ZBORNIK RADOVA s meunarodne znanstvene konferencije

BALANSIRANJE IZMEU SLOBODE GOVORA I PRAVA NA RELIGIJU(Marko-Antonio Brki, ur.)

M R I, 2012.

Balansiranje izmeu slobode govora i prava na religiju (zbornik radova s meunarodne znanstvene konferencije, odrane 26. 9. 2009. u Sarajevu) Nakladnik: Meureligijsko vijee, Sarajevo Urednik: Marko-Antonio Brki Prijevod s engleskog teksta Religija i uvredljivi govor: strukturiranja pitanja: ermana eta Grafika priprava: Divina Proportion Design Studio, Meugorje Tisak: Suton d.o.o., iroki Brijeg Naklada: 1000 primjeraka

Naziv publikacije:

Marko-Antonio Brki, ur.

Zbornik radova s meunarodne znanstvene konferencije Balansiranje izmeu slobode govora i prava na religijuSarajevo, 26. rujna/septembra 2009.

Ova publikacija podrana je u sklopu projekta PRAVO NA SLOBODU IZRAAVANJA I PRAVO NA RELIGIJSKI IDENTITET koji je financiralo Veleposlanstvo Kraljevine Norveke u Sarajevu.

------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 342.727:342.731](497.6)(082) MEUNARODNA znanstvena konferencija Balansiranje izmeu slobode govora i prava na religiju (2009 ; Sarajevo) Balansiranje izmeu slobode govora i prava na religiju / Meunarodna znanstvena konferencija balansiranje izmeu slobode govora i prava na religiju, Sarajevo, 26. rujna / septembra 2009. Sarajevo : Meureligijski institut Bosne i Hercegovine, 2012. - 134 str. : graf. prikazi ; 23 cm Tekst lat. i ir. - Bibliografija uz sva poglavlja ISBN 978-9958-9006-2-4 COBISS.BH-ID 20199174 -------------------------------------------------

Autorska prava nisu pridrana pod uvjetom da se prilikom koritenja pravilno navede izvornik.

Sarajevo: Meureligijski institut BiH, 2012.

SADRAJpredgovor CHRISTIAN MOE religija i uvredljivi govor: Strukturiranje pitanja DINO ABAZOVI BALANSIRANJE IZMEU SLOBODE IZRAAVANJA I SloBode religije SoCioloki uvidi FAHIRA FEjZI ENgI DIJALOg IZMEU VJERSkI MUZIkALNIh I VJERSkI NEMUZIkALNh gRAANA ZORICA KUBURI STEPEN MEUSOBNOg POVERENJA NA BALkANU MUHAMED jUSI SLOBODA IZRAAVANJA I VJERSkE SLOBODE MUSLIMANSkA I MEUNARODNA DILEMA AlEN KRISTI VJERSkE INSTITUCIJE U BIh: gOVOR RAZROkOSTI? EMIR DAMBEgOVI PRIMJENA hABERMASOVE TEORIJE kOMUNIkATIVNOg DJELANJA NA SLUAJ MAgDY SAMEDIN KADI BALANSIRANJE IZMEU SLOBODE gOVORA I PRAVA NA RELIgIJU U XXI STOLJEU MEVlUDIN DIZDAREVI BOSANSkI ISLAM U INTELEkTUALNIM hORIZONTIMA MUSTAfE BUSULADIA , SINIA jEVTI SUOAVANJE VJERSkIh ZAJEDNICA U BIh SA IZAZOVIMA NOVOg VREMENA 6 7

16

20 28

44 50

76

91

100

108 117

1265

PREDGOVORCijenjeni itatelji! Pred sobom imate publikaciju u kojoj je sabrana veina izloenih radova na Konferenciji s meunarodnim sudjelovanjem, u organizaciji Meureligijskog instituta iz Sarajeva, odranoj 26. rujna 2009. u Sarajevu, pod nazivom: Balansiranje izmeu slobode govora i prava na religiju u XXI. stoljeu. Konferenciju je otvorio predsjednik Skuptine Meureligijskog instituta, dr. Mustafa Ceri, a pozdravili su je i predsjednik Upravnog odbora MRI dr. Niko Iki, u ime vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljia, o. Vanja Jovanovi, u ime mitropolita dabrobosanskog gosp. Nikolaja, gosp. Boris Koemjakin, u ime predsjednika idovske zajednice u BiH gosp. Jakoba Fincija, te ga Dijana Tabori, u ime hrvatskog lana Predsjednitva BiH gosp. eljka Komia. Pitanje balansiranja izmeu slobode govora i prava na religiju jedno je od najaktualnijih drutvenih pitanja, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego uope u svijetu danas. Neke od vanih odgovora na pitanja pronai ete u radovima sudionika konferencije. U radu konferencije je sudjelovalo vie od 100 sudionika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Izraela, Danske, Njemake, Sjedinjenih Amerikih Drava i Norveke, ije veleposlanstvo u Sarajevu je i podralo projekt u sklopu kojega je odrana konferencija, ega je rezultat upravo ova publikacija. Uz radove pozivnih predavaa, u ovoj publikaciji objavljeni su i radovi sudionika koji su izloeni na samoj konferenciji. Na koncu, upuujem iskrene zahvale svim sudionicima konferencije, a posebno kolegici Maidi Hasei, koja je bila idejni inicijator i koordinator ovog projekta, kao i Veleposlanstvu Kraljevine Norveke, na elu s tadanjim veleposlanikom Nj. E. gosp. Janom Braathu, koji je prepoznao znaaj ovog projekta. Urednik

Christian Moe

Religija i uvRedljivi govoR: StRuktuRiRanje pitanja

SAETAK: U historijskoj i komparativnoj perspektivi, religijsko i pravno razumijevanje uvredljivog govora razlikuju se izmeu abrahamskih religija, a tokom vremena su se i mijenjali. Tradicionalni pravni lijekovi (bilo sekularni ili religijski) ne moraju biti adekvatni za savremene, globalne sukobe u vezi sa vrijeanjem religije. U sluaju karikatura poslanika Muhameda pomoglo bi da se pitanje strukturira u pogledu osnovnih prava uravnoteenih u pravnom okviru. U vezi s tim, treba se fokusirati na to kako legislativa za govor mrnje moe rijeiti sluajeve poticanja na vjerski progon, a ne na bilo koji navodni iri sukob izmeu slobode govora i prava na vjeroispovijest. Pravne strategije su, po svom obimu, ograniene i mogu biti kontraproduktivne. Mogu biti nadopunjene irim rasponom socijalnih reakcija kojima se struktuira problem kao politiki, etiki ili problem ponaanja, prepoznavajui i eksploatiui sinergije izmeu slobode govore i slobode vjeroispovijesti.

Uvod Ovoj temi u pristupiti kao pitanju koje je predmetom trenutnih politikih debata u evropskim zemljama koje se bore sa novim multikulturalnim realitetima, te povratkom religije u javnu sferu, naroito, ali ne i iskljuivo, u odnosu na muslimane. Mobilizacija ljutnje u mnogim zemljama u vezi sa danskim karikaturama poslanika Muhameda posluie kao ilustracija. Kada je dostigla vrhunac, bilo je zastraujue lako polarizirati debatu u dvije grupe, jednu koja je zahtijevala religijsko pravo da uutka medije, i drugu koja je podjednako glasno zahtijevala pravo na slobodu govora da bi gazila osjeanja drugih ljudi. ini se da su potrebni konstruktiviji naini strukturiranja ovog pitanja. Naziv konferencije strukturira pitanje govora uvredljivog za religiju na tri vana naina, iz kojih u izvui svoje naznake: 1) On locira problem u historijsko vrijeme: 21. stoljee. Vane su i historijska i komparativna perspektiva, iako se ovdje mogu ponuditi samo najkrai prikazi o tome kako su se razlikovala religijska i pravna shvatanja uvredljivog govora izmeu abrahamskih religija i kako su se vremenom mijenjala. 2) Naziv predstavlja problem u odnosu na prava i osnovne slobode, utemeljene u meunarodnom i ustavnom pravu. Ovo je jedan vaan okvir za rjeavanje sukoba oko govora uvredljivog za religiju, ali treba biti svjestan njegovih ogranienja. 3) Problematino je to je ovo pitanje predstavljeno kao uspostava ravnotee izmeu prava na vjeroispovijest i prava na slobodu govora. ja bih naveo da se radi o utjecajnom nesporazumu: pored nekoliko izuzetaka, govorom se ne moe prekriti pravo na vjeroispovijest; naprotiv, sloboda govora jaa pravo na vjeroispovijest, tako da bismo trebali traiti sinergije, a ne ravnoteu.

6

7

Govor koji vrijea religiju: kratka historijska i komparativna perspektiva Zloin blasfemije doivio je vremenom transformaciju u zapadnom pravu i u vezi sa krivinim djelom i oteenom stranom. Originalni zloin za koji Mojsijev zakon propisuje smrtnu kaznu bio je akt konkretnog psovanja imena Boijeg (lev. 25: 1516, cf. Ex. 20: 7, 22: 28). Talmudski uenjaci su kasnije, racionalno, koristili ak i restriktivnije definicije: onaj koji je poinio blasfemiju mora opsovati Ime Imenom (levy 1995). Krani su izraz blasfemija koristili naizmjenino sa izrazom hereza i kao element hereze. Oni su liberalno za ovo optuivali sve druge sekte, osim svoje, koje su progonjene kada je kranstvo postalo dravna religija Rimskog carstva. Definicija krivinog djela pomjerena je sa psovanja Imena na doktrinalnu greku. Njegova zabrana nije toliko predstavljala odbranu Boga koliko je bila odbrana doktrinalnog autoriteta hijerarhije Crkve, te time i njenog zatitnika, cara. Klasino islamsko pravo bavilo se uvredom Poslanika i uvredom Boga, to je takoer podrazumijevalo da je musliman bogohulnik otpadnik od islama. Ako se taj otpadnik ne bi pokajao, mogao je biti kanjen smru. Pokajanje moda ne bi spasilo otpadnika ako je jo uvrijedio i Poslanika; za to je oprost mogla dati samo uvrijeena strana, tj. Poslanik. Nemuslimani zimmije nisu mogli biti optueni za apostaziju i nije ih se moglo kanjavati za govor o sopstvenim doktrinama, ak i ako su zvuale blasfemino za muslimanske ui. Meutim, bilo ih je mogue okriviti za vrijeanje Boga ili Poslanika ukoliko su se izraavali na uvredljiv nain, ili su vrijeali sopstvenu religiju (Kamali 1997). U Meki, kao i u Rimu, ridda (apostazija) je od poetka, kao teki zloin, bila usko povezana sa nelojalnou dravi. (cf. Saeed and Saeed 2004; [na bosanskom] Topoljak 2008). Na Zapadu su protestanti koji su i sami optuivani za herezu i koji su s nelagodom koristili tu oznaku, ponovno otkrili blasfemiju i koristili je da optuuju i Rimsko-katoliku crkvu, s jedne strane, i anabaptiste, s druge, kao i Turke i jevreje (levy 1995). S usponom rane moderne centralizirane drave u obliku apsolutne monarhije, zasnovane na religijskom legitimitetu, blasfemija je postala, ak i jasnije, zloin protiv drave i politikog ureenja. Drugaiji se uzorak proirio iz Francuske gdje su antiklerikalne snage ukinule taj zloin nakon Revolucije, iako je Crkva, djelujui sama za sebe, bila u stanju pokrenuti novu ofanzivu protiv blasfemije u 1800-tim (Cabantous 2002, 49). U 20. stoljeu, glavni pomaci u Zapadnoj Evropi dogodili su se u pravu koje se odnosilo na blasfemiju. (a) Dekriminalizirana je u nekim jurisdikcijama, a tiho ignorirana u nekim drugim. (b) Nadlenost je prenesena sa crkve na dravu. (c) Multikulturalizam i nediskriminacija osporavali su religijske monopole, ukljuujui monopol na zatitu od blasfemije. (d) Na blasfemiju se vie nije gledalo kao na zloin protiv Boga (koji se mogao brinuti sam za sebe), ili drave (koja vie nije bila zasnovana na religijskom legitimitetu), ili religije (ne moe nakoditi apstrakciji) 8

nego kao na povredu osjeanja pristalica religije. (e) A sredinji element zloina pomjerio se sa predmeta (razmatranja) na nain: nije bitno ta se kae, nego u kojoj je mjeri uvredljivo. Ovaj pomak deavao se razliitom brzinom u razliitim jurisdikcijama. A zakoni vezani za blasfemiju oigledno su ostaci ranijih, veoma drugaijih drutava. Subjektivizacija zloina, porast religijske raznolikosti, te razliitost religijskih pogleda na pitanje ta ini blasfemiju, svi predstavljaju potekoe za sudove. Da se vjerskim predstavnicima da ovlast da definiu ovaj zloin, oni bi mogli koristiti zabranu blasfemije u cilju napada na druge religije ili sekte, uutkivanja unutarnjeg neslaganja ili odbijanja kritike. Razliite osobe gledaju razliito na blasfemiju. Nediskriminirajui pristup kojim se tite sva vjerovanja bilo koje religije ne bi ostavio skoro nikakvoga prostora za slobodu govora. Meutim, historijski gledano, to nije bilo mogue; priroda zakona o blasfemiji je da zatite dominantnu vjeru i diskriminiraju manjine.1 Moderno doba globalizacije problematino je na nove naine kojima se ne moe adekvatno pozabaviti u postojeim pravnim okvirima, bilo sekularnim ili religijskim, islamskim ili zapadnim. Religijske manjine su brojne i postavljaju legalan zahtjev za ravnopravnou i zatitom od diskriminacije. Politike identiteta i indignacije doivjele su procvat. Religijske uvrede mogu dovesti do drutvenih sukoba koji prerastaju u prijetnju javnom redu i miru i koje koriste politiki ekstremisti na svakoj strani za regrutiranje i mobilizaciju. Transnacionalne religijske mree mogu posluiti kao kanali internacionalizacije takvih ogorenosti i sukoba. to se tie islamskog prava, njegove klasine odredbe su nekompatibilne sa meunarodnim ljudskim pravima onoliko koliko i stari evropski zakoni o blasfemiji. tavie, svijet se ne uklapa u klasinu emu po kojoj muslimani ive ujedinjeni u Zemlji islama, a nevjernici u Zemlji rata. Da je do srednjevjekovnog Damaska doprla vijest da je neko uvrijedio Poslanika u dalekoj Danskoj, oni bi samo slegli ramenima: ta drugo oekivati od nevjernika?2 Danas, meutim, muslimani ive u Danskoj kao njeni dravljani, a Damask je, satelitskim putem, samo sekundu daleko. Paljenje danske i norveke ambasade u tom gradu bilo je podjednako upitno prema islamskom pravu (cf. Bassiouni 1980) kao i Homeinijeva smrtna kazna za Rudija, britanskog dravljanina. To je neto to se deava kada moderna politika zamijeni tradicionalni autoritet, a globalizacija pokrene natjeaj za univerzalnu jurisdikciju. Da bi rijeili pitanja ovih rizika, moderna evropska drava i graansko drutvo trebaju orua koja se uklapaju u sekularni mehanizam. Mogu li tu pomoi zakonska prava i slobode?1 Za preglede, pogledati npr. Keane (2008); Eriksen (2008: prevod na bosanski jezik); Klausen (2009); i posebno izdanje Ethnicities 9, br. 3 (septembar 2009). 2 Iskoristio sam Kamalijevu modernu sintezu kao odgovarajui izraz klasinog stava.

9

Pravni okviri za rjeavanje sukoba zasnovani na pravima Zakonska prava mogu sluiti kao formalni, apstraktni jezik na koji se prevode konfliktni drutveni interesi i zahtjevi. Emocionalni, hermeneutiki teki zahtjevi mogu se tako reducirati na lagane pravne zahtjeve koji se mogu hladno izbalansirati jedan naspram drugog prema sudskom presedanu. Iako to moda nije njihova primarna svrha, zakonska prava mogu tako posluiti kao okvir za razjanjavanje i rjeavanje drutvenih sukoba izmeu treih strana, bilo pregovorima, arbitraom ili parnicom. Sudski aparat obezbjeuje neovisnog arbitra koji je vrlo dobro obuen za podrku pravdi. Ali zakonski okviri generalno, te okviri prava specijalno, imaju svoja ogranienja. Nijanse vane za drutvene aktere mogu biti izgubljene u prevodu dok se pitanje svodi na binarni izbor izmeu onoga to je dozvoljeno i onoga to je zabranjeno. Oslanjanje na govor o pravima ne mora voditi osiromaenju politikog diskursa (glendon 1991) gruboj, parnikoj kulturi sebinih, beskompromisnih zahtjeva. Sistem ljudskih prava moe njegovati potovanje, toleranciju, dijalog meu kulturama, te brigu za ope dobro. Ali ovo ne mora obavezno biti ono to pravni sistem najbolje radi, to navodi na potrebu za alternativnim i komplementarnim pristupima napetostima meu kulturama. Vratiu se na ovo na kraju. Prvo, elio bih napraviti veoma kratak pregled okvira prava kao heuristike za rjeavanje sukoba izmeu religije i govora, u vezi sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima kako ju tumai Evropski sud za ljudska prava u Strazburu. Evropska konvencija o ljudskim pravima obezbjeuje slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti svojim lanom 9 i slobodu izraavanja lanom 10. Raspon ovih prava je irok. Sloboda izraavanja protee se na govor koji moe biti okantan i uznemirujui. Sloboda vjerovanja se protee i na stare i na nove religije, kao i na nereligijska vjerovanja ateista, agnostika, skeptika i nezainteresiranih, te na filozofska uvjerenja koja mogu ukljuivati i politika. Drava moe ograniavati obje ove vrste prava. Meutim, drava moe ograniiti samo vanjsku slobodu vjeroispovijesti koja se izraava kroz molitvu, poduavanje, praksu ili potivanje, ali ne i neije unutarnje pravo da vjeruje ili promijeni svoje vjerovanje, to je apsolutno. Ogranienja moraju biti zakonska, moraju biti utemeljena na definiranim, legitimnim ciljevima, proporcionalna cilju koji se nastoji ostvariti, te moraju (prema Sudu) zadovoljavati izraenu drutvenu potrebu i biti neophodna u demokratskom drutvu. Manifestacija religije moe podlijegati ogranienjima u interesu: javne bezbjednosti, javnog reda, zdravlja ili morala, te zatite prava i sloboda drugih. Sloboda govora moe biti ograniena na priblino istoj osnovi, kao i u vezi s neim drugim, ukljuujui nacionalnu sigurnost i zatitu ugleda drugih. Za razliku od lana 9, lan 10(2) takoer eksplicitno upozorava da prakticiranje slobode izraavanja nosi sa sobom i dunosti i obaveze.10

Pravo na vjeroispovijest, sloboda govora: ta treba izbalansirati? Naziv konferencije podrazumijeva kontradikciju izmeu slobode vjeroispovijesti i slobode govora tako da treba postii ravnoteu izmeu ovo dvoje. To sugerira da tvoj uvredljiv govor moe ugroziti moje pravo da imam ili prihvatim vjeroispovijest koju elim; da sloboda vjeroispovijesti podrazumijeva slobodu od uvrede povezane s religijom i pravo na potovanje. Sud u Strazburu naklonjen je ovom argumentu. Sud je u vie navrata dao podrku dravnim ogranienjima blasfemije3. U nekoliko ovih sluajeva, referirao je na pravo potivanja religijskih osjeanja koja treba tititi od nepotrebno uvredljivih izraza. Veina sluajeva ticala se kranskih osjeanja, ali znaajno je da je 2005. godine Sud smatrao da je u demokratskom drutvu neophodno zabraniti knjievno djelo kojim se vrijea linost poslanika Muhameda (.A. v. Turkey; cf. Nathwani 2009). Ovo su mediji ve naredne godine uveliko ignorirali, kada su komentatori kontroverznih danskih karikatura pokazali tendenciju da insistiraju na tome da je sloboda govora apsolutno evropsko ljudsko pravo: prema Strazburu, to nije tako. Meutim, mnogi strunjaci vjeruju da sloboda vjeroispovijesti u lanu 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima ne ukljuuje slobodu od povreivanja religijskih osjeanja niti pravo na potovanje, te da je obrazloenje Suda slabo (Nowak and Vospernik 2004, 161; Taylor 2005, 95-102, 111; Barendt 2005, 192). Takva sloboda nije eksplicitno navedena u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, niti je sistem Ujedinjenih nacija proizveo slinu doktrinu prema lanu 18 Sporazuma o graanskim i politikim pravima.Vrhovni sud SAD vrlo ozbiljno shvata slobodu vjeroispovijesti, ali ne tako da ograniava slobodu govora. U svakom sluaju, nije jasno zato bi samo religijska osjeanja trebala uivati zatitu koja navodno proistie iz iroke slobode misli, savjesti i vjerovanja. A sve dok ne potie na mrnju i progone, teko je shvatiti kako ak i opsceno blasfemina publikacija moe sprijeiti vjernike da prakticiraju slobodu pridravanja i izraavanja sopstvenih vjerovanja, kako tvrdi Sud. To je naroito nevjerovatno kada navodne rtve ne pripadaju ugroenoj manjini, nego dominantnoj religijskoj skupini u zemlji, to je bio sluaj u svakom predmetu kojeg je Sud do sada razmatrao. Mogue je da postoji dovoljno osnova za zabranu nepotrebno uvredljivog i profanog govora u odgovornostima i dunostima sadranim u slobodi govora u samom lanu 10(2), kako se ini da Sud ponekad argumentira. (Taylor 2005). Ali zato, ako lan 9 ne podrazumijeva dunost potivanja religijskih osjeanja? I kada je satira nepotrebna?3 Norveka i Ujedinjeno Kraljevstvo, sa njihovom luteranskom i anglikanskom dravnom religijom, su primjeri. Nakon 1934, nakon to je kazneni zakon proirio zatitu na sve religije, nije bilo procesuiranja sluajeva blasfemije u Norvekoj (NOU 1999, 177). U Ujedinjenom Kraljevstvu uprkos multikulturalnim argumentima za presudu protiv Gay News 1979. godine zakon titi samo anglikanska/kranska uvjerenja, te je alba muslimana protiv romana Salmana Rudija bila, shodno tome, odbijena (Barendt 2005, 186-8).

11

Suci u Strazburu jo uvijek se nisu odrekli svoje odbrane zabrana blasfemije, iako postoje naznake robusnije revizije (Harris et al. 2009, 482). Ali sudei po onome kako se razvija reakcija javnosti, vjerovatno hoe. Smislenija i odrivija, u dugoronom pogledu, bila bi pravna strategija protiv najgore vrste uvredljivog govora o religiji: govora mrnje, usmjerenog protiv grupa ljudi, a ne doktrina ili objekata potivanja. govor mrnje zagovara gruba krenja ljudskih prava pojedinca zbog identiteta grupe kojoj pripada, to je upravo ono to bi ljudska prava trebala sprijeiti. Novija evropska historija pokazuje da to moe voditi stranim zloinima, naroito kada ga iri drava putem savremenih medija, to je jako dobro poznato u sluaju bive jugoslavije. Naravno, i zakonima koji ograniavaju rasistiko i drugo izraavanje ispunjeno mrnjom moe se usprotiviti na osnovi slobode govora.4 Bez obzira na to, meunarodna ljudska prava preferiraju takve zakone: Sporazum o graanskim i politikim pravima, lan 20, propisuje da Svako zagovaranje nacionalne, rasne ili religijske mrnje koje ini poticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje bude zabranjeno zakonom. Konvencija o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije, lan 4, dalje razrauje ovaj zahtjev, iako samo u vezi sa rasom, bojom i etnikim porijeklom (religija nije eksplicitno spomenuta). U evropskom sistemu, Evropska konvencija o ljudskim pravima ne sadri klauzulu koja bi korespondirala sa lanom 20 Sporazuma o graanskim i politikim pravima, ali Sud je podrao zabrane rasistikog govora mrnje prema lanu 10(2) i uz referencu na lan 17, koji smjeta izvan zatite Evropske konvencije o ljudskim pravima ona djela koja su usmjerena ka unitavanju prava i sloboda u njoj (Harris et al. 2009, 449450). Nekoliko zapadnoevropskih zemalja imaju zakone o govoru mrnje kojima tite i vjerske skupine, ali ovo je u nekoliko nedavnih nacionalnih debata bila kontroverzna tema, te zahtijeva paljivo promiljanje da bi se izbjeglo hlaenje legitimne debate. Postoji nekoliko relevantnih razlika izmeu religije i rase ili etniciteta. Neki tvrde da ovjek moe izabrati svoju religiju, ali ne boju koe, iako u stvarnom ivotu, religijsko uvjerenje teko da je jednostavna stvar izbora pojedinca kako ju predstavlja ovakvo liberalno teoretisanje. tavie, besmisleno je kritizirati boju koe ili etniko porijeklo, ali je od vitalne vanosti u demokratskom drutvu dozvoliti kritiziranje religije to takoer predstavlja ideoloku formaciju sa ponekad tetnim drutvenim utjecajem.5 Meutim, tom se prigovoru moe odgovoriti formuliranjem razumnih kriterija i zakonskih testova govora mrnje usmjerenog ka religiji, a koji se razlikuju od onih vezanih za rasistike izraze. U Evropi, historija moe biti najbolji vodi, a govor mrnje o religiji je nedvojbeno slian rasistikom govoru po tome to je u prolosti podsticao na strane zloine. U zemljama u4 Nisam uspio pronai komentar na blogu u kojem sam prvobitno naao ovo to je pokazano. jedna od danskih karikatura pokazuje isto: grupu ljutih Arapa koji gledaju karikature, a neko (Poslanik?) smireno objanjava da je to samo crte kojeg je nacrtao nevjernik sa juga jutlanda. 5 Otto-Preminger-Institut v. Austria (1994), Wingrove v. UK (1996), .A. v. Turkey (2005); izuzetak je Klein v. Slovakia (2006). Vidjeti bazu podataka HUDOC database (http://echr.coe.int/echr/en/hudoc).

kojima rasistiki, pa ak i neonacistiki govor prolazi nekanjeno, kritiari religije nemaju se ega bojati. tavie, trenutna evropska moda kritiziranja religije (obino islama) bez sumnje duguje neto rastuoj ksenofobiji. Nezakonske opcije: Ne budite grubi (ali, uzvratite) Zabranjivanje blasfemije je nedosljedno, ako ne i aktivno kontraproduktivno, u modernim drutveno-pravnim kontekstima. Treba se fokusirati na dosljedne zakonske reakcije na ogranieniji, ali stvarni problem govora mrnje koji potie na diskriminaciju i progone na osnovu religije. U isto vrijeme, ogranieni raspon isto zakonskih pristupa znai da su potrebni drugi pristupi i strukturiranja da bi se sprijeio i rijeio sukob, ukljuujui: prepoznavanje kljune uloge politike i suoavanje s tim; njegovanje boljeg interkulturalnog ponaanja i etike komuniciranja; te prihvatanje slobode govora kao prilike da se ne prijeti religiji. Zakon, kako je navedeno ovdje, mora dozvoliti da dominantna veina blasfeminih izraza proe nekanjeno.6 Vjernici e u svojim tradicijama pronai brojna sredstva da ive s tim i da se izdignu iznad provokacija i kaznenog refleksa, te da strukturiraju svoje iskustvo na naine koji e ojaati njihovu vjeru.7 Meutim, drutveni mir krhkih multikulturalnih drutava ne bi trebao zavisiti od spremnosti vjernika da jednostrano okrenu drugi obraz. graansko drutvo ima priliku, ukljuujui one koji su isto sekularnog uvjerenja, da preuzme odgovornost da reaguje protiv zapaljivih provokacija religijskih osjeanja i da gradi mostove povjerenja i uzajamnog potovanja sa onima koji su uvrijeeni. Maurits Berger, pravni strunjak za islam, s pravom naglaava podobnost pristojnosti i utivosti (Berger 2009, 4). Uvrede poput danskih karikatura treba strukturirati manje u odnosu na zakon, a vie kao pitanje civiliziranosti i lijepog ponaanja. Obino je, jednostavno reeno, nevaspitano vrijeati druge ljude ismijavanjem onoga to je njima sveto, te iako oni koji to ine ne trebaju biti kanjeni, postoje situacije gdje ih treba osramotiti u javnoj debati i namjerno ih izbjegavati u pristojnom drutvu. Insistiranje na lijepom ponaanju nije onako staromodno kako se ini. Iskazivanje potovanja za religijska osjeanja drugih moe biti strukturirano prilino modernim terminima kao osnovna interkulturalna vjetina koju roditelji, nastavnici i politiki lideri trebaju promovirati ukoliko ele da mladi ljudi uspiju kao graani svijeta 21. stoljea. To nije ni politiki naivno kako zvui. Politike manipulacije esto uveliko utiu na nastajanje provokacija i selektivnu mobilizaciju indignacije.6 Naprimjer, navodi se argument da su ovakvi zakoni kontraproduktivni, da mrnja mora biti slobodno izraena da bi ju se moglo energino ispravljati u javnoj debati, te da slobodan govor jeste koristan za rtve progona. (npr. Richards 1999). 7 Naroit problem jeste kako se nositi sa brojnim religijskim izrazima koji sami po sebi mogu predstavljati govor mrnje, bez obzira da li su usmjereni ka drugim religijama ili, npr. homoseksualcima.

12

13

Prepoznavanje ovoga takoer znai i prepoznavanje politike mudrosti da se provokatori predstave kao ljudi loeg ukusa, a ne da ih se pretvara u muenike zbog slobodnog govora time to e ih se procesuirati ili im se prijetiti. govoriti o sramoenju i iskljuivanju iz drutva nikako ne znai da treba mobilizirati drutveni pritisak da bi se uguila svaka kritika ili satirina izjava upitnog ukusa. Sloboda ismijavanja religije je teko steeno pravo integrirano u koncept kvalitetnog ivota mnogih ljudi u slobodnom drutvu. Kada bira reakciju, ovjek bi trebao uzeti u obzir komunikativnu etiku koja stavlja naglasak na odnose moi: ismijavanje dominantne drutvene religije sa ranjive pozicije insajdera moralno je veoma razliito od ismijavanja religije ranjive manjine izvana. Takoer smatram da kritika religije, da bi bila u javnom interesu, treba biti formulirana na minimalno konstruktivan nain tako da ne iskljuuje dalju komunikaciju sa ljudima koji su predmetom kritike.8 Drugi e se razlikovati i prema ovim predloenim kriterijima i po tome da li su zadovoljni u specifinom sluaju. To je iz javne debate o ovim pitanjima, a ne otrih dihotomija govor vs. religija, koje svi mogu nauiti. Posljednje, ali ne i najmanje vano, jeste da bi slobodu govora sranije mogli prihvatiti i vjernici, kao ansu, a ne kao prijetnju. Sloboda govora integralna je slobodi vjeroispovijesti; ova su prava neovisna i uzajamno se podupiru. Istina, kartuzijanskom monahu treba malo govora, a ako neko tei religijskom muenitvu, sloboda govora ima tendenciju da ograniava njegove anse. Ali na stranu ovakvi izuzeci, na to se moe gledati kao na uslov za autentino prakticiranje religije, da neko ima slobodu da je poduava i propovijeda, da svjedoi, da dri propovijedi, hutbe i vazove; da uestvuje u polemici i apologetici, prozelitizmu i dijalogu, misiji i dovi; a kada je potrebno govori proroku istinu vlastima, inei hizb jezikom. Sloboda obrane religije ide zajedno sa slobodom da ju se napada. Religijske grupe, naroito manjine, mogu se fokusirati na koritenje sopstvene slobode govora9 da se kreativno, konstruktivno i energino suprotstave verbalnim napadima, a ne da tee guenju slobode govora drugih. Prijevod s engleskog: ermana eta

8 Objavljivanje karikatura poslanika Muhameda u Jyllands-Posten po mom je miljenju bilo neuspjeno po oba osnova. Izloilo je religijsku manjinu drugog uvredi koju novine ne bi rizikovale da objave da se ticala dominantne dravne religije (prethodne godine su odbili ponudu da objave karikature Isusa). A i upropastili su svoju legitimnu kritiku na raun nekih muslimana napadajui simbol koji je svet svim muslimanima. 9 Ovim se ne odbacuju strukturalne prepreke s kojima se suoavaju ovakve grupe kada nastoje da se njihov glas uje u sekularnoj javnoj sferi kojom dominira veina.

literatura Barendt, Eric. 2005. freedom of Speech. 2nd ed. Oxford: Oxford University Press. Bassiouni, M. Cherif. 1980. Protection of Diplomats Under Islamic Law. The American Journal of International Law 74, no. 3 (July): 609-633. Berger, Maurits S. 2009. Legal Trends in Western Europe Related to freedom of Religion. Religion and human Rights 4, no. 1 (May 1): 1-7. Cabantous, Alan. 2002. Blasphemy: Impious Speech in the West from the Seventeenth to the Nineteenth Century. European Perspectives. New York: Columbia University Press. Eriksen, Thomas hylland. 2008. Sloboda izraavanja i globalizacija: Sukob oko karikatura i vrijednosti kosmopolitike. Novi muallim 9, no. 35 (September 29): 25-35. glendon, Mary Ann. 1991. Rights Talk: The Impoverishment of American Political Discourse. New York: The free Press. harris, D. J., M. OBoyle, E. P. Bates, and C. M. Buckley. 2009. harris, OBoyle and Warbrick: Law of the European Convention on human Rights. 2nd ed. Oxford: Oxford University Press. kamali, Mohammad hashim. 1997. freedom of Expression in Islam. Revised. Cambridge: Islamic Texts Society. keane, David. 2008. Cartoon Violence and freedom of Expression. human Rights Quarterly 30, no. 4: 845-875. doi:10.1353/hrq.0.0031. klausen, Jytte. 2009. The Cartoons That Shook the World. Yale University Press. Levy, Leonard W. 1995. Blasphemy: Verbal Offense against the Sacred, from Moses to Salman Rushdie. Chapel hill & London: University of North Carolina Press. Nathwani, Niraj. 2009. freedom of Expression and Religious feelings. In Yearbook of Muslims in Europe, ed. Jrgen Nielsen, Samim Akgnl, Brigitte Marechal, Ahmet Alibai, and Christian Moe, 1:507-532. Leiden: Brill. NOU. 1999. Ytringsfrihet br finne sted: forslag til ny grunnlov 100 [Report of the Norwegian commission on freedom of expression]. Norges offentlige utredninger. Oslo: Statens forvaltningstjeneste. Nowak, Manfred, and Tanja Vospernik. 2004. Permissible Restrictions on freedom of Religion or Belief. In facilitating freedom of Religion or Belief: A Deskbook, ed. Tore Lindholm, W. Cole Durham Jr., and Bahia g. Tahzib-Lie, 147-172. Leiden: Martinus Njihoff Publishers. Richards, David A. J. 1999. free Speech and the Politics of Identity. Oxford: Oxford University Press. Saeed, Abdullah, and hassan Saeed. 2004. freedom of Religion, Apostasy and Islam. Aldershot: Ashgate. Taylor, Paul M. 2005. freedom of Religion: UN and European human Rights Law and Practice. Cambridge: Cambridge University Press. http://www.cambridge.org/9780521856492. Topoljak, Sulejman. 2008. Poimanje apostazije u svjetlu savremenih egzegetiko-pravnih tumaenja i promiljanja. glasnik Rijaseta IZ Bih 70, no. 12 (february): 2027.

14

15

BalanSiRanje iZMeu SloBode iZRaavanja i SloBode Religije SoCioloki uvidi

Dino ABAZOVI

to na kraju rei... Ne mnogo. Treba se ipak nadati da nas nadolazea vremena nee stavljati pred stalni izbor izmeu dviju krajnosti: ili da prihvatimo sveto koje je poludjelo od straha pred svjetovnim ili da pristanemo na ravnoduno svjetovno to je zaboravilo na sveto. To, dakako, nee biti nikakav izbor nego velika nesrea i novo ropstvo za cijeli ljudski rod. Zato nam pluralizam svjetonazora i dijalog religija postaju zadnjom uzdanicom pouzdanja u bolju sutranjicu (Mardei, 2007:38)

Da li su sloboda religije i pravo na praktikovanje religije u sukobu sa ostalim ljudskim pravima, i ako jesu sa kojim? Da li se ljudska prava kao instrument sve ee koriste kao sredstvo i u svrhu emancipacije odreenih ugroenih grupa, poput recimo poloaja ena u nekim religijskim zajednicama, ili recimo prava seksualnih manjina? Da li se ljudska prava kao koncept koriste kako bi se namentnula ideoloki dominantna pozicija tzv. sekularnih grupa Zapada? Ili se pak, preko ljudskih prava, pokuava upravo popraviti poloaj manjina unutar religijskih zajednica, jer same zajednice, po definiciji, nisu monolitne? Konano, sloboda izraavanja vs. pripcip ne-diskriminacije? Upravo na primjeru slobode izraavanja, na jednoj strani, i principa jednakosti i religijskih sloboda na drugoj strani moemo lako uvidjeti, mnogi autori tvrde, kako se argument ljudskih prava doista moe (zlo)upotrijebiti. jer sloboda izraavanja jednako se odnosi i na vjernike i na one koji to nisu. Sa druge strane, religijski zasnovan jezik esto je kriminaliziran, a ne bi uvijek trebao biti, samo zbog rizika da e inspirirati nasilje ili povrijediti religijska osjeanja pripadnika drugih religija, odnosno onih koji nisu vjernici. Sva ova pitanja, dileme i aporije, zapravo su jednako relevantni u svakom dijelu zemaljske kugle. Ali ishod rasprava o ovim i slinim pitanjima, kao i ponuena rjeenja, direktno ovise o socio-politikom konktekstu konkretne sredine. Dakle, kada su dvije norme u konfliktu, da li kulturni kontekst10 preovladava kao presudan? Odgovorio bih sa da tamo gdje je prisutan selektivan pristup koji ljudska prava razumjeva samo ukoliko su u skladu sa vlastitim dominantnim normativnim sistemom tamo dakle gdje nema govora o univerzanosti ljudskih prava. A to nas ve dovodi do klasinog predloka za zaljubljenike u rasprave o univerzalizmu vs. kulturnom relativizmu!10 ire u Haarscher, guy (2002): Freedom of Religion in Context, Brigham Young University law Review, pp. 269-281

ja dakako ne mogu na ovom mjestu ulaziti u argumente debate o univerzalizmu i kulturnom relativizmu pristupa ljudskim pravima, ali mi se ini vanim podsjetiti da ne smijemo izgubiti iz vida prethodnu injenicu -- postoje i uvijek su postojale razliite koncepcije sloboda u demokratskim okruenjima. Konano, esto zaboravljamo da su univerzalna ljudska prava kao koncept i promiljena tek kao ideal koji se treba dostii! ljudska prava se razumijevaju kao zahtjevi a ne obaveze... nisu [i ne smiju biti dodao D.A.] ograniena na jedan kulturni koncept zasnovan na normama i vrijednostima i tako ograniena na odreeni Weltanschauung. ljudska prava su praksa koja zahtijeva institucionalnu primjenu kao jedan od osnovnih elemenata njihova postojanja. Socio-kulturni kontekst stoga je dobar referencijalni okvir za razmatranje problema balansiranja izmeu slobode izraavanja i religijskih sloboda, jer nije problem religija, ve religioznost, nije problem u tekstu i izgovorenom, ve u itaocima i interpretatorima. Kao i nebrojeno puta do sada jedno se kae, drugo se uje! Na socio-kulturni konktekst jeste odreen religijskim pluralizmom ali to nikako ne znai i njegovu otvorenost prema religijskoj razliitosti. Mislim da nam obiajnost svakodnevnog ivota jasno stavlja do znanja, ukoliko elimo da vidimo, koliko smo otvoreni za Drugo i drugaije. Uruavanje prethodnog reima i slom prethodne drave, te nedovriva drava Daytonske konfiguracije ima, istiem to za prigodu ove teme, kljunu neuralginu taku! No prethodno jedna metodoloka napomena -- mene pozicija pravnog idealizma ostavlja potpuno ravnodunim, dapae, imam prema takvoj poziciji blagu averziju, stoga ostavljam po strani, i ne smatram uope relevantnim za ovu raspravu ono to je taksativno navedeno u Anexu IV DPA (itaj Ustav), pa tako ni injenicu da recimo Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ima supremaciju nad svim ostalim zakonima u BiH. Dakle, de facto neuralgina taka (jo uvijek) jeste sutinski nerijeeno pitanje odnosa drava religijske zajednice. ta pri tome imam u vidu? Prije svega to da niti moemo govoriti o modelu separatizma (onaj uveni jeffersonovski wall of separation tj. Roger Williamsonov vrt nasuprot neciviliziranosti i divljini), niti o modelu neutralnosti bez separatizma (u literaturi su najei analizirani primjeri neke drave Europe Njemaka, Velika Britanija, ili od skora Danska). Nikako da sazrije odluka, ta nam je danas plauzibilnije zagovarati i initi titi religiju od drave, ili dravu od religije. Dakako, modana gimnastika nudi izlaz i jedno i drugo. Sloio bih se kad ne bih u istom trenu imao nelagodu od situacije u kojoj sam se naao ve vie puta razmatrajui ovako ili slino postavljen problem -- nakon teorijske elaboracije uvijek se nae neko dobronamjeran da ustvrdi: sve to tako fino teoretski stoji, ali kako konkretno da se neto uradi!?17

16

Pred kraj teksta vratiti u se na i na taj problem pretpostavljenog vrlog pitca, ali nakon nunog ekskursa o javnoj sferi i javnom prostoru. U svojoj raspravi o formacijama sekularnog Talal Asad11 nas podsjea da je sfera javnosti prostor nuno (a ne samo kontingentno) artikulisan putem moi, i da svako ko ulazi u njega mora imati u vidu tu dispoziciju moi ljudi i stvari koju odreuje mo. Dakle, pravo na slobodu govora, po Asadu, ne pretpostavlja samo fiziku sposobnost da se govori ve i da se govor uje, to je uslov bez kojeg efektivan govor nije mogu. Ako govor nema efekta teko se moe rei da je on u javnoj sferi bez obzira koliko se glasno izgovara. Takoer trebamo imati u vidu da se javni govor formira prije svega na unaprijed utvrenim ogranienjima (uvreda, kleveta, autorska prava, ali i konvencija povjerljivosti), i da za njega treba dosta vremena. Bilo kako bilo, Asad postavlja kljuno pitanje koje glasi -- na koji nain su razliite koncepcije i prakse religije pomogli da se formira prijemivost slualaca za javnu rije? Doista, problem je kako deprivatizovana religija moe na pravi nain da se obrati savjesti onih koji ne prihvataju njene vrijednosti, bilo da su pripadnici drugih religijskih svjetonazora, bilo da nemaju religijski svjetonazor. Dakako vrijedi i obratno kada su u pitanju humanistike intervencije u javni prostor. On to nam moe biti od koristi, u tom smislu, i evo mog odgovora vrlom pitcu, jeste ne moje, ve promiljanje Abdullahi Ahemd An-Naima12 o meuovisnim odnosima ljudskih prava, religije, sekularizma i to na nain da a) ljudska prava trebaju religiju kako bi opravdala svoju moralnu osnovu, b) religije trebaju ljudska prava kako bi zatitili dostojanstvo i prava svojih sljedbenika u bilo kojem politikom sistemu, c) ljudska prava su u potrebi za sekularizmom kako bi obezbjedili politiku stabilnost i mir meu onima koji e uivati ta prava, d) sekularne vlade trebaju ljudska prava kako bi imali normativne smjernice kako tititi ljude od zloupotrebe dravne moi, e) sekularizam treba religiju kako bi se osiguralo ire prihvaanje izvora moralnosti politike zajednice, kako onih koji su vjernici, tako i onih koji se ne smatraju vjernicima i f) religije trebaju sekularizam kako bi razliite zajednice (religijske ili ne) dijelile zajedniki politiki prostor. Dakako, elim naglasiti da je upravo iskustvo sekluarizacije upravo u tome da je samo do u tanine ocrtala polje u kome se kljuni procesi odnosa drava religijske zajednice deavaju. Pokazalo se, sekularizacija doista jeste11 Talal Asad, FORMACIJE SEKULARNOG (HRIANSTVO, ISLAM, MODERNOST), Beogradski krug, Beograd, 2008, 266 270. 12 Abdullahi Ahmed An-Naim: Interdependence of Religion, Secularism and Human Rights: Prospect for Islamic Societies, Symposium Taking Peace With gods, Part 2, 65-66

u funkciji jaanja vjerskog, a nikako u funkciji onog to itamo i sluamo kao rezultat pojednostavljenog i banaliziranog razumijevanja rane socioloke teze o sekularizaciji. Treba dati za pravo gianni Vattimu kada kae da sekularizacija ne samo da titi neotuiva prava individualne svijesti, ve je ona takoer nain ivota sa postmodernim povratkom religije u najdemokratskijem maniru u viereligijskom svijetu. Individualiziranje, pokazalo se to nebrojeno puta, nikako ne znai manje vjerskog, mada moe i tako rezultirati, ve i mnogo vie vjerskog, drugaijeg vjerskog... Dakle, nije problem to imamo kao posljedicu suvremenog ivljenja poluautonomna drutvena polja13 u kojima dolazi do izmjene identiteta, niti to to svako od tih polja ima svoja pravila i norme dakako tu je drava veoma specifino i veoma mono polje, ba kao to su to i konkretne religijske zadnice. Problem je to se, ukoliko traimo od npr. drave da bude otvorenija, to isto ne zahtijevamo i od ostalih poluautonomnih polja sa njom u interakciji. Za kraj da podsjetim -- upravo u demokratskom okruenju dominantni i konani konsenzus je o institucijama, a ne o vrijednostima.

13 Vidjeti ire j. E. goldschmidth T. loenen, Relgious Pluralism and Human Right in Europe: Reflections for Future Research, u M.l.P loenen j.E. goldschmidth (eds): RELIGIOUS PLURALISM AND HUMAN RIGHTS IN EUROPE: WHERE TO DRAW A LINE?, Intersentia, Antwerpen Oxford, 2007.

18

19

dijalog iZMeu vjeRSki MuZikalnih i vjeRSki neMuZikalnh gRaanaTamo gdje se govori i vjeruje istovremeno Tolerancija kao graanska (politika) vrlina i kao pravni akt u prostoru javnoga diskursa

Fahira Fejzi engi

Osnovno polazite za moje razmatranje problematike slobode izraavanja i slobode (ue prava) na religiju/vjeru, ne samo za poetnu racionalnu raspravu jesu dva primjera, dvije sliice koje su mogu zvati medijskim ikonama, ali e ovi primjeri dobro doi i kod izvoenja zakljuaka, mada je jedan izabran iz povijesne svete zbilje, a drugi je profana i racionalno-deklarativna zbilja savremenosti. Ali, obje sliice smatram znaajnim za kojim pokuaj rezimiranja mojega stava i promiljanja o bh. medijsko-religijskoj vrijednosti rasprava sloboda govora i pravo na vjeru! Prva sliica: Radnja se dogaa u Medini, vrijeme radnje je Poslanikov period, vinovnici ili subjekti dogaanja Poslanik islama Muhammed a.s. i njegov savremenik, onaj Drugi (kao graanin, vieno savremenim okom) je idov iz Medine. Radnja je ovakva: svako jutro idov donosi neist, utrobu zaklanih ivotinja i ostavlja pred Poslanikova vrata. Ovaj to svako jutro sklanja, odnosi, baca, i nastavlja svoja posla initi. Ekoloki djeluje, reklo bi se ciniki. I tako to traje izvjesno vrijeme, nekoliko mjeseci. Bez promjene. Upornost s jedne, i neizmjerno strpljenje (tolerancija) s druge strane. jedno jutro, Poslanik uvia da nema prljavtine, izazova, nema elemenata uznemiravanja ispred vrata. Iznenaen je, odlazi idovu pred kuu da provjeri zato je odustao od uznemiravanja. Ovaj ree da je bio bolestan to jutro i da nije mogao donijeti izmet pred vrata, a zato je to sad vano. Na to Poslanik, manirom neizmjerne tolerancije pojanjava da ga je zabrinula ta nova (pozitivna) promjena i da stoga reagira. Rezultat: idov potpuno iznenaen, tavie, uzdrman, nakon nekog vremena zaprepatenja na toleranciju prihvata islam, a Poslanik, takoer iznenaen, uvia de je nain, stil, tolerantnost o kojoj sve zna i primjenjuje je, nazamjenjiv metod rada!!14 Ovu sliicu vidim kao toleranciju vienu kao politiku (osobnu, ili graansku) vrlinu ponaanja!). Druga sliica: Vijee UN-a za zatitu ljudskih prava (23 glasa za (tzv. slabe zajednice muslimanske) i 11 glasova protiv (tzv. jake zajednice Habermas)), usvojilo je Rezoluciju o zatiti religije, koju je predloio Pakistan, u ime OIC-a. U osnovi, za su glasale sve islamske i nesvrstane zemlje, a protiv sve zapadne zemlje. Rezolucija, veli, pored ostalog i ovo: ..Ozbiljna zabrinutost kada su u pitanju14 Preuzeto kao Poslanika Sirra, ivotopis, biografika iz knjige Ahmeda Halilovia, Udbenik arapskog jezika za IV razred Medrese, Izdava El-Kalem, Sarajevo, 2000. godine

stereotipi15 i vrijeanje religije, izrazi netolerancije i diskriminacije16 kada su u pitanju vjerske slobode, to je i dalje veoma prisutno u svijetu. Rezulocija nema pravnu obavezu17, dakle, izglasana je kao jedna deklaracija, jedna bona fide- gesta. Ovu sliicu vidim kao izraz ili in tolerancije kao pravni akt! Na ovu Rezoluciju reagirala je redakcija jedne vjerske novine, ovdanji list Svjetlo rijei, glasilo Franjevake provincije Bosne Srebrene, govorei protiv rezolucije. Smisao natpisa sa 29. stranice broja 316/317, iz o.g. glasi: ...Rezolucija je promaaj i pokrie za zlodjela i udar na slobodu izraavanja, iako i ta sloboda, dakako, mora imati razumske granice, to na Zapadu nije uvijek sluaj. Prethodno je tekst prozvao Pakistan za vjersku netoleranciju prema kranima, ponovio naraciju o karikaturama Poslanika u listu Yilland Posten iz 2006. godine, dekontekstualizirano osuujui samo nemire koje su se pojavile u muslimanskim drutvima, kazavi da su neki imami, efikasni telali umjesto 12 prezentirali 120 lanih karikatura, i oni su potpalili poar, a ne same karikature. ini mi se, da bi bilo logino da vjerski list iz jake zajednice (Habermas) (bosanski franjevci krani) zahtijeva kognitivni prikljuak unutarnjeg ethosa na mogui udar na ljudska prava drutvene i politike zajednice, i da su upravo na fonu Rezolucije mogli pozvati Pakistan na nepotivanje15 Predrasude, prema Enciklopediji politike kulture, predstavljaju na prvi pogled, efemerna, marginalna ak i beznaajnu pojavu u drutvu i socijalnoj psihologiji. Meutim, ne samo da je rij o konstanti u drutvenom ivotu da se na predrasude nailazi u svim drutvima, ve, kao to e se vidjeti, to je pojava koja u modernom politikom ivotu igra veliku ulogu i koju vjet politiar, i bez posebnog obrazovanja, zna da iskoristi. Formalno-logiki, kod predrasude nailazimo na sud, zakljuak koji nije dovoljno dokazan i provjeren a usmjeren je, najee, na odreene drutvene grupe (bilo na nas bilo na njih)... 927. str, Beograd, 1993. g. to se tie stereotipa, oni nastaju kao zatvoreni mehaniki i mentalni konstrukti i predstave u koje se smjeta svaka odgovarajua injenica, svaki dogaaj na koji se nailazi. Zatvorene kategorije slue za kontakt sa stvarnou na taj nain to nema mentalnog napora, nema aktivnog rasuivanja, ve se injenice i stvarnosti umeu u unaprijed date kalupe, koji nisu podloni kritikoj valorizaciji u sluaju da injenice na koje se nailazi svojom osobenou odstupaju od unaprijed zamiljene stvarnosti. A predrasude su dio, ili vrsta stereotipa. (ibidem) Prema Vikipediji, predrasude su vrste stavova koje se ne zasnivaju na validnom iskustvu niti na racionalnim argumentima. Predrasude su tendenciozne generalizacije, afektivno optereene i veoma otporne na promjenu. Rasne i etnike predrasude ne ukljuuju samo neutemeljeno negativno miljenje o drugim socijalnim grupama i nekritiko pozitivno o svojoj, nego i mrnju, kao i spremnost na progon, sgregaciju i unitavanje pripadnika druge rase ili nacije, http://wikipedia.org/sr-el; 25. 09. 2009. g. 16 latinski discriminare znai razluivati, dijeliti, ogranienje prava, podjela prema razliitim osobinama, pravna nejednakost, u meunarodnim odnosima davanje predstavnicima ili organizacijama neke drave manjih prava nego se daju drugim dravama; rasna diskriminacija znai obespravljeni poloaj kolonijalnih i polukolonijalnih naroda koji se nalaze pod imeprijalistikim ugnjetavanjima, i uvredljiv odnos prema nacionalnim manjinama sve do najkrvavijih oblika, npr. linovanja i prisilnog preseljavanja itavih naroda, rasna diskriminacija temelji se na neovjenoj teoriji rasizma; Bratoljub Klai, Zagreb 1987. g. Rjenik stranih rijei A-, strana 308. 17 latinski resolvirati, odluka, zakljuak, usmena naredba ili pismeno rjeenje predstojnika na slubenom spisu koji sadri kratku odluku o pitanju postavljenom u spisu; stupanj do kojega neki mjerni ureaj ili analiza mogu razluiti tvari, svojstva, dogaaje, susjedne dijelove... Ibidem, strana 1164.

20

21

iste te Rezolucije kako bi zatitili kransku manjinu u veinskom muslimanskom Pakistanu, od napada koje u tekstu navode. Posebno to se ovdje radi o historijskoj neistovremenosti, koju dijele muslimani Evrope i franjevci Evrope, prvi kao savremena evropska vjerska manjina, a drugi kao savremena azijska vjerska manjina; sa vrlo slinom, ako ne i identinom sudbinom, koja stane u stavak iz Rezolucije o izrazima netolerancije i diskriminacije religije. Rezultat: Nisam uoila da je ijedna znaajnija subjektivnost u svijetu, popravila svoje ponaanje zbog spomenute Rezolucije o zatiti religije, ali sam uoila ovo, jednostrano stajalite jedne vjerske novine o vjerskoj rezulociji, koja de facto pokuava zatiti toleranciju meu religijama u prostoru javnoga diskursa. to mi se uinilo pomalo apsurdnim, i to mi je, druga sliica na poetku ovoga teksta. Mit ili stvarnost o slobodi govora i pravu na slobodnu vjeru ta hou upitati nakon dviju, povijesno odvojenih, udaljenih i naizgled neslinih primjera u odnosu prema vjeri, sa vjerom i oko vjere, o odnosu drutva, drutvenih subjekata, toleranciju i atribucija u odnosu na, ini mi se, vjeitu temu sloboda govora i pravo na religiju! Ili, moda je ovdje sluajna zamka sloboda govora i sloboda vjere, ili pravo govora i pravo vjere. jer, sloboda, kao iri pojam od prava, ima i pozitivne i negativne aspekte, i ima snagu da se odnosi i prelijeva kako na govor, izraavanje i komuniciranje, tako i na vjeru, religiju i konfesiju, i skup tzv. kulturalnih manjinskih prava, koja e tek zadobijati svoje mjesto pod suncem. Stoga je ispravniji i potpuniji naziv onaj koji podrazumijeva slobodu i govoru i vjeri, ili, onaj koji podrazumijeva pravo i govoru i religiji. No, vratit u se sa jo jednim pitanjem na poetne medijske ikone18, kako sam primjere imenovala. ta je sliicama zajedniko? Pa prije svega to da obje tretiraju, ili pokuavaju tretirati toleranciju, trpljenje, suodnoaj razliitoga, jer tolerancija meu istomiljenicima je bespredmetna kategorija. Potom, obje sliice su upeatljive, pamtljive, ali i vododjelne, reklo bi se. Udaljene su hiljadu ipo godina, istinite su, primjerene su, vane su i poune za nas, ovdje ivue, trajue, mislee. I, moglo bi se kazati da spadaju u korisne i primjenjive primjere medijskih ikona, onima koje realnome svijetu pomau.18 Pogledati potpuniju definiciju medijskih ikona u knjizi Fahire Fejzi Uvod u teoriju informacija, Promocult, Sarajevo, 2004. godina, gdje se u savremenosti pod medijskim ikonama podrazumijeva iluzija medijalne slike, koja se promatra, koja postaje kao elektronika sliica (kompjuterska ikona poput o neemu vanija od tog samog neega. ) Pojedine medijske ikone imaju zadau da kopiraju realni svijet, da repriziraju empirijski svijet, ali i da ga zamijene. Tako sve vei broj djece i mladih ee se sreu sa virtualnim medijskim ikonama, nego to se susreu sa realnim svijetom, zamjenjuju realni za virtualni svijet, ne razumijevaju svijet ivota, i zapadaju u ozbiljne probleme. Najzanimljivija medijska ikona 21. stoljea je Madonna, koja funkcionira na razini medijske stvarnosti u rasponu od majke, religijskog fanatika, pankerice, do rokerice, edne djevojice, princeze ili buntovnice, tako da djeca i mladi ponajprije, ne mogu ni priblino pojmiti ko je Madonna, ta je Madonna, kakva je Madonna, isl .

ta je razliito meu ovim primjerima? Pa prije svega to da su u razliitim tekstovima i u razliitim kontekstima posloene. Najprije, tekst jedne je na neki nain eshatoloki, sveto-sakralan, tolerantno-mistificirajui, poseban, prerastao u prolost (Sirra); tekst druge sliice je noviji, savremeniji, blii nama, dramatiniji, dijaloki je, tavie polemiki je, trai od nas, zahtijeva brigu, re-promiljanje, i konano, ini mi se, u kontekstu u kojemu ga ja navodim, apsurdan je. Kako moe vjerski list prije tititi slobodu govora od zatite vjerskoga prava na dostojanstvo i toleranciju? Zato rezolucije dobre volje, rezolucije koje trae toleranciju u inae netolerantnom svijetu per se, uope postaju meta javnoga diskursa? Ili, pitanje konteksta: Prvi kontekst je dalek, povijesan, na razmeu svijetova i postavki. Drugi kotekst je puno blii nama, savremeniki, nimalo povijestan (ali, moe to postati), posve realan i naoko bizaran. ta je tolerancija, ui ili iri fenomen od govora, ili preciznije, od slobode govora, ili od slobode (prava) religije/vjere? Da li je tolerancija vanija kao ve spominjana vrlina, ili je pak vanija kao pravni akt... Nema jednostavnog niti jednoznanog odgovora. Situirajmo to u lokalne okvire i iskustva! jurgen Habermas, meni blizak autor, posebno znaimljivo otvara komunikacijske dimenzije svih goruih svjetskih problema, ( u Njemakoj prije svega), ali ovaj mislilac tako otvara najbolnija pitanja u tkivu zapadnoga drutva. I aktivni misli, i aktivno pie...19 Sloboda govora, sloboda itraavanja misli kao demokratski imperativ, i prosjeno shvaena, podrazumijeva samo, ili prije svega, govor u komunikacijskom smislu, kao jednu od verbalnih komunikacijskih formi. jednu od najvanijih, ali ne i jedinu formu. Ona izostavlja iri spektar komunikacijksih vrsta, formi, oblika neverbalne prirode, pri tome ee podrazumijevajui slobodu izraavanja, slobodu piktografije, ili slobodu javne rijei, javnog prosedea, javnog diskursa openit, shvaenog kao semantiki komunikacijski kod20.. Tu spada i umjetniki kod komunikacije, knjiki19 Na primjer, otvoreno govori o kulturnim pravima pitajui se, pored ostaloga i slijedee: Moe li Sik koji vozi motocikl pozivajui se na svoju religijsku dunost da nosi turban, zahtijevati osloboenje od ope obaveze noenja kacige? Mora li se nekom jevrejskom zarobljeniku ponuditi koer-jelo? Ima li islamski zaposlenik pravo da nakratko prekine svoje radno vrijeme radi molitve? Smije li uenica islamske vjere u koli nositi mahramu? Da li za asne sestre vai neko drugo pravilo nego za nastavnice muslimanke? Mora li se mormonima dopustiti poligamija, ako i je doputena u zemlji porijekla? ... isl. Pogledati ire u tekstu Religijska tolerancija kao predbodnik kulturnih prava?, asopis Dijalog, 1-2 broj 2009. godine, od 23. do 67. stranice 20 U teoriji informacija sve se informacije, ili poruke, dijele na dvije skupine: semantike i estetike. Komunikoloki promatrano i jedne i druge imaju obavezno faktografsko jezgro, koje ima istu funkciju, i kod estetikih kao i kod semantikih poruka. A to je funkcija prenoenja poruke, podataka, injenica, tzv. denotativa poruke, osnovnih ili direktnih znaenja poruke. To se faktografsko jezgro naziva jo i kognitivno jezgro, i u pravilu i ono treba stremiti univoknosti, kao i kod semantikih (i novinarskih) poruka. A kognitivno jezgro je osnova svih komunikacijskih tokova upravo stoga to u humanoj komunikaciji komuniciraju ljudi (ne maine ili kompjuteri), a ljudi su kognitivna ili racionalna bia, prije svega, makar da su i emotivna i iracionalna bia, pa se ovoj kognitivnoj dimenziji ovjeka mora prisajediniti emotivno-afektivna dimenzija, koju upotpunjavaju estetike informacije, estetike poruke prije svih.

22

23

prosede, crtei, slike, kipovi, filmovi, fotografije, predstave, performansi, inscenacije jednom rijeju estetike informacije. No, u svima njima, postoje i vani elementi slobode govora i slobode govornika, a to su na primjer: intencije21, tendencije, angairanosti... teorijski gledano, intencija se smatra svojstvom poruke, informacije, dakle svojstvom govora, a tendencije su takoer svojstva informacija koje prosljeujemo i komuniciramo jedni sa drugima, i za koje traimo punu slobodu. Postoji i zahtjev za etinou javne rijei22. Verbalna komunikacija je samo dio spektra komunikacijskih oblika Oito je, podosta termina i zahtjeva definira javnu komunikaciju, ali je ve na prvi pogled uoljivo da je tolerancija iri pojam od pojma slobode rijei (slobode izraavanja), jer tolerancija obuhvata i sve nae neverbalne forme komunikacije (kao prva sliica iz Medine s kojom smo poeli izlaganje, idov nije verbalno uznemiravao, ali forme netolerancije i vrijeanja su prisutne). Ta iroko spektrirana tolerancija je tolerancija koja obuhvata i vjersku sakralnu svetost, i kulturu toleranciju, i toleranciju na tradicijske vrijednosti, i toleranciju etikih vrijednosti i parametara, i toleranciju koja obuhvata nae prirodne ljudske radnje, mimiku, osobne geste, line intuitivne stavove, inove, naine na koje nastaje naa indiviualnost kroz najrazliitije forme socijalizacije ili resocijalizacije. O tome Habermas, u tekstu Religijska tolerancija kao predvodnik kulturnih prava, veli da nova kulturna prava podrazumijevaju i nove politike priznavanja, a ona svim graanima garantiraju podjednak prilaz kulturnim okolinama, interpersonalnim odnosima i tradicijama, ukoliko su oni bitni za oblikovanje i osiguravanje njihovog osobnog identiteta. (Habermas: 2009; 66). To sveobuhvatno je potrebno ugraditi u ispravan i upotrebljiv govor o slobodi govora i pravu na vjeru/religiju. Pri tome treba znati da se tolerancija u vjerskim i meuvjerskim pitanjima mora odnositi na emociju, osjeaj, tanahni suptilni podraaj vjere kao onostrane i ovostrane dimenzije ovjeka kao osobnosti i graanina zajednice ili drave. Samo je jednim dijelom tolerancija racionalna, ili bolje rei racionalno uhvatljiva, posve uklopiva, djelatna i u kaznene zakone, propise, pravila svediva. Upravo, na ovom nesavladivom dijelu emocija po racionalnom vokabularu je nemogue detektirati sve zahtjeve prava i slobode vjere/religije. Naime emocija kao emocija, u svom punom smislu se raarava ili oditava po svojoj posljedici, medijski, javnodiskursno ne moete detektirati ni ljubav, ni ljubomoru, ni zavist, ve21 Vidjeti ire obrazloenje intencije u knjizi Fahire Fejzi Uvod u teoriju informacija, Promocult, Sarajevo, 2004. g. Takoer, i tumaenje tendencije, angairanosti kao svojstava novinarskih kao semantikih poruka 22 Zanimljiva stajalita o etici javnog govora, javne rijei i openito javnog presedea pogledati u: Muhamed Nuhi, Javna rije i odgovornost, Filozofski fakultet Tuzla, Tuzla 1999. g.; Muhamed Nuhi, Komuniciranje od peinskog crtea do ive slike, Soro Sarajevo, 1996. ; Muhamed Nuhi, Rije- slika i zloin, Press centar ARBiH, Sarajevo, 1994. g., joseph Raz, Etika u javnom domenu, CID, Podgorica 2005.; Dale jacquette, Novinarska etika, glasnik, Beograd 2008.

samo moete detektirati posljedice ovih emocija. Slino je i sa vjerom, vjerskom emocijom. I tu uglavnom nastaju glavni problemi u odnosu izmeu slobode govora i slobode i slobodnog ispoljavanja religije/vjere. Korektnije je govoriti i priznati slobodu i jednoj i drugoj opciji. Ili, prava je jezika, ali i misaona zamka koja doputa slobodu govoru i javnom izriaju openito, a oduzima pravo i legitimnost vjeri/religiji da posjeduje vlastitu slobodu, ve ima samo ui oblik izraavanja i sankcioniranja, a to je pravni. No, smatram da je ne samo emocija polivokna ili pluralna, jer je krajnje individualistika, ve je i racionalnost pluralna i tamo gdje nije, mora se iznai naina da se uvai kao pluralistika dimenzija ljudskog miljenja i praktinog djelanja. Ako na trenutak zaboravimo prvu sliicu, vidjet emo da tako vie niko nee reagirati u savremenosti, i u naemu svijetu. Ili, neko posve rijedak, pa kao i da ga nema. Ovo je vrijeme za drugu sliicu. Svi domeni i svojstva tolerancije kao vrline, ne mogu stati u pravna uska normativna paragrafiranja, samo tolarancija kao pravni in moe zauzeti to to moe zauzeti. A u multivjerskim sredinama, multikulturnim i multitradicijskim sredinama, multiobiajnim, multietnolokim, multiantropolokim sredinama, kakva je doista naa, potrebno je njegovati i tititi, pa opet, njegovati i tititi toleranciju kao vrlinu, i pojedinaca i na koncu svih lanova zajednice. Sam Habermas, manirom zrelog filozofa prepoznaje ono to svaki istinski vjernik osjea i nosi u svojoj dui, prepoznaje tu osvijetenu najdublju emociju vjerska se tolerancija moe proslijediti na demokraciju, ali se znatno tee, ustavna tolerancija moe primijeniti u mediju demokracije, jer drava uvijek (mada jest osnovna mjera demokracije) trai nadziranje, ak i kada je njena zakonska legislativa najliberalnija demokracija. Svaka je drava per se paternalna. Stoga je pravi poetak tolerancije upravo u vjerskim i meuvjerskim tolerancijama, kako nas nauava prva sliica sa poetka ovoga teksta, i postaje vremenom prethodnica i drugih vrsta tolerancije, u tradiciji, u kulturi, u obiajima, u etici, u etnosu, kako bi nas mogla nauavati druga sliica. Tolerancija kao predzie brojnih novih kulturnih prava To dalje znai da bi politika tolerancija potivala Drugoga i onda kada njegovo osobno ponaanje smatra pogrenim, a neku njegovu promjenu kod njega loom. To je jedini nain kojim se uva, ili moe uvati sloeno (pluralno) drutvo da se ne raspadne po raznim avovima konflikata. Tolerancija je sprjeavanje diskriminacije. jednako potivanje svakoga prema svakoj njegovoj drukijnosti biti drukiji, ali ne kao samo ono misliti drukije (Habermas; 09:58). Ali, to svakako znai da se prethodno, prije toga rijeimo svake predrasude. jer, u svijetu dananjice, u svijetu pluralne savremenosti postoji ogromni pluralizam ponaanja, pluralizam naina ivota. To su sve razliite slike svijeta, a globalizacija trai uniformnost, pa time i svijesti. Vjernicima je u takvom25

24

svijetu tee nego ateistima, ili agnosticima. Vjernici naprosto nose veliki metafiziki prtljag, i u njemu je Dobro uvijek iznad Pravde. To stoga to je vjernicima njihovo lino, osobno, samorazumijevanje proizalo iz Istine Vjere, koje su za njih, uvijek Univerzalne Istine. Ateistima je pak, mnogo lake. Oni sa sobom nose samo osobno, esto samo egoistiko optereenje, taj osobni, ego-prtljag, i to moe znaiti da e oni vrlo esto, kao tzv. vjerski nemuzikalni graani mnogo tee moi probaviti i pojmiti svu sloenost etikih i moralnih vrijednosti i dilema koje sreu kod istinskih vjernika, metafizikih ljudskih bia i graana koji nastoje biti uobiajeni, da tako kaem, obini smrtni svakodnevni graani zajednice. Ali e oni, u toj svojoj, radno kazano ogranienosti, bez metafiziko-boanstvene perspektive i sloenih tradicijskih okolnosti odnos vjere i znanja odrediti samokritiki, tj. kazat emo, trebat e to uiniti umno. Morat e to uiniti ak i za stvari koje smatraju iracionalnim. Ali, naalost, preesto rigidniji sekularisti ele da njihov svjetonazor, barem u Evropi, paternalno dijele svi, ba svi. I da taj svjetonazor bude ne samo opi, ve u bitnome obavezujui i jedini, te mu predijevaju imena na univerzalni pojam kakav je demokratija, i kad to ona nije, ope zapadne vrijednosti u to spada i politiko, pa i kulturno poopavanje, u to obavezno onda spada pravo na slobodu govora bez ikakvih granica i skrupula (toleranciju da ne spominjem), govora svakakvoga i po svaku cijenu.23 A potrebna nam je neutralnost. I kompetentnost. S obje strane. No, nje poesto nema ni na jednoj ni na drugoj strani. Posebno tamo gdje su ugroena prava i slobode na vjeru, ispoljavanje ove snane ljudske emocije, pravo na samopredstavljanje kako to osobnost eli ili osjea, ili javno priznanje vjerske skupine i njihovih jasnih emocija, koje treba tititi. Pravo na vjeru, na vjersku emociju koju niko ne ismijava, ne dira, ne napada, ne brani je doista pravo na inkluziju, na ukljuenost svakog ljudskog bia, svakog graanina na dostojanstven i primijetan boravak u zajednici, drutvu, dravi. Ovo je pravo u rangu sa kulturnim, jezikim, etnikim pravima, pa ako hoete i sa rasnim i spolnim pravima jedinke i zajednice. Otuda ja i Rezoluciju UN-a vidim kao izraz muslimana svijeta koji se osjeaju marginaliziranom skupinom, kolektivnim fluidnim kolektivitetom u ijoj duevnoj boli stoji ili lei iskustvo omalovaavanja, marginaliziranja ili iskljuivanja zbog pripadnosti jednoj grupi koja po mjerilima dominantne veinske kulture vai kao manje vrijedna.(Habermas; 2009:68). Nova kulturna prava postaju prava nove-stare vrste, i ona postaju predvodnici tolerantnih, fleksibilnijih prava na religiju i vjerska uenja i u politikoj teoriji i u sudskim odlukama ona podravaju ideju ,multikulturalnog dravljanstva (Kymlicka),23 Ovdje bih podsjetila na naelo kompetentnosti kao najvanije naelo u javnome diskursu. Ono u ubrzanom novinarskom poslu preesto izostaje. Posebno kod nas u BiH. Vrlo nekompetentni komunikatori vrlo pretenciozno komuniciraju faktografska jezgra svojih poruka, koje ne podlijee ni najminimalnijoj novinarskoj profesionalnosti, niti novinarskoj episteminosti. A tako ne moe funkcionirati ni jedan javni diskurs, ni javni prostor, pogotovo ne onaj u sloenim zajednicama, sredinama koje jo lijee ratne i konfliktne traume, postgenocidna suoavanja i najbolnija stanja emocija. Kako individualno, tako i kolektivno.

kako je ono postojalo u dugom povijesnom toku, mnogo prije kolonijalnih osvajanja i porobljavanja ideolokim matricama i stigmatizacijama. Vratimo se na poetak, onim dvjema sliicama, medijskim ikonama kojima je zapoet ovaj tekst. Ova prva sliica je prerasla u prolost. Nema je u stvarnosti. jer su profetska vremena iza nas. Reinkarnacije pak ni na vidiku. Druga ikona je naa savremenost. U susretu ili srazu jedne vjere i jedne kulture. Dvije su razlike. Meu njima treba jo puno i strpljivo raditi na inkluziji prve u drugu i druge u prvu. Balansirajue i tolerantno nadasve. Stoga se ovaj skup mogao zvati i Tolerancija izmeu slobode govora i (slobode) prava na religiju, jer je oito je, odnos meu njima vrlo zategnut. Preotren, zaotren, religiji je ostavljen prostor prava, a ne i slobode, govoru pak podruje potpune slobode bez ograda o pravu i obimu odgovornosti, postoji tek rije odgovornost. Ne i njena obaveza i primjena. A ona je samo svojstvo, unutarnji sat u svakome pojedincu koji javno govori, i u svakome ko javno govori, argumentira i komunicira sa drugima, ali jo ne i pravna obligacija. Moe biti odgovoran, ali pravno ne mora.Ta tzv. prljava komunikacija je jako teko pravno dokaziva, pravno kanjiva. ak ni najprecizniji zakoni o kleveti ne pridonose ovome oltaru /ne/odgovornosti u javnome diskursu, jer se duevna bol, najprije osjea, pati i trpi, pa tek onda, moe biti ali i ne mora, moe pravno sankcionirati. I dalje e, na radost cinicima javnoga diskursa, sloboda izraavanja bez imalo odgovornosti i tolerancije za drugaije ui, doputati sve forme i oblija koje je teko istolerirati, kako sugerira poetna sliica ovoga teksta! Pa tako e jo zadugo, na kontaminirani javni diskurs tako izgledati. literatura Jurgen habermas, Religijska tolerancija kao predvodnik kulturnih prava, asopis, Dijalog, Broj 1-32, 2009. godina (53-67) fahira fejzi, Medijski spektakl kao model ovladavanja svijetom, izlaganje sa Okruglog stola o islamofobiji, decembra 2008. Sarajevo, Svjetlo rijei, broj 316/317 2009. Rezolucija UN-a o religijskim pravima i slobodama, grupa autora, Enciklopedija politike kulture, Savremena administracija, Beograd, 1993. Bratoljub klai, Rjenik stranih rijei, Zagreb, 1987. fahira fejzi Uvod u teoriju informacija, Promocult, Sarajevo, 2004. Muhamed Nuhi, Javna rije i odgovornost, filozofski fakultet Tuzla, Tuzla 1999. Muhamed Nuhi, komuniciranje od peinskog crtea do ive slike, Soro Sarajevo, 1996. Muhamed Nuhi, Rije- slika i zloin, Press centar ARBih, Sarajevo, 1994. Joseph Raz, Etika u javnom domenu, CID, Podgorica 2005. Dale Jacquette, Novinarska etika, glasnik, Beograd 2008.

26

27

Zorica KuburiRezime

Stepen MeuSoBnog poveRenja na Balkanu

U ovm radu prikazan je deo empirijskog istraivanja na Balkanu (Balan Monitor, koji je radio Gallup Europe u saradnji sa European Fund for the Balkans, 2006-2008), koji se odnosi na poverenje koje graani imaju kako u nacionalne i internacionalne institucije tako i u komije, saradnike na poslu, ljude uopte. Prema razultatima najvei procenat potpunog poverenja (14%) dobili su komije, zatim policija (13%) pa Evropska Unija (12%). Posebna panja posveena je meureleligijskim odnosima poverenja u kojima se razmatra povezanost izmeu broja pripadnika odreene veroispovesti i stepena poverenja. Od pravoslavlja i islama do katolicizama i protestantizama, stepen poverenja se postepeno smanjuje, isto kao i broj pripadnika, to ukazuje na odnos veine i manjine. Rezultati ukazuju da se poverenje u verske institucije izdvaja kao dominantni stav u skoro svim dravama na Balkanu. Izuzetak ine Albanija i Kosovo gde je NATO na prvom mestu, dok je u Srbiji NATO na poslednjem mestu. Bivi komunisti uivaju poverenje kod 4% sipitanika dok ih 24% potpuno odbacuje. Poverenje u ljude ima oko 7% dok ga uopte nema 8%.

UVOD Ova zadata tema konferencije: Balansiranje izmeu slobode govora i prava na religiju, izazvala je brojne asocijacije koje bi mogle biti polazna osnova mog izlaganja. Prva tema koja me je inspirisala bila je: Mediji i sloboda govora, o religiji, protiv religjie i za religju. Svakako je autor govora, nosilac svesnog i potsvesnog potencijala, odgovoran za svoje rei. Mogue je da neko povreuje tua oseanja iz neznanja ili neverovanja, iz druge paradigme miljenja. Drutveni kontekst uvek je odreujui kada je u pitanju govor o religiji. Poznato nam je iz nedavne prolosti na naim prostorima, govor o religji bio je uvek negativan, i to je bilo drutveno poeljno ponaanje. Iz naunog pogleda na svet na religiju se gledalo kao na prevazienu pojavu. U tom periodu religja je imala pravo na slobodu govora unutar svog privatnog prostora, a javno predstavljanje, propovedanje i misionarenje nije bilo poeljno. Sloboda za verske zajednice i revitaliacija religije dogodila se poetkom devedesetih. Konfesionalna verska nastava vratila se u obrazovni sistem, i sloboda govora za religiju je postala stvarnost. Onda su dola na red pitanja kao to su: ija religija i na kom prostoru treba da bude propovedana?. Po kom kriterijumu se odreuje pravo pozitivnog govora o religiji? Da li je sloboda govora o sebi podrazumevala i slobodu govora protiv drugih. ta raditi sa manjinskim verama i verama manjina? Sociolozi religje pokuavali su da odre balans i izbegnu poziciju za i protiv religije, ve o njoj samoj, a sama nauka prela je iz pozicije metodolokog ateizma u poziciju metodolokog agnosticizam (Hamilton 2003; Vukomanovi 2004; orevi, 2007; Kuburi 2007). Druga asocijacija bila je: Religija i sloboda govora protiv greha. Religija je uvek imala tu funkciju moralnog pouavanja i postavljanja granica u ponaanju,28

meutim, u sekularnom drutvu su se sukobila dva prava. Tema je ve prisutna u javnom prostoru i jasno je da je dolo do pribliavanja miljenja predstavnika verskih zajednica u funkciji zatite verskih uenja protiv greha. I budui da je greh neizbeiv oveku, postavlja se pitanje da li da bude tajni ili javni? Moemo se pitati o postupcima koji greh potstiu i onima koji ga prevazilaze? I konano, gde je tu mesto slobodi? Da li je sloboda i pravo svakog pojednica da se ponaa prema svojim potrebama suprotstavljena slobodi religije da kontrolie i usmerava ponaanje. Trea asocijacija me je odvela na razmiljanje o temi religije i tolerancije u smislu balansiranja izmeu teorijskog i normativnog u odnosu na praktino i empirijsko. Naime, unutar svake religje postiji noramtivni sistem koji govori kako treba da bude ljudsko ponaanje i empirijska stvarnost ostvarenih mogunosti u kojima ono kako jeste u znatnoj meri odstupa od onog kako bi trebalo da bude. Tako se unutranja dinamika napetosti izmeu uenja i prakse uvek testira tolerancijom prema vlastitim vernicima, uspostavljajem granica preko kojih se ne prelazi. U tom kontekstu, takoe, mogue je govoriti o slobodi i govora i ponaanja i o testiranju granice. Vekovima ve, neki novi mladi proveravaju koliko su te granice vrste i do koje mere se mogu proiriti. Ujedno je to i testiranje vrednosti slobode i njenog postojanja. Tako se sloboda izraavanja unutar religje same moe pratiti na ravni meusobnih odnosa institucije i pojedninaca u njoj, onih koji imaju mo i onih koji osvajaju slobodu (unji 1998). Kontekst iz kog govorim je Filozofski fakultet u Novom Sadu na kome ve deceniju i po pokuavamo da vodimo dijalog i negujemo toleranciju. Od brojnih odranih tribina sa studentima razliitih nacinalnih i verskih pripadanja i ateistikog usmerenja do asopisa Religija i tolerancija u kome su sociolozi religije, filozofi, istoriari, psiholozi, pravnici, teolozi, dali svoj doprinos govoru o religiji. Pretaa asopisu je zbornik Dijalog i dogma koji je realizacija naih pokaja da se prevazie paradigma sukoba izmeu vere i nevere isto kao i sukoba razliitih verovanja i njihova meusobna distanciranja. Put je trasiran u slobodi govora koja je pretoena u knjige koje svedoe o jednom periodu u kome je bilo potrebno voditi dijalog (Kuburi i dr, 2001b; Kuburi 2002; 2006; 2008; 2009). Preduslov slobode govora i vrskih slobda jeste meusobno poverenje. Atmosfera u kojoj se moe balansirati i voditi slobodan razgovor jeste upravo atmosfera poverenja, a kakva ona jeste saznajemo pre svega iz empirijskih istraivanja. Poverenje u Boga je temelj svake religije, a ono samo se gradi na osnovu meuljudkih odnosa ili, pak, ono odreuje odnose meu ljudima. Poverenje se izgrauje, moe se lako sruiti, teko ga je ponovo zadobiti. Balkan je prostor na kome se vekovima pie istorija bogatih drutvenih kretanja, pobeda i poraza, pamenja i osvete. Kakav je trenutak poetka XXI stolea na Balkanu kada je re o meusobnom poverenju balkanskih naroda. Da li je slika jedobrazna ili postoje varijacije. Ko je u centru i gde je centar balkanskih previranja? Prema istraivanjima29

raenim posle devedesetih godina, jasno je da je religija zadobila poverenje, da se religioznost graana znaajno poveala, ali pre svega konfesionalno deklarisanje (orevi 1990; 1994; Blagojevi1995; 2005; Radisavljevi-iparizovi, 2002; Kuburi Stojkovi, 2005; Tripkovi 2005) Koliko verujemo jedni drugima Poverenje se ui. Bazino poverenje, prvo, u prvoj godini steeno, temelj je linosti i njenog kasnijeg uenja o svetu. Tada je iskustvo jedina metoda uenja, i to iskustvo sa roditeljima i njihovom spretnou da odgovore na potrebe deteta. Na tom temelju poverenja razvija se itav splet ostalih osobina linosti, koje su, takoe, iskustvom steene i mentalno uskladitene. Odreujui je i nain prerade vlastitog iskustva, njegovo osmiljavanje i prenoenje emotivnog u racionalno, a ponekad i u verbalno izraavanje (Kuburi 2009). Kada je re o sadanjem drutvu i prostoru Balkana, iz empirijskih istraivanja u kojima je, izmeu ostalog, prikazan stepen poverenja koji graani imaju u ljude uopte a i u pojedine institucije sistema (gallup Balkan Monitor 2009), moemo rei da su se naa individualna iskustva udruila i svela na preostalo poverenje u Boga. Istraivanja pokazuju da su, od institucija sistema, na prvom mestu verske zajednice one kojima graani veruju. Iako nesavrene, njihova mo je ponovo zaivela, zahvaljujui i nemoi ostalih institucija da odgovore na potrebe, ak i one koje su u opisu njihovog posla. Na suprotnom kraju, grupe koje izazivaju nepoverenje jesu stranci i imigranti. Biti stranac na Balkanu znai biti meta odbacivanja i posmatranja U nezavidnom poloaju nalaze se i bivi komunisti i skoro su u poziciji stranca. Pripadnici biveg sistema moi ne uivaju vie poverenje. Ta novonastala pozicija marginalnih u periodu tranzicije, poremetila je drutveni poredak koji se raslojio po avovima drugih identiteta. Sadanja mo je na strani nacionalnih crkava i verskih zajednica. Ako se pitamo ko su osobe od poverenja unutar verskih institucija, onda saznajemo da su to osobe koje su se posvetile monakom ivotu (Kubur 2002). Meu njima u Srbiji najvei ugled ima sam patrijarh, kao simbol nacionalnog identiteta, kao simbol moralnosti, duhovnosti, posveenosti Bogu i ljudima. Dao je on peat jednom vremenu koje je trebalo podneti. Njegova jednostavnost i trajanje, kao i mudrost u jezgrovitim porukama naciji i pojedincima, verovatno su doprineli tom poverenju. S druge strane prisutno je veliko nepoverenje u ljude uopte. U Srbiji samo 10.3% ispitanika smtra da se ljudima moe verovati. Inae isti procenat je dobijen i u Albaniji. Sve ostale drave u okruenju imaju vei postotak stanovniva koje ima vie povernja u ljude. U Srbiji se ljudi malo smeju. Preovladava nezadovoljstvo. A nada se odrava okretanjem ka Bogu. Posle ovih uoptenih zapaanja, prei emo na detaljno prikazivanje poverenja koje je prisutno meu graanima na Balkanu po dravama i stepnu iskazanog poverenja.30

Poverenje u insititucije U galupovom istraivanju Balkan Monitor (gallup Balkan Monitor, Insights and Perceptions: Voices of the Balkans) pronalazimo komparativne mogunosti sagledavanja kako po dravama tako i po indikatorima. Istraivanje je raeno na 9.464 ispitanika u osam drava i regiona na Balkanu 2006. godine. Istraivanja su ponavljana svake godine na uzorku od preko 1.000 ispitanika, i 2009. godine prikazano je kompletno istraivanje sa trendovima promena tokom ispitivanih godina. Detaljni rezultati mogu se videti na sajtu www.balkan-monitor.eu. Predmet galupovog istraivanja bio je: prihodi i ivotni standard, migracija mladih, oekivanja i perspektive, kriminal i sigurnost, poslovna klima, percepcija budunosti (porodice, zajednice, nacije i regiona), mentalitet / ponovno osmiljavanje istorije, identitet/identiteti, rat, percepcija drugih, raseljavanje, poverenje u institucije, migracije, religija i duhovnost. Za potrebe ovog rada prikazaemo samo nekoliko pitanja koji se odnose stepen poverenja u razliitim dravama. Za mene je najzanimljivije da pogledamo rezultate koji govore o stepenu poverenja u razliite institucije. Crkva i verske organizacije su na prvom mesto u skoro svim dravama. Najvei porcenat ispitanika ima poverenje u crkvu i versku organizaciju u Makdeoniji 80%, zatim u Srbiji 76%, pa u Bosni i Hercegovini 73%. U Crnoj gori je 71%, , u Hrvatskoj 62%, na Kosovu je 60% ispitanika iskazalo poverenje u versku organizaciju dok je najmanji broj u Albaniji 57%. U svim navedenim dravama na prvom mestu je crkva i verska zajednica, osim Kosova i Albanije. Na Kosovu je najvee poverenje ukazano sledeim institucijama: NATO 80%; armija 78%; EU institucije 71% i UN 70%. Ako gledamo stepen nepoverenja, u Srbiji je NATO na poslednjem mestu jer samo 1% ispitanika veruje potpuno i 18% delimino. Inae su politike partije na poslednjem mestu u svim ostalim dravama. Politike partije su najvie na kritici u Hrvatskoj i tamo je 3% ispitanika ukazalo potpuno poverenje a 16% delimino to je inae najmanji procenat poverenja kada je re o institucijama. Ako ne govorimo samo o ekstremnim pozicijama, onda moemo napomenuti i pozicije drugih institucija. Detaljniji prikaz tabela uvodi nas u irok dijapazon meusobnih odnosa koji su bazirani na poverenju razvijanom putem iskustva i pretpostavki. Ujedinjene nacije imaju razliito znaenje za narode Balkana. Za 8% stanovnitva na Balkanu one ulivaju veliko poverenje, za 36% delimino dok je za ostale malo ili nimalo. Iskustva pojedinih drava nisu ista. Varijacije su u takvom rasponu da je Kosovo potpuno okrenuto institucijama od kojih oekuje pomo, one su internacionalne i jake, i u ovom sluaju izazivaju najvie poverenje.

31

Tabela br. 1. Koliko verujete Ujedinjenim nacijama? The United Nations A lot Serbia Montenegro Macedonia Albania Kosovo BIH Bulgaria Croatia 134 51 94 107 183 91 61 42 763 8.6% 6.1% 9% 10.9% 17.5% 4.5% 6.1% 4.2% 8.1% Some 524 296 437 309 380 778 369 323 3416 33.7% 35.5% 41.9% 31.5% 36.3% 38.9% 36.8% 32.3% 36.1% Only a little 392 179 285 259 236 542 164 291 2348 25.2% 21.5% 27.4% 26.4% 22.6% 27.1% 16.4% 29.1% 24.8% Not at all 350 178 173 92 175 371 121 178 22.5% 21.3% 16.6% 9.4% 16.7% 18.5% 12.1% 17.8% DK 41 36 14 78 26 80 2.6% 4.3% 1.3% 8% 2.5% 4% Refused 115 94 39 136 46 140 7.4% 11.3% 3.7% 13.9% 4.4% 7% 1.5% 1.8% 6.4% Serbia Montenegro Macedonia Albania Kosovo BIH Bulgaria Croatia Tabela br. 3. Koliko verujete svojoj dravi? Your country A lot 117 112 100 67 161 92 76 70 795 7.5% 13.4% 9.6% 6.8% 15.4% 4.6% 7.6% 7% 8.4% Some 621 352 433 344 389 783 281 405 3608 39.9% 42.2% 41.6% 35.1% 37.2% 39.1% 28% 40.5% 38.1% Only a little 403 25.9% 148 17.7% 273 26.2% 221 22.5% 199 19% 590 29.5% 226 22.5% 267 26.7% 2327 24.6% Not at all 296 19% 114 13.7% 205 19.7% 199 20.3% 243 23.2% 358 17.9% 305 30.4% 154 15.4% 1874 19.8% DK 45 41 10 69 23 74 93 90 445 2.9% 4.9% 1% 7% 2.2% 3.7% 9.3% 9% 4.7% Refused 74 4.8% 67 8% 21 2% 81 8.3% 31 3% 105 5.2% 22 2.2% 14 1.4% 415 4.4%

273 27.2% 15 148 14.8% 18 696 7.4% 603

Tabela br. 4. Kolio verujete policiji? The police Serbia Montenegro Macedonia Albania Kosovo BIH Bulgaria Croatia A lot 135 66 131 98 310 300 106 99 1245 8.7% 7.9% 12.6% 10% 29.6% 15% 10.6% 9.9% 13.2% Some 702 372 471 432 375 890 450 489 45.1% 44.6% 45.2% 44% 35.9% 44.5% 44.9% 48.9% Only a little 423 27.2% 185 22.2% 255 24.5% 216 22% 175 16.7% 416 20.8% 224 22.3% 226 22.6% 2120 22.4% Not at all 214 13.8% 125 15% 156 15% 94 9.6% 140 13.4% 257 12.8% 148 14.8% 131 13.1% 1265 13.4% DK 37 40 12 68 27 70 66 47 367 2.4% 4.8% 1.2% 6.9% 2.6% 3.5% 6.6% 4.7% 3.9% Refused 45 2.9% 46 5.5% 17 1.6% 73 7.4% 19 1.8% 69 3.4% 9 0.9% 8 0.8% 286 3%

1638 17.3%

Koliko je EU bliska pojedinim dravama moemo videti iz sledee tabele. U proseku 12% stanovnika Balkana veoma veruje EU, 41% veruje donekle, 23% samo malo i uopte ne veruje 14%. Najvei procenat poverenja u Evropsku Uniju imaju graani na Kosovu dok najmanje u Hrvatskoj. Svakako se moe postaviti pitanje otkud takav paradoks, blizine Hrvatske samoj EU i udaljenosti Kosova. Tabela br. 2. Koliko verujete Evropskoj Uniji? The European Union Serbia Montenegro Macedonia Albania Kosovo BIH Bulgaria Croatia A lot 166 103 137 132 231 147 168 45 10.7% 12.4% 13.1% 13.5% 22.1% 7.3% 16.7% 4.5% Some 665 344 469 382 357 858 506 345 42.7% 41.2% 45% 38.9% 34.1% 42.9% 50.4% 34.5% Only a little 356 22.9% 147 17.6% 247 23.7% 199 20.3% 242 23.1% 535 26.7% 148 14.8% 305 30.5% 2179 23% Not at all 248 15.9% 127 15.2% 150 14.4% 71 7.2% 158 15.1% 263 13.1% 81 8.1% 187 18.7% 1285 13.6% DK 37 42 12 83 24 71 87 105 461 2.4% 5% 1.2% 8.5% 2.3% 3.5% 8.7% 10.5% 4.9% Refused 84 5.4% 71 8.5% 27 2.6% 114 11.6% 34 3.3% 128 6.4% 13 1.3% 13 1.3% 484 5.1%

4181 44.2%

graf. 1. Stepen poverenja u policiju.

1129 11.9%

3926 41.5%

Koliko graani veruju svojoj dravi. esto smo u dilemi da li se moe vie verovati svojima ili tuima. U poroseku svojoj dravi se veruje koliko i ljudima uopte ali znatno vie ima kritike na dravu nego na ljude jer nema nikakvo poverenje 15% stanovnika. Osim toga zanimljivo je primetiti da je u Bosni i Hercegovini veliko nepoverenje prema dravnim vlastima.

32

33

Takoe je znaajno pogledati poloaj medija ili stepen formiranog poverenja po pojedinim dravama. Na Kosovu graani imaju veliko poverenje i u medije. U Hrvatskoj i Crnoj gori ono je veoma malo. Da bismo komentarisali ove odgovore bilo bi potrebno raditi analizu sadraja medija i uporediti da li je re o neopoverenju u istinitost informacija ili je vie re o kritikoj svesti graana, njihovom obrazovanju i mogunosti da primaju informacije iz vie izvora. Tabela br. 5. Kolio verujete medijima? The media Serbia Montenegro Macedonia Albania Kosovo BIH Bulgaria Croatia A lot 75 31 80 65 142 151 66 38 648 4.8% 3.7% 7.7% 6.6% 13.6% 7.5% 6.6% 3.8% 6.8% Some 654 325 450 429 457 873 449 322 3959 42% 39% 43.2% 43.7% 43.7% 43.6% 44.8% 32.2% 41.8% Only a little 486 31.2% 242 29% 325 31.2% 239 24.4% 244 23.3% 536 26.8% 251 25% 338 33.8% 2661 28.1% Not at all 275 17.7% 161 19.3% 160 15.4% 117 11.9% 162 15.5% 293 14.6% 159 15.9% 224 22.4% 1551 16.4% DK 32 37 9 55 23 79 67 68 2.1% 4.4% 0.9% 5.6% 2.2% 3.9% 6.7% 6.8% Refused 34 2.2% 38 4.6% 18 1.7% 76 7.7% 18 1.7% 70 3.5% 11 1.1% 10 1% 275 2.9%

Da li se ljudima moe verovati? Tabela br. 6. Koliko verujete ljudima uopte? Poverenje u ljude? A lot Some 136 8.7% 885 57 6.8% 481 51 4.9% 592 28 2.9% 475 67 6.4% 519 194 9.7% 1117 59 5.9% 566 105 10.5% 575 697 7.4% 5210 Only a little 369 23.7% 184 22.1% 305 29.3% 297 30.3% 297 28.4% 443 22.1% 250 24.9% 220 22% 2365 25% Not at all DK 119 7.6% 24 68 8.2% 27 77 7.4% 11 127 12.9% 33 146 14% 12 135 6.7% 62 84 8.4% 37 60 6% 32 816 8.6% Refused 23 1.5% 17 2% 6 0.6% 21 2.1% 5 0.5% 51 2.5% 7 0.7% 8 0.8% 138 1.5%

Serbia Montenegro Macedonia Albania Kosovo BIH Bulgaria Croatia

56.9% 57.7% 56.8% 48.4% 49.6% 55.8% 56.4% 57.5% 55.1%

1.5% 3.2% 1.1% 3.4% 1.1% 3.1% 3.7% 3.2%

238 2.5%

Tabela br. 7. Koliko verujete komijama? Poverenje u svoje komije A lot Some 246 15.8% 900 90 10.8% 486 107 10.3% 617 64 6.5% 521 174 16.6% 566 311 15.5% 1178 157 15.7% 562 164 16.4% 558 1313 13.9% 5388 Only a little 292 18.8% 170 20.4% 243 23.3% 249 25.4% 201 19.2% 320 16% 176 17.5% 188 18.8% 1839 19.4% Not at all 68 4.4% 43 5.2% 59 5.7% 88 9% 80 7.6% 73 3.6% 76 7.6% 51 5.1% 538 5.7% DK 29 25 8 38 16 65 25 32 238 Refused 21 1.3% 20 2.4% 8 0.8% 21 2.1% 9 0.9% 55 2.7% 7 0.7% 7 0.7% 148 1.6%

370 3.9%

graf. 2. Stepen poverenja u medije.

Serbia Montenegro Macedonia Albania Kosovo BIH Bulgaria Croatia

57.8% 58.3% 59.2% 53.1% 54.1% 58.8% 56% 55.8% 56.9%

1.9% 3% 0.8% 3.9% 1.5% 3.2% 2.5% 3.2% 2.5%

Tabela br. 8. Koliko verujete saradnicima na poslu? Your coworkers Serbia Montenegro Macedonia Albania Kosovo BIH Bulgaria Croatia A lot 142 70 85 55 122 200 121 118 913 9.1% 8.4% 8.2% 5.6% 11.7% 10% 12.1% 11.8% 9.6% Some 727 405 481 425 440 909 496 397 4280 46.7% 48.6% 46.2% 43.3% 42.1% 45.4% 49.5% 39.7% 45.2% Only a little 276 17.7% 138 16.5% 220 21.1% 163 16.6% 173 16.5% 304 15.2% 137 13.7% 113 11.3% 1524 16.1% Not at all 85 5.5% 42 5% 62 6% 62 6.3% 96 9.2% 102 5.1% 49 4.9% 37 3.7% 535 5.7% DK 183 84 85 160 101 208 169 149 1139 11.8% 10.1% 8.2% 16.3% 9.7% 10.4% 16.8% 14.9% 12% Refused 143 9.2% 95 11.4% 109 10.5% 116 11.8% 114 10.9% 279 13.9% 31 3.1% 186 18.6% 1073 11.3%

34

35

Tabela br. 9. Koliko verujete strancima? Strangers Serbia Montenegro Macedonia Albania Kosovo BIH Bulgaria Croatia A lot 35 19 32 40 43 40 11 24 244 2.2% 2.3% 3.1% 4.1% 4.1% 2% 1.1% 2.4% 2.6% Some 517 293 337 223 238 660 159 326 2753 33.2% 35.1% 32.3% 22.7% 22.8% 33% 15.9% 32.6% 29.1% Only a little 484 31.1% 225 27% 365 35% 272 27.7% 321 30.7% 657 32.8% 303 30.2% 327 32.7% 2954 31.2% Not at all 387 24.9% 204 24.5% 253 24.3% 283 28.8% 385 36.8% 425 21.2% 460 45.9% 214 21.4% 2611 27.6% DK 48 26 15 74 28 80 62 98 431 3.1% 3.1% 1.4% 7.5% 2.7% 4% 6.2% 9.8% 4.6% Refused 85 5.5% 67 8% 40 3.8% 89 9.1% 31 3% 140 7% 8 0.8% 11 1.1% 471 5%

Da li se vernicima moe najvie verovati? Budui da smo ovo istraivanje otpoeli priom o poverenju koje je najvie usmereno na verske organizacije, elim da ga zavrimo analizom pojedinih veroipsovesti na prostoru Balkana i stepenom poverenja koje se ima u vernike tih verskih zajednica. Da li se poverenje verskim zajednicama zasniva na poverenju njenim vernicima ili verskim voama. Moda je samo Bog onaj u koga se veruje. No, moda je i mo jedne zajednice u broju vernika koje ima i u uticaju koji oni imaju u drutvenoj zajednici. Na Balkanu u proseku protestantizam je stran balkanskoj kulturi i ne samo da je u manjinskom odnosu on je i na distanci od dominantog stanovnitva to pokazuju i druga istraivanja (Kuburi 2001a; Kuburi 2004; Kuburi 2008). Tabela br. 11. Koliko veruje protestantima? Protestants Serbia Montenegro Macedonia Albania Kosovo BIH Bulgaria Croatia A lot 60 28 34 31 38 59 13 32 295 3.9% 3.4% 3.3% 3.2% 3.6% 2.9% 1.3% 3.2% 3.1% Some 568 342 325 217 226 762 230 379 3049 36.5% 41% 31.2% 22.1% 21.6% 38.1% 22.9% 37.9% 32.2% Only a little 342 22% 133 15.9% 310 29.8% 215 21.9% 264 25.2% 460 23% 113 11.3% 229 22.9% 2066 21.8% Not at all 269 17.3% 125 15% 303 29.1% 204 20.8% 313 29.9% 305 15.2% 142 14.2% 131 13.1% 1792 18.9% DK 58 54 14 104 54 126 469 212 1091 3.7% 6.5% 1.3% 10.6% 5.2% 6.3% 46.8% 21.2% 11.5% Refused 259 16.6% 152 18.2% 56 5.4% 210 21.4% 151 14.4% 290 14.5% 36 3.6% 17 1.7% 1171 12.4%

graf. 3: Stepen poverenja u strance.

graf. 4: Stepen poverenja u protestante.

Tabela br. 10. Koliko veruje imigrantima? Immigrants Serbia Montenegro Macedonia Albania Kosovo BIH Bulgaria Croatia 36

A lot 20 18 28 59 34 56 13 15 243

1.3% 2.2% 2.7% 6% 3.3% 2.8% 1.3% 1.5% 2.6%

Some 472 272 299 371 276 656 200 230 2776

30.3% 32.6% 28.7% 37.8% 26.4% 32.8% 19.9% 23% 29.3%

Only a little 451 29% 199 23.9% 382 36.7% 264 26.9% 353 33.7% 528 26.4% 190 18.9% 285 28.5% 2652 28%

Not at all 348 22.4% 178 21.3% 267 25.6% 93 9.5% 259 24.8% 440 22% 187 18.6% 230 23% 2002 21.2%

DK 49 47 14 81 37 91 391 224 934

3.1% 5.6% 1.3% 8.3% 3.5% 4.5% 39% 22.4% 9.9%

Refused 216 13.9% 120 14.4% 52 5% 113 11.5% 87 8.3% 231 11.5% 22 2.2% 16 1.6% 857 9.1%37

Tabela br. 12. Koliko veruje katolicima? Catholics Serbia Montenegro Macedonia Albania Kosovo BIH Bulgaria Croatia A lot 67 51 47 62 32 151 16 101 527 4.3% 6.1% 4.5% 6.3% 3.1% 7.5% 1.6% 10.1% 5.6% Some 716 411 446 292 277 899 264 550 3855 46% 49.3% 42.8% 29.8% 26.5% 44.9% 26.3% 55% 40.7% Only a little 345 22.2% 144 17.3% 330 31.7% 215 21.9% 290 27.7% 438 21.9% 112 11.2% 185 18.5% 2059 21.8% Not at all 193 12.4% 70 8.4% 157 15.1% 124 12.6% 251 24% 192 9.6% 119 11.9% 50 5% 1156 12.2% DK 53 54 16 103 51 124 459 101 961 3.4% 6.5% 1.5% 10.5% 4.9% 6.2% 45.8% 10.1% 10.2% Refused 182 11.7% 104 12.5% 46 4.4% 185 18.9% 145 13.9% 198 9.9% 33 3.3% 13 1.3% 906 9.6%

graf. 6. Stepen poverenja u pravoslavne.

graf. 5: Stepen poverenja u katolike.

Tabela 14. Koliko veruje muslimanima? Koliko verujete muslimanima? Serbia Montenegro Macedonia Albania Kosovo BIH Bulgaria Croatia A lot 130 75 219 88 244 260 42 31 1089 8.4% 9% 21% 9% 23.3% 13% 4.2% 3.1% 11.5% Some 643 428 389 329 366 956 318 390 3819 41.3% 51.3% 37.3% 33.5% 35% 47.8% 31.7% 39% 40.4% Only a little 367 23.6% 129 15.5% 244 23.4% 226 23% 170 16.3% 363 18.1% 145 14.5% 239 23.9% 1883 19.9% Not at all 205 13.2% 73 8.8% 147 14.1% 96 9.8% 152 14.5% 166 8.3% 154 15.4% 133 13.3% 1126 11.9% DK 62 48 11 95 43 105 311 189 864 4% 5.8% 1.1% 9.7% 4.1% 5.2% 31% 18.9% 9.1% Refused 149 9.6% 81 9.7% 32 3.1% 147 15% 71 6.8% 152 7.6% 33 3.3% 18 1.8% 683 7.2%

Tabela br. 13. Koliko veruje pravoslavnima? Orthodoxs Serbia Montenegro Macedonia Albania Kosovo BIH Bulgaria Croatia 38

A lot 186 115 130 68 92 210 121 37 959

12% 13.8% 12.5% 6.9% 8.8% 10.5% 12.1% 3.7% 10.1%

Some 882 473 480 316 298 992 510 399 4350

56.7% 56.7% 46.1% 32.2% 28.5% 49.6% 50.8% 39.9% 46%

Only a little 266 17.1% 91 10.9% 263 25.2% 213 21.7% 253 24.2% 353 17.6% 104 10.4% 240 24% 1783 18.8%

Not at all 74 4.8% 38 4.6% 125 12% 115 11.7% 226 21.6% 161 8% 40 4% 131 13.1% 910 9.6%

DK 54 46 16 96 51 123 203 175 764

3.5% 5.5% 1.5% 9.8% 4.9% 6.1% 20.2% 17.5% 8.1%

Refused 94 6% 71 8.5% 28 2.7% 173 17.6% 126 12% 163 8.1% 25 2.5% 18 1.8%