. Kada se dopuni s trideset dana, $akir izreče _tarih«: Odlazi Salih, uđi u moj raj!

Brojčana vrijednost slova drugog polustiha dopunjena sa 30 iz prvog polustiha kronostiha daje broj 1273, tj. hidžrelsku godinu smrti Salih-age Ragibovića, sarajevskog trgovca, pripadnika nakšibendij­skog derviš kog reda, što odgovara 1856-57. g. n. e.

Muftija Muidović je umro, kako je već poznato, ll. VII. 1859. g. Povodom njegove smrti ispjevao je dva kronograma na turskom jeziku pjesnik Fadil-paša Serifović.6) Prvi Monogram koji ovdje donosimo zabi­lježen je u gore navedenoj bilježnici, a uklesan i na Mudovićevu uz­glavnom nišanu (u haremu Vekil·harč, Hadžijske džamije LL Sarajevu). Obadva kronograma, međutim, zabilježena su u rukopisnom primjerku Divana Fadil·paše Serifovića (str. 299) koji se čuva u Orijentalnom institutu u Sarajevu (br. 4520). Premda je prvi kronogram objavio Sejh Sefuddin Kemura, ne navodeći ko je njegov autor, smatramo da je mjesto da ih ovdje obadva zajedno s prijevodom donesemo.l)

6. Sarajevski kadija, zatim zapovjednik spahija i muselim, a uz to izvrs­tan pjesnik (koji nam je ostavio _Divan.. pjesama u rukopisu) Fadil­-paša Seri.fović, sin Mustafe Nuruddina, rođen je u Sarajevu 1808., a umro u Turskoj 1893. god. O njemu nešto više vid.: Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Sarajevo 1912. str. J58.; Isti, Zna­meniti Hrvati Bošnjaci j Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb 1931., str. 50--51; Mehmed Mujezinović, Stari A1ifakovac u Sarajevu, Naše starine VIII, Sarajevo 1962., Str. 134, bilj. 47.

7. Vid.: Sejb Sejfuddin Kemura, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Glasnik Zemaljskog muzeja XXII, 1910, Sarajevo 1911, str. 109.

59

60

KRONOGRAM o SMRTI SARAJEVKSOG MUFTIJE , PREMINULOG SAKIR EFENDIJE

Napisao Fadil p aša (Serifović)

Lt f~-;.;.J.).\ .J-l-.)I o.>~yt.S l~ ~''> G ~ ,) 'o> U-';' <.> ~ \ '-' J .).", .0j <.s W ) 'o>

:J,.. fi u'.>.), ~fJ-\.i(!'i- <..Sj.,'~-" II l(, ..... ,) U '<..S >J.. I ...:. 'l>J.:;.. • .;.. O ~ .; . - . . ~ ">J'.t.5~.) j-!-o....s.>J.G OJ;-' .~y' UV>~J:,U~~I'>U.Jt.-J.}b

~.'~'- • .>~ .~~ ~'>'>J ~ I,A':'" ...sj ~ tl ~~ M' LS~' ~ r~..t . .)~<-'i . .J-L-t~lM\.S~ y'" ~ fo~\.; ~~ "-: ...s.i.,:. (./L;:. \.lJ' U ~ lOS '.r (" '.>

• Prijevod:

Bijaše muftija II Saraj-Bosni, ostavi prolazni svijet, nađe sebi mjesto II rajskom naselju. Premda je doživio duboku starost onaj časni čovjek, rješavao je teška pravna pitanja II svakoj grani bez

dvoumljenja. I niko ne osta njemu ravan II ovom gradu, jer je njegovoj osobi sposobnost bila od Boga data. Veoma upućen II poznavanju hadisa, fikha i tefsira, bijaše jedinstven učenjak i uživao je ugled kao Sejjid. Fadil mu od srca izreče potpuni tarih: Neka je dvorac »Adn« trajno boravište Sakir-efendiji.

Godina 1275

Kronoslih iz gornjeg kronograrua daje 1275 (hidžretsku) godinu Ovaj kronogram je uklesan i na nišanu muftije Muidovića u haremu Vekil·harč (Hadžijske) džamije II Sarajevu. Pored gore navedenog kronograma, označen je i brojem puni datum njegove smrt i: 10. zul· hidžeta 1275 (tj. Il. VI I. 1859). godine.

Pored gornjeg kronograma Fadil-paša je povodom Muido\-ićeve smrti ispjevao i drugi kronogram u kome je (u kronostihu) izrazio . tarih« na taj nač i n što je računao brojčanu vrijednost samo slova s l ačkama. E\'o i toga kronograma:')

DRUGI KRONOGRAM POVODOM SMRTI SARAJEVSKOG MUFTIJE MUIDOVICA

CY L.-. ...,...:..; U.rt .:,\.; ~ .:r <..$ '.r ~ - .-oy.U"~ 0».>' '-'.>J...,.J.>.... <OJ W.:JJ... ~ ~Wf~~L(,j-b

• L:. \ C..:I ~ -,::' .:J I ~ l ~ ) ,s..:.:.. \ \ '-~.)---'.r'> ~. t.> ... - \ Q • ..u..'y U.'>" I \:,I.> "':'.1 ~ ./ _. .. .' .. • 0 IJ.i" (I.> '--'~'J"..>u~~'-:s"',jo;

U ~ ~ J; .... t-.It:t..S~' ~j-P\.; .11".f'o: ~ ~ ili ~ \ '-: t..S'>':":' ' fl;...

'"'' Q

8. Oba ova kronagrama zapisana su i II rukopisDom primjerku Divana Fa­dil.pa~e Serifovića koji se čuva u rukopisnoj zbirci Orijentalnog in· stituta u Saraje\'U (br. 4520). Ovaj primjerak je prepisan rukom ka· ligra.fa Mehmeda Sevki iz Sarajeva koji ga je dovršio 18 dlumade II. 1296 (8. VI 1879.).

61

Prijevod:

2.alosti velike, biv.ši muftija Saraj·Bosne ostavi prolazni svijet, preseli se u vječnost. BijaSe iZvor učenosti i savrSenstva, SlJeci.šte teoloSkih znanosti, ta ličnost je bez sumnje bila vrelo poezije i poetike. Učeni dervi'š kome u ovome gradu ne bija.še ravna; ne bi bilo previ'šc kad bi njegova familija i bližnji bili vječno

uplakani. Bijedni Fadil izreče _tarih« slovima sa tačkama: Bog odredi raj boravi.štem Sakir crendiji.

Ako se sabere brojčana vrijednost (arapskih) slova sa tačkama iz drugog polustiha posljednjeg stiha (to su slova: Š, f, n, j, j, q, j, b,.š. t, j, g) dobija se hidžretska godina 1275.) tj. 1859. n. e.).

Zanimljivo je da muftija Muidović, po svoj prilici, nije ostavio ni jedan kronogram povodom smrti Sejh Sirrije. Međutim, u ovoj medžmui zab ilježena su druga dva kronograma ispjevana povodom tog događaja. Prvi kronogram je na turskom a potječe iz pera pjes· nika sa pseudonimom Rizai o kome nemamo podataka. Drugi je ispjevan na perzijskom jeziku od anonimnog pjesnika.

Premda ovi kronogrami ne potječu od muftije Muidovića, mi ćemo ih ovdje donijeti, jer bilježe smrt popularnog Sijh·Sirrije.

62

KRONOGRAM OD (PJESNIKA) RIZA'I . '-<J1...<>.)rW.Jlt~L

i.J: .. JJ !JJ""" r':"~:; ~ J-~~J' ~ t!'h1:> ~J. ~~ tJJ' ~ :; tS-~\-, '-:-~J\ 0.>~' (' <-:,~ I Uu.)f»~~~\..;... J..,' '"7-'~ \...:..1..>.1

~ ; ~'tS : .. cJ.1... c-:.. ~ ...:. 'JlU..r.

~~.~ L_\.:..~.>J.., ' ~~\S-> (".J;. rl' Uf. Uf ";';';Y_l..Jf o.).),'.r ~\ .t;l" -• - \ " ~' ~ • . _..\1 L ~. ; . ~ \_.A~ (J\j"" _ J . . ..

~\ '''»l !l~ tJ~ \ .P: \ fi r~ r-' ~j) (J~/r~ .)-,:,\ ~/t;.r

r.\:-.t~~u~~...J ~~ ~.n~J' ~1.<1.I~~c..:..M; ~~u"'..ru.J-"

Prijevod:

Pravi mu~id istinske spoznaje, Sejh Sirri, stup vjere, tarikat mu je nak.šibendijski. a uže mu je čvrsti šeriat. Odazva se (pozivu): .Vrati se i uđi (u raj)!_ otputova na ono mjesto gdje služe rajske ljepotice. Savršenstva i _keramet_ (njegov) čuli su se na sve strane svijeta, dobri glas o njemu i njegovoj derežljivosli doprije do lndije

i Kine. za bogougodnike nema straha niti !alosti. Bože, omogući nam njihov zagovor (šefaat)! Iz časa u čas njegovo je srce spominjalo Allaha. O sufi (dervišu), ako sumnjaš u to, onda pitaj onog

nerazdvojnog druga. O njegovu preseljenju Riza'i izreče potpuni tarih: Umrije onaj vrh sljedbenik Muhamedovaostaše tužni ašlcl

(derviU).

nRVCI KRONOCRAM O SMRTI SEm SIRRIJE

neka mu Uzvišeni posveti njegovu tajnu!

u ; ...... \..:.. w lo> J' U '-tr. U I.> "i -:-J.i l5ru.rt;=' l?>.A..s.U">: , ':; \ \ I " I"" '., .11 "I '

-" WJ'~'" ~~ ...... --'~ ..... .>

LS ~ ........ WO .>.:..:. \... tf ... f \$0.1.,,1 ' \ :\. ./. - . , . --U ~J • tG.J"u, .. •••••• J~'y

~ ~ j.&. -' '.t~ v=--~~ LS.>.r;.. ) .t.:-=";Y>-'-7..» wJL...r../'~.J U~ lJ ~ .) ,'; ,;...;;.. '-' ..l ..t. '.r \ ~ ~I .> j

~~'r.-:, r.r' ~ ~ 'l\s \-. • :' • ~ e :-!. .'> ~ '-:: .Jr (\-,J '-:' .. \ ... J~.J.>~ ... I."

-63 I

Prijevod:

Stožer svih krajeva svijeta, šah duhovnih junaka, Nakšibendi Abdurrahman Sejh Sirn, Bosanac. Prečista biće, sjena Istine, kruna bogougodnika, papagaj božanskih tajni kao što je bio pisac Mesnevije. U planini istinske spoznaje bio je Feniks svoga vremena. I siromah i bogataš se ponosio Lim da mu poljubi stopu. Kada je doživio sedamdesetčetiri godine, čuo je poziv i odazva se Božjoj naredbi, čuj i ti no\'ost koja se dogodi jedanaestu noć rebiuI aharu, ouči nedjelje, u

trećem satu. Cuj puni tarih o tom: 1263. (godine).

Iz ovog kronograma (koj i je anonimni autor spjevao) na perzij­skom jeziku, doznajemo potpuni datum smrti Sejh Sirrije S i k i rića. Taj datum pada 23. III 1847. god. po I sa·alejhisselamu.

Napominjemo da se u ovoj medžmw nalaze zapisana još dva kronograma iz pera nekog pjesnika Sakira. Prvi je vezan za smrt nakšibcnd ijskog šej ha Nešati Ali ef. iz 1282/ 1865-66. g., a drugi se odnosi na smrt nekog učenog Hamid ef. koj i je umro od kuge u ka­sabi Visoko 1283/ 1866--67. g.

Kako se vidi, oba kronograma su napisana poslije smrti mu ftije Muidovića, što znači da im je autor neki drugi pjesnik Sakir. Postoji \"elika vjcrovalnoća da se radi o Sejh Sirnjinu mlađem sinu Sakiru, koji je dobro poznavao turski i perzijski jez.ik i koji je nas lijedio sta­rijeg brata Abdulltifa na šejhovskom položaju oglavačke tekije. Ovaj Sakir nam je ostavio i kronogram O gradnji Sejh-Sirrijina turbeta (mauzoleja) koje je na Oglavku podigao Ali-paša Rizvanbegović Sto­čević.')

9. Vid ljcI i članak naveden u bilješci S.

64

SUMMARY

Chronograms by Muhammed Salli ef. Muidovlć poet from Sarajevo

ln this essay some chronograms in original and in prosaic transla­tion writen by Muhammed Sakir ef. Miudović are presented. Muido­vić was muhi in Sarajevo in the first half of 19 s. The death of some distinguished men of that time Sarajevo, provoked Muhamed Sak ir Muidović to write the chronograms. The intention of the author was to throw light upon thc personality of this learned mufti from Sa­rajevo and poet of chronograms. For writing chronograms in verses author must have specific poetica1 sk ill and ability to give in several vcrses the main characteristic features of the person to which the chronogram is dedicated, or to describe some useful object and his benefactor and moreover a chronogram should include a statement, a fine idea, wish ect. and give the date of the event described. I II thi s several chronograms, Muidović has shown himself as a ski llrul poet and in his chronograms is preserved the memory on certain persons of Muidovi ć's time which he appreciated and which playd an important role in the public life of that time Sarajevo.

65

66

Kasim Dobrača

Skriptorij U Foči U XVI sto ljeću

Prije izuma štamparije ljudi su svugdje u sVijetu umnožavali knjige i širili ih prepisivanjem (manuskripta). Zato je knjiga bila, srazmjerno, u to vrijeme, rij etka i skupocjena. Otuda nam se saču­\'ao mali broj pisanih podataka, bilo knjiga ili dokumenata, iz vreo mena starih kultura. Možda bi se brojnost i raš ire nost knjige i bib· Iioteka, u to prepisivačko doba, mogla uzeti kao najbolje mjerilo kulturnog života i stupnja kulturne djelatnosti ljudi u njemu. Ako sa tog s tanovišta bn.cimo pogled na brojno stanje rukopisnih knjiga i biblioteka u islamskom svijetu, na području islamske kulture, onda dolaz imo do značajnog zaključka, da je kulturna djelatnost u tom wijetu bila u prošlosti vrlo živa i interes za knjigu veoma velik. Iz­davanje knjiga u tom svijetu. iako je to bilo putem prepisivanja, naglo se razvijalo. Islamske biblioteke u Spaniji, kao i one u dru­gim centr ima islamskog svijeta, - Bagdadu, Kairu, Buhari, Semer· kandu , Istanbulu i drugim, - brojale se nekad na desetine, pa i stotine hiljada svezaka raznih djela.

Prepisivačka knj iže\"nost postojala je i cvala i kod nas u Bos· ni , još za vrijeme kraljevstva, prije dolaska Turaka u ove krajeve. Ta najstarija prepisivačka bosanska književnost sastojala se, uglav­nom, od vjerskih knjiga, koje su prepisivane za mnoge crkve. Bilo jc tu i apokrifa, i neš to sVjetovnih. knjiga. Centri prepisivanja i ču­vanja tih knjiga bili su , uglavnom, samostani i manastiri.

Dolaskom Turaka u Bosnu (1463.), ovdje se počinje razvijati i jedna nova, i s točna, ili islamska kultura. Jedan veliki udio našeg na­roda u Bosni i Hercegovini prihvatio je tu kulturu i počeo je razv i­jati i njegovati kao svoj u. Tako, prep i sivačka djela tnost kod nas do­b iva tada još jedan novi smjer, or ijentalni.

Islamizacijom jednog dijela našeg naroda le njegovim usvaja­njem arapske, odnosno is lamske kulture, širilo se i kod nas arapsko pismo, kao i knjiga pisana arapskim pismom i jezikom. Tako su naši ljudi ubrzo pokazali živ interes za novom knjigom. Oni su ve­liki broj knjiga donosili s Istoka, iz raznih naučnih centara, i jednim dijelom su i sami pisali, a većim dijelom prepisivali za naše domaće potrebe. Naročito se mnogo prepisivalo u medresema, koje su kod nas, u šesnaestom stoljeću i kasnije, u velikom broju otvarane. Mo­že sc reći, da su mnoge - ako ne svaka od lih medresa - bile u neku ruku i prepisivačke škole, gdje su učenici prepisivali knjige, bar za svoje potrebe. Tako su kod nas u Bosni nastale brojne bibli­oteke, privatne i javne (vakufske), kojima su se s lužili mnogi naši ljudi, željni nauke.

67

Koliko se zna, najstarija medresa u Sarajevu je Firuz-begova medresa (osnovana 1507.), za koju se smatra, da je imala i svoju biblioteku. Ova medresa nalazila se u sjeveroistočnom dijclu Sara­jc\-a, u kvartu koji i danas, po toj medresi, nosi naziv Medreseta.

Jedna od najstarijih i najznačajnijih takvih bibliOleka kod nas je, svakako, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, koja je os­nomna 1537. godine.

Mnogi ljudi koji su se bavili knjigom prepisivali su tada razna djela za sebe osobno. za svoje potrebe. To je bio jedan način pre­no!enja knjige.

Drugi, značajniji način širenja knjige je prepisivačka dje lat­nost kao posebno zanimanje nekih ljudi, koji su se bavili prepisi­vanjem kao svojim stalnim zanatom, s kojim su zarađivali svoj svag­danji hljeb. Oni bi obično prepisivali po jcdno cijelo djelo, i kad bi dovršili njegovo prepisivanje, prelazili bi na prcpisivanje nekog drugog djela. Otuda najčešće nailazimo na rukopise, - makar oni bili u više svezaka, - koji su u cijelosti prepisani rukom istog pre­pisivača. Tako su kulturni polet i potražnja za knjigom doveli do \·elikc prepisivačkc djelatnosti i rasprostranjenosti prepisivačke mre­že u to vrijeme. Ta djelatnost bila je i kod nas velika i značajna.

Kad su se pojavile štampane knjige, naši ljudi su i njih mar­ljivo prikupljali. Stampa je u islamskom svijctu uvedena, srazmjer­no, dosta kasno, početkom XVIII-tog stolječa (1725), ali i poslije toga \remena održalo se još dugo prepisivanje, jer štampa nije mogla zadovoljiti s\·e potrebe za knjigom, naročito zbog toga, što je njen rad, u početku, bio slabo razvijen i ogr·aničen. Pored malog broja štamparija, u njima su se prvih dana štampale samo knjige odre­đenog sadržaja, knjige koje obrađuju tzv .• pomoćne nauke«, a u te su ubrajali nauku o jeziku i s\'c svjeto\'ne znanosti. Knjige čisto vjer. skog sadržaja nisu dava ne u štampu. Neuki svijet naime, pa inedou· čeni svećenici (hodže), protivili su se u početku i davali su jak otpor štampanju knjige. To je bilo, uglavnom, iz njihova pogre!nog vjers­kog poimanja. Naime, prema starom muslimanskom shvalanju, nau· ka, pa i papir na kome se ona piše, je svetinja, koju valja poštivali i čuvat i od svakog omalovažavanja. Proturanje papira, pisma i knjiga (kitaba) kroz štamparske strojeve, sma trali su, da nije u sk ladu s dužnim pietctom prema toj svetinji, naročito kad se radi o knjigama vjerskog sadržaja. S druge strane opet, govo rili su, da je rad stro­jeva nesiguran, pa ~e mnoge š tamparske greške dovesti do nesIgur­nosti i iskrivljavanja u naukama i II knjigama. To se pak, rekli su, ni pod koju cijenu ne smije dozvoliti, jer to bi bio grijeh. Da sc raz· biju takva pretjerivanja i sumnje, koje su dolazile očito iz nepozna­vanja suštine i smisla za štampu, trebalo je dosta vremena i nasto­janja. To se vidi po dodatku na početku prve vcće štampane knjige u Istanbulu iz godine 1728. Rijeć jc o arapskom rječniku Slhah al­-Gawharl, koji jc preveo na turski jezik Muhamcd b. Mustafa al-Wani al-Wankoli, (umro 1000. 1591.). Na prvom mjestu donosena je cars· ka naredba (halti humajun). kojom se naređuje štampanje dotičnog djela. Naredba sc oslanja i poziva na rješenje vrhovnog vjerskog

68

starje~ine II Istanbulu (~cjhul-islama). Potom je navedeno i dotič­no rjc~enje, u kom sc kaže, da je takvo ~tal11panje knjiga korisno i .pohvalno«. Nakon toga je odštampana i jedna rasprava (risala) pod na~luvum .Wasilet aHiba·a. o štampi. Raspravu je napisao os­ni\'ač pn'e ~tamparije u Turskoj, Ibrahim Mute[erika. U raspravi pisac dosta op~irno izlaže važnost i mnoge prednosti štampe u p~ g ledu šil-enja knjige, a time i kulture. Rasprava je poslužila kao podloga i obrazloženje na\'edenom rješenju ([etvi) vrhovnog vjer­skog poglavara. Uz to su navedena još mišljenja i rjdenja mnogih najglavnijih vjerSkih predstavnika Turske, u kojima oni, osnćući se na dotičnu raspravlI, iskazuju svoju saglasnost s iSlom i daju podrš­ku štampanju knjiga. Nakon svega toga prešlo se na štampanje Van­kolijina rječnika, a poslije i drugih knjiga, onako kako smo to prije rekli. Da bi se otklonili prigovori i sumnje kritičara štampe, u nave­denoj carskoj naredbi određuje se komisija .istinskih učenjaka« i .~avršenih. ~pccijali~ta, koja će nadzirati štampanje knjiga i ruko­voditi njim. Komisija ima dužnost, da tačno pročita rukopis (origi­nal), koji se daje u štampu i da obavlja korekturu štampanja. Ta mjera opreza imala jc dobru posljedicu, jer su prve štampane knji­ge u islamskom svijetu, u Istanbulu i Kairu, (štamparija BuJak), najispravnije sve do danas. Nakon izvjesnog vremena, kad je štam­pa razbila sumnje protivnika i dokazala svoju opravdanost i vrijed­nost, počele su u islamskom svijetu nicati mnogobrojne štamparije, koje su punim kapacitetom ~tampale sve knjige, bez obzira na sa­držaj. dakle i vjerske. No ni do danas one nisu uspjele odštampati ni sva značajna djela iz knjižnog fonda starih islamskih biblioteka, razasutih širom svijeta, - kako smo to napomenUli. Zato sc prepi­~ivanjc knjig\.! u i~lalll~kolll ~vijt:lu f1a~ta\"ilu i prutt:glu još .ta dugu nijeme. Tako kod nas imamo rukopisa, koji su nastali još počet­kom XX vijeka.

Među mnogobrojnim rukopisima koje su na~i ljudi prepisali ovaj puta našu pažnju svraća na sebe jedan rukopis iz Foče, čiji je prepis urađen na poseban način. To je rukopis komentara, zvanog Sadr aš-Sari'a, s područja islamskog prava. l )

Primjerak tog komentara, o kome je ovdje riječ, prepisan je u FočU)

l) Djelo je najp01.natiji komentar znamenitom šeriatsko-pravnom dje­lu Vikaji (al-Wiqaya). Osnovno d;elo (Vikaje) napisao je Mahmud Ibn Sadr aš-Sari'a Stariji , umro oko 673/1274, a ovaj komentar napisao je 'Ubaidullah b. Mas'ud zv. Sadr aš-Sari'a Mlađi, umro 747/1346. Pisci su u bližim rodbin­skim vezama, djed i unuk. Učeni pisac osnO\-nog djela napisao je isto za svog unuka od kćeri. Kad)e ovaj postao također :t.namenit učenjak, napisao je komcntar Vikaji, koji Je popularno dobio naziv po imenu autora (Sadr aš-Sari'a). Komentar je, II s\'oje vrijeme, mnogo upotrebljavan u školama i naučnim krugovima širom islamskog svijeta.

2) Pored o\'og primjerka, još se II Gazi Husrev-begovoj biblioteci ~alaze brojni rukopisni prim.i~rci navedenog ~omen.tara, .što uk~!-~je, da sc I kod nas to veliko pravno dJclo mnogo studiralo I da Je studij Islamskog prava i kod nas bio nekada na visokom stupnju, jer se radilo po djelima od na­ročite naučne vrijednosti. Ovaj komentar štampan je prvi put u Indiji (Lokno?) godine 1278. po hidžri (1861.). Djelo je kasnije doživjelo vi~e iz­danja u Indiji i drugim 7cmljama.

69

'I

Prijepis su izradili naši domaći prepisivači i rasporedili ga u šest svezaka (v. brojeve inv. G.H.B. biblioteke: 142, 155-159).

Način prepisivanja je, sam po sebi, \"Coma intcresantan, koji uz to - drlimo - može poslužiti kao istorijski dokaz poMojanja organizovanog i naročito uređenog prepisivačkog rada kod nas u proš­losti. Il. bilježaka u ovom rukopisu vidi se, naime, da je postojala, u prvom redu, grupa organizovanih dobrotvora (vaki fa), koji su za­jedničkim i planskim nastojanjima pokretali rad na prepisivanju i širenju knjiga, i koji su taj rad finansirali. U konkrctnom slučaju,

kod prijcpisa navcdenog djela, dotični dobrot\'ori ~u sabrali čitavu

ekipu prepisivača i svakom od njih dali u zadatak da prepiSe po je­dan određeni dio dotičnog rukopisa za određenog dobrotvora. Svaki dobrotvor je onda svoj dio uvakufio i priložio za ovaj primjerak i tako je nastalo kompletno izdanje ovog djela. Prcpisivanje, dakle, jednog rukopisa obavio je \"cći broj organiziranih prcpisivača, za raz­liku od uobičajene prakse, da jedan prepisivač prepiše cio jedan primjerak nekog djela. Postojali su i određeni korektori, koji su cjelokupni rad prepisivača kontrolirali i ispravljati, sravnjivanjem s tekstom originala iz koga je vršen prijepis. Na ovom prijepisu, vidi se, radila je ekipa od 25 učenih ljudi. Na taj način prepisan je ovaj primjerak, čiji je prijepis dovršen krajem mjeseca rebiul-evvela 996. godine po Hid1.ri, ili 1587. n. e., - kako je to 7.abilježeno rukom pre­pisivača na kraju posljednjeg sveska.

Takav način sistematskog ekipnog rada i prepIsivanja omogu­~'\\'a da sc, za srazmjerno kratko vrijeme, dobije kompletan prijcpis i najvcćeg djela i da se knjiga brže umnoži U doba kad nije bilo štampc taj mctod rada je imao svoj veliki značaj.

To sve jo! bolje dokazuje da je u to vrijeme, dakle u šesnaes­tom stoljeću, bio uspostavljen i da je postojao Skriptorij za prepisi­vanje, - tj. za umnožavanje i širenje k.njiga. Taj skriplorij imao je i svoj urcđen sistcm rada i svoje kadrovc. Ne zaboravimo da je Fo­ča u to vrijeme bila jcdan od glavnih centara kulturne djelatnosti kod nas , - što pokazuje, među ostalim, i postojanje ovake ustano­ve u njoj.3)

Sada iznosimo glavne pojedinosti oko izrade ovog primjerka, a to nam je moguće. jer su one zabilježene na raznim mjestima u ru­kopisu. Na taj način ćemo dobiti bolji uvid u funkcioniranje skrip­torija - o čemu ovdje govorimo.

Zavještači (vakifi), koji su pokrenuli i organizirali prepisivanje ovog rukopisa, bili su, uglavnom, imami i ha tibi brojnih ročanskih džamija, te još neke hodže i ugledni, imućni građani. Njihova su ime· na zabilježena u rukopisu. Korekturu su obavljali: jedan sposobniji imam za jedan svezak i jedan profesor medrese (muderis) za ostaje sveske. Njihova imena su također zabilježena, - dok imena prepisi­vača nisu navedena. osim ako su to bili sami dobrotvori, koji su, ujed­no, oba\-iIi i ovaj prijepis. Da je tako stvarno bilo, bar u nekim s lu· čajevima, vidi se iz bilježaka.

3) U Foči je vcć lada - dakle osamdesetih godina šesnaestog slo!jcća, -bilo, ŠiO manjih ŠIO vcćih, deset džamija, nekoliko mekleba i bar Jedna medresa.

70

Sve bilješke u kojima su sadržani podaci o radu na ovom ru· kopisu stavio je glavni korektor, muderis Saban-cfendija. To je uče· niji čovjek koji je hin neko vrijeme i kadija. On u svojim bilješka· ma obično daje pokoju napomenu. Tako za se obično kaže: _Ispra· vio prema svojoj mogućnosti.c Za rad jednog prepisivača koji je na· pravio mnogo grešaka navodi jednu arapsku poslovicu koja bi od· govarala našoj poslovici: _Ko će krivu Drinu ispraviti?!c U jednoj bilješci kaže: .Nije kolacionirano, na osnovu povjerenja u sposobnost prepisivačac .

• Prepisao svojom rukom i uvakufio naš uvaženi alim Hadži Omer. Nije sravnjena sa originalom na osnovu povjerenja u ispravnost prcpisac

Uvakufio Mustara, sin Ferhadov Travničanin. Sravnio sa originalom muderis Saban.

71

,.Prepis knjige

lo>

dovršen je, Božjom pomoći, krajem mjeseca 996 godine po H ldžri" (1587 n. e.).

*

rebiul-evela

Pre~led dobrotvora (vaki fa), prepisivača i korektora, koji su sarađivali na izrad! (izdanju) ovog rukopisa, prema redu svezaka:

72

Svczak Va k r

II

Ibrahim Halifa. imam džamije Scjh Piri

Ali Celebi. hatib Aladža džamije

Nezir Kethoda (Cehaja)

Ibrahim Celebi, zvani Magribi, imam, prepisao vlastoručno;

Hadži Faik

III Husein Cehaja Zaim

Osman HaHfa, muezin Hamza­-begove džamije;

Ibrahim HaJifa, halib Mustara-pa~ine džamije;

Muhjiddin. hatib Mcmišah-begovc džamije;

Ahmed Halifa, muczin Memišah-bego\'c džamije

rv Mc\'lana Kara Bali

Husam Ha1ifa, imam Hadži Sefcrove džamije

Mevlana Muslim b., prepisao vlastoručno

Ibrahim Halifa, hatib Sultan Bajcz.id­-hanovc džamije

Prepisivač Korektor

Saban. mudcris

Fcrhad Halifa. imam

Saban. muderis

rbrnhim Celebi Saban, muderis

I Saban, muderis

I Saban, muderis

I Saban, muderis

Saban. mudcris

I Saban, mudcris

Saban, mudcris

Saban, mudcris

Saban. rnuderis

Mevlana Muslim

73

Svezak Va k i f

V Mevlana Sinan Celebi eŠ-$ik.loši (iz Sik­loša, Mađarska)

Hadži Ahmed

Prepisivač

Selim CeJcbi el-Džindi Jusuf eš-Sikloši i Ahmed CeJebi b. Hadži Il'jas

Korektor

Mevlana Mahmud b. Mahmud b. Hadži Saban, muderis Hadži Bali, prepisao Bali vlastoručno

Vl Ali Celebi b. Muhamed el-Emin

Mevlana Baba. Hasan, prepisao vlastoručno

Mevlana Hadži Omer, prepisao vlastoručno

Mustafa b. Ferhad et-Travniki (Travnjak)

Sahan, muderis

Mevlana Saban, muderis Baba Hasan

Mcvlana Hadži Saban, muderis Omer

Saban, muderis

Ovakav način ekipnog prepisivačkog rada - kao ovaj u Foči - ma­lo je poznat kod nas i u svijetu.

SUMMARY

The scriptorium in Foča in XVI th century

Some people in Bosnia \Vere professional transcribers, Somentimes they collectively copeid old books, by copying different parts of a book separately and after the copying \vas finished the separated parts of the book were binded into one book. Sush organized collec­tive work was in practice in Foča, an important cultural centre in lhe 16 th century Bosnia. A manuscript dealing with the Islamic law under the title »Sadr aš·Sari:'a, cl commentary to the work al-Wiqaya, gives evidence that in Foča there was a group of benefactors who subsidizcd the book copying. The benefactors hired a group of copyists, each of them had to copy determined part of a book for a be­nefactor. Each of the benefactors gave his contribution (vakuf) [or the completed book. On the above menlioned manuscript worked 25 learned men. Among them there were some benefactors The copies were corrested, the chief corrector was the dilligent professor (mu­deris) Saban efendija Nevesinjac, a distinguished person in the field of science and culture in Bosnia of that time. This manuscript was fin ished in Foča 996 A. H. (1587 A. D.). The names of the benefactors and copysts and the judgement of every part of lhe copied manuscript are noted down bu the chief corrector muderis Saban efendija.

74

j

Ismet Rizvlć

Iluminirani r ukop isi II Ga:;.i H usrev-begovoj biblioteci

Mnogobrojni kaligrarski ispisani i ukrašeni islamski rukopisi ko­ji su nam ostali u nasljeđe gO\lore o razvijenoj prepisivač koj djelat­nosti koja je doprla i do nas. Vještina lijepog pisanja dostiza la je nivo umjetnosti, a pl-episivač i i iJuminatori radili su svoj posao s velikom ljubavlju i strpljenjem i stvarali djela puna mašte u kojima pisana riječ i slikani ukras čine jedinstvenu cjelinu.

Tome je išla u prilog upolreba arapskog pisma, koje je pored svoje funkciona lnosti imalo i dekorativni karakter. S obzirom na za­branu prikazivanja ljudi i životinja ono se kod islamskih naroda ši­roko primjenjuje u dekorativne svrhe. Veoma adaptabilno, ono daje vel ike mogućnosti za stilizaciju, dozvoljava iznalaženje novih formi i raznovrsno komponiranje grafičkih elem.ata na površinama. Veliki broj znakova ovog pisma ima svoje varijante koje se upotrebljavaju na početku, sredini jli na kraju riječi, a prema potrebi mogu se izdu­živati, pa je arapsko pismo pisano rukom vještog ka ligrafa dobivalo jedan specifičan vizuelni ritam. Kod nekih njegO\'ih vrsta, a posebno kod ncsha i sulusa, naknadnim upisivanjem dijakritičkih znakova i vokala s delikatno odmjerenim nagibom, postizala se još veća zaokru­ženost kompozicije. Uzmemo li u obzir da je interpukcija koja je prilikom pisanja kur'anskog teksta odvajala pojedine ajete bila u obliku cvijeta, lista, granćice ili s lobodno zamišljenog geometrijskog lika, izrađena bojom ili zlatom, a margina da je odvaja od teksta sa dvije ili više crnih, a često i kojom zlatnom linijom, može sc I-eći da je i letimičan pogled na stranice rukop isa pružao poseban estetski doživljaj.

U islamskim mkopisima posebna pažnja se poklanjala u n v a­n i m a, koji predstavljaju ornamentalne figure na početku knjige ili pojedinih njenih poglavlja. Nekad su unvani rađeni u vidu cr leža mu­rećefom, a u nekim svečanim mkopisima slikani su u bogatoj poli­hrom noj tehnici j oživljeni upotrebom zlata. Najčešće se na cen­tralnom mjestu jednog takvog zaglavlja nalazi polje na kome je posebnim dekorativnim p ismom ispisan naslov poglavlja ili sure, uko­liko se radi o rukopisu Kur'ana.l)

Kod kur'an skih rukopisa prve dvije stranice gotovo uvijek su bogato iluminirane. Pisani tekst postavljen je na njima u vidu dip­tiha, a dije lovi teksta uokvireni su posebnim a zat im zajedničkim

I. Zagorka Jane: Islamski rukopisi, Beograd 19S6, 14, IS.

75

ornamentalnim okvirima s kojih često na margini izlaze nizovi stI­liziranih grančica s listovima i cvjetovima. Na marginama nekih stra­nica nalaze se lijepo izrađene rozete s izduženjima. Njihova je s\'rha da označe pojedine dijelove (džU2ove) ili da upozore na mjesta za sedždu.J)

Ukrasni motivi na koje nailazimo u islamskim rukopisima obič­no se ograničavaju na elemente geometrijske i vegetabiIne stilizacije, a odlikuje se živošću mašte, bogatstvom oblika i inventivnošću u postav­ljanju pojedinih grafičkih delalja ili kolorističkih vrijednosti u nove odnose. Na većini ovih rukopisa osjeća se potpuno odsustvo živolinj­ske i ljudske figure. što je posljcdka vje rske zabrane njihova pri­kazivanja da bi sc spriječila regeneracija idolatrije. Međutim, sd na­rodi koji su primili is lam nisu se pridržavali ove zabrane. a naročito PerLijanci, kod kojih već u XIII. stoljeću počinje da oživljm-a sli­knrska nktivnost. U XV s toljcću u Pcniji se javlja jaka minijaturis­tička ~kola i nastaju brojni rukopisi i albumi u kojima sc slobodno prikazuje 1.i\'otinjska i ljudska figural). Figurativnim ilustracijama najčešće su ukrašavana pjesnička i historijska djela, a rjeđe djela re­ligioznog karaktera.

Ukrasi i minijature u rukopisima rađeni su obično bojama koje se rastvaraju vodom. Ceslo su oblici pno nacrtani perom, a zatim su boje nanošene u jednom ili više slojeva. POl.:lata je rađena pre­krivanjem površine zlatnim listićima ili upotrebom zlatne emisije. Ornamentalne figure nekada su izrađivane slobodno a nekada uz po.­moć izreza ili krivuljara. Upotreblja\'ani su \'eoma tanki i precizni kistovi.

Boju papiru na kome su pisani rukopisi veoma je teško utvr­diti, jer se vremenom promijenila, ali obično varira između bijele i žutkasto-bijele boje4).

Kod nekih rukopisa povezi su jednostavni, a nekima je pok la­njana posebna pažnja. Na svečanim rukopisima povcl.i su izrađeni

od kofe i sastoje se od gornje i donje korice, hrpta i miklaha, kako je nazivan preklopni dio koji svojim najdaljim krajem pada pod gor­nju koricu, ukrašavani su ornamentima i pozlaćivani. Na unutraš­njim dijelovima nekih poveza nalazimo ornamentalne detalje izrađe­ne u tehnici kotnog filigrana. U takvim slučajevima koj..a je na odre­đenim mjestima izrezivana tako da se kroz s itne otvore koji čine posebnu ukrasnu figuru vide obojeni papiri ili druge vrste kože').

"* Pojavu prvih islamsk ih rukopi sa kod nas leš ko je precizno vre-1Ilt:II~ki odredili, ali svakako ona je vezana uz dolazak Turaka u naše krajeve. Proces islamizacije domaćeg stanovništva, razvoj gradova, olivljavanje niza privrednih aktivnosti i trgovina s Istokom doprino­se da se islamska kultura i prosvijećenos! rašire i u XVI. stoljeću dožive svoj procvat. Knjiga postaje tražen predmet pa ih IrgO\'ci s Istoka donose i prodaju po na~im gradovima').

2. Ibid. 3. Enciklopedija likovnih umjetnosti, knj. 3, 659, 660, 4. Z. Jane: op. cit. 13, 5. Zagorka Jane: Islamski povezi u jugoslovenskim zbirkama, Beograd

1956. 63-73, 6. Z. Jane: Islamski rukopisi, op. cit. J, 4. 5,

76

Među domaćim stanovništvom počinje se razvijati prepisivačka djelatnost kako u krugovima uleme tako i kod ljudi drugih proCesija. Cesto su se prepisivanjem bavili knjigovesci (mudželliti)').

Na mnogim rukopisima. zabilježeni su podaci iz kojih se moze vidjeti da su ih pisali domaći kaligrafi. Neki od njih postali su na· daleko poznati. Iedno od najvrednijih djela iz zbirke rukopisa. koja se nalazi u Topka.pi·saraju u Istanbulu .Hunernama41 prepisao je Bosnali Sinan bin Mehmeda), što sasvim jasno govori o njegovu po­rijeklu. U istoj knjizi nalazi se 45 minijatura na punim stranama ko. je je sa svojim pomoćnicima naslikao poznati minijaturist našeg po­rijekla Nakaš Osman. On je ilustrirao mnoge rukopise među kojima su najpoznatiji .Sahinšahna01e·i Murad Ilh i Surna01e·j humajun4l. Karakteristike njegova stila su smisao za prikazivanje figura, reali· stička obrada odjeće i arhitektonskih detalja te zaokruženost kom· pozicije9).

Još jedan čovjek iz naSih krajeva proslavio se kao slikar mini· jatura i historik. To jc Matrakči Nesuh, rodom iz Visokog, koji jc napisao i ilustrirao historiju sultana 8ajezida i knjigu .Sulejman·na· O1U<t 10). Njegova djela također se čuvaju u Topkapi·saraju u Istan· bulu.

Prepisivača - kaligrafa našeg porijekla je bilo više. O tome svjedoče bilješke na brojnim rukopisima, a nije isključeno da je osim spomenute dvojice slikara - minijaturista bilo još ljudi iz naših krao jeva koji su se bavili ovim umjetničkim radom.

"* Jedan od najranijih podataka o islamskim bibliotekama kod nas zabilježen je 1445. godine, a odnosi se na biblioteku u sklopu lsnak·begove medrese"). Godine 1537. Gazi Husrev·beg je u s\'ojoj vakufnami jasno odredio namjenu i ciljeve buduće bibliotcke, koja danas predstavlja najznačajniju zbirku islamskih rukopisa u našoj zemljjI2).

Mnogi od ranijih rukopisa upropašteni su prilikom požara, ali na nekoliko rukopisa koji i danas u njoj postoje mogu se pročitati bilješke iz kojih se vidi da potječu iz pn/og fonda knjiga kojc je na· bavio i poklonio sam osnivačU). Tokom vremena biblioteka je ober gaćena drugim knjigama koje su nabavljene ili su joj ih ljudi opo­ručno poklanjali.

Danas sc u Gazi Husrcv·begovoj biblioteci nalaze mnogi drago. cjeni stari orijentalni rukopisi, među kojima ima takvih koji po svo. joj izradi spadaju među najvrcdnija ostvarenja isbmske kaJigrafijeI4).

7. Hamdija KrcSevljaković: Esnafi i obrti u starom Sarajevu. Sarajevo. 1958. 236. 237

8. Filiz OgUtmcn: Miniature Art. Istanbul 1966. 26 9. Ibid. 26---28

10. Ibid. 24, 27 II. M. Mujezinović: Gazi Husrev·begova biblioteka u Sarajevu, Sarajevo,

1966. 2 12. Ibid. 13. Fehim Spaho: Gazi Husrcv·begova knjižn.ica, Spomenica Gazi Husrev·

·bego\'e čeliristogodignjice, Sarajevo. 1932. 74 14. Ibid. 74--$2

77

J

Neki od ovih rukopisa raskošno su ukrašeni ornamentima i mInIJa­turama. Među njima naročitu pažnju privlače i ističu se umjetničkom opremom _Džuzovic (dijelovi Kur'ana, XVI. stoljeće), Kur'an (vakuf Muhamed Fadil-paše, XIX. stoljeće) i _Divan_ (stihovi perzijskog pje­snika Hafiza, XVI. stoljeće), a kako nam je o\"dje svrha da ukažemo na umjetničku vrijednost rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, to ćemo spomenute rukopise posebno obraditi.

DZUZOVI (DIJELOVI KUR'ANA, XVI. STOUEćE)

Ove džuzo\'e poklonio je džamiji u svom rodnom mjestu Soko­lovićima \'eliki vezir Mehmed-paša Sokolović. (1505-1579.), odakle su preneseni u o\'u biblioteku. Od ukupno trideset svezaka sačuvana su dvadeset i tri, dok ih je sedam nestalo, a među njima posljednji, na kome je vjerovatno bilo ime prepisivača, vrijeme i mjesto gdje su prepisani. Zbog nedostatka detaljnijih podataka a s obzirom na druge historijske indikacije, pretpostavlja se da potječu iz sredine XVI sto­ljeća!!).

Svojom ljepotom ovi džuzovi izdvajaju se između svih drugih rukopisa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Svi su bogato opremljeni jednakim povezima (dim. 24,5 x 17,5 cm.), na kojima je ukrašena i vanjska i unutrašnja strana.

Vanjska strana poveza je u kožnom reljefu koji je postignut uti­skivanjem metalnog ili drvenog kalupa na površinu raskvašene kože, a zatim je cijela strana pozlaćena, izuzev uske trake koja odvaja cen­tralni od perifernog dijela. Ornamenti predstavljaju klasičnu biljnu s tilizaciju, a motivi su komponirani od lozice, lista, pupoljaka i cvi­jeta. Centralni motiv predstavlja izduženu ornamentalnu figuru s le­pezastim završecima na izduženim dijelovima. CetHtine figure raspo­ređene su u četiri ugla i predstavljaju odgovarajuće ugaone detalje. Cijeli prostor ispunjen je biljnim elementima, a periferni okvir sas­toji se od s tiliziranog biljnog prepleta (SI. 1).

Mnogo jcdnostavniji motiv upotrebljen je na unutrašnjoj strani pm"cza. l ovdjc odmah uočavamo srednji dio s lepezastim 7.3vršecima i ugaone detalje, s jednim izuzetkom što u ovom slučaju lepezasti za­vršeci nisu ukomponovani u uglovima. Unutrašnja strana izrađena je u tehnici kožnog filigrana. Koža je crvenkasto-smeđe boje i na njoj su izrezani neki dijelovi u vidu ornamentainih fibrura. Na preostalu kožu između izrezanih prostora navučena je pozlata, a ispod ornamen­tainih figura nalijepljen je papir podijeljen na polja koja su obojena svijetlim cinoberom, s,"ijctlom zelenom tamnoplavom bojom. Stranica je uokvirena dvjema tankim i jednom debi jom zlatnom linijom.

Visokim stepenom umjetničke obrade i rijetkim smislom za sti­lizaciju ovi po,"ezi ostavljaju izvanredan utisak na gledaoca. Prema nekim autorima, ovakav tip poveza \'odi porijeklo iz Tebrisa u Per­ziji. Uporcđi\anjem ukrasnih elemenata na njima i načinom njihova komponiranja u cjelinu osjeća se interesantna podudarnost s karak­terističnim ornamentalnim motivima na nekim perzijskim povezima

15. Katalog rukopisa Gazi Husrev-begovc bibliOlckc

78

•

( ; , ;

( ! j , ' "

I

, '/ I

T r I

f ," I ,

I

• •

t (

• • • , • • ,

• ~

"~ J .. l' (!! • • • , - ,

, o" o ,

< • • • , j •

•

Sl. I - Vanjski povez na džuzovima Mehmed~paše Sokolovića

(SI. 2 i 3)16). U prilog tome ide podatak da se u Orijentalnoj zbirci Jugoslavenske akadt>mije u Zagrebu nalazi rukopis na čijem je povezu potpuno identičan motiv (osim perifernog okvira) kao na vanjskom povezu ovih džuzova. U spomenutom rukopisu ispisan je kur'anski tekst s interlinearnim prijevodom na perzijskill), što donekle upućuje na njegovo porijeklo.

Tekst u ovim svescima pisan je veoma razgovijetno pismom zvanim sulus na papiru žućkaste boje.

Po bogatstvu ukrasnih elemenata i umjetničkoj opremljenosti pisanog teksta u Džuzovima bez sumnje je naj interesantniji prvi sve­zak, jer su u njemu početne dvije stranice (Surei-Fatiha) bogato ilu­minirane. Tekst ove kratke sure raspoređen je u šest redaka na rastvorenim stranicama u vidu diptiha. Veće praznine u tekstu i prostori između redaka ispunjeni su zlatom po kome su tankim cr­nim linijima iscrtani detalji biljnog porijekla. [vice zlatnih prostora

16. Motivi iz knjige H. Dolmetseh: Der Omamentenshatz, Slulgart 1897 17. Z. Jane: Povezi,71

Sl. 2 - Tipični motiv na perzijskim povezima

79

SI. 3 - Tipični motiv na perzijskim povezima

opisuju ovaine oblike lako da se uz ovlaš bačeni pogled dobija uti· sak da je tekst ispisan na vanredno lijepo stiliziranim oblacima. S gornje i donje strane teksta nalaze sc četiri jednaka unvana. Src· dinu svakog od njih predstavljaju pozlaćena polja na kojima su bi­jelom bojom ispisane rečenice iz Kur'ana, naslov sure i broj ajeta. S desna i s lijeva na plavu podlogu unvana izlaze trokutaste zlatne površine, a s gornje i donje strane manje crvene površine sličnor oblika. Na njima su izrađeni svojevrsn i ornamentalni motivi, a plava podloga ispunjena je sitnom f1oraJnom ornamentikom. Ovi unvani pojedinačno su okruženi raznovrsnim okvirima u kojima sc u vidu neprekidnih nizova pojavljuju različiti grafički elementi, a zajedno s ispisanom surom povezani su jedinstvenim okvirima. Na sve ovo nadovezuje se široki ornamentaIni okvir u kome su na plavoj pod­lozi poredani zlatni medaljoni i trokutasta crvena i zelena polja sa sitnim detaljima fIorainc ornamentike. S desne i s lijeve strane jz· laze na marginu dva jednaka ispupčenja izrađena zlatom te crvenom i plavom bojom sa mnoštvom ukrasnih pojedinosti. Obje stran ice uokvirene su zlatnom trakom i tankom plavom linijom h. koje na sve strane izlaze okomito postavljene plave grančice na kojima ras­poznajemo listiće i cvjetov~ II vidu kružno raspoređenih tačaka (SI. 4).

80

SI. 4 - Pn'c stranice u d}uzO\'ima Mehmed-pa~c Sokolo\'ica

Na širokoj margini gotovo svake stranice odh svezaka nalazi sc po jedna rOleta kru.lnog oblika na kojoj raspoznajerno centralno polje s !epczastom rigurom, lozicom i cvjetovima, a uokvirena je ni­zom kružnica. S perifernog kruga izlaze na gornju i donju stranu dva izduicnja u vidu stabljika veoma sličnih onim koje smo opisali u ranijem tekstu. Osnovna grarička koncepcija rozete ista je na svim stranicama ili sc neznatno razlikuje, ali su dijelovi različito obojeni pla\'om, cr\'cnom, svijetlo-zelenom i narandžastom bojom ili su poz­laćeni. Raspored ovih boja na rozeti mijenja se iz stranice u stranicu i ponavlja u određenom ritmu, što ovom rukopi::.u daje posebnu draž i kolorističku raznovrsnost (SI. 5).

Posebnu pažnju 7.3služuju um'ani. Među njima razlikujemo one na početku džuzo"a i one na početku pojedinih sura. Ako ih paž­ljivije posmatramo doći ćemo do zaključka da se u njima nalaze varijante samo nekoliko osnovnih oblika upotrijebljenih na ukrasi­mIl pn'ih dviju stranica. Raspored o\'ih elemenata drukčiji je na sva­kom unvanu, što je obično uvjeto\'ano veličinom naslova (ukoliko je polje s naslovom ve(;c. prateći elementi zauzimaju manji prostor.)

81

--• " -1--•

Sl. 5 - Tipična rozeta sa margina džuzova

Ajeti su odvojeni zlatnim kružnica ma koje su podijeljene na šest jednakih dijelova. Linije se sijeku II centru s crvenom tačkom, 3 završavaju sa plavim tačkama. Stranice su uokvirene nizom para~ lelnih linija s razUčito obojenim međuprostorimaI8).

Kada se analiziraju ukrasi na ovom rukopisu uočava se da su upotrijebljene slijedeće boje: ultramarin plava, cinobcr cn'cna, svi­jetlozelena i narandžasta. Smanjivanje intenziteta postignuto je mije­šanjem bijele boje. Pozlaćene površine dobijene su vještim lijeplje­njem zlatnih listića.

Upoređ.ivanjem pojedinih detalja zaključujemo da se iluminator služio izrezima ili nekim posebnim krivuljama. Za kaligrafiju je upo­trebljen kajem, a njime su rađeni i neki sitniji detalji na ukrasima.

KUR'AN (VAKUF MUHAMED FADIL-PASE)

Ovaj rukopis prepisao je 1849. godine neki Dagistani, što uka­zuje na njegovo porijeklo iz Dagistana na Kavkazu, a poklonio ga je Muhamed Fadil-paša 1872. godine Gazi Husrev-begovoj džamiji gdje je trebalo da služi kao uzor za upoređivanje i ispravljanje ostalih primjeraka Kur'ana, odakle je prenesen u Gazi Husrev-begovu bib­lioteku19).

To je imponzantna knjiga veličine 32 x 20,5 II tamnozelenom kož­nom povezu, s utisnutim i pozlaćenim ukrasima. Sredinom korica sijeku se nizovi pravih grančica, a u kvadratnim poljima utisnuti su cvijetići. Okvire predstavljaju dvije jednake ornamentalne trake II vidu pletenica, a u prostoru između njih ukomponirane su rozete od kružno postavljenih cvjetića.

Tekst je ispisan lijepim sulus-neshom rukom savršenog kali­grafa (Sl. 6). Na marginama su ispisane bilješke različitim bojama i vrstama pisma. Reci (sa ture) su odvojeni dvjema tankim linijama, a prostor između njih ispunjen je zlatom. Ajeti su odvojeni lijepim

18. Hakija Kulenović: Ukrasi i minijature u Gazi Husrev-bego\'oj bibli· oteci u Sarajevu, Glasnik VIS, Sarajevo, 1951, 169

19. Katalog rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke

82

•

0°

SI. 6 - Stranica il. Kurana (Vakuf Fadil-paše Scrirovića)

pozlaćenim ili obojenim rozetama u obliku cvijeta sa zaobljenim ili uglastim laticama, a neke su u vidu zvijezde ili kružnice (SI. 7). Upute za učenje ispisane su crvenom bojom .

•

•

SI. 7 - Znakovi za odvajanje rečenica (ajeta)

83

II il

. ,

Stranice su uokvirene nizom tankih crnih linija sa .datno obo­jenim međuprostorima.

Prvc dvije stranke raspoređene su u vidu diptiha i uokvirene su svijetloru}ičastom ornamentiranom trakom sa širokim zlatnim tačkama po sebi, s obje strane obrubljene zlatnim linijama. Slijedeći okvir je plavoljubičaste boje, ukrašen zlatnim grančicama i cvjetići­ma s\ijetlocrvenc i narandžasle boje. Na ovaj okvir nadovezuju se s gornje i s donje strane po dva unl'ana obrubljena zelenom plete­nicom sa zlatnim tačkama. Njihova srednja polja pozlaćena su i s dvije strane obrubljena narandžastom bojom. Natpisi su bi jeli i ispi­sani pismom sulus bez vokala. Tekst i unvane sada uokviruje svijet­locn"ena traka s ukrasima od polukružnica i linija. Podloga perifer­nog okvira je modroljubičaste boje sa zlatnim poljima naizmljenič­no postadjenim II supl"Otne pozicije. Na zlatnim poljima iscrtane su ornamentalne figure sa cvjetovima u narandžastoj i crvenoj boji, a plava podloga opet je raskošno ukrašena cvjetovima crvene i naran­džaste boje te zlatnom lozicom. Na margini su ispisane bilješke cr­nom i crvenom bojom (SL 8) .

• , .',

• :. l ' f , . " L

·:~~

--------------------------~ SI. 8 - Prve stranice u Kuranu (Vakuf Fadil-paše)

84

Među ukrasima na kojc nailazimo u o\'oj knjizi narocito sc is­tiču unvani i ukrasne figurc.

Unvani sc nalaze na početku svake sure. Oni su Lanki i zauzi­maju nešto \'cći prostor od jednog pisanog retka. Međusobno sc raz­likuju po načinu obrade i bojama, ali najčešće imaju jedan \-'anjski ornamenlalni okvir, dva polja sa cvjetovima i pozlaćeno polje na kome jc ispisan naslo\' sure. Nekad je okvir i7.ostavljcn, a nekada čitavu sredinu u",'ana zauzima zlatno polje s naslovom. O\'e razlike su uvjcto\anc veličinom pisanog naslova. Okviri unvana razlikuju se međusobno. Po njima su izrađeni ornamneti II "idu pletenica, izlom­ljene j \'alovite linije, nizod grafičkih elemenata itd. Oblici srednjih polja također variraju na svojim desnim j lijevim za\T~ccima i obič­no su sa strana obrubljeni linijom u boji (Sl. 9).

Svrha ukrasnih figum koje su postav ljene na margine nije sa­mo dekorativna. One označavaju početke džuzo\'a ili mjesta za sedždu. Veoma su različite i rijetko sc ponavljaju u potpuno istom obliku. Na njima raspoznajcmo sn:dnji dio, koji je obično II obliku neke slobodno shvaćene geometrijske slike (kružnice had rata i sL), ahil' sa raznim ukrasnim detaljima i izduženja s gornje i donje strane.

... ...':-'

, •

SI. 9 - Um'ani na rastvorenim stranicama Kurana (Vakuf Fadil·paše)

85

•

,

Na srednjem dijelu obično je ispisana oznaka ili broj. Negdje je nat­pis ukomponiran u izdužene dijelove (Sl. JO i JI).

Na Z<;"lvl'šetku rukopisa s obje strane završne dove nalazi se po jedna ukr::tšcna traka plavoljubičaste podloge s nizom isprepletenih grančica i cvjetova ružičaste i narandžaste boje (Sl. t2), a na samom završetku čistim zlatom izrađeni su floralni ornamenti.

Za razliku od mnogih drugih islamskih rukopisa u kojima je broj boja ograničen, ovdje je umjetnik upotrijebio čitav niz boja u njihoyu punom intenzitetu ili osvijetljenih miješanjem bijele boje. U svome radu služio se ultramarin-plavom, kobalt-plavom, cinober­-crvenom, karmin-crvenom, kadmijum-žutom, raznim nijansama zelene, narandžastc i ljubičaste boje, te bijelom j crnom. Upotrebljavao je zlato u listićima, zlato II prahu, mllrcćef i crveni 11I~ . Tekst je ispi· san kalemom, a linije su izvučene veoma preciznim metalnim instru­mentom. Ukrasi su crtani slobodno j ne može se utvrditi da su osim linijara i Šestara upotrebljavana druga pomagala u vidu izre7.anih oblika ili krivuljara.

Rukopis djeluje veoma bogato i njegova realizacija je zahtije­vala mnogo smisla, strpljivosti i truda.

HII.FIZOV .DIV AN. (XVI. STOUECE)

Ovo je jedan od veoma vrijednih rukopisa, a predstavlja knji­gu poezije velikog perzijskog mističnog pjesnika Semsuddina Mu­hammeda, poznatog pod imenom Hanz-Sirazi ili samo Hafiz, koji je umro 1389. godine. Njegova je poezija tokom kasnijih vijekova mnogo prepisi vana, tako da u svijetu postoji više primjeraka »Di­vana«.

Ne postoje tačni podaci O starosti ovog rukopisa, ali se pret· postavlja da potječe najkasnije iz XVI. stoljeća. U prilog ovome ide činjenica da su na minijaturama ovog rukopisa naslikani ljudi u turbanima s palicom koji su se nosili za vlade šaha Ismaila, os· nivača dinastije Savafida, oca šaha TahmaspalO).

»Dh·an« je knjiga manjeg formata (20,5 x ll) u povezu od tamnosmeđe kože, koja je ukrašena plastičnom flora Inom ornamen­tikom s centralnim motivom i dvjema trakama u obliku stiliziranog biljnog prepleta sa gornje i donje strane. Preko reljefnih dijelova na· vučena je pozlata, od koje je do danas ostalo vrlo malo. Unutrašnja strana korica je u vrlo lošem stanju, a rađena je u tehnici kožnog fi­!igrana na koži tamnosmeđe boje. Na sred.ini unutrašnje strane nalazi se ornamentaina figura s izduženjima na gornjoj i danoj strani. Unu· trašnji dio figure obojen je crnom bojom, a uokviruje ga uska pozla­ćena traka. Na četiri ugla raspoređena su četiri dijela figure. Ispod izrezanih dijelova stavljena je podloga od bijelog papira.

Tekst je pisan talikom Uednom vrstom arapskog kurziva) u dvije kolone koje su odvojene tankim zlatnim trakama. Stranice su oivičene nizom crnih linija i jednom zlatnom trakom.

Prve dvije stranice ukrašene su biljnim ornamentima, a pros· tori između redova ispunjeni su zlatom. Na samom početku nalazi se jedan veoma pažljivo izrađen unvan na tamnoplavoj i zlatnOj pod­lozi. Cvjetići i lozica izrađeni su crvenom i žutom bojom.

20. Andre Godar: Umetnost Irana, Beograd 1967, 328, 329

86

• • l ;:. ~ .)'< v) • -

SI. 10 _ Karakteristična ukra.;na figura

r •

• • •

Sl. 11 - Karakleri:;lic.13 ukra,;i'a figura

. ', . ~.

'

" 'II ' / ' ) J.; J " I . , I .- /" , \,.; . "

•

.. , ,.. " ,/ «' ''''J " /~" ...

o, o "", J'll<.v,;:t ; .... ... \... • • , ~ '" . ..", . ,

• o

" o' .,..:

~ .... ~'~(.; . ( , . , , , o' .. ~_ ____ ", 1. • - • o •

"

Sl. 12 - Minijatura iz Hafizo\'og ltOivan~"

Sl. 13 - Ukrasna traka

Naj\'eću pažnju u ovom rukopisu privlače pet slikanih mtnlJa­tura. Jednakih su dimenzija i postavljene su uvijek na lijevu stranu rast\'orene knjige. One ilustriraju pojedine prizore iz ovog djela, a odlikuju se živom maštom i slobodom izraza.

Prikazani motivi nisu nepoznati i na slične možemo naići u nekim muzejima u svijetu. Pošto su u rukopisima ilustrirana obično ona mjesta koja su podesna za likovno oblikovanje, minijaluristi raz­nih perioda često su slikaJi iste događaje iz djela nekada potpuno oponašajući svoje prethodnike, a nekad su figure raspoređivali u dru­ge odnose i stvarali nove kompozicije. Vrlo često su ljudske rigure .odijevali« u nošnju svoga vremena, pa je danas i to jedan od na· čina za određivanje starosti minijatura.

Kao primjer obrade istog motiva na različite načine može nam poslužiti jedna minijatura iz Hafizova .Divana« Gazi Husrev-begove biblioteke, upoređena s perzijskom minijaturom koja se nalazi u Bri­tish Museumu u Londonu. (SI. 13 i 14). Sličan je s l učaj s minijatu­rom o\'og . Divana« koja prikazuje igru džilitom (Sl. 15), koja se mo­le uporediti s minijaturom iz Nationalbibliothek u Beču (SI. 16).

Navešćemo opise minijatura iz Hafizova .Divana« Gazi Husrev­-begove biblioteke.

Na pn'oj minijaturi predstavljeni su mladić i djevojka kako sje­de u bašči, a oko njih su sluge i sluškinje koji ih dvore i zabavljaju svirkom i pjesmom. Boje: zlato, oker, plava, žuta, crvena, ljubičasta, crna i bijela.

Druga minijatura predstavlja prizor s bradatim goničem deva, koji na putu nailaze na čovjeka crne kože okruženog gazelama i ze· čevima. Ovu scenu posmatraju iza brda dva čovjeka. Figure ljudi i životinja sti li zirane su i pojednostavljene u boji i crtežu21). Bojc: zlato, oker, plava, crvena, ljubičasta, crna i bijela.

Na trećoj minijaturi smjelo je predstavljen jedan erotična-po­etski motiv. Djevojka gola do pojasa s raščešljanom kosom kupa se II potoku u sjenci rascvetalog drveta i II neposrednoj blizini svoga. vranca. Ovaj prizor posmatra iza brda mladić na konju, obučen u zlatnom ukrašenu odjeću. Boje: zlato, crvena, plava, žuta, oker, zelena, crna, i bijela (SI. 13).

Peta minijatura predstavlja Hafizovu omiljenu atmosferu. Ljudi piju vino, a sluge im donose vrčeve. Izrazi na licu su im suzdržani i na njima se ne vidi traga veselju. Izvanredno je obrađena cvjetna dekoracija iznad glave centralne figure. Boje: zlato, crvena, plava, žuta, narandžasla, oker, crna i bijela.

21. Hakija Kulenović, op. cit 172.

87

'I I

i

Sve minijature su veoma mnogo potamnjele, a neki dijelO\"j su im oštećeni vlagom, pa je veoma teško dati detaljniju analizu boja,

Opće osobine minijatura u ovom rukopisu Hafizova _Divana_

su sljedeće: plošno koncipirana po\'dina, odsustvo linearne i atmo­sferske perspektive (dubina sc može samo naslutiti iniciranim pros­torom putem postavljanja daljih figura u gornje dijelove slike), sti­lizacija ljudskih i životinjskih figura, naglašen pokret, sklonost de­talju i primjena ukrasa kao sredstva likovne ekspresije.

SI. 14 - Minijatura iz XVI stoljeća British Museum, London

"* Ovdje smo se ograničili na analizu nekih rukopisa Gazi Husrev­

-begove biblioteke koji se ističu svojom umjetničkom obradom i po

88

li

i SL 15 - Minijatura iz HafitOvog »Divana«

II

I

SL 16 - Minijatura iz XV[ vijeka, Nationalbibliotek, Wien

vrijednosti se mogu uporediti s pojedinim u svijetu poznatim prim­jercima o kojima govore historije umjetnosti. Svakako da mnogi ru­kopisi ove biblioteke o kojima nismo ovdje govorili, a posebno ra­dovi domaćih a.utoru, po svojim umjetničkim kvalitetima zaslužuju posebnu pažnju i potrebno ih je detaljno obraditi. Organiziran rad orijentalista i historika umjetnosti u naučnoj obradi brojnih ruko­pisa i dokumenata ove vrijedne zbirke dao bi ogroman doprinos na­uci, a stručna restauratorska intervencija, koja je mnogim primjer­cima potl'cbna, doprinijela bi da se ovo kulturno i umjetničko blago sačuva za budućnost.

89

SUMMARY

Manuscripts of grcat value ln Gazl Husrev-bey's Library lu Sarajevo ln thc int .-oductory part of the paper the writer speaks in wh ich way thc rslamic manuscripts werc iIluminatcd in genera l, and thcn speaks about Lhc illuminated manuscripts in Gazi Husrcv-bcy's Library in Sarajevo_ Among the great number of manuscripts in this Library the autho.- describes in dctail several parts of Mushaf of Mehmed­-pasha Sokolović, Fadil-pasha's Mushaf and Hafiz's Divan illuminated with miniature!; representing some scenes about which Hafiz from Shira.t sings_ Thc author points out Ihat Gazi Husrev-bey's Library posscsscs a great number of manuscripts which wcretranscribcd and iIIumina­tcd bu calligraphers, natives from our regions. which proved them­selves as artists of high quality_ The very skilfulness of these cali­graphers claims for more detailed description of this material.

90

Mehmed Mujezlnović

u Gazi Diplome kaligrafa Islamovića

Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu

U is lamskoj umjetnosti posebno i značajno mjesto pripada ka· ligrafiji arapskog pisma. Pored opće potrebe ukrašavanja i prepisi· vanja knjiga, §to je naročito aktualno do pojave štampe, kaligrafija dolazi do svog izražaja i II raznim drugim oblicima. Tu je prije sve­ga ukraSavanje kaligrafijom ploha i kamenih portala značajnijih sa­kralnih i drugih zdanja. Posebna pažnja se zatim poklanjala ispisi­vanju i klesanju kamenih ploča postavljenih na najistaknutijem mjes­tu, obično nad portalom, a koje ploče sadrže podatke o vremenu po­dizanja i osnivačima pojedinih objekata. Osobito su pak brojni epi­tafi na nišanima koje kaligrafi izvode u raznim varijantama araps­kog pisma. Kaligrafi se bave i izradom levhi (kraći tekstovi sa ukra­sima rađeni na papiru, drvetu i dr.) koje služe kao dekor zidnih ploha unutrašnjosti građevina. I pojedini dokumenti kaligrafski su ispisivani i ukrašavani kao na primjer vakufname (zakJadn.ice), idžazetname (dip­lome) i dr. Kaligrafski izvedeni razni prigodni tekstovi prisutni su često i na raznim zanatskim rukotvorinama.

Zbog svega spomenutog arapska kaligrafija se gajila i izučava­la kao posebna disciplina. Svaki kaligraf-hattat nakon što bi se os­posobio u pojedinim vrstama-varijantama pisma dobio bi za to od svog učitelja i posebnu diplomu, koju bi kaligrafski izradio i ukra­sio sam učenik kojemu se ona izdaje. I u našim krajevima i danas su prisutna brojna djela poznatih i nepoznatih naših hattata, a po­neglIje nai1azilllo i na diplome lih naših majstura kaUgrafije. Taj ma­terijal zaslužuje i posebnu studiju.

Ovdje ćemo se pak ograničiti na našeg poznatog sarajevskog ka­Jigrafa fsJamovića Hafiz-Husej in-Rakim-efendiju l ) s kraja XIX. vijeka,

I. Islamović je rođen 1839. godine u Sarajevu gdje je dobio prvo obrazovanje najprije kod muderisa Tahir ef., a zatim II Gazi Husrev-be­govoj med resi kod poznatog muftije Mustafa Hilmi ef. HadžiomeroviĆ3 Krajišnika. Arapsku kaligraFiju započeo je izučavati kod tadašnjeg poz­natog sarajevskog hattata Abdulah Ajni ef. HasagiĆ3 (umro 1872.), a spe­cijalizaciju u kaligrafiji nastavlja u Carigradu. Vrativši se u domovinu iza 1867. g. I slamović radi kao samostalan kaligraf podučavajući i druge toj

91

'I I

koji je II svrhu specijalizacije II kaligrafiji proveo više godina i II

Carigradu, gdje je izradio četiri diplome za kaligrafiju koje se danas čuvaju II Gazi Husrev·bcgovoj biblioteci II Sarajevu, a od kojih su osobito dvije majstorski izrađene, pa o njima ovdje želimo detalj. nije progovoriti.

Sve kaligrafske diplome. obzirom na raspored teksta, iako raz­ličite po sadrf.."lju, rađene su standardno i jednoobrazno. Prije sve­ga na početku diplome je kraći tekst, koji treba da pokaže domet kaJigrarskc vjdtine dotičnog kaligrafa kojem sc diploma izdaje. To su uglavnom pojedine kraće rečenice iz Kur'ana. hadisa ili pak koja druga mudra izreka. Ispod toga su, većinom II krugovima, tekstovi kojima učitelj izdaje odobrenje kaligraru da mo1.e samostalno raditi i dcugc podučavati u ka1igrafiji. Tu su spomenuta redovno Imena učitelja uz datum izdavanja diplome. Svi navedeni tekstovi su uok­vireni raznim ornamentima u više boja. Naročito su zastupljeni bilj­ni ornamenti: ruže, selvije i dr. Diplome su rađene na boljem pa­piru i potom uramijene u drvene okvire (također ornamentirane) sa stak li ma.

Spomenute dvije s umjetničke strane izvanredno uspje le Isla­movića diplome imaju istu veličinu 27 x 37 cm, izrađene na debljem boljem papiru, bogato su ukrašene ružama i raznim cvjetićima kao i geometrijskim ornamnetima. Sve je izvedeno u više boja koje dje­luju ugodno i svježe kao da su jstom izrađene. Diplome imaju i dr­vene također ornamentirane ostakljene okvire.

Jedna od tih diploma nosi datum 9. džumadel-ahira 1284. (8. okto­bar 1867.) godine, a na njoj su ispisani tekstovi na arapskom jeziku ko­ji u prijevodu glase:

.Uime Alaha, općeg dobročinitelja, milostivog. Božji poslanik, ne­ka je na njeg blagoslov i spas, rekao je: Ko sa Besmelom izgovori riječi: snaga i moć pripadaju samo Uzvišenom Allahu. Allah će tak­vog spasiti od sedamdeset raznih nevolja, brige, tuge i karanja. Isti· nu je rekao Božji poslanik«.

Ispod toga su u dva kruga slijedeći tekstovi (u prijevodu): .Uz spominjanje Milostivog Allaha i uz Njegov blagoslov doz­

voljavam i odobravam autoru (pisaru) ovih redaka Sejjid-Husejin­-Rakim-erendiji, neka dugo poživi, da može izdavati kelebe. Sejjid Muhamed Hulusi, 9. džumadel-ahira 1284. (8. X. 1867.).

U drugom krugu: . Bože, koji si podučio čovjeka peru, pouči nas onome što mi ne

znamo. Ovim izdajem odobrenje (idžazet) piscu ovih redaka Sejjid-

vjc~tlnl. Tako su Između ostalih pred njim kaligrafiju učili kaligrafi: Bt!· haudin cr. Sikirić. Akif. ef. Hadžihusejinović·Mu,'ckit, Hafiz Sulejman ef. Cučak i Hadži Hafiz Mustafa ef. Cadordžija.

Islamović je 1895. godine umro II Anadoliji na povratku s putovanja u Hidžaz u svrhu obavljanja hadža.

O Islamoviću kao glasovitom kaJigrafu napisao je h. Mehmed Han· džjć posebni rad u .Novom Seharu« god. XII (1938-9), br. 20-21, str. 237-238. Njegovo ime uz kratke biografske podatke uvriteno je i u Enciklopediji likovnih umjetnosti, Zagrab 1964, sv. 3, str. lO, a obradio ga je i Đ. Ma· zalić u Leksikonu umjetnika BiH, Sarajevo 1960., str. 61.

92

_Hariz_Huscjin_Rakim-efendija, neka je dugo živ, neka mu se znanje uveća i ncka postigne sreću ovog i budućeg svijeta. Sejjid Muhamed Sevki, učenik Mehmed Hulusije .•

Sadržaj druge Islamovićcve, isto tako bogato ornamenti rane, di­plome u prijevodu glasi:

_Blagodat je 1..3 vjernika nalaziti se u društvu gdje se čini dob. ro. Božji poslanik, neka je na njega spas i milost, rekao jc: _Ko u ime Allaha lijepo ispiše Besmelu, njemu Allah prašta grijehe. Istinu j\! rekao Poslanik .•

Ispod toga u dva kruga su slijedeći zapISI i potPISI: .U ime Boga, općcg dobročinitelja, milostivog. Hvala Stvorite­

lju nebesa, zemlje i svih svjetova. Neka je blagoslov na Muhameda, njegov rod i sve njegovo društvo. Dozvoljavam i dajem idžazet za ketebu kaligrafu, piscu ovih redaka Hafiz-Husejn-Rakim-erendiji, ncka ga Bog poživi i poveća njegovo znanje! Griješni Sejjid Muhamed Tcv­nk, ncka su mu oprošteni grijesi! Godine 1284.« (1867.) .

• U ime Boga, općeg dobročinitc ija, milostivog! Hvala Bogu, Stvo­ritelju Lcvha i Kalema, koji jc čovjeka podučio onomc što on nije znao i nek::!. je blagosloven mir na Muhameda, vlasnika znanja i pleme· nitosti! Ovim dozvoljavam da pisar ovih tekstova Mevlana-Hariz-Hu­scjn-Rakim-ercndija može davati ketebe na način kako je 10 već od davnina uobičajeno. Siromah Jahja Hilmi, neka su mu oprošteni gri­jesi! Godine 1284. po hidžri.« (1867.).

Ovc dvije diplomc izdale su Islamoviću za pismo s u I u s i n e S h, dok su druge dvije diplome za pismo t a I i k, a potpisane su od strane Ali H3jdara, Hafidi Melek paše, Samije, H. Zek..ije i Muhamed Arifa. Diplome za talik jednostavnije su obrade i s manje ukrasa.

Da je Islamović zaista bio vrstan haHat potvrđuju nam i van­redno lijepo iz\'edeni kaligrafski zapisi koji još i danas ukrašavaju zi­dove unutrašnjosti Gazi-Husrev-begove džamije u Sarajevu. Naime ka­da je 1884./1885. godine vršeno bojenje i ukrašavanje Begove džamije, l slamović je angažiran da izradi sve potrebne odgovarajuće kaligraf­ske dekoracije na ovom velikom objektu, Sto je on s potpunim us­pjehom izveo.

ISlina, ovi su zapisi vremenom djelomično oštećeni, a pogotovu on i u kupolama zbog ćađi i patine gotovo i nečitki, tako da su ove kaligrafske dekoracije mnogo izgubile od svoje ljepote i svježine. Međutim u arhivi Vakurske uprave za Bosnu i Hercegovinu pronaš­li smo i uzorke gdje je Jslamović na dva arka papira običnog forma­ta kaligrafski ispisao sve odgovarajuće tekstove u odgovarajućoj vr­sti pisma i onom obliku kako oni treba da budu jzvedeni na objektu.

Na uzorku je na Tabli l ispod imena Husejn sitno ispisana i hidž. 1303. (1885.) godina, a koja se također vidi i na istom zapisu iznad mahfila u samoj džamiji. I sami uzorci pokazuju da je Islamo­vić bio pravi umjetnik u arapskoj kaJigrafiji.

93

I

I

SUMMARY

Diplomas in caJligraphy of calUgrapher Islamović ln Gazi Husrev-bey's Library in Sarajevo

Hafiz Husejin Rakim l s iamović was born in Sarajevo 1839 and was renowned as one of the most skilled caUigrapher of his lime in our coun try. To make himself perfect in calligraphy he stayed several years in Istambul where he got four diplomas in various kinds of ca lligraphy These diplomas are now in Gazi Husrcv-beu's Library in Sarajevo. The author of the article describes Is lamović's diplo­mas, and arter that the calligraphic decorations which Islamović worked oul o n the inside walls of Gazi Husrev-bey's mosque 188485 and which can be seen to this day.

Legende uz ilustracije:

Tab. I Kaligrafske dekoracije II Gazi Husrev-bego\'oj d1..amiji. Rad ka ligrafa Islamovića.

Tab. II Kaligrafskc dekoracije u Gazi Husrcv-begovoj džamiji. Rad ka­ligrafa I slamovića.

Tab. III Diploma kaligrafa IslamoviĆ3.

94

TAB. r

~'i' , ~.' ''' "-' . . , .' .'''' . .' \ , ~~~r i ~ rp · -"," "

" ~':.:..~ .~~~tV;-1 ~ ." '(' . '~s :. • I....." ~" .;,::. . ... .. . I. ~· ~ , " I. "r--

" .

I <'

TAB, JI

f':-lJ.-.IJ:" "" " .;',. •• "'; ' .-};.II '>'''' .) .~)",,:,> aW/p. , , ' ,', ' ' . ,

~~.J,~(I'J~II ,oI,;...,.;.J/ ....... ,.J)t6;:~ I J.J.:..>~" , . . .'

~1 ~~-' ," ", "Iđiy '"I "~)J'"

AUJa Nametak

Marginalije IZ naše kulturne historije (Prema podacima iz I sveska Kataloga GazJjlne blbUoteke)

Gazi Husrev-begova biblioteka je osnovana godine 1537. kao pri­družena ustanova med resi velikog va kira i umnožavala se tokom vre­mena priV;lInim poklonima, prijenosom drugih vakufskih biblioteka iz provincije i, manjim dijelom, kupovinom. Narasla je na zamjernu \'isinu i po kvantitetu, a još više po kvalitetu knjižnog fonđa.

U dvjema monografijama o Gazi Husrev-begu, objavljenim go­dine 1907, povodom tobožnje 400-godišnjice od prvog dolaska Gazi Husrev-bega u Bosnu (jednoj je autor Safvctbcg Ba!agić, a drugoj Mehmed Spaho), samo sc uzgred spominje biblioteka. U monogra­fiji dra. Cire Truhelke, objavljenoj godine 1912. u Glasniku Zemalj­skog muzeja i u posebnoj knjizi, autor je već malo više ukazao na o\'u biblioteku i donio sliku korica kur'anskih džuzovu, koje je slav­ni Mehmed-paša Sokolović uvakufio za svoju džamiju u Sokolovićima kod Višegrada. Godine 1930. »Novi Behar« je posvetio jedan dvo­broj cjelokupnoj djelatnosti Gazi Husrev-begovoj, povodom četirista­godišnjice njegove džamije u Sarajevu, i II tome je dvobroju Fehim Spaho napisao članak o biblioteci. koji je onda bez promjene preš· tampan u Kre!evljakovićevu »Spomenicu Gazi Husrev-begove četirista· godišnjice« (Sarajevo 1932.).

Kad je hadži Mehmed Handžić postavljen za bibliotekara ove bi­blioteke 1937. počeo je praviti nacrt o katalogu biblioteke i vršiti pred­radnje za pisanje kataloga, ali ga je prerana smrt u tome pretekla (1944.). Godine 1951. je Hazim Sabanović započeo objavljivnti katnlog ove biblioteke kao prilog »G lasniku VIS-a«, ali je uspio objaviti sa­mo 64 strane.

U god ini 19S6-0j postavljen je za bibliotekara Gazi Husrevbegove bibl ioteke Kasim Dobrača, kome je povjerena izrada kataloga ruko­pisa ovc biblioteke. On Je znalački pristupio povjerenom mu po:.lu, radio ga učenjačkom akribijom. Godine 1963. objavljen je prvi s\'c-7.akl} sa 795 obrađenih kodeksa II kojemu su poglavlja : Enciklope­dija (Dairetu l-mcariO, Kur'an i nauka o Kur'anu (mushafi, džuzovi. prije\'odi na (urski i perzijski. tedžvid i tefsir), Hadi s, Dogmatika

I) Kasim DobraČ3: Katalog arapskih, turskih I perzJjskth Gaxl HusrevbeJove bibIJoleke u Sarajevu_ l7.danje Starješinsl\ra vjerske zajedmce za Bosnu i Hercegovinu_ Sarajevo 1963., Sir. +607+15 TBL+20 (arapskog teksta).

rukopisa Islamske XXXJI+

95

(Akaid) i Dove, a takav je poredak orijemainih (islamskih) kataloga. Možda bi veći dio onih koji su s nestrpljenjem očekivali ovaj kata­log voljeli da je uzet neki naš redoslijed: historija, jezik, književnost i sL, ali se autor, s pravom, pridrlavao u islamskim zemljama us­taljenog reda, kojcga se drže i zapadni autori sličnih kataloga, u ko­jima iza navcdenih glavnih grupa slijede: Seriatsko pravo (Fikh), Etika i propovjedništvo (Ahlak i Mev'iza), Misticizam (Tesawur), Filozofija (Hikmct). Filologija (Ilmul-Iugat), Povijest i zcmljopis (Ta­rih ve Đografija). Medicina i \'etcrinarstvo (lImuHibb \'cl-bajtara), Matematika i prirodne nauke (lImul-hisab ve lImut-tabia) i Razno.

Na osam strana je Dobrača objavio \Tlo sažet i instruktivan uvod o orijcntalnim rukopisima i bibliotekama kojc čuvaju ovakvc rukopise u Jugoslaviji, o historijatu najvažnijih biblioteka u Bosni i Hercegovini i, naravno, posebno o samoj Gazi Husrc\,·bcgovoj bibli­oteci i značaju njezinu za našu orijentalistiku i islamistiku. Taj isti uvod je objavljen i na engleskom jeziku, da bi se s materijom upoz­nali ugla\'nom e\Topski narodi. a nešto opš irniji uvod na arapskom jeziku predstaviće nas arapskim i drugim is lamskim narodima koji njeguju arapski kao obredni jezik, a koji često ne znaju ni da ima muslimana u Jugoslaviji, a kamoli da imamo "iše nego pctstoljetnu kulturnu tradiciju.

U Gazi Husrcv·bego\'oj biblioteci među rukopisil11u obrađenim u ovom prvom s\'csku kataloga ima ih vrlo starih, čak i po trista i "iše godina prije dolaska Turaka u Bosnu. Tako je rkp. 415, najsta· riji opisani rukopis u ovom svesku. zbirka had isa »Firdevsul·ahbar bi me'suril-hitabc, čiji je autor Ebu Sud1.a' Siravcjh b. Sehirdar b. Siravejh ed·Dailani cl·Hamedani (umro g. 111 5.). a prepisao ga je za nepuna tri mjeseca (iako rukopis ima 417 lista \cličine 18;ot 21,5 cm) Abdusselam b. Muhamed b. Hasan b. Ali el-Ha\'arizmi u medrcsi Ima· dijji u Hcmedanu godine 1151.. što dokazuje da je rukopis \'flo star, a možda i najstariji rukopis ovog djela u svijetu. U\'akufio ga je Meh· med cr. Muftić, bh:;i muderis Gazi Husre\,·begove mcdrese u Sara· jevu (umro g. 1916.) - Rkp. 619 »EI-muktedabu min kitabil·mevdu· ati minel-chadisi1·merfu'atc dovršen je godine 1229. Autoric nepoz· nat, a čini se da je rukopis autograf. - Rkp. 3836, Zamahserijin tef· sir »EI·Kc~šarc je iz godine 1262. (28. zulhidže 660. po hidžri), koji je iz autografa prepisao Bilal bin Džebrail b. Muhamed Ali e t-Turk­meni el·Kiziki u medresi EI-Muntansirijji II BagdadU. U Sarajevo je prenesen iz Karađozbegove medrese iz Mostara. - Rkp. 1323, Ebul· -Futuh-Muhamedovo djelo »Knjiga 40 hadi sa«, čiji je autor umro 1160, a naš je prijepis završen 28. ševala 664, odnosno 1265. Nckadašnji vlasnik je h. Hasan Muzaferija, Bošnjak iz Sarajeva, a uz njegovo imc je zabilježena godinu 1703. - Rkp. 2682 je kodeks od 6 poseb· nih traktata. Sesti, »Kitabul-e\'ail«, napisao je kadija Isfahana Ebu Bekr Ahmed b. Amr (umro godine 900.), a na našem rukopisu ima datum iz 1274. - Rkp. 563 je djelo »Muhtesaru D.tami'iI·usul fi eha· disir·resul« od Zijauddina ebul·Fetha. koji je umro 1239. Na prijepisu u Gazijinoj biblioteci stoji da je završen mjeseca rebiul-eV\'ela 691 (g. 1291). a bio ga je u\'akufio lbrahim·pa~a za svoju dl.amiju u Po­čitelju . - Rkp. 315 .Tcfsiru suretil·fatihatic od Fahruddina Razije

96

je iz g. 1209, a naš prijepis od Omera b. Mikai1a b. Abdullaha el-Kaj· sanje iz godine 1291. Uvakufio ga je Hromo-zade (Hromić) iz Stoca (odnosno Ljuhinja, jer je otuda porijeklo te porodice.). - Rkp .• Fet­hul-vesid fi šerhil-kasid« je vrijedno djelo, prepisano (dovršen pri­jepis) 30. VU 1308, dakle na 230 godina prije osnutka Gazijine med­rese i biblioteke. - Rkp. 3313 je autograf Ibni Dževzijina .EI-Mev· duata«, a ovaj primjerak je prepisao autor u subotu 6. šabana 748. (1347.) - Rkp. 130, .Eš-šifa fi t'arifi hukukU-Mustafa, od kadije je Ebul-Fadla (umro 1149.), a prijepis Halida b. Ismaila iz sirijskog Tra­boloza je iz g. 1362. - Na rkp. 423 .Elfijetu1·lraki fi Usulil-hadisc od Zejnuddin-Abdurrahima b. EI-Husejn-eI·Iraki ( koji je djelo dovr­šio g. 1367. u Medini i umro 1404.) stoji da je to prijetlis iz piščeva autografa i da je završen g.1383, dakJe 20 godina prije piščeve smrti. - Rkp. 3379 .Tuhvelu ihvanis-safa ... <l je od šejh-Muhameda b. Ah­meda el-Asuri eš-Safii (umro 1361), a naš rukopis je prepisan 1390. i u najnovije vrijeme prenesen ovamo iz Karađozbegove medrese. -Rkp. 401 je II sve7.ak prijepisa iz Kevašijina Tefsira iz g. 1443, a rkp. 3844 i 3804 je kompletan primjerak u dva sveska istog tefsira, pre­pisan na Krimu g. 1391. - Rkp. 343 Ebu-Lejsov »Tefsirul-Kur'an« (od sure Merjem do kraja Kur'ana) prepisao je Husejn b. Kasim b. Ha­san u Karamanu 1432. a uvakufio ga je Nazir Hasan b. Sinan Jusu(, dobrotvor Foče i graditelj čuvene džamije Aladže u tom mjestu, ko­ji je umro g. 1553. - Rkp. 705 je komentar zbirke 40 had isa .El­-Ved'anijje«. Komentator Ebu Nasr Abdul-Aziz umro je 1349, a djelo je prepisao Abdurahman b. Kasim II Stolnom Biogradu g. 1563. Na omotu stoji bilješka iz g. 1569. da je tada izgorjela tvrđava u Sme­derevu.

Važnost i značaj ovoga kataloga je, mislim, još u tome, što au­tor, pored stručnog opisa pojedinih rukopisa, donosi prijevod iH sa­drf.aj raznih bilježaka koje se nalaze na mnogim rukopisima, a koje su vrlo važne za našu kulturnu povijest ili za povijest uopće.

Latinski pjesnik Terentialus Maurus je napisao stih »Habent sua fata libellie, što bismo slobodnije preveli: .1 svaka knjiga ima svoju sudbinu,« ili »I s knjigama se svašta dešava.« Ove nas misli opsije­daju čitajući Dohračinc prijevode bilježaka s pojedinih djela ove bi­bUoteke. Prema zapisima na prvoj stranici i drugim listovima lU sveska El~Begavijina Tefsira, ovaj rukopis br. 569 iz XVI stoljeća pro­mijenio je više vlasnika i biblioteka. »Najprije ga je, čini se, uvaku­fio šejh-Sulejman-efendi, vaiz u Velikoj džamiji u gradu Budimu. Za­tim je dospio u ruke Muhamed-efendije Beograđanina, koji je bio aga janičara na Visokoj Porti. On ga je poklonio svome učeniku i štiće­niku Ahmedu Misri-zade, bibliotekaru u Nišu, prilikom svoje posjete Nišu g. 1636.« 17.a toga drugi zapis govori da je djelo kupio u Beo­gradu šejh-hadži-Halil iz Gračanice i uvakufio ga za svoju biblioteku u Gračanici, odakle je prenesen U Gazi Husrev-begovu biblioteku.

U dijelu rukopisa br. 1912 - .Hadisu1-erbein« ima bilježaka, od kojih je kao posebno interesantnu preveo DobraČ3: .Među ovim na~ lazi se pismo opsjednutih muslimana u tvrđavi Kaniži, koje oni šalju višim vlastima (u Istanbulu). Pismo je sastavio h. Pir Amed-efendi

97

" , 'I

na arapskom jeziku kako neprijatelj ne bi mogao lako saznati sa­držaj, ako mu padne u ruke. U pismu se ističe odlučnost opsjednutih kOJI trpe opsadu već sedam godina - da će braniti tvrđavu do pos­ljednjeg daha, ali se opisuje i njihovo teško stanje zbog oskudice u hrani i odjeć i . Spominju se Madžari i Hrvati - da im je naređeno da se bore prOliv Francuza. Komandant odbrane i mjesto potpisani su širrom. Godina pisanja pisma je 1688. - Kako se iz ovoga vidi. u našim muslimanskim junačkim narodnim pjesmama, osobito oni­ma koje opjevavaju unđurske junake II vrijeme Bečkog rata (1683-1699.), ima događaja koji se potpuno podudaraju sa sadržajem spo­menutog pisma.

Rkp. 920 _Ezharur·revdat fi šerhi Revdatil-džennat_ (komentar .Rajskih bašča«, koje je g. 1935. preveo i štampao h. Mehmed Han­džić) u konačnoj je redakciji dovršen 1606, nakon vojne pod Ostro­gonom (u Ul:orskoj). u kojoj je i pisac učestvovao i za vrijeme knjc je pisao Revdat, iako je, kako sam kaže u bilješci na kraju bio mno­go zaulet vojničkim pitanjima i savjetovanjima s vojskovođom Gazi­-Mehmed-pašom. Ovdje, kao i na još nekim mjestima, sjećamo se i nehotice stihova pjesnika Dure Arnolda, koji, pjevajući o našim pređima i njihovoj 1.auJ.etosti tokom historijskih zbivanja, kaže:

... jer su kadšto posred bojne buke pograbili pero još u ruke, njim su čuvstva ocrtala vrela, smjele misli, mašte plamen živi, pa su tako satvorili djela kojim' i sad cio svijet se divi ...

Kao što smo \'idjeli, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci ima djela pisanih u velikim i dalekim islamskim centrima, ima ih pisanih i u našim kulturnim centrima Sarajevu, Mostaru, Tuzli, ali ih ima i iz neznatnih, 7.abačenih kasaba i sela, što je znak da je ova rorma kul­turnog iživljavanja bila rasprostranjena na širokom području naše domovine. Tako je npr. rkp. 3230 - _En 'am_ prepisao Munla Velija, sin Salihov, u tvrđavi Izač ić (kadiluk bihaćki) godine 1756. - Rkp. br. 22 prepisao jc Ibrahim, sin Fejzullahov, rodom iz Dnoluke u ka­diluku jajačkom, u mektebu Kamičak-mahale uključkom kndiluku g. 1861. - Jedan traktat u kodeksu br. 2591 prepisao je Hanz-Muha­med, sin Munla-Ibrahima, iz HJivna god ine 1861. - Rkp. 1494 je ko­mentar enciklopedijskom djelu _En_Nukaja«, koji je prepisao Ahmed, sin Emrullahov AI-Dijakovi (iz Đakova, Hrvatska). - Rkp. 3573 pi· sao je šeih·Ali·Dede b. Mustafa el-Bosnevi el-Mostari g. 1589. kao lur· bedar turbeln sultan·Sulejmana kod Sigeta. Tc jc godine pisac i um· ro. - Rkp. 4140 jc glosa Taftazanijinu komentaru Nesenjina Akaida. Prepic;ao ju je Osman sin Ahmedov, u tvrđavi GUli u Mad'.arskoj 1680. a na koncu je bilješka da je posljednje dijelove rukopisa prepisao Mustara Celebi Sarajlić. Tu je i bilješka da je djelo uvakurio crno­gorski murtija Alijjul-Murteza Karađuzović. - Rkp. 637 jc Tedžvid nepoznata pisca. Prijepis je Mustafe Ediba, sina Ibrahima Kučukzade, iz Sarajeva il g. 1793. Primjerak je kasnije uvakufio h. Zulfikar-aga,

98

sin Mehmeda Spahića, iz sela Cumelj (zaselak Cumeljci kod Gleđe­vaca - Ljubinje) u Hercegovini. Jedan traktat u istom kodeksu pre­pisao je bivši vlasnik Mustara Edib iz Gornje Tuzle godine 1793. Te­d!vid Mustafe. sina h. Alije. iz XVIII st. (rkp. br. 2955) uvakufio je isti Spahić. - Rkp. 1964, Serh _Kasidei-nunijje_, nije star ni stotinu godina, a znamenit je po prepisivaču Ahmed-efendiji, sinu Muhameda Di:t:dara iz Mostara, muderisu i kasnijem članu Ulema-medžilisa u Sa­rajevu. Značajna je bilješka na naslovnoj stran i iz koje se vidi da prepisivač zna svojih šest direktnih predaka, do h. Ahmed-age, osni­vača džamije u Ričini u Mostaru. Koliko nas danas ima koji znamo imc s\"ogn djeda (ako nije živ), a koliko nas zna pradjedovo ime ili materino i babino djevojačko prezime? - Treći traktat kodeksa br. 2117 prepisao je Muhamed-Haki Bošnjak iz Glamoča u Krkčešme me­dresi u Carigradu g. 1892. Glamoč je nekad bio sjedište učenih (vjer­ski obrazovanih) ljudi , a nije davno bilo kada je po sedam hafiza iz porodice begova Filipovića učilo uz ramazan mukabelu u mjesnoj d'amiji. - Rkp. 2069 iz XV[I stoljeća, rkp. 799 iz XVI stoljeća i rkp. 636 uvakurio je h. Ibrahim-aga, sin Islamov, Ispužli (Spužanin), nas tanjen u Travniku, 7.3 Ajnibegov mekteb. U Spužu u Crnoj Gori bilo je muslimana do kraja svjetskog rata, a do pred drugi svjetski ral staja le su uzgor i tri kamene munare uz džamijske zidine. - U rkp. 86 zabilježeno je da ga je uvakufio Ahmed-Alija Gačanin iz Tabak­-Sulejmano\'c mahale u Sarajevu za Ajnibegov mekteb i predao ga muteveliji Halilu, sinu Salihovu, Hersenkliju. Dakle, i Gačana je bilo vakifa, a interesantan je oblik Hersenk1i mjesto uobičajenog Her­sekli (Hercegovac). Na bašluku h. Abdulah-ef. Riđanovića u Mostaru iz g. 1917. piše da je bio Hersenk-muftija. Tarih je sastavio brat mu Hafiz Muhamed-ef., a upitan što je stavio Hersenk mj. Hersek, ob­jašnjavao je da taj termin znači _sve kamen_o

lltio bih naročito istaknuti nekolike žene, koje su uvakufljivale rukopise za razne vjerske ustanove, a sada je to njihovo blago skon­centrirano u Biblioteci. Tako je rkp. 29 Mushaf iz XVII stoljeća, a uvakufi1a ga je u prošlom stoljcću Kanita-hanuma, žena Mustaj-paše Babića i kći Homarije Mchmcd-efendijc, za mekteb u mahali Sinan vojvode u Sarajevu. - Rkp. br. 44 je Mushaf koji je prepisao Hu­sejn sin Alijin, učenik Muhamed-ef. Sarajlije 1738, a uvakufila ga je Habiba-hanuma, kći Muhamed-Nazif-ef. Svne. - Br. 76 je Mushaf iz XVlJI stoljeća, a uvaku[iJa ga je neka Giuzida-hanuma. - Br. 4394 je Mushaf iz 1839. godine. Uvakufi1a ga je Hatidža-hanuma, kći bo­sanskog namjesnika h. Haiiii·Kami1·paše, g. 1845. - Rkp. br. 5 je iz XIX stoljeća, a uvakurlIa ga je Hašema, kći Mustu[u-eft:mlije Glođe, za Ferhadiju džamiju u Sarajevu. - Rk:p. br. 1 je arapski tekst Ku­r'ana s turskim prije\'odom, prepisan u Sarajevu u Isabegovoj za­viji g. 1842. Uvakufila ga je Atija, kći Hasan-ef. Halilbašića za Durak· ·hodžinu džamiju II Sarajevu g. 1848. - Rkp. br. 10 je Mushaf koji je nekad uvakufi1a Ummi-Gulsum, kći sultana Ahmeda, za dt..amiju Ahmed-pa'šc AI-Gazarije u Carigradu, a koji je g. 1833. uvakufio za Carevu džamiju u Sarajevu bajraktar h. AJjja, sin h. Husejna Kape u Sarajevu. - U kodeksu br. 3712 značajna je bilješka na arapskom jeziku na prvom rukopisu »Tefsiru min sureti Ved-duha ila ahiril­-K ur ,ani_, u kojoj se kaže da je ovu knj igu uvakufila Hatidža, kći

99

I

Abdurahmana, sina Veli-hodže, za svoju i bratovu djecu i njihovo po­tomstvo, u nekom selu kod Mostara, a potom za imame toga sela - d a s e č i t a i t u m a č i n a p o b o ž n i m s i j e l i m a m e đ tl V j er­n i c i m a i v j e r n i c a m a koje će njoj hajir-dovu činiti.

Na rkp. 498 zabilježeno je da ga je uvakufio legendarni bosanski vezir Muhsin-zade Abdullah-paša godine 1733. To je onaj slavni vezir koji se nije htio pokoriti ni sultanovu nalogu da Pounje izruči Au­striji, nego je radije popio otrov, uskliknuvši: »Baš vererim, bir laš vermen!« (5 ramena ću dati glavu, a kamena jednog ne dam.) - Na rkp. 3754-3748, uvakufljenim za Karađozbegovu med resu u Mostaru, interesantan je popis bivših vlasnika, od kojih je jedan Ahmed Seid b. Ahmed Mir u gradu Haniji na Kreti, da bi poslije došao u vlasništvo Mustafa-ef. Mukića. mostarskog muftije u VII deceniju prošloga sto­ljeća. - Rkp. 507 »Ešraful-vesail ila fehmiš-šemail« od Ahmeda bin Hadžera el-Mekki et-Taimi ed-DamanJmri, koji je bio učenik auto­ra, kod koga je s lušao ovaj komentar. Svoj prijepis sravnio je s ori­ganalom i dobio od autora idžazet. - Rkp. 725 je sastavljen od šest traktata, a jedan je »RisaJetu ft hakikatil-insan« od Dželaluddina Mu­hameda bin As'ad-ed-Devanije, koje djelo ne spominje Brockehnann među djelima ovoga pisca. Na jednom djelu je zapisan kasniji vlas­nik: h. Abdullah b. h. Ahmed Mačković. (Ova porodica je izumrla u naše vrijeme i u muškoj i u ženskoj lozi II Sarajevu. Interesantno bi bilo Znati da li je vlasnik zabilježen kao Hirri-zade ili u slaviziranom obliku.) Sesti traktat prepisao je MustaFa b. Muhammed b. Ali el­-Bosnevi en-Nev'abadi II medresi Iskenderijji u Kairu god. 1720. Kod mnogih pisaca, kao i kod ovog Pruščaka. susrećemo kako s ponosom ističu da su Bošnjaci - El-Bosnevi. - Tako na rkp. 2081 ima stara bil ješka: »D7.amija se b o s a n s k i m jezikom kaže b o g o m o l j a .• - U rkp. 4302 je veoma interesantan tursko-bosanski rječnik »Lugat tUrki - bosncvi« sa oko 1000 riječi, a pisao ga je neki Mustafa b. h. Ibrahim iz Bayburta u Anadolu, koji je došao 28. marta 1865. u Bosnu i god.inu dana učio bosanski jezik.

Mnogi rukopisi u ovoj biblioteci su ukrašeni vegetabilnim 01'­

namentima (nekad polikromatičnim). a na nekima su i crteži, pa i stručni, kao na pr. u rkp. 3946 o tedžvidu, II kojemu ima crtež koji predstavlja usta i grlo i njihov položaj pri izgovaranju pojedinih gla­sova. I tl rukopisu 4279 postoji ista slika, a zbirku je prepisao Abdu­llah b. Mun la Salih Hromi ć g. 1836. - Na 11. strani rkp. 2807 na la­zi se crlež koji prikazuje Muhamedovo (a.s.) turbe i dio njegove dža­mije II Medini. a na listovima 13 i 14 rukopisa br. 2942 nacrtan je plan Resulullahove džamije i Revdai-mutahhere u Medin i, dok se u kodeksu 2569 također nalazi crtež II bojama Revdai-mutahhere. Ta­kođer i rkp. 4198 ima na 100. listu lijep crtež u bojama Rcvdai-mu­tahhere s Resulullahovom džarnijom i njenom bližom okolinom II

Medini.

Na 3799. rukopisu interesantna je bilješka da je to dje lo uva­k:ufio Ali Galib-paša Stočević za biblioteku svoje tekije u Mostaru go­dine J842. Na početku je zapis na turskom jeziku, pisan olovkom, II

kome se kaže da se ovaj rukopis bio pojavio na tržištu u ostavini Mustafe-ef. Hadžimahmutovića, pa ga je kao vakuf spasio i predao Karađozbegovoj biblioteci Salih-ef. Hasanagić. Kako je poznato, go­tovo sve vakufske biblioteke imale su pisano pravilo da se knjige ne

100

smiju iznositi iz biblioteke, a kako vidimo, bilo je i popustljivih knjiž· nićara koji su pojedincima dozvoljavali da iznose vakurske knjige, koje su onda ovi 7.aboravljali vratiti, i vakufske knjige s njihovim vlastitim, ako im nasljednici nisu bili osobito skurpulozni, prodava­ne su na muhalleratu kao privatna svojina.

Kako sc postupalo sa starim rukopisima, interesantna je bilje­ška na rkp. 170, »Mešarikul.envarc, koji je vjerovatno iz XV stolje­ća. Na početku je naslov i zapis h. Mehmed-ef. Handžića na arapskom jeziku, u kome se kaže da je rukopis našao na rubu propasti i spa­sio ga otkupom, da je bio manjkav II sredini, te da je vidio štampan primjerak II biblioteci Muharned.ef. Tarabara u Derventi i zamolio ga da mu se manjkavi dio prepiše, što je učinio Tarabarov sin. Tako je rukopis dopunjen. Iznad i ispod toga je dastoručni potpis i osob­ni I l:lndžićev pečat.

Namjerno nisam citirao orijentalna imena i naslove djela onom vrstom fonetike kakva je uobičajena u svijetu i kakvom je pisao i sam Dobrača ovo djelo, nego onako kako će ih najlakše moći čitati naj:;iri krug ndih čitalaca, ne praveći razlike između ha-he·hi, .lcl· ·ze-zi. se·sin·sad i dr.

Ima i nekoliko sitnijih zamjerki ovom djelu. Da je autor ob­raćao pamju na vodene znakove na papiru, kod mnogih rUkopisa bi bilo određenije vrijeme u kojcmu su nastali, pa ne bi kao kod rkp. br. 183 stajalo: »Rukopis potiče (mjesto: potječe) iz XVll ili XVIIJ stoljeća .• Gdje je potpun hidžretski tarih, trebalo ga je u cjelosti navesti i u gregorijanskom kalendaru, a ne zadovoljiti se samo go­dinom. Na naslo\'noj strani, pisanoj arapskim jezikom i pismom. označena je godina izlaska djela 1963. Mišljenja sam da je na tom mjestu trebalo napisati hidžretsku godinu, jer upravo su u tekstu Kataloga svi datumi pojedinih rukopisa iskazani u hidJ.retskim go­dinama i preračunati na kalendar po Isatovu rođenju. Ovu naslovnu stranu je i:rradio Abdul1atif Husejn, lektor arapskog jezika na Sa· rajevskom univerzitetu. Na rkp. 4215 piše da ga je uvakufio Strnak h. Muhamed efendija, a trebalo je napisati Stranjak. (Stranjaci su stolačka porodica, a rukopis je upravo i prepisan u Stocu godine 1800.) U rkp. 462 ime Dž o p a n bih ja čitao e o b a n (jer se, vjero­jatno, radi o nehotičnom pomaku tačaka.) Na rkp. 2126 iz XVII sto­ljeća ima pečal preprodavaca knjiga Muhamed-age Aganagića iz Sa­rajeva, a isto tako i na rkp. 2057. Da li je u pečatu urezana gOd ina ? Možda je Aganagić bio naš najstariji knjižar. Na rkp. 4213 poslije sadržaja su zapisi da mu je vlasnik Stočanin Hromo-zade Salih Sid· ki i da je cijena knjige 28 groša. Koliki je to bio novac i šta se 7.a nj moglo dobiti od drugih materijalnih dobara? Jesu li knjige bile skupe? - Da je DobraČ3 imao više asistenata koji bi mu pomagali u poslu, ne bi bilo povoda ovim, makar i nebitnim, zamjerkama.

U predgovoru se spominje ko je sve darivao knjige Gazi Husrev­-begovoj biblioteci, iz kojih su mjesta preneseni pojedini rukopisi i skoncentrirani ovdje, pa to posebno ne spominjem. Kad bi čovjek htio priknzati ovaj Dobračin rad onako kako treba i ukazati na nje· gov ogroman trud i napore pri radu, na njegovu vanrednu stručnu

101

I

spremu, kad bi htio spomenuti najinteresantmJa i najznačajnija ot· krita u ovom poslu, trebao bi desetorostruko više prostora nego što sam ga ja zauzeo u o\,oj publikaciji. Prije o\'og mog prikaza iZIšao je opširan prikaz ovog Kataloga iz pera Tajjiba Okića. profesora Ha­disa na Teološkom fakultetu u Ankari, u publikaciji _Ankara univer­s itesi I1ahiyat fakultesi dergisi«, Yi! 1964 - cild XII, s. 143-153. Kao istaknuti orijentalist profesor Okić znanstveno prikazuje o\'aj Dobra­č in rad i izražava se veoma pohvalno o tom radu i njegovu piscu. Pravo da kalem, odavno sam očekivao takav prikaz od naših orijen­talista koji bi daleko bolje i tačnije od mene ocijenHi o\'o grandiozno djelo. Mene je najviše interesirala i neizmjerno oduševila kulturna his­torija koja zrači iz ovih starih rukopisa, iz mnogih unikata. auto­grafa i bilježaka na koje je ukazao Dobrata u Katalogu.

Ja bi na kraju apelirao na one ljude koji znaju gdje još ima po provinciji (a i u samom Sarajevu) ovakvih rukopisa, pa i fragme­nata. koji propadaju, da bi se spasili i skoncentriraH uGazijinoj bi­bliotcci. odakle bi, na stranicama daljnjih svezaka Kataloga, zasjali starim sjajem. Znam da je i u najnovije vrijeme bilo slučajeva da se orijentalni rukopisi zakop.waju II bašče, jer ih je »grehota naložiti na vatru«, ukoliko se ne prodaju u inozemstvo, a sjetih se ovom zgo-­dom i pričanja rahmetli Safvetbega Bašagića, kako je jednom u Ne· vesinju, kao student orijentalistike i historije, otkrio u Bašagića ku· ći oblijepljene prozore (bila je zima) na kajiše izrezanim fermanom, kojim se rodonačelnik njihove porodice, Redžeb-paša, postavlja ne znam već na kakav položaj i daje mu se Zalom-palanka u leno!

Na koncu. s ovim prvim sveskom Kataloga mi smo dobili jed­no izvrsno djelo, na kojemu se može čestitati prvenstveno autoru, a onda i izdavaču, pa i štamparskom preduzetu na tehničkoj opremi. Zelimo da se i slijedeći svesci pojave iz štampe koliko je moguće prije.

SUMMARY

Some marginal notes from our cultural history

tn the article »Marginalije ... « The author after taking into consi­deration the importance of the Gazi Husrev-bey's Library and the issue of the first catalogue of it s Oriental manuscripts, presents the most interesting notes from the cultural and the polilical history of Bosnia and Herzegovina. These notes Kasim DobraČ3 had put down beside the code of some particular manuscripts catalogued in »Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Husrev-begove bib­lioteke«. These annotations are often more interesting for the nowada} reader than the catalogued works.

102

Ibrahhn Kemura

Malićeva kolekcija u Gazi H usrev - begovoj biblioteci

PokuSaćemo da objavljivanjem kratkog pregleda pismene ostavS­tine Milivoja-Mh-ze Abdurahmana Malića skrenemo pažnju na ovu vri­jednu zbirku. Stjecajem sretnih okolnosti ova ostavština je od sestre M. A. Malića, gospođe Nevenke Malić-Ramouz iz Rijeke, otkupljena 1966. godine za 200.000 st. dlnara i pohranjena u Gazi Husrev-bcgovll biblioteku, gdje je taj materijal obrađen i danas dostupan javnosti.

Ne treba izgubili iz vida da ime Mlrze Abdurahmana Matića za· uzima jedno od najistaknutijih mjesta II jugoslovenskoj orijentalis­tici između dva rata. Njegov rad i doprinos kojim je obogatio ne sa­mo našu, nego i svjetsku orijentalistiku, zaslužuje i obavezuje da se više osvijetli kako ličnost tako i stvaralaštvo ovog izuzetnog i vrsnog orijenlaliste. To je naš dug prema njemu i kao naučenjaku i kao čovjeku i ovaj naš prilog neka bude skroman doprinos tome.

Svakako da su u našoj zbirci najvredniji oni materijali koji se odnose na Bulbulistan - njegovu doktorsku disetarciju pod naslo­vom: BULBULISTAN DU SHAlKH FEWZI DE MOSTAR, PO!lTE HER­CEGOWINIEN DE LANGUE PERSANE kao i prepiska vođena sa raz­nim l ičnostima u vezi s Bulbulistanom. Tu je i prijepis Bulbulistana na perzijskom (br. 157) kao i Malićev prijevod na francuski jezik (br. 156). Perzijski primjerak M. A. Malić je posudio iz Bratislave, iz zbirke dra. S. BašagiĆa i prepisao. Malić je tezu obranio na Sorboni 17. VII 1935. (štampana je iste godine u Parizu). Tezu je obranio pod veoma teškim i nepovoljnim uvjetima: bio je teško bolestan. Paralizi­ran već sedam mjeseci, na nosilima je donesen na Univerzu gdje jc sjajno i bri ljantno obranio tezu . U prepisci koju je M. A. Malić vodio s istaknutim orijentalistima u vezi svoje teze susrećemo se s imeni­ma Henry Masse-a (10 pisama), prof. Vaillanta (5 pisama), prof. Mirze Khan Gazvini-a (3 pisma) i dr. koji su mu davali suges tije, ocjene i upute. Prepiska je na francuskom jeziku.

Inače, najveći dio ostavštine odnosi se na korespondenciju M. A. Malića s istaknutim pojedincima, društvima i dr. Ta nam korespon­dencija najbolje otkriva i pokazuje kako i pod kojim uvje lima je rao dio i studirao u Francuskoj. Njegova pisma su bolna svjedočanstva jednog velikog, upornog i snažnog duha, koji nije pokleknuo uprkos svih nedaća s kojima se nosio. Upravo je fanatičnom snagom istrajao na svom naučnom putu. Citavo vrijeme studiranja u Francuskoj bio je izložen hroničnoj nestašici novca, šikanacijama od strane zvanič­oih predstavnika jugoslavenskih vlasti u Parizu, podmetanjima i mal­tretiranju u cilju onemogućavanja njegova redovnog studiranja. Tome

J03

je mnogo doprinijela i okolnost da je kao Hrvat (katolik) primio is­lam, što mu je pribavilo no\'e neprijatelje, koji su ga onemoguća\'ali na svakom koraku,

U svom pismu iz 1925, (nije označen bliLi datum) Stjepanu Ra­diću, ministru prosvjete Kraljevine SHS, Malić piSe o sebi i s\'om ži­votu: .. Rođen sam 1897. u Imotskom, Svršio sam Trgovačku akademi­ju u Sušaku godine 1915., tc sam iza toga bio namešten kod raznih banaka i preduzeća, kako se možete uveriti iz priloženih kopija mojih ceriirikata. No oduvek sam se bavio privatno orientalistikom. S\"C svo­je slobodno neme posvećivao sam studiji i lektiri filozofije, tt.'Ologije i filologije. Tako sam pred četiri godine priprcmio za štnmpu Budhis­tički Katehizam, prvu knjigu te vrste u nas, prema nemačkom izdanju od Subhadra Bhikšua. Knjigu na lalost. nakladnik nije još štampao. jer se boji da ne bankrotira s njome. Oduševljavao sam se za Orijent i sve što se Orijenta tiče, tc sam 1922. prešao na Islu m u samoj ka­pitali .. Antemurnlis Christianitatis«. Nakon toga bio sum otišao u Spa­niju, da sc upoznam sa tom negdn najkulturnijom zemljom Evrope i da se usavršim u kastiljskom jeziku. Lani sam došao u Pariz, tc sam isposlovao bez ikakve preporuke sa strane naših, stipendiju francus­kog Ministarstva Prosvete. Bivši šef Pros\,etnog odclenja g. Kosta Pet­rović na Sve moguće načine stao me šikanirati , '" kao i mnoge dru­ge Dalmatince. Dao je nnpisati prOliv mene i jednn članak u .. Poli­tici«, koji u odlomku prila1cm ... « I dalje ..... Mrzim strastveno na Evropu i njezinu psevdokulturu, u istoj meri u koliko sam oduševljen za Orient. Poznajem neke više. a neke manje franc. španj. ital. ruski, cngl. arapski (sad učim mavarski dijalekt), tc stadoh da učim per­sijski. Nadam &C, budemo li II vezi, da ću vam moći, ins'Allah, za par godina da pošaljem tamo iz zemlje Huseinove ili Fuadove, ili pak iz carstva Lava i Sunca koji pre\'od s jezika lmrulkeisova ili Hafi· zova. Volim Thakura, Baudelairea. Marianija, Strindberga, Nietschea, Hamsunn, Ewersa i Polić-Kamova . . . «

M. A. Malić u stalnom je kontaktu sa onda istaknutim ličnosti· ma islamskog javnog i vjerskog žh'ota i intelegencije u Bosni i Her­cegovini: rcis·ul·ulemom H. Dž. Cau~evićem, Edhemom Mulabdićem, prof. A. Nametkom, O. A. Sokolovićem, H. Đogom, Taibom Okićem, koji mll svojim ličnim prilozima i obezbjeđivanjcm potpore od ondaš­njih muslimanskih druš tava _Narodne Uzdanice« i .. Cajreta«, nastoje koliko toliko pomoći i o lakšati položaj.

Kao vanredan poznavalac evropskih i orijentalnih jezika M. A. Malić jc mnogo prevodio i u njegovoj zaostavStini pored originalnih članaka, od kojih su neki neobjavljeni ,sačuvano je i dosta prijevoda od kojih su neki već objavljeni u raznim časopisima i listovima. Ov· dje ćemo donijeti spisak prvo originalnih, a zatim prevedenih č la· naka, koji su pohranjeni u ovoj zbirci.

l) ORIGINALNI CLANCI, a) neobjavljeni:

104

I. Spanjolska osvajanja i njiho\'o širenje kulture - osvrt na prosla\'U stogodišnjice puta oko svijeta Juana Sebastiana Ele.::.­no-a, jedna kucana stranica;

2. Sla je uzrok našem nazadku j zaostalosti na prosvjetnom po. Iju? - po mišljenju autora glavni krivac je muslimanska inte· ligencija, dvije kucane stranice; 3. Dvije rijeći o Kineskoj Republici - historijski prikaz, 7 ku· canih stran.ica; 4. Perzijske riječi u hrvatskom jeziku - najčešće upotrebljavane riječi bez davanja značenja, 4 kucane stranice; 5. Da ne mislite da sam ja sam! - članak o istaknutim ljudima koji su prešH na islam, jedna kucana stranica.

b) objavljeni: I. Spanjja i Maroko, »Riječ«, br. 39 od 16. II 1923., str. 2, Zagreb. 2. Spanija iSpanjolci, »Jutarnji list«, od 6. VII 1924, str. 7. 3. Medina del Campo, _Novi Behar«, II/1928. br. 17-18, str. 281-282.

Posthumno: 4. Slavni Jugosloveni II stranom svijetu, »Naš svijet«. br. od februara 1966, str. 10.

JI) PREVEDENI CLANCI: a) neobjavljeni:

l. Angel Guimera: Serbia - prijevod sa španjolskog, I stranica. 2. A. Manzoni: ,.Peti maj« - prijevod s talijanskog, l stranica. 3. Friedrich Nietsche: Antihrist - svega jedna kucana stranica. 4. Sinesio Darnel: Malenkosti - prijevod sa španjolskog, 1 stran. 5. Muhamed Jakub Han: Od Tadža do Alhambre, 3 stranice.

b) objavljeni:

l. Abdllrahman Džamija: Iz persiskih priča, »Cajret«, XI/1927 , str. 377 2. Elisa Perez: Arapska noć u Tandži, »Cajret«, XI/1927, br. 20, str. 309 3. Laura Veccia VagUeri: Iz apologije islamizma, »Novi Behar«, [[[/1929 br. Il. str. 169-170. 4. Major A. G. Leonard: Dug Evrope Islamu, .Novi Behar«, II1/1929-30. br. 24. str. 377-378.

Djelo II rukopisu "Zašto sam prešao na Islam«, koje je imalo oko 2.000 stranica, na neobjašnjiv način je nestalo i do danas nije us tanovljeno gdje se nalazi.

Ostali dio ostavštine zapremaju školske svjedodžbe, razni cer­lifikati, ocjene službovanja, izresci iz novina, korespondencija s raz­nim tičnostima, nekoliko brošw·a ah medijskog pokreta s kojima je M. A. Malić surađivao, razne posjetnice, adrese, molbe za potporu, potvrde o pomoći pojedinaca i društva i dr. Malićeva sestra gospođa Nevenka Ramollz ovdje je priložila i sve nekrologe povodom Mali· ćeve smrti, objav ljene II gotovo svim većim listovima i časopisima.

Danas je sav laj materijal razvrstan po građi i ima 170 broje­va II arhivi Gazi Husrev-begove biblioteke.

105

, II

SUMMARY

Mallć's Col1ecLlon ln the Gazi Husrev-bey's Library

ln 1966 thc Gazi Husrev-bey's Library bought the library that belon­ged to the deceased Milivoj Mirza Malić. ln the article is given the survey of this book collection which consists of 170 numbers. The most significan t works arc in reference to Malić 's doctoral disser­tation .Bulbuli stan du shaikh Fevzi de Mostar, poet hcrcegowinien dc langue persane., vwich Malić defended at Sorbonne 1935.

106

Hafzlja Hasandedić

Muslimanske biblioteke u Mostaru

Za vrijeme 400-godišnje turske vladavine u Bosni i Hercegovini, Mostar je dao cijelu plejadu ljudi koji II svom rodnom mjestu podi­goše spomenike trajne vrijendosti ili se istakoše kao vrsni državnici i znanstveni radnici visokog kvaliteta. Uzrečica: Ne kaži se II Mos­taru učen«, jasno govori da je Mostar prednjačio II nauci ispred svih mjesta Bosne i Hercegovine. To potvrđuje i jedna narodna pjesma koja Mostarce naziva efendijama (titula koja se davala učenim lju­dima), a Visočane i Zeničane opančari ma irešetarima.

Sta su i koliko mostarski Muslimani uradili na znanstvenom po­lju do austro-ugarske okupacije 1878. godine, tj. koliko su djela na­pisali na arapskom, turksom i perzijskom jeziku, ne može se tačno i potpuno utvrditi. U Arhivu Hercegovine, Zavičajnom muzeju Her­cegovine, Provincijalatu hercegovačkih franjevaca, kao i kod nekih privatnih osoba II Mostaru, nalazi se preko 1400 rukopisa, komplet­nih i nekompletni h , od kojih su dobar dio napisali Mostarci. Godine 1950. iz Karađoz-begove biblioteke II Mostaru preneseno je u Gazi Hus­rev-begovu u Sarajevu više stotina rukopisa. Nekoliko rukopisa po­sjeduje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti II Zagrebu, a neki, najvredniji mostarski rukopisi, nalaze se van granica naše države.

Ovdje također treba istaknuti da su mnogi, zbog nerazumije­vanja, zakopavali cijele biblioteke u zemlju, vjerujući da je grijeh da se spale. Na taj način uništeni su brojni i važni rukopisi koji su, svi odreda, bili unikati.

Za turske vladavine u Mostaru je osnovano više biblioteka koje su u svoje vrijeme imale značajnu ulogu u širenju znanosti. Do knji­ge se II to doba teško dolazilo, jer sve do 1866. u Bosni i Hercegovini nije radila nijedna štamparija u kojoj bi se štampale knjige na ori­jentalnim jezicima. Zbog toga su knjige oabavljane sa strane, zatim prepisivane i tako umnožavane. Knjige su prepisivali i obrazovani i poluobrazovani ljudi. Sva ta manuscripta predstavljaju danas veliku vrijednost, jer pored raznovrsnosti materijala i bibliografskih poda­taka, mnoga od njih sadrže i razne veoma važne zapise i kronogra­me, a neki i originalne radove naših ljudi koji su pisali i pjevali na orijentalnim jezicima. Među ovim rukopisima nalaze se i autografi domaćih pisaca.

t. Karađoz-begova biblioteka je prva poznata biblioteka II Mos· taru. Skromne temelje udario joj je sam legator. Iz njegove zaklad· nice od početka ramazana 977 (7-16. II 1570.) saznajemo da je, pored ostalog, uvakufio još slijedeće: 7 kompletnih, ukoričenih i lijepo pi· sanih mushafa, 30 džuzova Kur'ana, u kožu ukoričenih , za učenje u

J07

džamiji, kompletan i ukoričen komentar Kur'ana od Zimahšerije, kom­pletan i ukoričen komentar Kur'ana od Kadi-Bejdavije, komentar dje­la Sirat.el·islam od Sejjid-Alije i arapsko-turski rječnik Ahtariju. Mu­tevelija je dužan da sve navedene knjige čuva i pozajmljuje čitaoci­ma uz kauciju i jamstvo jednog čovjeka iz naroda. za staranje o knjigama, mutevelija te 7.adužiti kajjima.

Biblioteka je bi la smještena u posebnoj prostoriji koja :se na· lazila uz dershanu Karađoz-begove medrese. U njoj su se vremenom skoncentrirale mnoge privatne i sve javne biblioteke Mostam, pa su tako u njen posjed došli dragocjeni unikati i autografi nekih doma­ćih pisaca. (Sejh Juje, Sejh-lbrahjma Opijača i drugih.) Zatvorena je 1934. godine kad je umro njen posljednji bibliotekar, Hadži Muhamed ef. Spahić. Poslije toga nije više otvarana jer nije postojala određc· na osoba koja bi se o njoj brinula. Od tog vremena, iz nje su otu· đena mnoga djela i bez traga nestala. Ostatak je prenesen godine 1950. u Gazi Husl·cv·begovu biblioteku u Sarajevu.

2. Druga, nešto mlađa ali veoma značajna, biblioteka bi ja je Dcr­viš-pašina, koju je osnovao sam legator. U svojoj zakladnici od po.­četka januara 1593. on na kraju donosi spisak knjiga koje je uvaku­fio i određuje se da se »ne smiju nikome poklanjati, prodavati, u posjed uzimati, niti igdje iz Mostara iznositi •. Iz tog spiska saznnje­mo da je Derviš paša Bajezidagić uvakufio 46 svezaka, pretežno ko­mentam raznih dogmatskih i šcriatsko-pravnih djela. Među njima se naročito ističe komentar Mesnevije od McvJana Sururija u šest sve· .. ..nka. Legator dalje određuje da se ovim komcntarom može služiti samo mudcris njegove medrese i da se sveske ne smiju prepisivati niti ekscerptirati jer bi se oštetile i upropastile. Pored Mesnevijc le­gator je zavještao još tri djela na perzijskom jeziku: Beharistan, Dulistan i Hafizov Divan.

Biblioteka je bila smještena u dershani Derviš-pašine medrese II POlhumu. Zatvorena je kad i medresa, prije 1890, a knjige su pre· nesene u Karađozbegovu biblioteku. Jedno djelo iz ove biblioteke ču­va se danas u Gazi Husrev·begovoj biblioteci u Sarajevu, a jedno u Arhivu Hercegovine.

3. Cejvan-ćchajina biblioteka. Za potrebe svojih džamija u Mo­staru, Blagaju i Gabeli, mostarski legator Cejvan tehaja je 1558. uva­kufio 120 kompletnih džuzova Kur'ana i osam svezaka drugih raznih knjiga vjerskog sadržaja za učenje i držanje predavanja u džamija­ma. Jedno djelo iz ove biblioteke nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

4. Bosnali Ahmedagina biblioteka. Darus-seade-aga Bosnali Ah· mcdaga, sin Alijin, uvakufio je 1653. više primjeraka raznih knjiga vjerskog sadrlaja za svoju medresu u Mostaru. Iz jedne bilješke ko­ja se nalazi na kraju jednog rukopisa saznajemo da je legator 1644. godine bio »baš·kapu ogJani« i da je nešto prije 1653. postao babus· ·seade·aga (kizJaraga). Nekoliko rukopisa iz ove biblioteke nalazi se u Gazi Husrev·begovoj biblioteci u Sarajevu. Iz bilježaka na kraju ovih rukopisa saznajemo da ih je 1653. uvakufio kapu-aga (nekad: babus-seade aga) Ahmetaga za držanje javnih predavanja (dersi·am) u njegovoj med resi u Mostaru.

108

5. Biblioteka AIi·pa!e Rizvanbegovića. Za svoju tekiju, koja se na­lazi kod njegove d1.amije na Luci u Mostaru, AJi·paša je 1841. i 1842. godine uvakufio više primjeraka raznih knjiga. Nekoliko rukopisa iz ove biblioteke nalazi se u Gazi Husrev·bego\'oj biblioteci II Sarajevu i jedan II Arhivu Hercegovine.

6. U Gazi Husrev-bcgo\'oj bibliotcci u Sarajevu nalaze se dva rukopisa koje je uvakufio kizlar-aga Oavud·aga za medresu kapu·aga Ahmetage u Mostrau.

7. Gazi Husre\'-begova biblioteka posjeduje jedan rukopis koji je uvakufio carski odobaša (has odobaši) Hasanaga za med resu kapu­-age Ahmetage u Mostaru.

8. Provincijalat hercegovačkih franjevaca u Mostaru posjeduje jedan, a Gazi Husrcv·bcgova biblioteka dva rukopisa, koje je uva· kuno Munla Salih, muezin iz Cejvan-begove mahale.

9. U Arhivu Hercegovine nalaze se dva rUkopisa koji su bili via· sništvo vakufa lladži Mustafa ef. s ina Hadži Muhamedova iz Mostara.

10. Arhiv Hercegovine posjeduje dva rukopisa koji su bili via· slli~tvo vakufa Mustafa ef. Naimića iz Mostara.

11. Provincijalal hercegovačkih franjevaca posjeduje jedan ru­kopis koji je bio vlasništvo Munla Sahovog vakufa, muezina Cejvan­-begove d1.amijc u Mostaru.

U Mostaru su za vrijeme turske vladavine radile, pored nave­denih, još i slijedeće medrese: Roznamedži Ibrahim ef., Koski Meh· med-pašina, Hadži Balina, Buk'a, Hadži Velijina i Sejh·Ismaila Opijača, koje su, bez sumnje, imale svoje priručne biblioteke.

Sve napred spomenute biblioteke bile su javne i knjigama iz njih mogli su se, uz izvjesne uvjete, koristiti svi koji su tražili nau­ku i njom se zanimali.

Od polovine XIX. stolje6l u Mostaru je radila i jedna kiraetha­na (čitaonica); ona nije dri.ala knjige, nego samo primjerke novina koje su tada izlazile u Bosni i Hercegovini.

Pored na\'cdenih biblioteka, za vrijeme turske vladavinc u Mos­taru je postojalo više biblioteka po privatnim kućama; Veliku bibli­oteku imao je mostarski muftija i pravni pisac Ahmed ef. Mostarac, koji jc umro 1679. godine. Jedan dio knjiga iz ove biblioteke nalazi se danas u Gazi I-Iusrc\'-begovoj biblioteci.

I druge mostarske muftije, kao i sve istaknutije političke i kul­turne l ičnosti ondašnjeg Mostara, također su imale svoje privatne biblioteke. U raznim ispravama spominju se slijedeće privatne bib­lioteke: Mustafe Ejuboviću (Sejh·Juje), Ibrahim ef. Opijača, Ibrahim ef. Du!ića, Huseina, sina Mustafina, imama Curči Ahmedove dJ.amije, nekog Ibrahima, Hafiz Omer-pa!e Rizvanbegovića, nekog !ladži Mu· hamed cr., Abdulaha Hasanefendića, Hasan-bega Lakišića i drugih. U ~pisku knjiga Abdulaha Hasanefendića spominju se, između ostalih. slijedcta djela: Medžmua (zbirka) _napisana rukom Sejh·Jujec, je­dan primjerak Sejh-Jujina djela .Fevaidi abdijjec i jedan Sejh·Jujin mushaf.

Ovdje donosimo pregled pisaca i prepisivača (tc'lif, tahrir, ter· kim, kitabet) uz čija imena stoji napisano da su iz Mostara (al·Mos-

109

tari). Ove podatke uzeli smo iz bibliografskih bilježaka na kraju ru­kopisa koji su obrađeni i uneseni u katalog arapskih, turskih i per· zijskih rukopisa. Pregled je nepotpun jer još nisu publicirani svi ka· talozi Gazi Husrev-begovc biblioteke koja posjeduje izvjestan broj ru­kopisa koje su napisali Mostarci. U raznim znanstvenim ustanovama i u nekih privatnih lica u Mostaru i drugdje nalazi se velik broj ru­kopisa koje su napisali ili prepisali Mostarci. Kad sc svi Li rukopisi obrade i unesu u kataloge moći će se dati potpuniji pregled (potpun nikad jcr je, kako smo prije istakli, uništen velik broj rukopisa koji su bez traga nestali) pisaca iz Mostara koji su pisali na orijentalnim jezicima.

Pregled pisaca donosimo kronološkim redom: Hasan, sin Nesu­hov 1571. Zijai (pjesničko ime Hasan ef. Mostarea) 1575, Mustafa, sin Jusu(a 1583, Ibrahim, sin Ferhatov 1586, Ibrahim, sin Alijin 1595, Hadži Selim, imam Cose!1odžine džamije 1635, Jusuf, sin Ahmetov, 1645, Ha­dži Mustafa, sin Hadži-Balin 1646, Abdulah, sin l1asanov 1651, Sejjid, sin Abdov 1658, Mahmud, učenik 1658, Alija, učenik 1658, Ahmed, sin Mustafin 1666, Ahmed, sin Bećirov 1668, Hasan, sin Hadži Osmanov 1672. Ahmed, imam, sin Sejh Muhamed ef., Murteza, sin Muhamedov, učenik 1675, Hasan, sin Osman·Halife 1676, Ahmed Orlevi, sin [slan1OV (u Mos­laru živi porodica Orle) 1682, Mustafa Ejubović (Sejh-Jujo) 1682-1688 (5 djela), Ahmed, sin Salihov 1706, Ibrahim Opijač. sin Sejh-Hadži Ismailov 1706 - 1712 (6 djela), Husein, sin Hasanov 1712, Salih, sin Bajramov 1712, Muhamed, sin Mustafin sin Muhamedov, sin Ali ef. 1712 (2 rukopisa), Muhamed, sin Selimov 1713, Osman, sin Omerov 1713, Ahmed, učenik 1727, Ahmed, sin Huseinov, učenik 1733 i 1734 (2 rukopisa), Mehmed, sin Salihov, učenik 1736, Muhamed. sin Scjh-Ibrahim er. 1736, Jahja KokaIić, sin Sejh-Mustafin 1740, Alija Džabić 1744 (3 djela), Ibrahim Kešfi, sin Huseinov, sin Sma­i1ov, sin Ali cf. 1740, Mustafa, sin Salihov 1744, Ahmed, sin Hadži Mustafin 1745, Muhamed, učenik 1749, Ahmed Bosnevi, sin Selimov 1750, Musta(a, sin Salih ef. 1753, Abdulvehab Naimić, sin Salih er., sin Sejh Osmanov 1754, Abdulah, sin Hadži Mchmedov 1755. Hafiz Mustara, sin Hadži Omerov, 1755, Muhamed Turić, sin Ahmedov 1757 - 1785 (4 rukopisa), Husein, sin Mahmutagin 1760, Hadži Muhamed. sin Hasanov 1760, Ibrahim, sin Ahmeda Hazurića, ćehaje mostarske tvrđave 1760, Ahmed. sin Muharnedov 1776, Ahmed. sin Hadži Redžc­po'- 1786, Hasan Efica, sin Osmanov, sin Hadži Salihov, sin Hadži Osmanov, sin Hadži Alijin 1792 - 1796 (3 rukopisa), Sabit Agić, sin Hadži Alije 1792, Ibrahim Spahić, sin Hadži Muhamedov 1795 (2 ru­kopisa), Munla Salih Ramić 1801, Ahmed, sin Omerov 1804, !-ladiH Sa­!ihaga Rudinac 1810, Hasan Arpadžić, sin Muhamcdov 1829, Fadil Kaj­laz, sin Dervišcv 1834, Ahmed Bakamović, sin Salihov 1835, Hadži Alija Sunje. sin Mustafin 1837 (2 rukopisa), Husein Grančić. sin Munla-Sali­hov 1838, Ahmed. sin Muhamedov, sin Fejzulahov, sin Ahmetov, sin Fcjzulahov, sin Hadži Memin, poznat pod imenom Malkoč 1842 (2 ru­kopisa), Munla Musl.afa Hrvić 1844 (2 rukopisa), Mustafa Mrkonjić 1845 (2 rukopisa). Ahmed Lakišić, sin Abdulahov, sin Ahmedov, sin Omerov,

110

sin Huseinov, sin Hasanov, sin Omerov. sin Ahmetov 1847, Mustafa-Sid­ki Mostarac, maftija 1847, Mustafa Seva, sin Salihov 1848, Ibrahim Ha­džiomerović, sin Muhamedov 1849, Ahmed, sin Alijin, 1851, Selim, sin Ahmedov 1854, Husein Mangjo, sin Mustafin 1855, Sadik Voljevica, sin Ibrahimov 1855 i 1856 (2 rukopisa), Derviš Jusuf, sin Mustarin 1857, Salih, sin Ibrahimov, sin Muhamedov 1857, Hafiz Mehmed Der­viš Cemalović 1860, Hadži Mustafa Karabeg, sin Ahmedov 1864, Der­viš Faladžić, sin Mustafin 1867, Ahmed, sin Muhamedov. sin Hadži Ali ef., sin Mustafin, sin Salihage Dizdara 1867, Sulejman Džabić 1868, Abdulah Bakamović 1870, Salih Kasumović, sin Abdulmuminov 1871, Alija Kulenović 1872, Salih, sin Muhamedov 1873, Omer Mahinić 1876. Hadži Abdulah ef. Ridžanović, mostarski muftija 1878, Osmanaga Gre­bu, sin Dcrviš<lgin 1879, Hadži Hanz Muhamed Cemalović 1888, Scjjid Hafiz Osman Cemalović, sin Hadži Mustafin 1891, Ahmed D!abić, sin Sulejmanov 1896, Ahmed, sin Mehmedov, Husein Vugić, Mehmed 1:u­ljević, Salih, sin Hadži Tsmailov, Ali Fehmi ef. Džabić.

Na temelju prezentiranih podataka može se 7..aključiti da sc svi naprijed navedeni, u granicama postojećih uvjeta i mogućnosti. ba­vili naukom pa s tim u vezi imali i svoje privatne biblioteke.

Posebno su interesantni zapisi u rukopisima koji nam pružaju podatke o vlasnicima (sahih, malik) knjiga. Iz tih zapisa saznajemo da su mnogi, uz relativno visoke cijene, kupovali knjige od telah.\ na lici taciji u čaršiji ili drugih lica. Ovi podaci nam jasno govore da su svi oni bili ljubitelji knjige i imali svoje privatne biblioteke. Ovdje ne donosimo njihov pregled, ali ističemo da smo ih zapisali više od 80 koji se spominju kao kupci i vlasnici knjiga.

U sidži!u mostarskog suda iz 1244. (1828.) godine nalazi se je· dan spisak knjiga za koje nije navedeno čije su vlasništvo. U njemu su poimenično upisana: 83 sveske raznih djela iz islamskog prava (fikh), 76 iz gramatike i sintakse arapskog jezika (navo ve mean i), 22 iz islamske dogmatike (akaid, među njima se spominje i jedno Sejh-Jujino djelo .Sarh Tehzib el·mantik«), 11 iz islamske tradicije (hadis), 14 na per.tijskom jeziku i 9 rječnika (1ogat), ukupno 215 dje­la. Nisu nam se sačuvali kassam-clefteri (iskazi o raspodjeli ostavin· ske imovine) mostarskog suda, pa se iz ovog razloga ne može dati potpun pregled islamskih biblioteka u Mostaru.

U periodu od 1878. do 1965. godine u Mostaru je djelovalo više od 180 osoba koje su vršile razne funkcije II islamskoj hijerarhiji. Među njima je bio: jedan reis-el-ulema, više muftija, muderisa, čla· nova Ulema-mcdžlisa, profesora, direktora škola, kadija, hatiba, ima­ma, mual1ima, šehova i drugih. Poznavao sam dobar dio ovih ili nji­hovih nas ljednika, i osobno se osvjedočio da su svi imali lijepe pri· vatne biblioteke.

Hadži Jusuf, sin Kalimanov, iz Mostara uvakufio je 1042. (1633.) godine 51.000 akči i, između ostalog, odredio da se iz prihoda troši jedan dio na opravak korica mushafi-šerifa kojih su vlasnici siromašni.

Rezimirajući sve ovo što smo naprijed izložili, može se zaklju­čiti da je u Mostaru, za vrijeme 400-godišnje turske vladavine, osno­vano više od 300 javnih i privatnih biblioteka koje su posjedovale bar po nekoliko knjiga na orijentalnim jezicima, preležno iz islamis­tike. Ovo ujedno svjedoči da su se Mostarci prije mnogo bavili na· ukom i njegovali je.

III

I,

I I

I

Izvori I literatura:

Mostarske vakufname: Mehmcd-bega Karađozbega, Cejvan ćchajina,

Derviš-Dašc Bajc7idagića, originali i prijepisi u GaLi Husrcv-begovoj bib­lioteci 1\ Sarajcvu; Sidžili mostarskog suda od 1631. do 1871. godine, u Orijcntalnom institutu u Sarajevu; Kasim Dobrača: Katalog arapskih, tur­skih i pet7ijskih rukopisa Gazi Husrev·begove biblioteke u Sarajevu, Sa· rajcvo, 1963; Hivzija Hasandcdić: Katalog arapskih, turskih i pert.ijskih rukopisa Arhiva Hercegovine; Isti: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisn Pro\'incijaiola hercegovačkih franjevaca; Isti: Katalog nropskih, turskih i perzijskih rukopisa Muzeja Hercegovine; Isti: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa bibliotekc Muhameda MuslibcgoviĆ3; Isti: Analitički invcntar Acta turcarum Provincijalata hcrccgovačkih franjcvaca (u rukopisu); Dorđe Pcjanović: Istorija biblioteka u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1960. str. 28; Hivzija Hasandedić: Uspomene na mostarskom ule­mu od 1878. do 1967. godine, Glasnik VIS u SFRJ, Sarajevo, 1968, (XXXI), br_ 9-10, str_ 401-403.

SUMMARY

The Moslem libraries ln Mostar

Moslar was one of the most important centres of Islamic learning in Yugoslav countries, which is testified by more than 300 registered Oriental public and private libraries in Mostar. The books that these libraries possessed were in OricntaL languages. The author in his paper describes several libraries in Mostar, among which the oldest is the one founded by Karađos bey's legacu. This library was closed in 1934 and the rest of it's book collections were transferred to Gazi Husrev·bey's Library in Sarajevo. Among the works preserved in lib­raries in Mostar, there are a great number of autographs. Many pri­vate citizens had libraries of their own. A register of writers and copyists from Mostar is given too.

112

Branko Cu1J~

Jedan zanimljiv bibliografski projekat

Poznati bibliofil Osman Asaf Sokolović (1883-1972.), bivši vlas­nik bogate zbirke knjiga i manuskripatal) na našem i na orijentalnim jezicima, pripndao je grupi strastvenih amatera ljubitelja pisanog kul­turnog nasljeđa. Pasionirani kolekcionar starih .. ćitaba« nije se za­dovoljavao sakupljanjem knjiga. On je, istovremeno, pokazivao živo intcresovanje za te literarne izvore. proučavao ih i o njima pisao. Tako je direktno ili indirektno prodirao i bogatio i naša _ često

vrlo oskudna i površna - znanja o štarnpanoj i pisanoj riječi i o njenoj kulturnoj ulozi u sredini u kojoj živimo. Naročito ga je priv­lačila literatura o Bosni i Hercegovini . Neumorno je, decenijama, tra­gao i za onom knjigom koja se izdavala u našoj užoj domovini. da­jući pri tome prednost štampanoj građi čij i su autori bili bosansko­hercegovački Muslimani. Ovakva opredeljenja stavljala su bibliofila amatera pred neobično složene zadatke i nametala potrebu za siste­matskim bnvljenjem i onim disciplinama čiji je predmet knjiga kao nosilac određenog sadržaja i kao materijalni objekat sa svojim usta­ljenim dimenzijama. Jer proces izdavanja štampane građe Mu­slimana iz ukupnosti bosanskohercegovačke izdavačke štamparskc pro­dukcije uslovljen je ne samo stalnim praćenjem izvornog stvaralaš­tva našeg čovjeka u književnosti, umjetnosti i u drugim sferama ži· vota, nego i proučavanjem knjige u kojoj je to stvaralaštvo ovjeko­vječeno. A za takva proučavanja potrebna je iSlrajnost u utvrđiva­

nju činjenica i sposobnost da se knjiga razumije i da sc njen sadr­žaj i drugi tekstološki podaci dovedu u vezu sa pojavama i ličnostima

I) Kod Muslimana tradicionalno je njegovan kult pisane riječi i mno­gi od njih, a naročito onaj obrazovanij i sloj, posjedovao je velike lične biblioteke. Pominjemo primjera radi biblioteke Muhameda Enveri Kadića, Mehmedbega Kapetanovića Ljubu!aka, Hilmije Hatibovića, Muhameda Te­ufika Okića, Muhameda Dizdara, Mehmeda Handžića, Hamdije Krf!Ševlja­kovića. Harolda Dizdara i mnoge druge. Poznate su i pojedine porodice II kojima se ljubav prema knjizi prenosila s pokoljenJa na pokoljenje: OŽe­netići u Sarajevu. Korkuti II Travniku, SmailbegovIći II Tešnju, Bašagići­-Redžepašići u Zalom Palanci kod Nevesinja. Ova pojava II kulturnoj is. toriji Bosne i Hercegovine nije do danas sIstematski proučavana i trebalo bi joj, ubuduće, posvetiti mnogo vi!e pažnje.

113

I 'I

vremena. Tu se pružaju i mogućnosti objalnja\'anja kojim povodom je knjiga nastala. Da bi sc došlo do kraja u utvrđivanju tekstoloških i tipografskih podataka o njoj bibIionI amater traga i za izvorima i dokumentima nastalim u samoj akciji uobličavanja knjige kao je­dinice izdavačke djelatnosti. U ocjenjivanju vrijednosti iskorišćenih istorijskih izvora i dokumenata o oblikovanju, umnožavanju i rastu­ranju knjiga ovaj strastveni amater rukovodi se modernim istoria­grafskim shvatanjima i ističe jednaku naučnu vrijednost i štampa­nom tekstu kao jednom od oblika ispoljavanja istorijskih sadržina. I tako, postepeno, strastveni bibHofil kolekcionarJ) prihvata no\'U mc­todiku u radu. On postaje trezveniji i sistematsk iji u traganju za činjenicama, izvlačeći iz njih određene pretpostavke i krčeći no\·e pu­tc\'e u proučavanju knjige kao dokumenta o društvenom životu bosan. skohcrcegovačkih Muslimana. U ovoj fazi njegovih istraživačkih na· pora rađa sc i ideja o uobličavanju jednog cjelovitiieg bibliografskog prcgleda literarnog stvaralaštva Muslimana u periodu od 1878. do 1948. g. Sačuvan je u rukopisu nacrt plana ovog bihJiografskog pri­ručnika. Pisao ga je sam Sokolović. U tom rukopisu priručnik nosi nas lov _Muslimani i islam u jugoslovenskoj knjizi 1878 - 1948. (bibli. ografski pregled).c Tamo je navedeno prcko 20 tema kojima je autor mislio obuhvatiti sva objelodanjena literarna ostvarenja Musli­mana u tom vrcmenskom razdoblju. Da bi se detaljnije upoznali sa autoro\'om koncepcijom planiranog priručnika izbi1jcŽ3\"amo sve te· me onim redom kako ih je on u nacrtu naveo. U nacrtu plana teme teku ovim redom:

1) Uvod; 2) Muslimani pisci ćiri licom i latinicom; 3) Muslimani pisci arebicom; 4) Pseudonimi; 5) Zajednički pisci; 6) Nepoznati pisci, prevodioci i izdavači; 7) Edicije islamskih društava; 8) IZ\'jcštaji i edicije islamskih vjerskih ustanova; 9) Spomenicc;

10) Dokumenti i memorandurni islamskih naroda; II ) Narodne pjesme i sevdalinke; 12) Kalendari;

2) Pro!iruju~i svoja intcresovanja na ovako složeno I do danas jo~ do­voljno neobrađeno područje - s namjerom da pruži što potpuniju infor­maciju o st\'aralačkim ostvarenjima bosanskohercegovačkih Muslimana to­kom istorijskog kretanja kulturnog života naroda nMe Republike - 50-kolO\·ič i dalje ostaje stvrastveni ljubitelj' i pasionirani kolekcionar knji ga. O njemu je prije desetak godina 7.abi jc1eno u ltampi da je .mao sa· mo za dvije sn·ari: učenje i kupovanje knjiga. Obišao )e antikvarnice ,.e­lik.ih evropskih e:mdo\"a tragajući za starim orijentalmm knjigama i ru­kopisima. Posjcčlvao je mnoge stare ljude i kupovao s,'e 1;;to je bilo \Ted­no i značajno... Tako radi punih !ezdeset godina... (B. Bozdano,·ić. Sarajevski _milionarc Politika, 1959., br. 16550, od 16. VIII).

114

13) Novine i revije; 14) Muslimani vlasnici ili urednici zajedničkih tS) Muslimani pisci na orijentalnim jezicima; 16) Muslimani pisci na evropskim jezicima; 17) Izjave i cirkulari pojedinaca i organizacija; 18) Muslimanska prosvjetna i ostala društva 19) Islamski pseudonimi pisaca nemuslimana; 20) Nekoja djela nemuslimana o islamu; 21) Zaključna riječ; 22) Abecedni popis pisaca;

listova revija;

do 1908.g.;

Tema pod brojem 18 .Muslimanska prosvjetna i ostala društva do 1908. g .• nejasna je za bibliografiju. Kako ova disciplina isključivo

vrši deskripciju štampanih dokumenata i opisom pruža podatak o njima i omogućuje njihovu identifikaciju, iz teme se jasno ne vidi da li se ovdje možda radi o izdavačkoj djelatnosti tih društava? Literarna djelatnost bosanskohercegovačkih Muslimana bila je, kao što je poznato, predmet interesovanja i brižljivog proučavanja kako naših ljudi tako i stranaca. O tome nam je ostalo zabilježeno obilje bibliografske j kulturnoislorijske građe. Ali je, prema podacima ko­jima danas raspolažemo, O. A. Sokolović prvi čovjek koji je svojim bibliografskim radom .Muslimani i islam u jugoslovenskoj knjizi od 1878. do 1948. g .• pokušao da priredi jedan kompletan priručnik os­novnih bibliografskih podataka o toj djelatnosti Muslimana. Na žalost, ovaj njegov pokušaj nije realizovan. Poslije Sokolovićeve smrti on je sve do danas ostao, gOLovo nepoznat, kao svojevrstan bi­bliografski projekat. Međutim, on je za nas neobično značajan. Da su, na primjer, postojali uslovi za njegovo ostvarenje, Sokolovićev

.bibliografski priručnik. predstavljao bi danas vanredan prilog na­šoj vrlo siromašnoj bibliografskoj literaturi. Njegovom značaju do­prinosi i to što obuhvata onaj vremenski period - austrougarsku okupaciju - u kome se, kako to kaže A. Purivatra, .moderni razvoj Muslimana odvijao u pravcu njihovog separisanja i odvojenog gru­pisanja, kao što je uostalom tekao i moderni razvitak Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Postojala su posebna muslimanska kulturna, prosvjetna, humanitarna, šta više i sportska i aotialkoholičarska druš­tva, posebne muslimanske čitaonice, posebni časopisi i novine. posebne muslimanske političke stranke, posebne štamparije, pa čak i poseb­ne zadruge, novčani zavodi i banke _ ..• Istina, Sokolović je u vre­menu od 1955. do 1959. g. objavljivao dijelove svoga .Pregleda •. Ti dijelovi ~tampani su u nastavcima u Glasniku VIS-a, počev od 1955. pa do 1957. pod naslovom .Pregled štampanih djela na srpsko-hrvat­skom jeziku Muslimana Bosne i Hercegovine od 1878 - 1948. godine •. Kasnije je, tj. 1957. g., štampan i posebni otisak ovoga rada. Biblio­graska građa registrovaoa u Glasniku VIS·a raspoređena je po istim mjerilima kao i u nacrtu plana i obuhvata tačke 2, 3, 4, 5, 6 i 19 na­crta sa nešto izmijenjenim redoslijedom_ Raspored u Glasniku i u separatu teče ovim redom:

115

Kratak predgovor; A) Djela pisana latinicom i ćirilicom;

Il Nekoja zajednički izdana djela;

I II Pseudonim i;

IV Nepoznati pisci i prevodioci;

V Islamski ili orijentalni pseunonimi nemuslimana;

Dodatak; Alfabetski popis pisaca i prevodilaca (latinica i ćil'ilica);

B) Djela pisana arapskim slovima; Alrabetski popis pisaca i prevodilaca (arebicom); Zaključna riječ o arebici.

U separatu su oba alrabetska registra štampana jedan 7..3 drugim na kraju teksta.

U 1959. g. štampan jc. u brošuri na 14 s tranica, nastavak .Pregle­datI sa naznakom da je separat iz Glasnika VIS-a. Međutim, ovaj nas­tavak nije prethodno objavljivan u Glasniku. Ovdje su obuhvaćen(' tri tačke iz prednacrta (tačka 12, 13 i 14). Ione su štampane u iz­mijenjenom redoslijedu u odnosu na nacrt:

rt Novine i časopisi u vremenu od 1878 - 1948. (sa kratkom uvodnom bilješkom);

- Muslimani vlasnici i urednici raznih posebnih ili zajedničkih lislova;

_ Takvimi (kalendari) _ samo uvodna bilješka. Na sve objavljene dijelove Sokolovićevog »bibliografskog pregleda« trebalo bi se ozbiljno osvrnuti i objektivno utvrditi stepen upotreb­ljivosti te izuzetno interesantne građe. Ali ovaj napis nema tu svrhu. On jc ograničen na nekoliko informacija koje treba da skrenu paž­nju na ovaj Sokolovićev poduhvat. Pa ipak, i površna analiza objav­ljenih dijelova Sokolovićevog »Pregleda« uvjeriće nas da sc ovaj stras· tveni ljubitelj knjige prihvatio složenih zadataka koji su često pre­vazilazili njegove moći. Međutim, to ni malo ne umanjuje značaj nje· gova poduhvata. Radeći pod vrlo nepovoljnim uslovima i sa skrom­nim poznavanjem bibliograrsko desk.riptivne metodologije Sokolović je njemu svojstvenom upornošću, udario temelj jednom neobično korisnom poslu. Njegovo djelo treba nastaviti, a ono što je njemu pošlo za rukom da sabere i opiše moglo bi da posluži kao baza za dalji rad. PI'i tome bi trebalo povesti računa o činjen ici da je lite­rarno ~tva l·ala~tvo bosanskohel·cegovačkih Muslimana integralni dio stvaralaštva naroda Bosne i Hercegovine. Potpuna evidencija o tom stvarala!tvu vodi se u opštoj bosanskohercegovačkoj bibliografiji. Onaj ko bi nastavio tamo gdje je Sokolović stao trebalo bi da usposta· vi kontakte sa institucijom koja izrađuje opštu bosanskohercegovač­ku bibliografiju i da prethodno dobro razmisli o svim pitanjima vc­zanim za dalje sabiranje, opis i sređivanje građe. Pri organizovanju ovakvog posla treba se poslužiti iskustvima drugih. Prije prelaska na rad treba utvrditi šta je sve dosada urađeno u toj oblasti. Pomenuli smo da o literarnom stvaralaštvu Muslimana postoji obilje Iitera· ture: monografija, članaka, zapisa i drugih priloga. U toj literaturi mogu se naći dragocjeni bibliografski podaci bez kojih bi nam opis

116

ostao nepotpun, a često i nepouzdan. Od ruskog naučnika A. Giljfer­dinga koji je prvi - jednom kratkom bilješkom o stvaralaštvu Mus­limana u svom putopisu kroz Bosnu 1857. g. - obavijest-io Evropu o toj literaturi, pa do Wernera Lehfeldta koji je nedavno branio te­zu o alhamijado-literaturi i o njoj napisao nekoliko interesantnih pri­loga, pred nama se pojavljuje impozantan broj naučnih radnika i pu­blicista čije tekstove ne smijemo zanemariti pri utvrđivanju bibliograf­skih fakata o pisanom kulturnom nasljeđu koje su iza sebe ostavile ranije generacije Muslimana naše uže domovine.

SUMMARY

An interesting bibUographical project

The written word was traditionaly cultivated by the Moslems in Bosnia and Herzegovina. Many among them, particularly those belonging to the educated class, possessed their own libraries with rich collection of books and manuscripts in Oriental languages and Serbo-Croatian language. Osman Asaf Sokolović (1883-1972) was owner of a such rich library. As a bibliophil amateur he tried to work out a complete bibliographic compendium of literary creation of the Moslems from Bosnia and Herzegovina. from 1878-1948. Some parts of this com­pendium were printed in »Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ«, Sarajevo, from 1955- 1957 and as an independent work 1959.

117

I II

'I

118

Fehim Nametak

Prevodilački rad Fehima Spahe

Kad je u Sarajevu pokrenut »Behar. 1900. god ine jedan od nje­govih prvih i najplodnijih suradnika naročito na knjiJ.evno-prevodilač­kom polju bio je Fehim Spaho. Njegovo poznavanje arapskog, turs­kog pa i perzijskog jezika, a uz to sasvim solidno pismeno izražava­nje na materinjem jeziku i opća kultura, bili su garancija da ćc pri­jevodi biti korektni i pismeni. Ovaj list je inače dobrim dijelom PQ­punjavan bcletrističkim prijc\'odima i to pretežno s orijentalnih jezika i . mada .Behar« nije oskudijevao prevodiocima s orijentalnih jezika jer su tu surađivali i drugi naši poznati orijentalisti i prevodioci s i stočnih jezika kao Safvetbeg Bašagić, Musa Cazim Catić, Edhem Mu­ladbić, Osman Nuri Hadžić, Muhamed Emin Dizdar, Ahmed Serić. Naim Kadić i drugi. među njima svoje vidno mjesto imao je Fehim Spaho. Cak ako uzmemo samo prije\'ode sa turskog jezika možemo sa sigurnošću tvrditi da je uz Musu ćazima Catića, Spaho naš najplod­niji prevodilac s ovog jezika pa je samim tim i najzaslužniji za in­teres koji postoji kod nas za tursku književnost.

Fehim Spaho je rođen u Sarajevu 1871. godine. Skolovao se u mektcbu. ruždiji i Scriatskoj sudačkoj školi, koju je završio 1895. Svoje znanje triju orijentalnih jezika ponio je odavde, pa iako nikad nije bio u Turskoj. turski je tako dobro savladao da je vrlo lijepo mogao govoriti , a i prevoditi s ovog jezika, kako starije dokumente. tako i suvremena, pretežno prozna djela. Umro je 13. rebruara 1942. na polo'..aju reis-ul-uleme.

U najvažnije prijevode Fehima Spahe ovdje spada.ju: Hilj ad u i jedna noći), prijevod s arapskog jezika. Možemo reći za ovaj prij evod da je dosta uspio, mada ga je prevodilac radio u fazi svog početničkog rada. Moramo odmah napomenuti da se Fehim Spaho ipak više arir­mirao kao prevodilac s turskog jezika jer c;e time kac;nije gotovo is­ključivo bavio. Svi ostali važniji prijevodi s u sa turskog jezika. Tu je Mual1im Nadžijev (Muallim Naci) članak u kome je preneseno

t. U drugom godištu Behara počeo je zajedno sa Osmanom Nuri Hadži­ćem pre\'oditi Hiljadu i jednu noć, a od četrnaeste noći do stotinu i devete (polovinom IX godišta) prevodio je sam. Poslije je Islamska dionička štampanja prcštampala Hiljadu i jednu noć u sveščićima od po 16 strana i izdala 40 svezaka (ukupno četiri knjige) u kojima je Spa­ho nastavio ranije započeti rad i došao do 206. noći.

119

predanje O halifi Aliji pod naslovom Nauka 1 bogatstvo', zatim Na· mik Kemalova (Namik Kemal) pripovijetka Rad l nastoJanje ', Husein Džahidova (Hilseyin Cahit Yalt;in) pripovijetka Sila 4 iz zbirke Hayati Haklkyye SahneJcrl, objavljena 1909. 5, drama Varalica Hamza (1901), turski prijevod i lokalizacija Moliere-ovih Les fourberles de Scapln·. Ovo djelo je s francuskog na turski preveo Ali Bey '. Sva ova djela štampana su u .Deharu_ .• Behar_ je prestao izlaziti 1911. i sve do 1919. kada počinje izJaziti .Pravda_, glasilo Jugoslavenske muslimanske or· ganizacije, traje zatišje u prevodilačkom radu Fehima Spahe. Ovaj list u prvoj svojoj etapi (1919-1929), nakon čega je privremeno prestao iz· laziti, donosi niz Spahinih prijevoda sa turskog jezika.

U .Pravdi« je štampao 1923. roman Vesaf Kadrija (Vesaf Kadri Moralizftde) SaCiJa, Rešad Nuri Gintekinov (Re~at Nuri GUntekin) ro­man f;allkusu. štampan na turskom 1922. (u prijevodu Grmuša) koji je osim prijevoda u nastavcima u Pravdi (1923-24) doživio i zasebno štampanje II izdanju Matice Hrvatske u Zagrebu 1962. godine. Inače. ovaj roman je u Turskoj do danas doživio 17 izdanja i jedan je od najpopularnijih i najčitanijih turskih romana uopće. To što se Spaho odlučio da ga prevede odmah po njegovom objavljivanju u Turskoj svakako pokazuje njegov smisao za literaturu i ocjenjivanje ukusa ta· dašnje čitalačke publike. Roman je preveden na nekoliko evropskih jezika, ali najprije na hrvatskosrpski. Godine 1924. izlazio je u nastav· cima Spahin prijevod romana Erdžumenda Ekrema Talua (Erc\i· ment Ekrem Talu) Kad sunce zalazi (GUn batarken) nakon što je pre· stao izlaziti roman Saliha Hanuma Halid Zija U~akligila (Halit Ziya Usakligil) koji je objavljivan 1922. i 1923. Godine 1923. ovaj roman je štampan i zasebno u Sarajevu, u izdanju Islamske dioničke !tam parije, a 1953. u Zagrebu u izdanju Seljačke knjige doživljava i treće izdanje sa predgovorom Alije BejtiĆ8. Ovaj inače u Turskoj manje poznat roman prvog turskog modernog romansijera je svakako jedan od boljih Spahinih prijevoda. Godine 1924. Spaho je dao još jedan prijevod Halit Zija Ušakligila. To je, po općem mišljenju, piščev naj­uspjeliji roman Zaboravljena ljubav (~k-i memnu), iza~ao u Carigra· du 1900. godine u izdanju Edebiyat·j Cedide KUtilphanesi (Biblioteke .Nove književnosti_l. Ovamo spada i prijevod romana turske spisate· ljice Gtizide Sabri Zaostale bllJeške umrle lene (Olmtis Bir Kadin!n Evrak·i Melrukesi), štampan 1905. godine, a do 1942. doživljava u Tur· skoj čeliri izdanja.'

Poslije ovoga nailazi njegova prevodilačka aktivnost II . Novom Beharu«. Od važnijih prijevoda objavljenih ovdje su romani: Halide

2. Behar 1. 1900. br. 16 str. 245-248. 3. Behar J. 1900, br. 8 str. 117-119. 4. Behar II. 1901. br. 3 Str. 35. 5. Ljubinka Rajković: Turski pesnici i pripovedači kod Srba i Hrvata . Be-

ograd 1968. str. 68. 6. Alija Nametak: Književni rad Fehima Spahe. Obzor LXXII. 1935. br. 171. 7. Lj. Rajković, isto. str. 49. 8. Behcet Necatigil, Edebiyatimizda isimler sozlUA:U, 6. baski. Istanbul.

1970, str. 148.

120

Edip Adivar Bolja na sr-eu (Kalp Agris1)' j Haodana (Handan) 10. Ha­lide Edip Adi\'ar je najbolja turska romansijerka i uop<!e uz Jakup Kadri Karaosmanoglua i Rešat Ginteklna spada II najčitanijc turske pisee prve polovicc XX stoljeća. Poslije ovoga prevodio je i roman Rcšat Nuri Gintekina S usana na srce (Dudaktan Kalbe), ali ga nije za\Tšio zbog prezauzetosti redovnim poslom pa je dalje prcvođenje ovog romana ustupio Abdurahmanu Mešiću. To su uglavnom romani, a u uspjcle prije\'odc mogu se ubrajati i niz pripovijedaka medu ko­jim pripovijcst Hatidže Sureja. što je u stvari pseudonim knjižcvni­ka Val5. Nurettina, Pouzdanje II se II, te ReŠ3t Nuri GintckinO\'e pri­povijcsti Na oporavak (Nekahat) 12, Tetka Hava (Havva Teyze) u Treš· nje (Klzilcik Dallarf) 14, Jedna nedužna prevara (Masumane Bir Hile)I~. Habur Sahova Sedžada (BabUr Sah'in Seccadesi) 16, te pripovijest En· džumcnda Ekrcma Talua Clgra (Topac)l1.

No ovdje bih Idio po~cbno naglasili njegove prijevode koji su manje poznati. a sigurno više značajni, prijevode turskih dokumenata kojc jc pisao da bi poslužili za naučne radove naših istaknutih his· toričara Cire Truhelke", Hamdije Kreševijakovića 19 i drugih le pri­jcvode dokumenata koje je sam iskoris tio za ne mali broj svojih na· učnih radova.

9. Novi Behar I-III, 1927-28, 1928-29. 10. NO\'j Behar IY-Y, 1930-31, 1931-32. II. Novi Behar YI, 1932-33. str. 305-306. 12. Kalendar Napredak XX, 1930. 13. Kalendar Napredak XXlI, 1932. 14. Novi Behar Ill, 1929-30. Str. 337-339. 15. No\.i Behar, III, 1929-30. str. 353-354. 16. Novi Behar X, 19~37, u nekoliko nastavaka. 17. Narodna uzdanica, Kalcndar, 1938. 18. Ciro Truhelka ističe u monografiji o Gazi Husrev-begu - Gazi Husrev·

-beg, njegov ih'ot i njegovo doba, u bilješci na 14. strani: .Ovdje mi je dužnost da se toplo zhvalim gospodinu Fehim efendiji Spahi. što mi je vanrednom požrtvovanosti i pripravnosti pomogao dobaviti ovu važnu knjigu (Medžmuai munšealus selatin) i iz nje prevađao ona mjesta, ko­ja su me osobit o zanimala i koja su doprinijela, da ovo moje prikazi· vanje biogradske vojne bude daleko potpunije nego bi bilo ne uvaživ~i taj dokumenat_o

Slična zahva la je u predgovoru Tursko-slovjenskih spomenika Du· brovačke arhjvc. Sarajevo. 191 L, s tr. 3, a u Novom Beharu br. 4 od IS. Ir 1944. dr Cira Truhelka piše o Spahinu znanstvenom radu pa ističe sa zahvalnošću da mu je Spaho mnogo puta pomogao u njegovu z.nan· st\'enom radu, a osobito kod redakcije Tursko-slovjenskih spomenika Dubrovačke arhive i u Monografiji o Gazi Husrev-begu. Zahvala se na· lazi i u članku Dra Marica levija Rav Danon, Godišnjak La Bene· volencije i Potpore za godinu 5694-1933., str. 81-93.

19. Najveći dio spomenice Gazi Husrcv-begove četiristogodišnjice napisao je Hamdija Kreševijaković. On je napisao i članke o Gazi Husrev·begovom hanikahu, imaretu i musafirhani, koristeći se podacima iz Gazi Husrcv· -begovih \'akurnama za džamiju, imare i hanikah koje je preveo Fehim Spaho (u istom djelu I-XXXVI). Isto tako prevodio je originalne fer· manc i bujruldije koji se odnose na kapetanije Ostrovicu (Kulen-Vakuf) i Počitelj, a koje je Krcšcvljaković upotrijebio u svojim navedenim mo­noararijama.

121

lt

I

I

I I

I

Naime interesantno je kako su nastajali neki naučni radovi vc­oma važni za proučavanje naše povijesti. Rad bi objavio jedan čov­jek, ali je oko njegova stvaranja bilo okupljeno više ljudi što vidimo po autorovim zahvalama na suradnji, korištenju njihovih prijevoda, sugestijama, revizijama i superrevizijama. Ne zanemarujući činjenicu da je prilikom stvaranja svakog naučnog djela neophodno konsultirati djela drugih autora o istoj ili sličnim temama, ovdje se radi o drugom obliku pozajmnice, o nadgledanju i pomaganju u samom toku stvara­nja. Išlo se dotle da bi se za neke od tih knjiga gotovo moglo reći da su plod kolektivnog rada s izuzetnim naporima i poduzimljivošću jed­nog autora. U svakom slučaju to je bio dobar momenat da se netko upusti u posao koji možda sam ne bi mogao obaviti, ali uz pomoć i suradnju ljudi u čije se znanje mogao pouzdati, mogao se korist iti važ­nim histor ijsk im izvorima i tako učinit i značajan korak u proučavanju određene oblasti. Nisu li za to najbolji primjeri upravo H. KreševIja­ković i C. Truhelka.

U ove ljude koji su sami manje stvarali nego što su doprinosili stvaralačkom radu drugih možemo ubrojati i Fehima Spahu, poznava­oca tri orijentalna jezika i suradnika naših spomenutih historičara.

Ovdje smo dužni spomenuti i njegove prijevode dijelova iz Seya­hatname (Putopisa) Evlije Celebije (EvJiya Celebi) II Kalendaru Napre­dak za godinu 1932, Kolu Matice Hrvatske XII I, Kalendaru Narod­ne uzdanice za 1942. godinu. Preveo je i jedan odlomak iz Seyahat­name koji se odnosi na grad Podgoricu u Crnoj Gori, koji je upot­rijebio Alija Nametak u svojoj studiji Nekoji narodni običaji l tra­diciJe musUmana u Podgorici (Glasnik Etnografskog muzeja na Ce­tinju, knjiga ll, 1962.). Među ostalim Spahinim studijama i člancima najvažniji su: TurskJ rudarski zakoni (Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1913), StaroslovenskI crkveni stlhovi u arapskom pismu (Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovi­ne, Sarajevo, 193 1.), Naši narodni nazivi mjeseci u turskim kalcnda­rima Iz scdamnaestog vijeka (Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Her­cegovine, XVII , 1030. i Kalendar Napredak za 1934.), Prve kavane su otvorene u našim krajevima (Novi Behar V, 1931-32), Jedan turski dokwnenat o Krbavskoj bitci 1493 (Napredak Vl , 1931. br. 1-2), Po­buna u luzlanskom srezu polovicom XVIII vijeka (Glasnik Zemaljs­kog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1933), Još jedan neobjav­IJcn dokumenat Iz pokreta Husejn kapetana CradaAčevlta (Napredak, kalendar za 1934. g.) ArapskI, perzijski I turskl rukopisi HrvatskJh ze­maljskih muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1942. str. IX + 107 (uz ovo ob­radio je i opisao oko 1500 arapskih, turskih i perzijskih rukopisa ko­ji su tada pripadali Zemaljskom muzeju, a sada su u posjedu Orijen­[a lnog instituta II Sarajevu. Listovi na kojima su rukopisi obrađeni čuvaju se sada u rukopisima Instituta) Prijevodom članka Ustanak srbske raje, njihovo ugu!enje i izbavljanje grada Beograda (Napisao na turskom Salih Sidki Mahmudkadić, a sa turskog pre\'eo Fehim Spa­ho) mogli bismo upotpuniti sliku o boga lom prevodilačkom i nauč­nom radu Fehima Spahe.

122

SUMMARY

Fehim Spaho's translational work

The article informs about Fehim Spahe, one of the most fruitful tran­slators from Orieotal languages. Even though he translated from three Orieotal languages (Arabic, Turkish, Persian) he distinguesbed himself as translator of Turkish prosaic texts. In this respect, he stands besi de Musa ćazim Catić, the most fruitful translator of Turkish poesy. The author of the article points to Spaho's exceptional contribution in translating Turkish documents for interpretation of the history of the Yugoslav countries. Spako translated documents as material for his studies, but also for the use of other historians who were not familiar with Turkish, among which the academician Hamdija Kreševijaković and Doctor Ciro Truhelka should be specially menti­oned.

123

! I

124

J. Jovanović

Reagovanja muslimana u Rusiji i muslimanske štampe u Bosni povodom smrti

Lava Nikolajevića Tolstoja

(Uz 6o..godlšnjlcu Tolstojeve smrti, 1910 - 1970)

Na smrt Lava Tolstoja reagovao je gotovo čitav svijet. Gotovo sva svjetska š tampa objavljivala je tekstove o njemu kao velikom piscu i umjetniku, borcu 1..a pravdu; zaštitniku bespravnih i potla­čenih. U mnogim parlamentima, organizacijama, školama i na uni­verzitetima širom svijeta održavane su komemorativne sjednice po­vodom Tolstojeve smrti kao izraz poštovanja prema ovom velikom geniju.

Ruski narod - naročito ruski mužik. - dostojno je o13lio svoga »učitelja živola41 iako to nije bilo po volji ruskom carskom režimu, crkvenim velikodostojnicima i ruskim kapitalistima koje je Tolstoj bespoštedno kritikovao, ne štedeći ni samog cara Nikolaja II (1868-1918). Koliko je bio snažan uragan Tolstojeve kritike može se oci­jeniti po riječima publiciste i urednika lista _Novoj e vremja41 A. S. Suvorova. »Mi imamo dva cara: Nikolaja II i Lava Tolstoja, pisao je Suvorov. Ko je od njih jači? Nikolaj II ne može ništa da preduz­me protiv Tolstoja, ne može da mu uzdrma pres to, dok Tolstoj ne­sumnjivo drma presto Nikolaja Il i njegove dinastije4l.

Tolstoj se, kako kaže Lenjin »oborio ... žestokom kritikom na sav savremeni život državni, crkveni, društveni i ekonomski poredak, osnovan na porobljavanju masa, na njihovoj bijedi, na upropašćava­nju seljaka i sitnih sopstvenika uopšte, na nasilju i pritvorstvu, ko· jima je od vrha do dna protkan cio savremeni živote.

Zbog oštrog kritikovanja ruske crkve, koja se po mišljenju Tol­stoja udaljila od pravog učenja i zaboravila čovjeka, sinod (najveća crkvena vlast) je isključio Lava Nikolajevića iz crkve i naredio da se u svim crkvama proklinje jeretik i otpadnik od crkve - Tolstoj.

Vladimir llič Lenjin povodom ove odluke i isključenja Tolsto­ja iz crkve reagovao je ovim riječima: . Sveti Sinod isključio je Tol­stoja iz crkve.. Ovaj podvig biće uzet u račun Svetom Sinodu u momentu narodnog obračuna sa činovnicima pod mantijama, sa po­licajcima u ime Hrista, sa mračnim inkvizitorima, koji su pomagali jevrejske pogrome i ostale podvige crnostotinaške carske bandee (le­njin, Sočinenija, tom XIV str. 402). Međutim Tolstoj je ostao do kraja života kategoričan u stavu prema ruskoj crkvi, odbijajući na samrt­nom času pokušaj crkvenih ljudi da se pomiri sa njom. Zbog toga

125

I

)

Sinod nije dozvolio da se u ruskim crkvama održava pomen Tolsto­ju, !to je jo! više razjarilo đake i studente u Petrogradu da demon­striraju protiv Sinoda.

Međutim u Moskvi su muslimani, Jevreji i protestanti održali službe božje u čast Lava Tolstoja izražavajući na taj način duboko poštovanje prema njemu. A u Petrogradu - prijestonici Rusije -jedino su Jermeni održali svečanu liturgiju povodom smrti Lava Tolstoja.

Ruski parlament (duma) 21. novembra 1912. godine održao je komemorativnu sjednicu. Neposredno poslije sjednice Parlamenta političke stranke, među kojima i muslimani, također su održali skup posveten Tolstoju. Desničari su, naravno, protestvovali protiv takvih skupova.

Pored održanih komemorativnih sjednica političke stranke: mu­slimana, radnika, socijaldemokrata i oktobrista uputile su telegrafsko saučešće Sofiji - suprugi Lava Tolstoja.

Navedeni podaci jasno govore da je stranka muslimana, a tako­đe i Muslimani u Rusiji neposredno ili posredno preko svojih dele­gata u Parlamentu, odala poštu preminulom geniju koji je jednoj svojoj poznatoj pripovijeci dao ime . HAD2I MURAT«, a u kojoj .ob­rađuje temu borbe brđana za nacionalnu slobodu i izražava otvorene simpatije prema ličnosti smelog .hajduka«, borca za nezavisnost -Hadži Murata«.

Povodom smrti Lava Tolstoja bosansko-hercegovačka štampa pu­blikovala je veliki broj vijesti i članaka o njemu. Od muslimanskih listova na smrt Lava Nikolajevića reagovala je .MUSLIMANSKA SLO­GA« - glasilo bosansko-hercegovačkih Muslimana - 22. novembra 1910. godine.

Fadil Kurtagić je toga dana u .Muslimanskoj slozi« objavio felj­ton .TOLSTOJ« (str. 2.) u kojem se ukratko osvrnuo na učenje i zna­čaj velikog pisca. Autor konstatuje da Tolstojevo filozofsko učenje o ljudskom životu kao i njegovo shvatanje religije kod mnogih nije naišlo na razumijevanje .• Covjek koji je svojim filozofskim studija­ma prodrmao donekle fundamente čitave sadanje svjetske konstruk­cije, nai!lo je u kulturnom svijetu na mnoge simpatije nu i na malo razumijevanja«, kaže Kurtagić.

Kurtagić misli da tadašnja generacija nije bila u stanju da ra­zumije Tolstoja baš zbog toga što se nije mogla .otresti starijih dog­mi. zbog čega .nije bila u mogućnosti da kapira Tolstojeva shvaćanja«.

Kurtagić ne krije nadu da će Tolstojevo učenje doći do punog izražaja i da će biti od ljudi prihvaćeno kao što su filozofske postav­ke Rusoa, Voltera i Monteskijea ili, na primjer, islama zasjale .na kulturnom horizontu Evrope« i pored toga što su bile podvrgnute negiranju i kritici.

Autor podvlači da Tolstojeva nauka nije sadržavala e lemente mis­ticizma kako su mu neki predbacivali .• Tolstoj u riječima, da je vjera poznavanje ljudskog života i snage njegove pokazuje nam posve kontraran princip tome shvaćanju, ističe Kurtagić. Vjerske, špecijalno hrišćanske dogme,preuske su i preveć nesavremene za Tol­stojevo naziranje na napredak čovječanstva. Zato je i pala na njeg kiša taneta sa strane ruske klerikaIne mafije i ostalih reakcionamih krugovac.

126

Po ocjeni Kurtagića »Tolstoj izopćen (isključen - prim. J. J.) iz crkve, uz najveću duševnu energiju sazidao je novi hram od trajne mjedi svoga modernizma i pribavio mu svestrano rešpektovanjec.

I u ono vrijeme u krugovima naših ljucli Tolstoj je imao dosta poštovalaca, o čemu i sam Kurtagić govori. lIMuž, koji je snagom svo­ga pera onako krasno i sa onoliko prirođenoga i disciplinovanoga hu· mora i sarkazma znao izšibati današnje judicijalne religiozne i filo­zofske forme, našao je i u našem intelektualnom krugu priličan broj poštovalacac.

Autor svoj feljton zaključuje riječima: »Mi kao jedan ogrančić kulturnog stabla ovom prigodom sa pu­

no ambicioznosti spominjemo ime Lava Nikolajevića Tolstoja, koje će vazda poput alabastra sjati na straži kuJturnog SIovenstva<c.

Kurtagiću je prigovarano zbog članka »TOLSTOJ« ali se ne mo­že ustanovili sa koje je strane dolazio taj prigovor. U idućem broju lista »MUSLIMANSKA SLOGA« (25. novembra 1910., str. 2, 3,) on je dao neku vrstu odgovora na te prigovore.

»Pripominjem ... da sam taj feljton napisao za .Muslimansku slogu« koliko iz pieteta prema kulturnoj sili, kakova je nesumnjivo pjesnik i misli lac Lav Nikolajević Tolstoj, toliko i da zadovoljim jed­nom [ormaInom taktu, kojemu se odužila sva evropska štampa, pa i ruski muslimani obavivši dove u džamijama, naročito u Moskvi .. (str. 3).

Kurtagić primijetivši da je u feljtonu napravio grešku (lapsus kalami) kada je za Jovanku Orleanku (1412 - 1413) rekao da je en­gleska umjesto francuska junakinja u broju od 25. novembra 1910. ispravio je ovu grešku.

Fadil Kurtagić, slično još nekim autorima radova o Lavu Tol­stoju koje su objavili u listovima Bosne i Hercegovine, kaže da je Tolstoj umro u manastiru Astapovo. Međutim on je umro na željez­ničkoj stanici Astapovo, u sobi šefa stanice 1. 1. Ozolina, 20. novem­bra 1910. godine. Stanica Astapovo sada se zove željeznička stanica .Lav Tolstoj«.

U časopisu »GAJRETc (Glasilo »GAJRETA«, društva la potpo­maganje djece Muslimana na srednjim školama) povodom Tolstojeve smrti obavljen je tekst slijedeće sadržine:

LAV TOLSTOJ

Nema obrazovana čovjeka na svijetu, a da mu nije poznato ovo veliko ime. Kao pjesnika i filozofa Tolstojevo se i.me već nekoliko decenija prenosi širom svih dijelova svijeta i njegova djela prevađa. ju svi kulturni narodi na svoje jezike, da bi se što bolje upoznali sa ljepotom niegove poezije, sa dubinom njegove filozofije i velikim mislima velikog mislioca.

Covjek, koji nosi to proslavljeno ime je prije kratkog vremena wnro. Lav Tolstoj se više ne nalazi među živima, ali njegovo ime ni­je sa njegovim tijelom sahranjeno. I poslije njegove smrti živjeće stoljećima, a njegove gigantske misli vjekovima će zadivljavati ljudstvo.

Rođen u ruskom narodu, dakako da se taj najveći dio slovens­ke rase u prvom redu ponosi sa ovim velikim imenom, nu i ostali clijelovi slovenske rase mogu se s tim imenom također dičiti i Lava Tolstoja nazivati svojim velikanom.

Slava mu!

127

f

Bilješka je objavljena u broju 12., godine 1910. na 198. strani. Redakcija časopisa »GAJRET« objavila je tekst na vidnom mjestu podvukavši sve redove crnom debelom linijom kako bi bio što uoč· ljiviji.

Dr Safvet beg Bašagić je za jedno sa članovima Sabora Bosne i Hercegovine - među kojima je bilo i Muslimana - izrazio duboko poštovanje i žaljenje povodom Tolstojeve smrti. Naime, prva tačka dnevnog reda na sjednici Sabora BiH, održanoj 23. novembra 1910. godi ne, bila je posvećena Lavu Nikolajeviću Tolstoju. Sjednici je pred­sjedavao Bašagić čijim je odobrenjem i znanjem, dajući riječ narod­nom poslaniku Kosti Majkiću, promijenjen dnevni red, što se vidi po stenografskim bilješkama. Dakle odobrenjem Bašagića poslanik Majkić obratio se Saboru ovim riječima:

Gospodo poslanici! vAstapovu, majenom mještašcu prostrane ruske države, ispustio je u nedjelju iz jutra u 6 sati i S minuta svoju 91emenitu dušu jedan od najvećih ljudi, koji svojim radom, svojim ide­alima, pripada ne samo Rusiji j Slovenstvu, nego čitavom čovječan­stvu; sa ovijem se svijetom rastao čovjek, kojega je srce bilo neo· bično veliko, a duh tako opsežan, da je obuhvatalo čitavo čovječans· tvo. Za ovim velikanom ne žali samo i ne oplakuje ga velika ruska nacija; njegova smrt izazvala je boli i tugu u sviju kulturnih naroda, koji znaju shvatiti j ocijeniti neizmjerno bogatstvo misli, što ih je taj velikan II djelima svojim ostavio budućim ljudskim pokoljenji­ma, da se njim oplemenjavaju i podižu do čist ij ega i savršenijega života.

Covjek, o kome govorim, j kojega će uspomena trajno i kroz vječita vremena slaviti ljudstvo, jeste Lav Nikolajević Tolstoj!

Pa kad se na svim stranama prostranog svijeta oplakuje smrt ovog duševnog džina, ovog borca za prava i dostojanstvo čovjeka, kojega je srce sve do zadnjega časa kucalo za slabe, nejake, siromaš· ne, uvrijeđene i potištene, pridružimo se i mi gospodo poslanici, op· ćoj čovječanskoj žalosti pa riječima: 1)Slava mu!« odaj mo i učinimo ovdje u ovoj visokoj kući spomen velikom besmrtniku Lavu Nikola· jeviću Toistoju! (Stenografski izVještaji o sjednicama bosansko-her­cegovačkog Sabora god. 1910/1 t. I zasjedanje. Svezak II. Sarajevo. 1911., str. 287-288).

Poslije riječi Majkića naradili poslanici ustajući kliču; Slava mul Istovremeno Sabor je poslao saučešće slijedeće sadržine;

Predsjednišlvu dume Petrograd.

Najmlađi slovenski Sabor izjavljuje svoje duboko saučešće veo likom ruskom narodu povodom smrti velikog mislioca Lava Nikola­jevića TolstOja.

Predsjedništvo bos.-herc. Sabora.

Na ovoj - po redu 35. - sjedniCi Sabora prisustvovao je u ime Zemaljske vlade i doglavnik Isidor Benko kao i tri predstojnika i vladin referent. Zemaljska vlada je istoga dana brzojavom dostavila zajedničkom ministru za finansije u Beču tekst saučešća. U Beču su konstatovaH da je Sabor Bosne i Hercegovine time što je izjavio sau­češće ruskoj vladi prekršio Ustav. Ministar Stjepan Burijan je 25. no-­vembra poslao pismo baronu Benku savjetujući ga da na prikladan

128

način l>krene paJ.nju predsjedništvu Sabora, a 10 znači i dr Safvet­begu Bašagiću, da je prekoračio svoje kompentencije i da ga upo­zori da sc ubuduće pridržava ustamih propisa (Hamdija Kapidlić, Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom. Sarajevo. 1968., str. 378-379).

Treba napomenuti i to da Beč nije bio naklonjen Lavu Tolsto­ju koji je oštro protestovao u svom spisu. O prisajedinjenju Bosne j Hercegovine Austriji« protiv Austrije nazivajući Austrijsku carevinu .razbojničkim gnijezdom«.

I na kraju ,'alja napomenuti da je jedan naš čovjek - Mustafa Krila!. rodom iz sela Gunjana kod Kreševa, radio kod Lava Tolstoja u Jasnoj Poljani četiri godine (Jugoslovenska pošta, 30. maja 1940. g., str. 4.).

AvantlIristu Krilaša, koji je krstario po svim kontinentima, put jI! doveo u Odesu gdje se upoznao sa profesorom Marinske umjetničke akademije Pjotrom Mihajlovičem od koga je naučio s likarsku vještinu.

Jednom prilikom profesor je dao Muji da oboji s liku starca s du­gom bradom uz napomenu da posao dobro obavi, jer je starac otac Olge - supruge Pjotra Mihajlovića. Krilaš nije imao pojma o tome da je čovjek čiju sliku uljcpš.w3 bojama genije čO'ječanstva Lav Tolstoj.

Međutim jednom prilikom poveo je Mihajlović Muju u Jasnu Poljanu kod svoga tasta Lava Tolstoja. Tek tada je Krilašu bilo jas­no da je to ono isto lice čiju je sliku radio dok je bio u Odesi. Pre­ma Mujinu pričanju Tolstoj ga je zavolio i često puta s njim radio u bašči. Tolstoj je često hvalio našeg zemljaka govoreći mu: .Mus­tafa. vrijedan si ti mladić.« Nikolajević mu je pričao o živolu i lju­dima. Tako, na primjer. sjeća se Mujo da mu je jednom prilikom govorio: .Covjek ne smije da umre kao strvina. Sve što ima mora ostaviti ljudima. Pronalaske, znanje ... «

Drugom prilikom mu je govorio: .Jest, često bi iz ljudi pobje­gao čovjek. Ali. on ipak mora da dođe, da se povrati natrag. Možc svašta da se desi. Mlad si, vidjećcš. Ljudi te cijene po spoljašnjosti. Skidaju šešir ako si lijepo obučen. Novac postaje cilj. A novac je prljav. Zbog njega će se ljudi pokrviti. No, ipak, jednom biće s,'e drukčije. Covjek će zagrliti čovjeka«. (Jugoslovenska pošta. Sarajevo. 31. maja 1940., str. 5.).

Mujo Krilaš je jednoga dana .proliv svoje ,'olje, morao ostavil i La'·a Tolstoja i Jasnu Poljanu kojih se sjećao sa s impatijama čitavog života. Tolstojev zet Pjotr Mihajlović bio je umiješan u ruskoj revolu­ciji 1905. godine. Plašeći se da će pasti u ruke policiji morao je bje'.ati iz Jasne Poljane i tom prilikom je poveo sa sobom Muju. kojeg je vc>­lio ne manje nego Lav Tolstoj. Zadržali su se u Petrogradu gdje je Mu­jo jmao prilike upoznati se i s vel ikim piscem Maksimom Gorkim (Ju­goslovenska pošta. I. juna 1940., str. 6.).

Pred drugi svjetski r3t, u maju 1940. godine, svjetski putnik Mujo Krilaš Hatio se sa dugogodgnjeg putešestvija i naslanio u Sarajevu ra­deći u ateljeu .Tempo- (Jugoslovenska pošta, 3. juna 1940., str. 5.). Uvi­jek se rado sjećao pdjatclja Tolstoja - toga .poštenjačine i filoza­fa«, kako ga je on nazivao. Naračho burne 1940. g., kada je rat plam­tio Evropom, često puta padale su na pamet Tolstoje,'e riječi da će doći vrijeme kada će .čovjek zagrliti čovjeka«.

129

I

I

U dugom razgovoru sa Makom Dizdarom O svojim putovanjima i doživljajima, koji su trajali više od četiri decenije (o čemu je Diz­dar u Jugoslovenskoj pošti 1940. g. objavio opširnu reportažu u če­

tiri nastavka), Mustafa Krilaš nije krio da iznese i to da je za Tol­stojem plakao »kao malo dijete«, kada je poslije nekoliko godina pošto se s rastao II Jasnoj Poljani, u novinama o njemu čitao članke u kojima se veliča ovaj veUki ruski pisac, umjetnik, filozof. propo­vjednik ljubavi i prijatelj čovjeka.

LITERATURA

I. Gajrel, 1910 .• broj 12. 2. A. A. Zečaninov i drugi, Ruska književnosl. Knjiga I L, Beograd Pros-

vjeta. 1947.

3. Jugoslovenska pošta. 1940., broj 3351-3354.

4. Muslimanska sloga, 1910., broj 83, 84.

5. Stenografski izvještaji o sjednicama Bosansko-hercegovačkog saboru Cod. 1910/11.

6. Hamdija Kapidžić, Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom Sarajcvo. 1968.

SUMMARY

The reaction of Ihe Moslems ln Russia and the Moslem press in Bosnia on occasion of Leo Tolstoy's death

The Moslems in Russia expressed their mourning through their re­presentatives in the Russian parliament, or by expressing sympal­hyeswith Tolstoy's family in Yasnaya Polyana, or by praing .Oova« in the mosques. The Moslem press noted lhe death of lhe great writer Leo Tolstoy. The periodieal .Muslimanska sloga« (No. 22, November 1910) and the journal »Gajre t« (No. 12, 1910, page 198) published texls expres· sing the deepest esteem for L. Tolstay and his work. Bosnian Moslems paid their homage to L. ToIslOY al the meeting of their representatives in the Bosnian parliament on 23 th november 1910. The meeting was presided over by Safvet beg Bašagić. At the same time the chairmanship sent a condolatary telegram te the Rus­sian Parliament in Petersburg. The Austro-Hungarian authorities dis­satisfied with this action of the Bosnian Parliament reacted unof· ficially from Vienna. It is intcrcstingly that a Bosnian, Mustafa Krilaš (a native of the village Gunjani near Kreševo in Bosnia) Iived and worked for some while with L. Tolstoy at Yasnaya Polyana. Krila~ rcmembered his rriend Tolstoy during his whole life, and cherished feelings of deep esteem for him.

130

OSVRTI

IN MEMORIAM

U posljednjih nekoliko godina umro je vcći broj naučenjaka -naših i slranih - koji su se na o\'aj ili onaj način bavili kultur­nom baštinom bosanskih Muslima­na. Naša je dužnost da II našem časopisu registriramo njihovu smrt i tim po\'odom dademo najnu}'.ni· je osvrte na njihovo naučno djeo lovanje, posebno II koliko to ima veze s bosanskim Muslimanima.

Od domaćih naučenjaka zabilje­žiĆemo smrt

Derviša M. Korkuta, koji je um­ro II Sarajevu 28. VIII. 1969.

prof. dra Fehima Bajraktarevi. ća, koji je umro II Beogradu 22. II. 1970.

Antuna Slmčika, koji je umro II Zagrebu 29. IX. 1970.

dra Hazima Sabanovlća, koji je umro llStanbolu 23. III. 1971,

Derviša Bulurovlća, koji je um­ro II Sarajevu 18. VI. 1977. i

Osmana Asafa Sokolovića, koji je umro II Saraje,'u 24. I. 1972.

od stranih naučenjaka smatra· mo svojom obavezom da komem0-riramo smrt

prof. dra Franza Bablngera, ko­ji je umro 23. VI. 1967,

Aloisa Schmausa, koji jc um.·o 27. VII. 1970. i

prof. dra Aleksandra Solovjeva, koji je umro II ženevi 15. I. 1971.

DERVIS M. KORKUT potječe

iz čuvene travničke ulemanske po­rodice. Rođen je 1888. U Stanbolu je postigao najviši stupanj teološ· ke naobrazbe, no isticao se i mo­dernim 7.Oanjima, posebno pozna­vanjem svjetskih jezika. Najviše je služio kao muzej sk i kustos (Ze­maljski muzej, Cetinjski muzej , Muzej grada Sarajeva). U jednom od rijetkih nekrologa koji je ob­javljen povodom Korkutove smrti reteno je o njemu kao kustosu da je .uspijevao da zainteresuje pos· jetioce, često zadrži i VThunske de­legacije duže nego što je to bilo predviđeno po protokolu, jer je u· mio da svojim go\'orničkim darom, unoseći pri lome mnogo duha i sa kolosalnim poznavanjem činje· nica, plijeni posjetioca.c

Korkut spada II red najučenijih ljudi svoga doba II nas, ali je u od· nosu na svoj intelektualni potenci­jal relativno malo toga ostavio na· pi~ano.

Pretežni dio radova koje je na· pisao odnosi se na turski period historije naših naroda. Bavio se filologijom (učinio je znatne na· pore u prikupljanju turcizama II na· šem jeziku, ali je rad ostao neza· vršen, a pogotovu se demobilizi· rao u radu, kada su se pojavili

131

Skalji~evi turcizmi). Njegov nauČ·

ni interes bio je međutim matno širi od disciplina koje se mogu

pod"esti pod pojam turkologijc (spominjemo na pr. da je prouča. vao albansku narodnu medicinu, da ga jc zanimala diplomatska hi· storija. da jc na jednom antialko­holističkom s\jetskom kongresu is· tupio s rcferatom _Islam i alko­hol., da je na kongresu cHopskih muslimana u Z.cncvi 1935. istupio sa zanimljivom komunikacijom o etničkoj strukturi muslimanskog stanovništ\'n u Jugosbviji itd.).

U ovoj prilici žclimo podvući

da jc Korkut dva svoja rada -koji po našem mišljenju spadaju u njego\'u najvažnija nnućna ostva· renja - napisao, služeći se fondom Gazi Husrcv·bcgove biblioteke. Pr· \'o je njegova studija .MakbOI·i Aryf (Potur Sahidija) Dski.ifi Bos· ne\ija_, objavljena u Glasniku Hr· ,'atskih zemaljskih muzcja u Sa· rajcvu, 1942; il_dajući kompletan tekst Potur Sahidije, Korkut je imao za podlogu i dva rukopisa iz Gazi Husrc\,·bego\·e biblioteke. Oru· go, zapravo Korkutovo posthumno djelo, .Popis u7.ajamnog jamčenja stanovništva u Sarajc\'u iz 1841. godine. Mula·Muhameda Mest\'ice, objavljeno u ildanju Muzeja gra· da Sarajcva 1970. (str. 411), tcme­Jji sc na autografu Gazi Husrev· ·begove biblioteke.

Spominjemo i druge Korkuto­vc vajnije radove:

- Ne~to o turskim dokumen· tima Arhh'll dubrovačkog. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, Saraje· "0 1928, XL, sv. 2, !>tr. 145-160.

- Sarajevski Jevreji u godini 1848. Jevrejski glas, 1) 1928, 1l-I3, 4; 27, 2; 32, 2; 44, 4; 2) 1929, l (Sl) 2; 17-18 (67~). 12.

- Obno\"a natpisa na Sokolo\·i· ća mostu u Višegradu. Glasnik Ze· maljskog mU7ejn u B.iH., Saraje .... o 1929, sv. 2. 115-120.

132

Orijentalni rukopisi u Biblio((.'­ci cc(injskog muzeja. Zapisi 1932, VI. knj. XI. 2, sIr. 93--96.

- Rješavanje o Bosni i Herc(.'­gO\'InI na Berlinskom kongre:;u, Novi Behar. xr, 1937-1938, br. 17-19, 262-264; br. 21-23, 337-339; br. 24, 373--375.

- (sa H. Krešc\'ljako\"ićem),

Travnik 1464--1878. Biblioteka Za­dčajnog muzeja, Tra\'nik, br. 2. Travnik 1961, sir. 1-1S2.

- Neobjavljeni dokumenti o hcrccgo\'ačkom ustanku (1875-1879) i o događajima koji su mu pret· hodili. Građa. Odjeljenjc istorijs· ko-filoloških nnuka Naučnog dru~·

' .... a B.il-L, knj. 8, XI. Sarajevo 1961.

- Tursko-srpskohrvatski rječ· nik nepoznatog autora il. XV II stoljeća. Prilol.i la orijentalnu fi· lologiju XVI-XVII 1966-67, Sara· jem 1970.

Nema sumnje da bi portret 1)(. ..

n'iSa M. Korkuta bio nepoptun ako se ne bi naroćito napomenule njegove visoko-moralne i najdos­ljednije demokratske kvalitete. To sc među ostalim ogledalo u njego­\'U opoLicionom slavu prema vIa· dajućim rc;;l'imima stare Jugosla,·i· je, u njegovoj u"ijek Oh'oreno iz­raženoj antirašistitkoj orijentaciji (powati su njcgod istupi u korist 2.idm·a pred sami ral i u korist Cigana u 1941 1942. godini), IC uzo­room po~,enju II odnosu prema ljudima uopće.

PROF. DR. FEH IM BAJRAKTA REVIC rođen jc u Sarajevu 1889.

godine. Struka mu jc orijentalni (islamski) jezici i sla,'enska filolo­gija. Završio je studije u Beču,

Londonu i Aljiru. od 1924. pa do

pcnl.ioniranja 1960. predavao je na

katedri orijentalne filologije be0-gradskog uni\"erdlcta.

Bajraktarević je osnivač mo­derne orijentalistike u nas. Kao orijentalist stekao je međunarod­

nu afirmaciju. U svome radu u potpunosti je usvojio zapadnoev­ropsku metodologiju II orijcntali­stici. nekada je možda j prenagla­šavajući, i, po svoj prilici, pred­stavlja II izvjesnom smislu jedin­stven primjer u svjetskoj orijema­listici da sc kao musliman bez re­zerve uključi II sheme važcće na Zapadu.

Bajraktareviće,'a jc prednost II

tome što je bio ne samo orijenta­list već i slavist, posjedujući pd tome dosta istančan smisao za li­tCI-aturu.

Velike su Bajraktarevićcve za­sluge da je našoj či talačkoj publi­ci dao priliku da se upozna S ni­zom arapskih, per.tijskih i turskih pjesnika. Prcvodeći te pjesnike Bajraktarević se uvijek trudio ne samo da dade odgovarajući prije· vod, već da originalu pl"ilagoc1i i pjesnikov ritam, pa i melodiju. Uz prijevode uvijek je davao naučnu obradu. U ovom pogJedu tipi čan jc Bajraktarevićev prepjev epizode iz Firdusijeve Sahname ,.Rustem I Suhrabo:, Srpska književna zadru­ga, Beograd 1928.

Među Bajraktarevićevim mno­gobrojnim studijama mislimo da naročito važno mjesto zauzima ĐUlicaj Istoka na Getea« (Godiš· njica Nikole ćupića, knj. 48. str. 1-132, Beograd 1938).

Ovdje ćemo još spomenuli Saj . raktarevićeve radove, koji se iz­ravno odnose na bosanske Musli­mane, i to:

- Srpska pesma o Muhameda­vu rođenju. Glasnik Skopskog na­učnog društva, Skoplje 1927, knj. III, str. 189-202.

- Dimitrie.v N. K.. Problemi i dostiženja bosnijskoj turkologiji. Priloz.i za književnost, jezik, isto­riju i folklor, knj. VU, Beognld 1927, str. 251-253.

- C. Patsch, Drei bosnische KultsHitten. Glasnik Skopskog na­učnog društva, Skoplje 1928, knj. V, str. 358-359.

- ledna nova versija srpskog Mevluda. Prilozi za književnost, jc­zik, istoriju i folklor. Beograd 1930, knj. X, str. 83-87.

- Les ćtudes islamiques en YO­ugaslavie. Archiv Orientalni. Prag 1931, 80 knj., nr. str, 492-507.

- Ouo F. Babler, Dve mohame­danske biblicke basne. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i fol­klor. Beograd 1934, knj. XIV, str. 234---235.

- L' etat Betuel des ćtudes is­lamiques cn Yougoslavie. Revue international des etudcs balkani­ques. Beograd 1936, knj. TIJ, str. 241-269.

- Milivoj Malić, Bulbulistan du shaikh Fewzi dc Mostar. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i [al­klor. Beograd 1936, knj. XVI, str. 375-379.

- O naš im Mcvludima i o Me­"ludu uopšte. Prilozi za književ­nost, jezik, istoriju i folklor. Beo­grad 1937, knj. XVII, str. 1-37.

- Jedna Bašagićeva pozaJmi­ca iz Getea. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklo!". Beograd 1938_ knj. XVIU, str. 265-270.

- Naši Muslimani u turskoj dr­žavnoj upravi, književnosti i nau­ci. Politika, bajramski broj od 2. Xl 1940.

- Postanak Bašagićeve Ašikli· je i problem pozajmica u knji­ževnosti. Zbornik Filozofskog fa· kulteta, knj. Ill , Beograd 1955, str. 399-419.

- Osman Asaf Sokolović, Preg· led štampanih cijela na srpskoh r­vatskom jeziku Muslimana Bosne i Hercegovine od 1878-1948. Prilo· zi za književnost, jezik, istoriju i folklor 1958, knj. XXIV, sv. 3---4, str. 342-344.

133

- Pregršt narodnih pesama iz bosanskog Skoplja. Posebna izda­nja Srpske akademije nauka, knj. CCCXXXV, Etnografski institut, knj. ll, Beograd 1960, 26 str.

- Abdulah Skaljić, Turcizmi u narodnom govoru i narodnoj knji­ževnosti Bosne i Hercegovine. Pri· lozi za knjilevnosl, jezik, istoriju i folklor, knj. XXVI, Beograd 1960, str. 334-344.

- Bibliografija folklorne građe u deset godHta _Sehara_ s indek­som motiva. Prilozi za knjižc,'nosl, jezik, istoriju i folklor. Beograd 1962, str. 112-114.

- Abdulah Skaljić, Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku. Sarajevo 1965. Prilozi za knjižcvnost, jezik, istoriju i folklor, knj. XXXII, sv. 1-2, 1966, sir. 113---123.

Kao što se \.idi i iz ovih poseb­no iskazanih bibliografskih jedini­ca koje su od značaja za kulturnu historiju bosanskih Muslimana, Bajraktarević je u toku punih 40 godina brižljivo pratio s'-jetsku is­lamistiku, registl;rao važnija izda­nja i o njima rcdovno davao svoj kritični sud.

ANTUN SIMCtK rođen je u Moravskoj, u mjestu ZMivići, 27. januara 1893_ tivot je proveo u Za­grebu, služcći među ostalim II Ju­guslavenskoj akademiji 7.l1anosti i umjetnosti, Bibliografskom za\'odu iNakladnom za,·odu Hrvatske.

Afirmirao se kao priznati, vrlo obrazovan i plodan jezikoslo\'ae i folk.lorist. S mnogo uspjeha pisao je o Bosni i Muslimanima.

Među njego\'im radovima iz bo sanske tematike spominjemo (pre­ma A. Nametku, Bibliotekarstvo xvn 1971, br. 2, str. 45--51):

- Solaci. Novi Behar IV, br. 18--19, str. 280--281.

- Osman paša Bošnjak. Novi Behar V, hr. 19-20.

134

- Bašagićc\'a zbirka narodnih pjesama. Novi Behar VII, 19-21 od l. maja 1934, str. 30+-308.

- Turbe bosanske kraljevne u Skoplju. NO\li Behar XII, br. 15-19. str. 176--177.

- Narodna pjesma o Kučuk

Džafer-pa~i, braniocu Biograda 1693. Novi Behar XIII, br. I, str. 7-8.

- Hasanaga Kuna (posvcćeno

Hamdiji Krdevljakoviću). Novi Be­har X111, br. 11-12, str. 141-143.

- Kna ili kma. Novi Behar XlV, br. 1-2, str. 16-18.

- Narodna pjesma o osvajanju Kamenice u Podolju godine 1672. Novi Behar XIV, br. S, str. 144-147.

- Livač i Livčc polje. Novi Be­har XV, br. l, str. 5---8.

- Svi su bezi na Hercegovini. Napredak VU, br. 3, str. 39-40.

- Jedan očevidac o događaji.

ma u Bosni 146364. Napredak VII, br. 11-12, str. 142-144.

- Svatovsko groblje na Mori­nama i Li vair Palefroi. Napredak VIII, br. 9, str. 109-112.

- Alija Nametak: Muslimanske narodnc pjesme. 2. izdanje. Kujun­džić, Sarajcvo. 1941. str. 160. Sara­jevski novi list, god. 1., broj 45, od 3. VII 1941. (prikaz).

- Osnove za tro\·anje Mehme­da II i paJe bosanskog, prihvaće­ne od mletačke republike. Napre· dak, hrvatski narodni kalendar XXI za godinu 1932, str. 197-200.

- Zulfikar, sablja haueti Ali· je. Naprcdak, hn·atski narodni ka· lendar, xxn za godinu 1933, Str. 136--139.

- Tri junaka Cifre. Kalendar Narodna Uzdanica rv 7.3 1936, Sir. 10S-115.

- Odsutnost Husre\·-bcgo,·a iz Sarajeva godine 1534-1536. Glas· nik Zemaljskog muzeja XLVI (1934), svezak za historiju i ctno­grafiju, str. 91-106.

- Zlatni Prag u tradicijama ju· goslovenskih Muslimana. Zbornik

za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. XXIX, sv. fl, st r.

69-78.

- Bezi Kopčići. Zbomik za na­rodni život i običaje Južnih Slave­na, knj. XXIX, sv. 1. str. 38-59.

- Bošnacke čety na Morave.

Casopis Vlastneckeho Spolku Mu­sejniho v Olomouci, XLIII, 1930,

br. 1-4.

Počevši od 1934. $imčik je sa­rađivao u Novom Beharu u rubri­ci .. Male priče i dosjetke«, obja­vivši velik broj pričica i anegdota, za koje je redovito prona'lazio pa­ralele.

U nekoliko prilika Simčik je pi­sao i o Gazi Husrev·begu i njego­\'u djelu, i to osvrćući se u član­

ku .Solaci« na poznatu Gazi Hus­revbegovu sliku, kako u Glavog0-dini prima austrijsko poslanstvo, dalje pišući o odsutnosti Gazi Hus· rev-bega iz Sarajeva godine 1534-1536, te prikazujući u Narodnoj starini 31, Zagreb 1935., Gazi Hus­revbegovu spomenicu o četiristo­godišnjici njegove džamije u Sa· rajevu 1530-1930, Sarajevo 1932.

Navodeći kako je Gazi Husrev­-beg širio granice carstva na zapad i sjever, Simčik piše:

liU tim osvajanjima povećao je Husrev beg z.natno svoj ionako veo liki očinski imutak, koji je upotri­jebio kao velik mecena Sarajeva II dobrotvorne i prosvjetne sv rhe: sa­gradio je najveću islamsku bogo­molju u Sarajevu, karakterističnu

džamiju, koja j danas nosi njegovo ime; zatim vodovod, dvije medre­se (visoke škole), Hanikah j Kur· šumliju; dva bezistuna (zatvorene tržnice s dućanima), musafirhanu (putnički dvor), dvije banje i cije­le čaršije s magazama i dućanima. Osim toga obnovio jc Carevu dža­miju svu i sagradio joj kamenu munaru. Tim svojim građevinama

učinio jc Gazi Husrev-beg Saraje­

vo od turske vojničke kasabe ve­likom trgovačkom i kulturnom va­

roši, koja je ostala glavnim gra· dom zemlje i onda kada su nasko­

ro njegovi nasljednici prenijeli svo­je sijelo u Banju Luku i Travnik.

Veći dio zadužbina Husrev-begovih postoji i danas i služi plemenitoj svrsi, koju im je odredio njihov osnivač. Radi (oga može se lako razumjeti, da se među Muslimani­ma sarajevskim rodila misao, da če(iristotu obljetnicu Husrev-bego­ve džamije proslave velikom pri· redbom. To je bilo učinjeno J932. uz veliko učešće muslimana ne sa­mo iz. Bosne i Hercegovine nego i iz ostalih krajeva. U loj prigodi izašao je zbornik od kojih tride­set članaka u kojima razni autori (C. Truhelka, Fehim Spaho, Mato Bajlon, Muhamed Emin Dizdar, Jusuf Tanović, Aleksandar Wund­sam, Alija Nametak, Salih Ljubun­čić i Hamdija Kreševijaković, ko­jemu je bila isprva povjerena re· dakcija spomenice i koji je sam napisao polovicu svih članaka) os­vjetljuje život Husrev·begov, his­toriju i današnje stanje i djelova· nje njegovih haj rata. Neki od tih članaka bili su štampan i prije (u »Novom Beharu« 1. juna 1930. i drugdje) i ovdje su bili dopunje­ni« ...

.. o Husrev-begu pisali su veće

studije po turskim izvorima Meh­med Spaho (.Behar«, Sarajevo 1906-1907. i posebno) i Mirza Safo vet(Bašagić) g. 1907, kada se misli­lo da se navršilo četiri stotine go­dina, kako je Husrev.beg došao u Bosnu, i C. Truhelka, koji je upo­trijebio mnogo podataka kršćans­kih izvora (Glasnik Muzeja u Bos­ni i Hercegovini 1912. i posebno). _Novi Behar.. predlagao je 1. juna 1930. da se koji marljiv iSlorik vjdit turskom jeziku pošalje liCa· rigrad da ondje pregleda s idžile

135

j

I

(!), koji su pisani u vrijeme Hus­re,··begovo. Ta se želja nije ispuni. la. O Husre,-·beirU ima ml.-đulim 0-

bilje vijesti u štampanim kršćan· skim izvorima, koje još nijesu bile iskorištene. Po njima je piscu ovih redaka uspjelo rasvijetlili jedan laman dosad period Ilusrcv-bcgo­va života u č lanku .Odsutnost Husrcv·bcgova iz Sarajeva godine 1534--36c (Glasnik muzeja u Bosni i Hercegovini XLVI).

_Truhelka je dao dobru sliku Husrcv·begova rada, ali Samo na temeiju onoga, ~Iu !)U !IlU mogle pružiti siromašne sarajevske bib­lioteke i vlastito istraživanje u bo­gatim dubrovačkim arhivima. Mno­go data o tom pcriodu bosanske historije ima u potpunom izdanju Sanudovih Dijarija, zatim u Lasz· awskoga Monumenta Habsburgica i Sišićevim Acta comit ialia Croa· tiae (oboje u Monumenla spectan· tia hestoriae Slavorum meridiona· lium. vol. 35, 36, 38) i drugdje. U lim r::l.z!ičnim izvorima nalazi sc također obilje vijesti po kojima bi se dala napisati opširna studija o Sibcničaninu Muratu vojvodi ili ćehaji (zamjeniku) Husrc,,·begO\·u, koji je bio isprva rob. a onda os· lobođenik i posinak Husrc\,·begov, koji je uživao neograničeno povje· renje svoga gospodara i koji je ukopan (1545) u svome zasebnom turbetu do tUl'beta svoga poočima u haremu Begove džamije«.

Zanimljivo je ono ŠiO Simčfk

dodaje u bilješci, govorcći da nije ni malo sigurno što piše Truhelka i svi drugi prema njemu da se Murat·beg zvao Tardić .• U Sanuda osim Tardich piše se prezime nje· gova brata Zorzi iz Sibenika Fai­dich i Gaidk

DR HAZIM SABANOVJC rođen

je u Poričanima kod Visokog 22.

jula 1916. Zavr~io je Višu islamsku

136

!erial~ko-teolo~ku ~kolu u Saraje­vu. Godine 1954. obranio je dok· torsku desertaciju pod naslovom .Bosanski pašaluk, postanak, up­ravna podjela i unutrašnje uređe·

nje_, koju je objavio (1959) u izda· nju Naučnog društ"a Bosne i Her· cegovine. Na radu je najviše vreo mena proveo kao saradnik Orijen· talnog instituta u Sarajevu.

Sabanović je jedno \'rijeme bio i slulbcnik Ga:d Husrev·bcgove bi· blioteke (1948. i 1949.). Inače je o ovoj biblioteci napisao više rado­,-n tc :lopočeo rad na i:ldu\'unju njenog kataloga, o čemu se govo­ri na posebnom mjestu u ovim Analima. Sabanović je dalje nap­ravio i opširna regcsta sarajevskog sidžila od 1555-1558; ta rcsestra nhou izdata. ali su dobro poslu}Jla nekolicini na§ih naučnih radnika pri iuadi pojedinih njiho\'ih mo­nograf!)kih studija. U odnosima dra Sabanovića prema Gazi Husrcv·be· govoj biblioteci treba podsjetiti i na to da jc od 1966. pa do svoje smrti bio član njenog savjeta i svojim uclim sugestijama dopri· nosio unapređenju rada biblioteke.

Va1io je kao turkolog i histo­rik, a bio-bibliografski je obrađi· vao bosanske muslimanske pisce na orijentalnim jezicima.

Dr Sabanović je zaslužan među ostalim po tome što je znalački i sa dosta akribije prila:lio izda· vanju turskih izvora za historiju jugoslavcnskih naroda. Od kapital· ne su valnosti za bosansku histo­riju njegova dva rada .Turski do­kumenti u Bosni iz druge polovine XV stoljcća_ (Istorijsko-pravni zbo­rnik, Sarajevo, I, 1949, 2. str. 177-208) i _Krajište Isa·bega. Ishakovj· ća. Zbirni katastarski propis iz 1455« sa značajnim komentarom (Orijen· talni institut, Sarajevo 1964). Va· žan je Snbanovićev udio i pri i7da· vanju edicije, također Orijentalnog instituta .Kanuni i kanun·name za bosanski, hercegovački, zvornički,

kliški, crnogorski i skadarski san· džak. (Orijentalni institut, Saraje­vo 1957). Počeo je i s izdavanjem \'akufnama. pa jc objavio rad .Ovi· je najstarije vakufname u Bosni« (PrilOli la orijcntalnu filologiju 2, 1951, str. 5-38) kao i .. akufnamu Mustafa·bega Skcnderpašića (Prilo­zi za orijentalnu filologiju 3--4. 1952-1953, str. 403--413).

Posl!'bno je npafen i '>Il!'kao 73·

hvalnu ćitalačku publiku Sabano­vićev rad na prevođenju glasovi· tog turskog putopisca Evlije Cele­bije; Sabanovićc\"i odlomci puto­pisa Evlijc·Cclebije o južnoslaven· skim zemljama izašli su tri izda· nja (Sarajevo 1954, Sarajevo 1957 i Sarajcvo 1967). Od naročite su va· žnosti Sabnnovićc\·j komena tri i rjcčnik uz Evlija·Celcbijin tckst. kao i uvodna studija o Evliji-Ce­lebiji.

Sabanović jc s dosta metodić­

nosli pristupio obradi turskih iz· ,'ora, pa u ovomc pogledu zauz.ima s\'oje \'aino mjcsto njego\' rod .Turski diplomatički izvori za is­toriju naših naroda« (Prilozi za 0-

rijentalnu filologiju I 1950, str. 117 - 149), pa i rad iz kronologije . Jz­razi cv5'iI, c,'asit i evahir u datu­mima turskih spomenika. (Prilozi 7..3 orijcntalnu filologiju 2 1951. str. 213-237).

S područja naše književne his­torije Sabanović je objavio radove o Seh-Juji (Pdlozi za orijentalnu filologiju 8--9 1958-59. str. 29-35) i Hasan-Kafi Pruščaku (Prilozi za 0-

rijentalnu filologiju 14-15. 19~5. 1·31), a ovdje bi se moglo uvrstiti i njegovo i7danje .Popisi kadiluka u E\'ropskoj Turskoj od Mostarca Adbulaha HurcmO\iĆa. (Glasnik Zc­maljskog muzeja s4 1942, str. 307-356). ML>(1utim njegovo posljednje napisano. a jamačno najvrednije djelo o knjiže\'Tlom radu Bošnjaka Muslimana na orijentalnim jezici­ma još nije obja\ljeno, iako je ug­lavnom dovršeno, u koliko se tiče

pisaca do kraja XVII "ijeka, pa • II kasnije doba.

Više ranijem periodu njcgova naučnog rada pripadaju monogra· fije o pojedinim našim istaknutim ljudima na Porti (Ibrahim paša No\ošeherlija. NO\·i Behar 9 1935-1936, Murat-pasa Hrvat, Sarajevo 1936, Ibrahim paSa Požeški, Hrvat­sko kolo 23/1942, 68-82). Iz kasni­jeg perioda njegova nautnog stva· ranja potječu priloLi o pojedinim namjesnicima u nošim krajc\·im .. (Ferhad-bcg Vuko\'ić·Oesisalić, Zbo­rnik Filozofskog fakulteta Beograd. skog univerziteta IV , 1Il-127 -Skender-paša, Istorijski glasnik I 1955, l-t8).

Sabanović se nadalje intenzivno bavio historijom Srbije i Beogra­da, prije svega izdavanjem izvora iz toga domena. Može se šta više reći u7.evši voluminozno da \'1'10 zamašan dio njegova opusa otpao da na srpsku historiju (Turski iz· vori o srpskoj revoluciji. knj. I. Beograd 1956, Turski i7\'ori za is­toriju Beograda, knj. I, Beograd 1964. dok knj. II još nije objavlje­na, ali je završena).

Sabanović jc objavio još čilav

niz vcćih i manjih radova, a valja spomenuti i njegovu saradnju u . Enciklopediji Jugoslavije«, .Voj­noj enciklopediji. i . Historiji na­roda Jugoslavije« (knj. ll ).

Sudjelovao jc na više 7..Oanstvc­nih skupova u zemlji i inostrans­tvu.

Sabanoviće\'a smrt znači golc· mi gubitak za našu nauku, poseb­no turkologiju. Snbanović je straš· ću istinskog učenjaka neumorno pretraživao i proučavao turske ar­himlije i druge iz\·o.·c, izdajući ih i pišući studije. To mu je osigura­lo ne samo kod nas vcć i u svije­tu rang cijenjenog naučenjaka.

Mnogo je bio zaokupljen starim turskim katastarskim defterima i7.

137 I

XV i XVI vijeka, pa su mu dehe­ri _ kao i Kreševljakovićevi rado­vi - dobro poslužili kod izrade njego\'c doktorske disetarcije, u ko­joj ima i ozbiljnijih propusta. Va­tio je 7..3 jednog od najboljih poz­navalaca ovih deftera u svijetu. Bio je pravi virtuoz u de'šifriranju starih turskih tekstova.

Govoreći o njemu u nekrologu u časopisu Baicanica, II, Beograd 1971. prof. Vaso Cubrilović piše:

.Zivot Hazima Sabanovića i kao čoveka i kao naučnog radnika vr­Io je znnimljiv. Spadao je u mali broj muslimanskih školovanih lju­di u Bosni i Hcrcegovini, koji je bio poreklom sa scla i probio sc napred samo zahvaljujući S\'ojoj darovitosti. svojoj vrednoći i svo­joj upornosti i ljubavi za nauku. Imao je nekoliko osobina koje su mu omogućile da se razvije kao ozbiljan naučni istraživač istorijs­kih nauka. Pored svoje darovitosti i vrednoće lako je primao sve ono ,što treba da ima jedan savremni istoričar. Bio je vrlo kritičan u o­ceni izvora i do pedantnosti save&­tan na poslu. Naročito je upadala u oći kod njega stvaralačka strast, bez koje nema pravog naučnika u istoriji. Sagorevao je na poslu, sve ga je interesovalo, sve je želeo da obuhvati i sve sam da uradi. Zato je preuzimao zadatke raznovrsne i mnogobrojne, koji su čes to puta prevazilazili njegove duhovne i te­lesne snage. I umro je u Carigra­du Z;;l pisaćim stolom proučavaju­

ći građu carigradskih arhiva •.

DERVIS BUTUROVIC-FAZLlBE· GOVIe bio je po zvanju šcriatski sudac. Rođen je u Sconici kod Ko­nj ica 1885. godine.

Zelimo se ovdje osvrnuti na nje­govo djelovanje prije svega za to jer je autor više vrijednih histori­ografskih priloga, od kojih se je­dan dio odnosi na prošlost njego-

138

va zavičaja. a i za to jer je nje· govo djelovanje od izvjcsnog zna· čaja za Gazi Husrc\'-begovu bibli· oteku.

Buturović - koji je u svome članku .0 postanku prezimena Bu­turavić. (Novi Behar X, str. 121) iznio zanimljivu pretpostavku da njegova porodica vodi porijeklo od gosta Radina iz Seonice - napisao je više priloga, u koje je uvrstio. odnosno komentirao pojedine do­kumente (na turskom jeziku), koji se odnose na određena pitanja iz nn'še prošlosti. Ovdje bi se mogli nabrojali njegovi radovi: .Murase· la kadije i muftije neretvanske ob· lasti feraiščijc Osmana od 3. rama· zana 1235. (Glasnik Islamske vjero ske zajcdnice X 1942, 7, str. 203-205), .Jedna značajna fetva. (Glas­nik Islamske vjerske zajednice X 1942, 9, 248-250), .Jeđan doku· menat o nasiljima nad muslimans­kom rajom. (G lasnik Islamske vje· rske zajednice Je. 1942, 8, str. 2l5-226), dedan dokumenat o djelova­nju i berivima kadija. (Novi Be· har 1944, br. 21. str. 334), .Nešto o postanku erazi mirije i o usta· novIjenju mirijskog nasljednog re· da_ (Glasnik Islamske vjerske za· jednice XII 1944, 6-7. str. 111-117), .Povodom jedne vakufname. (Gla· snik Vrhovnog islamskog s tnrje'šin· stva 111/1952, 1-4. st r. 55-60), .Is­prave spahijskih porodica iz nahi· je Neretve. (Prilozi za orijentalnu filologiju 1956/1957, sV. VI-VII), . Je­dan interesantan dokumenat iz pro~losti nahije Fojnice_ (Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva XIII 'XIV, br. 10-12, str. 370--371), dalje (zajedno sa Hamidom Hadži· begi6!m) .Berat Hodaverdi Bosna Mehmed bega iz 1593. god .• (Prijo­z.i za orijentalnu filologiju 1962 '63).

.Ovije konjičke vakufname. (Glas· nik Vrhovnog islamskog starješin stva XXIX. br. 7..a, str. 305-309),

.Bilje.ške o nekim starim džamija· ma. (Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva 1967, br. 7-8, str 326-329). Ostao je u nauci ne~apažen, ali je značajan njegov rad .Turs· ko agrarno zakonodavstvo prema jednom rukopisu zbornika agrar­nih zakona iz 1721. godine., objav. ljen u Mjesečniku Hrvatskog pra\' ničkog društva 1945, br. I ,Sir. 5. O Seonici, Konjicu i neretvanskoj na.hlJi napisao jc viSc rado\'a i to u Glasniku Vrhovnog islamskog starjcšinstva XXXI. br. 4-6. str. 244 i 11 -12, SIr. 596; 1968. 11-12, str. 526; XXXII, 1969, br. 34, 7-8 i 9-10; XXXIII, br. 1·2, sir. 26, br. 3-4. str. 37; br. 7·8, str. 390--392; br. 11 .12. str. 583 j XXXIV, br. 1·2, str. 90. Pažnje jc vrijedan i Buturovićc\' članak .Nešto O upotrebi orijental­nih mirodija kod bosanskohercego­vačkih Muslimana i o porijeklu, s,ojst\'ima i značaju tih mirodi­ja. (Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva XX, br. 10-12. str. 329-330).

U Gazi Husrev-begovoj bibliole­ci očuvaće se uspomena na Butu­rodća i za to, što je jedan od nje­nih darodavaca (vidi Glasnik Vr· hovnog islamskog starješinstva 1955, str. 17). Nadalje Den'i.š Buturavić je preveo s arapskog jez.ika na naš jezik poznati kodeks o službi hiz­be (tržnog nadzora) pod naslovom Nihajet-urrudbe od Abdulah b. Nasr b. Abdulah b. Muhamed Eššizerije prema jednom novom prijepisu, koji se sada čuva u Za· ,'odu za zdravst\'cnu zaštitu Bosne i Hercegovine u Sarajevu. a taj jc prijepis napravljen po rukopisu Gazi Husrev-begove biblioteke.

OSMAN ASAF SOKOLQVIC r0-

đen je u Sarajevu 1882. godine.

Poslije školovanja zaposlio se kao tajnik Trgovačko-obrtn.ičke komore

II Sarajevu. Rano je penzioniran,

Što mu je omogućilo da se u pu· noj mjeri mogao posvetiti s,rojoj paSIJI prema knji7j i izučavanju

naše kulturne i ckonomske histo­rije.

Sokoloviću je knjiga bila gI8\" na preokupacija u laku čitava 'i vota. Pa i u njegovoj porodici mna go se cijenila knjiga. Djed mu Su· nulah cfendija Sokolović, državni tui.ilac. mnogo poznat i cijenjen iz predokupaclonog Sarajeva, imao je golemu bibliotcku: Osman je 7.3· pamtio da su jcdna velika rafa i jedan pokretni ormar u staroj ku· ći u Sunulah-cfendinoj ulici u Sa­rajevu bili puni knjiga.

Već kao dijete bavio se knjj· gomo Prvo što je čitao bile su HO. rmanove Narodne pjesme; čitao ih je sa starijim bratom Tevfikom, katkada i kradimice kasno u noć

pri fiži (maloj lampi), kada bi otac i maćeha (a majke nije ni zapam­lio!) već bili utrnuli lampu i za­branili djeci - iz razloga opreza, da se Šta ne bi zapalilo - da lam­pa dalje gori.

Ostavši rano, i bez oca, najbliži rođaci odlučiše da Osman nastavi školovanje u Stambolu. Tamo se sa bratom Tc\'fikom smjestio u je­dan privatni internat i pohađao li­cej. O njemu se brinuo Sarajlija Muharem ef. Smaiš, koji je - Što II ovom slučaju nije bez značaja -imao štampanju i izdavao knjige (Smaiš jc bio ugledna ličnost kod sultan Hamida; austro-ugarski po­\'jerijivi izvještaji tretiraju ga kao jednog od glavnih aktera u pokre­tu protiv Austro-Ugarske). Osman se s bratom po tome upisao u je­dan licej u Brusi. .Na to smo se odJuči1j. - pričao je - .jer smo znaJi da II Brusi ima mnogo Bosa· naca, pa se šta više u jednom kva­rtu govorilo samo bosanski, a i zrak je u Brusi sličan sarajevs· kom .• Završivši licej u Brusi mo­rao je takoroci ilegalno ostaviti Tursku, jer se izjasnio protiv apso­luustičkog režima, pa je tako postao

139

meta špijunirna. I dok sc nalazio na školovanju II Brusi svakih fe· rija jc dolazcći u Sarajc\'o dono­sio kofer-dva knjiga. Tako sc zači· njala njcgo\'a biblioteka, sigurno najbogatija privatna biblioteka u Bosni i Hercegovini. U Turskoj jc dobro naučio turski jezik, II tO je bilo od ogromne koristi 1.0. njegov kasniji naučni rad.

_Vrativši se sa maturalnom svjedodžbom liceja u Brusi, kako nisam imao roditeljc ni stana u Sarajevu, a volio selo, Ijclovao sam u Hotočini u odlaku koji mi jc nasljedstvom 051300 i:I:.l očcve

majkec - piše Sokolović u svome posljednjem saslavu namijenjenom za predgovor (nesuđenom) petom izdanju pripovIjesti .Muncvvera-. ...• Iz Stambola sam donio korcr raznih knjiga, među njima i _Mu_ ncV\'cruc u kojoj je opisana ljubav dvoje mladih. Sinulo mi je u glavu da je prcvedem. Upisavši sc u zim­ski semestar na pravni fakultet za­grcbačke univenc kao prvi đak s turskom školom i poznajući pored turskog i francuski jezik, bio sam rado viđen među kolcgama kao i među građanstvom. Naravno da su se i jedni i drugi intercsirali za kulturne prilike u Turskoj. Slusali su moja iz.laganja. Spomenuo sam i DU7jdu Sabri i njen mali roman MuncV\'cru, koji sam bio upravo prcvco. PredJožiše mi da taj svoj prevod objavim. Tako je počeo da izlazi laj moj mali roman u Na­rodnim novinama. Izlazio je u nas­tavcima od 8. juna do 13. jula 1907. Dobio sam 27 kruna honorara. To je bilo moje prvo pojavJji\'anje u štampi._

Ljubopitljiva duha, Sokolović se nije zadovoljio sa Zagrebom, vct je nastavio sa studijem na sveuči­

lišlU u Pragu, a onda sc upisao na svcučilište te pri,'atnu akademiju trgovačkih znanosti u l..ausanni. Cc­sto je s ponosom govorio da jc ta­mo bio đak čuvenog hicarskog

140

kriminaliste Rodolpha Archibalda

Reissa, s kojim je osobno kontak

tirao. Sto. "iše znao je isticati, da je on tim kontaktima pridonio Re·

issovoj ljubavi za jugoslavcnske narode (poznato je da je Reiss kas·

nije za Svjetskog rata bio dobrovo­ljac u srpskoj vojsci). Tvrdio je i

to da mu je studij kriminalistike pomogao i u radu na historij i, jer

da istražh'ačke metode u krimina· Iistici dobro pomažu u naučno-is· trajh'ačkom radu.

I 1.3 studija u I.apadnjm lemlja· ma Sokolović je uvijek prtio knji· ge za svoju biblioteku, koja je 1963. godine - kada ju je ustupio Gazi Husre\··bcgovoj biblioteci u Sarajevu - narasla na "iše hilja­da primjeraka, među kojima pre· ko 400 starih rukopisnih djela.

Valja ovdje naročito podvući da .jc Sokolo\'ić i prije o\"og u:.tupa· nja bio usko vezan sa Husrev-be­govom bibliotekom; on je u njoj provodio na istraživačkom radu dane i dane, pa je primjerice in­dicirao za svoje naučne potrebe svc iole značajnije podatke iL si­dži!a koji se čuvaju u O\'oj biblio­teci. Nadalje se jedan dio njegovih radova bazira na građi iz. Gazi Hu­sre\,·bcgove biblioteke. Još da pod­sjctimo da je on već negdjc oko 1934 dal'O\'ao čitav komplet Glasni­ka Zemaljskog muzeja o\,oj bib­lioteci, S ovim II \'ezi treba doda­ti da je prikupio važnu i značajnu građu o samom Gazi Husrcv·bcgu i njegovim djelima. Znao je često isticati kako je preko 20 instituci­ja bosanskih Muslimana vezano 1I7

Ga7i Husrev·bcgovo ime ili su se raz\'ilc, htina, poslije Gazi Husrc\"­-bega, ali u okviru njegova vakufa. Ovaj je materijal ostao neobljav­ljen; neposredno na Gazi Husrcv· -bega odnosi se Sokolovićc\' rad .Ga7i Husrev-hcg u narodnoj pjes­mi_ (Novi Bchar IV, 7-8. t5 X 1932),

u kojem SC iznosi, možda i histo­rijski fundirano, predanje o Gazi Husrev·bcgo\,oj pogibiji II blizini Podgorice (dana~njeg Titograda) u borbi s plemenom Kuči zajedno sa d\-ije vel7ije narodne pjesme koja se odnosi na taj događaj, zabilje· :lene od I-faverićke, kćeri Ali-age Vranića te od Husejn·age Vranića.

Sokolović je objavio i jedan do­kumenat o Gazi Husrev-begu, koji se danas ćuva u Arhivu grada Sa­rajeva; nije bio siguran o datumu toga dokumenta. 7apra\'o Ga7i Hu­srev-begove bujruldije, da li se na­ime ima čitati kao datum počctak safera 928, Sto odgovara početku

januara 1522 ili početak safc,'a 938, ~to odg'O\'ara sredini septembra 1531. Gazi Hllsl'ev-beg je bio nam· jesnik i 1522. i 1531 , pa sc teško opredijeliti bilo za jedan bilo za drugi datum. Bujruldija II Sokalo­\'ićevu prijevodu glasi:

.Gospodinu naibu časnog šeri­ata, ugJednicima, učenim ljudima i sudcima u fojničkom i kreše\'s, kom kadiluku, neka im se čast po­veća! (O\'a se zapovijed upućuje) i časnome 7.astupniku emina (ime mu nečitljivo), kojemu neka se vlast poveća. Poslije pozdrava i iz­raza poštovanja saoi>Ćujc se slije­deće:

U posljednje vrijeme svećenici u Fojnici i tamošnjim krajevima došli su ovamo i izjaVili da su od s tarina po s trll'o m običaju obilu7.i­li od crkve do crkve i vr~i1i ono ~10 jc uobičajeno ( apostolat), ali su ih u tome počeli sprečavati lju­di i služben ici sadašnjeg emin-bc­ga. Tako se oni .fa1išc da ih uzne­miruju.

(PO\-odom ovih žalbi) potrebno je da stvar izvidite kako bi spome­nuti sve~enic i mogli od crkve do crhc i od sela do sela da obilaze i vrše ono što jc uobičajeQP, ka· ko su to i do sada činili i kako je njihovim nevjerničkim (!) pro­pisima određeno.

{Zapovjeda vam se}, da nikog od njih protivno od ovoga (ove bujruldije) ne uz.nemirujctc i da im ne dosađujete. Toliko na zna­nje i ra\'nanje.

Pisano početkom mjeseca safe­ra 928 (938) II mjestu Sarajevu • .

Sokolović napominje da se na poleđini ove bujruldije nalazi ori­ginalni muhur, na kome stoj i .PO­nizni Božji rob Husrev« (NekolikO dokumenata o toleranciji naših predaka. Glasnik VIS·a, 1969. 1·2 i 3-1).

Sokolović je bio pasionirani bi· bliofil. Za njega su predstavljali vrijednosti i odbačeni posve rasuti, uprljani i o~tećeni rukopisi i ruko­pisni fragmenti, pa je sabirući sve ~ lo je ocijenio kao iole značajno

spas io često dragocjeno kulturno blago. Tako je on na pr. u korica· ma jedne stare knjige, kada joj jc rastavio stranicc, pronašao značaj­ne akte O gradnji mosta na Drini; tu je bio i jedan dokumenat iz ko­jeg sc vidi da je Mehrned·paša s0-kolović gradeći most uz skupe pa­re od krŠĆ8nki Svjedane, k~cri Ni­koline, i Mande (MagdaienI!) otku· pio zemljište za to svoje zdanje. Među mnogobrojnim raritetima do kojih je došao spominjemo spjev Aga--dedeta iz XVll vijeka o živo­tu u Dobor-gradu i okolnim naselji· ma te o smrti Osmana II (čiji prijevod objavljujemo II ovoj knji­zi Anala), dalje hagiograrij u o Sal· LUk-dcdetu, u kojoj jc na jednom mjestu spomenut i bosanski kralj, zatim biografsko djelo o Mahmut· -paši Abogoviću iz koje sc vidi da je ovaj turs ki državnik. koji je uzeo učcšća i pri oS\'ojenju Bosne. po­rijeklom sla\"enski pop iz okoline Bitolja. Sokolo\'ić je pronašao i turske dokumente o Bosni sa spo­menom Tihomira. po svoj prilici bosanskog kneza lupe Drina il: X. \ijeka. Pronašao je i dijelom ol). javio i dosta rukopisa sa IZV. alha· miado tekstovima. tj. tekstovima

141

koje su naši ljudi pisali arebicom, a svojim narodnim jezikom. Soko­IO\'iću imamo zahvaliti da je ot· krio neka pisma, iz kojih sc zako ljučilo, da je već Salih Mu\"ek.it u tursko doba počeo sakupljati na­rodne pjesme i štampao svoje tek­stove ćirilicom. Sokolović je nada· Ije sabrao kolekciju medicinskih rukopisa (oko 45; sada se čuniju u Zavodu za zdravstvenu zaštitu Bo­sne i Hercegovine u Sarajevu) i o tome napisao bibliografski prikaz, a u zajednici sa Smail-Haki Cauše­vićem izdvojio iz njih recepture u posebnom (ncštampanom) radu.

Najviše na bazi s\.'oje biblioteke izradio je prvu bibliografiju poseb­no štampanih djcla koja su izdali bosanski Muslimani od 1878--1948 (Sarajcvo 1957). Rccen7irajući ovu bibliografiju F. Bajraktarević je u Prilozima za knjižcvnost, jC'J:ik, is­loriju i folklor 24 (3-4 1958, str. 342 -344) naglasio da je sastavljanje Preglcda .bilo skopčano sa mnogo objektivnih i jedva savladivih teš­koća_ ističući da Pregled .sadr1.i masu pisaca i spisa, knjiga i bro­šura za koje većina nas i ne zna da postoje. Kako ovaj rad saddi verovatno iscrpan spisak knjiga i brošura, objavljenih u okviru ozna­ke u naslovu, on se može pozdra­viti kao ozbiljan prilog i korisna dopuna našoj bibliografiji uopšte. Svakako Sokolovićeva p,·cduzimlii­vost i uloženi trud su 7.a veliku pohvalu, a njegov Pregled ćc se pokazati korisnim u "iše slučaje-

va.· Sokolovićev se rad međutim ne

iscrpljuje samo u bibliografiji (kao što je na pr. bio slučaj sa islo ta­ko jednim odličnim i zaslužnim bibliofilom Aleksandrom Poljani· ćem). Sokolović se i aktivno bavio naukom, ali i drugim javnim dje­latnostima.

Bibliografija objavljenih radova kojima je Sokolović autor broji 50-60 jedinica, a uz to jc ostalo

142

najmanje 20-tak Sokolovićevih ne­objavljenih radova.

Zanimljivo je da je on poka7i· vao dosta smisla za ekonomsku historiju. Bavio se više historijom bosanske trgovine, prepustivši svom dobrom prijatelju Hamdiji Krešev­Ijakoviću da i7učava historiju za­natstva, mada je Sokolović i o za­natima dao nekoliko priloga. Soko­lović je bio pn'i koji je upozorio na postojanle vakufskog krcdJtnog poslovanja, a njegov prilog Vakufi kao komunalne ustanove, po svo­jim svježim idejama, daje ključ za razumijevanje urbanističkog razvo­ja u tursko doba. Sokolović je ob­rađivao i historiju voćarstva u Bo­sni, ali na žalost laj je rad ostao nedovršen.

Iz naše kolturne i političke his­torije Sokolo\'ić je dao vrijednih priloga. Ovdje bi mogli navesti nje­gov rad o prilikama u Bosni pot­kraj XVII "ijcka, dalje rad o po­buni muslimanskih seljaka i pogi­biji sarajcvskog mulle 1682. godine, o mjerniku i izumitelju jednog pontonskog mosta iz XVIII. vijeka, Saraj lij i Muzafcriji, o starim ru­kopisima o putovanju na hadž, o historiji Brčkog, Tuzle, Tešnja itd.

Sokoio\ic se mnogo bavio tra· govima islama u našim krajcvima prije dolaska Turaka. On je o to­me sakupio dosta materijala, ali nije napisao ni jedan rad. U tome su ga pretekli neki drugi, koji su sigurno s tajali pod utjecajem nje­govih idcja.

I inače je Sokolović s mnogo osnove nazivan .Ideenmacher«, ali u jednom dobrom smislu. Bio je vrlo maštovit i u usmenom izlaga­nju svojih ideja često presmion, ali je bio krajnje oprezan i kriti· čan kada je svoje ideje pismenim putem saopćavao. 1 nauci je uosta· lom potrebna mašta, ali samo kao jedna prethodna faza u misaonim procesima, u kojima sc vrši jedno strogo selekcioniranje, p3 to onda

rezultira znanstvenom tezom ili hi­potezom. A znanstvenih koncepata, moramo priznati, dao je i Osman Asaf Sokolović, mada je više poz­nat i priznat kao bibliofil.

FRANZ BABINGER (rođen 1891.) orijentalist je svjetskog glasa. Na­šoj široj javnosti poslao je bolje poznat pojavom prijevoda njegova diela .. Mehmed osvajač i njegovo dobaO! u izdanju Matice srpske u Novom Sadu, koje inače, kao i još neki drugi Babingerovi radovi, nije najbolje primljeno u muslimans­kim krugovima.

Babinger je napisao i nekoliko radova koji se direktno odnose na kuitumu prošlost bosanskih Mus­limana.

Tako je 1922. godine obradio u bečkom .. Mitteilungen zur Osmani­schen Geschichte. (1 sv., str. 151 - 166) jednu vakufnamu koju je sa­stavio s mnogo pjesničke ljepote Nerkesija Sarajlija u radu pod na­slovom .. Ein tUrkisehen Stiftungs­brief des NerkesI vom Jahre 1029/1620.,

U svome djelu .. Die Geschichls­schreiber der Osmanen und ihre Werke. (Leipzig 1927) Babinger je obuhvatio j nekoliko starih naših historika koji su pisali na turskom jeziku. U Glasniku pak Zemaljs­kog muzeja za 1930. u članku pod naslovom >IFiinf bosnisch-osmani­sche Geschichtschreiber« dopunio je ova svoja istraživanja, osvrnuv­ši se na bosanske historike i kro­olčare Mustafu Sevki Bašeskiju, Ibrahima Kapića-Vchbiju, Salih­-sidki Mahmudkadića, Saliha Mu­vekila i Mu11amcd-En\'cri Kadića.

Na naše zemlje odnosi se i Ba­bingerov č lanak .. Aus Siidslaviens Tlirkenzeit« (Berlin 1927), pa dije­lom i djelo štampano iste godine u Berlinu sa suautorima R. Gragge­rom, E. Mitlwochom i J. H. Mord­tmannom pod naslovom .. Literatur­denkmaier aus Ungams Turken-

zeit« (ovdje je između ostalog ob javljen jedan naš alhamiado tekst iz XVI vijeka).

Babinger je napisao i tri prilo­ga koji se odnose na spomenike kulture II Bosni. osvrnuvši se na navodni grob Saltuk-dedeta u Bla­gaju (Jugoslovenski turizam l, 8. sv., str. 20---22), dalje govoreći o Pruscu, tome s mnogo razloga čaš­ćenom nekadašnjem kuJturnom ža­rištu bosanskih Muslimana, u član­ku pod naslovom .. Das bosnische Mekka« (Miinchener Neueste Nach­richten, god. LXXXII, Miinchen 4. marta 1929.) te pišući o mostarskom maslu (Die Brucke von Moslar, Morgenblatl, Zagreb LIII. br. 115 od 15. maja 1938)_

U dva maha Babinger je obra· đivao arhiv Bošnjaka Osman-paše, rodom iz sela Kazanaca kod Gac­ka (Das Archiv des Bosniaken Os­man paša, u posebnoj knji7J, Ber· lin 1931, te u Milteilungen des Se­minars filr Orient. Sprachen XXXIV, Berlin 1931). N~e historije se tiče i Babin­

gerov članak .. Eine unven.vertete Quelle zur bosnisehen Geschichtc« (Morgenblatt, LI, br 24 od 28. I 1934), u kojem je objavljeno svjedočanstvo J6rg-a vom Num­berg-a o Bosni iz 1496_ godine.

Za naše Anale je od posebnog interesa Babingerov članak .. Mus­!im ische Handschriften in Jugo­slavien", objavljcn u zagrebačkom

"Morgenblattu« CL god., bl'. 1 od I. I 1933),

Ovaj članak i danas ima doku­mentacionu vrijednosl, a donekle i aktuelnost. Babingcr je u to do­ba bio uveliko razvio akciju oko otkupa muslimanskih rukopisa, rao deći u ime Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, u okviru koje je osnovao orijentalnu zbir­ku. Tada se, moguće i s mnogo osnove, pričalo da otkupljuje od­ređeve knjige u svoje osobne svr­he, lJa je jedan muslimanski list

143 ,

apelirao na Ministarstvo prosvje­te, da sc povede računa o tome da se rukopisi rasuti po Jugoslaviji ne iznose u inostranstvo. Tim PG­

vodom Babinger u spomenutom članku piše:

_Moram priznati da mc taj pri­jedlog mnogo iznenadio. Prije tač­no pet godina pisac ovih redaka počeo je II ime Jugoslavenske aka­demije u Zagrebu sa planskim pu­tovanjima po Bosni i Hcrcegovini i Južnoj Srbiji u cilju kupo,'anja najdragocjenijih rukopisa za spome­nutu Akademiju. Bila su razna is­kustva sa o\-'ih puto\'anja po mus­limanskim podrutjimn, ali je naj­bolnija konstatacija da sc goto\'o nigdje nije posvećivala brigu tome blagu. Jzuzetu samo dvorskog sav­jetnika Carla Palscha, koji jc u svoje vrijeme organizirao da se ku­puju rukopisi 7.0 Balkanski insti­tut u Sarajevu, kojiie njego,'a 1"0-revi na. Ali pri tome ni on nije imao utvrđenog plana. Da sam ja u svoje vrijeme kupio s,'aki ponu­đeni rukopis danas bl se zagrebač­

ka zbirka sastojala od najmanje 10 hiljada komada, ali Slanje u ko­me sam našao naj\cĆi broj o\'ih spisa ne da se ni opisali. Najvcći dio bio je in"l!čen iz ćo&ko,'a, gdje su ležali zaprašeni, sagnjili i naje­deni od gamadi._

Babinger II daljem il.laganju iz­nosi jednu tvrdnju koja je u naj­manju ruku diskutabilna, ako ne i uHedljiva za bosanske Muslima­ne navodeći: .U čita\'oj I'emlji na­šao sam jedva trojicu Jiudi koji su bili u stanju da ut \'rde sadržaj tih rukopisa i da razlikuju štampu od rukopisa_o Na o\'aj prepotentno i7nesen navod onerazlikovanju štampe i rukopisa našao je 7.0. pot­rebno da reagira i Hamdija Kre­ševijaković u Novom Bchanl VIII, t-2, 1934-1935, str. 31 riječima: ,.Na tisuće Muslimana made razli­kovali tisak i rukopis, a ja lIlam da jc onda dr Babinger poznavao

144

nešto, iše od tri čovjeka, koji sc u oye rukopise barem toliko rwu· miju, koliko i gospodin Babinger._

Babinger u istome članku dalje nastavlja: .0 nastojanju da se ovi rukopisi očuvaju, moram kazali ot, voreno, nisam mogao nigdje ništa primijetiti*). Od loga isključujem

Safvct-bega Bašagića, koji jc u SI·Ct· nijim danima mogao da nabavi od­ličnu zbirku muslimanskih rukopi­sa, koje je kasnije najvetim dije­lom morao prodati (u Požunu), po­ŠtO SC u njegovoj domovini nije ni­tko našao da ih kupi. Da i ne go­\'orim o onom staretinaru Musli manu koji je, uostalom bez moga manja, (ja sam za to saznao istom godinu dana kasnije, i to ne uBer· linu, nego u Sarajevu) poslao u Berlin veći broj djelomično vrijed­nih muslimanskih rukopisa, ali ih tamo nije nitko htjeo kupiti, po~to je želio na njima 7araditi čitav

imetak. Ukratko nigdje nisam na· išao na razumijevanje u s"ojim na­stojanjima«.

OpisujuĆi na svoj način 7_bi1ja žalosni odnos prema našem kultur· nom blagu Babinger je propustio da istakne da je rukopise otkup-­Ijh'ao upravo po bagatelnim cije­nama. I kada mu je u jednoj pri. lici Den'iš M. Korkut prijatcijski prigovorio poyodom kupnje jcdnog naročito vrijednog rukopisa, da ]j

je pošteno što ga je bagatelno pIa· lio, Babinger jc mirno odgovorio:

OJ Ova 8abinael"O\'lI tvrdnja M bi u

,"jcJoSII mogla b.drla!i mliku, Spominjemo

na pr. da Je mIlIno prije nego Je obja\ .

ljen Babingerov flanak Vakufska direkcija

u Sarajevu I\ojlm raspisom Br. 14_.5b4 JI

0Li 19. 5Cplcmbru 1911. apelirala dil ~e ~~n

kilOlbi I dokum .. nta prikupe il priv~lInih

ku~a i pohr,llIc u Ga7.i Hu~re"·bego\'OJ ku­

lubhani, 1'1 da nl II predmeli i dalje 05'

lanju \135nl(l\'O dosada~nJih njihovih vl;a~·

nika."

.Ovo je trgovina; prodavalac je tO­liko tražio i ja sam mu platio ko­liko je zatražio._

Babinger je u ovome zanimlji­vom članku dao i podatke koliko su u to vrijeme pojedine jugosla­venske zbirke sadržavale islamskih rukopisa, pa onda nadodaje:

• Sto se tiče predložene zabrane izvoza mu~limanskih starina, a spe­ciialno rukopisa, praktično sc ni­kad ncće ta zabrana provesti. Tko se ozbiljno brine za ćuvanje tih uspomena, pobrinu~e sc da ostanu u zemlji •. Temeljito jc sumnjivo kada dalje Babinger uvjerava da je . u\'ijek sma trao svojom prvom du­žnošću da svaki pojedini komad ostavim u zemlji i da sc ni jedan ne prenese izvan granica. Ali ako sc "..aista nađe trgovac ili učenjak koji bi htio kupovati takve ruko­pise za svoje lične svrhe ili za po­trebu domaćih muzeja, nitko mu u tome ne bi mogao stavljati ozbilj­nijih zapreka. Kako saznajem, ne­davno je jedan Englez. kupio u Bo­sni više muslimanskih rukopisa i vjerojatno ih iznio iz zemlje .•

U zaključnim svojim mislima Babinger kaže:

.Umjes to povike i jeftine senti­mentalnosti trebalo bi s musliman· ske strane voditi brigu o tome da se širokim muslimansk im slojevi­ma objasni vrijednost takvih spo­menika, pa da se besplatno ili uz umjerene cijene povjere čuvanju

dri..avnih naučnih instituta. A isto tako treba10 bi poraditi na tome da sc ncki od mlađih muslimans­kih učenjaka u Jugoslaviji posvete proučavaju prošlosti..

ALOIS SCHMAUS rođen je u Meierstreut·u, Bavarska, 1901. go­dine; slavist, koji je dugo vreme­na živio i djelovao u Beogradu (1923-1944) a od 1946. kao profe­sor Univerziteta u MUnchenu. Bo­sanske Muslimane zadužio je svo­jom studijom .Studije o kraj ins­koj epici. (Rad Jugoslavenske aka·

demije znanosti i umjetnosti u Za· grebu, knj. 297, Zagreb 1953, str. 29-247).

U ovom prilogu upoznatemo se s nekim Schmausovim rezultatima proučavanja krajiške epike u ko­joj je vidio poodmakao stupanj epizacije .

Sc:hmaus kaže: .U muslimanskoj epici pojavlju.

ju se jednim f.1c1um bu junad k.ilo u hrišćanskoj, naročito u uskočkom ciklusu, samo što je odnos prija· telja i neprijatcija obrnut. Izuze­tak čine figure nekih hrišćana ko­ji - kao Sljepan Maljković, uskok Radovan - stalno pomažu Turke u svojstvu pobratima. I Janković Stojan igra delimično čak pozitiv­nu ulogu u krajinskoj epici. Slič­ni su velikim delom i sižei pesa­ma. Jedna bitna razlika je ipak u tome što krajinski pevač rado bira velike, masovne pothvate umesto manjih akcija hajdučkog i uskoč­kog formata; to važi pre svega za tzv .. ungjurske' pesme, ali se pro­širuje i na bliže lokalizovane pes­me. Druga sadržajna razlika se sastoji u tome što tematika posta· je uža. Krajinski pevač voli najviše one teme u kojima !ena igra cen­tralnu ulogu (otmice, kn-ave svato­vc) i obrađuje ih čak u okviru ma­sovnih pohoda ili bar vezuje poje­dinačne akcije sa ratovanjem šireg stila. Modemijem shvatanju odgo­vara i oružje, broj vojske i način borbe. U lom pogledu krajinska epika odražava kasnije i drugačije sh\'ntnnje, što je razumljivo kad se uzmu u obzir istorijski uslovi i činjenica da ,Turčin' ratuje kao pretstavnik jedne velike države. Svest o ovom poslednjem, antago­ni7..am između feudalne samostalno­sti i podaničke vernosti padišahu, između bosanskog autonomizma i ponosa zbog vodeće uloge u care­vini, čini temu vcćine tzv. suJtans­kih pesama. Jedna dalja oznaka, koja se takođe tiče sadržine, jeste

145

unošenje bogatijeg kulturno-istorij­skog gmdiva, naročito ako je ono podesno da prikaže tursko gospod­stvo, život i običaje u reprezenta­tivnoj svetlosti. Ima usled toga mnogo više opisnih elemenata ne­go u hrišćanskoj epici, jedna boga­tija slika kulturne pozadine_

Obuhvatanje obimnije radnje, sa većim brojem Lica, pohodi ma­sa, ukus za široko ispredena ro­mantično-avanturistička zbivanja sa mnogo preokreta i zapleta, bogat­stvo opisnih elemenata daju kra­jinskoj epici veliku, često preveliku opširnost. Ove iste crte smanjuju razumevanje za strogo mOlivsku pesmu, .. .3 strogu stilizaciju starin­ske epike i deluju u pravcu dezin­tegracije epskog stila_ Ali ovim prcobra'.3jem izaliva se i proces u suprotnom pravcu. Novi zadaci traže i nov stil, novu tehniku za savlađh·anje pripovedno-tehničkih te!k0Ć3. Nastojanja u tom pravcu pokazuju jedan zanimljiv proces daljeg razvijanja nasleđenih i stva­ranja novih sredstava, pokušaj re­integracije na novim osnovama. Pri tome se polazi od starog i 7.3-jedničkog fonda. Dokaluju to i najstarije muslimanske epske pes­me u Erlangenskom rukopisu, ali isto tako i relikti starog stila u novoj krajinskoj pesmi.

Istorijski razvitak i preobražaj od kraće epske pesme hrišćanskog i južnog muslimaskog tipa do op­širne krajinske pesme pretstavlja ne samo za istoriju jugoslovenske epike, nego za istoriju epike uop­šte jedan vrlo važan problem. Re­zultat tog razvoja nije "iše »pes­mac u smislu srpskohrv3tske hriš­ćanske ili starogermanske junačke pesme, nego pored sve primitivnosti pretstadij jednog malog »epa.-. Stoga ne iznenađuje ako se u stil· skom razvoju i u tehnici konstatu· ju oni isti stilski simptomi i teh­nički postupci koji su bitni za pro­ces tzv. ,epizacije' . Kao što je

146

Heusler pokawo u .. Nibelunškoj pe­smi_ ovaj sc razvoj da najbolje utvrditi na promeni pevačke tehni­ke. Ispitivanje krajinske epike s te strane omogućićc bolju i tačniju

definiciju pesme, ba~ i njenih raz­lika od hrišćanske epike, osvetJi­će jedan zanimljiv proces u raz· ,'oju jugoslovenske epike u kojoj kraj inska pesma predstavlja jedan nov stupanj. Olakšaće ujedno i is­torijsko posmatranje, razlikovanje i profiliranje raznih stupnjeva stil­skog razvoja, utvrđi\'anje među­

sobnih za\<isnosti i uticaja. Ono će naizad doprineti da se zapravo i hriSćanska junačka pesma kako u svojim klasičnim ostvarenjima ta­ko i u istorijskim i regionalnim ,·arijantama, shvati i opredeli tač­

nije s obzirom na njene zaista bit­ne i presudne oznake._

Upoređujući karakteristike .špil­manske_ epike i kompozicije sred­njevjekovnih epova Schmaus zak­ljučuje da su dodirne tač.ke u to­liko interesantnije i naučno zna­čajnije što se u slučaju krajiške epike, po svemu sudeći, radi o spontanom i samostalnom razvoju, o prirodnom toku, koji nije na· silno prekinut vanjskim utjecaji. ma i Što evolucija krajiške epike ne vodi od pjevane pjesme do epa 7.3 čitanje, nego od kraće do op­širne pjesme koja je i dalje od­ređena za pjevanje ul. instrument pred slušaocima.

ALEKSANDAR VAS[LJEV[C SO· LOVJEV, pravni historičar ruskog porijekla, rođen je u Kalisz-u, Po­ljska. 1890. godine. Bio jc univer zitetski proresor, među ostalim i na Pravnom fakultetu u Sarajevu (1947-[949).

Poznat je i priznOlI po svojim naučnim radovima iz srpskog i bi-7.3nlijskog srcdnjevjekovnog prava, uporedne historije slavenskih pra· va, heraldike i drugih pomoćnih

historijskih nauka. Naročito je ste-

kao glas u svijetu po svojim stu­dijama iz problematike bogomilst­va.

Posebno cijenimo Solovjeve za­sluge po tome što je učinio teme­ljit zaokret u nauci o pitanju izu­čavanja bosanske crk\'e, a onda i porijekla bosanskih Muslimana. Za stare JugOSlavije, pa i kasnije, bi­lo je dosta pokušaja, koji često

nisu bili daleko ni od određenih

političkih aspiracija, kojim se os­poravala helerodoksnost bosanske crkve. Za Muslimane se počele iz­nositi tvrdnje da ih je gro dose­ljen namčito krajem XVU. vijeka (Glušac, Gaković); stećcima se po­ricala svako bogomiIsko obilježje.

Solovjcv je u nizu svojih stu­dija iznio snažnu argumentaciju iz koje proizilazi, da je bosanska crk­va polazila od dualizma i šta više jedno vrijeme postala centar here­tičkog pokreta za čitavu južnu Ev­ropu. Bosanske bogomile je poku­šao do kraja uništiti Stjepan To­mašević, ali mu se to osvetilo 1463, jer se Bosanci nisu htjeli da bore za njega kao kralja. Većina naro­da prešla je na islam, ali je dugo vremena u Bosni zaostalo i krip­tobogomila. Nadalje je dokazivao da su bosanski stečei bogomiiske proveniencije.

Glavni Solovjevi radovi su ovi: - Gost Radin i njegov testa­

ment, Pregled, JI, sv. 7, 310--318. Sarajevo 1947.

- Postanak i propast .. bosans­ke crkve., Prosvjetni radnik, Sara­jevo 11/6 i 7-8, juni-juli-avgust 1947_

- Jesu li bogomili poštovali krst? Glasnik Zemaljskog muzeja. 1948. NS, sv. III, Sarajevo 1948. 81-102,

- Vjersko učenje bosanske crk­ve. Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Odjel za fi­I07.ofiju i društvene nauke. Zagreb 1948,

- La doctrine de l' eglise de Bosnie. Bulletin de l' Academie rc-

yale de Belgique (Classe de Let tres). Seance du 4 octobre 1948. Tome XXXIV, Bruxelles 1948, str 481-534,

_ Nestanak bogumilstva i isla­mizacija Bosne. Godišnjak Društ­va istoričara Bosne i Hercegovine l (1949), 42-75.

- Les bogomiles veneraient-ils la Croix? Academie Royale de Bel· gique. Bulletin de la Classe des Lettres et des Sciences moralcs. T. XXXV, Bruxelles 1949, 47--62.

_ Vaso Glušac, Istina o bogo­milima. Beograd 1945. Istoriski ča­sopis SAN [/ 1948, Beograd 1949, str. 263-273.

_ Saint Gregoire, patl'on de Bosnie. Byzantion, t. XIX, Bruxel· les 1950, str. 263-273.

- Prilog pitanju bosanske erk· veo Historijski zbornik. Zagreb 1950, Ill, str. 213-215.

- Fundajajiti, patareni i kudu­geri u vizantijskim izvorima. Zbor­nik radova. Vizantološki institut, knj. I, Beograd 1952.

- Autour des Bogomiles. Byzan­tion XXlI, 1952, 81-104.

- Engleski iz\'cllaj XVII veka o bosanskim Poturima. Glasnik Ze­maljskog muzeja, N. S. VII, 1952, 101-109.

- La messe cathare. Cahiers d'Etudes Cathares 12/1952, str. 199 -207.

- Novi podaci za istoriju neo-manihejskog pokreta u Italiji i Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja, N. S, Vrli, 1953, V, 329-334.

Svedočanstva pravoslavnih izvora o bogumilstvu na Balkanu, Godišnjak Istorijskog društva Bo­sne i Hercegovine, Sarajevo 1953, V, 1-103.

- Les symboHsme des monu­ments funeraires bogomiles. Cahier d' Etudes Cathares, No 19, 1954, 157-162.

- Le remoignage de Paul Ricaut sur les restes du bogomilisrne de

147

Bosnie. Byzantion XXIII, Bruxel· les, 1954, 73-86.

- Broj grobnih spomenika u Bosni i Hercegovini. Glasnik Ze­maljskog muzeja. Etnologija X, 1955, str. 217-218.

- Bogomoli. Enciklopedija Ju· goslavije, sv. I, Zagreb 1955, str. _S.

- Lc probl~me du bogumilismc en Bosnie ml!dil!val. ACles du tXt Congr~s Intern. d' Etudes Byzan· tines ~ ThessaJonique 1953. t. II. Athenai 1955.

- Le symbotisme des monu­ments fun~raires bogom iles et cat­ha res. Actes du Xc Congr~s intern.

148

d'Eludes Byzantines. lnstanbul 1957, str. 162-165.

- Simbolika srednjevekovnih spomenika u Bosni i Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja VII, Sarajevo 1957, str. 5-67.

- Bogomilentum und Bogomi· lengraber in dcn sudslavisehen Uindcm Volkcm und Kulturen Sil· dosteuropas, Milnchen 1958, str. 173--199,

Osim o bogomilslvu Solovjev je napisao još desetak sl~dija koje se direktno odnose na historiju Bosne.

M. HAD2IJAHIC

IZ PROSLOSTI GAZI HUSREV·BE· GOVE BIBLIOTEKE

8. januar 1537. godine (26. re­džeba 943. godine po Hidžri) sma­tra se danom osnivanja i ustanov­ljenja Gazi Husrev-begove bibliote­ke u Sarajevu. Toga dana je napi­sana i potpisana vakufnama Gazi Husrev·begove (Kuršumlije) medre­se. U vakufnami između ostalog stoji: »Sto preteče od troškova za gradnju, neka se za to kupi valja­nih knjiga, koje će se upotreblja­vati u spomenutoj medresi, da se njima koristi, ko ih bude čitao i da iz njih prepisuju oni, koji se bave naukom«. Time je udaren te­melj ovoj kulturnoj ustanovi. Bib­lioteka se nalazila u sklopu med­rese, kako je u ostalom bilo uobi· čajeno u 10 vrijeme da se biblio­teke nalaze u sklopu drugih usta­nova: medresa, džamija, tekija ili mekteba.

Biblioteka je bila namijenjena II prvom redu učenicima medrese, a onda i svima, ... »koj i se bave naukomOI. To je jedna od indicija, da je Gazi Husrevbegova biblioteka još oci svoga postanka imala ka­rakter javne ustanove. Kakav je prvi fond biblioteke bio, danas je to teško odrediti. Ali po uvjetima, koje je vakufnamom trebao imati mudcris Husrevbegove medrese, da se pretpostaviti, da su i prve knji­ge, unesene II ovu biblioteku, mo­rale biti i vrijedne i brojne. U već

spomenutoj vakufnami čitamo i slijedeće: "U medresi, koju namje­rava sagraditi, učvrstili, podignuti i uvakufiti za one Božje robove, koji stiču nauku i usavršavaju du­šu, te se bave spekulativnim i pn> dajnim (racionalnim i empirička.

·tradicionalnim) znanostima, neka se namjesti između Božjih robova čovjek učen, spreman, sa\'ršen, is­kusan, koji predavanjem i pisa­njem diže zastore istina, koji je u sebi sakupio grane i temelje, koji obuhvata spekuJativne i tradicio­nalne znanosti. Neka im predaje tefsir (tumačenje Kor-ana), hadis (tradiciju), ahkam (šeriatsko pra· vo), usul (institucije šeriatskog prava), meani ve bejan (poetiku i retor iku), kelam (dogma tiku na metafizičkoj podlozi) i ost&lo, što bude iziskivao običaj i mjesto. Ne­ka ne propusti predavanja osim šeriatom pdznalOm isprikom, a ni oni neka ne propuste, os im na obi­čajem priznati način. Da se dne praznici (ferije) i školski dani, ka­ko je to običaj, nije potrebno, da se opširno kazuje. Neka svijetu daje fetve (pravne savjete) u onim šeriatska.pravnim pitanjima, u ko­jima mu budu tražili, i to po naj· temeljitijim pravcima i mišljenji­ma, uzimajUĆi to iz knjiga o fet· vama u svim poslovima. Još se njemu pridodaje počasni nadzor

149

I

nad vakufima za sva vremena vijekove •.

Ugled i uspjeh jedne medrcsc je u mnogome Z3\isio od njenoga muderisa. Sto je on bio učeniji i Sto je bolji uspjeh u predavanji­ma postizao, i ugled medrese je bi­vao veti. Naš vakif, Gazi Husrebeg, je još postavio uvjet, da muderis njegove medrese bude ujedno i sa­rajc\'ski muftija. A kako su za mu­nije dolazili i najučeniji ljudi svo­ga vremena, to se i s le strane Kuršumlija medresa izdvajalo. iz· među ostalih u Sarajevu. Nadzor nad bibHolekom je imao svakako muderis medrese pri kojoj jc bib­lioteka osnovana. Prema tome i po predmetima, koji su se u med resi imali UČili i prema spremi mude­risa, koji je u medresi predavao, u biblioteku su morali bili nabav­ljeni najbolji i najprizolltiji i udž· benki i priručnici. I po broju pre­dmeta, koji su se u med resi izu­tavali, broj knjiga u biblioteci je morno biti znatan, jer za jedan predmet nije bila dovoljna samo jedna knjiga. Kako su biblioteke dosta dugo bile i prepisivačke .ško­le, i to ne samo za učenike medre­sa, to je i izbor knjiga morao bili mnogo \feći i razno\-rsniji. I za jed­no i za drugo imamo potvrdu u brojno sačuvanim primjercima ru­kopisa.

Sve do godine 1863 .• koliko se do danas zna, biblioteka je osta· la u prostorijama Kuršumlije me· drese, Te je godine na poticaj To­pal Osman paše. guvernera Bosne, uprava Gazi Husrebcgova vakufa dogradila jednu vetu prostoriju uz Begovu džamiju ispod munare. Tu se biblioteka preselila i ostala do godine 1935., kada je prešla u pri­zemne prostorije zgrade sarajevs­kog muflijstva pred Carevom d!a­mijom. To je urađeno, jer su dota­dašnje prostorije posl Ilic tijesne s obzirom. da se je knjižni fond bi· blioteke iz dana u dlln množio, a

150

i broj posjetUac::a je bivao sn.~ \'e­ći. Do nekoiko godina poslije Oslo­bođenja biblioteka je dobila i pro­storije na katu zgrade, gdje je bi· la smjdtena. Kasnije se ukazala potl'eba ponovnog proširenja pros· !Orija biblioteke, pa su upravne i poslovne prostorije biblioteke smje ~tene u prizemlju bi~eg Ulema med.žlisa (isto pred Carevom dia­miJom, a sva zgrada biv~eg muftij· stva je upotrijebljena za smjdtaj knjižnog fonda biblioteke.

Je li Gazi Husrebegova bibliote­ka bila sastavni dio medrese sve do prelaska u prostorije u dvorištu Begove džamije. ili je još u med· resi postala samostalna ustanova, do danas sc još tačno ne 2.118. Nai­me sve do sada se smatralo i pi. salo, da je ooa do godine 1863. bi­la u sastavu medrese. Međutim

ima indicija, koje govore, da je biblioteka i ranije bila samostalna.

Mehmed Tahir u svome djelu Osmanli mue1lifleri (sv. nf, str. 46) biljd.i. kada govori o Saraj liji Hu­sein efendiji Kodža Muerihu. da je njegov otac bio bibliotekar Gazi Husrebegove biblioteke. Ovu Meh­med Tahirovu tvrdnju uzima kao sigurnu i A. S. Tvcritinova (v, Pre· dgovor, str. 6 djelu Bedai'u] Ve­kai' Sarajlije Huseina, izdanje Aka· demije nauka SSSR, Moskva, 1961). Međutim, H. M. Handžić u svome Književnom radu bosansko-hcrce­govačkih muslimana (Sarajevo, 1934 .• str. 38) predpostavija, da je otac Husein efendijin imao_ nekak· vu službu u Gazi Husrebegovoj med resi. te je usput nadzirao i knjige u toj medresi, jer onda ni­je postojala Gazi Husrev·begova bi­blioteka kao samostalna uSlanova •.

Ali ima i drugih pretpostavki, koje govore u prilog, da je Gazi Husrcbegova biblioteka i prije 1863. godine magill biti samostalna us­tanova. Prva biblioteka u evrops· kom dijelu Osmanskog carstva kao samostalna ustanova osnovana je

II Skoplju 1607. godine. To je bila biblioteka Kačanikli Mehmed paše za koju je vaklf dao izgraditi i po­sebnu zgradu. Skoro pola stoljeća

kasnije osnovana je u Carigradu prva samostalna biblioteka (1661. godine KopriiItina biblioteka. Vid. Ismail Eren, Rumeli'de TUrk KUl­turu. Istanbul. 1970., str. 28). Os­man Sehdi ef. Bjelopoljac osnovao je u Sarajevu 1759. godine svoju samostalnu biblioteku, a kojih 15 godina kasnije drugu samostalnu biblioteku u ovome gradu osnovao je Abdulah ef. Kantami.rija, prok SOl', kaligraf i neumorni prepisivač vrijednih j zapaženih djela jz islam­ske i arapske književnosti. Umro jc 1774. godine. I jedan i drugi sa· gradili su posebne zgrade za svo­je biblioteke.

Već je rečeno, da je Gazi Hus­rcbegova (Kuršumlija) medresa i po svome osnivaču i po namjeni bila najpoznatija kod nas. I njezi­na je biblioteka morala biti iz is· lih razloga među prvima kod nas. Kako god se medresa razvijala, može se uzeli, da je i biblioteka pratila njen razvoj. Kad su nasta· le prve samostalne biblioteke kod nas, logično je pretpostaviti da je i Gazi Husrebegov vakuf kao naj­jači i najugledniji u Bosni i Hcr­cegovini, osamostalio njegovu bib­lioteku. Ovo sve ide u prilog Meh­med Tajtirovoj tvrdnji, da je otac Husein ef. Kodža Mueriha bio bibli­otekar Gazi Husrevbegove biblio­teke. Ako se ovo sve uzme u ob­zir, onda je ova biblioteka postala samostalna još II prvoj polovini XVII stoljeća s obzirom, da je Hu­sein efendija umro 1644. godine.

I Gazi Husrevbegova biblioteka je, kao u ostalom i Sarajevo, u svojoj prošlosti doživjela više cr­nih dana. Mnogobrojni požari, ne­prijateljski pohodi na ovaj grad (provala Eugena Savojskog 1697. godine) nisu mimoišli ni ovu usta­novu. Ali je ona svaki put obnov­ljena. Zadnji put je je zahvatio po­žar u aprilu 1941. godine prilikom bombardiranja Sarajeva od strane Nijemaca. Kad je jedna bomba pa­la u harem Careve džamije, požar je zahvatio i krov biblioteke. Zah­valjujući brzoj intervenciji profe· sora Franjevač.ke bogoslovije Dra Miroljuba Pervana, požar je ugašen i naša biblioteka spašena sigurne propasti. Naime s prozora Bogos­lovije, koja se nalazila u neposred­noj bUzini Careve džamije, profe­sor Pervan je vidio, kad je bomba pala u dvorište džamije i kada se upalio krov nad bibliotekom. Od­mah je zvao vatrogasce, ali je do­bio odgovor, da oni idu samo na izričiti nalog bana Drinske banovi­ne. Doktor Pervan se i opet sna­šao. Kako se konak (rezidencija bana) nalazi između džamije i Bo­goslovije, on se odmah uputio ta· mo. Međutim u Konaku nije niko­ga našao. On je odatle opet naz· vao Vatrogasnu četu i naredio .u ime bana«, da vatrogasci odmah dođu gasiti požar na Gazi Husrev­begovoj biblioteci. Ovaj Pervanov nlrik« je upalio. Vatrogasci su kroz kratko vrijeme bili na mjes lU po­žara i još, dok sama zgrada bib­lioteke nije bila zahvaćena poža· rom, ugasili su vatru i tako saču·

vali ovu kulturnu ustanovu od si· gurne propasti.

M. TRAUIC

151

I I

I

I

STAMPA O PRVOM SVESKU KATALOGA ARAPSKIH, TL'RSKIH [ PERZIJSKIH RUKOPISA

Kada je Dr. Safvetbeg Babgić 1916. godine štampao svoj . Popis orijentalnih rukopisa moje blbUo­lekec (Glasnik Zemaljskog muzeja, knjiga XXVIII, 1916., sv. 3-4, str. 207-290), II uvodu je napisao, da namjerava obraditi i orijentalne rukopise Zemaljskog muzeja, Gazi Husrcbegove biblioteke, a kasnije. možda, i Karađozbegove biblioteke u Mostaru. Ali Bašagiću nije bilo suđeno realizirati ovu namjenI. Po­ralne prilike i njegova bolest ome­le su ga, pa nije opisao ove ruko­pise, osim jednog dijela iz bibli· oteke bivšeg Instituta za prouča·

vanje Balkana, što je uradio kao kustos Zemaljskog muzeja (1921-1927.). Poslije Bašagića rad na opi· sivanju orijentalnih rukopisa biv· šeg Instituta za proučavanje Bal· kana nastavili su F. Spaho i O. M. Korkut. Jedan dio toga materijala. što ga je uradio Spaho, izdao je Zemaljski muzej II Sarajevu godi· ne 1942. pod naslovom Arapski, penljski I turski rukopisi Hrvats­kih zemaljskih muzeja u Sarajevu. Svezak I. Sarajevo. 1942.

Rukopisi Gazi Husrevbcgove bi· blioteke čekali su dolazak H. Meh· meda Handžića u biblioteku 1937. godine, pa da se i oni počnu obra· đivati. Dotle su oni bili uvođeni samo II knj igu prinove. Handžić je počeo obrađivati i rukopise i štam· pane orijentalne knjige tako, što je svaki kodeks obradio na poseb­nim listićima bilo potpuno, bilo samo da ih je registrirao, a kasni· je bi popunio ostale podatke. Na ovaj način Handžić je katalogizi· rao preko dvije hiljade jedinica, a još mnogo više naslova, jer u jed. nom kodeksu ima i po više djela. Rat, Handžićeva angažiranost na drugim poslovima kao i prerana smrt njegova zaustavila je ovaj pa­sao. Godine 1950. rad na obradi TU·

152

kopisa ove biblioteke nastavio je Hazim Sabanović. On je nastavio obrađivati samo rukopise ito na način, kako se to radi usavreme· nom znanstvenom svijetu. Sabanović je radio na obradi rukopisa do 1953. godine, kada je taj rad pre­kinuo uljed odlaska u Beograd. Jedan dio obrađenog materijala Sa· banović je objavio kao prilog Gla. sniku VIS-a 1951.-1952. Obradio je ukupno 205 rukopisa.

Godine 1956. profesor Kasim Dobrača nastavlja posao na kata· logizaciji rukopisa ove biblioteke. Do početka 1963. godine rad na obradi rukopisa loliko je umapre­dO\'ao. da se moglo prići !tampa­nju prvog sveska Kataloga arap­skih, turskih i perxJ.jsJdh rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke u Sa· rajevu. U toku 1963. godine zavr· šeno je štampanje I sveska. Poja. va Kataloga je izazvala veliko in· teresiranje u svim znanstvenim i kulturnim krugovima, kako uzem· lji tako i izvan nje, jer izdavanje ovakih kataloga je veliki uspjeh i za ustanove i institucije mnogo ve­će, nego je Husrevbegova bibliote­ka!

Pojava Kataloga registrirana je i II štampi.

Prvi osvrt na Katalog ... je iza· šao u Dobrom pastiru (godina XIII-XIV/1964, svezak I.IV, SIr. 446). Tu se među ostalim veli, da se i u franjevačkim samostanima u Bosni nalni dosta turcika, koje čekaju obrađivača.

Mehmed Mujezinović je u Go­di!njaku Zavoda za zaštitu spome­nika kulture SR Bosne i Hercego­vine Nale starLne (godina X 1965, str. 261) dao detaljan pregled sa· držaja i rasporeda. l sveska Kata· loga ... napominjući na kraju, da se Gazi Husrevbegova biblioteka u cjelini nalazi pod za!titom države

kao jedna od vrlo značajnih kul­turnih institucija u Bosni i Herce­govini.

Dr. Hasan Kaleši je uBlbllote­karo, organu Društva bibliotekara Srbije (godine XVII/I96S, br. 5-6, sir. 455--459) dao iscrpan i sadrla­jan prikaz Kataloga. Pored kratih napomena o razvoju mreže bibli­oteka na današnjem teritoriju Ju­goslavije u vrijeme turske uprave u ovim zemljama, Kalcli je ukazao na značaj Gazi Husrevbcgove bib­lioteke za natu kulturu, kao i na vrijednost fondova ove biblioteke. Prikazujući l svezak Kataloga ... pisac je dao opširan prikaz sadr­žaja ovog sveska, ukazao na nedo­statke i nedosljednosti u njemu s namjerom, da se u idućim svesci­ma ovoga Kataloga izbjegnu ti ne­dostaci.

Mahmud Traljić je, prikazujući I svezak Kataloga (Bibliotekarstvo XIII 1967, br. 3, str. 89---93), uka-7.80, ko je sve do sada kod nas radio na obradi orijentalnih ruko­pisa (Ba!agić. F. Spaho, O. A. Soko­lović, S. Bajra.ktarević, Dr. S. Si­kirić, Dr. H. Sabanović. B. Miladi­nović. M. Mujezinović) a čiji su materijali do sada objavljeni. Na· veo je i sve ustano\'e, koje posje­duju iole veće zbirke orijentalnih rukopisa na teritoriji na~ domovi· ne.

Prof. Muhamed Tajib Okić je napisao opširan prikaz l sveska (Ankara Umvt:nlh:sl lIah.lyal Fa· ki.iJtesl Derglsl. 1964. Cilt XII, s. 143-153) u kome je naveo, gdje su sve na teritoriju današnje Jugosla. vije, a naročito Bosne i Hercego­vine, postojale orijentalne bibliote­ke kroz minulih 400 i vge godina. Posebno se zadržao na Gazi Hus­revbegovoj biblioteci. danas jedi. noj u Bosni i Hercegovini.

Govoreći o samom Katalogu, Okić je prikazao raspored građe,

sadržaj pojedinih poglavlja i mno-

ge njegove karakteristike. Na mno­ga važna djela je posebno upozo­rio, kao i na djela pisaca iz Bu~­ne i Hercegovine. Naveo je istak­nutije kaHgraCc (hat tate), domaćc ljude, čiji su primjcrci navedeni u ovome svesku Kataloga.

Dr. H. Kalcši je napisao još jedan prikaz I sveska Kataloga (Der Islam. Band 43, HeCt 3, Ber­lin, August 1976.). l u o\'ome pri· kazu, Dr. Kaleši je spomenuo, gdje su sve postojale orijentalne bibli­oteke na teritoriji naše države, kao i postojeće fondo\'e orijentalnih ru­kopisa danas kod nas (Sarajevo. Skoplje, Zagreb, Priština, Beog· rad). Pored datog rasporeda i sa· držaja I sveska, Dr. Kaleši je spo­menuo posebno, gdje su sve prepi­sh'ani pojedini egscmplari, obrađe­ni u ovom svesku. Posebno je spo­menuo pisce pojedinih djela, a ko­ji su domaći ljudi, rođeni ili rao dili u Bosni i Hercegovini.

Dr. Smail Balić je u članku OrJental1schcr Handschriftenschalz von Dosmen und seln kultureUer HJntergrund (AnatoUea. 1969---1970. No. Ill, s. 237-242) dao lijep pri­kaz I sveska Kataloga, osvrčući se na kulturne prilike Muslimana Bo­sne i Hercegovine kroz minulih 400 godina. Naveo je neke od pred. stavnika tih kulturnih radnika (Ah­med paša Hercegović. Rustem pa· ša. Nesuh Mitraki, Hasan Kafi Pru­ščak, Abdulah cf. Bošnjak, Ibra· him ef. pcčevi. Husein ef. Kodža Muerih i dr.). Spomenuo je tako­đer i mjesta u Bosni i Herccgovi ni, gdje su sve postojale orijental­ne biblioteke, kao i iz kojih mjes la i biblioteka je prenesen osta tak toga našeg kulturnog blaga II

Gazi Husrevbegovu biblioteku.

I jedan marokanski list donio je osvrt na Katalog. Nažalost do log lista nismo mogli doći.

M. TRAUIC

153 , I

I

KORISTENJE FONDOVA GAZI HUSREVBEGQVE BIBLIOTEKE

Sejh Sejfudin Kemura je prvi kod nas počeo koristiti arhivske materijale za svoje štampane rad" ve, a koji se danas nalaze i čuva· ju u Gazi Husrevbegovoj bibliote· ci. Pri obradi sarajevskih džamija (objavljivao u Glasniku Zemaljskog muzeja 1908.-1911.), zalim Prvog srpskog ustanka (1916.), onda u ra­dovima Turski dokumenti za po­vijest bosanskih katolika (Glasnik ZM, 1909,), Stara hrišćanska crkva u Sarajevu (Glasnik ZM, 1911.) tc joS nekim, Kemura se obilno slu­žio turskim dokumentima iz pro­tokola sarajevskog šeriatskog su­da (sidžiH), koji su se u to vrijeme nalazili u biblioteci Osman Sehdi efendije, a kasnije preneseni u Ga­zi Husrevbcgovu, kada je zgrada Sehdijine biblioteke porušena i na njenom mjestu podignuta zgrada, u kojoj se danas nalazi ova bib­lioteka.

Profesor Hamdija Kreševljako-­vić je bio jedan među prvima koji je sistematski pregledao sarajevs­ke sidžile, a kasnije i Kroniku M. E. Kadića, kada je došla u bib­lioteku. Također je pregledao i zbirku turskih dokumenata, koju ova biblioteka posjeduje. Svu tu brojnu arhivsku građu on je koris­tio u svojim historijskim radovi­ma, naročito onim, koji obrađuju sarajevsku prošlost. Krdevljaković je i sam znao toliko turski, da je mogao čitati ove dokumente. Me­đutim usljed slabog vida, to ga je

154

zamaralo, pa su mu u lome poslu često i drugi pomap:ali. Kada mu je 1927, g:xiine Stampana Sarajevo ska čaršlja, njenI esnafi t obrti za osmanlijske uprave (Narodna stao rina, knjiga 14), Kreševijaković se u jednoj bilješci zahvaljuje tadaš­njim bibliotekarima ove biblioteke A. Muvekitu-Husejnoviću i H. M. MlIharcmagićlI, koji su mu poma­gali pri čitanju i pregledanju si­dii1a.

Na jednom drugom mjestu (Spomenica Gazi Husrevbcgove če­

tiristogodišnjice, Sarajevo, 1932., str. 3) Krcševljaković se zahvaljuje M. E. Dizdaru i H. Dž. Hadžijahi­ću, koji su me a •.. pri proučava­nju brojnih isprava zdušno poma· gali, kao i svima koji su mi pri radu izlazili u susret. Mene je u ovome poslu osobito zadužio Ha· džijahić, jer je II ovu svrhu sa mnom prelistao 83 knjige sidži· la ...•. U Predgovoru knjige Esna­ft I obrti u starom Sarajevu Kre­ševIjaković se, izmedu ostalog, zah· valjuje i Mehmedu Mujezinoviću a ... koji me je zdušno pomagao pri prikupljanju arhivske građe iz sidžiIa Gazi Husrevbegove biblio­teke .•

Koliko se Kreševijaković u svo-­me znanstvenom radu koristio sa­rajevskim sidžilima, Kronikom M. E. Kadića i drugom arhivskom građom ove biblioteke, dovoljno je prelistati njegove radove Esnafl I

obrte u starom Sarajevu (Saraje­'·0, 1958.), Vodovodi i gradnje na vodi u .tarom Sarajevu (Sarajevo, 1939.), Banje u Bosni l Hercegovi­nI 1462.-1916. (Sarajevo, 1952_), Ka­u.ndf1Jsld obrt u Bosnl I Hercego­vini (Glasnik ZM. 1951.), Clzmeditj­ski obrt I staro gradska obuća u Bosni l Hercegovini (Rado\'i Nauč­nog dru~tva BiH, III 1955). Sarač­

ki obrt u Bosni l Hercegovini (Ra­dovi Naučnog društva BiH. VIII 1958 i IX 1959), DfeneUć.t - Pri­log izučavanju feudalizma u Bos­ni i Hercegovini (Radovi Naučnog dru~t\'a BiH, JJ 1954) i mnoge dru­ge. U svakom od ovih radova do­bar dio bilježaka jc, gdje se autor poziva na materijale, koji se nala­ze u ovoj biblioteci.

.Neposredni povod prikuplja­nju građe 7.0 povijest naših grado­\"a pod turskom upravom bio je moj pronalazak popisa oružja. mu­nicije i hrane u 67 bosanskih gra­dova. sastavljenog 1833 (Sarajevski sidEI br. 73. st .. 58--61 u Gazi Hu­srevbcgovoj biblioteci u Saraje\u). čiji nam podaci osvjetljavaju jednu potpuno tamnu stranicu pro~losli

na~ih gradova •. Tako Krcševljako­vić pi~e u predgovoru s\·oje radnje Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravont (Prilozi za orijentalnu filologiju. sv. II. 1952 .• str. 115-184). U radu je donesen popis u cijelosti i on čini glavni dio radnje. Na isti način je nas­tao i jedan drugi Kre~evljakovićev

r:ld C'efl1ema fmraJevsklh kr~nll

1:1: 1788. godine (Prilozi za orijen­talnu filologiju. sv. III-IV. 1953 .• str. 195-214). Prikupljajući građu

za već. spomenuti rad o pro~losti

bosanskih gradova pod. turskom upravom, Kre~evljaković je nai~ao u sidfilu broj 27. str. 154-159. na ovu ćefilemu. koja je dotle umak­la i njemu i Skariću.

Osman Asaf Sokolović prona~ao je u O\'oj biblioteci jedan rukopis o zanatima u doba Abasovića (NI-

haJetur-rutbe fl talabU hlsbe od AbduJaha Sezerije-Safije). Kao in­teresantnu i valnu. SokoloviĆ je dao prepisati je i prevesti i onda objaviti pod. naslovom Jedan rije. dak arapsld rukopis o zanatima (No\' j Behar. IV 1930-31. br. 18-19, str. 27~278; br. 20. str. 299-300). Sokolović je pregledao i sve sara­jevske sidžile u ovoj biblioteci. Kao rezultat toga su njegovi radovi Nekoliko zanimljivih blljef.aka iz sarajevskog sudskog protokola od godine 964/5 po Hldlretu (Osvit, lU 1944, br. 102, Sir. 4-5) i Jol ne­koliko zanimljivih blIjetaka Iz sa­rajevskog sudskog protokola od godine 964/.5 po Hldtretu (Osvit, UI, 1944, br. 104, str. 5), Muslimani u okolini Sarajeva - Pabirci iz jednog sidžila sarajevskog suda sredinom XVI sloljcća (EI-Hidaje, VII.. 1943-44, br. 11-12. sir. 366-368. VIII 1944-45, br. 1. Slr. 18---20, br. 6, str. 21~220, br. 7-8, str_ 273-280). Rad je ostao nedovršen, jer je El-Hidaje prestala u aprilu 1945. godine izlaziti.

H. Mehmed Handžić je preveo dva djela Hasana Kafije Pru~čaka na srpskohrvatski jezik: NlzamuJ uJema' Ila HaiemU enblJa' - Niz učenjaka do posljednjeg Božljeg poslanika (Novi Behar. VIII 1934-35, br. 17-18. str. 297-300, br. 19. str. 328---330. br. 20-23, str. 368-375. br_ 24, str. 396-399) i Rajske baUe o temeijiva vjerovanja - Revdntul džennal fi usulil itnkndat (Gajret. kalendar zn godi.nu 1940. str. 34 63). Niz učenJaka .. _ je Handžić pre­\'00 iz rukopisa, koji je Sam 1926. godine prepisao II Gali Husrevbe­govoj biblioteci iz jednog tamoš­njeg rukopisnog primjerka. Kod prevođenja Rajskih bašči.. Han­džić se pored jednog štampanog izdanja složao i jednim rukopisom iz ove biblioteke kao i sa dva ru­kopisna komentara ovog djela od samog Kafije, a koji se također nalaze u biblioteci.

155

Pri prevođenju l\UradilJJe Sabio la U!ičanina H. M. Handžić (Glas· nik IVZ, VI II 1940, br. 7, str. 266 -271, br. 8, str. 289--297, b .. 9, str. 317-329, br. 10, str. 366-375, br. 11, str. 451-458) H. M. Handžić je koristio 6 primjeraka ovoga djela. I zmeđu njih su dva rukopisna pri· mjerka, koji se nalaze u fondovi· ma o\'e biblioteke. Handžić se pos· lužio fondovima biblioteke i kad je pisao svoj rad Sarajevo II tur· . koj pjesmi (Glasnik lVZ, Xl 1943, br. 7, str. 161- 174, br. 3-9, s tr. 193 -206. br. 10 str. 235-250, br. 11·12, Str. 269--281). Dvije anonimne pjes­me o katast rofi Sarajeva 1697. go­dine, kada ga je Eugen Savojski popalio, Handžić je uzeo iz Kadi· ćeve Kronike. Re.§id efendijinu pje' srnu o katastrofi Sarajeva je Han· džić također na!ao u Kadića. Has· bij inu pjesmu o Sarajevu Handuć je na!no u ostavštini Ešref ef. u· zunića, koja se nalaz.ila u Gaz.i Hu· srevbegovoj biblioteci. Zuhdijinu pjesmu kao i pjesmu nekog ano­n imnog derviša O Sarajevu Han· dž ić je takođe našao u Kadića.

Arhivalnu građu iz ove bibliote­ke koristio je i Vladislav SkariĆ.

naročito pri obradi svojih djela Srpsld pravoslavni narod I crkva u Sarajevu u 17. l 18. vijeku (Sa· rajevo, 1926) i Sarajevo l njegova okoUna od najstarijih vremena do austrougarske okupacije (Sarajevo, 1937.).

Derviš M. Korkut je 1942. god i· ne obradio i ltampao (Glasnik ZM. LIV 1942, s tr. 371-408) rjcćnik Mu· hameda Hevaije Uskufije Makbul·' 'aryf (Potur·Sahidija). Pri likom rao da Korkut je konzultirao i dva ru· kopisna primjerka Potur·Sahidije, koji se nal87..e u Gazi Husrcvbego­voj biblioteci. God ine 1970. Muzej grada Sarajeva je izdao Popi. un· jamnog Jamčenja IItanovnJAtva II

Sarajevu Iz 1841. godine. Popis ... (Cefilema) je sastavio Mula Muha· med Mestvica, a s turskog prevco

156

i za !tampu priredio Derviš M. Kor· kut na temelju autografa, koji sc nalazi u ovoj biblioteci. To je l knjiga ove Cerileme. Ne znamo u kahom je stadiju ostala II knjiga Popisa ... i je li je Korkut za svo­ga 1ivota dovršio.

U Novom Bcharu (godina XV I 1944, brojevi 2·15) izlazio je pre­

vod djela Ustanak s rpske raje, nje­govo ugu.lenJe I izbavljanje grada Biograda. Djelo je na turskom je­ziku napisao Salih Sidki Mahmud· kadić, a na srpskohnatski ga je prevco Feh im Spaho iz primjerka, što ga je prepisao Muhamed En· veri Kadić i koji sc nalazio u nje· govoj b iblioteci (sada u Gazi I lus­re\'bego\'oj). - Na prevodu o\"og Mahmudkadićeva djela radio je i Mehmed Rem'li Delić. Je li on do­\Tšio svoj prevod i gdje se ruko­pis loga rada nalazi, nije nam poz· nato. I Delić je svoj prevod radio na temelju ovoga Kadićeva pre· pisa.

Hazim Sabanović je bio počeo

obrađivati najstarije vakufname kod nas. Od loga je objavio tri, j

to: Va kurnamu Isa·bega Ishakavi· Ćl.J. za njegove J'.adužbine u Saraje­vu, Vakufnamu bosanskog sand1nk bega Ajas·bcga sina Abdulhajjeva za njegove zadužbine u Saraje\'u i Visokom, te Vakufnamu Mustaj­·bega Skenderpašića za njegove za· dužbine u Sarajevu. Prvu i drugu vakufnamu je Sabanović objavio II

Prilozima za orijentalnu fi lologiju, knjiga II/195 l, str. 5-38, a i treću na sitom mjestu , knjiga III·IV 1952 ·53, s tr. 403--413. Vakufname su ob­javljene pod naslovom Najsta rije vakufname II Bosni. S\'e su rađe­

ne prema ovjerenim prepisi ma il. sidži la sarajevskog šeriatskog su· da i prepisima u Kadića Kronici.

za potrebe b ivšeg Istorijskog instituta pri Pravnom fakultetu u Sarajevu Sabanović je preveo i ekscerptirao sarajevski sidži1 iz go­dina 963-965. po Hidžretu (1555.-1558.). Na temelju ovoga ekscerpta

nastali su radovi: Sarajevski sl­džJl b; godine 1555---1558 Dra Bra­nislava NedeljkoviĆ3 (Arhiv za pra­vne i društvene nauke, lO 1954, br. 2 i br. 34), Neki slučajevi razvoda braka zabllJeienl u sldžUu Iz 1.5.56--057 godlne (Istorijsko-pravni zbor­nik, II 1950, br. 3-4 str. 214-222) i O slučajevima ropstva ubilježeno u sudskom protokolu sarajevskog kadije b; godine 1.5~S7 (Glasnik VIS-a, III 1952, br. 8-12, str. 241-255), oba iz. pera Dra Alije Silaj­Mića. Sabanović se i inače mnogo slulio materijalima iz ove biblio­teke u brojnim svojim znanstve­nim radovima.

Biografiju Mustafe Ejubovlta (Sej h Jujo) od Ibrahima Opijača

preveo je Muhamed A. Mujić (Gla· sn ik VIS-a, VIr 1956, br. 1·3, str. 1-22) prema Kadićevu prepisu ove biografije u njegovoj Kronici sv. V, str. 147-157). Mujić se isto ta­ko poslužio materijalima sidtila i Kadićeve Kronike u svojim rado­vima: PoloiaJ cigana u jugoslaven. sklm zemljama pod osmanskom vlaUu (Prilozi za orijentalnu rilo­logiju, IrI-IV 1952-53, str. 137-193) i manje u radu PrlJog proučavanju ullvanja alkoholnih pića u Bosni i Hercegovln1 pod osmonskom via­§ću (Prilozi za orijentaliu filologi­ju, V/1954-55, str. 287-298).

U opsežnoj radnji D:Uzja til ha­rač (Prilozi za orijentaliu filologi­ju, III-IVJt952-53, str. 55-135 i V 1954-55, str. 43-102) autor prof. Hamid Hadžibegić je pored arhiv­skog materijala iz Orijentalnog in­stituta i Drž. arhiva Makedonije, te nekih drugih arhiva, koristio se i sidtilima sarajevskog šeriatskog suda i Kronikom M. E. Kadića. U mnogo manjoj mjeri sc Hadžibcgić služio materijalima Gazi Husrevbc­gove biblioteke, kad je obrađivao Porez na sitnu stoku I korl§ĆenJe Ispale (Prilozi za orijentalnu filo­logiju, VIII-IX 195~59, Sir. 63-109).

Dr. Saćir Sikirić je svoju studi­ju Divan Mehmed RaIIda (Prilozi za orijentalnu filologiju, VI-VII 1956-57, str. 55-76) obradio na

temelju jednog rukopisnog prim­jerka Gazi Husrevbego\'e bibliote­ke, čija prva polovina sadrži pjes­me pjesnika iz Sarajeva Mehmeda Ralida. Pri pisanju ove studije Si­kirić se služio i Kronikom M. E. Kadića.

Omer Mu!ić je za podlogu svo­je radnje En-Nemllyye ft lzharl­l-qawaJd1 a-sarflyye we n-nahwfyye uzeo primjerak ovog djela naoŠeS pisca Abdul Kemala Travničanina, koji je II Gazi Husrevbegovu bib­lioteku dospio sa ostalim rukopisi· ma iz Fejzije medrese u Travniku. Još dva primjerka ovog djela na­laze se u Orijentalnom institutu. Ali kako primjerak iz Fej7jje me-­drese ima najmanje grešaka i ka­ko je po svoj prilici najstariji me­đu postojećim i za koga Mušić

smatra, da bi mogao biti piščev

autograf, to je uzeo njega za pod­logu, a objavio ga je u Prilozima 1..3 orijentalnu filologiju, VI-VIIl 1956--57, str. 39-54. U svome rao

du Ibrahim OplJač Mostarac (Ib­rahim b. Hadži Ismail el Mostari) Mušić se poslužio brojnim ruko­pisnim primjercima djela Opijače­vih, koji se nalaze u Gazi Husrev­begovoj biblioteci. I ovaj rad je izašao u Pril07jma za orijentalnu filologiju, X-XI/1960-6I, str. 31-53. Mušić je i rad AnonhnnJ pjesnik Sarajlija o stanju u Dow 10571 11647_ godlne (Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knjiga 1'1963, str. 349--355) izradio na temelju podataka do kojih je došao u Kro­nici M. E. Kadića, knj. rv, str_ 119.

Makbuli-arif Muhameda Hevaije Uskufije doživio je još jednu stru­čnu obradu, pored već spomenute D. M. Korkuta. Prof. Alija Name­tak je napisao opširnu i od stručne kritike visoko ocijenjenu radnju pod naslovom Rukopisni tursko-hrvat· skosrpskl rJečnici . (Građa za po-

157

vijest književnosti hrvatske, knji. ga 29, 1968., SIT. 231-380). Prj ob· radi Makbuli·arifa, Nametak se slu­žio i sa sva tri rukopisa ovog rječ­nika, koji se nalaze u Gazi Hus­"evbegovoj biblioteci.

Ljetopis (1746-1804) Mula Mus­tafe Sevk.i Bašeskije (Sarajevo 1968. str. 488) preveo je Mehmed Muje­zinović iz pišćeva autografa, koji se nalazi u ovoj biblioteci. Prevodi­lac je propratio prevod brojnim bilješkama (oko 800) od kojih pre­ko dvije trećine su na temelju po­dataka iz sarajevskih sidži.la. Mu­jezinović je i II drugim svojim ra­dovima koristio (i koristi) sara­jevske sidži1e i Kroniku M. E. Ka­dića. To se u pn'om redu odnosi Da mnoge natpise, kojih je nesta· lo, a u Kadića su zabilježeni (npr. radovi Turski natpisi II Sarajevu lz XVI vijeka. PriJ07..! za orijental­nu filologiju, 11/1951, str. 95--114; Turski natpisi XVI vijeka u Bos­ni i Hercegovlnl. Prilozi za orijen­talnu (ilologiju, VIII-IX/1958-59; Turski natpisi Iz XVII vijeka u ne­koliko mjesta Bosne 1 Hercegovine. Prilozi 7.8 orijentalnu filologiju, XTI-XJJl/1962-6J, Sl'. 175-208). I o Kadiću kao epigrafičaru, Muje­zinović je napisao poseban rad (Glasnik VIS-a, X 1959, br. 4-6, sir. 175--176; Xlf1960, br. 1-3, str. 12-19, br. 7-9, str. 316-326, br. 10-12, str. 466--481). U njemu je također korištena Kronika M. E. Kadića.

Alija Bejtić je također uveliko koristio materijale Gazi Husrev-be­gove biblioteke II brojnim svojim radovima. Počev od Elčl Hadži lb­rahim.paJlna vakufa u Travniku EI-Hidaje, V/1941-42, br. 7, 8-10 i 11-12), pa Sarajevsko roblje u XVI stoljeću (Osvit, 1/1942, br. 13, str. 2-3 i br. 14, str. 2-3); Popis konaka II Sarajevu (Osvit 11/1943, br. 58, str. 13); O jednom sldHlu lz 1763. -1770. godine (Osvit, IT/1943, br.

158

90, str. 4-5); Iz proJIosti Mevluda u Bosni i Hcrcegovini (EI-Hidaje, VI/1942-43, br. 6-8, str. 205--213); Pačadžl Hadži Nesuhova džamlja I mahala u Sarajcvu (EI-Hidaje, VII 1942-43, br. 10-11, str. 317-322); Spomen.lcI osmanUjske arhitekture u Bosni I Hercegovlni (Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. Tn-IVI 1953, str. 229-297); Bosanski na­mjesnik HadžJ Mehmed paJa Ku­kavica i njegove zadužbine u Bo­snJ t Hercegovini (Prilozi za ori­jentalnu filologiju, sv. VI-VII/1956 -57, str. 77-114), Bejtić je pored ostalog koristio sidžile sarajevskog šedatskog suda kao i Kroniku M. E. Kadića.

Materijalima iz Kadićeve Kro­nike poslužio se i Adem Handžić

kada je pisao svoju radnju Bosan­ski namjesnik Hcklm.()glu All-paša (prilozi za orijentalnu filologiju, sv. V/19S4-55, str. 135--180).

Popis člfluka u rogatIčkom ka­diluku iz 1835. godine (prilozi za orijentalnu filologiju, sv. XIV-XVI 1964 - 65, str. 189 - 271) je Avdo Sućeska izradio na temclju dokumenta zabilježenog II sidži1u sarajevskog šeriatskog suda iz spo­menute godine. I u drugim svo­jim radovima Sučeska se mnogo služi materijalima iz sidžila sara­jevskog šeriatskog suda i Kroni­kom M. E. Kadića, npr. Ajani -PrUog izučavanju lokalne vlasti u naJlm zemljama za vrijeme Tura­ka. Sarajevo. 1965.; Mal1kana doiJvotnJ zakup državnih dobara II

Osmanskoj driavi (Prilozi za ori­jentalnu filologiju, sv. VIII-lXI 1958-59, str. 111-142); Mjesto mu­teseUma u lokalnoj upravi do Tan­umata (Godišnjak Pravnog fakul­teta u Sarajevu, VII/1959, str. 295 -31S); Promjene u sistemu izvan­rednog oporezivanja u Turskoj u XVII vijeku I pojava tekalif-šak­ka (prilozi za orijentalnu filologi­ju, sv. X-XI/1960-61, str. 75--112); Taksit - Prilog izučavanja dažbln­skog sistema u naJlm zemljama

pod turskom vlašću) Godišnjak Pravnog fakulteta II Sarajevu, VIII jI960, slr. 339-360); Specifičnosti drlavno-pravnog položaja Bosne pod Turcima (Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Xj1962, str. 317-361 i XTI/1964, str. 99-114); Vilajetski ajanI (Godišnjak Društva istoričara BiH, XIIlj1962, slr. 167 -198); O nastanku člfluka II na­šim zemljama (Godišnjak Društva istoričara BiH. XVlj196S, str. 37-S7); Seljačke bune II Bosni II XVI] i XV]]] stoljeću (Godišnjak Druš-

tva istoričara BiH, XVIIjl966---fl7, str. 163--207).

Niti su ovim iscrpljeni svi rao dovi navedenih autora, niti su spo­menuli svi, koji su koristili mate­rijale Gazi Husrev-begove bibliote­ke .. I mnogi su drugi (Derviš Butu­rović, Muhamed Hadžjjahić, Seid Traljić) koristili i koriste bogate fondove ove naše kulturne inslitu­cije u svojim znanstvenim radovi­ma.

M. TRAUIC

PRILOG BIBLIOGRAFIJI O GAZI HUSREV·BEGOVOJ BIBLIOTECI

Gazi Husrevbegova biblioteka je svratila na sebe pažnju kultur­ne javnosti naše još početkom ovo-­ga stoljeća. Ne samo da su se po-­čeli koristiti njeni knjižni fondovi od strane historičara i kulturnih poslenika, nego se i o njoj, kao kulturnoj ustanovi, pOčelo pisati i ukazivati na blago, koje ona čuva i posjeduje. Dr. Cira Truhelka je prvi pisao kod nas o ovoj bibli­oteci kao kulturnoj ustanovi. Od njega do danas o Gazi Husrevbe· govoj biblioteci napisano je mno­go članaka i osvrta, kraćih i du­žih. Ima tu novinskih reportaža do studioznih napisa. Radi potpu­nije informacije donosimo popis tih radova:

Aličić, Ahmed: Za Glasnik Gazi Husrevbegove knjižnice. - Osvit. Ij1942, br. 23, str. 2-3.

Bejtić, Alija: Gazi Husrevbego-­va knjižnica i njen značaj za na­šu povijest. - Osvit. lIj 1943, br. 91, str. 6.

D. H.: Gazi Husrevbegova knjiž­nica. Povodom vijesti da vakuf na­mjerava postaviti tu ustanovu na nove temelje. - Jugoslavenski lisI. XIIIj1930, br. 8J, str. 5.

Dobrača, Kasim: Gazi Husrev­begova biblioteka u Sarajevu i ne­ki njeni važniji orijentalni rukopi­si. - Glasnik VIS-a. XII/1961, br. 4-6, str. 144-149.

Dobrača, Kasim: Gazi Husrev­begova biblioteka u Sarajevu. -Katalog arapskih, turskih i perzij­skih rukopisa. Knjiga I. Sarajevo. 1963. Str. XIII·XVI.

E. N.: Gazi Husrevbegova knjiž· nica kao kulturna ustanova. - Mu­slimanska svijest. 1/1936, br. 13, str. 6.

Gazi Husrevbegova knjižnica. Bogato vrelo historije Bosne i Bal­kana. Kur-an Sokolovića. Biseri orijentalne ornamentike. Mozaik. Egzotična zemljopisna karta. -Večernje novosti. 1I1/ 1924, br. 157, str. 3.

Kadić, Rešad: Povijesne i umje­tničke dragocjenosti Gazi Husrev· begove knjižn.ice, stare preko 400 godina. - Sarajevski novi list. l j 1941, br. 396, str. S.

Kulenović, Hakija: Ukrasi i mi· nijature u Gazi Husrevbegovoj bib­lioteci u Sarajevu. - Glasnik VIS-a. 1I/1951, br. 4-6, str. 168-172.

159

I

Mujezinović, Mehmed: Gazi Hu· srevbegova biblioteka u Sarajevu. Sarajevo. 1968. Str. 12 (nepaginira· nih). Izdanje DruJtva konzervato­ra Bosne i Hercegovine. Serija H. Broj 8.

Skarić. Vladislav· Biblioteka Be­gove džamije u Saraje\'u. - Jugo­slavenska njiva od 29. X 1921. ls· ti članak je prcštampan u Glasni· ku VIS-a. XXIX 1966, br. 34, str. 105-106.

Spaho, Fehim: Gazi Husrevbe· gova knjižnica. - Novi Behar. IV 1930-1931, br. 2-3, str. 31-33-

Spaho, Fehim: Gazi Husrevbe· gova knjižnica. - Spomenici Gazi Husrevbegove 400-godiJnjice. Sara jevo. 1932. Str. 74--84. - ProJiren i dopunjen članak iz Novog Beha ea.

Sulejmanpa.§ić, Mehmed: Saray­bosnada Gazi Husrev bey kutupha· nesi. - Val'lik. 1940. Broj 172 (od t. IX ).

Sabanović, Hazim: Nale orijen­talno blago. - Osvit. 1/1941, br. ~7. - Govori se o Gazi Husrev·bego­voj biblioteci i Orijentalnoj zbirci Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Sabanović, Hazim: Gazi Husrev· begova biblioteka u Sarajevu. -Glasnik VIS·a. II 1951, br. 1·3, str. 14--23.

Sabanović, Hazim: Značaj Gazi Husrevbegove biblioteke II Saraje· vu. - Glasnik VIS-a. tr 1951, br. 4-6, str. 133--138.

Sabanović, Hazim: Istočna dje­la na!ih pi<:ac(l II Ga1i Huo;revbe­govoj biblioteci. - Glasnik VIS-a. n 1951, br. 7·9. str, 251-257.

Sabanović, Hazim: Povodom iz· da\1anja kataloga rukopisa Gazi Husrevbegove bibliOleke. - Glas· nik VIS-a. I 1950, br. 1·3, str. 49 -52.

160

Sabanović, Haz.im: Husrevbego­va biblioteka u Sarajevu. - Bibli· otekar. VIII 1956, br, '.2, str, 45 --62.

Sahinović, Munir Ekremov: Hu· srel'begova knjižnica. Obzor, LXXV 1935, br. 74, str. I i br. 75, str. I.

Seva, Mustafa: Gazi Husrevbe· gova biblioteka u Sarajevu sa os­vrtom na njen istorijski razvoj i njenu ulogu u sada~njosti. - Glas­nik VIS-a. VI 1955, br. )·2, str, 17 -36.

Traljić, Seid M.: Važne prinove u Husrevbegovoj knjižnici. - Ob­I.or. LXXVll I 1938, br, 17. str. 1- 2.

Traljić, Seid M.: Gazi Husrev· begova knjiinica. Najbogatija zbir· ka vrela za povijest Bosne i Her­cegovine u doba četiristogodi~nje

turske uprave, - Hrvatski dnev­nik, IV: 1939, br. 1270, sir. 15.

Traljić Mahmud: Hand!itev rad u Gazi Husrevbcgovoj knjižnici·Ku· tubhani. - Osvit . IV 1944, br. 127, sir, 6,

Traljić, Mahmud: Gazi Husrev­begova knjižnica pod upraviteljs­Ivom Hadži Mehmed er. Hand'.ića . - EI.Hidaje. VIII 1944--45, br, 2.3, str. 92-95.

Truhelka, Ciro: Gazi Husrelbeg. Njegov život i njegovo doba. Sara· jevo, 1912. - O biblioteci na str. 71-72.

Kako je sarajevski rranjevac olae Pervan spasio dragocjenu Ga· ri Husrevbegovu knjižnicu. - Sa· rajevski novi list. 111941, br. 146, str. 5.

Kolak, Vojka: Zborno mjesto dobrih - dom savrJenih. Zabilje­ženo II Gazi Husrev-begovoj bibli· oteci. - Odjek. XVIII 1965, br. 12, str, II.

M. TRAUIC

I f

I \

I

J

SADRZAJ

- Dr Mustafa Kamarić: Povodom prvog broja _Analae -

- Osman A. Sokolović: Pjesnik Aga-dede iz Dobor-grada o svome 7.avičaju pogibiji Osmana II - - - - - - -

- Fejzulah Hadtibajrić: Uvodne tesavufske interpretacije Abdulaha Bo§njaka

- Salih Trajka: Kronogrami sarajevskog muftije Muhamed Sakir efcndije Muidovića - - - - - - - -

3

5

35

49

- Kasim Dobrača: Skriptorij II Foči II XVI stoljeću 67

- Ismet Rizvić: Iluminirani rukopisi II Gazi Husrev-begovoj biblioteci 75

- Mehmed Mujez.inović: Diplome kaJigrafa Islamovića II Gazi Hus-rev-begovoj biblioteci 91

- Alija Nametak: Marginalije iz naše kulturne historije 95

- Ibrahim Kemura: Malićeva kolekcija II Gazi Husrcv-begovoj bib-

lioteei - - - - - - 103

- Hifl.ija Hasandedić: Muslimanske biblioteke II Mostaru - 107

- Branko Culić: Jedan zanimljiv bibliografski projekat 113

- Fehim Nametak: Prevodilački Tad Fehima Spahe 119

- Jovan Jovanović: Reagovanje muslimana u Rusiji j muslimanske štampe u Bosni povodom smrti Lava Nikolajevića Tolstoja - - 125

OsvrtI

- ln memoriam (Dr M. Hadžijahić) - - -

- Iz prošlosti Gazi Husrev-begove biblioteke (M. Traljić)

- Stampa o prvom svesku Kataloga arapskih, turskih i pe17jjskih

131

149

rukopisa (M. Traljić) - - - - - - - - 152

- Korištenje fondova Gazi Husrev·begove biblioteke (M. Traljić) 155

_ Prilog bibliografiji o Gazi Husrev-begovoj biblioteci (M. Traljić) - 161

I