7. VEŽBA – UVOD U · PDF fileVežbe iz inženjerstva površina Laboratorija za termičku obradu -1- 7. VEŽBA – UVOD U TRIBOLOGIJU Jedan od glavnih problema moderne industrije

Embed Size (px)

Citation preview

  • Vebe iz inenjerstva povrina Laboratorija za termiku obradu

    -1-

    7. VEBA UVOD U TRIBOLOGIJU

    Jedan od glavnih problema moderne industrije predstavlja habanje mainskih elemenata pri kontaktu

    sa drugim elementima u mainama i ureajima. Decenijama se ulau veliki napori kako bi se efekti

    trenja i habanja smanjili na najmanju moguu meru.

    Da bi prevlaka zadovoljila zahteve u tribolokom smislu ona mora posedovati odgovarajuu

    kombinaciju osobina: tvrdou, modul elastinosti, smicajnu vrstou, ilavost loma i adheziju.

    Problem predstavlja injenica da je teko postii sve eljene osobine istovremeno. Stoga je za

    poboljavanje tribolokih osobina razvijen i razvija se veliki broj postupaka meu koje se ubrajaju i

    postupci nanoenja tvrdih prevlaka (Slika 7.1).

    Slika 7.1: Klasifikacija postupaka koji se koriste za poboljavanje tribolokih karakteristika (1)

    Izbor odgovarajueg povrinskog tretmana nije lak zadatak, pogotovo kada se kombinuje nekoliko

    razliitih tretmana. Potrebno je dobro poznavati mogunosti, prednosti i nedostatke svakog

    povrinskog sloja. Izbor postupka poivrinskog tretmana zavisi od tehnikih zahteva osobina.

  • Vebe iz inenjerstva povrina Laboratorija za termiku obradu

    -2-

    Triboloki procesi odvijaju se pri meusobnom kretanju dve povrine pri emu zavisno od ulaznih

    parametara nastaju fizike i hemijske promene na toj povrini. Tokom vremena triboloki procesi

    dovode do promene u geometriji, sastavu materijala i energetskim izlaznim parametrima: trenje,

    habanje, brzina, temperatura i dinamiko ponaanje.

    U ulazne podatke ubrajaju se geometrija kontakta, osobine materijala (hemijski sastav, struktura)

    elemenata u kontaktu, parametri okoline, radne karakteristike ulaz enegije (normalno optereenje,

    brzina, tangencijalna sila, temperatura), slika 7.2 .

    Slika 7.2: Promene u tribolokom procesu (2)

    U tribologiji se sreemo sa fenomenima trenja i habanja. Trenje predstavlja tangencijalni otpor

    relativnom kretanju dva tela koja su u meusobnom kontaktu. Habanje je definisano kao progresivan

    gubitak ili dobitak supstance na povrini habanja koja se deava kao posledica relativnog kretanja

    povrina. Trenje i habanje su rezultat tribolokih procesa koji se odvijaju u kontaktu dva tela.

    MAKROMEHANIKI MEHANIZMI TRENJA I HABANJA

    Triboloki procesi su veoma sloeni i obuhvataju razliite vidove trenja, habanja i deformacije na

    razliitim nivoima (makro, mikro). Kako bi se optimizovale osobine povrina u kontaktu, potrebno je

    sistematsko razumevanje mehanizama koji se javljaju u tribo-kontaktu. Poznavanje tribolokog

    procesa od sutinskog je znaaja pri izboru materijala, vrste povrinskg tretmana i vrste prevlake.

    Makromehaniki triboloki mehanizmi opisuju fenomene trenja i habanja uzimanjem u obzir:

    raspodele napona i deformacije u celoj zoni kontakta, rezultujue elastine i plastine deformacije i

    dinamiku formiranja estica. Kada se dve povrine nalaze u kontaktu, a pri tome je jedna ili su obe

    povrine sa prevlakama, triboloko ponaanje odreeno je sa etiri parametra (1; 2):

    1. tvrdoa prevlake,

    2. debljina prevlake,

    3. hrapavost povrine i

    4. veliina i tvrdoa krhotina (otpadaka) u kontaktu.

    U zavisnosti od odnosa ovih parametara mogu se definisati razliiti mehanizmi trenja i razliiti

    mehanizmi habanja. Na slici 7.3 ematski su predstavljeni tipini triboloki kontakti sa razliitim

    mehanizmima koji utiu na trenje.

  • Vebe iz inenjerstva povrina Laboratorija za termiku obradu

    -3-

    Slika 7.3: Makromehaniki mehanizni trenja (2)

    Na slici 7.3 je dat uticaj navedenih parametara na mehanizam trenja, a na slici 7.4 su predstavljeni

    odgovarajui mehanizmi habanja.

    Slika 7.4: Makromehaniki mehanizmi habanja (2)

    Mehanizmi trenja i habanja veoma zavise od toga da li je u pitanju tvrda prevlaka na mekoj podlozi ili

    meka prevlaka na tvrdoj podlozi.

    UTICAJNI FAKTORI

    TVRDOA PREVLAKE

    DEBLJINA PREVLAKE

    POVRINSKA HRAPAVOST

    OPILJCI

    BRAZDANJE

    GREBANJE

    UTISKIVANJE ESTICA

    SMICANJE

    PRODIRANJE

    ZAROBLJAVANJE ESTICA

    PREVLAKA NOSI OPTEREENJE

    DEFORMACIJA OSNOVE

    SMANJENA POVRINA KONTAKTA I ZAKLJUAVANJE

    ZAMOR NERAVNINA

    DROBLJENJE ESTICA SKRIVANJE ESTICA

    TVRDI KLIZA

    MEKO

    TVRDO MEKO

    TVRDO

    UTICAJNI FAKTORI

    TVRDOA PREVLAKE

    DEBLJINA PREVLAKE

    POVRINSKA HRAPAVOST

    OPILJCI

    PLASTINA

    DEFORMACIJA

    ADHEZIVNO I ZAMORNO HABANJE

    GREBANJE NERAVNINAMA

    GREBANJE ESTICAMA

    DELAMINACIJA GREBANJE NERAVNINAMA

    LOM PREVLAKE

    ABRAZIJA I LOM

    ABRAZIVNO HABANJE

    MEKO

    TVRDO MEKO

    TVRDO

  • Vebe iz inenjerstva povrina Laboratorija za termiku obradu

    -4-

    Ponaanje mekih prevlaka na tvrdim podlogama

    Smanjenje trenja usled smicanja u mekom povrinskom sloju

    Kod mekih prevlaka debljina prevlake utie na komponentu brazdanja (ploughing) kod trenja. Kada je

    prevlaka dovoljno tanka efekat brazdanja je mali (slika 7.3 b). Tada je koeficijent trenja odreen

    smicajnom vrstoom prevlake i kontaktne zone.

    Stvaranje nabora (brda) na prevuenoj povrini usled plastine deformacije predstavlja glavni efekat

    habanja kod debljih mekih prevlaka (slika 7.4 a). Meutim, sa smanjenjem debljine prevlake javljaju

    se adheziono i zamorno habanje (slika 7.4 b).

    Meke prevlake znaajno smanjuju koeficijent trenja i efekte habanja.

    Trenje usled brazdanja (Ploughing Friction)

    Trenje se najee poveava sa debljinom prevlake usled elastine i plastine deformacije prevlake i

    poveanja povrine kontakta dva tela (slika 7.3 a).

    Uticaj povrinske hrapavosti

    Hrapavost povrine klizaa ima gotovo zanemarljiv uticaj na trenje ukoliko je ta hrapavost znatno

    manja od debljine prevlake a prevlaka kruta dovoljno da nosi optereenje (slika 7.3 e). Meutim,

    ukoliko je hrapavost klizaa vea od debljine prevlake doi e do prodiranja utiskivaa u prevlaku i

    poveanja trenja usled zaparavanja materijala podloge (slika 7.3 f).

    Ovakvi kontaktni uslovi javljaju se na slici 7.4 c, gde neravnine utiskivaa prodiru u podlogu i

    zaparavanjem stvaraju pohabane lebove.

    Ponaanje tvrdih prevlakama na mekim podlogama

    Smanjenje habanja

    Uloga tvrde prevlake na mekoj podlozi je da odvoji podlogu od kontra tela i da poveanjem tvrdoe

    povrinskog sloja sprei brazdanje povrine. Sa poveanjem tvrdoe prevlake poveava se otpornost

    na habanje. Poveanjem tvrdoe podloge smanjuje se povrina kontakta, a time i koeficijent trenja.

    Tvrde prevlake bez mikrofilma mogu imati veliko trenje

    Spreavanjem brazdanja smanjuje se i trenje i habanje. Meutim, tvrda prevlaka poveava smicajnu

    vrstoa na kontaktu to moe dovesti do poveanja trenja klizanja ukoliko ne postoji neki mikrofilm

    u zoni kontakta. Ovo je razlog zato se esto javljaju visoki koeficijenti trenja pri klizanju tvrdih

    prevlaka (TiAlN, TiN). Efekat poveanja trenja sa poveanjem smicajne vrstoe dominira u odnosu na

    smanjenje trenja usled smanjenog brazdanja. Meutim, ova tvrdnja nije tana kod dijamantskih i DLC

    prevlaka, koje su tvrde, ali se kod njih u zoni kontakta obrazuje grafitni mikrofilm koji smanjuje trenje

    usled smanjenja smicajne vrstoe u zoni kontakta.

    Uticaj deformacije podloge na napon i pukotine u prevlaci

    Ukoliko je podloga mekana moe doi do njene deformacije pri dejstvu optereenja (slika 7.3 d). Ta

    deformacija poveava napone u prevlaci i na interfejsu (povrina kontakta prevlake i podloge) koji

    mogu dovesti do loma prevlake. to je vea tvrdoa podloge to je vee optereenje koje prevlaka

    moe podneti bez loma.

  • Vebe iz inenjerstva povrina Laboratorija za termiku obradu

    -5-

    Debele tvrde prevlake bolje nose optereenje

    Deblja tvrda prevlaka moe podneti vea optereenja zahvaljujui svojoj sposobnosti da nosi

    optereenje, time se smanjuje deformacija prevuenog elementa (slika 7.3 c). Poveanjem debljine

    prevlake menja se vid i veliina napona ispod prevlake.

    Otpornost prevlaka na zamor

    Tvrde prevlake manje debljine imaju veu otpornost na zamor. Pri jednakim uslovima deformacije

    javie se vea savojna naprezanja u debljoj prevlaci. Poto prevlake najee imaju stubastu

    strukturu, bilo koja pukotina normalna na povrinu kod debelih prevlaka imae veliku duinu koja

    moe prevazii kritinu duinu, to nije sluaj kod tankih prevlaka. Na primer: pri kotrljajuem

    kontaktu, tvrda TiN prevlaka debljine ispod 1 m ima do dva puta dui ivotni vek nego ista prevlaka

    debljine 2 do 3 m.

    Napon na meupovrini prevlake i podloge

    U toku rada prevuenih elemenata javlja se koncetracija napona na meupovrini tvrde prevlake i

    meke podloge. Oteenja do kojih dovode ovi naponi zavise od adhezije izmeu prevlake i podloge.

    Ukoliko se pokidaju adhezione veze dolazi do odvajanja delova prevlake u vidu opiljaka.

    Uticaj opiljaka na triboloke fenomene

    Opiljci (krhotine) esto nastaju u zoni kontakta. Mogu da potiu iz okolne sredine ili da nastaju usled

    razliitih mehanizama habanja. Mogu znaajno uticati na trenje i habanje u nekim uslovima kontakta,

    zavisno od veliine estica, debljine prevlake, hrapavosti povrina u kontaktu, tvrdoe prevlake i

    podloge.

    Utiskivanje estica (Particle Embedding)

    U situaciji kao na slici 7.3 i, tvrde estice koje se nalaze u zoni kontakta bie utisnute u mekanu

    prevlaku i izgubie kontakt sa kontra telom ukoliko je pren