40549234 Ti Trzista Novca i Kapitala

Instrumenti tržista novca i kapitala 2010

Univerzitet u SarajevuVisoka poslovna škola-DL

SEMINARSKI RAD

iz predmeta Poslovne finansije

INSTRUMENTI TRŽIŠTA NOVCA I KAPITALA

MENTOR:prof. dr Adnan Rovčaninass. Adem Abdić

STUDENTI - GRUPA 18: Jasmina Puška br.indexa 62133 Erna Ikanović br.indexa 68280 Karkelja Sead br.indexa 69206 Jeina Dženan br.indexa 69277 Karamehić Sanjin br.indexa 61672

1


U Sarajevu, oktobar 2010. godine

2


Sadržaj1. UVOD.................................................................................................................3 2. TRŽIŠTE.................................................................................................................43. FINANSIJSKO TRŽIŠTE.................................................................................................................4 3.1. Novčano tržište.................................................................................................................54. TRŽIŠTE NOVCA.................................................................................................................6 4.1. Pojam tržišta novca.................................................................................................................6 4.2. Učesnici na tržištu novca.................................................................................................................95. INSTRUMENTI TRŽIŠTA NOVCA...............................................................................................................10 5.1. Međubankarska kupoprodaja novca...............................................................................................................11 5.2. Kratkoročne hartije od vrijednosti...............................................................................................................12 5.2.1. Državne obveznice...............................................................................................................13 5.2.2. Blagajnički zapisi...............................................................................................................14

3


5.2.3. Komercijalni zapisi...............................................................................................................15 5.2.4. Bankarska potvrda o depozitu...............................................................................................................16 5.2.5. Bankarski akcept..................................................................................................................17 5.2.6.Ugovori o reotkupu.......................................................................................186. TRŽIŠTE KAPITALA...............................................................................................................21 6.1. Pojam i uloga tržišta kapitala...............................................................................................................21 6.2. Vrste tržišta kapitala ...............................................................................................................22 6.3. Učesnici na tržištu kapitala....................................................................................247. INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA...............................................................................................................258. NAČIN TRGOVANJA NA TRŽIŠTU NOVCA U REPUBLICI HRVATSKOJ...............................................................................................................27 8.1. Tržište novca u Republici Hrvatskoj...............................................................................................................279. SUSTAV SETT...............................................................................................................2810. GLAVNI INSTRUMENTI TRGOVANJA NA TRŽIŠTU NOVCA UREPUBLICI HRVATSKOJ...............................................................................................................30

4


10.1. Trgovanje novca – kune i EUR-a...............................................................................................................30 10.2. Trezorski zapis...............................................................................................................31 10.3. Blagajnički ili komercijalni zapisi...............................................................................................................3211. ZAKLJUČAK..................................................................................................................3312. LITERATURA...............................................................................................................34

1. UVOD

Finansijsko tržište ima svoje osobenosti koje se ispoljavaju kako za prostor, vrijeme i način funkcionisanja tako i za strukturu tržišnih materijala koje se javljaju kao predmet kupoprodajnih transakcija na finansijskom tržištu. Finansijsko tržište je mjesto objedinjavanja novčanih sredstava iz različitih izvora gdje se formira potencijal ponude i tražnje. Svaki dio tog kapitala teži ka plasmanima sa najvećim prinosom i time se kapital locira tamo gde može donijeti više i preduzetnicima i vlasnicima kapitala.

Jedna od najznačajnih funkcija finansijskih tržišta je njihova transferna funkcija. Transfernu funkciju finansijsko tržište obavlja kao primarno tržište to jest tržište gde se vrši kreiranje finansijskih instrumenata. Učesnici na finansijskom tržištu se javljaju kao klasični finansijski posrednici (banke) i institucionalni investitori (osiguravajuće organizacije i penzioni fondovi). Na finansijskom tržištu je moguće

5


uspostaviti i neposredni odnos emitenta i kupca. Tada je riječ o procesu dezintermedijacije.

Finansijske institucije, bave se pružanjem finansijskih usluga. Svi finansijski transaktori mogu se podijeliti na nefinansijske i finansijske poslovne subjekte. Njihovo poslovanje, prije svega, se svodi na investiranje i hartije od vrednosti i tim putem stiču prihode od kojih, odbijanjem svojih obaveza prema investitorima i izvore njihovih sredstava, dobijaju čist prihod. Postoje različite vrste banaka: centralne banke, komercijalne banke, razvojne banke, poslovne banke, štedionice, emisione, univerzalne i specijalizovane. Depozitne finansijske institucije se nazivaju depozitnim jer osnovni izvor njihovih sredstava čine štedni depoziti. Nedepozitne finansijske institucije obuhvataju osiguravajuće kompanije, penzione fondove, finansijske kompanije i investicione fondove.

Klasična podjela finansijskog tržišta na osnovne vrste je: novčano tržište, tržište novčanog kapitala i devizno tržište. Ali pored ove podjele postoji podjela i na: organizovano i neorganizovano finansijsko tržište, depozitno–kreditno i na tržište hartija od vrijednosti, domaće i na međunarodno, tržišta dugovnih i tržišta vlasničkih finansijskih instrumenata, proptna i terminska, primarna i sekundarna.

U okviru ovog rada predstavit ćemo osnovne determinante tržišta, finansijskog tržišta a potom posvetiti posebnu pažnju predstavljanju najvažnijih instrumenata tržišta novca.

2. TRŽIŠTE

Tržište je ekonomska kategorija (osnov poduzetničke ekonomije), odrednica sistema preuređivanja. Pojam tržišta je veoma složen , a najopštija definicija je da ono predstavlja oblik razmjene (roba i usluga, radne snage, kapitala), redovan odnos ponude i potražnje, mjesto na kojem se formira cijena predmeta kupoprodaje. Osnovni značaj tržišta je da omogućava proces reprodukcije. Na tržištu se formira ukupna

6


društvena potreba. Značaj tržišta je veoma velik, koji se ogleda u omogućavanju : stalnog rasta životmog standarda, povećanja privredne aktivnosti, i širenja i ispoljavanja radnog obilja ljudskih potreba i želja. Ono ima svoje strukture, politike i rezultate.

Vrste tržišta Tržiste roba i usluga;

Tržiste radne snage i Tržiste finansijskih sredstava tj.finansijsko tržište.

3. FINANSIJSKO TRŽIŠTE

Finansijsko tržište je organizovano mjesto i prostor na kome se traže i nude finansijsko-novčana sredstva i na kome se, u zavisnosti od ponude i tražnje, formira cijena tih sredstava. Cijena novčanih sredstava na finansijskom tržištu je, u stvari, kamatna stopa. Kamata zavisi od iznosa novčanih sredstava i vremena. Ako je vremenski rok manji i kamata je manja i obratno.

Dakle, finansijska tržišta predstavljaju način putem kojeg najčešće preduzeća i država pribavljaju dodatna sredstva za svoje investicione projekte i javne potrebe, ali i mogućnost za investitore da ulažu svoja slobodna sredstva, kako u težnji za njihovo realno očuvanje protiv inflacije, tako i u nastojanju da kroz stope prinosa obezbijede njihovo realno uvećanje.

To, praktično, znači prenos novčanih sredstava sa onih fizičkih i pravnih lica koja raspolažu većim slobodnim iznosima, od onih koji ih žele ili mogu samostalno uložiti, na ona fizička i pravna lica čiji je dohodak nedovoljan za finansiranje tekućih i razvojnih planova i programa iz oblasti proizvodnje, potrošnje, prometa i usluga za koje se pretpostavlja da su društveno i ekonomski opravdani.

Osnovne funkcije finansijskog tržišta su: akumulacija novca i kapitala;

7


obezbjeđenje likvidnosti (utrživosti) – mogu se prodati prije dospjeća;

određivanje cijene;

mobilizacija fin. štednje; smanjenje transakcionih troškova i

alokacija (prenos) rizika .

Finansijsko tržite se dijeli na slijedeće vrste: Novčano tržište

Tržište kapitala Devizno tržište

3.1. Novčano tržište

Novčano tržište je dio ukupnog finansijskog tržišta na kome se trguje novcem, kratkoročnim vrijednosnim papirima, sa rokom dospijeća do jedne godine dana. Pojam novčanog tržišta podrazumijeva:

institucionalno definisan prostor i vrijeme; ponudu i tražnju novca, novčanih sredstava u vidu kratkoročnih

kredita, te kratkoročnih vrijednosnih papira, učesnike, instrumente novčanog tržišta,

”tehnologiju” rada.

Značaj novčanog tržišta prvenstveno proizilazi iz toga što njegovi učesnici putem ovog tržišta obezbjeđuju uslove za održavanje likvidnosti poslovnog subjekta, zadovoljavaju tražnju za novčanim sredstvima i ostvaruju sopstvene prihode uz minimalni mogući stepen rizika. Privredni subjekti nastupaju na novčanom tržištu sa ciljem da :

prevladaju teškoće u vezi sa tekućim finansiranjem;

osiguraju protočnost kapitala i optimiziraju tekuće finansiranje.

Tipovi transakcija na novčanom tržištu su: novčane transakcije (cash transactions); terminske transakcije (forward or future contract);

opcije (option contracts);

8


swaps (currency swaps, interest rate swaps).

Najcešci poslovi koji se obavljaju na novčanom tržištu su: međubankarsko kreditiranje; kupovina i prodaja hartija od vrijednosti radi održavanja

likvidnosti; realizacija kamatne arbitraže;

realizacija špekulativnih aktivnosti i sl.

Poslovi na tržištu novca se mogu podijeliti na poslove: na tržištu dnevnog novca i

na terminskom tržištu novca.

4. TRŽIŠTE NOVCA

4.1. Pojam tržišta novca

Tržište novca (engl. money market), podrazumijeva tržište novca i tržište kratkoročnih dužničkih instrumenata. Temeljni zadatak tržišta novca je trajna i svakodnevna opskrba banaka novcem kao prometnim i plativim sredstvom kako bi one postigle likvidnost kojom se omogućuju tekuća plaćanja njihovih komitenata. Na ovom tržištu trguje se bankovnim likvidnim rezervama koje se pozajmljuju i kratkoročnim vrijednosnim papirima tržišta novca. Likvidne rezerve kod centralne i poslovnih banaka pozajmljuju se na tržištu novca (money market loans) na kratke rokove od četiri, sedam dana, do opoziva (call money), na jedan, tri ili više mjeseci ili na izrazito kratke rokove (daily money, overnight money). Novac pozajmljuju banke međusobno, središnje banke mogu i ne moraju sudjelovati, a ponekad na tržištu sudjeluju i nebankovni subjekti. Vrijednosni papiri (money market papers), dospijevaju od nekoliko dana do 2 godine. To su blagajnički zapisi i slični kratkoročni papiri države, certifikati o depozitu, komercijalni papiri – zapisi, bankarski akcepti, diskontne obveznice države i raznovrsni oblici "sporazuma o reotkupu" (repurchase agreement) kojima banke međusobno održavaju likvidnost. Novčano je tržište veleprodajno, predstavlja skup različitih tržišta i specijalista, posluje se "na riječ" – telefonom, teleksom, telefaksom, nema formalne

9


organizacije i uz specifična nacionalna tržišta, egzistira i kao svjetsko tržište likvidnosti. Dakle, tržište novca je dio novčanog tržišta, koji predstavlja organizovani institucionalni mehanizam, sa tačno utvrđenim učesnicima, njihovim pravima i obavezama, definisanim prostorom i vremenom funkcionisanja, i regulisanim uslovima pod kojima se obavljaju finansijske transakcije i tehnologija rada. Samim tim, tržište novca se razlikuje od novčanog tržišta.

Razlika se ogleda u slijedećem:

Uloga tržište novca danas gledano ima široku i značajnu ulogu u vođenju poslovne politike banaka, kao i poslovnih i finansijskih organizacija.

Tržište novca omogućava centralnoj banci sprovođenje monetarno-kreditne politike, regulisanje ponude i tražnje novca, brži opticaj finasijskih sredstava, ostvarivanje ciljeva devizne politike, politike banaka, funkcionisanje i kredtiranje države, javnog duga, održavanje optimalne likvidnosti subjekata na tržištu kao i banaka, odvijanje društvene reprodukcije sa što manje zastoja, privredni rast u cjelini.

Tržište novca je instrument u rukama prije svega centralne banke tj. poslovnih banaka na kojem se ostvaruju neki od važnih parametara funkcionisanja finasijskog tržišta čime se osigurava, poboljšava, razvija ekonomski rast, cijena novca tj. kamata, regulisanje razvoja, uplitanje u njegove tokove, tokove investiranja i slično.

10


Tržište novca možemo posmatrati kroz prizmu bankarskog kapitala koji predstavlja izvor štednje, sa jedne strane, i njihovu transformaciju u novčana sredstva, ubrizgana kao investiciona sredstva na tržištu kapitala. Iz tih razloga možemo povući tanku liniju između tržišta novca, i finansijskih tokova u privredi, tokova u bankarskom sektoru, jer njihov uticaj i korelacija su nekada toliko isprepletane da u teoriji ta linija i postoji dok u ekonomskim tokovima sve ove kategorije su nerazdvojive za normalno funkcionisanje makro tj. mikroekonomskih subjekata.

Faktori koji utiču na tržište novca tj. na njegov razvoj i funkcionalnost bili bi:

Nivo društvenog razvoja;

Razvoj finansijskog sistema; Razvoj i kvalitet bankarskog sektora;

Uloge i samostalnosti centralne banke; Razvijenost institucija i instrumenata tržišta novca;

Značaj i uloga kamatne stope; Finansijske i ekonomske otvorenosti nacionalne privrede;

Stabilnost privrede i nacionalne novčane jedinice; Stepen restriktivnost monetarne politike;

Razvoj i vrsta kratkoročnih hartija od vrednosti; Pravne države i poštovanje zakonitosti.

Na tržištu novca obavljaju se bankarske operacije dnevnim i terminskim novcem, na primarnom i sekundarnom tržištu kratkoročnih hartija od vrijednosti.

Terminski novac postoji na terminskom tržištu na kome se posluje sa hartijama od vrijednosti ili robom,u nekom budućem terminu, ali sa ugovorenim bitnim sastojcima takvog ugovora. Na terminskom tržistu javljaju se razni subjekti.Subjekti koji posluju za centralnu odnosno za poslovnu banku nazivamo dilerima, i dok jedni u ime banke nude novac drugi pak taj novac traže na posudu, i taj momenat budućeg roka za razliku od dnevnih operacija igra ključnu ulogu u kome svi subjekti računaju sa izvijesnom

11


stabilnošcu na tržištu novca, i svaka oscilacija za obje strane može stvoriti poslovne gubitke.

Centralna banka figurira kao faktor koji može uticati na tokove tržišta, ona takođe, svojim mehanizmima kreditno-monetarne politike utiče na novčane tokove tj. na ponudu i tražnju novca ili kratkoročnih hartija od vrijednosti, ali time i na likvidnost bankarskog sistema i preko toga na privredu u cjelini. Kupovinom obveznica centralna banka vrši povećanje depozita tj. novčane mase a njihovom prodajom ti fondovi se smanjuju. Sve te operacije se obavljaju na tržištu novca a njihova uspešnost zavisi od raznih faktora : Stepena razvijenosti tržišta novca i kratkoročnih hartija od

vrijednosti; Stepena monetarnog suvereniteta centralne banke;

Stepen saradnje centralne i poslovnih banaka; Visina zavisnosti poslovnih banaka od sredstava centralne banke.

Tržište novca trguje dnevnim, terminskim novcem i kratkoročnim hartijama od vrijednosti, u zavisnosti od načina i uslova poslovanja razlikujemo primarno i sekundarno tržište novca.

Na primarnom tržištu hatrija od vrijednosti posluju centralne, poslovne banke ali i organizacije specijalizovane za trgovinu ovim vrijednostima. Na primarnom tržištu se vrši prva emisija i prodaja kratkoročnih vrijednosti. Javno-pravni karakter imaju državne obveznice, blagajnički zapisi,obveznice poslovnih banaka i slično.Kod direktne kupoprodaje hartija od vrijednosti, uspostavlja se odnos između centralne i poslovne banke, kao odnos prodavca i kupca . Za razliku od indirektne gdje postoje posrednici, direkta trgovina hartijama od vrijednosti jeste jeftinija i brža zato što isključuje posrednike u trgovini. Međutim, centralna banka ima na raspolaganju i aukciju i licitaciju kao metode poslovanja na tržištu novca.

Na sekundarnom tržištu novca mogu se u svakom trenutku prodavati hatrije od vrijednosti i prije isteka roka dospijeća i pretvoriti u gotov novac.

12


Tržište novca kao transformator kratkoročnih novčanih sredstava u investiciona sredstva, izloženo je stalinim oscilacijama koje dovode do nelikvidnosti, uznemirenosti, nestabilnosti. Ali u vremenu bez tih negativnih oscilacija izražava se pozitivna strana tržišta koji su zapravo opoziti navedenih negativnih pojava. Važnost normalnog funkcionisanja tržišta novca ogleda se i u tome što se mnoge transakcije obavljaju za neko buduće vrijeme, i učesnici moraju računati sa izvjesnim balansom kako bi opravdali svoje interese.

4.2. Učesnici na tržištu novca

Učesnici na tržištu novca su: Centralna bnka kao monetarna vlast;

Poslovne banke kao osnovni činioci i nosioci trgovine novcem, i Specijalizovane i za to posebno ovlašćene posredničke

finansijske organizacije, kao značajni učesnici u trgovini, prije svega kratkoročnih hartija od vrijednosti i kao jedini posrednici između centralne banke i poslovnih banaka na jednoj strani i velikog broja sitnih novčanih sredstava na drugoj strani.

Sva ostala društveno-pravna lica i fizička lica mogu koristiti tržište novca indirektno, tj. preko zvaničnih učesnika, i to :

Država i paradržavne institucije i organizacije preko centralne banke;

Sva druga pravna i fizička lica preko poslovne banke ili zato posebno ovlašćene posredničke organizacije.

5. INSTRUMENTI TRŽIŠTA NOVCA

Na tržištu novca predmet kuporodaje su hatrije od vrijednosti, emitovane od strane centralne banke ili drugih subjekata kojima pozitivno pravo daje takvu mogućnost.Na razvijenom tržištu u razvijenim privredama koriste se razni instrumenti u trgovini hartijama od vrednosti.

13


Najznačajniji instrumenti su : Međubankarska kupoprodaja novca;

Kratkoročne hartije od vrijednosti i Međubankarska trgovina viškovima obaveznih rezervi.

Na tržištu novca uz hartije od vrijednosti pojavljuju se i instrumenti koje po svojim karakteristikama možemo smjestiti u čisto tržište što znači kupovina i prodaja novčanih sredstava. Pod ovu kategoriju spadaju :

Kupovina i prodaja dnevnog salda, poslovnih banaka i terminskog novca

Međubankarske prodaje tržišnih viškova Novi računi, kao specijalizovani računi poslovnih banaka koji

osiguravaju kamatu i mogućnost automatskog povlčenja depozita.

Aranžmani kojima se označava novi oblik utvrđivanja salda na računima komitenata banaka, a služe kao sredstva dopune sredstava banaka.

Depozitni računi na tržištu novca, utvrđivanje iznosa sredstava koje deponent treba da poseduje da bi stekao pravo na kredit.

Mješoviti fondovi na tržištu novca, jesu instrumenti koje banka koristi za mobilizaciju slobodnih sredstava, spadaju u visoko kvalitetne jer se koriste za kupovini hartija visoko pozicioniranih preduzeća. Odlikuju je visoka likvidnost, stabilnost, kamata.

5.1. Međubankarska kupoprodaja novca

14


U dnevnim poslovanjima poslovnih banaka pojavljuju se na saldu njihovog dnevnog poslovanja viškovi i manjkovi. Novac se na organizovanom ili neorganizovanom tržištu novca pozajmljuje radi održavanja likvidnosti banaka, i drugih finansijskih institucija , kako u kratkim vremenskim intervalima npr. dnevna poslovanja tako i na određene vremenske intervale. Zato i možemo razlikovati dnevni odnosno noćni novac jer se transakcije obavljaju često tokom noći, i razlikujemo terminski novac koji se posuđuje radi održavanja likvidnosti u dužem vremenskom intervalu. Taj interval može biti od jednog do tri meseca a najduže do godine dana. Iz tih razloga i razlikujemo poslove kupoprodaje dnevnog i kupoprodaje terminskog novca.

U vezi dnevnog poslovanja na tržištu novca poznajemo žiralni novac koji za predmet poslovanja ima trenutni višak likvidnih sredstava koje poslovna banka kao učesnik na tržištu novca ponudi drugim bankama najčešće na rok od jednog dana ili po astronomskom računanju vremena, na rok od 24 sata koji teče od trenutka kada zajmoprimac dobije na račun novac od zajmodavca. Žiralni novac se pozajmljuje i na duže rokove ali obično ne duže od 30 dana.

Postavlja se pitanje mehanizama odobravanja zajmova na tako kratko vrijeme i za kratko vrijeme. U tom pogledu nove tehologije i brza komunikacija između banaka omogućavaju brzo prebacivanje novca sa jednog na drugi tekući račun. Moramo znati i da između banaka postoje dobri odnosi koji se zasnivaju na povjerenju i baš iz tog razloga u praksi postoje i tkz. 'telefonski zajmovi' koji su nekada bili osnovni instrument, mada danas zbog sigurnosti prometa postoje razni alternativni mehanizmi u vidu vrijednosnih papira koji donekle formalizuju tj. učvršćuju takav postupak.

Ovaj vid zajmova prati i nešto veća kamata nego što je to kamatna stopa na blagajničke zapise, u cilju stimulisanja ovakvih zajmova, za rad održavanja likvidnosti učesnika na tržištu. To pravilo ne važi baš uvijek povoljne ekonomsko političke situacije jesu stimulans pozajmice koje održavaju likvidnost u kratkim vremenskim intervalima. Od čega zapravo i zavisi kamatna stopa koja je dakle direktno uslovljena ponudom i tražnjom novčane mase ali i inflacijom.

15


5.2. Kratkoročne hartije od vrijednosti

Na institucinalizovanom tržištu novca trguje se isključivo vrijednosnim papirima koje izdaje centralna banka ili koje centralna banka priznaje kao takve, radi ostvarivanja politike centralne banke. Kriterijum priznavanja hartije od vrijednosti je taj da se vrijednosni papir može rediskontovati kod centralne banke, uz određenu diskontnu stopu a da se pri tome ne tereti rediskontni kontigent koji je centralna banka odobrila poslovnoj banci koja traži rediskont.

Ovakvim pristupom mjenice komercijalnog karaktera, koje poslovna banka reeskontuje kod centralne banke na teret svog rediskontnog kontigenta, ne tretiraju se kao predmeti trgovine na tržištu novca, već se tretiraju kao vrijednosni papiri kojim se trguje na kredtinom tj. eskontnom tržištu. To je takođe i sredstvo emisije centralne banke poslovnim bankama.

Kupoprodaja se najčešće obavlja između sledećih subjekata: dvije poslovne banke;

jedne poslovne banke i centralne banke; države i poslovne banke;

države i centralne banke; države i njenih institucija.

Pored ove podjele može se napraviti i podijela na subjekte koji izdaju kratkoročne vrijednosne papire:

Državni vrijednosni papiri su:- državne obveznice; - državne mjenice i - državni blagajnički zapisi. Vrijednosni papiri centralne banke su: - blagajnički zapisi. Vrijednosni papiri poslovnih banaka i drugih firmi su:- bankarski acept;

16


- komercijalni zapisi i- privatni diskontni papri.

U svakoj državi u zavisnosti od raznih faktora (kao npr. osobine privrednog sistema, uloga tržišta u regulaciji privrednih procesa, odnos kamate i profitne stope, sama kamatna stopa, pozitivno pravni propisi u regulisanju materije kao i njihova primjena) zavise oblici, broj i obim trgovine kratkoročnih hartija od vrijednosti u državi odnosno privredi. U zavisnosti ko ih izdaje, postoje razni subjekti, od kojih kao najvažniji figuriraju centralna banka, poslovne banke, vlade ali i ostali politički i privredni učesnici na tržištu novca.

5.2.1. Državne obveznice

Devizne rezerve su jedan od osnovnih instrumenata kratkoročnog tržišta hartija od vrijednosti. Država u svom poslovanju često biva suočena sa budžetskim deficitom koji se kreće u visini od 20-30 budžetskih rashoda, tj. 10% društvenog proizvoda . Kako bi se u tim situacijama obezbedila ''realna'' sredstva na finasijskom tržištu za finansiranje budžetskog deficita, država pristupa emisiji obveznica.Razlozi za emisiju obeveznica su dakle slijedeći:

prikupljanje novčanih sredstava za finasiranje budžetskog deficita;

smanjivanje pritiska na primarnu emsiju za pokriće budžetskih rashoda, koji mogu biti redovni i vanredni i

smanjivanje poreskog pritiska na obveznike.Dakle, država u nedostatku novčanih sredstava emitovanjem obveznica, koje na tržištu kupuju razni subjekti od banaka do privrednih organizacija, u cilju mobilisanja novčanih sredstava od subjekata koji raspolažu tim viškom.

Interesi subjekata na tržištu novca koji kupuju obveznice bili bi prije svega sigurnost plasiranja sredstava, jer je riječ o državi ali i kamatna stopa koja je veča nego bankarska kamata.

Obveznice se emituju preko centralne banke, a predviđene su u posebnoj formi, načinu emitovanja, isplate, visina kamate kao što smo

17


naveli. Prodaja se vrši na aukciji ili neposrednom pogodbom. Može biti kratkoročna ako su rokovi do godinu dana ili dugoročna ako se radi o rokovima preko godinu dana.Obveznica ima svoju nominalnu vrijednost naznačenu na samoj hartiji, emisionu vrijednost tj.cijenu prilikom prvog plasmana na primarnom tržistu, kao i tržišnu vrijednost koja se formira pod uticajem ponude i tražnje. Obveznica se može definisati kao pisana isprava koja obevezuje izdavaoca hartije od vrijednosti da u određenom roku isplati imaocu hartije od vrijednosti označenu sumu novca ili anuitentnog kupona i ugovorenu kamatu.

Razlikujemo i konvertabilne obveznice koje imaocu hartije omogućavaju konvertovanje date isprave u druge isprave tj. hartije od vrijednosti koje se pojavljuju na tržištu.

Bitni sastojci obveznice bez kojih ona nema formalnu snagu bili bi oznaka da je to obveznica, naziv i sjedište izdavaoca (eminenta), broj obveznice i mjesto izdavanja, ime upisnika obveznice, nominalna vrijednost na koju obveznica glasi, visina kamatne tj. diskontne stope, rok dospeća glavnice i kamate, mjesto isplate, važeći potpisi, kao i prava vlasnika obveznice. Dakle iz svega navedenog zaključujemo da su državne obveznice važan instrument finanisranja kojima država riješava tekuće budžetske nesklade a sa druge strane država akumulira raspoloživa novčana sredstva, čime se rješavaju problemi deficita budžeta koji impliciraju pojavom inflacije koja remeti tokove proizvodnje i kretanja kapitala.

5.2.2. Blagajnički zapisi

Blagajnički zapis, prema A. Rovčaninu (2006, str.34) predstavlja „pisanu ispravu kojom se njen izdavalac obavezuje da će kupcu o roku dospjeća platiti određeni iznos primljenog novca sa pripadajućom kamatom.Idavaoci blagajničkih zapisa su vlade, odnosno ministarstva finansija. Emisiju blagajničkih zapisavrše s ciljem prikupljanja novčanih sredstava za finansiranje tekućih rashoda”Razlikujemo dvije vrste blagajničkih zapisa, i to.:

18


državni zapisi i

zapisi Centralne banke. Državni blagajnički zapisi predstavljaju obligacije kojima država ne prihvata rizik, posjeduju visoku likvidnost, a lako se pretvaraju u gotov novac na tržištu. Male su nominalne vrijednosti pa se su pogodne za kupovinu od strane subjekata se manjim uštedama. Profit se ogleda u razlici cijene pri momentu emitovanja vrijednosti i vrijednosti u momentu dospijeća. Kupuje se dakle po nominalnoj vrijednosti a prodaje sa uvećanom glavnicom za visinu kamate, o dospjelosti. Blagajnički zapisi Centralne banke predstavlja jedan od važnih instrumenata putem kojih centralna banka posluje na tržištu, a time i ostvaruje dio svoje monetarne politike. Prodajom i kupovinom blagajničkih zapisa centralna banka sistemom kamatne stope reguliše potrebnu količinu novca u privredi.

Osnovna razlika izmedju blagajničkog zapisa Centralne banke i državnog blagajničkog zapisa ogleda se u tome što država izdaje zapis u cilju pokrivanja budžetskog deficita, bankarski blagajnički zapis se izdaje na osnovu deponovanih sredstava na rok dospeća od jednog do dvanaest meseci i kupuju se samo do strane nefinasijskih organizacija i fizičkih lica dok se blagajnički zapis Centralne banke izdaje na perio od 7 dana do 90 dana sa niskom kamtnom stopom ali sa malim rizikom.

Kao što navodi S.Olević (1999, str.139) „Blagajnički zapisi Centralne banke su takođe često korišteni sa ciljem da se uspješno reguliše kretanje novčane mase i kreditnog potencijala banke”

Bitni elementi blagajničkog zapisa jesu: oznaka da je to blagajnički zapis, naziv i sjedište izdavaoca, mjesto i datum izdavanja, nominalni iznos, kamatna ili diskontna stopa, datum dospjeća glavnice kao i kamate, serijski broj, prava imaoca blagajničkog zapisa, faksimil potpisa ovlašćenog lica. Kamatu blagajničkog zapisa određuje Centralna banka, zapis se štampa u formi vrijednosnog papira ali može se i samo registrovati kod institucije-pravo na zapisima. Prodaje se putem aukcije ali i drugim

19


metodama kao što su putem pisama ili drugim komukacijskim sredstvima.

5.2.3. Komercijalni zapisi

Komercijalni zapis, prema A. Rovčaninu (2006, str.34) predstavlja,“Vrijednosne papire sa uobičajnim rokom dospjeća od 45 dana, mada mogu biti emitovani i na rok do jedne godine. Izdaju ih, po pravilu, visokobonitetne korporacije, a garantovani su kreditnim rejtingom emitenta.”

Komercijalni zapis predstavlja krtkoročnu hartiju od vrijednosti koju koriste privredni subjekti kao sredstvo mobilizacije finansijskih sredstava. Izdavalac zapisa se obavezuje da će isplatiti određenu kamatu istekom roka ali pri tome ne pruža garanciju.

Komercijalni zapisi dakle predstavlju vrstu zajmovnog vrijednosnog papira koji imaocu papira garantuje povrat sredstava o dospjelosti uvećanom za iznos kamate. Putem komercijalnih zapisa privredni subjekti prikupljaju slobodna novčana sredstva radi finasiranja svoje ekonomske aktivnosti i održavanja likvidnosti.

Bitni sastojci komercijalnih zapisa bili bi oznaka da je to komercijalni zapis, naziv i sjedište izdavaoca, iznos na koji glasi, rokovi dospjeća, visina kamatne stope, mjesto i datum izdavanja kao i serijski broj, faksimil ovlašćenih osoba, prava imaoca komercijalnih zapisa.

Kada se prenosi indosamentom hartija može glasiti i na ime, a u ostalim slučajevima, ona glasi na donosioca. Rok na koji se emituje hartija obično je od mjesec do godine dana. Emituju ga velike firme kojima se pretpostavlja solventnost.Da ne bi došlo do zloupotreba, bonitet i rejting firme se prethodno ispituju.Komercijalni zapisi se izdaju za rad osiguranja likvidnih sredstava izdavača u uslovima promenljive ravnoteže ali i za finansiranje kratkoročnih potreba. Kupci komercijalnih zapisa najčešće su banke, finasijske organizacije, fondovi, preduzeća.

20


5.2.4. Bankarska potvrda o depozitu

Kako ističe, A. Rovčaninu (2006, str.34) ”Depozitni certifikati –potvrde o depozitu-izadju poslovne banke, a najčešći kupci su pojedinci. PO svojoj suštini su slični oročenoj štednji. Vrlo su likvidni i smatraju se sigurnim finansijskim instrumentom.” Bankarska potvrda o depozitu nazivamo jos i depozitni certifikat, od svih tržišnih instrumenata on je najmlađi, prvi put se pojavio 1960. godine, emitovan od strane američkih poslovnih banaka. Bankarska potvrda o depozitu je tipičan vrijednosni papir koji izdaje poslovna banka.

Bankarska potvda o depozitu je dakle isprava kojom se potvrđuje da je novčani iznos, označen na certifikatu deponovan kod banke na određen rok i po utvrđenoj kamatnoj stopi. Taj rok može biti 7 dana, ali i duže od tri do dvanaest meseci. Deponovanje novčanih sredstava rezervisano je kako za pravna tako i za fizička lica koja oročavaju sredstva kod poslovne banke, i depozitni certifikat glasi na okrugle sume.

Svrha depozitnog certifikata leži u mogućnosti mobilizacije i upotrebe novčanih sredstava i prije roka na koji su oročeni. Ulagač novčanih sredstava dio sredstava želi da povrati i upotrebi prije roka na koji su oročena, to se postiže posredstvom depozitnog certifikata koji se kao vrijednosni papir prodaje na sekundarnom tržištu novca uz određeni diskont. Time se ne dira u depozitni novac uz zadržavanje kamate na oročeni iznos. Zadržavanjem depozita i produženjem njihovog oročenog roka, banke raspolažu većim mogućnostima pružanja kredita. Cilj koji se postiže je lako prenošenje depozita sa jednog na drugi subjekt, viši stepen likvidnosti, viša kamtne stopa na depozite. Depozitni certifikat dakle pruža mogućnosti ranijeg povratka sredstava zadržavanje visokog stepena likvidnosti ali i pravo na kamatu.

Bitni elementi depozitnog certifikata su oznaka da je to depozitni certifikat, naziv banke izdavaoca, mesto i datum izdavanja, nominalni

21


emitovani iznos, rok dospeća i kamatna stopa, oznaka da glasi na ime ili na donosioca, prava vlasnika certitfikata i potpis ovlašćenog lica.

5.2.5. Bankarski akcept

Prema A. Rovčaninu (2006, str.34) „Bankarski acepti predstavljaju najstarije vrijednosne papire na tržištu novca. Bankarski acept je, u stvari, mjenica trasirana na poslovnu banku koja je akceptira i koja time preuzima neopozivu obavezu da iznos na koji mjenica glasi isplati njenom donosiocu na dan dospijeća.”

Bankarski akcept je kratkoročni vrednosni papir komercijalnog tipa koji pod uslovima propisanim od strane centralne banke može biti predmet trgovanja na tržištu novca.

Bankarski akcept je zapravo poslovna mjenica na koju banka stavlja akcept, potpis ovlašćenog lica i obećanje da će imaocu poslovne mjenice isplatiti sumu na njoj označenu o dospelosti. Prenosivost bankarskog akcepta je glavna osobina ovog vrijednosnog papira sve do roka dospeća i posljednji imalac vrijednosne isprave ima pravo na isplatu.

Zbog svojih osobina bankarski akcept se najčešće koristi u unutrašnjem i spoljnotrgovinskom prometu, sa najčešćim rokom dospelosti od 30 do 90 dana.Kamata na koju kupac ima pravo sastoji se iz dva dijela jedan je iznos koji prodavac daje kupcu na ime bankarskih troškova dok je drugi dio čist diskont. Poslovna banka kada akceptira mjenicu i reeskontuje je kod Centralne banke, ona tada dobija novčana sredstva u visini diskontovane nominalne vrednosti kojom kreditira svog komintenta do roka dospeća. Kada dođe taj rok banka otkupljuje bankarski akcept od donosioca i zadužuje račun svog komitenta. Prenošenje bankarskog akcepta se obavlja indosamentom ili cesijom.

Poslovna mjenica, na koju banka dodaje svoj akcept, mora imati slijedeće bitne sastojke: oznaka da je mjenica, neopziva naredba da se isplati određena suma, naznačenje osobe ili pravnog subjekta koji treba da izvrši plaćanje, rok dospjeća, mjesto isplate, potpis izdavaoca,

22


oznaka akcepta ,potpis akceptanta, oznaka i elementi trgovačke transakcije.

Za razliku od eskontnog kredita, bankarskim akceptom banka ne daje svom komitentu ništa već njegov dug pretvara u sopstveni koji će isplatiti o dospelosti mjenice koju je izdao njen komitent, zatim se bankarski akcept kupuje i prodaje kao vrijednosni papir na tržištu novca.

5.2.6. Ugovori o reotkupu (repurchase agreements-repos)

Prema M. Jelić (2000), koja je u radu Ugovor o reotkupu (repo posao), detaljno analizirala ovaj intsrument, determionirat ćemo i pojam Ugovorsa o reotkupu (repurchase agreements-repos):

Repo posao (Repurchase Agreement) predstavlja danas jedan od najznačajnijih instrumenata na međunarodnim financijskim tržištima. Repo je skraćenica od Sale and Repurchase Agreement, što bi u slobodnom prijevodu značilo ugovor o prodaji i ponovnoj kupnji ili ugovor o reotkupu. Iako repo prema svojim temeljnim obilježjima uistinu podsjeća na prodaju i povratnu kupnju, njegova prava funkcija leži u kreditiranju s vrlo visokim stupnjem sigurnosti. Upravo zato, repo posao svakodnevno nudi neslućene mogućnosti poboljšanja i daljnjeg razvoja bankarskog poslovanja.

Repo danas predstavlja vrlo važno sredstvo kojim se aktivno služi velik broj središnjih i poslovnih banaka. Središnje banke obavljaju repo poslove na dva načina: prvi - kao jedan od instrumenata monetarne politike i drugi, za bolje upravljanje deviznim rezervama. Poslovne banke, ali i investicijski fondovi (putem svojih fund managera) i drugi sudionici na tržištu, koriste ga zbog njegove kreditne funkcije, te kao prikladnu mogućnost za upravljanje likvidnošću i rizicima. Budući da je opseg repo poslova dosegao neslućene razmjere, stvoren je tipski ugovor kojim se ovi poslovi reguliraju - tzv. standardni PSA/ISMA Global Master Repurchase Agreement - koji čini temelj ovih transakcija i olakšava poslovanje.

23


Iako je uloga repo poslova u suvremenom financijskom poslovanju nesporna, podrobna analiza ovoga instrumenta potrebna je u prvom redu radi upoznavanja hrvatskih poslovnih ljudi s njegovim svojstvima, ali i da oni koji ga već koriste, bolje mogu razumjeti. Za one koji ga još ne poznaju da počnu uspješno primjenjivati.

Općenito govoreći, repo je prodaja i ponovna kupnja vrijednosnih papira na unaprijed točno dogovoreni datum (terminski, forward) po unaprijed dogovorenoj cijeni. Kada bi se ovaj posao objašnjavao laicima, ne ulazeći u pravne pojedinosti ovoga instrumenta, moglo bi ga se definirati i kao kratkoročni kredit osiguran vrijednosnim papirima.

Da bi se pravilno odredio pojam repo posla, odmah na početku valja razjasniti dvojbe oko naziva osnovnih elemenata ove transakcije, koji često uzrokuju pravu terminološku zbrku. Nedoumicu izaziva dvostruka pravna priroda repo posla, o čemu će više biti govora u narednim poglavljima. Budući da je riječ o osobitom financijskom instrumentu s obilježjem kupnje i ponovne prodaje kao i zajma (kredita), a da bi se lakše razumjelo funkcioniranje cjelokupne transakcije, posebice da bi se odredilo tko su strane koje zaključuju ovakve poslove, poslužit će pojmovi "kupac" i "prodavatelj". Naime, sam ugovor, koji se u pravilu koristi u tzv. cross-border repo transakcijama, a sastavljen je na engleskom jeziku, koristi termine buyer (kupac) i seller (prodavatelj), te je logično tijekom analize ovog instrumenta prihvatiti ove nazive kako bi se zadržao jedinstven metodološki pristup, usprkos postojanju već navedenih terminoloških dvojbi. Čak i sudionici na tržištu često govore da kupuju odnosno prodaju vrijednosne papire.

Repo posao sastoji se od dvije transakcije (iako i o tome postoje dvojbe), od kojih se jedna odnosi na prodaju, a druga na ponovnu kupnju vrijednosnih papira. U svakodnevnom žargonu između dilera, često se koriste pojmovi repo i reverse repo. Repo u širem smislu riječi odnosi se na cjelokupni instrument, dakle i prodaju i povratnu kupnju vrijednosnih papira zajedno. Repo u užem smislu određivao bi samo prodaju vrijednosnih papira, odnosno jedan dio transakcije, dok bi se pojam reverse repo odnosio na kupnju vrijednosnih papira. Primjerice, u praksi bi osoba koja započinje transakciju prodajom vrijednosnih papira, govorila da radi repo (tj. repo u užem smislu riječi), dok bi

24


druga strana, koja bi u tom trenutku kupovala vrijednosne papire, obavljala transakciju kao tzv. reverse repo. Navedeni pojmovi isključivo su tehničke prirode i stvoreni su u poslovnoj praksi, te nemaju bitnog utjecaja na sam tijek transakcije.

Pojam repo posla generički se odnosi na tri ponešto različito strukturirane vrste transakcija:

- Klasični repo (repo u širem smislu riječi) - radi se o sofisticiranom obliku tzv. sell/buy back transakcije koja se temelji na okvirnom ugovoru. Klasični repo u praksi se naziva samo "repo";

- Sell/buy-back - smatra se prethodnikom klasičnih repo transakcija. Ta transakcija predstavlja najjednostavniji oblik repo posla: sastoji se od prodaje vrijednosnog papira i njegove ponovne kupnje, no bez okvirnog ugovora koji obuhvaća obje transakcije. Ako ne postoji ugovor, u praksi su se često pojavljivali problemi prilikom promjene vrijednosti vrijednosnog papira, budući da ugovorne strane nisu dogovarale haircut i margin call.

- Securities lending & borrowing - transakcije su koje obuhvaćaju prijenos određenih vrijednosih papira u zamjenu za druge vrijednosne papire (koji služe kao osiguranje) i obrnuto, a sve uz naplatu tzv. lending fee - troškova pozajmljivanja određenih vrijednosnih papira. Iako ovakva vrsta transakcije ima drugačiju povijesnu pozadinu od ostale dvije prethodno spomenute vrste repo transakcija, potrebno je da ista bude barem spomenuta zbog velike sličnosti sa pravim repo poslovima. (Jelić, 2000)

25


6. TRŽIŠTE KAPITALA

6.1. Pojam i uloga tržišta kapitala

26


Da bi smo shvatili ulogu i značaj finansijskih institucija i njihovih instrumenata na tržištu kapitala, dobro bi bilo najprije se podsjetiti šta je to tržište kapitala.

Tržiste kapitala je institucionalizovano organizovan prostor,sa svim potrebnim elementima neophodnim za njegovo funkcionisanje, u okviru koga se u tačno određenom vremenu i po precizno utvrđenim pravilima organizovano susreću ponuda i tražnja odgovarajućeg standardizovanog tržisnog materijala. Na tržistu kapitala trguje se dugoročnim tržišnim materijalom. Na ovom tržištu se može doći do investicionih sredstava uzimanjem investicionih kredita, zajma, depozita i emitovanjem obveznica ili emitovanjem akcija. Na ovaj način omogućava se brzo mijenjanje strukture i smjera investicionog portfolija, kao i da se štediše pretvore u zajmotražioce. Tržište kapitala omogućava usmjeravanje slobodnih finansijskih sredstava u najrentabilnije investicione projekte.

Subjekti koji traže kapital su preduzetnici koji ulažu pribavljeni kapital u rast i razvoj svojih firmi sa ciljem maksimalizacije dobiti, povećanja konkurentne sposobnosti i osvajanja i proširenja tržista. Preko ovog tržista obezbjeđuje se dugoročno finansiranje rasta i razvoja privrednog društva, a time i ukupne nacionalne privrede. S obzirom na to da se raspoloživi kapital preko tržišta kapitala plasira po tržišnim zakonitostima i uslovima, to je najbolja garancija da će količina kapitala biti uložena tamo gdje će ostvariti najbolje efekte, što će dovesti do bržeg rasta nacionalnog dohotka. Ukoliko je više kapitala, utoliko su veća ulaganja u rast i razvoj privrede, čime se dalje uvećava nacionalni dohodak, nacionalno bogatstvo i životni standard stanovništva.

27


Između tržista kapitala i tržista novca postoji međusobna zavisnost i uslovljenost, jer je dugoročni karakter kapitala vezan za korisnike, ali ne i za davaoce tog kapitala. Davaoci kapitala mogu svoj dugoročno uloženi novac da pretvore u likvidan novac, prodajom svojih hartija od vrijednosti. Pošto davaoci kapitala na ovaj način pretvaraju svoju imovinu u novac, oni direktno utiču na povećanje ponude tržišnog materijala na tržištu novca. Kada davaoci kapitala svoj novac pretvaraju u kapital, time smanjuju ponudu na tržištu novca. Predmet kupoprodajnih transakcija na tržištu kapitala je kapital, novčana sredstva dugoročnog karaktera. Pod kapitalom, u smislu predmeta rada i funkcionisanja tržišta kapitala, smatra se ukupan novčani iznos odložene potrošnje, pod uslovom da rok odlaganja ne bude kraći od 1 godine. Ovo praktično znači da se pojam kapitala, sa aspekta tržišta kapitala, izjednačava sa pojmom štednje na rok koji nije kraći od 1 go-dine. Pod pojmom kapitala se podrazumjeva i onaj dio novca koji je prerađivačkom funkcijom bankarsko-finansijskog sektora transformisan u kapital, izmjenom njegove strukture.

Postoji više ciljeva tržišta kapitala, od kojih je najvažnije:

obezbjeđenje neophodnog kapitala za privredni razvoj i prosperitet nacionalne ekonomije;

alokacija kapitala uz najprofitabilnije privredne grane;

ostvarivanje najvećeg mogućeg prihoda po osnovu vlasništva nad kapitalom;

povećanje novčane štednje u kvantitativnom i kvalitativnom smislu;

ostvarivanje maksimalnog obima kapitala.

Izgradnja tržista kapitala u bivšim socijalističkim zemljama nije jednostavna. Ona mora da bude usklađena sa mjerama, kao što su:

promjena vlasničke strukture privrede,

obezbjeđivanje makroekonomske stabilnosti.

Značaj ovog tržišta je posebno izražen u potrebi podizanja efikasnosti privrednih subjekata, a time i efikasnosti cijele nacionalne privrede.

28


6.2. Vrste tržišta kapitala

Tržište kapitala obuhvata slijedeća specijalizovana tržista:

kreditno-zajmovno i depozitno-investiciono tržište; tržište kapitalnih učešća;

tržište akcija i zajmova efekata.

Na kreditno-zajmovnom i depozitno-investicionom tržištu trguje se dugoročnim investicionim kreditima, zajmovima i depozitima. Na njemu se susreću ponuda i tražnja za kapitalom. Cilj ovog tržišta je da se omogući finansiranje optimalnog privrednog razvoja iz realnih izvora.

Na tržištu kapitalnih učešća trguje se kapitalom uloženim kao osnivački kapital u privredne subjekte neakcionarskog tipa. Cilj ovog tržišta je da se na tržišnim osnovama omogući uspješno restruktuiranje i imovinska transformacija privrednih subjekata u okviru nacionalne ekonomije.

Tržište akcija i zajmova efekata, tržište dugoročnih HOV koje glase na nacionalni novac, specifičan je i najznačajniji dio tržišta kapitala i sastoji se iz:

emisionog ili primarnog tržišta;

sekundarnog tržista.

Emisiono ili primarno tržište predstavlja jedinstvo svih aktivnosti i poslovnih operacija vezanih za emisiju HOV i njihovu prodaju.

Sekundarno tržište predstavlja dalju kupovinu i prodaju već emitovanih HOV. Ako se posmatra sa aspekta mjesta na kome se obavljaju operacije HOV, tržište kapitala predstavlja jedinstvo:

berzanskog prometa koji se obavlja na službenom dijelu berze efekata;

vanberzanskog prometa koji se obavlja van službenog dijela berze efekata.

29


Berzanski promet obuhvata transakcije HOV na službenom dijelu berze, kupoprodaje efekata na berzanskom pultu ili u okviru berzanskog ringa. Vanberzanski promet obuhvata tržište transakcijama HOV, koje se realizuju van službenog dijela berze. Vanberzanski promet je veći od berzanskog i ostvaruje se:

u okviru berzanskog poslovnog prostora, ali van berzanskog pulta i naziva se promet u predsoblju, na svim mjestima i u svim prostorijama berze koje su van onih koje se smatraju službenim;

u bankama i ovlaštenim berzansko-finansijskim posrednicima za poslovanje na tržištu kapitala i naziva se međubankarski vanberzanski promet,

šalterski promet efekata;

između učesnika na tržištu kapitala direktno i neposredno van berze i banaka i naziva se slobodnim berzanskim prometom, telefonskim prometom efekata.

6.3. Učesnici na tržištu kapitala

Osnovni učesnici na tržištu kapitala su prije svega:

Građani kao pojedinci koji imaju potrebe za trajno potrošnim dobrima (stan, kuća, auto, oprema za domaćinstvo, uređaji za poljoprivredu isl.)

Preduzeća sa idejom za povećani obim poslovanja, a bez dovoljno sopstvenog kapitala

Vlasnici i korisnici kapitala (investitori i preduzetnici) Banke i druge finansijske organizacije koje imaju ideju za

povećanje plasmana, a nemaju kapital Država i druge javne organizacije sa idejom za ulaganje, ali

30


bez kapitala.

Učesnici na tržištu kapitala i njihovi poslovni odnosi su relacija dva ravnopravna partnera, od kojih jedan kupuje kapital da bi zadovoljio svoju potrebu za njim, a drugi prodaje željeni iznos svog kapitala da bi tom poslovnom operacijom obezbijedio prihode po osnovu vlasništva nad njim.

Na ovaj način oba partnera ostvaruju svoje želje pod uslovima koji su obostrano isplativi. Ta granica prihvatljivosti naziva se cijenom na kojoj su se partneri našli. To je upravo tržišna cijena kapitala kao rezultata partnerskog odnosa, kako njihovog međusobnog, tako i svakog njihovog pojedinačnog odnosa naspram tržišta, što sve zajedno čini tržišne odnose. Da bi tržište kapitala uspješno funkcionisalo, neophodno je da učesnici na ovom tržištu izgrade odnose međusobnog povjerenja i obostrane koristi.

Sa aspekta uspostavljanja tržišnih odnosa, učesnici na tržištu kapitala mogu se klasifikovati u:

neposredne i

posredne.

Neposredni učesnici partnerstvo na tržištu kapitala uspostavljaju direktno, dok posredni učesnici partnerstvo uspostavljaju preko nekog ovlaštenog predstavnika. Polazeći od forme učestvovanja, učesnici na tržištu kapitala se mogu svrstati u:

institucionalizovane učesnike i

neinstitucionalizovane učesnike.

Institucionalizovani učesnici trguju u okviru tržišne institucije, dok neinstitucionalizovani učesnici slobodni trgovci i tržišno su neinstitucionalizovani.

7. INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA

Tržište kapitala ima za osnovu konstituisanja dugoročnu finansijsku

31


aktivu, ako se analizira kao tržište finansijskih instrumenata - emisiju i trgovinu dugoročnim finansijskim instrumentima. Riječ je o finansijskoj aktivi koja proističe iz zadovoljavanja akumulativnih potreba proizvodnih i dugoročne potrošnje neproizvodnih sektora. Pošto zadovoljenje ovih potreba doprinosi formiranju kapitala, dugoročne finansijske instrumente možemo smatrati za instrumente tržišta kapitala.

Dugoročni finansijski instrumenti su oni instrumenti čiji je rok dospjeća duži od 1 godine. Tržište kapitala funkcioniše i direktnim i indirektnim finansijskim tokovima, pri čemu se koriste raznovrsni finansijski instrumenti. Na tržištu kapitala najzastupljenije su akcije u transformisanju kapitala, od suficitnih do deficitnih ekonomskih institucija. Akcije ne izdaju samo krajnje deficitne ekonomske institucije nego i intermedijarne finansijske institucije. One su značajne ne samo u transformaciji finansijske štednje, nego i u formiranju svojinske i upravljačke strukture privrednih subjekata, kao i u njihovom restrukturiranju.

Kada su u pitanju nesvojinski, dužnički instrumenti na ovom tržištu, najznačajniji su dugoročni krediti komercijalnih hipotekarnih banaka.

Značajno mjesto u transformisanju štednje na srednji i dugi rok imaju dugoročne obveznice i druge dugoročne HOV.

U finansijske instrumente tržišta kapitala spadaju i polise osiguranja i instrumenti penzionih fondova, pošto se njima formiraju značajni fondovi čija se sredstva transformišu na ovom tržištu.

Instrumenti tržišta kapitala se mogu podijeliti u tri osnovne grupe:

akcije (dionice);

obveznice; hibridne instrumente.

Prodajom akcija (dionica) dioničko (akcionarsko) društvo dolazi do sopstvenog kapitala kao dugoročnog izvora finansiranja. Prva prodaja emitovanih akcija je prodaja na primarnom tržištu. Ukoliko se akcije

32


prodaju iznad emisione vrijednosti preduzeće dolazi do sopstvenog kapitala i to u visini nominalnog iznosa prodatih akcija uvećanog za premiju, koja predstavlja razliku između nominalne i prodajne vrijednosti koja se zove emisioni dobitak.

Akcija ima dva dijela. U prvom dijelu, koji se zove plašt, naznačeni su: izdavalac akcije, vrsta akcije, nominalna vrijednost, broj i serija akcije, datum i potpis izdavaoca. Može se izdavati i samo jedan papir za više akcija, ali se na njemu mora naznačiti koliko akcija vrijedi. Drugi dio akcije predstavlja njen blok kupona za naplatu dividende koji sadrži: broj akcije, vrijeme za naplatu dividende i iznos.

Akcija glasi na ime i na donosioca. U prvom slučaju na plaštu dionice upisuje se ime vlasnika, mada se na sekundarnom tržištu uglavnom susreću dionice na donosioca.

Kod prve prodaje akcija pri osnivanju akcionarskog društva kao protuvrijednost pri kupovini akcija mogu se ulagati stvari, novac ili prava. U trenutku unosa ove se vrijednosti procjenjuju, a akcionaru izdaju akcije, koje važe do štampanja pravih akcija sa istim iznosom.

Obveznica je certifikat, obično prenosiv, koji obećava imaocu da će mu biti plaćena određena suma novca na određeni dan plus kamata po navedenoj stopi u toku vijeka trajanja duga. Obveznice mogu izdavati država, preduzeća, banke i druge finansijske organizacije i iste mogu glasiti na ime ili na donosioca. Sama sadržina i forma obveznica zavisi od vrste, a inače sastoji se iz dva dijela. U prvom se naznačuje naziv dokumenta, izdavalac, nominalna vrijednost, kamatna stopa, povjerilac, datum izdavanja i potpis. Drugi dio sadrži kupone za naplatu kamate, odnosno anuitetne kupovine ako se glavnica (osnovica) otplaćuje anuitetima.

Vrste obveznica:

- Prema stepenu obezbjeđenja (neosigurane i hipotekarne);- Prema načinu njihovog participiranja u dobitku preduzeća (kuponske i registarske)

33


8. NAČINI TRGOVANJA NA TRŽIŠTU NOVCA U REPUBLICIHRVATSKOJ

Načini trgovanja na tržištu novca u Hrvatskoj je: organizirano putem ''Tržište novca i kratkoročnih

vrijednosnica d.d.'' i izravno između sudionika

8.1. Tržište novca u Republici Hrvatskoj

U Hrvatskoj je osnovana djelatnost ''Tržište novca i kratkoročnih vrijednosnica d.d.'', osnovano je 1990. godine, u skladu sa Zakonom o tržištu novca, kao uređeno mjesto javnog trgovanja sudionika novčanog tržišta.

Osnovna djelatnost tržišta novca je organizirano povezivanje ponude i potražnje instrumenata novčanog tržišta:

novca (kuna i deviza),

kratkoročnih vrijednosnih papira, dugoročnih vrijednosnih papira u posljednjoj godini dospijeća,

te ostalih instrumenata novčanog tržišta.

Djelatnost tržišta novca regulisano je Zakonom, Statutom i pravilnicima, a nadzor nad radom tržišta, u skladu sa Zakonom, je u ovlasti Hrvatske narodne banke. Sudionici Tržišta novca, u skladu sa Zakonom, mogu biti banke i ostale financijske institucije (stambene štedionice, osiguravajuća društva, društva za upravljanje investicijskim i mirovinskim fondovima, fondovi i ostali), Hrvatska narodna banka i Ministarstvo financija. Od 9. februara 2004. Tržište novca uvelo je sustav elektroničkog trgovanja SETT koji omogućuje svim sudionicima istodobno trgovanje različitim instrumentima novčanog tržišta elektroničkim putem, u realnom vremenu. Osim toga sistem omogućuje svim sudionicima trenutačnu informaciju o kretanjima na tržištu novca, ponudi, potražnji i sklopljenim

34


transakcijama. Transakcije kratkoročnim vrijednosnim papirima sklopljene u sustavu SETT automatski se prenose u sistem prijeboja i namire Središnjeg klirinškog depozitarnog društva. Osim organiziranog povezivanja ponude i potražnje instrumenata novčanog tržišta, tržište novca je, u saradnji sa sudionicima, organiziralo i vodi projekt transparentnosti, te prati pokazatelje o njihovoj dnevnoj likvidnosti i poslovanju po razdobljima.

9. SUSTAV SETT

Tržište novca uvelo je početkom 2004. godine sustav elektroničkog trgovanja - SETT koji je razvijen u suradnji sa Središnjom depozitarnom agencijom i koristi njezinu mrežnu infrastrukturu. Sustav SETT omogućuje sudionicima interaktivno povezivanje ponude i potražnje instrumenata novčanog tržišta i trgovanje u realnom vremenu, te stalan uvid u referentne pokazatelje. Integritet trgovanja novcem (kunama i devizama), kratkoročnim vrijednosnicama i ostalim instrumentima novčanog tržišta omogućuje sudionicima uspješnije upravljanje dnevnom likvidnošću kao i ukupnim poslovanjem, a organizirano trgovanje biva transparentije, učinkovitije i suvremenije, što je u interesu svih sudionika. Transakcije kratkoročnim vrijednosnim papirima sklopljene u SETT-u automatski se prenose u Sustav prijeboja i namire Središnje depozitarne agencije.

Sve dogovorene transakcije zaključuju se u SETT-u, a izravnim sudionicima u realnom vremenu dostupni su svi podaci o kretanjima na Tržištu novca, ponudi, potražnji i sklopljenim transakcijama.

Projekt informatizacije i sustav SETT uveliko pridonose daljnjem razvoju hrvatskoga novčanog tržišta, što je primarni cilj Tržišta novca. Sustav je namijenjen svim sudionicima novčanog tržišta, a nakon početnog razdoblja predviđa se njegov stalan razvoj u skladu s razvojem ukupnoga financijskog tržišta.Sustav SETT omogućava:

istodobno elektroničko trgovanje različitim instrumentima novčanog tržišta u realnom vremenu;

35


trenutačnu informaciju o kretanjima na tržištu, ponudi, potražnji, sklopljenim transakcijama (iznosima, rokovima, kamatnim stopama/tečaju/omjeru);

kreiranje različitih izvještaja i

trenutačnu elektroničku razmjenu informacija potrebnih za trgovanje i ostalih informacija između sudionika.

Sudionici koji mogu pristupiti u Sustav SETT: Hrvatska narodna banka; Ministarstvo financija Republike Hrvatske;

Banke; Društva za osiguranje i reosiguranje;

Društva za upravljanje fondovima; Fondovi (mirovinski, investicijski, novčani i dr.) i

Ostale financijske institucije propisane Zakonom.Instrumenti kojima se trguje: Novac i to kune i devize.

Kratkoročni vrijednosni papiri , svi kratkoročni vrijednosni papiri i dugoročni u zadnjoj godini dospijeća.

Rad sustava SETT: Trgovanje u sustavu SETT temelji se na limitima sudionika, koje

sudionici sami upisuju. Sklapanjem transakcija limiti se automatski smanjuju, dok ih sudionici sami povećavaju pri povratu, odnosno namiri novčanih instrumenata.

Ponudu ili potražnju za bilo kojim instrumentom novčanog tržišta korisnici sustava prijavljuju u sustav putem naloga.

Nakon sklapanja transakcija, sudionici iz sustava ispisuju zaključnicu u kojoj su navedeni svi uvjeti uz koje je transakcija ugovorena.

Dnevno se prati stanje sudionika tako da sudionici upisuju podatke o dnevnoj likvidnosti iz kojih sustav generira potrebne podatke.

Tromjesečno sudionici upisuju tražene podatke iz financijskih izvješća, koje sustav također obrađuje i generira potrebne podatke i pokazatelje.

36


Prednosti koje donosi elektroničko trgovanje: on-line trgovanje (trenutačno trgovanje, transparentno trgovanje,

preglednost, javnost, sigurnost). Preglednost instrumenata novčanog tržišta prema vrsti, ponudi i

potražnji s iznosima, cijenama i rokovima. Ugovaranje transakcija temeljeno na limitima svakoga pojedinog

sudionika. Automatski prijenos transakcija kratkoročnim vrijednosnim

papirima u sustav prijeboja i namire Središnje depozitarne agencije.

Javnost - svi su podaci javni i odražavaju ukupnost trgovanja, dok se poimenično sudionici transakcija ne vide.

Sigurnost - sustav je osiguran na više razina, kao i prepoznatljivost osoba koje dostavljaju informacije i trguju; to je učinjeno kroz razine autenticirane komunikacije između servera i pojedinog računala, prijave na sustav računala, te prijave na aplikaciju.

10. GLAVNI INSTRUMENTI TRGOVANJA NA TRŽIŠTU NOVCA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Glavni instrumenti trgovanja na novčanom tržištu u Republici Hrvatskoj su:

novac (kune i devize) – kratkoročne pozajmice;

kratkoročne vrijednosnice; trezorski zapisi Ministarstva financija;

komercijalni zapisi i ostali instrumenti.

10.1. Trgovanje novca kune i EUR-a

37


TRGOVANJE NA DAN - 04.10.2010., PONEDJELJAK

Trgovanje kunama

Ponuda u mil. kn

promjena u %Potražnja u mil. kn

promjena u %

186,00 - 7,92 66,00 + 26,92

Prometu mil. kn

promjena u %

kamatna stopa u %

promjena u %

prekonoćni 31,00 - 35,42 0,81 - 6,90

1 tjedan 5,00 - - 1,50 - -

Ukupno: 36,00 - 30,77 0,91 - 27,78

Pozajmice deviza

Valuta Promet u mil.Kamatna stopa u %

EUR - 0,70 2,50

U trgovanju na Tržištu novca prijavljena je vrlo niska potražnja za kratkoročnim pozajmicama. No unatoč smanjenoj potražnji, ista nije u cijelosti podmirena zbog neusklađenosti oko uvjeta kreditiranja između potencijalnih kreditora i tražioca pozajmica. U ponudi je ostalo 150 milijuna neplasiranih kuna. Uz kune, danas se na Tržištu novca trgovalo i devizama i to 0,7 milijuna EUR po kamatnoj stopi od 2,5%.

10.2. Trezorski zapisi

Tezorski zapisi su kratkoročni vrijednosni papiri koji se kupuju uz diskont na aukcijama Ministarstva financija Hrvatske. Izdaju se s rokovima dospijeća od 90, 182 i 364 dana. Redovne aukcije trezorskih zapisa u Hratskoj objavljuju se svakog utorka, a pravo sudjelovanja imaju domaće financijske institucije i tvrtke. Tražena cijena se izražava kao diskontirana cijena za 100 kuna nominalnog zapisa, a po dospijeću

38


Ministarstvo financija investitorima isplaćuje nominalni iznos dospjelih trezorskih zapisa.Trezorski zapisi uvršteni su u depozitorij Središnje depozitarne agencije čime je olakšana namira u trgovanju na sekundarnom tržištu.

10.3. Blagajnički ili komercijalni zapisi

Blagajnički ili komercijalni zapisi su kratkoročni dužnički vrijednosni papir (dospijeća do godine dana) koji izdaje poduzeće s ciljem prikupljanja sredstava na tržištu. Izdaju ih najveći korporativni klijenti s

39


rokom dospijeća do godine dana. Komercijalni zapisi uvrštavaju se u depozitorij Središnje depozitarne agencije i Zagrebačku burzu te se njima aktivno trguje na sekundarnom tržištu. U Hrvatskoj blagajničke zapise emitiraju Hrvatska narodna banka, poslovne banke, a mogu ih izdavati i teritorijalno-političke zajednice i nebankovne financijske organizacije. Dužnički je instrument za održavanje likvidnosti. Smatra se "nerizičnim" instrumentom, a sigurnost i umjereni prihod glavne su mu karakteristike. Prodaje se uz diskont (popust) tako da mu je cijena pri prodaji niža od nominalne, a o dospijeću isplaćuje se nominalna vrijednost upisana u zapisu. Rijetko se prodaje s kamatnim kuponom, tj. uz prihod kroz vrijeme. Uobičajeno mu je dospijeće 91 dan, 182 dana.

11. ZAKLJUČAK

40


Finansijsko tržište, može se reći, predstavlja organizovani sistem za promet finansijskih instrumenata, tj. hartija od vrijednosti koje mogu biti dugovne i vlasničke u zavisnosti od roka njihovog dospjeća, kao hartije od vrijednosti na tržištu novca i hartije od vrijednosti na tržištu kapitala. Hartije od vrijednosti na tržištu novca su najlikvidnije hartije od vrednosti sa rokom dospijeća do jedne godine sa niskim ili nikakvim rizikom, dok hartije od vrijednosti na tržištu kapitala imaju rok dospijeća duži od godinu dana.Neke od hartija na tržištu novca su: kratkoročne državne obveznice, depozitni certifikati, bankarski akcepti, komercijalni zapisi, federalni fondovi, ugovori o rekupovini. Neke od hartija vrijednosti na tržištu kapitala su: srednjoročne i dugoročne državne obveznice, obveznice lokalnih državnih organa, korporativne obveznice, hipotekarne založnice, obične akcije, preferncijalne akcije, zamjenjive ili konvertibilne hartije od vrijednosti. Izvedene hartije od vrijednosti mogu biti kratkoročne, sa rokom dospijeća manjim od godinu dana i dugoročne sa rokom dospijeća preko jedne godine. Dakle, mogu, po ročnosti, biti hartije od vrijednosti i na tržištu novca i na tržištu kapitala (opcije,varanti, fjučersi).

Kada govorimo o finansijskom tržištu, onda je neophodno vidjeti u kakvom se ekonomskom okruženju dato tržište nalazi. Ukoliko je država u ekonomskim problemima i finansijko tržište je nerazvijeno, što znači da nisu adekvatno zastupljeni svi dijelovi finansijskog tržišta. Nasuprot ovima, ekonomski razvijenim privredama (zemljama OECD-a) su imanentne pojave velikog broja finansijskih instrumenata i dobra povezanost, što nesumnjivo dovodi do optimalne alokacije finansijskih resursa u privredi. Razvoj finansijskog tržišta u našoj zemlji, samim tim, afirmaciju njegove razvojne uloge u ekonomiji poslednjih godina, onemogućila je duboka kriza u kojoj se zemlja našla.Način da se postigne bolji kvalitet života stanovništva je razvoj finansijskih tržišta, jer iskustvo pokazuje da finansiranje privrednog razvoja pomoću finansiranja finansijskih tržišta daje najbolje rezultate.

41


12. LITERATURA

1. Rovčanin, A. (2006): Upravljanje finansijama, III izdanje Ekonomski

fakultet, Sarajevo

2. Vasiljević, B. (2002): Osnovi finansijskih tržišta, Zavet , Beograd

3. Jeremić, Ž. (2003): Finanijska tržišta, Beograd

4. Olević, S. (1999): Međunarodni platni promet, Privredna komora

BiH, Sarajevo

5. Njuhović, Z. (1999): Poslovne finansije, Revicon, Sarajevo

6. Erić, D. (2003): Finansijska tržišta i instrumenti, Čigoja štampa,

Beograd.

On-line izvori

7. http://www.trzistenovca.hr

8. http://www.seebiz.eu

9. http://www.cbbh.ba

10.Jelić. M. (2000): Ugovor o reotkupu (repo posao), http://zaklada-

hanzekovic.ijf.hr/2000/jelic.htm

42

http://zaklada-hanzekovic.ijf.hr/2000/jelic.htm

http://zaklada-hanzekovic.ijf.hr/2000/jelic.htm

http://www.cbbh.ba/

http://www.seebiz.eu/

http://www.trzistenovca.hr/


43

Documents

40549234 Ti Trzista Novca i Kapitala