Zane Grey - Loganovo Stado

7/29/2019 Zane Grey - Loganovo Stado

http://slidepdf.com/reader/full/zane-grey-loganovo-stado 1/97

Loganovo stado - Zane Grey

GLAVA 1

Jahaèka pukovnija generala Crooka pripadala je Zapadnoj amerièkoj diviziji i te godine nalazila se na krèenju puta kroz umu uz samu visoroavan iznad bazena Tonto. Crookovi ljudi èuvali su i neto zarobljenika, pohvatanih ratnika iz plemena Apaèa, te njihove ene i djecu, koje je trebalo pod straom sprovesti u indijanske rezervate. Jednog dana pred veèer ulogorio se Crook sa svojim ljudima na gornjem kraju uske doline koja je poèinjala upravo na rubu te visoravni i sputala se zajedno s kristalno bistrim potokom koji je odmah od izvora krivudao i provlaèio se izmeðu ogromnih borova. Sama udolina bila je jajastog oblika, obrasla borovinom i izgledala kao kakavlijep park. Buèan dolazak vojnika na konjima i s tovarnim mazgama digao je i uznemirio èopore jelena koji su otkasali niz udolinu, te se na jednom mjestu zaustavili, uspravili dugaèke ui i pogledavali unatrag. Crookov pohod bio je pred zavretkom ivojnici su se tome veoma radovali. alili su se s mrkookim Apaèima, koji su, æuæurenijedili pod straom. Sedla i samari leali su razbacani po travi, umom su odjekivale sjekire, a kroz borove, obasjane veèernjim sjajem sunca, dizao se plavi dim. General Crook nikad nije mnogo pazio niti zanovijetao s propisima i disciplinom, te jetako i sad, prostoduno i ljubazno, razgovarao sa svojim aðutantom satnikom i jednim narednikom. Proveli su teak dan pa su se odmarali na travi i èekali veèeru. Pitam se kako æe ovo primiti stari Geronimo glasno izreèe general svoju misao. Jo æemo mi èuttom crvenokocu odvrati satnik Willis. Po tonu mu se moglo razabrati da je uvjere

n u ono to je rekao. Provalit æe on prije ili kasnije, pa æe biti èuda. Drago mi je tismo ubili nijednog od ovih Apaèa opet æe general. Imamo mi sreæu, generale. Siguran sam da æe McKinney potroiti dosta baruta dok zaustavi Matazela i njegove ratnike. Opaki divljaci. A vi poznajete Matazela, narednice? upita Crook. Da. Kran, mlad Indijanac. Jedini Indijanac sivih oèiju kojeg sam vidio. Prièa se da je on jedan od Geronimovih sinova. Pa jest, McKinnev neæe trpjeti nekakve nepodoptine i ispade te grupe dodale Willis. Sad ih je veæ stegao u obruè. A Huett dobro poznaje ove terene.On æeih naæi po tragu pa da se sakriju u ne znam koju rupu u ovim umama. Dobar skaut zatako mlada èovjeka, taj Logan Huett. Zlata je vrijedio u ovom pohodu. Preporuèit æu ga zapovjedniku koji æe me smijeniti. Huettova sluba u vojsci zavrava se nekako odmahposlije ove akcije. Ako stari Geronimo provali i krene na ratni pohod, bit æe zlopo Huetta, nestat æe ga. A izvrstan je on vodiè i skaut za ume. I najbolji strijelackojeg sam uopæe sreo i vidio. to on sad namjerava zapoèeti? RekaO mi je da eli neko

rijeme iæi kuæi u Missouri. Mislim, ima tamo djevojku. Ali æe se on brzo vratiti. Dua u je ovdje na Zapadu. Svakako æe se vratiti dodade drugi oficir. Logan Huett je stvoren za pionira. Zapad treba takve ljude vie nego vojsku... Oho, èujem uzvike odozgo. Kladio bih se da je to McKinnev ustajuæi reèe Willis. Sigurno. Vidim konje i dragonerske plave bluze kroz drveæe reèe narednik. Uto odjel jahaèa dojaha na proplanak.Doveli su trojicu Indijanaca na konjima i jednog pjeaka. Bio je to kao svijeæa uspravan, visok i vitak ratnik, drao se ponosno. Ove zarobljenike prikljuèie onima to suveæ sjedili u grupi. Narednik McKinnev izvijestio je generala Crooka da je uhvatioMatazela i tri njegova druga. Ostali su mu pobjegli bez konja, pjeice. Je P bilopucnjave? upita general. Jest, generale. Nismo ih mogli iznenaditi i oni su otvorili vatru. Imamo dva ranjena. Nita ozbiljno. Mislim, da niste ubili nijednog.Indijanca. Koliko mi znamo, nismo. Kaite Huettu, neka doðe ovamo. Skaut je doao. Bio je to mladiæ od oko dvadeset i tri godine, tamnoputa lica. Zaista, u neèemu je slièio n

a Matazela, ali je bio toliko jak i snano graðen da i nije izgledao visok. to vi imate izvijestiti, Huett? Generale, htjeli smo na svaki naèin dovesti Matezala iva reèeskaut inaèe nam nijedan od njih ne bi umakao... Naslutio sam kuda se bila uputilaMatazelova druba, te smo im izbili na trag, jurili ih i satjerali ih u jednu zatvorenu klisuru. Dalje nisu mogli, a sreæom po nas gotovo nisu ni imali municije. Dasu je imali, sad bismo mi prièali sasvim drukèiju prièu. Nemojte bjeati od glavne stvri kao i McKinnev. Je li bilo ubijenih Indijanaca? Nismo nali nijednog mrtvog. Willis, dovedite mi tog Apaèa! Nakon nekoliko trenutaka Matazel je stajao pred generalom. Prekriio je ruke na otrcanoj konoj koulji, oèi su mu bile mirne, skoro ukoèenez njih se nije moglo nita proèitati. Razumije li ti govor bijelog èovjeka? upita ga g



neral. Ne znam mrko odvrati Matazel. Generale, razumije on i govori malo engleski reèe narednik koji je pozvao Matazela. Jesu li moji vojnici ubili kojeg od tvojih ljudi? Apaè otrese glavom, to je znaèilo ne. Ali, vi bi nas pobili oporo æe general.Matazel napravi dostojanstvenu kretnju rukom, pokazujuæi na umu i divljinu oko sebei reèe: Bijeli èovjek krasti zemlju od crveni èovjek. Crveni èovjek zatvoren ograda. Nma konj, nema puka, nema lov. Na ove rijeèi general nije imao spreman odgovor, aliodmah odvrati: O vama, Indijancima, vodit æe se briga. Za vas je bolje da mirno ivite u rezervatima gdje dobivate dovoljno jela. Ne punim glasom uzviknu Apaè. Geronimo kazati bolje rat, bolje umri. General pocrveni i naredi da odvedu Matazela. Satnice Willis, po ovome to kae ovaj Apaè, Geronimo æe zbilja provaliti. Vi ste pogodii. Matazel, odlazeæi, otrim i prodornim pogledom odmje ri skauta i potapa ga po prsima: Ti nije prijatelj za Apaèi. Sto hoæe, crvenkoæe? reèe Huett neugodno iznenaðen. am te ubiti i nisam te ubio. Drao sam se naredbe. Ali, da ti kaem i ovo: Za mene je dobar samo onaj1 Indijanac koji je mrtav. Ti naæi Apaèa kao vuk reèe Indijanac pun uNjegove orlovske oèi gorjele su punim sjajem i probadale. Matazel osvetiti. Veæ jestigla i jesen kad je Logan Huett otputen iz vojne slube i kad je mogao pojahati svog konja i krenuti kamo ga je volja. Privezao je ono malo svojih stvari na zadnji unka sedla, pojahao i krenuo. Naputao je rezervat. Preao je rijeku Cibeque, iziaiz grmlja manzanite i hrastova ipraja, a zatim preao èitave ume klekovine, cedrovapinjona, koje su obrubljavale ogroman predio Tonta. Staza se postepeno penjala.Jo istog dana stigao je do borova i puta koji je general Crook prokrèio du ovog velikog bazena. Huetta je opet obuzela velika radoznalost i zanimanje za ovu visorovan. Od ruba njene najvie toèke na oko dvije i pol tisuæe metara nadmorske visine teren se unazad sputao kojih ezdeset milja do pustinje. Za ovu je strmen bilo karakter

istièno to da se naglo sputala u crni bazen Tonta dolje na jugu, doèim su kanjoni, gudure i klisure posve blizu grebenu, da se èovjek kamenom dobaci, i svi vode premasjeveru. Sve gudure redom, na nekoliko milja od svog poèetka, ire se u travnate doline s dobro poumljenim nagibima sa strane. Kose izmeðu ovih dolina gusto su obrasleborovinom, a otvoreni parkovi i vlane drage pokriveni su jasikovim umicama i javorovim guticima. Ovaj je predio bio pravi raj za divljaè. Bila su to nekada lovita Apaèima i oni su svake godine palili travu i ikaru i tako pravili umu prohodnom. Unazad prema rijeci Cibeque bilo je nekoliko velikih ranèeva, koji su napasali svoja ogromna stada na niim nagibima, medu njima osobito velik Hashknife. U dolini Pleasant ovèari i govedari su se veæ poprijeko gledali zbog pae. Prije ili kasnije doæi æe mnjima do sukoba. Jauæi prema istoku Huett je veæ daleko ostavio ovu zemlju za sobom.Putovao je lagano, logorovao na lijepim mjestima i treæe noæi stigao do vrha klisure gdje je uhvatio Matazela i njegove drugove i gdje se zapravo zavrila njegova sl

uba u ovom pohodu. Vidio je mjesta gdje su vojnici palili vatre, male hrpice bijeloplavkasta pepela u travi. Sjetio se Matazela i njegove prijetnje. Tu se ulogorio i predao svojim snovima, nadama i eljama. Vojnièkom slubom nije bio oduevljen. ina rancu, kojim je ivio prije ovih pohoda, bolje mu je odgovarao. Dugo je on sanjao da bude kauboj, ali kauboj za sebe. Istina, jako je volio teko i naporno jahanje, logorski ivot, opasnu slubu i pustolovine, ali nije podnosio buène i razmetljive prostake, nesmotrene glupake i pijanice s kojima je morao jahati. Ispekao je divljeg purana na aru, posolio ga i pojeo s tvrdim dvopekom smatrajuæi da je izvrsnoveèerao. Popio je i alicu crne kave. Veèernja tiina jesenjeg dana i apat ume godilLoganu Huettu. Tu je on nalazio samog sebe. Gledao je velièanstvenu ljepotu proplanka, ogromne borove i srebrne jele, bijeli i zlatnouti jasikov umarak na nagibu, dalje gore crveni javor, ali sada nije o tome razmiljao. Bio je opet sam. Polako je mislio o svom veæ dugo stvaranom planu i u glavi su mu iskrsavale i ièezavale slike

onoga to je elio i mislio ostvariti. Dok je s tekom jeo toplu puranovu peèenku, podsvjesno je osjeæao miris dima u umi, izmjenu boja i sjenki, ubor malog potoka, prasak i lom iblja od jelena koji su se provlaèili kroz gutaru slijepog rukavca u guduri.Zatim je sluao apat jelovih ovraka, nehotice promatrao i osjeæao usamljenost koja joko njega ugodno odisala snagom divljine. No, o svemu tome nije uopæe mislio, nije ni znao da je to sve doprinijelo njegovu zadovoljstvu i ugodnu raspoloenju. Nikad nije dovodio u vezu ove odlike divljine sa ivotom svojih predaka ili s jednostavnom batinom koju su mu oni ostavili. Zaspao je obuèen. Pokrio se pokrivaèima, a podglavu stavio sedlo. Kad je vatra dogorjela, probudio se od hladnoæe i ustao da jepotakne. U zoru je po travi palo inje. Kad je poao da nakupi suvaraka, opazio je



na èistini medvjede tragove. Sudeæi po uskim stopama, mogao je to biti utomrki medvjed. Taj uæko nije ba ugodan posjetilac èovjeku koji se nade u ovim brdima. 10 Huett jbrzo krenuo i udario niz kanjon prema sjeveru. Kako je prolazio, s puta su mu se sklanjali jeleni, srne, vukovi i uzmicali uzbrdo. Jutarnje je sunce svojim zlatastim sjajem najprije obojilo ovrke borova, potom se taj bljesak stao iriti nanie.Dok se sunce nije posve diglo i obasjalo travu, Huett nije opazio nijednog purana, ali je poslije toga viðao jato za jatom, medu njima jedno od samih starih purana, bronzane i bijele boje, crvenih glava i dugih bradica. Bile su to divlje i oprezne ivotinje. Sva ova neprekidna slika divljine i divljaèi pojaèavala mu je zanimanje i otvarala kombinacije o jednoj kotlini, vie dragi nego kotlini, kamo je poaoi iao razgledati je. Veæ je tri godine stalno mislio na tu udolinu. Nije bio siguran da li æe jo istog dana stiæi do te svoje kotline, jer je morao jo dosta putovati uzi niz grebene koji su leali izmeðu njega i njegova cilja. Kad se udaljio od ruba nekih dvadesetak milja i kad se gudura poèela sputati, uhvati se padine i krene premazapadu. Sad je napredovao sporo uz kosinu kroz bunje, pa preko grebena, zaobilazeæi vjetrom oboreno drveæe, a potom se sputao u drugu guduru. Tako je putovao puna èetri sata. Kroz ire gudure tekli su potoci, ali du potoka nije bilo konjskih tragova. Ogromne srebrne jele rasle su na velikim visinama, pa kad su se poèele prorjedivati i nestajati, znao je Huett da se veæ dohvatio nieg terena, a moda je i predalekozaao na sjever. Zaokrenuo je prema zapadu i noæ ga je uhvatila kad je upravo ulazio u jedan malen travnat park, kakvih je bilo bezbroj. Tu je zanoæio i opazio da jenoæ znatno toplija. U zoru je krenuo dalje. Oko podne, kad je sunce zasjalo punimsjajem, stigao je do ruba kotline koju je veæ jednom preao, kad je ovuda lovio prije tri godine, a potom jo dvaput i to jednom ba u ranu zimu. 11 Kad je ovo udolje

usporedio s nekom od veæih dolina koje je znao i preao, ono mu se uèinilo jako malim.Ali, imalo je neke posebne odlike koje je bez sumnje samo on znao i koje su u njemu pobudile veliku panju i zanimanje. Jo ga nikad nije objahao s kraja na kraj.Izbio je na juni kraj tog udolja i s te strane nije se mogao spustiti u nj. Najzad je nekako dojahao do one kotlinice, one drage, koju je poznavao. Vidio je da ta kotlina nema izlaza. Bila je zatvorena. Potok, to je poput sjajne vrpce svjetlucao preko kotline, ponirao je ispod stijene na njenu junu kraju. Huett je objahaocijelu kotlinu i zakljuèio da je to najveæi èisti panjak u umama Mogollona. Bio je dljast, miljama dugaèak i nejednake irine. Sa svih strana bio je okruen sivim i utim reènim zidom, tronim i nièim upadljivim, osrednje visine i tronih stijena, na to bi o tko pogledao dvaput. Ali je Loganu Huettu ta stjenovita ograda predstavljala neto izvanredno. Bila je to prirodna ograda koja æe stoci sprijeèiti izlaz iz kotline.Bila je to ograðena ispaa dovoljna za dvadeset, a moda i trideset tisuæa grla, koje

e bi morao nitko èuvati. Ta je dolina upravo opèinila Logana Huetta. Tu bi on mogaoostvariti svoju elju da bude uzgajivaè stoke i da s malim ulogom stekne bogatstvo.Huett u luku obiðe kotlinu po sjevernoj strani i zatim po zapadnoj, te pronaðe nekoliko uskih prolaza koje æe trebati zagraditi i tako zatvoriti kotlinu. Zapadni nagib obrastao je gustom borovom umom. Jedva na milju od kotline, kroz samu umu, prolazio je put od Flaggstaffa prema seocetu Pavson i dalje preko krevita predjela Tonta na podbrðe Èetiri vrha, a odatle nanie prema Phoenixu. Svakog su ljeta ovuda prolazili naseljenici u potrazi za panjacima i terenima na kojima bi se naselili. Ni usnu nisu sanjaji da ovdje lei ovako neto, to je Huett naao i vidio za stoku i ranèjljepi teren u Arizoni. 12 Nekad su ovo lijepo mjesto koristili Apaèi kao svoj lovaèki logor. Huett je nao vrhove strijela i komadiæe kremena, kojim je neki stari divljak sigurno brusio svoje strelice. Potok je pravio nekoliko zavoja izmeðu padina, koje su postepeno prelazile u ravan. Borovi su bili razbacani sve do dolje, do du

bokih plavih mlaka. Zaravan na istoènoj strani vjekovima je veæ èekala da neki doseljenik podigne na njoj svoju brvnaru. Bio je to komad ravna terena, na kojem se posebno isticalo nekoliko krasnih borova. Na podnoju brijega izbijao je lijep i snaanizvor. Tragovi jelena i srna vodili su do irokog otvora na stjenovitu zidu. Ovajotvor i jo jedan veæi na gornjem kraju duguljaste kotline bili su jedini izlaz nagornjoj polovini ovog prirodnog tora. Vratit æu se odluèno je zakljuèio Huett. Pri tojvelikoj odluci nije u njega bilo nikakve strasti ni romantike. On je sebi postavio ivotni zadatak, ivotno djelo. A evo! Ovo je mjesto kao stvoreno za to! Dalje nije gubio vrijeme, veæ odjae preko ravnice ispod one zaravni i uspne se uz zapadnukosinu. Kad izbi na vrh, okrene se da jo jednom pogleda. Posljednjim je pogledom



zapazio kako medu oborovima odsijeva bijelo i bronzano jedna golema sikomora. U èast tog stabla Huett obavi krtenje svog buduæeg ranca i nazva ga Kotlinom sikomore.Tek to je prolo podne. Huett se nadao da æe do noæi stiæi na Mormonsko jezero. Zapraesta krivudala je preko zaravni u gustoj borovoj umi, a kako Huett nije poznavaoovaj predio, nije mogao udariti preèacem. Kasao je, a povremeno prelazio u hod damu se konj malo odmori i tako je ipak dobro napredovao. Iznenada mu na um pade jo neto. Treba mu ena. ivot ranèera, usamljenog u divljini snano ga privlaèio, ali obna ena mogla umnogome poveæati moguænost za uspjeh, a da mu pri tome ne smeta u njegovu uitku i ljubavi 13 prema samoæi. Dok on bude obavljao svoje dnevne poslove i lovio, ona æe raditi u kuæi i vrtu. Najprije æe potraiti Lucindu Baker. Kad je otiao independencea, bilo joj je upravo esnaest godina. Èvrsta i zdrava, uz to osjeæajna i pametna, a ne naroèito lijepa. Rekla mu je da joj je od svih njenih prijatelja on najdrai. Pa ba zbog toga je on njoj i pisao nekoliko puta, dok je bio ovdje na Zapadu, a ona mu je uvijek odmah odgovorila. Kako mu je zadnji put javila, nala je sebi mjesto uèiteljice u nekoj koli i pomagala svojoj bolesnoj majci da vodi brigu odjeci. Loganu bljesne pomisao da se moda veæ udala ili bi mogla odbiti njegovu ponudu, ali mu uopæe ne pade na pamet da bi je on osudio na samotan ivot u divljini, ako bi pristala da se uda za njega. Misleæi o Lucindi Baker sjetio se da nije bio mnogo u drutvu ena. No, èinilo mu se da je ona njega uvijek razumjela. Jauæi kroz tihusjenovitu umu, s toplim je zadovoljstvom razmiljao o Lucindi. U suton je stigao dozadnjeg kraja Mormonskog jezera, blatne vode okruene kamenitim i umovitim obalama. Prema zapadu i sjeveru protezala se od jezera dva panjaka kao dva travnata rukavca u umi. Doseljenik mormon koji je i dao ime jezeru, prodao je ovaj teren nekomArizoncu i njegovu ortaku iz Kansasa. Ma jest, ne kaem da nismo dobro kupili ovo

ovdje reèe zapadnjak Holbert. Ali kraj umskih vukova i ljutih zima, teka nam je i muèna rabota. I sami vidite da je teren otvoren i lei visoko. Imate li susjeda? upita Huett. Nikoga odavle do Tonta. Dolje na Bistroj rijeci nalazi se Jackson s jednom Babbittovom druinom. Rijeka poèinje tamo iznad Duge doline. Dalje su Jeff i Bili Warner, oni su u pustari. Imaju velik broj grla izmeðu Bistre rijeke i Malog 14Colorada. Prema Flaggu najblii mi je susjed Dvvight Collin. On ima velik ranè od deset milja. A slijedeæi je Tim Moonev. Tamo iza Jezera svete Marije ima vie doseljenika. Ima li kradljivaca? Pa nema ba onih pravih, okorjelih neodreðeno odgovori Holbert. Bande kradljivaca tek æe doæi u ovaj kraj Arizone. Je li vam vukovi kolju telad? Poklali su mi lanjske godine pedesetak grla. Jeste li èuli za Sivog koljaèa ? Nisam do sada. Veæ æete vi zapamtiti tog kurjaka, ukoliko ga ikad vidite. Velik, siv umski kurjak, s prstenom crnih dlaka oko vrata. Ima mali èopor i luta cijelim ovim predjelom. Zato ga ne ubijete? Ehe! Taj je isuvie prepreden za nas. Mlad je, ali je p

rirodno lukav. Volim ovaj umoviti kraj otvoreno æe Huett. Bacio sam oko na jedan teren, podigao bih ranè. Tamo, juno od ovog jezera. To je veæ neto interesantno. Kako oo rekoste da se zovete? Logan Huett. Ranije sam radio u nekim stoèarskim druinama,pa sam slubovao kao skaut i tragaè kod generala Crooka u njegovu pohodu na Apaèe. I mislio sam da ste bili vojnik srdaèno æe Holbert. E, lijepo onda Huett, dobro biste nam doli ovdje. Valjda se neæete doseliti suvie daleko od nas, prema jugu. Ovdje smou stranoj zabiti, zimi nas snijeg zatrpa, te tjednima ne moemo maknuti. Hvala vam.Izabrat æu teren u umama gdje nije toliko hladno... Hoæete li mi prodati nekoliko krava i junica, i jednog bika? 15 Sigurno. Ne brinite zbog toga. I dat æu vam to vrlo jeftino, jer tako neæu morati u grad prije nego to doðe zima. Mnogo ste mi time uèinli, Holbert. Utedio sam svoju plaæu, ali to mi neæe potrajati dugo. Izabrat æu stoku kd se budem vraæao. U redu, Huett. A kada æe to biti? Prije nego to padne snijeg. Sutradan, cijelim putem do Flagga razmiljao je Logan i praktiènim duhom smiono rjeavao s

voj ozbiljni problem. Zato ne bi Lucindi brzojavio da doðe na Zapad i uda se za njega? Odbacio je tu ideju, ali ga je ona opet spopadala i to sve jaèe. Loganova majka nije dugo nadivjela svog mua, njegova oca. Brat mu i sestra ivjeli su negdje u Illinoisu. Nisu ga vezale nikakve roðaèke veze, te je mislio da bi bilo pametnije da uopæe i ne ide u Missouri i tako utedi i vrijeme i novac. Stoku je veæ kupio. Sad mu se urilo da kupi konja, kola, poljski alat, puke i da se to bre vrati u Kotlinu sikoore. Sto vie vremena bude imao u Flaggu, moæi æe naæi jeftiniju i bolju robu. Flagg jebio centar trgovine drvetom i stokom. Otkad su izgradili eljeznièku prugu prije dvanaest godina, ovaj je grad postao vano privredno mjesto. Huett je opazio da je Flagg porastao otkad je bio zadnji put u njemu. U glavnom dijelu grada poredali se



duæani, gostionice, kockarnice, ali je Logan odluèio da se dri podalje od svega toga. Nije on vie kauboj. Neki èovjek ga uputio te nade talu i tu preda konja, a zatim ostavi prtljagu u jednom konaèitu i ode potraiti brijaènicu. Kad se oiao i obrijao, e veæ mrak te ude u prvi restoran na koji je naiao. Vlasnik restorana bio je Kinezi to je mjesto oèito bilo sastajalite kauboja kojih je tada u gradu bilo mnogo. Logan je veèerao i samo sluao. Poslije veèere odetao je prema eljeznièkoj postaji . Bilto grubo graðena zgrada u sreditu polupraznog trga na 16 glavnoj ulici. Vidjelo seda ljudi èekaju vlak. Na postaji i na peronu bilo je ivo. Tamoamo motali se kauboji, eljeznièari, stoèari, Indijanci i Meksikanci. Logan je usporio hod i stao blizu postajne zgrade. Èinilo mu se ipak loe da ovako "s neba pa u rebra" i na brzinu brzojavi Lucindi i pozove je da doðe. Tjerao je tu pomisao od sebe, a opet, njegova nestrpljivost davala mu je hrabrosti da to uèini. Na kraju krajeva to koditi ne moe! AkoLucinda odbije putovati sama, onda æe on morati iæi na Istok po nju. I tad se odluèi,te upadne u zgradu i poalje telegram. Jednostavno ju je pozvao, neka doðe ovamo naZapad i neka se uda za njega. Kad je predao telegram i nije mogao vie natrag, Logan se uplai. Dugim koracima odjurio je u grad i htio potopoto zaboraviti svoju drsku hrabrost. Sjeo je malo kartati, ne bi li u kartakom uzbuðenju potisnuo svoje misli. Dobio je i elju da pije, ali se suzdrao. Za piæe nije nikad mario, ali tu u buènm gradu piæe je bilo neto to je obuzimalo skoro svakoga i mnogi su se odavali piæu. Tje Logan znao. Osjeæao se umornim, sve se komealo i vrtjelo oko njega, pa i u samoj njegovoj glavi. Mekan i udoban krevet znaèio je za Logana dug i okepljujuæi sam. Sutradan se kasno probudio, ustao i spremio se za posao tog dana. Odjednom se sjetio, pomalo preneraen, kako je ba ovaj dan vaan u njegovu ivotu. No nije urio u terafski ured. Pojeo je obilan doruèak, upoznao se s nekim kaubojem aljivèinom, Arizonc

em, a onda, oklijevajuæi i pomalo s bojazni, poao da vidi da li mu je stigao odgovor od Lucinde. Slubenik pote se nasmijao pa æe, pruajuæi utu kuvertu: Kako, molim? LHuett? Da, da, evo puna torba vijesti za vas. Logan ivo zgrabi kuvertu i zbuni sekao ðaèiæ. Njegove pocrnjele ruke, koje bi znale stegnuti i mirno drati puku kao kiprimjetno su drhtale kad je otvarao i èitao kratku vijest. Progutao je pljuvaèku i proèitao opet: "Da! Ako doðe po mene Lucinda." Obuze ga neko nepoznato èuvstvo. Maknuo sod altera i sjeo na drvenu klupu. Osjetio je neizmjernu zahvalnost prema Lucindi. Opet je proèitao njen odgovor nekoliko puta. A najveæe i najvanije bilo je, èinilo mse, to je eto sigurno znao da æe imati enu, samo da ode po nju u Missouri. Ba finoTako æe i biti! I sine mu kroz glavu da Lucinda zaista puno mari za njega, kad muje ovako odgovorila na njegov tako jednostavan poziv i nezgrapnu prosidbu i zbilja odluèila da doðe na Zapad i uda se za njega. Podstaknut ovim svojim zakljuèkom, odjednom se die s klupe, priðe alteru i poène pisati sada dugaèak telegram Lusindi. Najp

e joj zahvali to je primila njegovu ponudu, a onda navede kako je sad vano da se iskoristi vrijeme jer je zima blizu, te da se tedi, jer on ima lijepu priliku da poène sa osnivanjem posjeda, ranca. Na kraju je ozbiljno zamoli da odmah doputuje na Zapad. Nije èak ni proèitao telegram, veæ ga preda i pouri u grad. Imam predosjeæaj doæi reèe sam sebi. Imam ja vraku sreæu. Bio je sav zadihan i uzbuðen. Istog dana napio je Logan dug popis stvari koje bi mu bile potrebne, a onda opet manji popis onoga to bi mogao kupiti. Puke, municija, deke, hrana, posude i pribor za kuhanje,kola i konji ili volovi, moda mazge, sve mu je trebalo. Potom pouri iz konaèita da kpi ono najvanije. Cijene su bile umjerene i to mu bi drago, bio je zadovoljan. Tijekom dana upoznao se i sprijateljio s jednim kovaèem iz Missourija, imenom Hardy.Ovaj je pokuao osnovati farmu, ali se vratio svom kovaèkom zanatu. Ponudio je Loganu kola i par volova, neto farmerskog alata i razne gvoðarije, to se sve Loganu èinijeftinim. Kupovina je zavrila i dan proðe brzo. 18 "Moja je sreæa tu", radovao se Log

an i s tim osjeæajem pourio na eljeznièku postaju. Opet telegram za njega. Jo prije o to ga je otvorio, znao je Lucinda dolazi. I zbilja, njezin kratak odgovor glasio je: "Kreæem sutra. Stiem utorak. Ljubi te Lucinda." "Bogami, to je prava djevojka", gotovo uzvikne Huett s velikim olakanjem i srcem punim zadovoljstva. A onda sezagleda u telegram, u onu rijeè "ljubi". On je to zaboravio napisati i prvi i drugi put. U stvari, on jo nikad nije bio obuzet osjeæajem ljubavi. Pa ipak, razmiljaoje, èovjek bi morao biti pravi klipan da ne odgovori na ovako neto to je napisala Lucinda. Sa zadovoljstvom se sjeæao kako neki momci nisu voljeli Lucindu, jer je onabila ozbiljna i nije se rastapala od milja na njihovo udvaranje. Ba zbog toga juje on i volio. Odjednom ga obuze neki èudan osjeæaj i uzrujanost i potisne njegovo



zadovoljstvo i radost. Èinjenica da ona dolazi udati se za njega, postajala mu jesve stvarnija i on je morao promisliti o tome isto tako kao i o svakoj drugoj ozbiljnoj stvari vanoj za buduænost njegova ranca. Slijedeæeg dana, u subotu, obavljaoje naporne poslove od jutra do mraka. U nedjelju je sa svojim prijateljem kovaèempakirao i dizao platneni krov na kola. Tako mu hrana i stvari u kolima neæe kisnuti, a moæi æe u njima i spavati. U ponedjeljak mu u depu preostalo jo par stotina dolaa te je kupio konja i sedlo, neto hrane u konzervama i suhog voæa, malu ruènu apoteku, duhana i veliku kutiju slatkia za svoju buduæu zaruènicu i enu. Na pamet mu pade i itanje kako æe se vjenèati. Tu mu je opet pomogao kovaè Hardy. Ima tu u gradu jedan sveæenik koji æe vas odmah "svezati" za zlatnik od pet dolara. Svakodnevno su s Istokadolazila dva vlaka, prvi u osam i trideset ujutro, a drugi uveèer u deset. S jednim æe stiæi Lucinda Baker. 19 Logan je na kolodvor doao puno ranije. "Ona æe doæi ujut, reèe on glasno, a zatim samo pomisli, "moemo se odmah vezati, kako reèe Hardy, i jodanas krenuti." Logan je uoèio da je dolazak jutarnjeg vlaka najvaniji dnevni dogaðaju Flaggu. Peron se pretvorio u korzo, a eljeznièari se zbog toga ljutili. Logan senaslonio na ogradu i èekao. Buèni kauboji se koèoperili i nezgrapno hodali peronom kuckajuæi svojim peticama i mamuzama i bacali pogled djevojkama. Meksikanci, s prebaèenom dekom preko ramena lijeno se vukli, a naoèiti Navajo indijanci sa arenim povezom oko glave skoro beumno tapkali u svojim mokasinama goredolje po peronu. Vlak sepojavio iza borove ume na zavoju i zafuækao. Loganu je srce malo jaèe zakucalo. On je to pripisao svojoj radosti i znatielji. Pa nije ni èudo zaruènica stie samo jedampu! Gledao je zapraeni smeði vlak. Uèinio mu se kao kakva ljuskava zmija s glavom iz koje izbija para koja se brzo pribliava. Lokomotiva proðe piteæi i putajuæi paru. Logajo brojao vagone kad se vlak, uz kripu èelika, odjednom zaustavi. 20 GLAVA 2 I Lucin

da Baker matala je o romantici i avanturi, ali to nije nikad nikome kazivala. No,njeni snovi bili su daleko od ovoga to je doivjela jer je ovo nadmailo sve. Ta onaje stvarno putovala na Zapad da se uda za svoga dragog, kojega je voljela jo kaodjevojèica. Ipak joj se ponekad èinilo i podsvjesno je osjeæala da se priprema za neku nevjerojatnu avanturu sve od onda otkako je Logan otiao iz Independencea. Kakobi inaèe mogla postati uèiteljica veæ sa esnaest godina, raditi i preko ferija i tako strajno prionuti i na kuæne poslove! Oduvijek je znala da se Logan neæe vratiti i daga je taj veliki Zapad dozvao i privezao uza se. Ako ni zbog èega drugog, a ono zbog toga, ona se spremala postati pionirska ena. Sva je drhtala od sreæe. Ostavilaje svoju obitelj u dobru. Neizrecivo se radovala to se udaljila od dosadnih i upornih prosaca. Sada je slobodna da bude ono to jest poludivlje stvorenje, puno udnje, kakvo samo ona poznaje. Ona mirna, puna dunosti, hladna i vjeèito zaposlena Lucinda, ostala je tamo na Istoku. To je veæ prolost! U jesen je Kansas bio valovita iz

gorjela prerija, posuta tu i tamo nekim selom i zaselkom uz prugu. Sretao se i poneki grad. Lucinda se veæ bila i zamorila gledajuæi beskrajne valovite predjele i pustu, veliku sprenu i suhu zemlju. Interesirali su je njeni suputnici i njihova djeca. Sve je to bio obièan svijet srednje klase kao i ona. Putovali su na Zapad, zvala ih je nenastanjena zemlja da na njoj zapoènu ranèerski ivot. Pred veèer je iz vlaa ugledala i Colorado, njegova siva i sve veæa brda prema zapadu koja su tamo u daljini prelazila u nejasne planine, te joj postade nelagodno pri dui, uèini joj se nekakavim predznakom strane divljine i surove prirode, sasvim drukèijim od one slikekoju je zamiljala. Probudila 21 se u Novom Meksiku gdje joj pred oèi iziðu srebrne doline i tamne ume, otri i bijeli vrhovi koji su se ocrtavali na plavu nebu. Ali, sutradan, Arizona! Bio je to vrhunac onoga to je oèekivala, pa i vie. Tijekom noæi vlaje preao skoro polovinu ove neobièno lijepe i divlje zemlje, zemlje u rumenilu. Sunshine i Canvion Diable bile su jedine usputne stanice. Zar u toj ogromnoj i str

ahotnoj zemlji nema gradova? pitala je konduktera koji joj reèe da je slijedeæa stanica Flagg tek nakon dva sata vonje. Uza sve to Lucinda je jo uvijek uivala promatrajuæi i pokuavala ne misliti na Logana. Da li æe je on razoèarati? Zavoljela ga je joje bila djevojèica, jo od trenutka kad ju je spasio iz aka objesnih djeèaka koji su e bacili u neku mlaku i blato. Primila je od njega par jednostavnih i razumnih pisama, ali ovaj prijedlog za enidbu, mislila je, bio je odluèujuæi i konaèan. Kakve jepromjene kod Logana Huetta mogla napraviti ova surova zemlja? Kakve æe promjene stvoriti kod nje? Sa strahom i bojazni gledala je ovu purpurnu monotonu zemlju, velièanstvene crvene litice, krevite i strme to su izazivale divljenje i ujedno plailesve se to gubilo i prelazilo u neko nejasno i tajanstveno plavetnilo, a onda ope



t uzdizalo u otre, crne opasne visove prema nebu. Odjednom joj se ukaza duboko, usko uto drijelo, strano na prvi pogled. Zaista je i zasluilo pravo vraje ime "Ðavoanjon". Poslije dueg razmiljanja Lucinda je zakljuèila da se Logan vjerojatno nije mmogo izmijenio, veæ je valjda ostao ozbiljan, praktièan momak, kome su rad i akcijebile potrebne gotovo kao i disanje. On æe vjerojatno imati neki ranè negdje blizu grada, moda blizu Flagga, a sigurno i prijatelje, medu njima svakako zapadnjake. Usvojoj odanosti Lucinda je potiskivala brige i strah i zatvorila oèi tako da nijeni vidjela kad je vlak uao u gustu, monotonu umu. Predajuæi se mislima o Loganu, veæajoj je 22 briga bila kako æe ga prepoznati, nego kakav æe joj se uèiniti. Lucinda je znala da je i ona odrasla i da se poslije svoje petnaeste godine vie izmijenila nego druge djevojke. Smatrala je da je ono , to su o njenu razvoju rekli prijateljii obitelj, a osobito mladiæi koji su joj udvarali, bilo vie laskanje nego istina.A moda je i toliko dosta pa da je Logan ne prepozna. Otar zviduk prekinuo je Lucindino razmiljanje. Vlak je drndao niz blagu padinu i iz zelenila izbio na èistinu. Kondukter otvori vrata na kupeu i, pjevajuæim glasom, objavi: "Flagg. Stojimo pet minuta!" Lucindi se oèi zamaglie i ona ih obrie da bi mogla gledati van. Umjesto ume vdjela je sad mrtvaèki alostan prostor izbledjelih i izgorjelih panjeva od posjeèena drveæa. Tamo dalje stajala je ogromna, upravo vana zgrada, iz èijeg je kotlu sliènog dinjaka kuljao plav dim. Oko zgrade i iza nje stajale su gomile naslagane drvene graðe, visoke kao kuæe. Bila je to pilana. Lucinda je vie voljela umu, nego ovu sirovui grubu sliku ljudskog rada. Iza zgrade stajale su sive i alosne brvnare i barake. Oko ovih nije bilo nikakva zelenila. Dok je vlak usporavao uz kripu toèkova, u vagonu nastade buèno komeanje. Mnogi su putnici ovdje silazili. Lucinda je uoèila nekoliko mladih djevojaka. Jedna od njih, ba lijepa i privlaènih oèiju, bila se sva uzbudi

la. to bi tek radila da je ila na Zapad udati se, kao Lucinda! I u Lucindinoj dui pobrkali se osjeæaji, no ona je izvana zadrala svoju mirnoæu. Kad se vlak zaustavio, skine Lucinda svoje dvije torbe na sjedite i priðe prozoru prema postaji. Ugledala je pomalo èudan niz meðusobno povezanih kuæa. Po njima joj prvi dojam o Flaggu nije biolo. Dalje iznad grada uzdizala se velika planina, crna i bijela. Stajala je mirno u daljini. Lucindu uzbudi velièanstvenost planine, ali joj brzo privuèe panju arolio mnotvo na peronu. 23 Najprije uoèi Indijance s pletenim povezom oko crne kose naglavi. Imali su mrava lica jasnih crta, tamna kao maske. U pozadini vukli su se Meksikanci s velikim sombrerima na glavi. A onda, odjednom, Lucinda opazi pleæatogi snano graðenog mladiæa u plavim hlaèama i èizmama. Logan! Naglo ju obuze iznenaðenjedosno uzbuðenje. Poznato joj je ono opaljeno lice! Stajao je gologlav i oèima probadao putnike koji su silazili s vlaka. Lucinda osjeti val ponosa. Onaj momèiæ, kojeg je poznavala, izrastao je u èovjeka èvrsta i ozbiljna, èak i u ovakvim trenucima. Bio j

e on vie nego ljepukast i pristao. Izgledom je odavao veæ iskusnijeg èovjeka. U zadnjm trenutku shvati Lucinda da mora poæi za nosaèem, koji je veæ dohvatio njenu prtljagui poao. Nije zaboravila da malo zagladi kosu i popravi eir. Onda izaðe. Nosaè ba i urio pomoæi joj da side niz nespretne stepenice.To je uèinio neki neobièni mladiæ, zavo prvi kauboj na kojeg je Lucinda naila. Bio je to crvenokos mukarac inteligentnalica, koji ju je gledao svojim plavim oèima onako "osvajaèki". Èak joj malko i stisnuruku. Gospoðice, èeka li vas netko? upita on znaèajno, kao da od odgovora ovisi èitav jegov ivot. Lucinda je gledala preko njegove glave kao da ga nema. Pustila je prtljagu tamo gdje ju je ostavio nosaè i pola peronom, te na razmaku od oko dva metraproðe ispred Logana. On ju nije prepoznao. To ju je zabavljalo i u isti mah plailo.Tad odluèi da opet proðe ispred njega i opet mu prui priliku da je prepozna. Prola jnekoliko metara peronom i, kad se okrenula, uivala je od sveg srca u ovoj situaciji. Logan Huett poruèio je svojoj zaruènici da doðe a kad se naao s njom na dva metra

oèi u oèi, nije ju prepoznao. Otiao je sa svog mjesta gdje je stajao naslonjen na ogradu. Vidjela ga je gdje hoda 24 peronom. Trenutak kasnije opazi kako tri kauboja, medu njima i onaj crvenko, neto govore o njoj. Lucinda uspori korak. Èinilo joj se glupim osloviti Logana pred onom trojicom drskih Zapadnjaka. Ali veæ je èula nekanjihova dobacivanja i sva pocrveni. To ju natjera da odmah priðe Loganu. Logan sezaustavi toèno iza crvenokosog kauboja i svojim sivim oèima brzo odmjeri Lucindu odglave do pete i obratno i uzalud. Tad Lucinda proðe pokraj kauboja i reèe: Logane, zar me ne poznaje? Ah! Ma vi, ne moete biti ... izvali Logan. Lucinda! Pa to sam ja! Logan se zaleti k njoj, sav goreæi od elje i nespretno je poljubi srdaèno, ali promai usta. Da èovjek i ne povjeruje! Nisam prepoznao svoju zaruènicu! Njegove sive oèi k



je su iskrile kao ledeni kristaliæi na suncu, sada se ublaie i potamnjee, u njima seogledala radost koja je godila Lucindinu eljnom srcu. Zar sam se toliko promijenila? upita ga Lucinda sva sretna, osjeæajuæi kako joj onaj nepoznati strah ièeznu i u gudima olaka. Èuje, da se nasmijem i kaem, pa i jesi reèe Logan. Ali te se nekako sadisjeæam... Lucinda, zaista nisam oèekivao tako... lijepu i jedru djevojku. Malo mi je sumnjiv taj kompliment, Logane kroz smijeh odvrati ona. Ali nadam se da ti sesviðam. Bojim se da mi se i previe sviða priznade on ali nikako da shvatim da to gledm tebe, odraslu, pravu dotjeranu i dostojanstvenu damu. A zar to ne bi mogao oèekivati od jedne uèiteljice? Ja, bome, i ne znam ta da oèekujem. Uzgred da ti kaem, znane uèiteljice moe nam ovdje zgodno doæi. Mi se moramo upoznati i saznati sve jedno o drugom. 25 Nasmijao bih se; eto, enim se i kupujem, sve istog dana. Sve danas? Lucinda, moram se uriti odvrati on zabrinuto. Kupio sam kola, volove, opremu i moramo otputovati iz grada odmah, èim sve obavimo. Da, naravno, moramo se odmah vjenèati.Ali, ba poæi iz grada... To nije daleko, je li? Taj tvoj ranè? Mislila sam da je blizu grada. Prilièno daleko. Èetiri, a moda i pet dana volovima i stokom. Je li to tamou onoj, toj? ... pitala je ona s prizvukom oèaja, pokazujuæi rukom prema planini. ezdeset milja prema jugu. Lijepa vonja najveæim dijelom puta. uma kao ona kroz koju jeproao vlak? Veæinom. Ima i jezero, ravnice s kaduljom, divljine. Èudesna zemlja. } Logane, ti si se naravno smjestio blizu nekog grada? mucala je ona. Flagg je najblii odgovori on strpljivo kao da je ona dijete. Lucinda se ugrize za usnu da ne bi uzviknula od jada. Njene jake i spretne ruke drhtale su kad je otvarala svojutorbicu. Evo moje predatnice. Donijela sam veliki putnièki kofer i sanduk. Ruèna prtljaga je tamo. Veliki kofer i sanduk! Sto mu muka, kud æu ja s tim? Mi imamo veæ puna kola uzvikne Logan te, uzimajuæi cedulju, pozva eljeznièara koji je stajao na pruzi

izvan ograde. Reèe mu da podigne prtljagu iz prtljanice i ujedno pokaza na dvije Lucindine torbe koje su leale na peronu. Onda se okrene Lucindi, pa æe njeno: Draga!Ti si skroz blijeda. Sigurno si umorna od daleka puta. 26 Jesam, tako, ali æu veæ doæik sebi... Vodi me nekamo. To ba i hoæu. Do Babbitta. Tamo moe kupiti sve, od igle dglasovira. Iznenadit æe se kad vidi veæi duæan nego u Kansas Citvju. Htjela bih nabai neke stvari, jer tamo nisam imala vremena. Fino! Poslije æemo kupiti prstenje. upnik mi reèe da to ne zaboravim. On je pravio duge korake, a Lucinda je, iduæi s njimu grad, drala korak. Putem je znatieljno gledala kauboje i Zapadnjake opæenito, a iznenadio ju je ogroman duæan koji je izgledao kao hambar. Uli su. Izabrala je irok,gladak vjenèani prsten, navukla ga na prst i ostavila, kao da se bojala skinuti ga. Dirnulo ju je Loganovo ozbiljno lice. Radi njega je svladavala svoje bolne i muène osjeæaje koji su je skoro potpuno obuzeli. Ostavi me ovdje jedan sat, a onda doðipo mene. Zaboga, zar tako dugo? reèe Logan. Moram kupiti sijaset enskih stvarèica. L

ucinda, ja sam s novcem veæ pri kraju on æe zbunjeno i uplaeno. Sve sam veæ potroio, m to imam jo vac da platim stoku koju æu uzeti od Holberta kod Mo! monskog jezera. Imam ja dosta, Logane. Utedjela sam svoju plaæu nasmija se ona. Nije mu spomenula dajoj je ujak dao pet stotina dolara za vjenèani dar. Imala je predosjeæaj da æe joj taj novac jednom i te kako zatrebati. Dobro! Ti si oduvijek bila tedljiva djevojèica... Hajdmo da se odmah vjenèamo. A onda se ti vrati ovamo, dok ja prepakiram robu ukolima reèe Logan, te je uhvati pod ruku i pourie. Kako je on Lucindi izgledao snaai kakve je velike korake pravio! Poeljela je da se malo isplaèe, dok se ne snaðe u ovoj èudnoj i alosnoj situaciji. No on ju je brzo izvukao iz duæana i pourio ulicom gooreæi ozbiljno: 27 Evo popisa stvari koje sam kupio za na novi dom. Zar ti ne zvuèi fino? Mene drai i zabavlja... Èitaj! Moda æe se sjetiti neèeg, to sam ja zaboravio. mo logorova ti pod vedrim nebom, dok ne podignemo brvnaru. ivjet æe mo u naim velikim kolima s platnenim krovom. To ti je I lili "prerijska kuna". Moram se pouriti da

sve napravim prije II nm nego padne snijeg... Èudo posla, za poèetak mog ranèer skog vota. Oh! Sretan sam Lucinda to si tako snana dje vojka. Ne smijem zaboraviti da ti priznam koliko si me uèi nila sretnim. Radit æu za tebe. Jednog dana moæi æu ti dati ve to ti srce zaeli. Lucinda mu na to gotovo uzvikne: I tako æemo mi na medeni mjeseprovesti u prerijskoj kuni! Medeni mjesec? Da, tako. To mi uopæe nije palo na pa met. Ali su mnoge djevojke pionirke isto tako... Zna Lucin da, koliko se sjeæam, nekad si koèijaila, tjerala si konje svog tate, zar ne? Jesam, Logane, tjerala sam èezedvokolice odvrati ona sa strahom pri pomisli na ono to dolazi. To ti je isto. Jedanput si me povezla od crkve kuæi i tad sam te obuhvatio rukom, sjeæa se? Trebala bihse sjeæati... kad sam veæ ovdje. Dok se budemo vozili do Mormonskog jezera, gledaj



kako ja tjeram volove i uèi, jer æu ja odanle uzjahati konja te goniti stoku skroz do kraja. Ti æe tjerati kola. Sta? Ja æu tjerati volove? Naravno, Lucinda. Mogla bi odmah poèeti kao moj ortak i vjeruj, imam osjeæaj, da nijedan pionir nije imao bo ljegortaka nego ja. Uhvatili smo.krasan teren u Arizoni. Samo prièekaj dok vidi! Jednog dana imat æemo tamo tri deset tisuæa grla stoke... Evo i upnikove kuæe, skoro smo jeproli. Hajde, Lucinda! Ako sve ne obavimo brzo, bit æe nam kasno. 28 Logane..., nikad neæu odustati od onog to poduzmem aptala je ona odluèno. Osjeæala je da je upala mobre ljude, koji su je tovali i brinuli se oko nje. I prije nego to je mogla i shvatiti ta se to dogaða, veæ je postala enom Logana Huetta. Potom je Logan, s bradatim ovaèem Hardvijem, odvede da vidi "prerijsku kunu". Putem do kola doðe Lucinda malo ksebi. Pa i inaèe ne bi imalo nikakva smisla da se protivi, èak da je to i htjela. Loganovo oduevljenje, jo vie njegov polet, odravao ju je da ne klone. Ne bi se moglo eæi da se iz Loganovih pogleda i dranja ne vidi da se on zaista njome i ponosi. Kadugleda platnom pokrivena kola, vrisne Lucinda histeriènim smijehom, no to Logan shvati kao alu. Zabavljalo ga je. Kola su izgledala kao cirkuski ator navuèen na dugaèk sanduk na toèkovima. Kad se uzdigla na prste da zaviri u kola, preplavie je nekisnani, ali suprotni osjeæaji. Pogled na nabacanu robu i opremu u kolima, te miris robe prebacio je Lucindu jednostavno i naglo na drugu, uzbudljivu stranu tog njihova problema i pitanja. Kola su odisala dahom pionirskog poduhvata, avanture, borbe sa zemljom, prirodom i elementima. Oh! Kako je lijepo, fino! uzviknula je predajuæi se draima da postane ona druga, oduevljena Lucinda. A kako æemo mi spavati kastrpa ovamo i moju prtljagu? Ðavo neka ga nosi! Istovarit æemo, ali ako kupi puno toa... Ali ja æu veæ udesiti nekako, kad stignemo u na logor. Kaem ti, eno, nita me nomesti niti uplaiti!... Napravit æu tebi mjesta u kolima, a ja æu spavati na zemlji.

Oho, oho! groktao je bradati ljudeskara Hardy. To ti je pravi pionir. Logane, valjda æe ipak napraviti tako da mi bude udobno reèe Lucinda i pocrveni. Ja æu sad otrèado duæana. Hoæe li doæi tamo po mene? Mora mi dati dosta vremena, a spremi se da jo akira. 29 Logan ju pogleda, trenutak se zamisli i poèee se po bradi. Èuj, bolje da testvari poalje ovamo. Na to æe kovaèeva mila i ljupka ena: Gospodo Huett, vi æete se ko presvuæi prije polaska? Ta haljina nije vam za logorovanje u onoj pustinji. Unitit æete ju i jo æete se smrznuti. Bez brige, ona æe se presvuæi upade Logan cereæi se.ih ja to zaboravio... Nego, Lucinda, izvadi svoju staru haljinu prije no to utovarim ove torbe. Nisam donijela uopæe nikakve stare haljine. A ti u tom misli tjerativolove, kuhati na otvorenoj vatri u umi, spavati na sijenu i obavljati jo stotinudrugih pionirskih pslova?... Slabo je to. Nego, sad kad ide kupovati, uzmi jednehlaèe, èarape i èizme, flanelsku koulju i teki kaput. Kupi sombrero da ti titi liceunca. I jo, draga moja, ne zaboravi debele rukavice i jednu svilenu maramu za lic

e, jer æe te inaèe uguiti praina. Lucinda je sluala ozbiljno i reèe: Jel to sve? Buduran, sve æu to sad kupiti. Nakon nekog vremena ogledala se Lucinda u zrcalu kod gospode Hardy i nije mogla vjerovati svojim oèima. Kovaèeva dobra ena bila je oduevljea pa je konaèno i sama Lucinda vjerovala da joj sve lijepo pristaje i da æe u najmanju ruku za Logana biti "stani, pa gledaj". Uza sve to priznala je da se jo ni u jednoj odjeæi nije tako komotno osjeæala, kao u ovoj kaubojskoj. A kako æu sad pred oneljude? sa strahom i alosno æe Lucinda. Oko njihove prerijske kune skupila se mala gomila. Logan je upravo vezao konje iza kola. Drago moje dijete hrabrila ju je ismijala se gospoða Hardy sve ene vani nose hlaèe i jau kao mukarci. Iskreno æu vam pti, jo nisam vidjela zgodniju djevojku. Nauèit æete se na to. 30 Zgodna sam? ponovi Lucinda sumnjivo vrteæi glavom. Potom spakira svoju putnu haljinu pitajuæi se da li æeje ikad opet nositi. Dobra ena proèitala joj je misli. Doseljenici, oni to ive na ravima, ne dolaze u grad èesto uz osmijeh æe gospoda Hardy. Ali ipak dolaze i sve vie v

ole grad. Budite sada hrabri i, kako kau zapadnjaci, popijte svoju èau. Va mu æe povelik ranèer, tako kae moj Hardy. Nemojte smetnuti s uma da ena doseljenika na poslu uvijek povuèe deblji kraj i nikad ne dobije priznanje za to. Hvala vam na svemu, gospodo Hardy zahvaljivala je Lucinda na pomoæi, savjetima i dobroti ove mile ene. Veæ mi se sve muti pred oèima, ali æu nekako progurati... Zbogom! Lucinda izaðe, nosesvoju torbu. Silila se da hoda lagano i prirodno. Neto je vuklo da potrèi. Ohoho! vikne Logan ugledavi je. Da su bili sami, ovakav naèin izraavanja i pohvale godio biLucindi. No, neka bude kako hoæe, samo neka izazove oduevljenje i uzbuðenje kod tog èunovatog i ozbiljnog mua! Ali, da skreæe pozornost na nju pred drugima i jo gore predtim odrpanim djeèacima nevaljalcima, bilo joj je jako neugodno, muèno. Jedan od djeèa



ka zazvidi: Hej, gospoja, nemoj se sluèajno sagnuti u tim hlaèama! Ova bezobrazna alarazveselila je Logana. Drugi ljudi okrenue se s neugodnim grimasama na licu. Lucinda je sva pocrvenjela. Jimmy, bit æe to nova vruæa cura doviknuo je drugi nevaljalac. Lucinda priðe kolima, ne gubeæi svoje dostojanstvo, osim to je bila crvena u licu,a to æe, mislila je, sakriti obod njezina irokog sombrera. Ugurala je torbu pod sjedalo i zakoraèila na glavèinu toèka. Kad u brzini htjede drugom nogom 31 stati na toèa, ne uspije joj i skoro pade. Njene plave hlaèe bile su joj prilièno pripijene. Tadje Logan lako podigne i ubaci u kola. Nespretno, ali sigurno sjedne ona na visoko sjedalo, dok je gomila veselo dobacivala i alila se na njen raèun. Nalazeæi se sadu zgodnijem poloaju, nestane kod nje zbunjenosti i ljutine te joj se vrati njezinpustolovni duh i smisao za alu. Gledala je dolje na svog mua, na nasmijane zapadnjake i one male nevaljalce. Svi ste vi jedan put bili poèetnici reèe ona uz osmijehodraslima, te malim nevaljalcima zaprijeti prstom. Cukala sam ja i veæe klipane odvas. Logan se s druge strane popne na kola i prihvati kratko bièalo s dugim remenom. Hardy, kako se gone ovi volovi? obrati se Logan kovaèu kao da se u zadnjem trenutku prisjeæa neke vane stvari. To vam je jednostavno, Logane, samo im viknite "ais" odvrati kovaè smijuæi se. E, sad, zdravo narode, vidjet æemo se na proljeæe dovikne Lgan i opali bièem. Volovi zaklate ogromnim glavama, stisnu se jedan k drugome i krenu. Teka se kola poèee lagano kotrljati. Lucinda je domahivala kovaèevoj eni, a onddjeèacima. Njihova pjegava lica bila su radosna i uzbuðena. Odlazak ovih kola znaèioje neto to su oni osjeæali, ali nisu razumjeli. Jedan od njih stavi ruke na usta dadovikne jo zadnju rijeè Lucindi. Nek ti bude, gospoja. Moe biti naa uèiteljica i æukolko hoæe, samo ako nosi te hlaèe. Lucinda brzo okrene glavu naprijed. Ma vidi ti tg malog lupea!... to je to s mojim plavim hlaèama da djeèaci tako govore? Nita. Ba

jepe. Plave hlaèe su ovdje stvar obièna kao palaèinke. Ali ja jo nisam vidio tako lijee kao ove na tebi. 32 Volovi su teglili. Platnom pokrivena kola ila su polagano sporednom ulicom. Morao je to biti obièan prizor u Flaggu, jer nijedan od sluèajnih prolaznika nije zagledao kola dvaputa. Izbjegavi daljnju znatielju i podsmijeh, Lucinda osjeti olakanje. to bi rekla ona trojica kauboja da je vide! Logan je preao preko eljeznièke pruge, zatim preko kripava mosta, pokraj kuæica i brvnara i konaèno poj crne i ute pilane. Draga, sad smo vani. On pokaza bièem preko tajnovite i strane ue na nejasnu sliku grebena u daljini. Glas mu je zvuèao duboko i osjeæajno: Mi smo na putu prema mom rancu, prema naem domu u Kotlini sikomore. Da, Logane, veæ je nekako zamiljam... Jako sam sretna odgovori ona njeno, iznenaðena i dirnuta to ju je takoslovio od milja i pokazao svoje osjeæaje. ivio sam, radio i tedio novac za ovo. Tamo dolje krije se moja kotlina, izvrstan ranè za stoku, s vodom i travom, a sve ograðeno. I evo, tu je i moja oprema, sve plaæeno. A ono zadnje i najbolje, to je moja

mala i mila ena koja je dola ovamo izgraditi Zapad! Lucinda se osjeæala smirenom isretnom. Dodue, sumnjala je da on cijeni nju i njezinu rtvu jer je bio previe obuzet mislima na stado i stoèarenje. No sada, kad je znala da je voli, mogla bi mu oprostiti, potovati njegove osjeæaje i stoga se s veseljem priljubi uz njega. Put je vodio kroz iskrèenu umu, teren je bio suh ali ne i pranjav, a malko se sputao, tek toiko da su volovi lako vukli. S blagim toplim vjetriæem naiðe i ustajao sladak miris,koji je najprije Lucindi bio ugodan, a potom je razdragao, te æe svom muu: to je to? Suha Arizona. Mjeavina kadulje, cedrovine, pinjona i borovine. 33 Lucindi se tosvidjelo i to je bilo jedino to joj se dopadalo na ovom putu od est milja prema umi. Izgleda da su proli i zadnju brvnaru i zadnji panjak ograðen jednostavnom ogradomod kolja. Ulazak u umu izgledao je kao ulaz u tunel sa smeðim stupovima pokrivenimzelenilom. uma je bila tiha, sjenovita, osvijetljena zlatnim snopovima sunèevih zraka i puna nekih priviðenja. Lucindu je obuzeo poseban osjeæaj koji nije mogla odred

iti. Èinilo joj se da joj je sve to poznato, premda jo nikad nije bila u takvoj umi.Prije zalaska sunca Logan dotjera kola na iroko otvoreno mjesto, pa reèe: Ovdje æemologorovati. Ima i vode, i trave, i drva za vatru. Zna, Lucinda, drva ti neæe nikadmanjkati. Zaustavie se pod velikim usamljenim borovima izvan ume. Naokolo je bilovjetrom sruenog drveæa, starog, suhog i krhkog, ali i skoro palog koji se utio na prijelomu. Logan skoèi s kola i, dok Lucinda htjede za njim, on je obgrli i skine na zemlju. A sad, enice poèetnice, moe poèeti veselo æe on. Ali joj nije rekao to daje Lucinda glupo stajala i gledala, dok je on putao volove iz jarma, zatim poèeo vaditi torbe i kutije iz kola. Digao je i skinuo njezin sanduk s takvom lakoæom dase divila, sjetivi se kako ga njezin otac bez pomoæi nije mogao ni maknuti. Stavit æe



mo ga pod kola. Ne boj se, Lucinda, pokrit æu ga. Kie su i onako prole. Sad moemo sao doèekati snijeg. Uhu! Jo kako æe padati i puhati! Logane, mrzim vjetar i ne volim snijeg. Pa da ti kaem, nekako æe to progutati u Arizoni... Sad gledaj to ja radim i use. On prostre ceradu po travi, iz poveæe kutije izvadi platnene vreæice raznih velièina, te ih poreda. Iz kudjeljne vreæe istrese razno sude. Tu se nalo aluminijskih tanjura, èaa, 34 tepsija, kotliæa, lonac za kavu, poljski lonac i jo kojekakvih kuharskh drangulija. Potom odvee s kola nekoliko vedara koja su bila utaknuta jedno u drugo, te ode na potok i donese vode. Svi su Loganovi pokreti bili brzi, snani, smiljeni i spretni. Bilo je upravo ugodno gledati ga kako barata sjekirom. Komadi drveta i trijeske frcale su kao od ale. Naloio je veliku praskavu vatru i objanjavaoLucindi da sve mora izgorjeti do ara. Zatim kao kakav maðionièar, izvuèe lavor, sapun ruènik i dobro opere ruke. Najvanije od svega naceri se on. A sad, gledaj kako mijesim pogaèice. Ona je zaista promatrala njegov rad s velikim zanimanjem i znatieljom. On je stvarao je èuda za djevojku poèetnicu. Za Lucindu je bilo pravo otkriæe vidjeti tog pleæatog mladiæa na koljenima pokraj velike zdjele vode i brana, kako vjeto svjim preplanulim rukama mijesi tijesto. Bio je isto tako spretan i u spremanju jela. Ona je sjela prekriivi noge i od srca uivala u svojoj prvoj veèeri u Arizoni. Bia je dobro ogladnjela. Logan je zaboravio da je u Flaggu povede na ruèak. Sad pak, unka i jaja, pogaèice i kava, breskve iz konzerve i na kraju velika kutija slatkiakoju je Logan odnekle izvukao kao poseban dar toga dana, znaèili su mnogo vie negosamo utaliti glad. Logane, ti me zaèuðuje. Sjajan si kuhar reèe ona. Upravo divota kadpomislim da neæu morati kuhati i peæi. Ha, ha, ha! Sve æe ti to nauèiti veselo æe Logai hoæu da vidi kako i ja to znam... Sad æemo ovo raèistiti. Ja æu prati, a ti æe brisu ovi sitni poslovi bili gotovi, Logan uze sjekiru i pode u umu te se vrati s o

gromnim tovarom mirisnih grana i zbaci ga pokraj kola. Zatim razmota jednu ceradu i izvuèe pokrivaèe. U kolima je jedva mjesta i za tebe pa æu ja sebi napraviti leaj a zemlji. Ako doðu skunkovi, kojoti, korpioni ili otrovni pauci, najprije æe na mene.Ha! ha! Zna, to ba i 35 nije smijeno. Ne elim te nikako izloiti opasnosti. Ti si i te kako dragocjena. Ne bih nikad naao enu kao to si ti. Lucinda ne reèe nita. Njee rijeèi kao i njegov rad bile su tako prirodne, tako jasne i odreðene. Uza sve to on je pokazivao divno razumijevanje i osjeæajnost. Ona je sada nevjesta i ovo je njezina svadbena noæ. Mrak je prosto nahrupio iz ume. Èula je hujanje vjetra u borovimai nelagodan alostivi zvuk, kao da uma bolno die. Kako je sve oko nje usamljeno! Malko je zadrhtala, Loganova zapaanja i primjedbe bile su otroumne i toène. On izvuèe nezin teki kaput, potom ubaci u kola velik snop borova zelenila i jo nekoliko pokrivaèa te se i sam popne u kola. Lucinda je èula kako naveliko uka i pretura po kolima e konaèno izaðe raskutrane kose. Evo! Samo jo mora smotati kaput za jastuk, skinuti

, zavuæi se pod pokrivaèe i uivati... I na dan za danas je gotov. Ovo je na prvi dan. Sad da i ja zapalim, Lucinda! Ne bi bilo loe da malo prohoda i protegne noge prije spavanja. Ona proeta pod borove pored potoka i po èistini. Nije ila daleko. Loganse bojao da se pod oborenim drveæem i gomilama kadulje ne nade kakva zvjerad. Onase okrenula i opazila kako on potièe vatru. Stajao je kraj vatre visoka, krna pojava koja je jedinstveno pristajala uz ovu neobiènu sliku. U njemu je bilo neèeg divljeg i sirovog, a ipak uzbudljivog, neèeg to i podrava i stvara jezu. Plamen je lijepoosvijetlio èipkaste, borove grane. Iskre su frcale uvis. Velika bijela kola stajala su kao utvara. Crnina je uvijek kod Lucinde izazivala potitenost, bjeline se plaila. Logan je stajao i protezao ruke... Divan je on mislila je. Mogla je onu ljubav, koju je gajila prema njemu kao djeèaku, prenijeti sada na ovog odraslog èovjeka, jer je Logan sazrio i preko svojih godina. Njegovo mirno lice pokazivalo je lijepe i ozbiljne 36 crte. Napatio se muke i oskudice, boli i jada. Lucindin strah

od Logana rasplinuo se kao dim one vatre u mraku. Osjeæala je neki nejasan strahod ovog Zapada i pretpostavljala da æe joj se to i pojaèati, ali to nikada neæe biti strah od Logana Huetta. Sto bude da bude, ona se radovala to se odazvala njegovu pozivu da mu postane druica i sa svoje strane uèinit æe sve da mu zaista bude od koristi. Lucinda se vrati k vatri i ogrije ruke nad plamenom. Uh, kako se zrak brzo ohladio! Nikad ne bih rekla da vatra moe biti tako ugodna ona æe kroz smijeh. Da, da, pravo kae. Tada je on povuèe te sjedoe na travu blizu vatre. Istrese pepeo iz lulei odloi je u stranu. Lucinda, ja nisam èovjek koji puno govori. Odsjev vatre poigravao je na njegovu tamnom i odluènom licu i njegovim sivim oèima. Sigurno æu ti dodijati prièajuæi o stoci i posjedu, medvjedima i kuguarima, Indijancima i ovoj divljini.



Ali, stvari koje su ovdje... duboko tu pokaza rukom na grudi osjeæam ih, ali mi ihje teko iskazati... Moje rijeèi nikad ne bi mogle izreæi koliko cijenim to si ostavia svoje tamo, pa prijatelje, udobnost u gradu da bi dola ovamo u divlju Arizonu biti moja druica. To je puno i previe i skoro nikako da shvatim da je to istina. Ljubim te zbog toga. .. Mislio sam da sam bio sebièan to sam te pozvao ovamo i odmahna juri dovukao u sve ovo. Ne, ti æe mi oprostiti kad vidi na ranè pa posao koji trbaviti, a zima brzo dolazi... Ti si jo... ti si samo mlada djevojka. Samo osamnaest godina! Stid me kad pomislim to si sve morala savladati ... kad si prihvatila.No, draga, ne boj se, ja æu ti pomoæi da brzo postane prava ena, kao to si se brzo dala. Sve je to u dobar èas, Lucinda, buduæi da osjeæa kakav sam, voli me i eljela sk meni ... To je sve, 37 djevojèice moja. Poljubi me, zaeli mi laku noæ i zavuæi se u voj leaj u naoj prerijskoj kuni. Lucinda uèini kako joj on reèe, osjeæajuæi takvo olugodnost da ni sama ne bi vjerovala. Kao da je stresla neku muku i brigu koja ju je dugo pritiskivala. mirkala je iz kola na titravu vatru. A onda se zavuèe pod tople vunene pokrivaèe. Sto je èudno! Divota je biti ovdje! Ovaj leaj, ovaj platneni krov s titravim, tajanstvenim i sablasnim sjenkama od vatre! Ne bi ona to zamijenila ni za palaèu kakve kneginje! Vjetar je tuno hujao kroz borove oplakivao stranu usamljenost, daljinu i divljinu Zapada. 38 GLAVA 3 Negdje u noæi Lucinda se probudi. Sanjala je kako se nalazi u èudnovatu sivu mjestu, te luta niz neku praznu ulicukoja odjekuje, a ona sve strahuje da je ne opaze u mukom odijelu. Te noæi bilo jetamno kao u rogu, a tiina grozna kao u grobu. Nigdje zvuka uopæe. Utihnuli i zrikavci, i vjetar, i potok. Uza sve pokrivaèe bilo joj je hladno. Leala je dræuæi. Odjednoe zaèula otar, sablastan lave, divlji i otegnut. Svanula je zora. Udaranje sjekire iprasak drveta kazivao je da je Logan poèeo svoj posao. Lucinda se uspravi i zaeli

iziæi i pomoæi mu. No, hladan zrak to je tipao otjerao joj tu pomisao. Ali, kad je èupucketanje vatre, zbaci pokrivaè i potrai svoje èizme. Veæ kad je vezivala drugu èizmursti joj se od hladnoæe ukoèie. Ona navuèe kaput, uzme malu torbu i iskobelja se iz koa. Logana nije nigdje bilo. Lucinda priðe vatri. Sinoæ joj je bilo fino pri vatri, ali tek sada! Dok je grijala ruke, gledala je unaokolo. Trava je bila sivobijela,posuta injem. S one strane èistine pojavi se Logan na konju, goneæi volove. Nebo jena istoku zarudjelo, ali je borov zid posvuda, sa svih strana izgledao hladan,opasan. Logan je mislio na sve pa je stavio i vedro vode na vatru da se grije. Prije nego to se on vratio, Lucinda je oprala ruke, umila se i poèeljala, potom isplela kosu u pletenice i pustila ih neka vise na leðima. Zdravo, doseljenice dovikneona Loganu. Zdravo, crveni obraèiæu! _ Digla si se da vidi kako izgleda jutro, a?... ako si spavala? Kao klada. Probudila sam se samo jedanput zbog nekog èudnog sna. Kao da sam bila u nekom pustom gradu i lutala u ovim hlaèama... Je li, to je to onak

o lajalo? Kojoti. Ja ih volim èuti. Ali od vukova me hvata drhtavica. Naiao sam tamo na trag velikog lofera. 39 Lofera? Tako ovdje nazivaju vuka. Moda je to trag Sivog ko ljaèa. On ima crnu dlaku oko vrata. Ubit æu ga i napraviti kou za tepih. Moramo iskoristiti to nam ova zemlja daje. Lucinda mu je pomogla spremiti doruèak. Kasnije, dok je Logan uprezao volove u jaram, otila je po drugog konja. Nije ga moglauhvatiti, veæ ga je samo potjerala do logora i Logan ga odmah zgrabi. Ova trka zakonjem malo ju je zagrijala, ali je jo uvijek voljela ogrijati ruke i noge pri vatri. Crvenilo na istoku je izblijedjelo i sunce se pojavilo u èeliènu sjaju. Logan je predviðao da dan neæe biti ba ugodan te joj reèe neka izvadi rukavice i stavi jedan okrivaè na sjedalo. Volovi su krenuli slono klateæi velikim glavama. Lucinda im se divila. Kako su strpljive i neumorne ove blage i dobre tegleæe ivotinje! Prvi put joju glavi sinu misao o vrijednosti ovih ivotinja za doseljenike u divljini. Gusta uma progutala je njihova kola, satima su se vozili kroz nju, no Lucindi je to bil

o ugodnije, jer hladan vjetar nije mogao puhati kao na otvorenom, a i sunce je tu i tamo prosijavalo. Hajde, sad ti goni ovuda i uèi se reèe joj nakon nekog vremenaLogan i stavi joj biè u ruku. A to æu raditi? upita ona u èudu. Goniti reèe on kratkoo prije nego je shvatila, Lucinda je upravljala prerijskom kunom. Volovi su vuklikao da ih tjera sam Logan. Ali to æe ona raditi kad on side s kola da goni stoku? To je lako reèe Logan mnogo lake nego koèijaiti konjskom zapregom. To samo izgleda isuie lako reèe Lucinda. Oni idu ravno, jer je i put ravan. A to onda, ako iz ume ispade krdo bizona ili banda Indijanaca?... To onda ne bi bilo smijeno. Ali bizoni sunestali, Lucinda, a Apaèe smo strpali u rezervate. To me sjeæa na Matazela. 40 Tko je to? upita Lucinda s prizvukom straha. Mlad, ali snaan i opak Apaè. Kau da je on je



dan od sinova starog Geronima. Logan sigurno nije volio tog starog runog ðavola. Matazel izgleda kao plemiæ, otmjen crvenokoac. Tebi, Lucinda, kao da su se dopali oniNavajo Indijanci, Matazel bi ti se mnogo vie svidio. Ima sive oèi zaista lijepe oèi!Divlje, sjajne, estoke! Nikad neæu zaboraviti, kad me potapao po grudima i rekao: "Matazel osvetiti"! O, Boe! Pa to si mu uèinio, da te toliko mrzi? Dosta. Bio sam skaut kod generala Crooka. General me poslao s vojnicima da pronaðemo i pohvatamo Matazela i njegove ratnike. Gonio sam ih po tragu prema visoravni i satjerao u jednu slijepu guduru. Bilo je i pucnjave, no nitko nije poginuo. Uhvatili smo Matazela i vratili ga natrag u rezervat s ostatkom Geronimove druine. Oni æe provaliti jednog dana. Valjda to neæe biti zlo za doseljenike? Mislim da hoæe. Ali za nas nema opasnosoti. Veoma smo daleko od Cibequea. Vjetar je ojaèao i poèeo dizati prainu. Ovopak i k tome hladnoæa, navede Lucindu da se preko sjedala prebaci natrag u kola iumota u pokrivaèe. Oslonila se na robu i poèela gledati iz kola, misleæi turobno o enaa koje su s karavanima prolazile preriju. Kakve su se nevjerojatne tegobe i oskudice morale podnositi! Nejasna tamna uma sa svojim zanjihalim kronjama i granama, èistina s podignutom prainom, nisko nebo, skoro neprekidno kotrljanje toèkova, suh, prodoran miris smole koji joj je ulazio u nosnice, sve ju je to neko vrijeme dralobudnom, dok ne zaspi. Kad se probudila, Logan joj reèe da je jezero na vidiku. Zgrèena i ukoèena, Lucinda uspue natrag na sjedalo uz Logana. Sivi panjaci, obrubljeni azbacanim borovima, vodili su do iroke vode, tamne kao i oblaci. Lucinda ugleda ogradu koja se protezala uz obalu sve do brvnara. Sa zapadne strane jezera stajale su vrletne stijene bronzane boje, a istoènom obalom vodila je cesta du krevita i kamenita nagiba, pusta i neugodna Lucindinu oku. Da li æe nas ovi doseljenici htjeti primiti? upita ona. Svakako. S njima æemo jesti, ali æemo spavati kao i prole noæi.

ma ih previe u ovim brvnarama. Bit æe ti udobnije u kolima. I meni je tako milije solakanjem odvrati Lucinda. Holbert, a osobito ene iz njegove obitelji, lijepo sudoèekali Lucindu. Da nije toliko ozebla i ogladnjela i bila sva jadna, ona kolibai njeni iskreni i dobri stanari èinili bi joj se nepogodnim i tekim, no shvatila jeda je kuæa ipak zatita. S Holbertom i enom ivjele su njihove dvije kæeri i Holbertosestra. Jedna se kæi veæ udala i stanovala je u susjednoj brvnari. Njima je Lucindindolazak bio neto posve prirodno. Udata kæi bila je mlaða od Lucinde i imala veæ dijet. Nitko od njih nije bio u Flaggu jo od proljeæa est mjeseci i zato su svi bili eljnda èuju novosti, a Lucinda im je mogla naprièati dosta toga. Iznenada ude i Holbertov zet, a za njim pas sive dlake i divljeg izgleda. Zet se odmah prikljuèi razgovoru Holberta i Logana. Govorili su o stoci. Kakav èudan pas! uzviknu Lucinda. Ona je voljela pse. Je li to ovèar? Upola ovèar a upola vuk odgovori Holbertova ena. Majkanjegova najbolji je Johanov pas èuvar stoke. Tko bi rekao! Upola vuk? Jo nisam vid

jela vuka. A kako mu je ime? Nema imena. Lo je to pas, neæe trèati za stokom i grizese s drugim psima. John bi bio sretan da ga se, bolje da kaem, da je se rijei. Toje zapravo kuja. Logane zamoli Lucinda i naglo prekine onu trojicu u razgovoru da li bi gospodin Holbert dao meni ovu kuju? 42 Bez daljnjega, samo ako je moete odvesti reèe Holbertov zet. Lucinda stade sklapati "poznanstvo" s poluvuèicom, a kujase ponaala pitomo. Sjedeæi uz vatru, Lucinda postade toliko pospana da joj se oèi poèsklapati. Logan joj priteèe u pomoæ. Zaeljee prijateljima laku noæ i poðoe k svojim. Kuja je odmah pola za Lucindom. Uvuci se u krevet prije nego to opet premrzne reèeLogan pomauæi joj. Tu ti je i tvoj pas. Taj æe se sad drati tebe. Kako æu je zvati, Lne... Hodi, hodi, cuk, spavaj kod mojih nogu. Naæi æemo veæ pravo ime za nju... Luèe, jæu natrag da dovrim razgovor s Holbertom. On æe mi prodati neto stoke, jeftino, manjdio æu platiti, a ostalo na kredit. Muka je jedino to mi nema pomoæi goniti stoku. Al neka ide bestraga, Holbert æe mi dati stoku, pa ako æe ti tjerati volove, a ja æu go

iti stoku. Pokuat æu odvrati Lucinda, suspreuæi se da ne pokae strah i pokvari muu loenje. Na pola puta odavde prema naem rancu ima jedna naputena stara kuæa. Ako do stra uveèer stignemo do te kuæe i uspijemo utjerati stoku u ogradu, onda smo na konju! Preksutra uveèer bit æemo kod nae kuæe. Lucinda skine èizme, savije kaput za jastuk vuèe se pod pokrivaè. Pas joj se ugnijezdio do nogu. Vani je puhala vjetrutina. Lucinda je bila zatiæena jer je Logan vezao prednja krila krova. No, samo i sluati taj vjetar, bilo je veæ dosta. Fijukao je neprekidno oko platnenog krova, hujao po drveæui dizao prainu po putu. Konaèno Lucinda utone u san. Loganov glas trgnuo ju je iz duboka sna: Zora je, Luèe, pakiraj se i izlazi... Je li tvoj pas bio kod tebe?... Da, zbilja, bila je, vidi ti nje! E, sad bi ti slabo tko mogao priæi, èovjek ili zvij



er, gotov je! 43 Rano mi laska, veæ u zoru. Oh, Logane, teko mi je ustati. Tako je lijepo i toplo ovdje, uuuh! Ipak sam ja poèetnica, mekuac. Dobro, dobro, draga Luèe, garantiram ti da veèeras neæe vie biti poèetnica, kako kae odvrati Huett ozbiljnijepremiti kola. Ti æe krenuti i goniti volove, a ja æu za stokom. Bit æu ti blizu, samo ie neæemo moæi zastajati. Izgledalo je da æe ovaj dan biti bolji nego juèer. Na inaèe ebu bilo je neto malo oblaka, a i vjetar je popustio. No ipak su Lucindu boljeliprsti od zime, dok je navlaèila i vezala èizme. Poslije doruèka ene su jo malo zadraLucindu, dok je Holbert ispratio Logana do kola. Obeæavi enama da æe navratiti kad pri put bude ila u Flagg, Lucinda pouri za Loganom. Nadajmo se da æe to biti skoro. Ali zima dolazi dovikne Holbert za njom. Nemojte sluèajno stati pred tog bika kojegje John prodao vaem muu. Divlji je i opakiji nego ris kad ga natjera u tjesnac. Lucindi kao da se neto slomilo u grudima. Bilo joj drago to joj Hoibertovi nisu vidjeli lice kad je odlazila koraèajuæi uz kola. Pas je skakao uz nju. Nije vidjela Logai Holberta, ali je èula uzvike i povike na stoku negdje oko obora. Odjednom se pojavi Logan. Jahao je i na ularu vodio drugog konja. Popni se na kola, Luèe reèe on kratko, tonom kojem pogovora nema. Dri psa uza se. Ovdje su kojoti... ah, èuj, pa evoimena za tu nau kuju. Kojota! Kojota? Zbilja, zgodno ime prihvati Lucinda, penjuæise na kola. Èekaj, Logane... digni i nju na kola... Dobro! Nju ne treba tovariti,a ni vezati. Huett skoèi na kola. Volovi krenu i kola zakripe. Skrenue na glavni put. Sad, Luèe, tjerat æe sve ravno oko petnaest milja, nema skretanja sve do one starenaputene kuæe, o kojoj sam ti govorio. Moramo stiæi tamo prije mraka... 44 I navucirukavice... Uh, sveca mu! Samo da stignemo tamo sa svom stokom, tu ti je jedan areni bik, opaki lupe, osam krava, est dvogodaca i pet junaca... oh! Osjeæam se boga1tim. Al æu se i najahati za njima. Na izgled mirna, Lucinda uze biè koji joj on prui

te ok rene glavu. Da li je ovaj èovjek zbilja lud da joj natovari ovak vu dunost? Ili je htio da i njoj oda priznaje koje pripada e nama na Oregonskoj cesti? Ona seodluèi da mu ne pokae svoju zbunjenost i unutranji strah i nemir. Kola su ila i Lo an skoèi s njih. Sa sreæom, curice! uzviknu on sav radostan. Pa zar to nije neto, netveliko? Luèe Huett, goniè volova u div ljoj Arizoni. Uhaj! Lucinda nije nimalo dijelila njegovo oduevljenje, ali joj je bilo drago to je vidjela da bi ga u njegovimpraktiènim nam jerama i idejama mogao omesti samo i jedino neki stvarno vaan i krupan razlog. Ona je ostala sama na gonièkom sje dalu isuvie visokom, tako da bi se sva natukla i ugruvala, ako bi morala skoèiti na zemlju. Kojota ju je gledala svojiminteligentnim oèima, kao da je shvaæala njene neprilike. Lu cinda je stezala bièalo.Volovi su se klatili i teglili ne znajuæi nita kako je nju steglo u grudima i kakoje gledala uplae nim, skoro uneezvjerenim oèima. Cesta je miljama vodila uz obalu jezera dokle je sezalo oko. Njezina glomazna kola ne mogu skrenuti lijevo uz nagi

b, ali zamisli da skrenu desno? I ona i kola, s koferima punim lijepih haljina injezinim sandu kom s jo skupljim stvarima, a k tome i Loganovim suðem, priborom ialatom za njegov velik poduhvat sve bi se to prevrnulo i potonulo u jezeru. I dok je Lucinda promatrala, nesigurna i uzbuðena duha, volovi su polako i ujednaèeno i li teko i tromo kao i juèer. Vjerojatno nisu ni znali da je onaj koji ih goni i dri biè u rukama, samo ena. Ta njema misao obradovala ju je te odluèi da uopæe bez velike ptrebe i ne misli vie na njih; strah joj je pomalo poputao. Promatrala 45 je nagibi na drugoj strani preko jezera i daleko naprijed tako da ju ne zaokuplja samo opasnost situacije. Radi neto, to nikad ranije nije radila tjera volove koji tegleprerijsku kunu! Bila je to zaprepaæujuæa èinjenica koja bi morala biti ugodna jednostoj i obiènoj Lucindi, ali ta jednostavna, obièna i prirodna Lucinda jo nije dola do iraaja. "Mislila sam da je poduèavanje u koli teak rad", govorila je ona sama sa sobo. "Ali ta je tek ova pionirska smjelost! Oh, volim ja Logana!" Sunce se visoko di

glo, dobro je ugrijalo i Lucinda skine teki kaput. Kad se osvrnula, uèinilo joj seda, kroz prainu, vidi stoku gdje bjei nekamo u stranu. U prvi èas se tome nasmijala,ali je odmah shvatila da to nije poteno prema Loganu. No, malo kasnije opazi dase prevarila. Vjetriæ s leða donio je miris praine i topot goveðih nogu. Osvrne se i oazi da Loganova stoka nije daleko. A onda kroz prainu ugleda i Logana, te joj seuèini da se on bijesno i estoko baca kamenjem, to je znaèilo da je nemoæno bijesan. Lnda se nasmija u sebi. "I pravo mu je! Kauboj, stoèar i mu, koji nema vremena ni zamedeni mjesec!" U zadnji tren je opazila da je stigla do kraja jezera gdje je put skretao preko èistine i ulazio u umu. Volovi oèigledno nisu nita drugo vidjeli osiputa pred sobom i uopæe nisu marili za stoku otraga. Lucinda se jako iznenadi kad



primijeti da sunce veæ stoji gotovo okomito. Bilo joj vruæe i bila je edna. Nije mogla naæi èuturu koju je Logan stavio negdje ispod sjedala. Kola su ila okukom, Lucindase osvrne i pogleda nazad. Stoka se rasula i sila s puta. Logan je gonio neobuzdane junice, koje su skretale predaleko. Krave su bile zapraene i izgledale umorne. Onda Lucinda ugleda bika. Tog trena bik je rikao. Bio je tako blizu iza kola da je privezanog konja za kolima natjerao na toèkove. Pranjav, irokih rogova, ogromneglave, sa zelenom vatrom u oèima i ispruenim jezikom! 46 Lucindu obuze strah da æe bik preplaiti konja, a moda napasti i izbosti volove i natjerati ih u trk. Meðutim seova uasna katastrofa nije dogodila. Volovi su ili u umu, a grane poèee strugati poovu kola. Sati su prolazili. Ubrzo se poslije ume ukaza lo i dombast teren, obrastao bunjem i razbacanim hrastovima, a potom èistina, jajasta oblika, obrasla kaduljomi malko ugnuta u sredini, gdje je jednom izgleda bilo vode. Za trenutak, Lucinda opazi grupicu sivkastoprugastih lijepih ivotinja, koje su trèale za svojim vodomkao ugalj crne dlake. Smugnule su u umu na protivnom kraju èistine. Jednom u tijekupopodneva Logan joj proðe s lijeva jauæi kroz kadulju, u punom galopu, gonio je nekoliko grla stoke. Sakupio ih je i vratio do ostalih. Nakon nekog vremena Lucindaopazi jo daleko u daljini staru brvnaru i ogradu. Logan je veæ otiao naprijed. Vidjela je kako nagoni stoku oko ograde i tjera je u ogradu. Tek poslije pola sata stigla je Lucinda do brvnare. Upravo toliko joj je bilo i potrebno da doðe k sebi ismiri se. No, nije se trebala brinuti za Logana. Kad stie do kuæe, njena zabrinutost je potpuno ièeznula. Vidjela ga je kako sjedi na kladi sav pocrnio od praine i znoja. Gorio je kao vatra i brisao s lica znoj i prljavtinu. Svakako je njegovo oduevljenje bilo veliko i vidjelo se da je raspoloen. Njegova je prijanjeg bijesa nestalo. Kako si progurala bez mene? Sasvim lijepo, samo me prestraio bik. To sam i mi

slio. Ipak æu ga zaklati. To je najgora od svih rogatih betija koje sam do sada vidio... Zna, eno, brinuo sam se i plaio za tebe. Sad vidim da nisam imao razloga. Oh,brinuo si se Lucinda æe, ne pokazujuæi da joj je drago. Sila je s kola, a kuja Kojota skoèi za njom. Tlo joj se èinilo nesigurnim ili su joj noge utrnule? Gdje æemo se ulogoriti? Gdje je voda? 47 Holbert mi je rekao da je izvor iza brvnare odvrati Logan. Logorovat æemo ba ovdje. Lucinda odvee vedra s kola, uzme dva i pode po vodu. Bila je umorna i neraspoloena. No, uza sve to, u njoj se budi neki drugi, suprotanosjeæaj. Nekoliko alosnih cvjetova raslo je iz korova pokraj brvnare, po èemu je Lucinda jasno vidjela da je jednom neka ena njegovala ovo cvijeæe. Moda je i ta ena biltako neiskusna, poèetnica i mekuac kao ona! Otvori za prozore, kao prazne oèi, alosnsu gledali iz brvnare. Ona je ila po ravnome i travi, kad Kojota odjednom odskoèiunazad i zalaja. Zzz! Glasno itanje i èegrtanje zategne Lucindine ivce. Pazi! To je rtua! vikne Logan otraga i dotrèi. Tu je, pogledaj, to je umska èegrtua. Lucinda spa

crnoutu zmiju, debelu i ljuskavu, kako plazi pod brvnaru. Nita, nita reèe ona uzrujao Loganu. Ja se ne bojim zmija. Svejedno pazi da ne nagazi na neku od njih u travi... Tu je neka staza. Naðoe èist, uboreæi izvor hladne vode te joj Logan reèe da je ka izmeðu dobrog i loeg logora u tome, ima li ili nema vode. Vraæajuæi se, Lucinda zavri u brvnaru, te ju najprije obuze èuðenje, a potom i strah. Prljav zemljani pod, èaðavognjite, grubo izraðene police i krevet od motki i greda prièali su svoju prièu, kojaju je raalostila i osupnula. Sto se tu dogodilo? Kako ljudi s Istoga slabo shvaæajumukotrpan ivot onih koji su se zaputili na Zapad! Nije eljela da joj Logan primijeti osjeæaje i proèita misli. Upitala ga je da li je vidio onu lijepu ivotinju crnihrogova, za kojom su trèale druge, bjelomrke, preko èistine u umu? Kako da nisam, stomu gromova! teta to nisam imao puku. To je bio crni mujak, kralj stada antilopa. Hobert ga viða godinama. 48 I Logane, ti ga valjda ne bi ubio, je li? gledala ga onasa strahom. Zato ne bih? Divlje ivotinje me uzbuðuju. Volim lov. Siguran sam da æu n

gaziti na onog vuka s prstenom crne dlake oko vrata. Ja ne mislim da ba mora ubitisve na to naide Lu cinda æe skoro otro. Logan se ukoèeno zagleda u nju, a onda se uji s nekak vim mrgodnim èuðenjem na licu. Lucinda se sjeæala kako se tukla sa svojom braæom i njihovim prijateljima jer su ganja li vjeverice du eljeznièke pruge. Kako bi e oni derali i tr èali kao divljaci! No, sad mora suspregnuti svoju odvratno st prema Loganovoj strasti za lovom, znala je to, bez obzira na osjeæaje. Veèera je brzoprola i sitni su poslovi dovreni. Samotna noæ sputala se nad umu. Lucinda se radovao æe se uvu æi u leaj u kolima i ispruiti radovala se to æe ju umor savladati i potisve misli. Sanjala je o ogromnu biku i velikoj zmiji. Logan ju je probudio u sivo praskozorje. Jo prije zore kola su bila natovarena i volovi u jarmu spremni za



Lucindu. Ja æu kao i juèer Logan æe mirno Lucindi, kad se ona popela na sjedalo. Nisam ba siguran za put, ali je veæinom onakav kakvim smo proli. Ima jedna dugaèka nizbrdca kroz umu. Kad ju preðe, onda si veæ blizu kuæe. Ja æu te veæ stiæi prije nego to tno! Ona pomoe Kojoti da se uspentra na kola. Volovi smjes ta posluae njen povik ikola krenue. Skreæi lijevo dovikne Logan, veselo mauæi eirom. Volovi tromo skrenuetu i udarie pravo na jug. Èuj vikao je Logan razdragano, hajd da ja gonim vo love,a ti tjeraj onog bika. 49 A, to ne! odvrati Lucinda, ne dozvoljavajuæi samoj sebida joj laskanje mua izazove samoljublje. Neto æe se dogoditi, ona to sigurno zna i osjeæa. Ovo jutro, prema drugima dosad, bilo je toplo. Nije bilo inja. Kad je ula u umu, doèeka ju ugodno iznenaðenje. Kretalice se derale i vjeverice brbljale. Sivi jeleni bijelih repova uklanjali se s puta. Odjednom, Lucinda ugleda jato divljih purana kako ukaju u travi ispod borovih grana. Oni blie putu zaæurlikae "putputput" i etjee u stranu. No veæina ostalih nije se uopæe uznemirila nailaskom kola i nisu poletjeli. Ovaj prizor je obradovao Lucindu. Kako je dopodne prolazilo, sunce je bilo sve jaèe, te su se snopovi sunèevih zraka, koji su prodrli u umu, èinili kao providndimni velovi. Lucindi je postalo nepodnoljivo vruæe, jako se oznojila. Poslije toga naiðe onaj pranjavi dio puta, za koji joj je Logan jutros rekao. Izgledalo je daje praina na putu debela pola stope, a volovi su svakim korakom dizali velike utepramenove guste i suhe praine koja je ila ravno na Lucindu. Odijelo joj je poutjelokao sam put, praina joj je zbacila sombrero, rukavice su joj se napunile praine.Ona je dahtala i skoro se zaguila. U oèaju zaustavi volove. Stadoe kao da se raduju o æe malo odahnuti. Koprena praine proðe dalje, te je Lucinda sad mogla disati. Nosnice su joj bile zaèepljene. Miris nije mogla vie osjeæati. Sjetila se svilene marame koju je po Loganovu savjetu kupila za ovakve sluèajeve. Vezala je maramu preko lica

, teko joj je bilo disati, ali je ipak bilo podnoljivije, nije ju guila praina. Na jezin povik volovi krenue i opet ju pokri praina. Tad naidoe skoro nepodnoljivi sat, èija se duina mogla raèunati jedino po sporim, odurnim miljama. Suze, koje je lila,spasie ju da ne oslijepi. Odjednom, volovi poèee gaziti po tako stranoj zaguljivojaini da stadoe sami od sebe. Lucinda je, sva jadna, kaljala i guila se. Zar se ovajuasni dan nikada neæe zavriti? 50 Osjeæala je da vie ne moe podnijeti. Moralo je vei pri kraju popodneva kad se zrak neto razbistrio, ona se ogledala da vidi gdje je sunce. Ono je veæ bilo nisko na nebu i kroz oblak praine izgledalo crveno. Njihovcilj ne moe biti dalek te se, usprkos jadu, nadala da se Loganova kotlina ne nalazi u takvom stranom predjelu. Gdje je sad Logan? Iznenada joj daleka vika pojaèa puls. Ona se okrene. Nadaleko samo oblaci i oblaci praine! Pognala je volove, alioni ni makac! Povièe glasnije, a onda se prodere koliko je mogla. No, dobre tegleæe ivotinje, koje su isto tako veæ dugo trpjele, ne posluae. Lucinda se nije ljutila na

njih. Pogledala je natrag. Onaj strani bik dolazio je trkom. Nju trenutno spopadeuasan strah. Pomisao da bi mogao naletjeti na nju i volove, divlje joj proðe krozglavu. Viknula je promuklo i opalila bièem, ali se volovi pod jarmom ne maknue ni za centimetar. Na riku i topot otraga pas otro zalaje. Kojota je skoèila na zemlju ipojurila natrag. Lucinda je zahvaljivala sreæi to sjedi visoko na sjedalu kola. Bik, od praine sav ut, jurio je oko kola, oborio je ogromnu glavu i ustremio se na kuju koja je kesila zube spremna da ujede. Kojota je skakala tamoamo i u jednom trenutku ugrizla bika za njuku. Bik rikne te u slijepu bijesu, a moda i sluèajno, naleti na volove. Ovaj potres skoro prevrnu kola. Lucinda vrisne. Volovi, uplaeni, skoèe i trgnu naprijed i jarmom udare bika, koji se opruzi na zemlju. Sad volovi udare trkom niz cestu, a Lucinda sva u strahu zgrabi za sjedalo. Volovi su trèali sve bre, kola se ljuljala, treskala i odmicala tako brzo da su preticala prainu kojase dizala iza tekih volovskih nogu. Lucinda je shvatila da bi morala skoèiti da sp

asi ivot. Prije ili kasnije volovi æe skrenuti s puta, udariti u neko deblo ili upasti u kakav jarak. No svaki put kad je pokuala ustati i uhvatiti se za krov kolada skoèi, uvijek bi ju trzaj bacio na sjedalo. uta cesta pod njom jurila je, drveæe 51 kao da se spojilo u zbrkanu cjelinu, tlo je promicalo. Teak topot volovskih nogu mijeao se s lupom i kripom kola. Jao! Sto æe biti s njenim koferima i Loganovim imanjem! Volovi skrenue s puta prema ikari i drveæu. Usporavali su sami ili ih je usporavalo tegljenje po meku tlu i bunju. Lucinda pomisli da skoèi u bunje. Ustane, osloni se i oèajnièki uhvati za krovnu luènu preèku. No, prije nego to stie skoèiti, volou neku mlaku, prednji toèak strahovito udari o obalu, a Lucinda kao iz topa odletiu ikaru. Granèice popucae i ublaie njezin pad, ali je ona jo uvijek snano udaril



lju. Podigla se, u glavi joj se vrtjelo, bila je izgrebana, poderane haljine, ali èitavih nogu i ruku. Par metara iza nje stajala su kola uspravno, volovi u jarmu, zaustavila ih ikara. Onaj privezan konj iza kola nestao je. Lucinda otetura dojedne klade na rubu ikare, teko diuæi sjedne, jedva i sama vjerujuæi kako je sretno a i tog trena nije vie bila ni uplaena niti srdita. Ugledala je Kojotu kako nedaleko od kola laje na bika. Uto se pojavi Logan. Jurio je i skupljao rasprenu stoku.Pognao je i bika, potjerao stoku pokraj puta i proao pored nje, vièuæi kao mahnit. Ona se odmarala i uklanjala mrlje i krv s ogrebotina koje je zadobila u ikari. Kojota je pronala Lucindu te legla pokraj nje, isplazila jezik i dahtala. Dlaka jojbila uta od praine. Tada Lucinda opazi i konja koji se otrgao od kola te se die, uhvati ga i dovede do volova. Jo je bila pod utjecajem napora i straha. Nakon poduegvremena dojahao je Logan, crn kao ugljenar, ali slavodobitan, svjestan svog napora i majstorluka, a veseo to je uspio. Gotovo! vikao je zvonko. Nisam izgubio nijedno grlo! Uh, paklenska trka! ... A to se to dogodilo s tobom, Luèe? 52 Oh, nita osobito odvrati ona, hitajuæi da stvar prikae alom, ali joj nije uspjelo. Èudno mi izgeda. Kola su tamo u ikari! Ma, Luèe, to ne kae, ta lice ti je izgrebeno. Taj gadniZaletio se na volove, oni se uplaili i pojurili kao ludi. Ovdje su skrenuli s puta, naletjeli na baru i zbacili me u ikaru. Logan skoèi s konja i priðe joj ozbiljno,zabrinuto. O, jadno dijete! Bojao sam se da æe se neto dogoditi. Nisam te smio pustiti da mi umakne toliko naprijed. Jesi li se ozlijedila, draga? Nisam, samo kojaogrebotina. Hvala Bogu! Èudio se i tresao glavom. Prosto ne mogu vjerovati kolikoimam sreæe. On priðe kolima, pregleda toèkove i rudo a onda volove. Nije bilo nikakve tete. Tad sjedne na sjedalo, poène tjerati volove i istjera ih iz ikare. Dobro je.Hajdemo, draga! Ustani dok ja priveem konje iza kola... nije daleko, Luèe. Kotlina

sikomore! Moj posjed! Na dom! Lucinda je izgubila svaku nadu, a i ono malo znatielje koju je imala. Logan je utjerao volove u umu. Tlo je izgledalo kao da je nekada tu bio put. Nakon pola milje opazi Lucinda da æe izbiti na èistinu. Suma je prestala, ali se naprijed u daljini opet pojavljivala, samo tamnija. Ispred njih lealoje otvoreno tlo, dolina, prava kotlina, kako reèe Logan. S lijeve strane dizao segreben. Logan je tjerao volove kroz vododerinu izmeðu tog grebena i ikarom obraslegrede, zatim zaustavio i siao da odree nekoliko motki od kojih æe napraviti privremenu kapiju na ovom izlazu iz kotline. Kako je bio energièan i neumoran! Izgledalo je da se njegovo oduevljenje i strast sve vie pojaèavaju! Konaèno je dovukao jedno debo, koje bi dvojica jedva nosila i s tim zatvorio izlaz. .,...,. , ... 53 Èuj, Luèe,djevojko moja reèe Logan, sjedajuæi opet uz nju naa stoka je dolje u kotlini. Sve jezatvoreno osim nekoliko rupa u ovom stjenovitom rubu. No, goveda neæe naæi te rupe prije nego to ih ja zatvorim. Aha! Odmah æu ti pokazati. Po njegovu dranju reklo bi s

e da mu je veliki kamen pao sa srca. Lucinda zapravo jo nije ni mogla nita vidjeti. Ona je promatrala Logana kako je skoèio s kola, odvezao konje i potjerao ih naprijed niz spust. Èinilo se da je to nekad bio put, ali sad zarastao gustom travom i ibljem. Logan uze sjekiru i odsijeèe jedan boriæ, pri dnu debeo kao njegovo bedro. Velikim naporom uspije dovuæi cijelo to razgranato drvo do kola za koja ga privee lancem. to æe ti to? upita Lucinda. Da nas zadrava sad kad krenemo nizbrdo. Pazi i gledaj. Vidjet æe najveæu zatvorenu kotlinu na cijelom Zapadu. Htjela ili ne htjela, Lucinda je sad morala gledati. Dugo zavojito i naoko bezdano drijelo zjapilo je ispod njih. Kako su se kola klatila i kotrljala nanie, postepeno se poèe ukazivati ono to je Logan nazivao kotlinom. Lucinda se prestravi kad ugleda bezdan sivih granitnih zidova koji se irio prema jugu, a prema njoj zjapio kao da æe je progutati. Kaoi sav taj varavi Zapad, ni ova kotlina nije bila onakva kakva je na prvi pogledizgledala. Jedan vodeni tok i pojas bijelog pijeska vijugali su kroz sredinu da

bi ièeznuli iza zavoja. Tamo dalje klisura se irila u velik bazen opkoljen utim nagbima i borovim rubom. Lucinda se morala èvrsto drati da ne padne sa sjedala. Kako su kola silazila sve dublje niz strminu, grmlje s jedne i stijene s druge stranezaklanjali su joj pogled. Nagib se pojaèavao. kripa koènica i toèkova takoðer je jaèalpremda su volovi zadravali, a privezani bor otraga takoðer koèio, kola su se sputala anie previe brzo, bilo je opasno. Lucinda se drala za sjedalo i s gorèinom se pitalazato se 54 tako grèevito prihvatila. Odjednom, ili je otraga pukao lanac, ili se bor izvukao, tek kola naletjee na volove, natjerae ih u trk i tako poletjee, klateæi ss jedne na drugu stranu. U zadnji tren kola dokloparae do zaravni gdje je poèinjalo dno kotline i s treskom se zaustavie. Na Loganu se vidjelo da nije bio u stanju



suspregnuti oduevljenje i polet. On je sad tjerao volove preko plitkog potoka ipjeèanog spruda, a potom uz prilièan i uzak nagib, te dotjera kola na podignutu zaravan na kojoj je bilo nekoliko razbacanih borova. Medu njima se bjelasalo i jednoneobièno drvo, kao da mu je bila oguljena kora. Logan gromkim glasom zaustavi volove. Zatim baci biè te onako prljav i znojav zagrli Lucindu. Skoèio je s kola i pomogao joj siæi. Kotlina sikomore, mila! uzvikne on punim srcem. Tu æe nam biti dom! Lucinda se u tom trenu niti ne pomakne niti izusti rijeè. Gledala je unaokolo kao opèinjena, prestravljena. Sive, utljive stijene, samotni borovi dovikivali su joj osudu kojom je osuðena na èamotinju. Potok je podrugljivo uborio. Nije bilo nikakva vidika, pogleda van u slobodu, osim sive jednoliène kotline s njenim stranim, prijeteæim zidovima. Sa svih strana Lucindu je okruavala surova divljina. Samoæa je ovdje carevala. Nigdje zvuka, nigdje vedrine, nigdje ivota! Ona æe tu biti zatvorena zauvijek. ena pionira, lancem neopozivo vezana za svoju patnju i brvnaru! Iz ume je dolazilo neko nejasno, prigueno mumljanje, tajanstveni glas divljine. Vjetar je hujao uborovima. Njoj se to èinilo nekim zlokobnim znamenjem, neumitnim i stranim apatom, aatom smrti njenih djevojaèkih nada i snova. 55 GLAVA 4 Huett je rijetko kada popustio svojim osjeæajima, ali je sad oèekivao da æe se Lucinda zajedno s njim obradovati o su uspjeli svladati sve tekoæe na putu i to su stigli u kotlinu gdje æe saviti svojgnijezdo. No, trglo ga je blijedo lice i èudan pogled njegove ene koji je izgledaokao da bludi nekuda preko borova. Lucinda ne reèe ni rijeè te on zakljuèi da se nijeprevario u svojoj nejasnoj bojazni kako æe Kotlina sikomore u prvi èas djelovati nanju. "ene su èudne", razmiljao je Logan, "i teko ih je shvatiti". Pa zar nije svejedo gdje æe oni zapoèeti svoj zajednièki ivot? Bitno je da su sad zajedno zdrueni, predima je velik poduhvat. Ovakvo njezino dranje malko ga je razoèaralo, ali on to ne p

okaza. Hajde da sada malo premeæemo i prevræemo reèe Logan pomauæi joj da side s kola azeæi pri tome da ona dobro stane na noge. Odmori se malo, jo bolje, proetaj. Ja æu zotoviti veèeru za tren oka. Polako je odetala, ne gledajuæi uopæe nita. Loganu bi aoje tako zlo uèinio? Ovo je najljepe mjesto koje je do sada vidio! Zbacio je kaputi napunio sva vedra vodom. Krasna li izvora! Hladan kao led, izvire direktno izgranitne stijene, bistar kao kristal. Pa i sada, u jesen, izbacuje stotinu galona u minuti. Ovaj je izvor neprocjenjivo blago. Noseæi vedra ogledao se za drvima za vatru. Gore uz kotlinu na nagibu nalazila se jasikova umica èije se liæe zlatilo przalazeæem suncu. Tamo æe sigurno biti i suhe jasikovine izvrsnog goriva za dobru vatru, po kakvoæi odmah do suhe hrastovine. Uze sjekiru, odbrza po drva i dovuèe nekoliko dugaèkih grana. Obradovao se kad je prmijetio da su i dabrovi sjekli jasiku istao razmiljati gdje bi se mogla nalaziti njihova brana. 56 Naloio je vatru od borovine i rascijepao jasikove grane da ih kasnije nabaci na vatru. Lucinda se nije

bila vratila. Dok je Logan urio s veèerom, ona se vrati, noseæi rukovet poljskog cvijeæa. Rumene zvjezdaèe pohvali se ona i u tom se trenu prvi put na njezinu blijedu licu ukaza traèak oivljavanja i radoznalosti. To cvijeæe jako volim. Ovo su divlje, aveæe su i ljepe nego pitome. Ima mnogo cvijeæa u ovim umama odvrati Logan. Meni se navie sviðaju ute, one kao zvonèiæi. Rastu uz potok. Putem sam vidjela zlatne mlatke, zice, zbilja su krasne Lucinda æe zamiljeno. Potom mu pomoe dovriti veèeru. Pojela jez teka. On opere sude i ona ga obrie. Logan je bio pun misli i osjeæaja. Nije on bio èovjek od mnogo rijeèi, ali da ga je sad Lucinda malo navela i potaknula, moda bi se poèeo navikavati na razgovor. No, ona samo reèe da je u kotlini mnogo toplije. Teveèeri nije navukla teki zimski kaput, niti je stajala uz vatru. Napravit æu ti leaj rije nego to se smraèi. A èime æemo osvijetliti? upita ona. Evo vatre. Nabacit æu joine. U kolima je kutija svijeæa, to nam je za brvnaru kad je podignemo. Kojota sedrala uz Lucindu. I dok je Lucinda jo stajala i gledala kako rumenilo na zapadu ne

staje, Logan je veæ bio spremio njezin leaj u kolima pod velikim borom. Pade i mrak. On je to vrijeme najvie volio. Zapalio je svoju lulu. Lucinda se odjednom vrati: Umorna sam. Sutra æe biti dobro. Laku noæ, Logane. Laku noæ, duo, bome, bila si juna. Nezgrapnom rukom potape ju po leðima, ali je ne pokua poljubiti. Noæ se spustila u otlinu. Logan je sjedio i puio. Gledao je kako zganjava eravica, a onda pogleda borove koji su se nazirali u mraku kao kakav crni zid u sjeni. Osjeæao je miris 57 ume; èuo je jecanje vjetra, um potoka i zavijanje kojota. No on nije traæio svoje mislina ove vanjske znake. S tekim je teretom prevalio put od Flagga dovde za tri dana, a drugu polovicu puta jo sa dvadesetak grla stoke i divljim bikom. Sva su ta goveda, pa njegovi volovi i konji ovdje u kotlini na sigurnom. Gotovo nije mogao v



jerovati. Pa i manje od toga bio bi za njega sjajan poèetak. Njegov ranè je sad èinjenica, a jednog æe mu dana stoèari zavidjeti na njegovu imanju. Uza sve to nije sanjaoi nije se zanosio nikakvim iluzijama. Bio je siguran da æe imati veliko stado. Holbert je jedne godine bio u tekoj nevolji zbog skakavaca, no ta moguænost nije zabrinjavala Logana. Ova kotlina je uvuèena i dobro sakrivena. Razumno je raèunao na uspjeh, ali na "dugaèke staze". Dugo godina njemu neæe trebati kauboji, sam æe moæi odravranè. Lucinda æe kuhati i brinuti se za djecu, kad i ona doðu. On æe kao doseljenik imti tisuæu poslova izvan kuæe, zaista bit æe ih dosta. Prije svega mora brzo podiæi brvnru nije lako, sam je, ali æe je on veæ sagraditi. A onda mora zatvoriti rupe na prirodnoj ogradi ove kotline, potom opet dovuæi drva i spremiti mesa za zimu. Ne bi onnikada zaklao svoje govedo ovdje u ovoj umi! Ovakvo razmiljaje ga jo vie oraspoloImat æe on ovdje jedno i jedino svoje uivanje lov, neæe morati dirati u teliæe i godike. Kad se ispruio pod pokrivaèem, Huettu pade na pamet da je sretan èovjek. Osjeæao jzadovoljstvo to je dosta postigao dobio je Lucindu Baker za enu, dotjerao je bez tete stoku u Kotlinu sikomore, dovezao je opremu i namirnice za dugo vremena kakobi mogao obaviti poslove koji mu predstoje sve mu je to izgledalo kao èudo o kojem se nije usudio ni sanjariti. Sve ostalo ovisilo je o njemu. A on je bio siguran da je dorastao tom zadatku. Do sada jo nije iskuao 58 svoje snage, no osjeæao je da ih ima. Odjednom mu se misao prekine, on zatvori oèi i istog trena utone u san.U zoru je Logan veæ bio na nogama i gazio po rosnoj travi da uhvati svog konja. Ublizini stoke opazio je jelena i poalio to nije ponio puku. Divljaè je vrlo ukusna pslije prvog mraza i meso se moe podulje odrati, ako se objesi u hladu. Vrativi se do logora, stavio je na konja tee sedlo. Nije konja zauzdao veæ samo privezao. Potomse latio posla da najprije na zgodnu mjestu napravi zaklon od cerade. Negdje u

kolima imao je poljsku stolicu. Ova stolica i sanduk kao stol bit æe za Lucindu. Sunce je rano obasjalo Kotlinu sikomore i u tome je Logan vidio jo jednu njenu dobru stranu. Ljeti æe biti toplo, a zimi, to vie sunca ima, tim bolje. Huett je predviðo da æe se na veæem dijelu prisojnih nagiba ne samo brzo otapati snijeg, veæ æe se od nih dobro odbijati sunèeva toplina i grijati kotlinu. Uh, kako æe on dobro gajiti zob, jeèam, kupus, travu za sijeno, groðe i breskve! Dok je tog jutra mijesio tijesto zapogaèice, u glavi je parcelirao teren za vrtove i polja. Pojavila se i Lucinda. Bila je suncem opaljena i malko podbuhla u licu. Brojutro, doseljenice reèe ona vedro, to on odmah opazi. Kako si mi, Luèe? od srca joj odzdravi. Divota. Izgorjela sam i sva sam se smeurala, sakata sam na jednu nogu i sva ogrebena reèe ona, kriveæi se. Zagladila je kosu i pustila je da visi u pletenicama, to joj je davalo vie izgled djevojèice, a Loganu se sviðalo. Bojim se i umiti, sve me lice boli. Ne mora. Èuvajse ovdje, u ovom kraju, dok ne oèvrsne. Boe sveti!... Gdje æemo se prati? Tamo je pot

k. s 59 Budi pametan, Logane. Probala sam sinoæ tu vodu. Hladna je do sto vragova.Odskoèila sam. Ne bi li ti mogao udesiti neko mjesto za nas? Naravno da mogu. Odmah æu to napraviti. Ali meni æe i potok biti dobar jo neko vrijeme. Gdje je moj pas?Moja Kojota? Nisam je vidio. Iskoèila je iz kola jo prije zore. Aha! Pa èuo sam ja one kojote kako laju. Valjda nije otila odmah pravo u èopor. Zna, èudni su ti psi vuèjaMogla bi ona klisnuti natrag svome rodu. Ipak je ona vie vuèica nego ovèarica. Lucinda napræi usne: Oh, èini mi se da ovdje ne smijem ba nita voljeti, jer to ne mogu zadti! Pa i ja tako mislim, nita osim mene odgovori on ne shvaæajuæi njeno peckanje. Tebe? Kako?... Pa da, naravno, Logane. A da li bih ja ovdje mogla drati mladunèad? Svakako, samo ne znam da li dugo. Moe drati, medvjediæa, lane, sve to budem mogao uhvai za tebe. Medvjediæa? Oh, divno! Ja bih uivala. Dok su sjedili za doruèkom, Kojota se vratila isplaena jezika, duga joj dlaka bila puna èièaka. Lucinda se obradovala njenu povratku, a i Loganu nije bilo krivo. Kuja je oèigledno gonila neku divlju ivoti

nju, ali je dobro znala kad se treba vratiti. Sad, Luèe, ti uredi sude, a ja æu krenuti na veliki posao reèe Logan polako i otegnuto. Stoto? Naa brvnara. Joj, krasno!Da ti pomognem? Valjda se ali, kad me pita. Zna se da æe mi pomoæi! Gdje æemo je poika æe biti? 60 Evo, ovdje, u sredini ove zaravni. Ovi su borovi zdravi, izdrat æe preko stotinu godina. Pita me kolika æe biti... Ni sam ne znam. Raèunam da bih mogao dovuæi balvane dugaèke dvadeset i èetiri stope, samo ako ne budu i suvie debeli. Dvadeseèetiri stope! A koliko soba, prostorija? Jedna. Morat æemo ivjeti u jednoj sobi. Poslije, kad nam bude trebalo, dogradit æemo. Nemoj, Logane, ona Holbertova brvnara je strana vikala je Lucinda i iskreno se jadala. Mala, mraèna, bez poda, nema ni trijema... Ne brini, Luèe, mislio sam o tome umirivao ju je Logan. Imat æemo pod i ravn



o ognjite od kamena. Ja æu napraviti rogove malo due preko zidova, recimo za dvadeset stopa... Evo, ovako risao je on po zemlji a na uglovima poduprijeti stupovima.Imat æe i tavan. Logane, moe li ti to napraviti sam? opet æe Lucinda, kao da je odjenom shvatila i poèela cijeniti njegov ogromni poduhvat. Razumije se da mogu. No, morat æe mi pomoæi. Najtei posao bit æe da dignemo balvane jedan na drugi. Ja æu odsjeremiti ralje za potporu i dizati kraj po kraj balvana. Ti æe drati ralje dok ja diako balvan sklizne? bojaljivo æe ona. Ne moe, ja ne dam. Hoæu li sad istovariti i tvje stvari pod ceradu? Imam stolicu i sanduk. Ti moe raditi togod, dok se vratim. Da, da, molim te, imam dosta toga zaiti i zakrpati. Dobro, Luèe, zna li ti plesti? Znam i to, i jo togod drugo. Siguran sam da zna mnogo toga s ponosom æe Logan. Potom skne njene stvari i stavi ih pod ceradu, uzme sjekiru, priðe konju, zauzda ga i uzjae. 61 Do viðenja, draga domahne joj i krene uz kotlinu. Negdje iza zavoja, na polaputa uz nagib, nalazila se gusta borova uma koje se Logan sjeæao otkako je prvi putovuda projahao. Odavde je mogao vuæi nizbrdo, to je i elio, a to je za njega znaèilomnogo manje napora i vremena. Trebalo mu je neto manje od pola sata da odsijeèe i okree prvi balvan, koji je trebalo vuæi dolje do bora. S uivanjem je razmahivao sjekirom i duboko zasjecao u borovinu. Sad uzme ue, napravi petlju i namakne na debljikraj balvana, a drugi kraj ueta vee za tap i stane vuæi balvan nizbrdo. Balvan je kizio kao podmazan. Kad se pribliio logoru, Kojota je zalajala, a Lucinda ostavilaposao da ga gleda. Ide fino, Luèe doviknuo je sav radostan, dovlaèeæi balvan u logor.A to si ti radila? Krotila svoj duh zagonetno odvrati ona. Jauæi natrag uzbrdo Logan se pitao, to je to Lucinda mislila. No nije se dugo bavio zamrenim enskim mislima. Za jedan sat dovuèe jo tri balvana, a kad ga Lucinda pozva da jede, bio je veæ postavio temelj za brvnaru, pravokutnik od ravna kamenja, izmjeren, poravnan i uèvræen. D

anas po podne i sutra sjeæi æu balvane reèe on Lucindi. Moda æe mi trebati jo jedan dma lijepih mladih borova, mogu birati. Ali mi krov zadaje brigu. Krov? upita ga ena. Da, indra za krov. Ovdje na zapadu cijepaju je od debelog borovog balvana. Sva vlakna takvih cjepki moraju biti ravna. Ne uzimaju se od kvrgava drveta. Osimtoga moraju se suiti, svjee se ne stavljaju na krov. Moda æu naæi neki bor sruen oda. Moram svakako, jer i u ovoj umi valjda udara grom. Misli? Lucinda æe s prizvukombojazni. Da. Strani gromovi. Drveæe se lomi oko tebe, kia pada, vjetar brie... 62 Boim se grmljavine reèe Lucinda jadnim glasom. Kad sam bila mala, majka me je obièavala zatvoriti u tamnu sobu, samo da ne vidim munje. Nemoj se bojati, Luèe moja. Veæ jeprekasno za takve munje i gromove. On pogleda prema nebu i zatrese glavom. Joj,samo da ne poène snijeg dok ne budemo pod krovom. Ovdje je vrijeme uglavnom lijepo do konca studenog. Kad je Logan zavrio posao, veèera je veæ bila gotova, a bila bii ranije, rekla mu je Lucinda, da je nisu zadrale pogaèice. Eto, prva njena tepsija

pogaèica, pa izgorjela! Nije to lak posao pouri Logan da je isprièa moda si zaboravia poklopiti. Ne, veæ sam ih predugo ostavila. Uvijek to prvo ugrij ... Ovo je biovraki dobar dan, samo prekratak. A za mene opet dugaèak i samotan ona æe upola nujno.Hoæe li ti uvijek biti vani na radu? Logan ozbiljno potvrdi glavom: Mislim tako, Luèe, vidi i sama kad promisli. Ja volim raditi, a to i elim. Bit æe i ti toliko zapa da æe ti dani letjeti. Lucinda nije ba bila tako optimistièki raspoloena kao on. Ovmisao podbode Logana i on se sjeti da bi morao biti paljiviji i ljubazniji premanjoj. Pomogao joj je poslije veèere, govorio o brvnari i kasnije nagovorio da seproeta s njim du potoka. On se osjeæao proet nekom tugom i brigom, a i toplom èenjobio je nespretan da te svoje osjeæaje izrazi. Ipak je njegova prisutnost i panja izvrsno djelovala na nju, te se on poveselio to to vidi. Konaèno ju je poljubio uz "laku noæ" i zaèudio se kad je pri vatri vidio suze u njenim oèima. Slijedeæeg dana u zou Logan ubije i odere jelena, nasijeèe i naslae drva za vatru, a kad je Lucinda ust

ala, veæ je i 63 doruèak bio gotov. Toga dana je obavio ogroman posao, odsjekao i okresao veæ pedesetak balvana i skoro sve ogulio. Nije ni sam znao kako su mu proletjeli sati, a onaj zadnji, poslije veèere,èinilo mu se da zbliava njega i Lucindu. Onase poèela interesirati za njegov posao, pitala ga za dalje, za buduænost. No, jo jeuvijek izgledala uplaena i prestraena to ostaje sama. Mrzila je hladnoæu. Logan joj e sveèano obeæao da æe joj napraviti udobnu i toplu brvnaru. Dan mu je bio kratak, radio je i uveèer pri svjetlu vatre. Zasjekao je i poloio drugi okvir balvana. A tu je upljina izmeðu balvana primijetila je Lucinda, gledajuæi ga kako se natee. Pa, da. Nmoe naæi tako glatke balvane da savreno lee jedan na drugom bez upljine. A to æeVjetar æe puhati i tjerati kiu u kuæu. E, moj zeleniu! Zato imamo blato, ako ne za p



njavanje rupa i pukotina? Ovdje u Arizoni posebno mijeaju to blato i ono slui i drikao malter. Ja sam pravila kuæe od blata i, eto, sad æu ivjeti u takvoj, reèe Lucindasanjalaèki i potom dodade: A, vrata, gdje æe biti? Samo jedna vrata i to prema istoku. Oluje obièno nailaze s jugozapada. S june strane æu ti napraviti prozor da ima suna i svjetla. Sutradan je Logan zasjekao, sastavio i postavio na ona dva jo èetiri reda balvana. Ovako æe iæi jo neko vrijeme, ali æe trebati njenu pomoæ kasnije, rekao jucindi. Njegov naèin graðenja nije bio ba originalan, ali je bio praktièan i koristan.Naslonio bi ralju na zid brvnare i podigao jedan kraj balvana na ralju. Lucinda jedrala tu motku s raljom, dok je on drao drugi kraj balvana ili se penjao dreæi bal. Tad bi zasjek svog kraja balvana stavio na mjesto, a onda preao na Lucindinu stranu i postavio njen kraj. Logan se 64 radovao svojoj domiljatosti i nije mogao shvatiti zato mu se i ena ne raduje. Peti dan je bio najtei i najmuèniji. Logan je zaijecao balvan po balvan i dizao jedan na drugi. Mirisav i uti zid je rastao. Jednog trena Lucinda umalo da nije nastradala. Kako se Logan penjao i dizao svoj kraj balvana, on mu skliznu iz ruku i pade, a Lucinda je krajnjom i neobiènom snagomza djevojku odrala svoj kraj na mjestu. Toga trena je Logan izgubio staloenost i mirnoæu. Skoèio je dolje i povikao uplaeno: Luèe, mila, to je, jesi li dobro? Zaboga, je palo i udarilo te... Nije dovrio reèenicu. Kad su taj balvan digli na mjesto, Lucinda se naslonila na zid sva blijeda i jedva izustila: Dobro sam. Kriste! Sto sam ja magarac! Sad æu uzeti ue i vuæi svoj kraj gore! vikao je Logan pun neke estineBoe! Lucinda, ti da mi podmeæe svoja ramena i ruke pod balvane! U tom se èasu ona osjla ponosna zbog njega. Radili su do kasno te noæi i zavrili zidove. Logan je kliktao od veselja. Nije dao Lucindi da sprema veèeru. Zgotovio ju je sam. Salio se na raèun njenih bolnih ruku i njeno joj povadio sitne treèice koje su joj se bile zabole

dlanove. Zagrlio je i zaelio joj "laku noæ", a potom je dugo sjedio uz vatru i razmiljao kako æe napraviti krov. Smislio je i legao da spava. Sutra je ostvario svojjednostavan plan. Zatezao je motke i poloio ih odozgo poprijeko na zidove, tako da ima na to stati kad die krovnu konstrukciju. Htio je iljast krov iz dva razloga:prvo, da bude strm i da snijeg lako s njega sklizne, a drugo, da bude dovoljno visok da se èovjek u brvnari komotno uspravi. Potom opet problem: naæi dobro borovo deblo za krovnu indru, odsjeæi ga i iscijepati na tanke daèice. Bio je na muci. Kako æd svjeeg bora cjepkati daèice tanke kao lis 65 tovi! No, i tu ga poslui sreæa. Naaoruen bor, s gornjeg kraja rascjepan od groma. Leao je pri kraju borove ume iznad brvnare. Jo jedno tegljenje! Logan je nacijepao veæ prvi snop indre, ali slabo. To bibilo dobro samo za vatru i nita vie. Odjednom je nadoao na majstoriju, pa zapne izsve snage da nadoknadi izgubljeno vrijeme. Noenje indre ispalo je teim zadatkom nego to je mislio. Najprije pokua da je dovuèe dolje u platnu. No, to nije valjalo. Ond

a je pokuao da natovari snopove na vranca. Vranac se uzjogunio jer nije bio naviknut nositi terete te se Logan uplai da æe mu polomiti indru. Tad uzme vreæu, stavi u ju stotinu strukova indre i snese nizbrdo. Tako je prenio svu svoju muku i, kad je sunce zalazilo, krovna pokrivka bila je lijepo sloena u brvnaru. Vrijeme je bilo lijepo, èak i vruæe oko podne, ali je zadnjeg dana veæ prijetila opasnost da se promijeni. Nebo je prekrila neka izmaglica. Zlatno kasno ljeto bilo je pri kraju. Uborovima je cvilio vjetar, studeni je bio tu. Te noæi probudila je Logana potmulagrmljavina, koja je dolazila negdje s jugozapada. On je bjesnio i psovao. Po njegovu platnu poèela je udarati kia. Prva jesenja oluja poèinje uvijek tako: malo kie, oja se pretvori u snijeg, a onda u snijenu meæavu. Zaista, bi bilo loe ako bi ih uhvatila prije nego to dovre brvnaru. Doðe i jutro, sivo, alosno i maglovito, s kiom. an naloi vatru, skuha doruèak i donese drva za Lucindu da loi dok on radi. Ohrabriloga je to je ona jo uvijek pokazivala dobro raspoloenje. Grèevito se bacio na posao.

Poslagao je snopove indre uza zidove da ih moe uzetom dizati. Lucinda je namicalapetlju na snopove redom kako je trebalo. Snopove bi poslagao gore na grede, koliko mu je trebalo, a onda pokrivao, dok bi se ona za to vrijeme sklonila pod svojzaklon i grijala kod vatre. 66 Logan je morao objahati krovnu gredu, drati se nogama, i èavlima pribijati daèice. No, kako je padala kia, grede su bile skliske te ses mukom odravao dok je stavljao krov. Ruke su mu bile promrzle, prsti se ukoèili. Ali je on, uz strahovit napor, ipak uspijevao da mu krov bude ravan i onakav kakav je elio. Prionuo je na posao uporno, bez prekida. U podne ga je Lucinda zvala,no on nastavi rad jer je svaka pribijena daèica mnogo znaèila. Da, mnogo, jo nekolikocentimetara krova! Sredinom poslijepodneva kia prestane, oblaci se razbie i kroz n



jih zasja blijedo sunce. Logan se iznenadi. Nadèovjeèanskom energijom uspio je do veèeri zavriti jednu stranu krova. Tada mokar, pregladnio i promrzao, side do tople vatre i veèere. Sjajan si mi, Logane Lucinda æe oduevljeno. Ali, da si i div, upropastit æe se, bojim se. Ha, ha, ha! Rad jo nije ubio èovjeka... Ne mogu reæi da sam ba u, ali sam se vraki smrznuo. Auh! Divljaè, peèenje i pire od krumpira. Pa taj umak! Ehej!... Luèe moja, sutra uveèer krov je gotov. Sutradan je opet sunce sjalo i prije nego to zaðe, Logan je odrao rijeè. Evo je! Zatitit æe nas od kie reèe Logan, teko s krova. Naa brvnara stoji i pod krovom je! Sad æemo se useliti. Vidim i ja odvrati Lucinda. Ali,Logane, kako æemo uæi pa nema ni vrata ni prozora. Logan je blenuo. Vilica mu se opusti. Za sve svece! uzvikne najprije zaprepaæen, a onda umalo da ne prasnu u smijeh. Vidi mene klipana! Zaboravio izrezati i jedno i drugo... Luèe, izgleda mi da veèeras jo neæemo useliti. Huett je dalje odrao svoj tempo rada. Poèeo je tavljati pod u brvnari i to u visini donjeg balvana zida. Tu je °pet trebalo junaèkizapeti sjekirom. Morao je upotrijebiti sve svoje znanje i vjetinu da grube balvane otee, poreda i 67 tijesno priljubi jedan uz drugi i zatim poravna. Pod je polagao dva dana. Za ognjite izrezao je u podu kvadrat uz sjeverni zid. U uglu je napravio okvir za krevet u koji æe staviti madrac napunjen sitnim granèicama zimzeleni.Najprije za ovo htjede uzeti balzamove granèice i liæe, ali nije bio siguran da æe u lizini naæi balzamovo drvo, te se odluèi na obiènu jelovinu èije su granèice bile isto o mekane, samo to nisu mirisale kao balzamove. Dovukao je s brda ogromne snopovejelova granja s kojeg je trebalo samo odsjeæi vrkove i to na istoj duini. Kad ih jedovoljno nasjekao, unese ih u brvnaru, prostre platno preko kreveta i veselo reæeLucindi: Evo, eno, posla i za tebe. Potom joj pokaza kako æe redati jelove vrkove jedan do drugog s peteljkom nadolje i nagusto nekoliko slojeva. Dok je Lucinda to

radila, on rasprostre pokrivaèe na suncu i tad prvi put sjedne da se danju malo odmori. Ni ovaj put nije sjeo zbog premora nije on nikad priznao da je umoran veæ zbog neèega za to je znao da ne moe dalje odlagati. elja i ljubav, sad putena na voljslobodna, obuzela je Logana, èvrsto, toplo, nepopustiljivo da, obuzela ga je ljubav i elja za enom! Ova dvatri zadnja dana nije joj bio vie tako stran i èudan, tako dlek. Ona je s voljom radila sve to bi joj rekao, a ponekad se i smijala. Ova osama, koliko je mogao vidjeti, bila je veoma teka za nju, koja je navikla na obitelji prijateljice, na drutveni ivot u gradu. No, sad je vjerovao da æe se veæ priviknutna samovanje i da æe je zaokupiti i zanijeti njena velika zadaæa. Kao nikad prije,Logana obuzee neka snana èuvstva. Tijkom ovih dana bio je oprezan i obziran prema Lucindi, daleko vie nego veæina mueva prema svojim enama i kroz te dane muke i patnje kinjenja, kako se on obuzdavao, bivala mu je ona sve draa i milija. Smotao je pokrivaèe, unio ih u kuæu te bacio pred noge Lucindi. 68 U polutamnoj brvnari Lucinda

je izgledala blijeda. Oèi im se upitno sretoe. Logan je uze u naruèje. Draga eno, volm te i elim. Hoæe li urediti nau postelju i... pustiti me da doðem k tebi veèeras? Dgane odvrati ona stidljivo. Ja sam tvoja ena. I ja... i ja tebe volim. Ako se dotad za Huetta moglo reæi da je bio sretan èovjek, onda je sad bio jo sretniji. Topli magloviti dani potrajae. Poloio je kamenje i ozidao ognjite i dimnjak. Bio je to vaai koristan posao, jer bez toga nije mogao izvoditi tesarske radove. Kad je konaèno ustanovio da æe dimnjak dobro vuæi i da dim neæe zaostajati, niti se iriti po brvnar, bio je prezadovoljan. Od dasaka, koje je dovezao, napravio je police i stol. Ubalvane je zabio klinove radi vjeanja suda i pribora. Kroz glavu mu proðe slika krasnih rogova i paroèiæa s jelenove glave, na koje bi objesio puke. U suprotnom uglu npravio je policu za svoje sitnije osobne stvari i municiju koje je imao podosta.Za Lucindu je napravio ostavu za haljine sa zavjesom od platna i neto nalik sanduku to æe joj sluiti kao ormariæ. Iznad toga objesio je malo zrcalo. Doao je èas kad

ogan izjahao i prionuo na jo jedan vaan posao da zagradi otvore na zidovima kotline. Imao je èitav tjedan dana zaista naporna posla, ali je u ovom uivao iz mnogo razloga. Jedan, i to ne najmanji, to je vidio jelene i srne, kuguarove tragove, jatadivljih purana i svoju stoku kako pase dolje u kotlini. Jednog je dana opazio tele koje se otelilo tog jutra te je pomislio da je to glasnik onog to dolazi, onog eljenog velikog stada. Njegov strah da æe snijeg zapasti prije nego on navalja is brijega dovuèe dosta drva za gorivo, pokazao se ne osnovanim. I u studenom daniostadoe vedri i topli, no sunce je veæ bilo slabo. Dabrovi su bili oborili dosta jasikovine, k°ja je leala suha i tvrda kao gvoðe. Huett ju je samo trebao dovuæi do brve, izrezati, iscijepati i sloiti na vjetrovitu 69 stranu iroka trijema. Dovukao je



i jedan veæ oboren i suh hrast. Izrezao je dosta trupaca borovine i takoðer ih dovukao. Jo prije nego to je zavrio rezanje, vrijeme se promijenilo. Blijedo sunce nestalo je iza gustih tmurnih oblaka, zrak se ohladio, a vjetar je pjevao posmrtnu pjesmu lijepoj jeseni. Poèela je sitna kia. Tog dana u podne ude Logan u brvnaru i objavi: Luèe, ona dolazi, samo to nas nije zgrabila. Tko je to... ona? rairi oèi Lucina, malo iznenaðena. Zima, zaboga! Moram objesiti neto mesa da se smrzne..., a ondasmo bez brige. Sitna kia pretvorila se u susnjeicu te, kad se Logan probudio u noæi,èuo je kako blago udara po krovu i curi. Oh, to je fino biti u kuæi! Kako je ugodnobiti u ovoj èvrstoj gradnji koju je napravio svojim rukama i leati pod toplim pokrivaèem pokraj mlade i tople ene! to se tièe vjetra i snijega, Logan se nije bojao. No,prije polaska na poèinak, èuo je zavijanje vukova koji su traili svoj plijen. To je bilo veæ neto sasvim drugo. Vukovi su kuga za useljenike. Ujutro je na zemlji leao tanak sloj snijega. Bijele pahuljice su lelujale. Konji su se drali zavjetrine u kotlini, gdje ih pod visokim i strmim zidom nije ibao ni vjetar ni snijeg. Logan jeosedlao vranca, uzeo puku i odjahao uz kotlinu. Dobro, zvjeradi reèe za sebe boljeæe vam biti da se drite to dalje od mene. Jo nije proao ni pola milje, a veæ je nareao tragove dabra, lisice, kune, divlje maèke i jelena, no kuguaru i vuku ne naðe traga. Kad je na gornjem kraju svog zabrana podizao ograde, sa zadovoljstvom je pregradio tragove dvaju jelena znajuæi da mu ta dva vie ne mogu izmaæi. Nakon dosta vremena naiðe Logan na mali èopor jelena, koji su pasli u jednom izdanku kotline. Bilisu pitomi kao goveda. No u Logana nije bilo samilosti te ubije krasnog mujaka. Objesio ga je na jednu èvrstu granu, odsjekao stranje i prednje noge do koljena te rogove i prièvrstio 70 ih u ralje na grani. Trupinu baci na sedlo i krene kuæi. Vranacje frktao i jogunio se pod tekim i neugodnim teretom, ali ga je morao donijeti do

brvnare. Stigavi do kuæe, Logan objesi jelena na granu najblieg bora sa sjeverne strane brvnare, zaklonjene od sunca. Najprije ga odere, pa finu kou razapne i pribije na zid brvnare da se sui. Potom odree butove, pleæke i jo neke komade i objesi ihvisoko na granu da ne moe doprijeti nikakva ivotinja, osim naravno onih iz roda maèaka. Te je veèeri Lucinda za veèeru prila jelenovu jetricu. Veæ je bila nauèila kako seku fine pogaèice. Logan je drao da mu je veèera carska i to priznade Lucindi. Kad utoli prvu glad, Logan nastavi: Objesit æu ja veæ nekoliko njih, neka se mrznu. A i nekoliko divljih purana. Jo ako nagazim na trag kakva masna medvjeda, koji se nije zavukao na spavanje, onda smo gazde. Od medvjeðeg sala dobije se fina mast. Za kuhanje bolje nema. Samo da zna, kao maslac! A, da okusi peèena medvjeda rebra, uh! Kadsreæa krene, onda ide sve. Tako je i Logan, ne odlazeæi vie od milje od kuæe, ustrijelo i nalovio dosta divljaèi i osigurao im hranu. U ikarama s donje strane kotline zimovala je divljaè svake vrste. Jaruge su bile pune raspucanih stijena, oborena drv

eæa, a dobrim dijelom bilo je i hrastove gutare. Vranac je morao nekoliko puta nositi vrlo teak teret, dok je donio sve meso kuæi. Jednog sivog popodneva mjeseca studenog, bio je to zadnji Loganov izlet u lov, naiðe on na ostatke rastrgane junice.Kuguarovi tragovi na tankom snijegu! Logana kao da neto presijeèe! Bio je to iznenandan prekid u sretnu i uspjenu redoslijedu dogaðaja. Ova je velika maèka samo razderala junici kou i pojela jetru. Ostalo nije ni dirnula. Poslije su kojoti poderali pola leine. Logan se nije mogao suzdrati, veæ je bjesnio i kleo da se èulo do olovnog eba. Te veèeri nije 71 vie imao vremena da traga, ali se zakleo da æe juriti za kuguar om sve do njegove jazbine. Kad je stigao do brvnare, bio je veæ pao mrak. Rastovario je, rasedlao i pustio vranca. Meso je podigao na gomilu drva uz brvnaru. Potom upade k Lucindi. Rasplamsala vatra od iblja, lonci koji se pue na ognjitu i Lucindino lijepo, bijelo lice, obradovano njegovim dolaskom, prvi put ne izazvae Loganov glasan i radostan uzvik. Zamisli, eno poène on, sav crven u licu, uzavrio ljut

inom otkrio sam da nam je kuguar zaklao junicu! Prokleti maèak, dere samo jetru. Siguran sam da mi je zaklao i druge... Kog vraga ne dere jelene! Èim padne snijeg, taj gad trai govedinu... bogami, ubit æu ga! Sad æe mi tvoja Kojota pomoæi da tragam... uèe, ovi su kuguari i vukovi prokletstvo na posjedima u divljini. Znao sam ja to,ali sam ipak zaboravio... Ali sad... nema druge, nego rat tim mesoderima! Lucindaga gledala iznenaðeno i suæutno. Dragi moj muiæu! Zar tek poslije ovoga shvaæa i vidu realnost tvoje muke? Ja sam to znala odmah od trena kad smo stigli ovamo. Znala sam ja to sve vrijeme... Ne daj se obeshrabriti ovim gubitkom ili neèim to ti tekprijeti. Savladat æe ti sve tekoæe i zapreke. Oh! Blagoslovljeno srce tvoje! uzviknuLogan, prinoseæi ozeble ruke k vatri. Bio je zaèuðen, osjeæao se postiðenim i jo neto



o u dui, to ni sam nije shvatio. Jest, ima pravo. Nije to nita... Kako je lijepo uzvatru mirisati ovaj paprika... i gledati te! 72 GLAVA 5 Lucinda je promatrala kako snijeg sipi. Veæ je bilo kasno popodne toga zimskog dana. Nad zapadnim rubom kotline umjesto sunca visio je samo èelièni sjaj, a na prisojnim nagibima, gdje se snijeg otapao, izbijale su crne mrlje. Suhe istrgane pahuljice leprale su na zemlju.U borovima je neprestano hujao vjetar. Ba je taj sablastan vjetar u ovim zimskimmjesecima ono najgroznije. Bojala ga se. Od tog vjetra progonila ju avet samoæe, uasne usamljenosti. A kad je ponekad bjesnila i vjetruina sa sjevera, natjerala bije u ludilo. Kad je Logan noæu spavao pokraj nje kao klada, bilo joj je nepodnoljivo, ali je morala sluati zavijanje i fijuk vjetra. Vjetar bi se pojaèao i prosto brisao kroz umu, a onda se pretvarao u strahovitu buku. Èinilo joj se da se brvnara pokreæe. Potom je um slabio, zamirao i pretvarao se u cviljenje. Sumrak je nestajao strijema i brzo je padao mrak. Kad Logan ne bi do mraka doao kuæi, nju bi obuzimalanelagodnost, briga i jad. Bilo je veæ vrijeme da spremi veèeru. Vatra se arila, a voda je u kotliæu stala pjevuiti. Bili su veæ mjeseci minuli. Logan je dokazao ne samoda je roðeni lovac, veæ i ranèer obuzet straæu da ubija grabeljive zvijeri. Dan za dastavljao je Lucindu samu u brvnari. U poèetku je skoro umirala od usamljenosti, noto nije nièim pokazivala muu. Imala je svoj kuæni posao, pletenje i ivanje i po sto uta bi ostavljala rad i gledala van, preko hladne bjeline prema grebenu s crnimvrhovima. Logan je ubio devet kuguara i puno kojota. Lukavi vukovi dosad mu jo nisu doli na nian. Od cijelog njegovog stada ostali mu jo samo arenomrki bik i tri krve. Teliæi, junice, bièiæi, sve je otilo. Ostale su samo dlakave koe i kosti. Loganu razdiralo srce. Bojao se, propast æe mu sve nade, ali je on ipak bio èovjek kojega 73 nita nije moglo zaustaviti. Jedina utjeha mu je bila to ga je Lucinda sada vie po

ivala i voljela. Logan je bio dobar èovjek. Nije bio niti grub niti bezosjeæajan niti sebièan. Mana mu je bila samo njegova sljepoæa, to nije shvaæao u kakvo je muèenitveo enu. Lucinda je veæ punom duom prihvatila njegovu zamisao i poduhvat, i sad ju nia vie ne bi moglo odvratiti od toga. Odluèila je da bude pomagaè ovom pioniru. Imalaje sve sposobnosti za to, no jedina joj je slabost bila osjetljiva narav i osjeæajna priroda. Satima je razmiljala o ivotu ena koje su prije nje dole na ovaj Zapad.se dogodilo s njima? Ako su i one bile tako osjetljive kao ona, morale su otvrdnuti da bi se uhvatile u kotac sa surovom i grubom divljinom ili su morale umrijeti. U tom posljednjem zimskom mjesecu Lucinda se veæ osjeæala prilièno tekom, bila je rudna i taj je osjeæaj ivota u njoj bio upravo najbolji otpor mraènim mislima koje suje obuzimale u prvim tjednima tog godinjeg doba. Oduvijek je voljela djecu i èeznula da ju i ona ima. Sva je drhtala od elje da Logana obdari sinovima koji æe mu zatrebati u ovoj dugoj borbi do uspjeha. Ali, roditi ih u ovoj tunoj rupi u umi! Ta m

isao ju je plaila. Njega i briga oko djece nije joj izgledala teka i strana stvar,ali se ipak pribojavala kad je razmiljala kako æe sve to savladati. Kad joj djeca malo odrastu, te ih mogne uèiti, oh, kako æe ona to s veseljem raditi. A kad budu veæ momci, kada budu jahali, pucali, sadili, brali i radili oko stoke, to je Logan toliko elio bit æe to divno. Poteno se i iz srca borila i odbijala tragediju koja joj se èinila neizbjenom. Borila se protiv razoèaranja koje im je visjelo nad glavom, protiv sve jaèeg straha koji ju je pritiskivao. Kroz prozor je na posljednjem blijedomdnevnom svjetlu opazila tamnu Loganovu priliku kako se grbi pod nekim teretom,a pas kaska za njim. Odmakla se od prozora, nabacila drva na vatru, upalila borovu iarku i prionula da spremi veèeru. 74 I Zaèula je korake po snijegu, zatim tapkanji otresanje snijega s nogu, a potom mukli udar tereta to pada na trijem. Vrata se otvorie i val hladnog zraka s pahuljicama snijega navali unutra. Ude Logan, muevan i snaan, iza njega pas. Zakasnio si mi, Logane reèe mu Lucinda pa sam mislila bo

lje da prièekam s veèerom dok doðe. Ma kako kasno, curice moja! Doao sam jo ranije nam mislio veselo joj odvrati Logan. Èuje, Luèe, ova tvoja kuja dobra je da traga za kuguarom, risom, a i medvje dom, ali za vukom neæe. Krv govori, zna. A to si radio danas? to sve nisam radio!... Najprije je Kojota nanjuila pumu na drvetu, najveæu maèkukoju sam do sada ubio. Kad sam je oderao, obiao sam zamke. Redom sam naao u svakojili kunu ili dabra. I njih sam oderao. Tad sam ubio i objesio jelena. Opet æemo imati svjeeg mesa. Kad sam se vraæao, malo sam razgledao ono mjesto kud smo se provuk li silazeæi ovamo. Snijeg je nestao, otopio se. Namjeravam napraviti put. Trebanam kao kruh. Mogu posjeæi drveæe i sasjeæi ikaru, napraviti ogradu i kapiju, zna gdjam nas lagao one motke, tako da mogu odmah poèeti s uravnava njem puta èim zemlja om



eka. Kad bi to bilo, Logane? Mislim, prilièno brzo, ako se moe vjerovati znacima koji nagovjetavaju proljepanje vremena. Trebali smo veæ prilièno ugaziti u oujak. Nikake znam gdje mi je onaj kalendar. Negdje sam ga zametnuo... Sad veæ dolazi vrijemeda mislimo na tebe... Rekla sam ti, Logane, beba æe doæi u srpnju. Ne, nisi mi rekla, Luèe, a... moda sam zaboravio. Ba volim to æe to biti sredinom ljeta. Morao bi mi esti lijeènika iz Flagga. 75 Dovest æu ga, ako ikako bude moguæe. Ali sam siguran da æuti dovesti neku enu da ti pomogne... Nalij mi tople vode u lavor, Luèe, i pouri s veèrom. Dan za danom sunce se penjalo sve vie i vie i bivalo sve toplije. Sav snijegse otopio osim onog to je zaostao i leao pod osojnim stijenama. Lucindi se èinilo daje proljeæe dolo iznenada. Mora biti da su i purani tako osjeæali, jer se odjednom zaèue kako puckaju sa svih okolnih breuljaka. Lucinda ih je rado sluala, taj kor joj ikad nije bio dosadan. Potok je nabujao do razine obala, dimio se od ispravanja,na drveæu su dreèale kretalice, topao vjetar suio je zemlju i blato. Jedne veèeri vrse Logan s posla i reèe: Poravnao sam sav put da je divota. Sutra æu urediti i podmazati kola. Ti æe skoro u grad? zabrinuto æe i uznemireno Lucinda. Ona æe ostati samaTo je najgora kunja za enu pionira. Ne ba tako skoro, kako bih htio odgovori on ozbiljno. Na kraju smo s namirnicama. Holbert mi je rekao da æe ovdje put biti dobarmjesec dana ranije nego preko Mormonskog jezera. A imam jo èitavo èudo posla. Isparcelirat æu polja i vrtove... oèistiti ih i spremiti za oranje. Da vidi, Luèe, kakvu plodu zemlju imamo. Moæi æemo ivjeti od nje dok podiemo stado. Ima li togod novca, Logae mnogo, ali imat æu kredita. Osim toga imam i tovar krzna za prodaju. Da sam jesenas znao to sad znam, nahvatao bih na zamke zvjeradi za èitava kola krzna. Obavit æumajstorski to veæ slijedeæe zime! Lucindi je i prebrzo doao dan kad je Logan morao krenuti u Flagg. Da je on bio manje zauzet i manje zaokupljen svojim vanim putovanj

em, manje znatieljan kako izgleda put i kakve su cijene stoci, koliko kotaju namirnice u duæanu i drugo svakako bi opazio Lucindin uzaludan napor da sakrije svoj nemir, uzbuðenje i jad to prvi put ostaje sama. 76 No njemu je putovanje bilo neto sasvim prirodno i oèigledno je mislio da to tako uzima i Lucinda. Kad je otiao, ona jeplakala gotovo cijeli dan. Kad se spustila noæ, zatvori se u brvnaru i ostade nanogama do kasno radeæi sve i sva pri slabom svjetlu. Kojota je spavala uz ognjite.S vremena na vrijeme Lucinda bi nehotice zastala pri poslu i oslukivala. Straan jevjetar divljine nikad ne miruje noæu. Komea se i uti po zemlji, fijuèe pod strehom,o zavija u borovima. Kad je legla, ostala je budna sve dok nije uvukla glavu podpokrivaèe da ne bi èula vjetar, i tako zaspala. Prema noæi, dan joj je bio blaeno olanje, ali je i on imao svoje nezgode i tekoæe. Tad je vidjela i osjetila svu samoæu koje se bojala, samoæu dugaèke, vijugave kotline sa sivim zidovima bez ikakva znaka ivota. eljela je da naiðe kakav lovac ili doseljenik, ali se i toga bojala. Makar i bi

li dugi, sati su joj opet nekako prolazili u poslu. Neprekidno je brojala dane.Desetog dana popodne zaèula je treskanje toèkova po kamenju i otru Loganovu viku na volove. Pas je jurnuo na otvorena vrata. Lucinda se sva ozarila od radosti. Vidjela je Logana kako s kolima silazi u kotlinu. Osjeæala je da je opet sve dobro. Logan je bio èisto obrijan. Lijepo je bilo njegovo mravo opaljeno lice. Gledao ju je punim sjajem svojih oèiju. Nju je od olakanja i sreæe uhvatila neka slabost, klonulost, no ujedno je osjetila i bila duboko sjvesna koliko ovisi o tom èovjeku i kolikoon za nju znaèi. Logane, koliko se radujem to si doao! Skoro je zaplakala. Sa srca joj pao teret koji ju je toliko pritiskivao. Bog, enice! Meni ste ti i dom neizmjerno slatki... Evo tvoje pote za est mjeseci. Èitavo brdo! I puna vreæa paketiæa. Svei popisala, a i ja sam neto dodao... Kako ti je bilo bez mene? 77 Zna, radila sampuno, a spavala malo odvrati ona primajuæi iz njegovih ruku potezi paket koji spusti na zemlju. Silila se da svom licu da normalan i bezbrian izgled. On zastane, p

ogleda je i upita: Da li je tkogod proao ovuda? Nitko, dragi. Otkako si otiao nisam vidjela ni èovjeka ni ivotinje. Moda bih se obradovala da je naiao makar i kakav Idijanac, pa èak i sivi medvjed. Ha, moda... Evo, sad æu ja skinuti ovu balu. Ima èitavtona u njoj. Paljivo je iz kola izvukao dugaèku balu, oslonio je na toèak i sam skoèis kola. Potom je uprti i odnese u brvnaru. Luèe, da zna, imao sam vraku sreæu. Gle, vaj teki paket govori. Zna kako si me zimus korila zbog krzna? Veli, zato ubijati srote, male ivotine? A sad, evo, za dabrove koe dobio sam po osam dolara, pet dolara za kunu zlaticu, a tri za bjelicu. to kae na to? Spasilo me da se ne zaduim! Ove amirnice koje sam kupio potrajat æe nam do jeseni. Uzeo sam raznog sjemenja, pa graha i krumpira da posadimo. Neto alata za farmu, ono to mi je prijeko potrebno. A



najbolje od svega, od Holberta sam opet kupio maleno stado goveda, krava i junica. Za koji dan morat æu po njih... I sve je to plaæeno, Luèe! Divota, dragi moj uzvikne Lucinda toliko me veseli to se nisi morao zaduiti. Poèet æemo opet sa stokom. Vjerumi, nisam jedini ranèer juno od Flagga koji je ostao bez goveda. Ova je zima bilagadna i za zvjerad. Vuk je bjesomuèno napadao tamo na Holbertovoj strani... Ima mnogo i drugih novosti, no nisam mogao upamtiti sve po redu, doæi æe mi malo pomalo napamet... Ali, jedno sam dobro upamtio... stari je Geronimo sa svojim ratnicimaprovalio iz rezervata, udario je na jug prema Meksiku, putem sve ubija i pali. Bome, Crook je trebao 78 I objesiti tog starog ðavola. Siguran sam da je meðu njima ionaj moj prijatelj crvenokoac, Matazel. Matazel! Misli, onaj sivooki Apaè koji se zakleo da æe ti se osvetiti? upita Lucinda i problijedi. Taj je sigurno straan i opasan? Ne mora se ti nita plaiti umirivao ju je Logan. Ba bih volio da se zakaèim s n. Èuo sam da im je general Mils s èitavom pukovnijom za petama. Pohvatat æe on te Apaèei starog Geronima svakako, ali æe to ipak biti dugo, muèno i krvavo gonjenje. Apaèi sulakonogi i dobro odmièu. Da, a zar ova uma nije nekad bila njihovo lovite? Krstarili su oni nekada po cijelom Mogollonu i terenu to se i zove upravo matazeli. To jeprolost. Nemaj brige za nas, draga... Sad æu ja raspakovati stvari, a ti èitaj tvojupotu. Ne znajuæi ni samo zato, Lucinda je oklijevala da otvori svoja pisma i premosti prazninu izmeðu sadanjosti i prolosti. No, otvorila ih je i proèitala. Najprije jeobuze osjeæaj boli i èemera, a potom se smiri i nade u sebi neku èudnu snagu, utjehu iohrabrenje. Za ovo je vrijeme njenim milim i dragim ivot protekao bez nekih osobitih promjena. Bilo je i interesantno i strano èitati brbljarije starih prijatelja.Osjetila je neko turobno zadovoljstvo proèitavi da je njen nepokoran razred dobionovog uèitelja i da se tota promijenilo. Njena sestra sad je navrila esnaestu, pisa

joj je da bi bila sretna kad bi mogla doæi na Zapad i udati se za pionira kao to jeLogan ako bi Lucinda nala takvog za nju. Lucinda proapta za sebe Boe saèuvaj! onda e zaèudi i postidi. Zar je njoj veæ postalo toliko nepodnoljivo? Odluèila je da jo u ijenu ièupa svaku takvu nadolu misao. Sasvim je dosta da se jedna od Bakerovih djevojaka rvovala za ovo beskrajno carstvo na Zapadu! Sve u svemu, bilo je ipak dobroza nju to su joj pisma uspostavila vezu s njenima i obnovila joj uspomene. 79 Lucinda se veoma radovala to je mogla s Loganom izlaziti na posao van kuæe. Mjesecimaje bila zatvorena u brvnari i to je umnogome doprinijelo to su je obuzimale mraènemisli. Vratila joj se energija, a i malo oduevljenja. Nalazila je zadovoljstva uradu na otvorenom. Marljivo je radila, sadila, pazila da se ne prekida naporom,te joj je izgledalo da je manje teka i nespretna za ovakva naprezanja. Obraðivati zemlju i saditi èinilo se Lucindi ljepe i sigurnije nego troiti snagu na podizanje stoke. Zemlja je sigurna. Lucinda je voljela udisati miris svjee prekopane gline i

rukama je mjesiti. Logan se osobito ponosio svojom njivom. Samo èovjek tako ogromne snage i ustrajnosti kao on, mogao je poorati i posijati ovoliko polje za takokratko vrijeme. Osim toga, uz Lucindinu pomoæ, posadio je èitavo jutro graha, velikuparcelu krumpira, mnoge redove kupusa i najzad prilièno veliku povrinu repe. Velika mu je elja bila da uzgoji sve to moe koristiti i kao stoèna hrana. Lucinda je posaila suncokret i zlatièak ispred trijema pred brvnarom. Ovo æe je pitomo cvijeæe sjeæatina majku kojoj je ono bilo najomiljenije. Huett se nije prevario u svojoj ocjenida je tlo u kotlini plodno. Na jednom dijelu bila je crnica zagnjojena opalim liæem, gdje je rasad izrastao kao èarolijom, pa krumpir i kupus iznikoe skoro prekonoæa i grah takoðer poure niknuti, kao da nikako ne ele zaostati u toj utrci. Logan jei kao pomaman dokazivao da je Kotlina sikomore zemlja meda i mlijeka. No, zaboravio je na stare domaæine u kotlini! Vrane i glodari poèee dokazivati i svoja prava naovo tlo. Opet je Logan morao u lov. Po cio je dan Lucinda sluala pucanje njegova

karabina. Oko polja podigao je straila od starih krpa, objesio mrtve vrane da plae one ive, a morao je neprekidno bdjeti da bi spasio togod etve. .,#>. 80 U lipnjusu mu trebala dva dana da odjae do Mormonskog jezera i dotjera stoku koju je kupio od Holberta. Kad je te krave i junice utjerao u kotlinu, nitko iv ne bi rekao da je taj isti èovjek pretrpio onoliku tetu. Lucinda ga je èula kako se smije i zviduèpravo onako kao kad je gradio brvnaru. A onda odjednom zaèu kako psuje kao nikad ranije. I jeleni su mu se poèeli zalijetali na jeèam, zob i grah, pa je bjesnio do neba. Nije ih htio ubiti, te su on i Kojota svakog dana u zoru i pred mrak tjeralis polja ove èetvoronone tetoèine. Kako se dan Lucindina poroda pribliavao, nju poèevie obuzimati mraène misli i onaj stari strah. Logan ju je umirivao govoreæi kako je



stara Holbert izrodila èitavu èetu djece, a i njene su kæeri veæ raðale, te da æe ona dog dana èim ode po nju. Holbert je imao laku dvoprenu dvokolicu kojom se do Huettamoglo stiæi za èetiri sata. Uza sve to, niti Logan niti primjer ove stare majke nisumogli utiati nekakav nepoznati glas koji je neto aptao Lucindi. Kao da je to bio glas iz borovih vrhova, apat poruke nepoznatog. Lucinda je imala svu èenju blagoslovljeno ièekivane majke, nejasan osjeæaj da dolazi ispunjenje njezinog poziva majke. A taj osjeæaj bio je lijep, snaan i sladak, èinio ju je nagraðenom, zadovoljnom i sretnomDa, ali ti osjeæaji nisu mogli potisnuti tamne slutnje i instinktivan, slijepi strah od poroda. Sve ju je to muèilo usprkos Loganovu dokazivanju i uvjeravanju da æese jedna ena naæi uza nju. Predosjeæaj da æe biti sama ispunjavao ju je nelagodnoæu ihom. Huett to nije primjeæivao. Istina, bio je on èovjek koji je iskreno volio, aliza ovako to bio je glup. Lucinda je osjeæala potrebu da se razbjesni, da mu se naruga to se on ba sad toliko predao svom poslu, svojim brigama i zadaæama. Eto, ona æe usamrtne muke za njega, za njegova potomka, a on se nimalo ne brine. 81 Logan biu zoru ustao i odjurio vikati, pucati i tjerati jelene s polja. Po cijeli dan bise muèio radeæi na polju, naveèer bi jeo kao gladan vuk i poslije puio svoju lulu. Akbi to i govorio, bilo je to samo o teliæima i zobi, rai i jeèmu. Potom bi se prevalina krevet i zaspao snom muèenika i pravednika. Noæu je Lucinda leala budna i usamljena, a on ni da makne. 1 kad bi osvanuo dan, Lucinda bi se zbog takvih misli ljutila na samu sebe. Ovaj je teret neto to mora podnositi sama. Tada, jednog dana, osjeti bol otar kao ubod. Instiktivno je znala da joj je doao èas. Logane! Odmah idi po gospodu Holbert! Pouri! preklinjala je Lucinda. Njezin mu je pogleda. Shvatio jei odjurio. Nakon nekoliko minuta èula je lom kamenja pod konjskim potkovama na putu. Sjela je i pribrala se hrabroæu oèajnika. Mogla je raèunati da æe se Logan s jo n

vratiti za est sati, moda i manje. No, i to bi moglo biti prekasno. Ona je bila enaèiji je razum shvaæao neumitnost vremena, èija se fina i osjetljiva priroda stegla ustrahu pred ponovnim stranim bolom. Nije joj bilo ni od kakve koristi da misli to æeraditi, kako æe postupiti, ako pri porodu ostane sama. Osjeæala je da je polako netopodilazi, vraæa je k sebi, da dobiva snagu i sposobnost ivotinje. Bol se ponovio,potrajao due, preao u agoniju i upravo kad se poèela smirivati, Lucinda zaèu korake iglasove pred vratima. Uao je Logan s jednim mukarcem i dvjema enama. Luèe! Vidi! toSreæa! mucao je Logan. Natrapao sam na ove dobre ljude... Tom Warnock sa enom i majkom, putuju na jug... Oni æe ostati ovdje dok ne... Lucinda se samo, kao za pozdrav, bolno nasmijeila ovim enama ljubazna lica. A onda je opet spopadoe bolovi te vinije marila ni za suosjeæanje, njenost niti pomoæ, pa èak ni za svoj ivot, koji je rnovi ivot. 82 Warnockovi su ostali u Kotlini sikomore tri dana, sve dok se Lucinda po miljenju stare gospode Warnock nije oporavila, a onda su otputovali. Ostavil

i su Lucindu neizmjerno zahvalnu, a Logana u nedoumici i snudena. Rekao je Lucindi da mu je Warnock, iskusan ranèer i stoèar, kazao da je ova prirodno ograðena kotlinasamo obmana i klopka. Toèno je da iz nje goveda ne mogu pobjeæi i da je tlo èudesno plodno, ali to je jedino dobro koje je u njoj. Savjetovao je Loganu da se preselina drugi teren. to bi ti uradila, Luèe? pitao ju je ozbiljno, kao traeæi utjehu. Onaje zasigurno znala da on nikad ne bi digao ruke od svoje kotline. Godinama je sanjao o toj kotlini, svoje srce usadio je ovdje, pa ma to mu se isprijeèilo, on neæe popustiti, svladat æe sve. Ona je znala da je njezina uloga, njezina dunost bila daga sa svoje strane ohrabri i podri. A to tebe brine Warnockovo miljenje reèe mu odsjo i resko. On je ili zavidan ili u zabludi. Priznao ti je da ima ograðen posjed i plodno tlo. A tekoæe i smetnje prebrodit æe snagom i marljivoæu. Dosada jo nije vidjbi ga njene rijeèi tako vidljivo dirnule. Sav je sjao i za tren nestane kod njegaone nevoljkosti, onih tmurnih misli koje su ga obuzimale poslije razgovora s War

nockom. Tako je! Trebao sam ti odmah reæi! Imam dom, stoku i ispau. Imam milu enu isina! Naravno, moram raditi da ih zasluim i da ih zavrijedim. Beba je donijela ogromnu i nepojmljivu promjenu kod Lucinde. Kad se oporavila i dobila snagu, te jemogla opet prionuti na svoje dunosti, bila je upravo toliko sretna koliko je ranije bila jadna. Logan je svom sinu, kojeg je oboavao, dao ime George Washington.Lucinda ne bi nikad pomislila da æe njezin mu gubiti vrijeme oko djeteta u koari. Konaèno se dosjetila da je Loganu ovo djetence jedan novi Huett, produenje njegove loze, njegova ivota. Huett je moda 83 mislio kako æe George izrasti u jaka momka, snansina koji æe mu pomoæi da svlada ovu divljinu. Ma to ilo kroz glavu ocu, Lucinda se ome samo veselila. Kotlina se u Lucindinim oèima preobrazila. Danju joj se pogled



pruao sve do velikog sivog zavoja, a strmi crnoobrubljeni zidovi bili su joj sadpodnoljivi. iroki i visoki tuni borovi koji nikad nisu utjeli, poèeli su joj sad adrugim jezikom. Potok danju, a popci noæu pjevali su joj neka nade sebe i neka joj srce bude zadovoljno. Sve je to dolo s djetetom. Veæ nakon est tjedana radila je sLoganom u polju i mnogo su puta pobjegli u brvnaru od iznenadnih munja i grmljavina. Kako su dani bivali sparniji, oluje su nailazile èeæe i bile jaèe. Nebo je bilo rno plavo s bijelim oblacima koji su jedrili noeni vjetrom. A onda bi iskrslo netotamno, u sredini kao gljiva s crnim ogrtaèem. Raèvaste munje i iskidani gromovi izazvae u Lucindi stari strah od oluja. I te specifiène, arizonske oluje s grmljavinomi gromovima bile su sve silnije, s bezbrojnim bljeskovima iza kojih je odjekivao neobièno snaan zvuk i prasak gromova. Udar groma u borovo drvo koje je pod njim pucalo i lomilo se, jo je vie pojaèao opasnost i strah od oluje. Kad bi grom udario ustablo, uvijek bi se najprije osjetio vonj sumpora, a potom miris izgorjela drveta. Po krovu brvnare lijevala bi kia kao iz kabla. Nema se èega plaiti, eno reèe Lnemarno, gledajuæi van s otvorenih vrata. Munja nikad ne udara u kotlinu, a to jejo jedna prednost naeg posjeda. Ovaj period oluje potrajao je neto manje od mjesecdana. Za Logana je bilo najgore to su mu oluje stukle kukuruz i isprale zemlju dosama korijena graha. Poslije je nailo toplo vrijeme, svakim danom toplije. Vruæinase odbijala od kamenih zidova, te se pokazalo da je Logan izabrao loe mjesto zagrah i kukuruz i da nije nita uèinio da bi ih saèuvao od ege i sue. ega je sprila upola 84 zreo kupus uvenuo je i sparuio se kao da je bio uz peæ, repa je uvenula,i na kraju od njegovih deset jutara kukuruza, gomoljika i povræa oko kojih se muèio,poranio i okasnio svaki dan od tog njegovog ponosa ostalo je samo spreno smeðe liæe klasje na povaljanoj i ubijenoj stabljici. Ovo alosno unitenje njegove ljetine go

rko ga je ujelo za srce. Zaboljelo ga kao to ga je ranije zaboljelo to mu je stokapoklana i rastrgana. Njegovo prvo stado i njegova prva sjetva sve uzalud! Ali,dragi muiæu, gledaj malo nau bebu! Gledaj naeg Goergea Washingtona! uzviknula je Lucnda nastojeæi da nade i kae pravu rijeè i da vrati hrabrost tome usplahirenom, poraenm èovjeku. Huett vikne kao da je nebesima namijenjeno: Nita to nije! Samo pouka!...Jedino to vrijedi, to ste George i ti! 85 GLAVA 6 Doðe i rujan sa svojim zlatiècimai rumenim zvjezdaèama. Vruæina je lagano nestajala i noæi su ohladnjele. Susjed Holbert je Lucindi donio na dar koaricu jaja i nasaðenu kvoèku, te reèe da to zlata vrijedi a ovakvu rancu. Lucinda je pazila i hranila kvoèku i kad se konaèno iz ljuske izlee dvanaest malih pahuljavih piliæa, njenoj radosti nije bilo kraja. Raðanje iva stvora znaèilo je za nju veliko, istinsko zadovoljstvo. Kvoèka, Lucindina miljenica, vodilaje svoje potomstvo oko brvnare. Lucinda se bojala èetvorononih pljaèkaa i noæu zatvarkvoèku s njenim piliæima jo prije zalaska sunca. Potkraj rujna, kad su piliæi poodras

i, nestade Lucindi jedno, pa onda drugo pile i to sve danju. Logana ovo ozbiljnopogodi. Èinilo mu se, togod oni pokuaju, osuðeno je na propast. Lucinda reèe da æe ti neka lisica ili kojot, koji prodire piliæe. Piliæi su i dalje nestajali, no Lucindanije otkrila kud i kako, dok jednog dana ne èu kvoèku kako se dere iz sveg glasa. Istrèala je iz kuæe i... u zadnji tren opazila kopca irokih krila kako leti prema vrhovima drveæa, a u kandama mu se otimalo pile. Zaista nikad ranije, ali sad Lucindi uskipi krv i doðe joj elja da ubije. Vidjela je kopca kako je odletio i sjeo na suhugranu, te poèeo kljucati i trgati pile. Logan je bio u blizini i radio na ogradikojom je htio ograditi poprilièan prostor s druge strane kuæe. Lucinda ga dozva i ondotrèi. Logane! Kobac dere! vikala je pokazujuæi na pticu grabljivicu. Jede mi pilepred mojim oèima. Ubij ga! Kobac piliæar! promrlja Logan i odjuri u kuæu, odakle u trenu istrèi s pukom. Ako posjedi tamo jo samo sekundu, moj je. Zatvori vrata! 86 Logandie puku i ukoèi se kao kip. Lucinda je pokrila ui rukama i gledala. Na otar prasa

uke zalepra crvenosmeðe perje na vjetru, kobac ispusti plijen i strovali se sa grane, ali ne padne na tlo. Teko je ranjen mrko æe Logan ali æemo ga dotuæi. Kako je kobac adao sve nie, Logan opet opali i ptica tresne na tlo s one strane potoka. Logan pode da ga uzme, a Lucinda se vrati u brvnaru malko iznenaðena svojim estokim bijesom i klonuloæu koja je uslijedila. Surovo je ovo mjesto, strana divljina borjem obraslih grebena i travnate kotline, gdje smrt ne znaèi nita. Sada je polako shvaæala da je dobro to je Logan izvrstan strijelac i to nema mekano srce. Jo nekoliko dana bilojoj je teko i muèno kad god joj je pred oèi izlazila slika kopca kako mirno dere njeo pile. Logan joj je rekao da i vukovi kuguari vole toplu krv, i premda siti, samo zakolju i razderu plijen jelena ili junicu, koji zatim lagano umiru. Ranije b



i je to uzbudilo i uasnulo, ali je pomalo postajala neosjetljiva prema svemu, osim prema zaista najstranijim sluèajevima. S listopadom poèee tihi, rumeni i magloviti esenski dani. Èinilo joj se da liæe dobiva jesenju boju. Logan reèe da je veæ bilo i mmraza te, ako bi kia naila tek kasno ujesen sa ravnodnevicom, bit æe ljepote od zlata, crvenila i rumenila na Uæu. Svaki dan bi Lucinda nosila koaru s djetetom do mjesta gdje je Logan radio i, dok bi George spavao, ona bi pomagala svome muu. Loganje bio u velikom poslu, koji se nadao uskoro zavriti da bi mogao poæi u Flagg po namirnice i potreptine za zimu. Dizao je ogradu na stupove, dosta visoku da je nikakva zvijer, osim kuguara, ne moe preskoèiti, a tu je namjeravao drati sedam teliæa otljenih ovog ljeta. Pod zidom je veæ digao i dovrio upu i obor. Kad je dovrio ovu ogrdu, poèeo je sjeæi nedozreo kukuruz. Bit æe dobre krme, reèe. Lucinda ga je kupila i slgala u 87 snopove. Logan je dovezao dvoja kola kukuruza i stavio ga u upu. Jedneveèeri, kad zavrie rad u polju, Lucinda ga moleæivo upita: Zato ne bi i mene poveo uagg? I malog? on æe iznenaðeno. Naravno. Valjda ga ne bih ostavila ovdje! Zar to nebi bilo preteko djetetu? To i mene muèi. Da li bi zbilja bilo tako teko? Eh, da li bi? Svakako. Mislim, teko bi bilo vama oboma. Zaboravila si kako je gadan put. Napovratku æu imati velik teret. Mislim da je bolje da ne riskiramo. Lucinda nije sasvim shvatila ozbiljnost i tenju svoje elje da ide u Flagg, ali nije dalje s tim navaljivala. eljela, je otiæi u grad, vidjeti ljude, kupiti ono to Logan ne zna kupiti. Mrzila je i pomisao da opet ostane sama, no nita od svega toga nije dovoljno opravdavalo njezinu elju da pode s njim. Konaèno je nevoljko odluèila da ostane kod kuæ, a muu nije rekla, veæ je u sebi zadrala nekakav èudan, nejasan nagovjetaj. Imat æuruke posla kad se vratim. Ako nam zima doðe rano, bit æe to slaba sreæa. Bojim se da ærano doæi. Vidio sam ptice koje su popadale iz jata na putu za jug. Divljaè, koja m

i je protrèala pred okom, ima deblje krzno nego lani. To je dobro jer ove zime hoæunakupiti dosta krzna. ir ima deblju èaicu i veæ opada... Zaboga, toliko sam smuen odoga s ljetinom da sam sasvim zaboravio na krumpir. Mislio sam da uopæe nije nikao.Ta parcela je crnica, zbilja plodno tlo. Ja æu veæ pogledati, pa ako bude togod, iskopat æu ga odvrati Lucinda. Dobro, u upi su ti vreæe... Do ðavola, ne volim poæi na ovput. On se poèee po glavi. Novaca nema. Namirnica ima za est mjeseci. Treba mi zamkii mnogo drugih stvari na koje nisam ni mislio... Ovaj put æu se sigurno morati uvaliti u kredit. Zato toliko mrzi uzimati na kredit? Ne mrzim ja. Svi farmeri i ranèeri ive na kredit. Ali njima pritjeèe etva i uveæava se stado. Meni je etva propala, o æe dugo proæi dok pridignem kakvotakvo stado. Morat æu se osloniti na krzna, moram pno zvjerki nahvatati na zamke. Kad sam jesenas lovio tamo preko grebena, naiao sam na branu dabrova, èudo koliko ih je bilo. Jezero koliko i naa zaravan uz potok. Ove zime æu malo bolje pogledati i pohvatati ih dok ne zapadne dubok snijeg. Logan

se jo uvijek vrzmao po rancu iznalazeæi kojekakve poslove. Takav jedan posao bio jeda skrene vodu od izvora i navede je uz samu brvnaru. Posao, koji se nije moraoba poto poto obaviti, ali je Lucinda zakljuèila da bi joj bilo zgodno zahvaæati vodupred kuænim vratima. Sredinom listopada vrijeme se sasvim proljepalo, te Lucinda napomene Loganu neka krene. Pomislila je na mnoge potrebne stvari, ali se suzdralai ne htjede mu reæi. S druge strane, poèela je razmiljati kako æe ivjeti tako reæi be? Na kraju krajeva, odbacila je i odrekla se svega to bi moda mogla i sama naèinitiili improvizirati. Zaboravila je i haljine i lijekove i one luksuzne sitnice, datako kae. Kad se sjetila svojih lijepih zaruènièkih haljina i opreme u sanduku, shvatila je da je to sve beskorisno u ovoj divljini na rancu. Ali se sama sebi zarekla da neæe samo tako ostarjeti, ne, opet æe jednom povesti raèuna o sebi, haljinama isvom izgledu. Lucindi je kasnije ipak sinulo da je Logan htio pitati za novac, ali se sramio. Smatrala je da æe biti najbolje ne dirati u onih pet stotina dolara

njezinog vjenèanog dara, jer æe doæi vrijeme kad æe ih trebati vie nego sada. I tako sna pravila da ne opaa to on smjera i, kad ju je konaèno otvoreno upitao, ona mu ne odgovori ni da ni ne. Izbjegla je 89 odgovor. Logan se upola uvrijedio, upola naljutio, valjda zato to je sebi dozvolio da trai, a ona ga odbila. Ona je znala, bila je sigurna, da æe se on jednog dana i te kako radovati to mu nije dala novac sada. Kada je vrijeme zahladnjelo, vratila se Lucindi njezina energija u punoj mjeri. Osjeæala je da æe se razviti i postati prava druica Huettu samo ako bude mogla svoje misli i svoj razum podvræi praktiènim zadacima koji stoje pred doseljenicima. Aliona je uvijek u svom razmiljanju i osjeæajima bila tankoæutna i osjetljiva. Istog jutra kad je Logan otiao, Lucinda ostavi Kojotu da èuva dijete, a ona ode u kotlinu da



nabere divljeg groða. Tada je prvi put izila iza zavoja kotline. Tu je kotlina bilasavim drukèija nego na donjem kraju. Kameniti zidovi nisu bili goli. Suma je pokrivala i kosine i podnoje. Iz jedne zelenozlataste zaravni izbijao je potok i ruiose preko jedne terase, jasike se zlatile, a javori gorjeli crvenilom. Divlje loze s grozdovima visile su s hrastovih grana èija je bronèana i smeða boja ovdje prevladavala. Izmeðu rasutih borova probijalo je sunce u irokim snopovima. Lucinda je iznenaðeno, tovie, gotovo zaprepatena zastala i promatrala. Ta, krasno je ovdje! Do ovogtrena nikad nije priznala ikakvu ljepotu Kotlini sikomore. Vidjela ju je prvi put u sivoæi potkraj jeseni. Kad priðe lozama, raspri se jedno jato divljih purana. Velike su ptice ovdje zobale groðe. Lucinda je èula enku kako doziva svoje mlade. Kao maka osjetila je simpatiju prema toj puri. Brzo napuni koaru. Crveni grozdovi bilisu tako krupni da joj se oni, koje je vidjela u Missouriju, uèinie sitnima. Na povratku k brvnari odmarala se nekoliko puta. Koara joj je bila teka. Ogledavala se. Divljina i usamljenost nisu kvarili ljepotu kraja, u stvari pojaèavale su je, kakoje Lucinda 90 opaala sad jasnim oèima. Loganova nemilosrdna sjekira nije ovdje nitaoskvrnula. Lucinda rijei da èeæe dolazi ovamo. Dopalo joj se. Mora se prepustiti svem to bi je moglo razvedriti i skinuti mrenu s njenih oèiju i to njegovati. U uzgojusuncokreta nala je radost i malo sreæe, a svakako je bilo neke veze izmeðu onog zadovoljstva na Istoku i ovog u ovoj umovitoj zemlji. Jo otkako je dobila dijete, poèelaje shvaæati da je to dublja i snanija sila od one koja ju je pokretala ranije. Huettov spas i sreæa su snani sinovi. Doavi do brvnare Lucinda spusti koaru na trijem igleda niz kotlinu. Sivo polje i krivudavi potok, crveno istoèkani strmeni nagibi,duboke jaruke zatrpane divljim rastinjem, crno obrubljeni grebeni prema plavu nebu sve je to odisalo nekom èari, stvarnom kao i ona purpurna magla koja je posvuda

visjela i poput dima sve obavijala. "Oh, kad bi samo ovako potrajalo!" uzviknuLucinda i potom se okrene svom poslu. I sama je ustanovila da je njena dunost i poslovi neæe sprijeèiti da i okom i duom sagleda ovu izmijenjenu divljinu. Naloila je atru pred brvnarom i pristavila gvozdeni kotao. ivahna vrata napolju, miris dimai kotao sjeæali su je na one jesenske dane kod kuæe, kad je majka kuhala pekmez od jabuka i bresaka za zimu. A sad!... Ubode je otar alac, alac spoznaje bijede. Nita nje imala da spremi za zimu, osim malo divljeg groða to ga je otela divljim puranima.Dok se groðe iskuhavalo, Lucindi padne na pamet krumpir od kojeg je Logan veæ digaoruke. Meðu njegovim alatom nala je vile i pourila preko kotline na mokru parcelu crnice u sjeni. Bila je to dugaèka i uska parcela, protegla se du nekoliko borova. Uvenula krumpirova cima nije se vidjela od trave i korova, no dugi redovi zemlje mogli su se jo raspoznati. 91 Lucinda ubode vilama ispod osuene cime i one joj zapnuo neto tvrdo. Ona pritegne dralo i izbaci neto zemlje. Pojavie se veliki smeði kru

ri, jedan sa svjeom mokrom rupom od uboda vila. Lucinda u istinskom ushiæenju klekne, poène marljivo kopati rukama. Krumpiri! Moda sanja! Iz toga jednog humèiæa iskopalaje devetnaest tvrdih, lijepih i zdravih krumpira, poneki je imao gotovo pola kile. Ni Missouri se nije mogao pohvatili ovakvim krumpirima. Da, ta crnica poðubrena irom, liæem, borovim iglicama morala je dati ovako neto. Logan je tako i predviðao.Lucinda se nije dala uvjeriti samo s jednim humèiæem. Iskopala je slijedeæi i nala neoliko ogromnih krumpira. A onda redom, jedan po jedan humèiæ i sve skoro isto! Oèigledno su krumpiri dozreli u ovoj plodnoj zemlji jo prije ege. "Pa nije ba skroz jadna... ta Loganova sreæa!" govorila je ona sebi. "teta to on to nije naao prije nego je tiao! Mogao je odvesti èitava kola u Flagg." Ponijela je neto krumpira u brvnaru, misleæi kako æe ih sve iskopati i strpati u vreæe dok se Logan ne vrati. Oko èetiri sata o podne napunila je sve svoje zemljane lonce pekmezom od groða. Potom pomuze dvijekrave, koje je Logan zatvorio u obor, a zatim spremi sebi veèeru. U kotlini je sja

lo zlatnocrveno sunce te, kad ono zaðe i rumenilo izblijedi, hladan vjetar poèe puhati s visina. Kad se smraèilo, Lucinda se zatvori u brvnaru. Ranije joj je Kojota bila jedino drutvo, a sad je imala i svoje dijete blistavih oèiju, koje joj je veæ pomalo gukalo. Kao majka, osjeæa se uz svoje dijete kao kakva lavica, ali je u njoj ipak neto ostalo od one prirode Lucinde Baker, neto prigueno, to se pojavljivalo, a a se onda bojala. Da, bojala se da nikad neæe otvrdnuti i prestati mariti za one jo gore stvari koje se pojavljuju samo u mati. Vjetar nije ojaèao, oko brvnare se nije vrzmala ni uljala nikakva zvijer. Lucinda je legla i dobro spavala, sve dok se92 beba nije oglasila traeæi svoje. Kad se pojavilo mirno maglovito jutro, a Lucinda vidjela bjelinu po travi i pokrivaè od magle daleko niz kotlinu, pomislila je da



je izvojevala pobjedu nad samom sobom. Tog je dana Lucinda, uz ostale svoje poslove, iskopala tri reda krumpira koje je razasula pred brvnarom da se sue. Namuèilase, leda su je zaboljela. Pa ipak, to ju je obradovalo vie nego kuhanje, pranjeili krpanje. Vlaan miris crnice, toplo sunce i znoj na njezinu èelu dokaz je da jeu nje bilo ilave snage i volje, da je ona neosporno prava ena pionira sva ova elementarna èuvstva uz ona ohrabrujuæa od juèer, uèinila su da sada gleda sebe u jaèem i jajem svjetlu, da poèinje oèvræavati za one strane udarce koji æe tek doæi. A znala je ju doæi. Satima je Lucinda naporno radila u polju. Kad se povremeno uspravljala daodahne i ispravi bolnu kièmu, pogledala je na kotlinu èiji se izgled stalno mijenjao. Ponekad bi na sivoj èistini spazila Loganova goveda. Cesto su pak nju promatrali jeleni i purani i nisu bjeali. Jednom je èitav èopor jelena protrèao uz brijeg, kameje je padalao i krèkalo pod njihovim papcima, imali su krasne rogove. Plat jesenjemagle bivao je svakim danom sve guæi, tiina je bila sve dublja, boje su dobile jaèe njanse, a po alostivim krikovima ptica koje su selile na jug, moglo se zaista primijetiti kakav je muk zavladao divljinom. Èinilo se kao da neto ivo, to die u ovim vkim umama, visi nad cijelim krajem i èeka na jedan glas. Konaèno je Lucinda osmog dana stavila u vreæu i posljednje krumpire. Dok je promatrala polje, osjeæala je neto jaèod samog zadovoljstva. Huett neæe znati èemu da se vie raduje. Da li obilnu prinosukrumpira ili ogromnu poslu koji je ona obavila. Lucinda je dobro izdrala, ali je alosno gledala svoje grube i hrapave dlanove i vrijedne ake, koje su nekad bile 93njene. Pa i kad bi s koe pokrivene plikovima sastrugala prljavtinu, ipak ne bi bila meka i bijela kao nekad. Njene jedre miice bile su smeðe poput hrastova liæa, a prelanulo lice neosjetljivo na sunce. Malo zrcalo reklo joj je da je sad kao ena ljepa, nego to je bila kao djevojka. Ali, tko je tu da je vidi? Logan to na njoj ne g

leda. Lucinda osjeti bolnu èenju za prijateljskim licima, veselim glasovima, za ivotom u kojem je odrasla i odgojena. Stari revolt protiv samoæe, protiv ovog bijednog, zabaèenog ranca gdje se ona slijepo nadala naæi susjede, ene u blizini digao je glavu poput hidre koju je trebalo toljagom utuci. Za ivota neæe doèekati da vidi kako seu blizini i drugi naseljavaju. Tu elju mora napustiti i uznastojati da svoj ivotispuni radom, djetetom i Loganom. Svakom se gubitku nade i nadoknada. Ponadala se da æe s vremenom naæi utjehe u teku i muènu radu poput onog to ga je upravo okonèalg je dana siva izmaglica zastrla sunce. Lucinda je primi jetila promjenu tek prizalasku sunca, jer nije bilo uobièajena rumenila i utila na zapadu. Uplaila se da to znaèi promjenu vremena. Raskvaeni æe put usporiti Loganov povratak, ukoliko ga i nezadri. Moda je on sad veæ uvelike na putu kuæi. Snagom volje suzbila je i odbacila me misli, obavila uobièajene poslove i rano legla. Probudila se u neko doba noæi i oslunula. Nita! Posvuda mrtva tiina. Dijete pokraj nje je spavalo. Kojota se nije mic

ala. Sluala je. Takva tiina jo nije vladala nad brvnarom. Nije vidjela prozor, to jznaèilo da je vani mrak kao u rogu. Zrak je bio mnogo topliji. Poslije due stanke èula je dalek potmuo tutanj, skoro neèujan. Dolazio je sa jugozapada i izgubio se negdje daleko. Lucinda pomisli da se moda zemlja odronila u nekoj guduri. Usovi suse ruili u proljeæe ili u kinoj sezoni, ali ne èesto. Satovi su se vukli kao gladna gdina. Opet naiðe slab tutanj kao da se negdje kotrljalo veliko kamenje. To potraja94 dosta dugo i potom se zaèu slijedeæa tutnjava, glasnija, nesumnjivo je to bila grmljavina. Moda je to ona zakanjela oluja potkraj listopada? Sjetila se da joj jeLogan rekao kako one najgore oluje u Arizoni, zemlji kanjona, kotlina i klisuranailaze noæu, a prethodi im slaba tutnjava. Uh! Njen stari dumanin, vjetar! Uèinilo joj se da se nekakav dug èudan uzdisaj provlaèi i iti kroz umu i nad brvnarom. Prestaje. Lucinda napregne svoj fini sluh. Mirovali su èak i vrhovi borova. Nekakav pritisak i neprodorna tmina opomenue ju da dolazi neto to nije doivjela ranije. Obuzeo

u i sputao strah. Odjednom na prozoru bijesnu munja. Blijeda, neprirodna i sablasna. Potom uslijedi kratak prasak groma. Lucinda skupi snagu i strpljivost da izdri, no niti blijesak munje, niti valjanje osvijetljenih oblaka ne pojavie se vie.Umjesto toga pojaèa se vjetar. Njegovo tiho cviljenje pretvorilo se u jaukanje, apotom u huku i buku. Lucinda je drhtala pod pokrivaèem. Moglo je to biti samo zakanjelo nevrijeme ravnodnevice, a to je na ovoj geografskoj irini bio strahovit napad prirodnih elemenata. Buèna vjetruina kovitlala se nad kotlinom. Lucinda je osjetila da je bijesan val prohujao iznad brvnare, no sreæom nije hvatao nisko, veæ samo oèeo vrhove borova. A gore na brjegovima lom! Prasak za praskom razdirao je i ruio stare i suhe borove kao slamke. Znala je ona da æe ovaj jesenski orkan ruiti i jake èv



rste borove, kao to su oni zdravi i lijepi koji su okruivali kotlinu. Èula ih je kako kripe, a po udarcima vjetra o brvnaru osjeæala je kako se savijaju. Sigurna je bila da æe se slomiti onaj ogromni bor s rascijepljenim vrhom. Njoj sad i nije bilovano to æe se desiti na vrhu grebena. Prijetnja je bila blizu, pokraj nje. Kratak razoran prasak uguio je huku i zavrio kao tresak sudara sa zemljom. S dimnjaka je padalo kamenje. Brvnara 95 je opet sjela na svoje mjesto, vjetar je huèio kao maloprije, gore visoko, a njegovo stalno cijukanje prekidali su èeæi udarci dolje u kotlini. Tad se otvorie jazovi na crnom nebu, te uz mahnit vjetar naiðe i buèna poplava. Svunoæ do zore Lucinda je zgrèeno leala, drala je bebu na grudima; bila je gluha i nijea, neosjetljiva prema boli i strahu. Konaèno se oluja izbjenjela i siva zora svanula. Ustala je umorna i obukla se. Zgrnula je pepeo sa ara i nabacala trijeæa i iarkipremila je doruèak i nahranila bebu, pa je smogla hrabrosti da pogleda van. Èula jekako se valja nabujali potok. Kad je povukla zasun i otvorila vrata, ugledala jesunce sjajno i èelièno. Promatrala je izmijenjenu sliku kotline. Veliki bor pao jetako blizu brvnari da mu se vrh slomio o zid. Ostali borovi izdrali su vjetruinu.Visoko na bregovima popadalo je dosta drveæa od vjetra. Potok je izgledao kao uta rijeka, va ljao se niz kotlinu i nosio drvlje i liæe. Toga dana neæe moæi prijeæi potokbi pomuzla krave, a ako se Logan vrati morat æe ostati i ulogoriti se s one strane potoka. Lijepi, zlatni jasikovi umarci, crvene jaruge, pjege rujevine, hrastovine i jasenova gustia, jo i mozaik bronzane, smeðe i purpurne boje, sad su pod nemilosrdnim jutarnjim svjetlom izgledali mrtvi i sivi. Mokri borovi bili su tamni, snjihovih kronji nestalo je one smeðe èipke. Kao da je pohara prola ovom divljinom. Neje nestalo. U vrhovima borova vjetar je oplakivao svoj rekvijem. Tihi, topli, magloviti i èarobni dani otili su nepovratno kao i opalo liæe. Lucinda nije mogla shva

iti da sunce sja tako sjajno. Elementi prirode nemilosrdni su kao zvijeri koje kandama zgrabe i razderu ivo meso. Vrijeme je svojom promjenom opet navijestilo zimu. Dani, tjedni i mjeseci redaju se u svom nedokuèivom ciklusu. ivot takoðer mora iæi alje. A ljudska su biæa kao liæe baèeno u nabujalu rijeku. Neka neiskazana, nemjerljivsnaga leala je nad Lucindom. 96 Tijkom dana Lucindina je utuèenost polagano ièezaval, kao to se i nabujali potok sputao u svom koritu. Njeni bezbrojni poslovi, a i misao da se blii Loganov povratak, uèinie da se oporavila od svog noæanjeg straha i poesa. Poslije svake promjene ona je bila jaèa. Poèela je zakljuèivati da iz svega togatreba izvuæi pouku, ako za to ima dosta hrabrosti i razuma. Jo je uvijek prenagljeno pomiljala da bi mogla popustiti i pasti u pokornost i tupost poput goveda, no njen zdrav razum je to odbijao. Slijedeæeg jutra potok je veæ dosta opao, te ga je Lucinda mogla pregaziti i pomusti krave. U podne je sunce sjalo i bilo toplo, te ona istrese krumpir iz vreæa da se sui. Svakih nekoliko minuta bi zastajala pri svom

poslu i èeznutljivo gledala na put da vidi da li Logan dolazi. Predugo se zadrao.U brvnari veæ nije bilo nièega za jelo... Te noæi spavala je slabo i ustala umorna. Poètak vedra i lijepa dana obièno je radovao Lucindu, ali je ovog jutra bila uznemirena i smuena. Rad joj nije mogao potisnuti misao i pitanje: Zato se Logan jo nije vratio? Njena bojazan pretvori se u uasan strah. Osjeæala je da æe uskoro doæi. Popustilje elji i nagonu da se ispenje iz kotline i pogleda du ceste. Nije marila to je morala poprilièno pjeaèiti i nositi malog Georgea. Kad se uspela na vrh nagiba, izila jna glavni put i sjela na onu istu kladu gdje je onda èekala kad su volovi s kolima trcali s puta. Mjesto joj se èinilo nepoznato. Ogledala se naokolo i pomislila daæe imati bolji vidik s kamene stijene povrh ceste nad klisurom. Teko diuæi prela jeovu kratku daljinu i strminu. S tog mjesta mogla je vidjeti put, vijugav put uzrub ume i jo nekoliko milja dok put ne prijeðe preko jednog golog brdaca. Gledajuæi,azila je nekakvu bijelu toèku. Bila je to prerijska kuna s platnenim krovom. Po spo

rom kretanju kola 97 znala je da su to volovi. "Oh! To je Logan" viknula je bezdaha, ali radosno i s olakanjem. "Sinèiæu moj, evo ti ide taoca!" Njezin neodreðen i nobièan strah nestade kao sjena pred suncem. Osjeæala se sretnom to je izila ovamo da a vidi jo prije nego to stigne kuæi. Trebat æe jo puni sat dok on ne skrene i spustiu kotlinu, a s onim tekim teretom moda i vie. "Ne treba me vidjeti!" uplaila se onkao dijete. Brzo se spusti sa stijene na korovom zarastao put. Kojota je otrèalagoneæi neku ivotinju. Lucinda ju je zvala, ali se kuja ne vrati. Vraæajuæi se, Lucindaostavi kapiju otvorenu. Pade joj na pamet to æe Logan reæi kad vidi kako je veliki bor pao blizu brvnare. Moda æe on to uzeti praktièno, kao to je uzimao sve, i reæi: "Dia! Ekvinocij mi donio drva za vatru ba pred vrata!" Pri svemu tom osjeæala je ona d



a je opet sve dobro. Dok je opet bude ostavio, na proljeæe, trebat æe proæi punih est jeseci. est dugih mjeseci bez straha od samoæe, bez potitenosti koja ju je tako tekopritiskivala. Opet se osjeæala mladom i sretnom. Iz njezina prepuna srca izviralaje snana ljubav prema Loganu. Kad je prela na zaravan prema brvnari, opazi mnogo ogromnih krumpira kako se upravo sjaje na suncu. Ovaj neoèekivani znak dobre sreæe, kao i njezin rad, izazvat æe zbilja veliku radost i pohvalu kod Logana. Zadihana iugrijana, uðe Lucinda u brvnaru i poloi pospanu bebu u koaru. Odjednom zaèuje um izv. Koraci. Da li bi to mogla biti Kojota? Htjede skoèiti k vratima, no neto je zadri.Priðe vratima i spazi nekoliko netimarenih, èupavih konja. Svega dva jahaèa, mrava, mka, divlja! Bili su to Indijanci. Istog trena veæ je jedan od njih, visok divljak,koraèao prema njoj. 98 Lucinda je uoèila njegovo pristalo lice, tamno, lijepo, gledala su je dva otra siva oka. Jo prije nego to se pribrala, Indijanac je gurne natrag u brvnaru, pljune prema pragu i ude. Ja Matazel! reèe Indijanac zlehudo i udarise dlanom po prsima okiæenim staklenim biserjem. Onaj Apaè! Lucindi se oduzee noge. Tu, pred njom stajao je Loganov smrtni neprijatelj. Apaè koji se zakleo da æe se obraèunati s njim. I dok su njegove oèi zadrale njezin pogled hipnotièkom snagom zmije, njese, izgledalo je, vie dojmila njegova vitka naoèita pojava. Te oèi bile su neto slièLoganovim i kako ju je Indijanac odmjeravao od glave do pete, èinilo joj se da teoèi postaju sve strasnije i da je prosto pale plamenim arom. to hoæete? vrisnula je. atazel osveta! Matazel uzeti ena Huett! siktao je i pruio ruku da je èepa. Kai ne, ubije, zapali kuæa! Odjednom Lucinda zaèuje prodorno cviljenje toèkova Loganovih kolakoja su niz strminu silazila prema oborima. Apaè je takoðer èuo. Matazel ju opako pogleda, okrene se i bez rijeèi izaðe iz brvnare. Lucinda je vidjela kako mu se pridruioonaj drugi, te kako se izbjegavajuæi stazu obojica izgubie uz kotlinu. Lucindi su t

oliko drhtale noge da se skoro sruila. Logan, èovjek koji poznaje pumu, sigurno æe primijetiti znake posjeta ovog Apaèa. Uzet æe puku i poæi æe tragom Matazela. Apaèi su èon dolazi, pa æe ga sigurno èekati u zasjedi i ubiti. Ne, Logan ne smije saznati! Kad je èula kako volovi prelazeæi potok pljuskaju po vodi, ona dohvati metlu, istrèi ispred kuæe i pomete tragove mokasina. 99 GLAVA 7 Huett je izaao u cik zore. Sitan, vlaan snijeg udari ga po licu i to ga je radovalo. Znao je po tome da æe cièa malo popustiti. Zima je bila jaka i na vrhovima brda napadao je dubok snijeg, pa mu to pokvari raèun. A planirao je unaprijed i veselio se da æe na zamke nahvatati mnogo dabrova i drugih ivotinja. S èabrom za mlijeko uputio se k tali. U sivu polusvjetlu potok je izgledao kao crna traka niz kotlinu. Voda bi se smrzla samo po najveæoj zimi. Zamiljao je kako bi lijepo bilo da okopni. Sijeno je izilo, a druge krme bit æe josamo mjesec dana. Krave i junice s ona tri teleta koja su ostala trebalo bi uskoro istjerati na pau. Na prisojnim nagibima bilo je obilne pae, ali je i opasnost z

a stoku na otvorenoj kotlini bila veæa. "Pa, ni sam ne znam", razmiljao je Logan. "Taj stari kuguar navadio se ravno na moj obor da mi kolje goveda. A sve isto! Moram ubiti tog lukavog starog maèka. Da nije njega, proao bih ove zime s manje tete."Ponio je naramak krme za kravu Bossy i bacio ga u talu. Upravo je htio sjesti nasanduk, koji mu je sluio za muu, kad odjednom zaèuje kako krave rièu i tapkaju u onooboru dalje. "Sigurno je onaj kuguar!" promrmlja Huett i ustane da osluhne. Izatoga uslijedi grebanje apa po visokoj ogradi, tup udar kao da je neto palo, ondarezanje uz priguenu riku teleta, to naglo prestade. Huett se ogledao za nekim orujem. Ba budalasto! Zaboravio je ponijeti puku. U tali su bile jedne vile, no jo bliepravo kod ruku, spazi lopatu. Zgrabi je i potrèi ka kapiji obora. Opazio je tamnupriliku kako se trza na snijegu, èuo je kidanje mesa i teak, zadihan udisaj zraka.Slijedeæeg trena 100 veliki kuguar, siv pri nejasnu svjetlu zore, ostavi tele i skoèi prema ogradi. Huett je zaurlao i potrèao mauæi lopatom. Kuguar je skoèio do na dvi

treæine ograde, zagrebao apama i stao se penjati kao svaka maèka. Zvjerka je veæ dohvaila prednjim nogama vrh ograde i provlaèila je tijelo, a Huett je strahovitim udarcem lopate opet srui dolje u obor. Udarac je bio tako estok da se kuguar otkotrljao oko est metara u ugao obora. Ovaj udarac kao da je na trenutak omamio i onesposobio kuguara i to Huett u trenu primijeti. Sad Huett skoèi da iskoristi trenutak raèunajuæi da kuguaru zada presudni udarac prije nego to se zvijer oporavi i snaðe. Zaksnio je za sekundu. Kuguar se strese i naglo ustade, ustukne u sam ugao i zgrbise za skok. Reao je, itao i pljuvao, oèi mu izgledale kao dvije kugle od zelene vatr. "Aha! Sad te imam!" groktao je Huett mauæi lopatom. "Krvavi deronjo! Neæe vala viedno tele... Rascopat æu ti glavu!" Kuguar skoèi, a Huett ga doèeka udarcem lopate. Po



godio ga je toèno u otvorene ralje. Zubi su pucali, kuguar je grozno zareao i zubima zgrabio za èelik lopate. Huett istrgne lopatu i opet udari tako da se kuguar opet ispruio u ugao. "A ti, dukelo, hoæe iz ugla, a?" vikao je Huett pun estine i bije"Odrat æu ti utu kou! Pljuj samo, reci... Istjerat æu ti te gadne oèi!" Kuguar je leruen na leda, hvatao za lopatu i grebao sa sve èetiri ape. Huett zamahne lopatom sjeèmice i zapne vrhom za ogradu. Istog momenta kuguar se trgne i uhvati zubima za ruku. Sreæom je koni rukav zatitio Huettovu ruku, da mu je zvijer ne zdrobi. Huett ièlopatu i udari bijesno kuguara po glavi, po zelenim oèima. Lopata je sijevala pokuguarovoj njuci i izbi mu jedno oko. Lopata se prebila, u Huettovoj ruci ostalasamo drka. Sad nastavi 101 tuèi zvijer po glavi drkom dok mu se i ona ne slomi. Istrgao je ruku iz ralja. Brzo kao munja zgrabio je kuguara za vrat i stisnuo iz svesnage. Kroz ile mu jurilo vatreno oduevljenje. Nije ni osjeæao kako ga je kuguar pandama derao i grebao, veæ je zvijer podigao visoko, udarao joj glavom o ogradu i davio je, dok ona pod natèovjeèanskim stiskom njegovih aka ne popusti i omlitavi. Huetttako zadri kuguara trenutak, obuzet divljom zluradoæu svoje pobjede. A onda ga ispusti, otetura natrake i nasloni se na ogradu. Ogledao se unaokolo. Oèi su mu sijevale. Svanuo je dan i snijeg je prestao. Huettova lijeva ruka i noga do èizama izdralesu kuguarovo grebanje, ali su rukav i hlaèe bili poderani u komadiæe i natopljeni krvlju. Znajuæi da je ozbiljno izgreban i ujeden, Huett pouri u brvnaru. Lucinda jeveæ bila ustala i stajala nagnuta nad vatrom koja je gorjela punim sjajem. Ona problijedi i uzvikne: Logane! to se dogodilo? Gledala ga je ukoèeno. Ne sekiraj se. Sve je u redu. Imao sam ba paklenu borbu s kuguarom. Ubio sam ga... Ali me opasno ujeo! Njoj zastane dah. Logan zbaci kaput, lijevi rukav bio je sav poderan. Potomskine koulju. Luèe, nemoj se toliko bojati reèe Logan s nekim mrkim humorom. Treba v

djeti tog kuguara... Daj mi tople vode i èiste krpe..., kau ljudi da je ujed maèke uovoj gostoljubivoj zemlji isto kao i ujed bijesna tvora. Opasnost od trovanja krvi. Imamo li to za rane, kakav lijek, kakvu mast? Nemamo. Sve smo potroili... Imamo neto terpentina, ali to ne moe staviti. Ba dobro. Daj vedro, Luèe..., da vidimo..emoj prevruæu vodu. Najprije mi operi krv. Ali, dobro je isperi, Luèe. Kad sam bio tragaè kod Crooka, gledao sam kako lijeènik radi oko rana od puke. Vjetina je bila èisoprati... 102 Joj! Tu me kuguar zgrabio oènjacima. Onaj sam mu oènjak izbio lopatom.Uh, da nisam imao koni kaput, avaj! Boli li te, Logane? Boli? Ba razmiljam to je mgao napraviti od mene... Daj nekoliko zavoja prije nego to stavi terpentin... Opasno mi je ozlijedio ruku... Dobro! Sad!... Auuuh! Nalij unutra, u sam ujed, duboko! Dok mu je ona stavljala estoki terpentin, Logan je mislio da mu i krv izbija sa znojem. Ali, podnio bi on to jo jedanput samo da se rijei koljaèa svoje stoke. Kadmu je Lucinda povila ruku, pogleda nogu. Bilo je dubokih ogrebotina, ali malo i

skidanog mesa. Kad su mu sve rane bile oprane i povezane, osjeæao se kao da se savpotopio u vatrenu kupku. Neprestano je koraèao po brvnari, oèi su mu gorjele. Lucinda se okrenula da spremi doruèak. Kojota je sjedila uz ognjite i ozbiljnim oèima promatrala. Luèe, taj je kuguar bio moj najgori neprijatelj. U Loganovu glasu se primjeæivalo olakanje. Sad, kad njega nema... moæi æemo uzgajati teliæe... Upravo mi pade namet da nisam ni pogledao da li je ubio tele do kraja. Logan se ogrne pokrivaèem iizaðe. Snijeg je opet padao, zrak je bio leden i vlaan. Logan je naao tele mrtvo. Gledajuæi po tragu to je za Logana bila tiskana rijeè, kuguar je skoèio skoro sedam metra i prednjim apama trgnuo teletu glavu unazad i slomio mu kièmu. "Taj je bio praviubojica!... Proklet da je! Morat æu iskomadati tele", govorio je Logan za sebe. Tad se okrene prema kuguaru. Odsjekao mu je lopatom komad glave s jednim okom i uhom. Drugih rana nije bilo. "Ovu kou, bogami, neæu prodati. Veæeg kuguara nisam vidio. Jest, oteæen sam zbog teleta, ali i ovo je bio dobar posao, odmah ujutro!" Logan

je po snijegu prevukao mrtvog kuguara i uvukao ga u brvnaru. Lucindi se gadilo.Evo ovog lupea, Luèe. Zar nije lijep? Ovu kou æemo za tepih... Mar, Kojota! Da 103 si pravi pas, nanjuila bi ovog maèka i ja ne bih bio ovako proao. Poslije doruèka Logaodere kuguara i èavlima pribije kou na vanjski zid brvnare. Onda iziðe da iskomada tele. Od goruæeg terpentina hvatala ga vrtoglavica i takvi bolovi da se osjetio sasvim slabim. Njegovi pokreti bili su bez uobièajene snage i brzine. Dugo se zadrao na ovom poslu, ali je konaèno objesio oguljeno i iskomadano tele za gredu. Tada sevrati u brvnaru. Iznemogao, sjeo je u svoj naslonjaè. Luèe, ne mogu musti danas. Ti æemorati. Dobro, Logane... Sigurno ti je strano, bolovi... Blijed si i izmuèen. Osjeæamse prilièno loe. Gubitak krvi..., a ovo prokleto pali... Pazi, draga, kako ide. Kli



zavo je jutros, a ti si opet dosta teka. On alosno zaklima. Bojim se, morat æu leæi..A na tebe ovakvu past æe sav posao. Slabe smo sreæe, Luèe. Moglo je biti i gore, Logane... Veæ æu ja nekako... Samo da te toliko ne boli! Ama, proæi æe to brzo, odmah reèe an, ali mu je ton bio turoban. Nije prolo. Krenulo je na gore. Ta noæ zateèe Logana unajteoj agoniji u njegovu ivotu. Ujutro je bio sav u groznici, udovi su mu otekli, u njima je kljuèalo. I zora zateèe Logana budna. On je uvijek mirno mislio o svemu, no sad nije mogao ni razmiljati, ali je shvatio da ovakva situacija iziskuje krajnje naprezanje. Na svoju odanu enu ne bi smio svaliti sav posao od brvnare do obora. Veæ mjesecima s njom neto nije bilo u redu. Bila je èudna, zamiljena, sasvim drkèija Lucinda. Ako se to moe uzeti kao lo znak... ona je bila ba takva. Da, opet je drugom stanju, noseæa. A on da sada podlegne svojim ranama, da dobije trovanje krvi, da 104 beskoristan lei tjednima pa i vie to mu je apsolutno nemoguæe. Eto, tu jepoèela njegova unutranja borba. Logan nije gubio glavu. Volja mu nije zaostajala za fizièkom snagom. Tijekom slijedeæa tri dana i osobito noæu, morao se mnogo puta prisiliti i uspraviti, sjediti da odri svijest i razum. Pa èak i tada su ga mrak i tiinapritiskivali kao demoni. Trpio je strane bolove, ali to nije odavao pred Lucindom. S druge strane, u brigu ga je bacala ba njena panja i briga oko njega. Tri dugadana i tri grozne noæi borio se da savlada krizu i ne padne. Bio je svjestan svevrijeme i vidio kako mu Lucinda njeguje rane i trudi se da mu ublai bolove i patnju. Morala je i drva cijepati, jer je neobièno hladna zima pojela sva drva koja jeon spremio i naslagao uz brvnaru. Taj njezin teak rad ogorèavao je Logana do bjesnila, te se jedio i proklinjao sama sebe to je bio nemaran i nije navukao dosta drva. No Lucinda je stoièki obavljala svoje poslove i nije se obazirala na njegovu ljutnju. Dok se kuhao doruèak, ona je nahranila dijete. Sad je to veæ bio povelik i b

ucmast djeèaèiæ. Cijeli je dan Lucinda vintala bez prestanka. Te i slijedeæe noæi odraje vatru stalno po svu noæ, jer je hladnoæa bila uasna. Èetvrtog dana Logan se prisilida ustane. Posrtao je i klecao. Èinilo mu se da mu je nestala sva snaga. Lijevom rukom nije mogao nita raditi, a lijevom nogom jedva je micao. No "konjskom" upornoæui tvrdoglavoæu cijepao je drva, loio vatru, nosio vodu, muzao krave, nabacivao krmuu obor. utljivo, napreuæi se iz petnih ila, nije popustio niti dozvolio da mu miiæitanu raditi. Postepeno su prolazili muèni dani i strane noæi i Logan je toèno osjetio ad mu je groznica prola. Tijekom tih dana proðe i onaj mraèni i strahoviti teret kojimu je pritiskivao mozak. Proðe i ono sporo vrenje u njegovoj krvi, vrtoglavica izglave, predmeti pred njegovim oèima vie nisu plesali, 105 umirile se. Nestade mu vruæice iz tijela sve je to ièeznulo tijekom dugih i beskrajnih dana. Logan se oporavljao. U svom ivotu jo nikad nije pozdravio dolazak proljeæa kao ovaj put. Na grebenima nestalo je snijega, èulo se puækanje purana, pod borovima pojavili se plavi divlji

zumbuli; opet se èula dreka kretalica, vjeverice su brbljale. Na èistinama opaali setopli tragovi medvjeda, svakim danom sunce je bivalo toplije vjesnici ljeta jasno su se primjeæivali, a oni su znaèili ostvarenje nada i elja. Poèetkom zime Lucinda jjednom izrekla drevnu poslovicu: Ako dolazi zima, moe li proljeæe biti daleko? Logane! Evo, dola je! Njegove se sumnje rasplinue. Opet æe biti onaj prijanji. Svladat sve ove tegobe jednog pionira. A brzo, brzo æe on imati i sinove koji æe mu pomoæi, jahati s njim, goniti stoku, loviti, sjeæi drva... U svojoj mati vidio je veæ dan koji æjednom doæi, kad æe njegova kotlina i ona ispod nje biti puna goveda. Da, tridesettisuæa grla, koliko bi se ba moglo i drati na ovim krasnim panjacima. Tog proljeæa Ln nije iao u Flagg. Lucinda ga je molila da prièeka dok se ona porodi, pa da moe poæis njim. Tunog srca i u potaji zarekla se da vie neæe ostati sama u Kotlini sikomore.Logan je bio obziran prema njoj. Sve joj se moralo oprostiti dok je trudna i pred poroðajnim mukama. Ona je bila divan prijatelj i pomagaè. Jo od poèetka uvidio je i

priznavao njenu nepokolebljivu odanost. Mogla je Lucinda Baker naæi i boljeg mua, nekoga tko bi joj u najmanju ruku pruio onu udobnost u kakvoj je i odrasla i kakvuje mogla s pravom oèekivati. Nije to Logan Huett nikada zaboravio. I to je bio jedan od podstreka koji su ga tjerali naprijed. Loganovi konji stajali su u blizini brvnare i stalno iskrivljavali vratove za naramkom sijena ili mjericom zobi koju bi im on dao. Jo dok je bio u vojsci, on se navikao trenirati konje. Nikad jahaè nije imao potrebu da trèi za treniranim 106 konjem. Volove je drao sa stokom u kotlini. Tamo je naao est volèiæa i bika. I opet mu se stado smanjilo. Zaèudo, nije se io to je izgubio toliko grla, veæ naprotiv, radovao se to je neto ostalo. Zemlja se tkravila i prosuila i Logan je poèeo s proljetnim oranjem. Bio je to spor posao jer



su volovi vukli kao puevi. Jednog dana kupit æe on dobre konje za poljske radove.Njegovo siromatvo nije mu kvarilo stare snove i planove. Bio je svjestan svog pravog bogatstva svoje snage, svoje izdrljivosti i svog nesavladivog optimizma. Nitamu ne moe unititi snagu. Osim toga, nije oèekivao rezultate odmah sad, veæ kasnije, ubuduænosti. Jedino to ga je jadilo, bio je ovaj spori poèetak i raznovrsne smetnje upojedinim godinjim dobima. Poorao je svu zemlju koju je obradio i prole godine, osim onih deset jutara nie uz potok gdje je bila bujna trava. Za krumpir je uzeo parcelu triput veæu od one prole godine. Ove jeseni se nadao prodati dvije stotine buela krumpira. Sjetvu je najvie volio od svih poslova, osim onog oko stoke. Pazio je da ne ponovi greke iz prole godine. Sijao je, sadio, gacao i muèio se od zore do mraka, a kad doðe i do polja kukuruza, odjednom se pojavilo jato vrana. "Prokletstvo! Sve su se vrane iz Arizone sjatile ovamo!" bjesnio je Logan. "Crni gadovi, tone idete drugim farmerima!" Ovog proljeæa nije ih ubijao. Sve zrno koje je posadioprvog dana, pojele su mu. Slijedeæeg dana odmah je pokrio sjeme i tako im podvalio. Vrane ne znaju kopati. "Ako ovog ljeta bude sue, uredit æu navodnjavanje" govorio je sam sebi, mjereæi okom kako polje lei prema potoku. Na gornjoj strani kotlinemoe zajaziti potok i naputati vodu po svim svojim obraðenim parcelama. Uopæe mu nije adalo na pamet, kakav bi to bio ogroman posao. Kad je posijao zrno, prijeðe na saðenje graha. U zemlji gdje je grah izvrsno uspijevao, njemu je propao. Imao ga je jo jednu vreæicu, 107 to je bilo dosta za dvanaestak dugaèkih redova. Repinog sjemena ije imao. Jednog jutra za doruèkom reèe Lucinda: Logane, srpanj je tu. Srpanj? Da? Kako zna? Pratim mjesece... Moje je vrijeme blizu. Joj meni, draga, a ja skoro i zaboravio. Vjeruj mi, volio bih kad bih ja to sve podnosio umjesto tebe... Jo jedan sin! Moda æe se roditi ba èetvrtog srpnja. No svejedno, dat æemo mu ime Abraham Lin

n. E, moj muiæu! Najprije da ga dobijemo. Lucindin je glas zvuèao neobièno, kao iz daline, ali Logan to nije primijetio, veæ upita ozbiljno: Moda bi bilo bolje da se neumara previe, Luèe? Ti si stalno na nogama, pa i onda kad mi ne pomae. Kad radim, om se jaèom. Nekako nisam ni umorna. Kad ne radim, obuzimaju me svakakve misli. Jagotovo nita ne znam o tome... Moe mi reæi, kad bude blizu? Ne ba toèno. Ali kad doðat, ena zna... Mora biti spreman da pouri po gospodu Holbert. Mogu je dopremiti ovao za pet sati. Pa to je prilièno brzo, ali sve se moe dogoditi i za kraæe vrijeme. Nadajmo se da neæe... Samo neka ti konj bude spreman. Stavit æu vranca u obor. Ne brini, draga, sve æe biti u redu. Stalno æu biti u blizini da me moe dozvati. Logane, ti ok radi, zaboravi da sam iva reèe mu Lucinda sjetno. Proðe nekoliko dana. Logan je sno mislio na svoj posao i njena bojazan je postepeno poputala. Èekao je od nje samorijeè, pa da se spremi i odjuri. 108 U kotlinu se sputala i jedna uska sjenovita jaruga u koju se stoka rado sklanjala za vrijeme ege, jer je tu bilo i dosta zelen

e trave. Logan nije zagradio gornji kraj ove jaruge, jer jo nikad nije morao traiti stoku tako daleko. Jednog popodneva, prolazeæi onuda, opazi sav zaprepaten, da sumu dva volèiæa umakla ovuda na brijeg. Naao ih je u jasikovu vlanu udolju i potjeraonatrag u kotlinu. Uz put je ponio par motki da na brzinu zagradi gornji izlaz. Kad je zavrio ovaj posao i krenuo kuæi, opazio je da je popodne prolo. U jaruzi vie nje bilo sjena, to je znaèilo da je blizu zalaz sunca i mrak. Kad se dohvatio svog polja, mrak se veæ sputao. Noæni jastrebovi lijetali su i javljali se svojim sablasnimkrikom, kukci su zujali kao u zoru, a lijena vruæina dana poèela je jenjavati. Logan ne vidje svjetlo u brvnari i iznenadi se. Potrèao je, obuzeo ga strah. Stie do otvorenih vrata brvnare, unutra je bio mrak. Luèe pozva je uplaeno. Nije odgovorila.Ude i opet pozva, ovaj put jaèe. U brvnari je nije bilo. Istrèao je napolje i poèeo vikati. Da je otila po vodu ili drva, èula bi ga. Ali ona se nije odazivala. Jedino je jo mogla biti u tali. Eto, zbog njegove nemarnosti to se nije ranije vratio, sigu

rno je pola to uraditi sama uvijek je htjela da svaka sitnica bude u redu i na vrijeme. Isprui korake stazom. Zvijezde su veæ poèele svjetlucati. Èuo je tapkanje po zelji, u susret mu je dotrèala kuja, skakala je i cviljela. Kojota sigurno nije daleko od Lucinde. Imao je predosjeæaj da neto nije dobro. Potrèao je ka tali. Svuda mrakNo, za Lucindu nije bilo nita osobito pomusti krave i u mraku. Èuo je ukanje i vake sijena. Kojota se izgubila. Vidio je da je krava Bossy u tali. 109 Lucinda, jesi li tu? dozvao je i zavirio u mrak. Prestraio se, kao da ga neto u srce ubode poput noa. Tu sam odazva se ona glasom bez ivota. Uèini mu se da glas dolazi iz susjedne tale koja je sluila kao sjenik, sijeno je veæ bilo potroeno, ostao je samo zadnji loj na zemlji. Opet je pozvao, ali jaèe. Ovdje sam zaèu se njezin glas, gotovo ispre



d njegovih nogu. Luèe, curice moja! klekne on kraj nje i naðe ju rukama. to se dogodilo? Htjela sam pomusti prije mraka... Ali nisam stigla ni poèeti... moje je vrijeme dolo... Tvoj sin Abraham Lincoln rodio se... Pourio se da doðe na ovaj svijet. Sin! Abraham... oh!... Luèe, to je divna sreæa!... to sad da radim? Ostavi me ovdje... Idi po gospodu Holbert. Najprije da te odnesem u kuæu. To bi bilo opasno... Bolje idi i... pouri... Beba je iva. Drhtavom rukom Logan upali ibicu. Lucinda je leala nasijenu blijeda kao smrt. Lice joj izgledalo maleno, stisnuto, a oèi velike, nekakostrane. Pod njezinim pazuhom, upola pokriveno, lealo je siæuno stvorenje s crnim èukom kose na glavici. Zdravo, moj Abe! reèe Logan uzbuðeno. Na enu vie nije gledao. Ugsio je ibicu prstima, nije ni osjetio da peèe. Luèe, kako te mogu sada ostaviti? Ne znam to æu... kad bi makar... Idi, Logane, ne gubi vrijeme. S tekim uzdahom je ostavi, po mraku otrèi do obora, osedla i zauzda vranca. Ruke su mu drhtale. Za tili èas veæ je bio na brijegu. Vranac nije bio trkaè, ali jak i izdrljiv, mogao je kasati i galopirati u beskraj. Logan ga je stalno drao u galopu, osim na uzbrdicama, kad jemorao 110 prijeæi u kas i u hod. Ovo teko jahanje smirilo je Logana. No èinilo mu seda ovako uzbuðen jo nikad nije bio. Njegov praktièni naèin da svladava prepreke pomognmu i sada da uzmogne kroz umu. Gdje su borovi bili guæi bilo je tamnije, a put je bio pun rupa, ila i korijenja. Na èistijim dijelovima puta napredova je bre. Budan inapet pazio je samo kako lei teren, te nije ni primijetio kako brzo mu je vrijemeprolo. Konaèno iskasa iz guste ume na otvoreno i opazi juni kraj Mormonskog jezeraVoda je svjetlucala pri zvijezdama., za pola sata Logan stie do Holbertova ranca.Kad banu na vrata, ranèer Holbert i ene iz njegove obitelji zinue od èuda. Sav zadihn, osjetio je Logan olakanje to ih je naao kod kuæe. Kao sumanut zamolio ih je za pooæ. Upregni odmah, Johne reèe starija ena mirno. Mary, spremaj se, ti æe sa mnom... N

javajte, Huett. Sve æe biti dobro. Logan rasedla vranca i pusti ga u pau. Onda otrèido upe gdje je Holbert pri fenjeru spremao kola. Odmah æemo, u tren oka reèe ranèer. Bli je otrèao po konje. Jo nema ni sat kako sam ih napojio... Uglavnom æete nizbrdo iza tri sata ste tamo. Moja ena je stari majstor oko porodilja. Ne gubite glavu, Huett, to vam je obièna stvar u ivotu useljenika. Loganu proðe kroz glavu pomisao da kod njega nema nièega to imaju pioniri poput Holberta. Umirivanje i ljubaznost najzad ga ohrabrie i nekako podigoe. Prvi mu put sad na pamet padne Lucindina elja, kakobi bilo dobro da imaju susjede u blizini. Holbert je veæ tjerao kola pred brvnaru, Logan je iao za njim s Holbertovim zetom Billom. Èim doðoe pred brvnaru, pojavie s ene. Uzet æemo fenjer reèe gospoda Holbert ali ga sad ugasite. Daj Huettu ibice. Stai ovamo na sjedalo nekoliko pokrivaèa... Mary, jesmo li to zaboravile? 111 Mislim da nismo, mama. One se popnu na kola. Holbert skoèi s kola i dade uzde Loganu. Onifino voze, Huett. Tjerajte ih dugim kasom, osim na uzbrdici... A sad, neka je sr

etno! Mnogo ste mi uèinili Logan æe zahvalno i okrene juno na glavni put. Iznad crne me digao se polumjesec i blago odsijavao na jezeru. Ovo je zbilja pomoæ, mislio jeLogan. ene su pokrivaèima omotale noge i utonule u svoje misli. Svi su utjeli, a onje to i volio. Pazio je samo na put. Tjerao je iz glave svoje bojazni. A i bojao se, jer je vrijeme prolazilo. Konji su brzo napredovali i to ga je umirivalo.Holbert je i suvie skromno govorio o svojim konjima; kasali su oni neumorno, lakakola jurila su, jezero su ostavili za sobom. Mjesec se penjao, a kako su miljeprolazile, tako su komadi crnogorice bivali sve dui. Logan ni sam nije vjerovao da su tako brzo stigli do Duge doline i ubrzo poslije toga skotrljali se u Kotlinu sikomore. Stali su kod obora, on je skoèio s kola i potrèao prema tali. Nejasno jevidio Lucindu kako lei na sijenu. Ovaj trenutak mu je bio strahovito bolan. Glasga je skoro izdao, no ona ga je èula i odgovorila. Evo, oni su ovdje izusti Logansav uzbuðen kao u vatri. A onda istrèi do kola. iva je, gospodo Holbert! vikao je kao

djeèak. Javila se! Pa naravno da je iva. Sto ste mislili, èovjeèe? Palite fenjer i izadite taj moj zaveljaj iz kola. Èuo je vedru, njenu i dobru enu kako njeno i brinori Lucindi. Poveo je konje i zaustavio se uz ogradu obora. Poèeo je nervozno etatina mjeseèini. Poslije beskrajnog èekanja potraila ga je mlada ena. Mama kae da je djkrasan i èestita vam. Oboje su sasvim dobro. Mi æemo ostati s njima... A vi poðite leæiLogan je bio duboko zahvalan ovoj mladoj eni i neto je promrmljao, no ujedno bioje zahvalan i neèem drugom, veæem, èega ni sam nije bio svjestan. Ispregnuo je konje i112 pustio ih u pau. Potom je otiao do brvnare, sjeo na prag pred otvorena vratai stao brisati hladan znoj sa èela. Ova tiha kotlina kao da se ljutila na njega. "Ama, ima neto na to nisam mislio", mrko je govorio Logan sam sebi. "A to je Lucind



a, njezina uloga na ovom naem uljivom rancu. Zaista je prava druica i dat æe mi snai zdrave sinove... Sad tek znam i vidim to vrijedi ena." Logan je radio u polju. Jo prije kolovoza Lucinda je izala i pomagala mu pri etvi. Buduæi da je bilo ljeto bio je i kie i vruæine normalne, umjerene. Logan nije ponjeo ba mnogo, ali je bio zadooljan s prinosom koji je, prema ranijim godinama, bio dosta velik. Izvadio je viekrumpira nego to bi jednim kolima mogao prebaciti u grad. Kukuruz mu nije dobrosazrio, ali ga je bilo dosta za mladu stoku koju je mislio drati zatvorenu tijekom zime. Polovinom rujna etva je bila dovrena. Jedva je èekao da krene na svoje jesensko putovanje u Flagg jer, kad se vrati, bit æe i listopad, upravo ono vrijeme kadæe se moæi s pukom proskitati po umi. Glede ovog putovanja u Flagg, Lucinda je odrasvoju rijeè. Usprkos tekom teretu na kolima, pola je s Loganom, na krilu je drala beu, a George se hvatao za nju kako je znao i mogao. Prvu noæ su logorovali na Puranskoj ledini, a slijedeæeg dana pred veèer stigli su do Mormonskog jezera gdje su ihHolbertovi srdaèno doèekali. Kad stavie bebu starom ranèeru na koljena, on uzvikne: AbLincoln Huett! Bogami, to je dobar komad deèka! Ima vae oèi, Huett, samo malo tamnije. Logan je spavao pod kolima s Kojotom. Ujutro, za doruèkom, ispitivao ga Holberto Kotlini sikomore. Dobro je ono mjesto, samo kad jednom krene reèe Holbert nakonkraæeg razmiljanja. Moje stado raste. Slijedeæeg mjeseca otjerat æu stotinu grla na uovar na eljeznièku postaju. 113 Htio sam vas pitati, biste li mi mogli dati nekoliko grla ove jeseni, pa da vam platim kad krenem nabolje. Svakako. Rado æu to uèiniti,Huett... Jeste li dosada pokuali traiti pravo vlasnitva na zemlju? Nisam. To æu na odinu. Ja sam podnio molbu na ovu zemlju, ali je administracija strano spora. Znate, kad je jednom zemlja vaa, onda je to drukèije. U sluèaju da vam ne daju, prebacite se ovamo na sjevernu stranu od mene. Krasan je to teren i netko æe se tu naselit

i prije ili kasnije. Ne bih volio da mi se namjeri kakav lo èovjek. Èini mi se, poèet i kraða u ovoj divljini. Kraða? Mislite li to vi na kradljivce stoke? Da, da. Prièekajte samo dok jo vie useljenika nagrne ovamo. Bit æe tu mnogo stoke. Jo kako æe nam bivruæe zbog lopova, siguran sam. Zbilja, na to nisam ni mislio odvrati Logan. Uskoro je Logan opet bio na putu. Lucinda je sjedila na sjedalu uz njega, bolje raspoloena nego ikojeg dana za svih nekoliko prolih mjeseci. On je u sebi odluèio da æe jeubuduæe povesti kad god bude iao u grad. I kad stigoe u Flagg, reèe joj: Ostat æemo oe nekoliko dana. Ja nemam novaca, aF æu prodati ovaj krumpir i nekako srediti za kredit. Logane, zar ba mora u dug? Moram, ali neæe biti velik. I mali je dug prevelikza nas... Ja æu ti pozajmiti sto dolara. Luèe, to kae! Zar ima toliko novca? Èuj, i to na sebe i djecu. Trgovac Babbitt je kupio krumpir za dolar po buelu i rekaoda je to najbolji krumpir koji je dosad uao u njegov duæan. Loganu je to bilo drago, ali se malo zamislio. Pade mu na pamet, kako je sa stokom nastradao, no ipak n

ije popustio u svojoj ambiciji i odluènosti da bude stoèar, a ne farmer. 114 Znao jevrijednost i berbe i etve. Lijepo je i to raditi, ali uz uzgoj stoke. Kupio je namirnice, sjemena, alata, odijelo i èizme za sebe, sve ono to mu je trebalo kao kruh. Obiao je stare poznanike i napravio nova poznanstva. Flagg, granièni grad, pogodan za useljavanje, brzo je rastao. Osobito se naseljavalo mnogo nepoznatih skupina. Odluèni i poduzetni ljudi doli su iz Novog Meksika i Colorada i ogledali se zaterenom gdje bi se naselili. Prvog dana Logan je jedva i vidio svoju enu. Na veèerikod kovaèa jedva ju je prepoznao. Bila je nekako drukèija, veselija. Slijedeæeg jutraspakirao je namirnice i svoje stvari i ostavio mjesta za ono to Lucinda kupi zasebe. Pokazalo se da nije ostavio dosta prostora za bezbroj zaveljaja, te je morao mnoge pakete privezivati s vanjske strane kola. Bilo je nekoliko posebnih paketa, tajanstvenih, koje mu Lucinda nije dala dirati. A tad mu, na njegovo èuðenje, Lucinda reèe: Ako si ti gotov, ja bih voljela poæi kuæi. Zbilja, ako si gotov, moemo kre

uti! Da ne razbacujemo novce, jer ako ostanemo jo koji sat, potroit æu... Logane, vrijeme je da idemo. Nagaðao je to je mislila. Domislio se. Nije htjela troiti vie neg to sebi mogu dozvoliti. Bio mu je to jo jedan razlog da cijeni svoju divnu enu. Sasvoje strane imao je i Logan razloga da se veseli. Dobio je kredit veæi nego se nadao, a osim toga pojaèat æe malo svoje stado. Lucinda se promijenila. Kao da je izgubila onu svoju turobnost i natmurenost koju je tijekom vremena poprimala, a daon to nije ni primijetio. Sad je opet bila ona ranija, dola je k sebi. Na povratku su uredili s Holbertom oko nove stoke i krenuli kuæi u Kotlinu sikomore. Lucindaje tonko uivala u toj vonji, da je izgledalo kao da prvi put putuje ovim krajem.Za vrijeme njihova putovanja procvao je zlatièak i rumena zvjezdaèa. Sva se kotlina



poèela blistati od crvene, zlatne i purpurne boje. 115 Kad stigoe pred brvnaru, Lucinda æe uzbuðeno i kao da sebi kazuje neto novo: Sve, sve, ali ovo je dom! Radujem se to sam se vratila. Nakon dva tjedna dotjerali su Holbertovi sinovi dvadesetak krava i junica koje je Logan kupio od Holberta. Sve je nekako ilo brzo. Loganova kratka jesenska lovna sezona zavri se naglo dubokim snijegom na brdima. Opet se razoèarao to nije mogao hvatati dabrove na zamke. Morao je èekati zimu bez snijega. Kadje nalovio i spremio dosta mesa za zimu, bacio se na spremanje drva. Ovaj put sedosta dugo bavio tim poslom i teko naradio, jer nije zaboravio kako je Lucinda,noseæa, morala sjeæi drva, dok je on bespomoæno leao ozlijeðen od ujeda kuguara. Dan pan i snijeg se dovukao u kotlinu. Logan se zadrao samo na poslovima oko kuæe i obora i jedino je mogao ubijati ili progoniti krvoloène zvijeri koje su se zalijetalena njegovu stoku. Zima je prola brzo, a proljeæe je nastupilo rano, pa zatim i vruæeljeto. Logan je posluao Lucindu da ne ide u grad prije jeseni. Njen treæi djeèak rodio se tog listopada u Flaggu. Logan mu je dao ime Grant po generalu Grantu. Kad se vratio na ranè, na vrhovima brda veæ se bijelio snijeg. Logan se kinjio od jutra do mraka. Imao je tri sinèiæa, tri zdrava djeèaèiæa, za koje se molio ali, njegov naprednjegovo imanje i blagostanje bili su jo daleko. Drava mu je konaèno dala pravo na posjed, zemlja je sada bila njegova, sa svim pravima na vodu, travu i umu na cijelom podruèju kotline. Ovu mu radost iznenada pokvario Holbert koji je traio hipotekuna njegov posjed za stoku koju mu je dao na kredit. Pa da mu je bar ta stoka ostala! Ne! Pala je na èetvrtinu onoga to je kupio. Usprkos svojim eljama, ipak je on116 bio bolji farmer nego stoèar. Ali, nikad se nije pokolebao, nikad nije izgubioviziju stada koje je htio stvoriti i dok se kinjio na poslu, dok se njegova pleæata prilika prigibala nad plugom i brazdom, mjeseci i godine su odmicali. 117 GLA

VA 8 Jednog popodneva poèetkom jeseni vrati se Logan iz kotline blijed u licu i uagrenih oèiju od bijesa i ljutine. Nije se udostojao ni rijeèi reæi Lucindi, a ona videæiga kako se dri, ne htjede ga ni pitati. Znala je da se dogodilo neto neobièno, te gane odajuæi svoju znatielju, kriomice pogleda i opazi neto od èega joj se krv sledilau ilama. Na Loganovim rukama vidjela je tragove krvi, a na koulji rupu od metka. On je ne rekavi ni rijeèi samo uzeo puku i otiao u umu. Znala je da bi bilo nemoguæetaviti ga, ali joj je bilo lake pri dui i manje se brinula kad je iao u umu nego naotvoreno. "Logan je renjen!" zaprepasti se Lucinda. Na trenutak kao da ju obuzeneka slabost, ali ipak to savlada. Po svoj prilici Logan nije opazio tog svog neprijatelja i, buduæi da on i nije imao drugih neprijatelja, sigurno je posumnjao na Matazela. Satima je Lucinda u nelagodnosti i strahu èekala dok se nije vratio kasno u mrak. Poslije ovog dogaðaja, Lucinda je opazila da Logan, gdjegod poao, uzimapuku, pa i kad je iao pomusti krave. Postao je utljiv, natmuren i oprezan i stalno

obuzet neèim. Nije odavala svoj strah pred njim. Imala je veliko povjerenje u svog mua. Bio je on tragaè i gonio Apaèe jo kao mladiæ, osim toga lovac je, èovjek umea je metak opomenuo i on je postao vrlo oprezan. Prodoe magloviti, tromi i toplidani. Liæe je poèelo opadati i arati travu smeðom i zlatnom bojom. Du staze ka potokt su procvale rumene zvjezdaèe. Vjetar je zahujao i najavio dolazak zime. Zalaz sunca pomaknuo se od zapada nie prema jugu. Lucinda je ivjela u stalnom strahu i kadgod je Logan izbivao izvan kuæe, oèekivala je da se opet pojavi Matazel. 118 Prièinilo joj se da sa staze èuje potajne korake njegovih mokasina. K tome jo i strah da seLogan jedanput i ne vrati sa svojih lovaèkih etnji. Kako to da ne donosi nikakvu divljaè? pitala ga. Jo je rano, nije dosta hladno. Uskoro æu! odvrati Logan. Zaista jelutao umom i gledao tragove divljaèi, ali ovaj put nije lovio èetvorononu zvijerku. Jdne veèeri vratio se kuæi, a s njega kao da je ièezla sva napetost i tmurnost. Na njegvu tamnu èelu opazila je Lucinda kaplje znoja. Nije imao teka ni da veèera. Upita ga

da li je bolestan, a on odgovori: Sad mi nije do jela. Pripalio je lulu i sjeouz vatru, to veæ dugo vremena nije uradio. Poslije toga opet je postao onaj stari Logan. Cijepao je drva veselo i snano, ulazio u brvnaru i izlazio. Nije vie bio utljiv. Na brdima se ubrzo zabijeli snijeg, te on poèe loviti i donositi meso za zimu.I kad snaan nanos pokrije kotlinu i sve oko brvnare, Lucinda se razveselila. Nisama nije znala kako, ali njezin je strah nestao. Radovala se to æe mjesecima bitiopet zajedno, izolirani i zatiæeni. Imala je pune ruke posla. Da se ne govori o kuhanju, pranju i krpanju, tu su bila dva njena djeèaèiæa a k tome i treæa beba. Nije se ndala da æe se opet osjeæati sretnom. Boe! Kakvu promjenu mogu napraviti djeca! Georgeje veæ narastao da bi mogao poèeti s uèenjem. U stvari, njegov otac poèeo ga je pomalo



upoznavati s pukom, noem, tragovima i svim to je bilo u vezi s njihovim domom u divljini. Huettovi sinovi bit æe lovci. Lucinda to nije mogla poreæi, pa sama za sebe zakljuèi bit æe to i dobro. Sa svoje strane smiljala je kako æe im dati dobar odgoj i ui ih zaista kao u koli. Potkraj slijedeæeg proljeæa krenuli su svi u Flagg, no Lucinda je ostavila sve troje djece kod Holbertovih i sama otila s Loganom u grad. Holbert je tog proljeæa putovao na jug èak do Pavsona i bio pun novosti. 119 Lucinda jerijetko kad sluala razgovore mukaraca, jer su oni po pravilu vjeèito govorili samo oposjedu, stoci, travi, konjima i onom to je u vezi s rancem. No ovaj put, èim je Holbert poèeo prièati, posta joj hladno oko srca. Holbert je pitao: Huett, vi ste znali odbjeglog Apaèa, zar ne? Kojeg? reèe Logan, a Lucinda primijeti oprez u njegovu glasu, to drugi nisu opazili. Onog, za kojeg su govorili da je Geronimov sin. Vrzmao se oko Pavsona. Zvao se Matazel. Znam ga i sjeæam ga se dobro. Pomogao sam da ga uhvate kad sam bio tragaè kod generala Crooka... A to je s Matazelom? Jesenas suga neki lovci na jelene iz bazena Tonta nali mrtva tamo negdje ispod vae kotline.Izgleda, nije mogao umaæi, pa se sakrio za tanak bor, a netko ga je izreetao mecima. Kau da je i on i jo kako pucao. Oko njega su nali mnogo praznih èahura. Auuh!... Pto znaèi kraj Matazelu Logan æe kao iznenaðeno. Ljudima dolje oko Pavsona drago je dane moe biti vie. Utekao je iz rezervata nekoliko puta. Strano je mrzio bijele ljude. S kim se to pukarao? To nitko ne zna. Zuckalo se da Homerovi sinovi neto znajuo tome, jer je njihova sestra s pukom otjerala nekog Indijanca ispred kuæe, kad jejednom bila sama. Oni su raèunali da bi to mogao biti taj Apaè. E, dobro da smo ga se otarasili sa zluradim zadovoljstvom æe Logan. Imamo dosta zvjeradi i bez tog Indijanca... nego, kako izlazite na kraj s kurjacima? Prole zime nisu mi zaklalitiijedno grlo. 120 Eh, kad bih i ja mogao tako reæi! Moj stari prijatelj Sivi zagorèao m

i je ivot. Sad je skupio èopor i ostavlja krvave tragove po ovim terenima. Da, da potvrðivao je Holbert. Ja sam pomlatio dosta kuguara u Kotlini sikomore. Opet svejedno. Ne mogu, pa ne mogu podiæi teliæe. Èovjeèe! Ako ne moete, nikad od vas stoèar. Luje leala u krevetu potpuno budna. Sad je bila na èistu s dvjema stvarima, dvjema znaèajnim èinjenicama. Onog Apaèa ubio je Logan. Druga èinjenica, ogromna i za nju vananje se svalio teak teret, rijeila se one stalne more i neizvjesnosti, onog neèeg to i sama nije znala kako da nazove. Sad je to nestalo zauvijek. I kad svane, bit æeto zora jednog novog i sretnijeg dana. Na putu ka Flaggu sretoe nekoliko kola koja su slièila na one stare prerijske kune. Ova kola izazvae kod Lucinde veselost, radosno uzbuðenje. To useljenici idu na jug reèe Logan s izrazom zadovoljstva. Holbertmi reèe da ih je ovog proljeæa dosta prolo tim putem. Neki mormoni i neto Teksaana. ro je to, potrebni su nam novi useljenici. Ovaj posjet gradu ostao je Lucindi utrajnoj uspomeni. Opet je bila sretna i uzbuðena to se nalazila u blizini ljudi, ila

po duæanima koji su izloili svoju proljetnu robu tako da je jo prije nego to je opaila, veæ potroila polovinu svog dugo èuvanog novca. Ali nije alila. Njena kupovina bia je veæinom za djecu. I sebi je dozvolila jedan luksuz. Kupila je toliko eljenu svjetiljku, uz koju æe moæi siti i noæu! A izmeðu ostalog i pun sanduk zemljanih lonaca, koje æe staviti svoju zimnicu. Kad su se vratili, oèi joj se opet otrijeznie i razbistrie, jer je opet vidjela samo usamljenu brvnaru. Polovinu dana oduzimao je Lucindi rad s Loganom, a za svoj posao nikad nije imala dovoljno vremena. Radila jestalno, 121 èak i noæu. Ali pokraj svega toga, za nju kao majku koja se toliko muèila,bila su njena tri lijepo razvijena i zdrava djeèaèiæa istinska radost i naknada za svu muku. Ona se navikla na muèan i teak rad, koji joj je postao potreba i èinio zadovoljstvo. A i ne bi mogla vie bez posla. Trebale su godine da se preobrazi u enu pionira i ona je to postigla. Veoma je voljela svoju djecu, a ni sama ne znajuæi kakoosjetila je da je Abe postao njezin ljubimac. Pri porodu se s njim najvie napati

la. Tamnooki Abraham lijepih, sivih oèiju, ostao joj najdue na prsima. Abe je zbilja bio najljepi od sve trojice. To je rekla i gospoda Holbert. Oh, eno, vidi ti ovatri kicoa reèe joj jedne veèeri Logan, igrajuæi se s plavokosom bebom. Od koga je to amo Grant naslijedio ovu plavu kosu... Ma, ne kaem da bih volio da je on curica,ali elio sam i jednu curicu... Zna, Luèe, ipak je troje dosta, sreæa nam je bila skloa. Vruæe ljeto sa svojim iznenadnim crnim olujama, tiha jesen s plavom izmaglicom,neodreðenom sjetom i sivim daljinama, a onda bijeli mjeseci redali su se i prolazili da se nije ni primjeæivalo. Potom su opet nastupali proljeæe, ljeto, jesen i tako jedno za drugim. Èupavi, nestani djeèaci bi po èitav dan i ljutili Lucindu i pravilijoj veselje. Veæ ih je tekom mukom uspijevala drati uza se na oku. George se volio d



rati potoka i stalno je upadao u vodu. Neka mjesta bila su prilièno duboka i on jeu tome uivao. Abe je volio zbaciti odijelo sa sebe, a i inaèe nije imao na sebi mnogo krpa, te se onako gol skrivao u suncokrete i vrbovo bunje. Grant, izgleda, nije u sebi imao nikakvih crta nestaluka, ali je trèao za starijom braæom i ponavljao njihove nepodoptine. No, on je tada imao samo dvije godine. Jednog jesenskog dana Lucinda, punih ruku posla koji joj ba nikako nije iao od ruke, sasvim zaboravi na djecu bila 122 je previe zabavljena sobom i svojim brigama. Nikad joj se nije dogodilo da sasvim zaboravi na djecu. Kad ih se konaèno sjetila i pozvala ih, a oni sene odazvae, ona iziðe da vidi gdje su. Zagledala je na mjesta gdje su se obièno igrali. Nije ih bilo. Logan je sa psom otiao niz kotlinu. Lucinda se naljutila i opetpozvala: Abe! George! Smjesta ovamo! Ni sama nije primijetila da je najprije pozvala Abrahama. Suspregla je svoje uzbuðenje i potrèala preko potoka sve po tragovima malih bosih nogu na praini. Izmeðu ostalih pionirskih vjetina prilièno je nauèila inje tragova. Po tragu je vidjela da su se igrali na pijesku uz potok, oko oborai upe i da su konaèno krenuli putem prema kapiji. Prije toga nisu se jo usuðivali otidalje, a sad su malo odrasli, te smislili da krenu i iz kotline. Padne joj na pamet da su zaista toliko odrasli da se usude i na ovako neto. Jo se sasvim ne uplai,ali kad stigne do mjesta gdje su se provukli ispod kapije i izali, obuzme je strah. Od kapije do zaravni bilo je oko èetvrt milje. Lucinda je urila i zvala èim bi smogla daha. Zalazak sunca nije bio daleko. Slika njezine djece izgubljene u umi stavljala ju je na muke kao i svaku drugu zbunjenu majku. "Taj mali divljak Abe...on je kriv... za to!" zadihala se Lucinda. "Èekaj samo kad te uhvatim!" Pred Lucindom je put skretao iza razbacanih borova na travnatu èistinu. Odjednom ugleda djecu ba kod one klade na kojoj je i ona nekad sjedila i sva oèajna èekala Logana. A to

e onaj oèaj bio prema ovoj boli i strahu za djecu? Presretna to ih je nala, sasvim je zaboravila na kaznu koju je mislila odmjeriti Abrahamu. Zastala je u èudu! Protrljala je oèi. Da li ona zaista dobro vidi? Ugledala je èetvero djece! Ona pouri. Djeco, kako ste doli ovamo? A tko je to? pitala je svoje djeèake. Èetvrti èlan ovog kvartea, na njeno beskrajno èuðenje, bila je mala zlatokosa djevojèica, otprilike 123 Grantove dobi. Haljinica joj je bila otrcana i prljava, ali se vidjelo da je od fine tkanine. Imala je i cipelice, po èemu se takoðer razlikovala od Lucindinih maliana koji su bili bosi. George, gdje ste nali ovu malu curicu? pitala je Lucinda jedva svladavajuæi svoje uzbuðenje. Ne znam. Abe ju je naao. Obrati se Abeu ozbiljno: Kai, mai. Abe s djetinjom vanoæu podigne svoje oèi ljenjakove boje i odvrati. Bila je tamo put, plakala je. Lucinda osta preneraena zbog neèega to ni sama nije razumjela. A zar tu nema blizu kakvih kola? pitala je ona ne obraæajuæi se nikome i stane na kladuda bolje vidi put i zelenu èistinu. Nigdje kola niti logora. Ja sam vidio tragove

toèkova Abe æe ljupko. A zar nisi nikoga vidio? Nikoga, samo nju. Lucinda pouri premaputu. U praini je vidjela svjee tragove konjskih kopita i toèkova. Vodili su na jug. Mogla je vidjeti èitavu milju u tom pravcu, ali nigdje znaka ni od konja, ni odkola, ni od ljudi! Sunce je zalo za umu. "Èudno", promrmlja Lucinda. "Mora da su kola negdje u blizini, naravno. Moda su skrenuli s puta da se ulogore... Dijete je sigurno zalutalo." Lucinda se vrati do klade i reèe: Hodi k meni, curice. Dijete jepogleda svojim ljubièastim oèima. Mala je izgledala dobro uhranjena. Poslije trenutak krzmanja mala stidljivo priðe. Kako ti je ime? upita Lucinda i njeno je primi zaruku. Barbra mala æe vrskajuæi. Lucinda ne izvuèe od nje vie nijednu jedinu rijeè. Vivi da se dijete poèelo bojati, ona prekide dalje ispitivanje misleæi to da radi s njo. , ,..... 124 U meðuvremenu zlatna boja iza sunca nad borovima na brijegu izblijedjela je, a mrak samo to nije nagrnuo iz ume. Tog trena vladala je takova tiina dabi se mogao èuti svaki glas, svaki topot konjskog kopita, svaki udarac sjekire èak i

na daljinu; no ona je èula samo neku pticu, koja se u sumrak oglasi svojim alostivim glasom, a potom dopre iz velike daljine jedva èujno zavijanje kojota. Djeèaci poèeekukati da su gladni, bilo je to jedino na to su mislili. Lucinda konaèno uzme djevojèicu za ruku, djeèake pusti preda se i krene kuæi. Jo jednom je pokuala od djevojèicnati, gdje joj je majka i tko je ona, ali ne dobi ni rijeèi odgovora. Po svjetlu ubrvnari znala je da se Logan vratio. Djeèaci su otrèali naprijed, veselo vièuæi. Loganim je takoðer dovikivao i kad se pojavila Lucinda, on reèe: Gdje ste bili?... Veèera je skoro... A tko je to, Luèe? Lucinda mu isprièa kako je trèala za djeèacima i nala djjèicu. On je zinuo od èuda. Jesi li zbilja sigurna da nije bilo kola u blizini? Nikakvih kola, niti logora, kaem ti. Izala sam na put i gledala gore i dolje. Sjedila



sam neko vrijeme na onoj kladi i sluala. Bila je takva tiina da bih morala èuti, pada im je logor bio i preko milje dalje. Ðavo da me nosi... èudno mi je. Sad, ako bije netko i traio, taj sigurno ne bi siao ovamo po mraku... Abe, ovamo... gdje si naao curicu? Uz put, tata. Sto, uz put? Lijepo mi govori, pametno. To je vano. Sjedila je na travi i plakala, ja sam je prvi èuo. Gdje? Koliko daleko od puta? Pa tamo, daleko. Uz cestu ili niz cestu? Ne znam. Sto ne zna! Govori ili æu ti nategnutiui! 125 Tamo kod onog sruenog drveta, gdje si hvatao zeca za mene. Vidi, Luèe, tamo z cestu. To sam i mislio. Oni su bili èitavu milju od naeg puta... Ne brini se vie... Naæi æu sutra ja njezine... Moda bi bilo bolje da ih potrai veèeras? Zamisli kako ja bila oèajna, kad je Abe prvi put umakao, dok ga nisi naao. Dobro. Iæi æu. Pouri srom, ja æu pomusti krave... Kai, zar nije lijepo to malo stvorenje? Jest, lijepa je, zove se Barbara. Vie ni rijeèi nisam izvukla iz nje. Mala se curica izgubila! Izgleda èudno. Pa ba i nije toliko èudno. Sad kola èesto prolaze ovuda reèe Logan lupkajudrima i iziðe. Lucinda je naredila Georgeu i Abeu da se umiju, a ona je oprala malog gosta i Granta. Kad je skinula prljavtinu i tragove suza s lica djevojèice, uoèi da je mala Barbara zaista lijepo dijete, najljepa curica koju je dosada vidjela. Potom ostavi djecu da se igraju i pouri da im spremi veèeru. Logan se vratio s punimvedrima pjenuava mlijeka. On sam na brzinu poveèera, uze puku i fenjer, dozove psai pode potraiti logor. Mali Grant se borio da ne zaspi, ali ga san svlada, Abea iGeorgea morala je Lucinda potjerati u krevet. Barbara je zaspala na njezinu krilu. U uglu brvnare pokraj djeèaka smjestila je leaj i za malu Barbaru i njeno je poloila da spava. Potom puna misli prione na svoj posao èekajuæi da èuje Loganove korake.Logan je ostao vani preko dva sata. Kad se pojavio, pri svjetlu vatre opazila jeLucinda da mu se oèi sjaje. Jo prije nego to je zaustio da kae prvu rijeè, Lucinda

znala da nije naao nikoga. Objesio je svoju vinèesterku na jelenji rog i ugasio fenjer. Potom zatrese èupavom glavom: 126 Èuj, Luèe, ovo je neto zagonetno. Kako zagonetn? pogleda ga Lucinda. Tako, kako ti kaem... Iao sam niz cestu jednu milju, a ondaopet natrag sve do kraja èistine. Nigdje nikakva znaka! Nigdje kola, niti logora.A onda sam malo razgledao tragove na cesti. Po mom raèunu dvoja kola s konjskom zapregom prola su nekako iza podne... Kae, da je to bilo popodne kad su se djeca izgubila, je li? Da. Oni su se mogli zaigrati i lutati nekoliko sati. Ali od toga najvie u kotlini jer sam vidjela da su se igrali unutar i oko obora. Abe je natrèao na dijete kasno popodne. To je sigurno... naao sam njegov trag, kako je iao do onogoborenog drveta, onda skrenuo. Jo dobar komad iza tog drveta, kako Abe reèe da jeiao, naiao sam na njezine tragove ... Pazi dobro to ti kaem, za lovca su tragovi katiskane rijeèi... Ona je pala u prainu, toèno na trag toèka drugih kola. Morala je tao malo leati, moda iscrpljena, jer je odatle otpuzala u travu. Niz cestu dalje vie

nema nikakvih njezinih tragova. A tragovi uz cestu govore da je trèala za kolima.Da, dijete je trèalo! Zaboga, Logane, to ti sve ne govori! Da, trèala je ona nekolikostotina metara za kolima i onda pala. Zaboravio sam ti reæi da su konji kasali. Zna, tamo je blaga nizbrdica. Dijete nije moglo izdrati korak s konjima u kasu... Naao sam mjesto gdje je sputena iz kola na noge. Ona nije pala niti silazila s kola.Nju je netko drao i spustio. Dva mala duboka djeèja stopala u praini. To je sve. Odtog mjesta je trèala za kolima. Logane, to ti zapravo hoæe reæi? Netko se htio rijeog djeteta. Taj je sigurno opazio Abea ili svu trojicu, te je raèunao da je neki useljenik u blizini. Pusta zemlja. Upravo mjesto za tako neto. 127 Besmisao! izusti Lucinda uasnuto. Tko bi se, zaboga, htio rijeiti ovako lijepa djeteta? Èudna je ljudska priroda ponekad smrknuto æe Logan. Moda se i ja varam, ali tako mi kazuju tragovi. Pokuat æu opet sutra po danu... A nju si metnula s njima? Do njih, vidi! onapodigne lampu i prinese je u ugao brvnare. Èetiri èupave glavice! Abeova tamna i upa

dljiva prema plavoj kosi i blijedu licu male Barbare. Jedva su zauzimali èetiri stope brvnare. A kakvo blago, kakvo bogatstvo! Za Lucindu su oni prevaga iz bijedeu sreæu, prelaz iz tihog oèaja i smrti u ivot. Za Logana su djeca bila prekretnica ka sreæi, iz neuspjeha u uspjeh, neto za to se isplati raditi i dati najveæe rtve. Nevjeka koji bi gledajuæi djecu mogao pojmiti neuspjeh. Divota! uzviknu Logan s radosnim sjajem u oèima. eljeli smo djevojèicu... Evo je... Luèe, sve to smo prepatili, nnita. Za mene nije ba tako, kao za tebe, dragi moj. Ali oni su divna nagrada... Zar curica nije krasna?... Oh, kad bih je mogla zadrati! Logane, mi smo ipak ludi.Sutra mora naæi njezinu majku, ja se nadam da æe je naæi. Sutradan zorom Logan osedlonja i ode. Vratio se tek u mrak. Opet je i jo paljivije razgledao tragove, a zati





e glavu da oslune. Ne boj se za njega, mama. Tata moe potjerati sve kurjake u Arizoni. I ja ih èujem, Abe! kriknu Lucinda. Podila ju jeza. Glasovi su zaista lièili nalajanje pasa, ali su bili dublji, dui i ledili krv u ilama. Potom, na njeno velikoolakanje, prestadoe. Ona opomene djeèake da poure s krmom, a i sama pouri s munjod je namuzla jedno i upravo poèela drugo vedro, u talu uleti Abe sav blijed. Mama,dolaze! Vukovi svud naokolo! krièao je u strahu i stao se tiskati uz nju. 131 Oh,Abe, ti si... èula je brzo tapkanje oko tale, uasnula se i zanijemila. A onda se trgne, skoèi, zgrabi vile i jednom rukom Abea, te potrèa k oboru. Telad i junice poèele su mukati i trèati uz ogradu obora. George se derao sav u strahu. U tom se trenu Lucinda pretvori u lavicu. Gdje si ti? divlje je vritala i ona. Eno ga gore derao se Abe. Spazila je djeèaka kako je objahao ogradu. Punaèko lice mu posivjelo od straha. Stigla je do otvorenih vrata obora prije nego to je èopor kurjaka opkolio obor.Abe jurne u obor, Lucinda za njim. Luðaèki je gurala kapiju. Kapija je strugala po snijegu, zapela, tako da je ostao otvor jo za irinu stope. U tom trenu veæ su dotrèalepave zvijeri, snijeg im frcao ispod nogu. Izgledali su kao prljavobijeli psi, poskakivali i skakali kao kakvi zlodusi. Zatvori, Abe!... Guraj! Jedan mravi kurjaksa zelenim plamenim oèima skoèi na otvor kapije i do pola se provuèe u obor, a Lucinda ga ubode vilama. Kurjak zubima zgrabi za vile i opasno zareza, ali padne natrag. Lucinda skoro poludi od straha zbog nasrtaja kurjaka, no odmah doðe k sebi i vilama udari drugog vuka koji htjede provaliti u obor. Snano ga je ubola, tako da je zaurlao od boli. Abe je bio preslab da zatvori kapiju. Dreæi vile provuèene kroz otvor, Lucinda upre leðima u kapiju i upne iz sve snage, te ju zatvori. Tad jedan sivi kurjak s crnom dlakom oko vrata skoèi da dohvati Georgea na ogradi. George vrisne i padne u obor. U tom trenu Lucinda ièupa vile i s njima podupre kapiju, te glas

no daæuæi reèe: Sva sreæa to je Logan podigao ovu ogradu. Sive prilike jurile su tamoko obora skaèuæi nevjerojatno gipko, ali se odjednom udaljie, skupie u èopor i otrèatlinu. Mama, otili su! vikao je Abe. Sigurno si ih nekoliko izbola. .,.....,.. .:,.., 132 Misli, sinko teko je disala Lucinda, gotova da padne, ako je opasnost prola. Abe je virio izmeðu stupova: Mama! Eno ih preko potoka!... Trèe oko kuæe. Djeèak je iao otro oko kao i vukovi. Sigurno je Grant ostavio vrata otvorena. Jao! Grant! Barbara! jaukne Lucinda otvarajuæi kapiju obora. Èekaj mama! Trèe uz brijeg... na proloku kud tata sputa naa drva. George, jesi li povrijeðen? upita Lucinda odmarajuæi se sao trenutak, dok joj ne priðe i drugi djeèak. Ne znam. Kao da me uhvatio zubima za nogu. Èuj, mama Abe opet krikne. Sa sivosrebrnog grebena dolazilo je tuno i gladno zavijanje vuka. Doðe i odgovor, dubok, dugaèak i nekako neprolazan. Sablastan zov zvijeri, to je upravo pristajao toj kotlini u divljini. Mogli bi se oni vratiti pozvaLucinda djeèake, puna straha. _ Trèimo kuæi, brzo! Potrèae ispred nje, ne okreæuæi se

ao na Granta i Barbaru natjera Lucindu da poleti. Trèala je kao bez due. Na njen uasnaðe vrata brvnare otvorena; na ognjitu plamtjela je vatra. Zastala je na vratimakao ukoèena. Abe i George uhvatie joj se za skut. Igraèke su leale razbacane pred ognitem, jedna stolica prevrnuta, na podu prljavi mokri tragovi. Srce joj zastalo. Uasnutim pogledom traila je po brvnari. Prazna! Ti sivi demoni ugrabili su joj djecu! Mamice zvao je odozgo plaèljivim i drhvatim glasom Grant. Ja i Barbara smo pobjegli i uzverali se ovamo. 133 GLAVA 9 Nastupili su topliji sunèani dani. Snijeg senaglo topio. Takvog jednog dana Logan je upravo razapinjao i èavlima pribijao sivu vuèju kou na zid brvnare. Georgea to uopæe nije interesiralo. Njemu je veæ bilo dostvukova. Abe je znatieljno stajao uz oca i promatrao. Provukao je prst kroz rupicu na sivoj koi. Tata, ovdje si ga pogodio. Ne tu, sine, tu ga je tvoja mama ubolavilama. A moj metak pogodio ga je ovdje. Ravno u njega divio se Abe. Pamtio jeon sve oèeve izraze u vezi s lovom, pukom, divljaèi. Da, da, ali to nije bio onaj pra

vi pogodak u trku. Ovaj vuk je veæ bio osakaæen od uboda vila, tako da se ja ba ne mogu pohvaliti... Sad æemo kou nasoliti... Luèe, daj mi pun lonèiæ soli. Iziðe Lucinda, om i druga djeca. eno, slomila si mi vile na ovom gadu jadikova je Logan. Ma, nije moguæe zadrhta Lucinda. Ona se tek bila oporavila od uasna straha, nakon onog napada vukova. Zna, tata reèe Abe, koji je uvijek drao majèinu stranu da su se dva vuka vukla u obor i mama je obadva izbacila vilama. Oni bi pojeli sve tvoje teliæe. Da,sine, ali bi uz to pojeli i tebe. Taj èopor je bio strano izgladnio... Luèe, od ovekoe imat æemo krasan tepih. Ipak æemo se neto i naplatiti. Stari sivi razbojnik nas jdobro otetio. Sa svojim èoporom unitio je stado, ostao nam samo bik i ona mlada stoka u oborima. Joj, Logane, strana nam je to teta i nesreæa. Bojim se da nikad neæemo



renuti s naim stadom u ovoj divljoj kotlini. 134 Hoæemo, hoæemo i moemo odvrati Loganmalo smrknut i potom dometne: Djeco, ao mi je to vam moram reæi da je Kojota otila stim èoporom. Djeca se zaèudie i oalostie. Abe æe: Tata, a zato je ona otila? Bila ca. Nisam joj nikad vjerovao. Triput sam je poveo sa sobom prije zore. Skrio samse u borove i promatrao je. Jutros kad je poèelo svanjivati, èuo sam vukove. Izgleda, bili su neto uhvatili i rastrgali. Izbili su iz jedne gudure sa strane, èini mise da su nanjuili nau Kojotu. Zastali su i njukali okolo... Tad sam ja opalio i ubio ovog starog, Sivog. Ranio sam jo jednog, ali su svi pobjegli. Ostalo ih je jo est, mislim da su to zadnji... Kojota nas je izdala. Otrèala je do ubijenog Sivog i kao da je podivljala, poèela je èudno zavijati. Onda je potrèala dalje za èoporom. Okrenla se i gledala u mene. Ja sam je zvao. Ali ona ode... I eto, to je kraj vae mezimice. Barbara je zaplakala. Abe ju je tjeio i uvjeravao da æe naæi drugu mezimicu. Lucinda uzdahne. ao mi je. Nekako sam se osjeæala lake kad je Kojota bila s djecom. Logan slegne ramenima i mirno odvrati: Ha, dogaða se svata. Nabavit æemo drugog psa i... jo stoke. Odakle i kako, Logane? upita ga Lucinda. Vidjet æemo. Par dana kasnijesnijeg je nestao. Potok je nabujao do razine obala i Logan je morao odsjeæi jo jedno drvo da napravi vii mostiæ. Proljeæe je bilo na pragu, s njim su dolazili mnogobrojni poslovi. S brda su poèeli puckati divlji purani, te on uzme puku i krene s Abeomuzbrdo. Kad su se vraæali, Abe je jedva teglio jednog purana gotovo veæeg nego to jebio sam. Noge je puranove prebacio preko ramena, a glava i krila vukla su se pozemlji. Barbara je samo gledala u krasno bronzano i bijelo puranovo perje. Grant se 135 sjeæao purana od prole godine i kliktao: Mama, ja æu dobiti batak, je li? Nakon nekoliko dana Logan je s mukom silazio niz strminu i nosio dva mala medvjediæa. U Kotlini sikomore nastala je cika i vriska. Djeca su bila izvan sebe od rados

ti. Vidi, vraga! uzvikne Logan. Nisam ni znao da djeca toliko vole mladunèad. To im bar mogu donijeti. I Lucinda je bila oduevljena: Tako su dragi ti mali, sjajnicrni medvjediæi. Nita se ne boje. Sasvim su mladi. Jesu. Morat æe ih hraniti iz boce.A njihova majka? Lucinda æe, trgnuvi se jo pod dojmom pretrpljena straha koji joj jonije proao. Gore je, na brdu. Sad æu otiæi da je ogulim i donesem koji komad mesa. Kojoj ne valja. Nedugo poslije toga, Lucinda, zabavljena svojim poslom, osluhne jednim uhom djeèji razgovor. Isprva joj se uèinilo da Barbara i Grant neto govore o malim medvjediæima. No razabrala je da nije to. Kad se Logan vratio s polja, ona muisprièa. Bilo je ba podne, a dvoje maliana negdje se izgubilo. Mali nevaljalci! Netosu izmudrijali... Abe, kakvi su to medvjediæi? Mama je èula kako Barbara i Grant netoslièno govore. Ja znam, tata, ali neæu kazati odgovori Abe. Da? Èekaj! Sad æu ja vidjei nasmije se Logan i ode uz kotlinu da potrai maliane. Lucinda je opazila da Abe gleda s velikim zanimanjem, te odjednom posta i ona znatieljna. Mama, evo idu Abe æe

napeto tata ih je uhvatio. Ali Abe nije mislio na Barbaru i Granta. Njih dvojeili su naprijed. Trèali su, uzbuðeno brbljali, nije ih se moglo razumjeti to hoæe reægan je iao za njima i nosio dvije male maèke tamnijeg krzna. Zaboga, to je sad opet!uzvikne Lucinda brino. 136 Molim te, Luèe, pazi kuguarovu mladunèad! Djeca su mi sesprijateljila s mojim najljuæim neprijateljima reèe Logan kao u ali, ali namrgoðen. Babara kae da ih je Abe naao u peæini i odveo nju i Granta gore da im pokae. Oni su seigrali s ovim maèiæima svaki dan. Kuguar, stara enka, leala je na peæini i gledala ihidio sam njene tragove. Pa to je divno, Logane! Ona nije htjela napasti nau djecu, jer nisu napravili nita loe njezinoj. Da, da. Ba divno! Ovi æe brzo narasti i poklti mi teliæe... Ubit æu im mamu. Maèiæe æemo zadrati, ali samo neko vrijeme. .. Jo nia je netko drao kuguarovu mladunèad. Logan je napravio kavez za kuguarèiæe. Ovi pak mai crni maèiæi odvlaèili su djecu od uèenja i posla, no Lucinda nije imala srca braniti m. A to su oni jo imali, èime bi se poigrali? Nekoliko kamenèiæa, borove iarke i kv

drveta. Izgleda, Logan je isto tako mislio glede Grantove i Barbarine igre, jerim je od tada donosio iz ume raznu mladunèad. Lucinda je primijetila da je on ponekad iao ba s namjerom da hvata mladunèad i vodio Abea sa sobom. Jo prije nego to je a vruæina, donio je dvije male prugaste vjeverice i jedno lane s lijepim bijelim toèkama. Ovoj menaeriji dodao je i malu, mirkavu, sivu sovu. Buduæi da mu je ostalo vro malo stoke, te je imao i malo posla oko nje, Logan se bacio na polje da obradi to vie zemlje. Ove godine je probao s djetelinom. Lucindi se èinilo da je Logan sada radio vie i tee nego ikad, ali bez onog starog veselja i nadanja. Bez stoke je njegova ambicija i volja popustila. Put u grad odgodio je do jeseni. Kad se vratio, doao je s njim Holbert i Lucinda je odmah osjetila da se Holbert nekako intere



sira za njihovu kotlinu. Bio je ljubazan kao i obièno, ali otvoreno reèe Huettu da na proljeæe eli novac za hipoteku koju dri na njihov posjed ili æe morati uzeti imanje;,;. . 137 Kad je susjed otiao, Logan reèe: Luèe, njega privlaèi naa djetelina. Vidida je ovo dobra zemlja, pa bi je htio uzeti... Nekako me bila obuzela zla slutnja, kao da æu izgubiti ovo mjesto. I zbilja ne znam kako da se spasim i da li æu gamoæi saèuvati. Neka, ja mogu energièno odvrati Lucinda. Nekad bih bila sretna da smo se mogli rijeiti ove kotline, ali danas vie rie. To nam je dom. Djeca ga vole, a vole i zemlju i kotlinu. Ona æe odrasti i ovo mjesto bit æe nam jo ljepe. Nemoj se brinti, Logane. Ozbiljno i mrko zatrese Logan glavom. Duan sam Holbertu tri stotine dolara. Jest, poteno mi je dao i ja sam mislio da æe èekati dok uzmognem platiti. On se zaèudio koliko si nakupio djeteline i navadio krumpira zamiljeno æe Lucinda. to ti e rekao Babbitt? O, svata. Kae, kupio bi sto tona djeteline i sav krumpir, kolikogod bismo mogli uzgojiti. Krupne rijeèi. Ali to je bilo kao da me upitao da posijeèem svu umu. Bilo kako bilo, mi ovdje imamo lijepo imanje reèe Lucinda. Jest, imamo ga, to ja znam. Moemo ivjeti od zemlje, prodavati nae proizvode. A moemo podiæi i drtrideset tisuæa grla goveda. Èuj me, Logane! Jedno zaboravlja: da smo danas dalje odtoga nego onda kad smo poèeli. Da, Luèe, u pogledu stoke jesmo, ali ako ikad uspijemsa stokom, moje stado æe se udvostruèiti, pa utrostruèiti i tako dalje, preko svake raèunice. Mene si uvjerio reèe Lucinda. No, bez novaca i pomoæi ti nita ne moe... Mi o, Logane, rjeavati taj problem s druge strane. Druge strane? Kako to misli? Loganæe sumnjièavo. Ne znam, da li i sama znam, ali time stalno razbijam glavu. Èinjenicesu jednostavne. Mi imamo zemlju, vodu i 138 travu. Neæemo umrijeti od gladi. Nai djeèaci rastu kao iz vode... Ovo je neto slièno kao zadatak koji sam davala svojim ðacimu razredu. Slab sam ti ja bio ðak iz aritmetike, Luèe. Zato pusti da ja raèunam. Dani

ma je Lucinda razmiljala o svemu. Holbertova namjera da se domogne njihova rancapodstakla ju je da misli okrene drukèijim smjerom, da ne govorim o tome to se Loganuplaio. Jedne blage i tople veèeri, nakon to su su umorna djeca polijegala spavati,Lucinda i Logan sjedoe na trijem da razgovaraju. Lucinda izloi sve to je smatralavanim. Logane, ja sam o svemu razmislila. O èemu? upita on. O naem problemu. Ali prije nego to ti kaem, samo jo da te neto upitam. Koliko vremena moemo drati djeteliokle god je suha. Koliko bismo mogli uzgajiti i ubrati godinje? Ne znam. Dvije kosidbe sigurno. Izgleda mi da djetelina ovdje izvrsno uspijeva kao i krumpir. Mine moemo voziti djetelinu u grad, ne toliku kolièinu da bi nam se isplatilo. Ali zato moemo odvuæi dosta krumpira da nabavimo brana, eæera, suhog voæa hrane koju trebaako nam djeca rastu, trebat æe nam sve vie. Morat æemo im kupovati odijela, cipele, knjige i mnoge druge stvari. Luèe, a ne zaboravi na puke, konje, sedla. Trebat æe im to vrlo brzo. Vidi, na to nisam ni mislila. Zaista, djeèaci rastu... Da li im to odm

ah treba? Ne, ali èim prije to bolje. Abe zna jahati i bez sedla kao Indijanac. NiGeorge ne zaostaje mnogo. Moda nam se posreæi opet jedna zima bez snijega, kako tiprieljkuje, pa da nahvata dabrovine. 139 Oho! To bi nas izvrsno izvuklo! Zasada semoemo samo nadati reèe Lucinda. sad, evo mog plana. Imamo oko deset jutara djeteline, skoro zrele za kosidbu. U talama je dosta mjesta za nju. Ti napravi jo jedan tagalj, zna, onakav sa iljastim krovom. Toliko velik da se u njega moe spremiti na tone djeteline. Oh, eno, pa to je krasna ideja on æe s oduevljenjem. George i Abe æe mipomoæi, te æu ga diæi za tjedan dana... Hajde, govori dalje. Napravit æe visoku ogradumotaka, tamo od duboke proloke u zidu ispod puta. Samo dvije takve ograde kojese spajaju preko potoka. S ovom ogradom ogradit æe èetiri do pet jutara ispae. Mogu tnapraviti jo prije nego to zapadne snijeg. Ali èemu? To mi ne treba. Trebat æe ti. Hjde da poènemo dizati nae stado i da ga saèuvamo. Da im za zimu spremimo djeteline. Ljeti æe ta goveda pasti nai djeèaci kao Indijanci ovce. S tim æemo poèeti dizati stado

ti za to vrijeme ubijaj kuguare i vukove. Za par godina ta goveda æemo pustiti slobodno u kotlinu. Logan se zamisli pa reèe: To ti je opet jedna dobra misao. Ali,toliko puno posla, a sporo do uspjeha, do rezultata. Logane, ti previe uri. Zna onuprièu o zecu i kornjaèi. Nama stvarno i ne treba veliko stado, dok djeca ne odrastuda mogu jahati s tobom. Tako je. Nikad mi to nije palo na pamet... Ako bi, recimo za deset godina, kad George bude imao osamnaest, imali pet tisuæa grla, zato ne bi za jo pet godina mogli imati trideset tisuæa? Dakako. U meðuvremenu æemo nekako preeti. Djeca æe dotad dobiti poduku, koliko im ja to budem mogla pruiti. Rast æe s naimstadom... Istina, to æe znaèiti muèan i tegoban rad, siromatvo, moda gubitke, ali naku ipak 140 uspjeh... Logane, to je jedini naèin da neto ovdje postignemo. Logan str



ese svojom èupavom glavom, pa æe upljim glasom: Godine, godine, godine! Moramo raèunats time. Ostalo ovisi o naim pripremama i upornom, nepopustljivom radu... A sad,da ti kaem u svezi Holbertove namjere da nam na osnovu hipoteke oduzme imanje. Jaimam novaca da ga isplatimo. Lucinda! promuklo uzvikne Logan. Po njegovu je tonu vidjela koliko ga je dug muèio. Da. Dat æu skoro sav novac koji mi je preostao odmog vjenèanog dara... Rijeit æemo to jednim potezom... Ove jeseni ja æu s tobom u gradPovest æemo i djecu. Uz put æemo isplatiti Holberta. Kupit æu ono najnunije za djecu za sebe, naravno i za tebe. Vratit æemo se kuæi i vie zaduivanja nema! Logan ju je suao, te sav radostan i ohrabren reèe: Lucinda, ti si prava ena pionira! Bio je to najveæi i naj ljepi kompliment koji je mogao izreæi. Nikad nije znao niti je obièavao isazivati svoje osjeæaje. Digne se, a ona ostade sjedeæi. Kad se udaljio, padne joj napamet da nije obeæao da se vie neæe zaduivati. Sjedila je u mraku, sluala ubor potcvrèanje popaca, sablasne krikove noænih sokolova glasove koji su joj se èinili dijelom nje same. Na barunastom nebu zvijezde su se bjelasale. Posvuda naokolo, kao kakva zatita, poma ljao se crn rub borova. Sikomora, po kojoj je kotlina dobila ime,bijelila se u zvjezdanoj noæi. Iz ume, od borova i jela, s vjeèitog zelenila, pirkaoje lahor mekan i blag. I njoj samoj bilo je èudno kamo je nestao onaj njezin strah od divljine. Bojala se jo samo zime, one demonske oluje koja je urlala kroz borove i niz kotlinu nosila snjene vijavice i jezivo ledene zapuhe. 141 Dani su prolazili, ali su bili prekratki za sve dunosti i poslove ene jednog pionira koja je morala pomagati u polju, raditi sve kuæne poslove i musti i jo biti uèiteljica. Zima je prola i naiðe proljeæe, pa ljeto, jesen i tako je vrijeme prolazilo. Lucindino predviðanje pokazalo se toènim. Prorekla je ona mukotrpni rad i siromatvo sa svim ostalimtekoæama. No, ta muka i odricanje nisu mogli prekriti i ono drugo, to je takoðer bil

predvidjela krunu uspjeha u godinama koje æe tek doæi, nagradu i blagoslav za njih,njihove djeèake i djevojèicu. Huett to nije uvidio. Kinjio se na svom beskonaènom poslu kao rob na galiji. Njemu je najgore bilo to to je postao farmer, te ivi od danas do sutra, dok mu dua i srce vape da bude stoèar. Jedino se osjeæao sretnim kad bi svoje djeèake poveo u lov, uèio ih vjetinama u umi i jahanju. Lucinda bi se uvijek radvala jeseni, jer je Logan tada mogao sa sinovima u lov, goniti divljaè po tragu iuivati u umama. Tri je jeseni imao na svom ograðenom panjaku preko pedeset grla stokkrava, bikova, junica, teliæa, a svake jeseni su mu takav lijep poèetak unitili kuguari, duboki snjegovi i hladnoæe te negostoljubiva divljina. Poslije svakog neuspjeha trebalo je vremena i vremena da se opet zapoène. Drugi put su mu iznenadno kopnjenje snijega i proljetna poplava unitili teliæe. Ostavio je ovaj panjak i ogradio drugi zahvativi par jutara na nagibu pod hrastovim iprajem, gdje je stoka mogla brstiti cijelu zimu. Usprkos svemu to je postigao kroz gorko iskustvo i to je nepokole

bljivo iao dalje, Lucinda je osjetila te muène godine koje su èupale srce nade iz njegova ivota. Jednom godinje iao je u Flagg, gdje bi prodao neto svoje ljetine i vraæse slomljen natrag, te potom danima razmiljao o napretku drugih posjeda u Arizonii dolasku novih useljenika. 142 Zatim je uslijedilo nekoliko godina koje prodoeveoma brzo, no te su bile muènije nego sve ove ranije. Patnje ovih posljednjih godina razdirale su duu Lucindi. Potkraj ovog razdoblja vie nisu imali niti brana, niti eæera, niti mnogih osnovnih ivotnih namirnica. ivjeli su od mesa i graha, jedinogsu dobivali od ove divljine. Èak im ni krumpir nije urodio. Djeèaci bi po cijelu godinu hodali bosi, osim za najljuæe zime kad su nosili mokasine. Lucinda je s uitkomgledala malu Barbaru kojoj je lijepo stajala kona koulja s resama. Mala je narasla i razvila se u lijepu, preplanulu djevojku. Uz sve siromatvo bila je sretna i zadovoljna pri poslu i uèenju, voljela je djeèake za koje je vjerovala da su joj braæa,a tamnoputog, utljivog Abea je oboavala. I Abe je bio lijep momak sivih oèiju, viso

k i tanak kao mladi bor. Svi su oni pripadali ovoj umi i divljoj zemlji, voljelisu ivotinje i mladunèad divljine kao kad su bili mala djeca. Veliko zadovoljstvo iumirenje nalazila je Lucinda u èinjenici to im je mogla pruiti osnovno kolovanje, usditi im ideale rodoljublja, potenja i ljubavi prema blinjima. Nikakvo siromatvo, nikakve patnje ni odricanja, niti stalni Huettovi neuspjesi nisu mogli pokvariti ovo Lucindino veselje. Ona je djeci davala samu sebe, sav svoj um i srce. A u pogledu onog ostalog, poduzetnosti, raznih vjetina, hrabrosti i spretnosti, koje imje Logan usaðivao kroz stalan rad i naprezanje od djetinjstva do mladenaèke dobi, praktiènog znaèaja i sposobnosti za ivot Lucinda se od sveg srca radovala gledajuæi kakose razvijaju i to od njih postaje. Huett je bivao sve ogorèeniji. U pitanju je bio



njegov ponos. Svojoj dragoj i dobroj obitelji nije mogao pruiti ni osnovne potrebe za ivot, a da se ne govori o lijepim stvarima koje je eljela djevojka, pa o pukama i opremi koju bi mu sinovi morali imati u toj divljoj zemlji. Lucinda je sa strepnjom gledala i promatrala Logana. Morala se svom strahu odupirati hrabroæu i inteligencijom. 143 Bojala se strijele, gvozdene strijele koja bi mu se mogla zariti u duu. Na Loganovim sljepooèicama veæ se opaala bijela kosa. Njegova stasita prilikpoèela se svijati pod sve teim teretom iz godine u godinu. Vidjela ga je kako sjedi uz ognjite bez svoje lule, koja mu je nekad bila uivanje, i kako neprekidno razmilja o svojoj stoci. No, izgledalo je da æe njegova snaga, ilavost i volja izdrati se patnje i poraze. Svakog je ljeta sa sinovima sadio vie kukuruza, vie krumpira, vie djeteline i vie graha. I Lucinda bi radila s njima, dok je djeèaci ne bi uz smijeh, ali energièno i zapovjednièki poslali kuæi, neka obavlja svoje raznovrsne poslove domaæice. Jo uvijek je promatrala Logana na radu. Gledala ga je iz daljine, kad bi se pred veèer vraæao, noseæi sobom miris tla i briuæi znoj s izbrazdanog èela. Uvijek ba da ga doèeka i pozdravi. Cesto im je nosila ruèak u umu, te joj se èinilo da on drvosijeèe bre nego to ga sinovi mogu svuæi i poslagati iza brvnare. Promatrala je sijevaje i sluala udarce njegove sjekire, gledala iverje kako frca i osjeæala miris svjeegdrveta. Gledala je svog mua, ljudinu ume u najboljim godinama a onda sivo, vjetrom oboreno drveæe unaokolo, smeði mirisni prostiraè pod klekama, ogromne, rumene javorove sve to ispunjavalo je onu nepoznatu i neodreðenu èenju u njenom srcu. Ova divljinabila je Loganovo mjesto. On je upravo ovamo pristajao. I bio bi sretan da nijete napasnièke udnje za stadom, za velikim stadom stoke. Konaèno doðe i zima koja je slmila svu Lucindinu hrabrost. Loganova puna kola krumpira otila su za proli dug, akredita vie nije dobio. Vratio se kuæi èak i bez onoga to je bilo neophodno da se dal

e tavori, a o boljem ivljenju nisu mogli ni sanjati. Ovaj put Lucindu je vie zabrinjavala potitenost i natmurenost njezina mua, nego nedostatak hrane i drugih potreba. Duga i otra zima dovodila je Huettove u strano alosnu bijedu. Logan je s pukom roao umom, a 144 kad se vratio, reèe da æe zima biti blaga i s malo snijega. Te veèerkad je razgovarao sa sinovima, Lucindi se uèinilo da se promijenio, da je opet onakav kakav je ranije bio. Obradovala se. Njene se molitve, nade, oèekivanja nisu izjalovile. Kasno ljeto potrajalo je dugo, vrijeme je bilo krasno, s mraznim noæimai toplim sunèanim danima bila je to tiha, pospana, malo zamagljena jesen, upravo onakva kakvu je Lucinda voljela. Snijeg se nije pojavio na brdima do Boiæa. A zaistaje za Huettove i bio sretan Boiæ. Logan je s djeèacima prikucao na zidove brvnare preko stotinu dabrovih koa, zatim bezbroj koa kune zlatice, kune bjelice i skunkova.Veæ od ovoga moe platiti dug i jo æe mu preostati. A koliko e jo naloviti tijekom talog dijela zime na puku i na zamke! Zakanjela sreæa pokazala se dobrom i potpunom.

Ove blage zime izvukao je Logan od divljine vie nego to je oèekivao. Krzna su mu prilièno nadoknadila mnoge ranije gubitke. Jo prije nego to se osuio put, krenuo je sasvojim vjernim i poslunim volovima na ovo, za volove zadnje putovanje u Flagg. Vratio se s novom zapregom, dotjerao je lijepe snane konje i nova kola puna razne robe i stvari, a za kolima tri privezana mustanga. Na njegovu nevremenom ispijenom licu opazila je Lucinda izraz sreæe, koji nije vidjela jo od dana kad su se vjenèali. Sinovi nisu ili s njim u Flagg, pa su sad stajali oko kola i razrogaèenim oèima gledali èupave mustange, dobro uhranjene i pod zimskom dlakom. Barbara se èudila i divila konjima i sluala djeèake kako razgovaraju, te je posve zaboravila na sebe. Lucinda je skoro zaplakala. Evo sad, moji slijepci Huetti reèe Logan od danas ste kauboji! Uh, tata, a koji je moj? pitao je Grant, sav goreæi od elje i znatielje. 145 Grant, tvoj je ovaj zelenko, a tako se i zove... Abe, tebi ovaj divlji riðan, to se trzaju na ularu... George, ovaj dorat je tvoj, ako ga moe jahati. Oho, jahat æu ja nj

ega i jo kako kao pomaman izjavi George. Abe ne reèe nita, ali je pogled njegovih sivih oèiju rekao dosta. Sad ih veite za ogradu i pomozite mi da rastovarim kola prekide ih u njihovu divljenju praktièni Logan. On sam podie veliki paket, uiven u kudeljnu vreæu i baci ga pred Lucindu. Ovo je za tebe i Barbaru, sve to si popisala i sve ono to sam se jo sjetio. Barbara je ciknula od veselja i zgrabila paket, ali ganije mogla ni maknuti. Lucinda je utjela, iznenaðena i obradovana, ali ne toliko zbog darova, koliko zbog posebna izgleda svoga mua. Gledala ga je i uivala u njegovuzadovoljstvu. Sedla, uzde, mamuze i dokoljenice, sve meksikansko. Prekrivaèi za pod sedlo isti kao u Indijanaca Navajo. Uad od manile. Futrole za revolvere, puke iredenici... Hajte, kauboji, diite ovaj teki... To je municija, puno municije. Nis



am toliku vido jo otkako sam napustio generala Crooka... Gledajte ovamo, Koltovi,kalibra èetrdeset i pet... A ovo, haha!... vinèesterke, kalibra èetrdeset i èetiri! Laane, precizne, lako se nose na sedlu!... Sad, danas, Huettova druina poèinje! Najprije smo kauboji, a onda lovci! Danas je lo dan za zvjerad u ovoj kotlini. Upamtite, kuguari, kurjaci, medvjedi, grizli i lisice!... A sad, druino moja, posluajte novosti iz Flagga. Doli lupei i jo dolaze iz Novog Meksika. Kradljivci stoke! Pljaèkau ranèeve istoèno od Flagga. Kako stada u Arizoni rastu, tako æe i krade sve vie uèest. Teko æe biti. Na to zbilja nisam mislio. Sve ove godine borio sam se protiv èetverononih pljaèkaa. I protiv snijega i leda, vijavice i ege, protiv poplave i sue. A sa46 dolazi najveæi neprijatelj stoèara. Lovac na neigosanu telad, stokokradica... Sinovi moji, ovo dobro zapamtite! Ali, kradljivci nas neæe zaustaviti. Imamo prirodnoograðen posjed i trave i vode. Nita nas ne moe zaustaviti, mi æemo uzgojiti trideset isuæa grla. 147 GLAVA 10 Godine su Loganu prole gotovo neopazice. Nije ih ni brojao. Ali je vidio da su sinovi odrasli i izrasli u visoke, pleæate mladiæe, vitke jahaèe,momke uskih vilica, otrih i bistrih oèiju i opaljena lica. Vidio ih je kako postaju lovci i kauboji, to se on bio i zarekao da æe napraviti od njih, jo dok su se kaomaliani valjali po travi s medvjediæima i drugom mladunèadi. George je bio roðeni stoèAbe za umu, otrouman tragaè i najbolji strijelac u tom kraju Arizone. Grant se razvio u kauboja, u izvrsna i vrlo izdrljiva jahaèa, a u bacanju lasa nije mu bilo ravna od Cibequa do eljeznièke pruge. Skoro s takvim istim zadovoljstvom Huett je gledao i svoje malo i dobro hranjeno stado kako raste da bi konaèno postalo jezgrom onog njegovog velikog stada. Brojao je svoja goveda stalno, od telenja pa tamo do prvog snijega i opet do proljeæa. Èinio je to ljubomorno, mrzovoljno i brino za mravihgodina ili pak s puno nade za boljih godina. Brojao je on i nove doseljenike koj

i poèee nicati kao gljive, stoèare koji zasnovae ranèeve od Mormonskog jezera do Flagonda one to se bespravno ugnijezdie uz izvore i vode i poèee malopomalo od bijede ukolibama pa dalje stalno grabiti neka svoja prava na vodu i drugo. Nisu Huettovuoku izmakli ni oni to se utaborie u dubini golemih uma. Oni su ivjeli na grahu i msu, zimi bi se nekamo ukopali, za ostalih doba jahali stazama uzdu i poprijeko, ibeskonaène sate provodili u besposlici u zaseocima koji su nicali po prostranom kraju. Teko je bilo Huettu samom boriti se sa svim tekoæama i nedaæama. Moda je to baio glavni uzrok njegovih neuspjeha. Kako su mu sinovi odrasli, situacija je glede toga postala sasvim drukèija. Ako im je ita pomoglo da se izvuku iz 148 bijede, onda je to bilo hvatanje ivotinja s lijepim krznom zimi na zamke. Ali Huett je razvio i svoju farmu. Farma i prodaja krzna hranile su ih i odravale, dok je Loganovo stado polako raslo. Njegovu nesalomljivu vjeru i neumornu energiju naslijedilisu od njega i sinovi. Svaki je od njih trojice bio jedan Logan Huett. I kako su

gorèina i tegobe proteklih godina postepeno ièezavale, a Logan pred svojim oèima sve ealnije sagledavao ostvarenje svoje elje i vizije, tako ga je istovremeno postepeno obuzimao i sve jaèi osjeæaj sreæe, jak skoro kao i ponos koji je osjeæao zbog sinovaJednoga dana u proljeæe, kasno po podne, vrati se Logan od obora u brvnaru i zatekne enu i Barbaru gdje postavljaju veèeru na trijemu. Bilo je to prvi put te godineda veèeraju vani. Moda malo i prerano, jer su noæi jo bile hladne. Huett je volio obedovati vani, jer je tada mogao gledati vrt, djetelinu, panjak i ratrkana goveda udugaèkoj kotlini. Abe je bio negdje izvan kotline i upravo se vratio. Stajao je oslonjen na puku i neto govorio Georgeu i Grantu. Abe se u svom konom odijelu èinio no niim od braæe, koji su imali plave hlaèe i èizme, no u stvari bili su podjednako viski mladiæi od est stopa. Tata, samo da èuje, ima jedna vijest reèe George veselo i poo uzbuðeno. Tamo na poèetku gudure Tri izvora naao je Abe èopor divljih konja. Oho! Uvjek on za neèim traga nasmije se Huett. I to s tim? Da ih dotjeramo u kotlinu. Da i

h zatvorimo i uhvatimo u klopku nestrpljivo upade Grant. Pa moglo bi se i to napraviti, ako su u onoj guduri, ali mislim da æe klisnuti odande jo noæas. 149 Abe se nije slagao s time. Na donjem kraju te gudure je lijepa sunèana ledina gdje je izbila zelena i soèna trava. On se sjeæao da je tamo veæ i ranije jednom opazio divlje konje. A koliko ih je? upita Huett. Sad i njega zagolica ova stvar. Shvatio je to bito za njih znaèilo. Velik èopor, raèunam stotinu. Krasna grla. Opazio sam medu njimai jednog pastuha, volio bih ga uhvatiti. Eh, ako ih utjeramo u kotlinu, bit æe vremena za hvatanje koliko hoæe. Ali, tata, ja mislim da ih treba ostaviti u kotlini.Oni ne bi mogli van, a jo dugo vremena treba dok nam stado poraste, sva æe trava trebati za goveda. Sluaj, tata upade George to nam je sreæa sama od sebe ula u torbu.



Trebaju nam konji, uhvatit æemo najbolje od njih, ukorititi ih i dresirati. I Huett se zagrijao za ovo, èinilo mu se pametnim i moguæim te reèe: Pa dobro, Abe, kako sito smislio? Abe im polako izloi: Ti æe, tata, sutra ujutro prije zore dolje u kotlinu i skinuti onu ogradu na sredini proloke. Mi æemo uzjahati na brijeg, nad guduru,oblijetat æemo sa strane i odozgo bacati kamenje, vikati i pucati. Èopor æe se uplaiti pojuriti niz guduru, na proloku ka kotlini. Tata, veèera èeka javi se Barbara koja je stajala kod stola i sluala. Dobro, Barbara, odmah æu ja. Daj mi samo malo tople vode, ruke su mi zamazane kolomazom. Ona mu donese i osta èekajuæi da on opere ruke. Tata, pa to je krasno, Abe je naao divlje konje u onoj guduri, zar ne? Da, Barbara, mislim da nam je sreæa krenula. Èopor finih konja, sve najedanput, ma previe dobro, da èovjek i ne povjeruje. Vranac nam je veæ star i epa nastavi ona zasluio je daga pustimo da pase i ne radi. 150 Svakako je zasluio... A ti neto zaagrila oèima, mili, i ti bi jednog konja, a? Oh, voljela bih imati svoga. Njena iskrenost i elja dirnue ga u staro bolno mjesto, alosnu èinjenicu da nije svojim najmilijima mogao pruti iole udobnosti, zadovoljstva i makar malo onoga to bi se moglo nazvati luksuzom, a to ivot èini lakim i sretnijim. Kad je on bio djeèak, ipak je imao poneto u djstvu. I Lucinda je imala neto od ivota, dok se nije udala za njega. I on i ona uvijek su vjerovali da Barbara bez obzira na sudbu i tragediju njezina djetinjstvapotièe od boljeg roda. Abe, sluaj malko hrapavim glasom æe Logan ova curica bunca o nekom ukroæenom mustangu za sebe. Ne boj se, Barbara njeno je pogleda Abe dobit æe i da, pa biraj kojeg hoæe. Joj, divno! uzvikne ona sva ushiæena. A smijem li i ja poæi s ama goniti divlje konje dolje u kotlinu? Uh, hajde, trai sve drugo, samo to ne obzirno reèe Abe. Ti se dobro dri na konju, ali æe ovo jahanje i gonjenje biti strano orno. Bolje poði s tatom. Pomozi mu da srui ogradu, a onda se malo vratite, izmakni

te s puta i gledajte kako æe divlji konji jurnuti u kotlinu. Pazite kad naiðe onaj pastuh zelenko! Hajte na veèeru Lucinda æe nestrpljivo. Logan prekoraèi klupu pokrivenujelenskom koom i sjedne za stol, koji je on, kao i klupu, sam izradio svojim rukama. Na stolu je bilo dovoljno jela i bilo je dobro. Proljetni se mrak sputao. Sutra ujutro, jo prije zore, ustane Logan, izvuèe eravicu iz pepela i napravi vatru, pristavi kotliæ s vodom i pozove Barbaru. Evo me odmah, èula sam kad si ustao. Hajde,mila, skuhaj kavu i namazi par komada kruha maslacem. Moda se neæemo vratiti za doruèak. Ja æu pomusti krave i osedlati konje. 151 Vani je jo bio mrak. Negdje preko brijega lajali su kojoti. Visoki borovi stajali su crni i tihi. Logan je èuo sinovekako vode konje, a on ode van da pronaðe vranca i svog konja te ih osedla i priveeza ogradu obora. Jutarnji zrak bio je hladan i rezak, na istoku se pojavile sivetrake prvog svjetla. Divlji purani javljali se jo pospano sa svojih leajeva u umi.Vraæajuæi se, Logan vidje sinove kako pred njim uðoe u brvnaru. Barbara je veæ bila n

kla radno muko odijelo i èizme i izgledala kao kakav vitak mladiæ lijepa, preplanulalica. Dala im je kave. Sinovi pozdravie Logana, a on im reèe: Mislio sam, bolje da togod zagrizete. Kako æemo poèeti? Tata, ti s Barbarom pouri, mi æemo pri izlasku suncabiti veæ iznad Tri izvora reèe Abe. Ne nerviraj se, Abrahame, brzo æemo mi napraviti rupu na toj ogradi. Kad je Logan s Barbarom pojahao niz kotlinu, veæ se ukazalo i praskozorje. Na pet milja nizvodno kotlina je bila najira, a odatle se opet suavala. Zidovi su bivali sve krevitiji, èeæe presjeèeni gudurama i prolokama, kako su ih sveèki nazivali. Ovo drijelo bilo je slijepi kanjon i varalo kao i svaki drugi izlaziz te èudne kotline. U poèetku drijelo je bilo usko s nadvijenim stijenama sa strane,ali se odmah dalje irilo, obuhvaæajuæi èitav umarak borova i javora, a oko ovog, razt hrastov gutik sa mjestimiènom bujnom travom. Pregrada od motki nalazila se na uskom grlu izmeðu otvorenog jajastog udolja i poumljenog uvuèenog drijela posutog kamenjrom. Logan sjaha: Izgleda mi da je ovo mjesto dobro. Sjai i ti, Barbara, odvedi k

onje i privei ih. Zna, divlji konji imaju èudan utjecaj na pitome. Abe kae, kad pitoi konj podivlja, teko æe ga uhvatiti... Popni se na onu ravnu stijenu, odanle æe svedjeti i ne mora se bojati da æe naletjeti na tebe. 152 Bit æe interesantno odvrati Barbara. Ali, najprije da ti pomognem skinuti ogradu. Da, da, pourimo. Abe æe zaurlati kao Indijanac. To je njihov signal da su spremni. Barbara je pokazala da ima èvrsta pleæa i ruke. Junaèki je pomogla Loganu. On ju je promatrao s velikim zadovoljstvom i sjeti se kako se Lucinda ponosi njome i njenim izgledom i pazi na nju. Pritekom radu Barbara bi nosila rukavice, a Lucinda je pazila da je previe ne uhvatisunce i prljavtina. Logan se radovao toj Lucindinoj potajnoj tatini zbog koje tetoi Barbaru. Glede njegova miljenja, Barbara je bila lijepa djevojka, a to je jo bol



e, bila je dobra, posluna i mila. Bit æe krasna ena nekom doseljeniku, ba kao i Lucida. No, ova je posljednja misao muèila Logana. Nije mu bilo drago da ostane bez Barbare. Ograda od motaka bila je napravljena na brzinu, dosta jaka, no nije bilaprikucana èavlima, niti vezana icom. Lako su je sruili te je Logan uvidio da mu valja diæi novu. Barbara baci motku koju je upravo nosila i uzvikne: Sluaj! U tom trenus visine je dopro prodoran urlik. Bio je to Abe koji je tako dozivao kad su volovi po umama i gudurama. Na tihu jutru, hladnu i jasnu zraku, jeèao mu je glas kaotruba to odjekuje od litice do litice, dok se konaèno nije izgubio preko gudure. Ala ovaj Abe ima glasinu! Divota! usklikne Barbara, a Logan doda: Urla kao Indijanac. Ti se sad uspni na onu stijenu, a ja æu mu odgovoriti. A onda æe èuti grmljavinu. ogan savi dlanove oko usta, udahne duboko, pa gromko odgovori Abeu. Na njegov lovaèki zov èudna je jeka izbila sa svih strana. Logan ode jo jednom pogledati privezane konje, a onda se vrati i popne na stijenu do Barbare. Tek to je sjeo, kad se svisine i iz daljine poène ruiti i lomiti 153 kamenje, klizalo je i udaralo na sve strane. Jedva je prestalo, kad slièan zvuk dopre s druge strane gudure. Ako se ne varam, tamo je jedna istroena stijena, ba na poèetku Tri izvora reèe Logan. Ako na njunaleti velik kamen, napravit æe èitavu lavinu. To rade nai deèki kad idu na medvjede. ko je tamo ikoji medvjed i taj æe istrèati... Sto mu gromova! Ja zaboravio puku. Neæe iti ba aljivo ako iskoèi kakav stari grizli i dogega se ovamo ravno na nas. Ja æu pobeæi na ovo drvo veselo mu odvrati Barbara. O, kæeri, ja sam i suvie teak za bijeg ilida se verem na drvo... Èuj ovo! Uh, joj! povièe ona. Odozgo ispod ruba provali grmljavina. Najprije klizanje i lupa kamenja, a onda prasak i lomljava na sve strane,iza toga ispuni guduru grmljavina kopita. Bio je to strahovit tutanj koji je trajao neko vrijeme, potom oslabi da bi se èula samo lomljava i klizanje stijena i k

amenja. Pazi, ðavola, kolika buka, zar ne? Strana, ali uzbudljiva. Barbara, sve to je u toj guduri na èetiri noge, pojurit æe kao divlje ovamo. Deèki neæe morati troiti mciju, niti pluæa, niti... pazi! Barbara, èujem topot kopita. Krdo u trku! Taj me tutanj uzbuðuje. Bili konji ili goveda, svejedno. Gledaj, tata, jure kroz ikaru pod drveæem, bjelai, dorati, vranci, zekani!... Gledaj! Divlji konji! Radosno je Logan zaurlao spazivi konje kako izbijaju iz gutika. Èopor divljih, èupavih mustanga, dugih giva i podignutih repova, nagrnuo je kao poplava. U oblaku praine projuri èelo èoporapokraj Logana i Barbare toliko brzo da ih se nije moglo jasno vidjeti, ali iza ovih naletjee jo neke grupice, a onda oni konji to su zaostali; ovi posljednji su sebolje vidjeli. Logan je uoèio mnogo lijepih mustanga. Ako bi se mogli ukrotiti, prodali bi se po dobroj cijeni. Njegov promuæuran mozak to odmah shvati. Barbara jeveæ 154 poèela jaukati te za ovim riðanom, pa onim doratom, pa vrancem. Odjednom zgrabi Logana za ruku. Gledaj, tata, eno ga, onaj Abeov pastuh! Jesi li ikad vidio t

ako lijepog konja, divljeg! Ovaj se neæe pripitomiti! Nebesa, pa taj je punokrvanodvrati Logan. Malo se ozlijedio, zato je i zaostao... Ma, Barbara, ima tu i konja koje ti Abe ne bi dao. Nema toga to Abe ne bi meni dao uzvikne Barbara punim islatkim glasom. Proli su, tata, u kotlinu. Koliko ih ima? Osamdeset do stotinu.Najmanje pola njih puno vrijede. Ovo nam je fini posao jutros. Je li ono medvjed? pokae Barbara rukom. Tamo na stijeni, ispod one grupice jela... Da, lijep, crnkast medvjed. Jest, sigurno, sad bi mi dobro dola puka. Nemoj, tata, ne mogu zaboraviti one moje lijepe male medice. Zato su morali odrasti da budu tebi na tetu! Meni ne bi bili! Èuj, mila, oni tvoji bili su veæ preveliki... Sjeæa se kako nisu htjeli stati u umi, veæ se vraæali kuæi... Ovaj sigurno nije od tvojih, kako si mislila, vidia je malo utomrk, nekako utkasto odsijeva na suncu... Aha, deèki pucaju na njega. Kamenje prti od metaka. Sigurno pucaju s velike daljine. Voljela bih da im umakne reèe Barbara. Eno, veæ bjei sa stijene u ikaru. Kad medo bjei nizbrdo, siguran je od

ka, pa makar i Abe pucao za njim. Logan side sa stijene i stane opet dizati ogradu. Dok se time bavio, iz gudure dokasae George i Grant i priðoe Barbari. Bili su veseli i uzbuðeni, jer im je pustolovima uspjela. Zdravo, Barbara vikao je Grant skoèivi s konja, a onda je otresao sa sebe jelove iglice, granèice i sve to je za nj prionulo dok se provlaèio kroz gutaru. Jesi li èula kako se kamenje valja? Zar ti nije zvuèalo kao grmljavina ono 155 prvo, kad je Abe sruio jedan ogroman kamen? Jesi li vidjela divlje konje? Krasno je bilo, Grant odvrati ona pogledavajuæi iz gudure. Momci prionue da pomognu Loganu na ogradi. Upravo su dovrili posao kad se Abe pojaviiz ume. Neæe to biti dosta visoko reèe Abe. Preskoèit æe neki konji. Nasjeæi æemo joprovuæi ih s gornje strane. Da jo malo povisimo ogradu gdje je niska i onda ih imam



o zatvorene. Abe, bio je to sjajan posao reèe Logan s divljenjem. Kakva je ono grmljavina bila! Smijeno, kako sam oklijevao da pokrenem onaj usov. U zadnji èas bilomi ih je nekako ao... Barbara, to ti kae? Tim divljim konjima ljepe je i bolje u nkotlini... Ja sam izabrala dva... Vidjeli smo onog tvog pastuha. epao je malko. Tako krasnog konja, Abe, jo nisam vidjela. Hoæe li ga! Abe æe, gledajuæi je sjajnim oèNe bih ja bila tako bezobrazna i lakoma da ti ga uzmem. George ode u umu da donese jo motki i pritki. I Grant je otiao, naoruan sjekirom. Abe je ostao na konju, nalicu mu poèivao sjetan osmijeh. Logan je sjeo da se odmori, dok momci donesu jo drveæa za pojaèanje ograde. Neobièno je oivio i oraspoloio se. Abe im je rijeio problema za izvjesno vrijeme. Sve je blie bilo ostvarenje one Loganove dugogodinje vizije. Momci reèe Logan sinovima sijeno nam je u plaæu, kukuruz i grah mogu èekati. Imamo so vreæa krumpira da prevuèemo u grad. Velik je to posao. A onda æemo tjerati stoku naprodaju. Eto, prvi put u dvadeset godina! Upravo ne mogu vjerovati! George prihvati: Da, tata, mogli smo prodati dobar broj goveda jo prole godine, a ti neæe, pa ne156 Nekako nisam imao snage... Sad æemo izdvojiti sve nae stare krave i jalovice, onda bikove i istjerati ih noæu na panjak... Mama i Barbara æe sa mnom na kolima. Krenut æemo u zoru i èekat æemo vas na Puranskoj ledini. Slijedeæeg dana æemo tamo logorovaDva sata kasnije Loganova su goveda stjerana pod stjenovit zid na zapadnoj strani kotline. Tih nekoliko stotina goveda, ratrkanih na iroku i dugaèku prostoru, izgledalo je malo, ali sada kad se ovako zbila, dizala prainu i buèno rikala, stoka jeu Huettovim oèima pruala impozantnu i lijepu sliku. Bio je to poèetak onog njegovog velikog, prieljkivanog stada. Izjahao je da presretne momke i pomogne u prebiranjugrla za prodaju. I Lucinda je izala da promatra. Barbara je na svom mustangu jurila tamoamo, tjerala je zaostala goveda u gomilu. "Logan Huett, ti prebire stoku"

, govorio je sam sebi Logan. "Udari se po glavi i probudi se! Ovo je najveæi i najvaniji dan u tvom stoèarskom ivotu ovdje u Kotlini sikomore." Dojahao je do ograde obora na koju se Lucinda uspela da promatra. Luèe, pogledaj svoje sinove. Kauboje!viknuo je uzbuðenim glasom. Zar to nije velièanstvena slika? Dragi, ne mogu ni... dobro vidjeti zamucala je ona. Zato plaèe, Luèe? Zar ti nisam uvijek govorio da æe doæidan... Pogledaj, kako Barbara jae! Ubit æe se na tom divljem konju... O, Logane, pazar ona mora raditi sve to rade momci? Luèe, ona moe biti samo ono to si ti napravia od nje. Najbolja djevojka zapadno od Stijenjaka. Opazio je suze u njenim oèima.Logane! Da li uistinu tako misli? Ba tako. Pusti je, neka jae. 157 Prikljuèio se sinvima, te s njima neumorno vikao i jahao da obave taj posao najvaniji i najljepi otkad je doao u Kotlinu sikomore. I premda svi veseli, dali su se na ovaj posao veoma ozbiljno. Goveda ni u kom sluèaju nisu bila pitoma. Stjerana u trokut pod zidomstoka nije mogla od ograde van te se vrtjela u krug uz glasno mukanje i rikanje

. Barbara je morala jahati najbre, jer je morala vraæati na kapiju ona grla koja suumakla iz kruga. Logan je pomagao Abeu da izdvoje krave i bikove koje je Georgeoznaèio. Grant je lasom hvatao goveda koja se nisu dala odvojiti od krda. On je bio ljevak, ali usprkos tome bacao je laso precizno. U onoj umi goveðih rogova pogledom bi izdvojio rogove bika kojeg bi trebalo odvuæi, na njih bi nabacio laso i zatren oka iz krda izvukao æudljivu i bijesnu ivotinju. Logan je uivao od sveg srca. Ori povici njegovih sinova, Barbarina vriska, udarci i topot goveðih nogu, muklo rikanje i mukanje bikova i krava, guva stada u vrtlogu, suh i otar miris podignute praine, trka konja da se to sve pokrene i dri u rukama sve je to bila glazba i slatka radost koja je jo vie raspirivala èenju i ambiciju Logana Huetta. Konaèno, Georgebroji i javi: Osamdeset i sedam, dosta je. Tata, proljetos se stoka plaæala trideset dolara po grlu. Sad æe biti i vie. Kud æe s tolikim novcem? Zaboga, sine, kad namiim vas, mamu i Barbaru, neæe mi ostati ni za dugove reèe Logan uzbuðeno, briuæi znojno

ce. Ali, neka, jednom u ivotu da se i mi naðemo na konju! George i Grant slono i radosno vrisnue. Abe je zamiljenim okom gledao Barbaru koja se sva arila. Luèe, sad veèpa u krevet glasno æe Logan. Sutra prije sunca smo veæ na putu. Tjerajuæi izdvojenu stoku ili su jako sporo, ali to nije Loganu nimalo smetalo. Da se jo sporije ilo, opet bi se on 158 radovao. Svako srueno drvo du pranjave ceste, svaki bor i stijena,svaka mlaka i ledina, svaki znak na terenu koji je prepoznao, èinilo mu se da dobacuju: "Da, da, stari na, konaèno goni stoku na eljeznièku postaju!" Holbert na Mormoom jezeru iskreno se radovao da vidi i Huetta kako najzad goni stoku na prodaju.Bio je pun novosti, ali i dosta loih. Prije godinu dana, kad je on sa stokom stajao bolje nego ikad, njegov se zet uortaèio s nekim kradljivcima stoke i otjerao s



njegova terena deset tisuæa grla, a da Holbert nije slutio ni da se jedno grlo pomaklo. Pazite i vi, Huett savjetovao je Logana èim poènete prodavati stoku, odmah ste oigosani. Ubrzo æemo se morati nositi sa crnim vragom. Holbert je bio pesimist. Isto tako, i jo gore, predviðao je i njegov susjed Collier. No to nije ni u kom sluèaju uplailo Logana, niti bi on popustio u svojoj estini i odluènosti. Sad je konaèno sto za vrat onoj hidri koja ga je davila èitavih dvadeset godina. Ovo putovanje u Flagg po svemu je nadmailo sva dosadanja, pa i ono kad je dobro prodao krzna i po prvi put imao sretan Boiæ. Sad je mnogo potroio. Potajno je kupio svojima darove za Bokoji je dolazio uskoro. Platio je najtee dugove i konaèno osjetio da je na putu k uspjehu. Radosni su se vraæali kuæi s jo jednim kolima i zapregom. Nekoliko puta je Lucinda zaustavljala kola da ubere rumenih zvjezdaèa i zlatica. Prièala je kako se istog dana i vjenèala i putovala kroz ovu alosnu i pustu umu. Dok nisu stigli kuæi govorla je i o drugim stvarima osobito o Barbari. Logane, ti si slijep za sve osim onog to je u svezi tvoje stoke reèe ona Loganu otvoreno. Uopæe nisi ni vidio kako su seljudi u Flaggu, i mladiæi i stariji, ogledali za Barbarom. Ta curica mogla bi biti ljepotica Arizone. Mogla bi birati i udati se za koga hoæe. 159 Zaboga, Luèe Loganse iznenaðeno lecne zar naa Barbara da ode? Ni govora o tome! A kako se mi moemo tome oduprijeti? Na stranu Barbarina vjernost i odanost prema nama, na stranu njezina ljubav prema naim sinovima, ali prosci i momci sad æe dolaziti po nju. Luèe, ti me stavlja na muku. Nije ni èudo. I sama sam na muci. Barbara voli Georgea i Granta,a oboava Abea. Ona za sebe misli da im je sestra, koja ih voli i koju oni vole ioboavaju. Logane, priroda æe pokazati svoje. Ona nije naa krv. Ona nije njihova sestra... To je ta moja muka. Barbara se treba udati i doprinijeti svoj dio u izgradnji naeg Zapada... pa nek se uda za jednog od naih djeèaka. Luèe, zar bi joj rekla d

joj nisi majka i da ja nisam njezin otac? Tko bi joj to mogao reæi? Mi ne znamo èakni njezino ime... Luèe, da ne odajemo tajnu dokle god moemo, da ne slomimo djevojci srce. Da, Logane, moemo mi to jo zavlaèiti, ali ne vjeèito. Opet je dola jesen. Loje pamtio da je samo jedna jedina jesen bila kao ova, sve druge bile su drukèije.I ova sad uslijedila je poslije vruæeg i suhog ljeta. Okolo po stijenama i visokim rubovima palo je samo malo kie. Niti jedna kap u Kotlini sikomore. Te godine, uproljeæe i ljeto, trava je bila jaèa i bogatija nego obièno. Huett je zagradio potokbranom, napravio malo jezero i kroz livade na sve strane razveo vodu sve do njezina ponora u zemlji. Vrtovi, voænjaci i djetelita imali su obilno vode iz kanala zanavodnjavanje, stoga im suhi vjetrovi i vrelo sunce nisu nakodili. Kasno je ljeto potrajalo. Jednoga dana, na putu prema Pavsonu, sretne Abe dva kauboja koji murekoe da u ovom dijelu Arizone vlada strana poast skakavaca, kakva jo nije bila doad. Ranèeri 160 odozdo javljali su Holbertu, Collieru i Huettu da paze na "rijeku"

skakavaca koja teèe ovamo preko najboljih posjeda i terena. Kad je Abe ocu javiotu vijest, svi su se uzobiljili, ali se nisu uplaili. Njihova kotlina bila je rupa u umi, te nije bilo vjerojatno da æe skakavci naletjeti ba na nju. George, najotromniji i najinteligentniji u obitelji, mislio je drukèije, predviðao je veoma, veomaloe. Logan je vatreno vjerovao da nema opasnosti. George mu je govorio: Ali, tata, zamisli da skakavci slete ovamo. Poderat æe nam sve do korijena, upropastit æe nas.Sine, kako ti to misli? Naa kotlina je uska u usporedbi s drugim terenima. Oni jemogu jednostavno obrisati po cijeloj irini, jednostavno proæi i sve poderati. Ali nam se stoka moe odrati i na brstu. Da, za normalnih godina. Ova nije normalna. Nema ira, nema mahovine, nema meke trave na nagibima, a list je posvuda slab. Onda je zaista ozbiljno iznenada se zabrine i Logan. Ba sada, kad su nam izgledi lijepi!... Sve je protiv mene! Priroda jest, to ti je sigurno! Tata, to je zaista pakao. Nita tu ne moemo, moemo se samo nadati. Kako bi bilo da pokosimo djetelinu? Ako

stignemo, ako budemo imali toliko vremena. Znate i sami koliki je to posao. Obiènonam treba tjedan dana. Pokositi, suiti, prevrtati, pokupiti i odvuæi. A skakavci idu ba u naem smjeru. Logan je u sebi psovao. Abe kae da se on neæe nervirati dok ne ude morao. Odjahao je uz kotlinu, veli, da se uspne na visoko i promotri otvorene terene. Naa kotlina je skoro na liniji leta skakavaca. Otvoren i èist teren istoènood Mormonskog jezera 161 ulazi jednim krajièkom dolje u umu. I taj krajièak nije daleko od nas. U umi ima posvuda i travnatih jaruga, a ti prokleti skakavci ne skaèu,oni lete, da, i gledaju. Svakako, oni lete. Vidio sam jednom kako se divlji purani zalijeæu u njih. Dobro je loviti purane onda kad se hrane skakavcima... Dobro,sine, pa to misli, skakavci valjda ne mogu derati dok lete. To ne, ali je svejedno.



Stvar je u tome to oni naglo prekriju zemlju kad slete. Èitao sam u bibliji o napasti skakavaca u Egiptu. Èuo sam o oblacima skakavaca u Kanzasu. Sve je to nekako isto. Logan i svi ostali jedva su èekali da se Abe vrati i kae togod. On uskoro doðe, rkog oka i lica. Loe vijesti, sine? upita stoèar. Tata, ne moe biti gore odvrati Abesjauæi, bijesan i oèajan. Oni su u kotlini. Ne! Ne u naoj kotlini! Da, u naoj kotlidolje, do polovice. Kao tepih, ut tepih dugaèak milju do dvije. Valjaju se po travi, prodiru sve, iza njih ostaje zemlja kao izgorjela. Hiljade, milijuni, milijarde. Barbara obrati se njoj za pomoæ a to dolazi poslije milijardi? Bilijuni, trilijuni, tupavko! Dobro, nek ti bude, trilijuni utonogih skakavaca. Lud sam i bolestan. A nita ne moemo uèiniti! Propao sam! izmuca Logan uasnut. Ne mogu prehraniti stokuni za mjesec dana zime. Da smo bar pokosili djetelinu! S vrata je sluala Lucinda.Loganu se èinilo da je njezino lice opet poprimilo onaj stari tuni izraz. Okrenulase i bez rijeèi se povukla. Najvie je bila bijesna Barbara. Moe ti, Barbara, vikatikoliko hoæe ozbiljno joj reèe Abe to nam nita ne pomae. Ona æe gadna napast unititi62 Ne, ne, vi mukarci ipak moete neto uèiniti vikne Barbara. Reci, ta? Zapalite traZbilja, tata, to je ideja! skoèi George. Abe mrko otrese glavom. Ne moemo ih zaustaviti vatrom. To bi moda moglo, ali... Ni pomisliti! zagrmi Logan. Zapalili bismo umu. Izgorjelo bi sve u ovom kraju... Promislimo, moda ima togod. Sluaj, tata, trea vidjeti, zemlja se sva uti od njih, sav zrak zuji, uvjerit æe se da se tu nita neuèiniti Abe æe ojaðeno, potpuno svjestan tragedije. E, neæu ni gledati dok ne budem moao! osovi se Logan. Huetti nisu nikad umirali od straha, pa neæe ni od ove ute kuge! Hajdemo, sinovi, kositi djetelinu! Grant i George poðoe za njim u upu da uzmu kosei grablje. Abe ostade sjedeæi. On i Barbara tupo su se gledali. Odjednom se on tre, skoèi i uzjae konja. Odgalopirao je uz kotlinu. Logan je s Grantom i Georgeom zap

eo iz sve snage da to prije spase bujnu djetelinu. Smrknuo se, pogrbio i razmahivao kosom. Vidi! odjednom æe Grant koga vraga Abe tamo goni? Logan digne glavu i opazi Abea u trku pokraj brvnare. U prolazu je odmahivao i vikao neto Barbari. Potom okrene konja u pravcu djeteline, prema Loganu. Tata, spaeni smo! sav zadihan ipromukao dovikne ocu. Na njegovu tamnom licu ogledalo se uzbuðenje i radost, oèi musijevale. Sto kae?... Neæe pogoditi, da mozga i tisuæu godina. I neæu ako mi ovako govori kao sada. Jesi li enuo? 163 S njim neto nije u redu javi se George to je neo njegovo, kao i ova naa smrdljiva sreæa. Ove rijeèi jo vie potpirie Logana. Abe sed nije vidno uzbuðivao, osim to mu se to opaalo samo po sjaju u oèima. No, sad su mu e zaista sjajile. to ti to govori! Kakva smrdljiva sreæa! Ne! vikao je Abe mauæi stitom akom Georgeu. Imamo mi super sreæu, kakva se jo nije vidjela na svijetu... Neæe ns ogoljeti ova kuga... Kaem vam, spaeni smo. Sine, prvi put ovako govori Huett æe mino i trijezno, no daleko od toga da bi ova Abeova uzbuðena dokazivanja primio kao

gotovu stvar. Ako nisi poludio, onda lijepo reci, kako smo spaeni? Oh, neæete mi vjerovati nasmije se Abe. Ni ja nisam mogao vjerovati svojim oèima, nema tu to... hajte i gledajte... Tata, vidio sam kako divlji purani slijeæu iz ume i juriaju na ogromne rojeve skakavaca, ima na tisuæe purana! Divlji purani! vikne Logan osupnut u èudu. Da, da, na svoje sam ih oèi vidio, kako sad tebe gledam jo uvijek uzrujano i nestrpljivo potvrdi Abe. Sad je ba vrijeme kad im se jaja skupljaju na ir i orahe. Zbilja., tako je! vikne George nesvjesno u naglom oduevljenju. A jedan jedini veliki puran moe smazati èitav buel skakavaca! Onda sam pogrijeio to sam rekao da me sretavila prekori sebe Huett. Nikad ne bih ni slutio da æu vidjeti takvo èudo reèe Abe Hajdemo da gledamo... I mama i Barbara... Ali, moramo pjeke. Provuæi æemo se izmeðu drveda nas purani ne naslute. Premda se danas oni sigurno neæe toliko obazirati i plaiti... Hajte, povest æu vas preèacem. Ubrzo su svi Huettovi krenuli za Abeom kroz umu.Barbala je drala Logana za ruku i gotovo trèala da bi odrala 164 korak s njim. ! P

eprestano ih je utiavao Abe. Preli su poumljen nagib iznad brvnare, poli lijevom stanom i uspeli se na stijenje obraslo divljom lozom, a odatle se brzo uhvatili gutare. Morali su jo sasvim gore prijeæi potok, da udu u rjeðu umu. Izmeðu porijetkog drmogli su vidjeti svoju smeðu kotlinu. Abe ih povede jo skoro pola milje i onda stane. Sad sluajte! Jeste li ikad èuli ovako neto? U Loganove ui dopirao je neobièan zvuStvarno, ovako to jo nije oslukivao. Huèno zujanje, pomijeano s potmulim lepranjemda me nosi! poluglasno izusti Logan. Èuje li i ti, Barbara? Jo kako! Prava glazba! Hajde, Abe, jo malo da pourimo, da bismo mogli i vidjeti. Abe ih odvede do ruba ume.Vani na otvorenoj èistini, u kotlini, oblak praine, a u njemu klaonica pokolj! Poravnici pruio se irok, pomièan pojas bronèanobijele i crne boje, sve sami divlji pura



i u brzoj i nemilosrdnoj akciji. Logan nije mogao ocijeniti broj u tom ogromnomjatu, no u jedno je bio siguran: u toj zemlji divljih purana viðao je on i velikajata, ali ovoliko jo ne. Iza oblaka praine du kotline micala se u zraku uta masa. Ia nje i pokraj nje, pod oblacima praine lepetale su, slijetale, dizale se i kljucale razdragane pernate ivotinje. Bila ih je èitava vojska u razvuèenom prostoru, u liniji, ali su se neki i vraæali da zgrabe skakavce koji su im htjeli umaknuti. Sigurno je bilo mnogo debelih i tekih skakavaca koji nisu mogli poletjeti daleko. Nijedan nije umakao otrom oku purana. Joj, tata, zar to nije krasno? uzbuðeno æe Barbarastiæuæi se uz Logana. Na Huettu se jasno vidjelo da ga je ovaj prizor opèinio. Ako muje ikad ita poput znamenja nagovijestilo njegov 165 uspjeh, onda je sigurno to bilo ovo èudo prirode i sudbine! Sad ga vie nita ne bi moglo zaustaviti. Kakva divota!Barbara moja, ovako neto jo nisam vidio Logan æe skoro potresnim glasom. Dobro je rekao Abe..., spaeni smo. A ja, dok ivim, vie na purana opaliti neæu. Tata, to æe potati cijeli dan, ta napast skakavaca reèe George Ali æe i purani leæi na njih, dok ne progutaju i zadnjeg. Zna, puran voli masnog, soènog skakavca, kao i na Abe pitu s jabukama. Neka, neka, zbogom skakavci! nasmije se Barbara Doli su do mjesta gdje je uma svojim iljatim izdankom zahvatila u èistinu. Tu Abe stane. Dosta smo blizu, neæemodalje reèe Abe. Neki oprezni stari purani poèeli su se veæ okretati i pogledavati unaokolo. Ni za ivu glavu ih ne smijemo uplaiti... Vidi, vidi, guve! Tko bi rekao da æeo od purana doivjeti ovakvo dobroèinstvo! Zbilja je veliko, sine reèe Logan iz due zavalan puranima. Vi svi idite, mama je veæ umorna, preli smo mi dosta milja. Al smose i nagledali ovog djela divljih purana! Sad progovori i Lucinda: Logane, nita nije tako strano kako u poèetku izgleda. Potom mu se njeno osmijehne i okrene za Barbarom i sinovima. Abe zastane, okrene se i kroza smijeh dobaci ocu: Bi li volio p

urana za veèeru, tata? Otac mu samo poprijeti prstom. Oni ubrzo nestadoe pod borovima. Sad Logan opet obrati svu pozornost na pokolj u kotlini. Jednako je trajao.Oblak skakavaca je letio i skakao po kotlini, a purani su juriali kroz prainu. Loganu se ovaj prizor uèini velièanstvenim. Bio je to samo sluèaj, igra prirode, no od ogromnog, presudnog znaèaja za Logana. 166 Oblak praine pomicao se za utom rijekom. A rena gomila purana sa svojim bronzanim leðima, crvenim glavama i arenim krilima leprala je, gazila, skupljala se, razvlaèila i neumorno unitavala skakavce u kotlini. Glasno vrenje i zujanje uz umu pernatih ivotinja postepeno se umirivalo i spajalo uujednaèeno brujanje. Sakriven, ne putajuæi ni glasa od sebe, Logan ih je promatrao.Sad se opustio i malo odmarao u svojoj tihoj, pospanoj umi. Ovaj neoèekivani i neviðeni dogaðaj, koji mu je toliko znaèio, èinio mu se neobjanjivim. Nije to bio obièan dogna stoèarskom rancu. Njegovo ozbiljno razmiljanje nadjaèa nekakav glas iz due koji gaje pitao: "Na to si neprekidno usmjeravao i troio svoju dugotrajnu muku i energiju

? Zar ti nije i Lucinda rekla da ti ova tegoba poslui kao opomena? Zato si misliosamo na sebe, grozno sputan samo svojim jedinim ciljem, jedinim zadatkom, a pritome vjeèito sklon i sumnji i strahu?" Neto nejasno i neizbjeno lebdjelo je nad njimkroz sve ove godine. I sada, ovdje u umi, obuzela ga sjeta, nekakva zbrka alosnihmisli i tuge, a onaj mu glas, to je dolazio kao dah due ove divljine, govorio i aptao da je sve loe, teko i runo sada prolo. 167 GLAVA 11 Barbara i Grant toliko su ngovarali Lucindu i dodijavali joj, da ona popusti i pristade da ide s njima na ples u Pine. Tijekom proteklih godina bilo je nekoliko ovakvih plesova, ali sve usvemu, malo i rijetko. U ovoj zemlji bili su to jedini drutveni skupovi. Drugihnije bilo. I kad bi se nakon par godina odravala takva priredba, doli bi svi iz okolice do na pedeset milja, bez obzira tko su i to su. Lucinda je, istina, bila ljepukasta i obrazovana ena, vrijedna, dobra i vesela, kojom se Logan i te kako ponosio, no ona nije marila za ovakve zabave i priredbe sve dok joj djeca nisu odras

la. I ne samo odrasla, veæ bila i starija od one mladei koja je veæ uvelike i poudno udjelovala na takvim prigodama. Ovi plesovi su bili jedina prigoda da se starijisvijet upozna, a mlade malo zabavi. Loe strane ovih priredbi, po Lucindinu miljenju, bile su to je uvijek dolazilo do svaðe i tuènjave izmeðu ovih ljudi iz ume, kaubojda se i ne govori o onima koji su veæ bili na zlu glasu. I tako doðe dan kad i Lucinda morade na priredbu. Logan se tome jako veselio. Imao je prilike razgovarati sdrugim ranèerima o stoci, a i pogledati mladi svijet kako se veseli i plee. Nije se on nita ivcirao to bi se mladiæi tukli zbog Barbare. Bila je ona najljepa i najèua djevojka od Flagga pa do okruga Matazeli. Jo kako se Logan njome ponosio! Ali,nije dozvoljavao da mu ikoji mladiæ zaviri u Kotlinu sikomore. Ljubomorno je èuvao t



ajne i ljepote svoga posjeda i ranca. Na te stvari Lucinda je gledala drugim okom. Ona je spreèavala da Barbari udvaraju sve dok djevojka ne bude starija od veæinemladih majki u ovom kraju, koje su se rano pa i prerano udavale. Ona bi to najradije sprijeèila sasvim ili bar odgaðala u beskonaènost, samo kad bi mogla. 168 Izmeðu Brbare i Abea postojao je vrlo lijep odnos. Njih dvoje su to smatrali ljubavlju izmeðu brata i sestre, ali je Lucinda opazila da oni jedno drugo upravo oboavaju. Abe je malo mario za druge djevojke, a Barbari je bilo dovoljno da radi, jae, razgovara i plee samo s Abeom. Grant ju je takoðer volio, potovao i bio odan Barbari, kaopravi pravcati brat. On jo nije imao izabranicu meðu ljepoticama ovog kraja, ali se zanimao za neke. Kod Georgea je bilo drukèije. On je, istina, volio Barbaru i tonije krio, a za ene se zanimao ustrije, mahnitije od svoje braæe. Kad su se tog studenog dana spremali u Pine, na priredbu za Dan zahvalnosti i nagradno gaðanje purana i ples, Lucinda je cijelo jutro razmiljala o svemu ovome. Logan je samo misliokako æe na kola natovariti to vie toga za prodaju u Pineu. Toliko ih je natrpao daje jedva stalo. Barbarino raspoloenje mijenjalo se od ushiæenja do oèaja, a sve zbogbijele haljine koju joj je dala Lucinda. Grant i George obukli su kaubojsko odijelo i na se stavili sve najfinije to su imali. Abe je obukao kono odijelo. Uzeo jei puku. Abe Huett! bockala ga Barbara valjda neæe plesati u toj koi? Èuj, seko njebe ja ti idem na gaðanje purana, na natjecanje. A obeæao si mi da æemo plesati... Abe,ja neæu nikakvo veselje bez tebe. Doæi æu ja, svakako. Valjda ne misli da æu te pustiu onoj gomili tamo... Ali ne volim hlaèe i èizme, jer mi je lake u jelenskoj koi. Ja dem zato da dobijem prvu nagradu u gaðanju. Ta, zna se da æe dobiti prvu nagradu! Paipak, molim te, obuci se. Ne moe plesati u tim mokasinama. Pa ja ne znam plesati ni u èizmama ni u cipelama. Zna, zna. s* 169 Ah, ionako dosad nisam imao puno prilike

plesati s tobom. Veèeras hoæe. Obeæavam ti. Molim te, presvuæi se, Abe. Hajde, sestroo me ne mora moliti. I ja to volim, ali, do sto ðavola, kakav sam ja plesaè! Slab! Ma, nisi ti tako lo, svakako nisi plesaè kao na gizdelin George. Ovu ironiènu primjedbuGeorge je shvatio kao kompliment. Lucinda je opazila da se tu neto "kuha". Barbara nije bila ljubomorna na Georgeove djevojke, ali dosta njih nije trpjela. Lucinda je smatrala da je ovo zgodan èas da se neke stari dovedu u red. George, neæe valjda voditi na ples onu Mil Campbell, je li? usudi se upitati Lucinda tonom kao daje uvjerena u svoju tvrdnju. Hoæu, mama, pa to se zna razvuèe George, dok je pomno vezivao maramu oko vrata. Ah, ne! Zbilja? Da, zbilja odvrati George i u licu ga podlije rumen. * Zato je ne bih vodio? Mislim da ti ne treba reæi zato hladno æe Lucina. Mama! Sluaj, brate Barbara æe sva uarena ne bi smio dovesti tu djevojèuru naprostozato to æemo tamo biti mama i ja. Ne razumijem! povienim glasom æe George. Ali, razumo je i bio je zbog toga bijesan. Tad upade Abe. Èuje, ti, nemoj oèekivati od mene da

se opet tuèem s onom Campbellovom druinom. Idite svi do vraga ljutito vikne George.Ako odemo do ðavola, sigurno æemo naæi tebe zajedljivo doèeka Barbara. Sluaj, George,moj me krivo razumjeti... Nije moja stvar s kim æe plesati i to æe raditi. 170 Neæu edati to radi. Mil Campbell je lijepa i veoma vesela. Ona sigurno moe zametnuti kavgu meðu svojim ljepotanima. Ali je sigurno i to da ne spada s nama, da se ne moe ravnati s mamom i sa mnom... Nemoj uopæe oèekivati da razgovaram s tobom, a kamoli dapleem. Georgeovo opaljeno lice problijedi, u oèima mu se vidjelo da je htio odgovoriti, ali se svlada, digne glavu i bez rijeèi iziðe. Auh, Barbara, dobro si ga ogrebla reèe Grant. Najzad, i njemu u ilama teèe krv, a ne voda. Tako i treba tom donuanu dda Abe. George ima pameti, ali ju ne zna koristiti dok ga netko ne probudi to ljagom po glavi... A ti, Barbara, nemoj se ivcirati. To Campbellovo drutvo mrzi Georgea, jer je Mil luda za njim. Bit æe tuènjave i George æe se vratiti kuæi postiðen, a mi isprebijan. Lucinda je predbacivala sebi to je zapoèela, ali se ponadala da æe ipak

sve dobro zavriti. Bez sumnje, George se s onom Campbell upustio dalje nego to oni znaju i slute. Abe je iziao i vratio se. Reèe: Vidi naduvenka, odjahao je sam...Mama, ja æu odijelo staviti u kola i tamo se presvuæi... Barbara, ti æe veèeras sve zajepiti... teta to æete stiæi kasnije, pa neæe vidjeti gaðanje. Bit æe tamo najbolji iz Tonta. Zbilja, morat æu dobro pucati. Evo Barbara æe, uzimajuæi jednu vrpcu iz svoje kutije ovo ti je za sreæu. Privezala mu je za koulju. Sad ju se samo usudi izgubiti. Hvala ti. Ovo treba znaèiti zlo za onoga na koga bih ja pucao. Kad je odjahaouz kotlinu, Barbara je gledala za njim. Mama, kad bih samo nala momka kakav je Abe... Abe je pravi èovjek s ponosom odvrati Lucinda. U tom trenu obuze ju elja da Barbari kae istinu o njoj, ali je neki osjeæaj prisili da se uzdri. Konaèno æe Barbara



ak 171 morati saznati istinu. Treba saznati da je usvojena, a Lucinda se bojalatrenutka kad æe joj to morati reæi. I neæu se udati dok ne naðem èovjeka kakav je Abe rarbara vie za sebe. Logan ih pouri da se spreme i krenu u Pine jo prijepodne. Pineje bio daleko, no put je bio gotovo sav nizbrdicom, te su tako stigli do zalaskasunca. Logan ih ostavi kod kolske zgrade, poveæe brvnare koja se nalazila ispod umeupravo na kraju malog sela. Veæ je bilo stiglo nekoliko obitelji. Djeca su se igrala oko velike vatre, a ene vadile iz kola torbe i pribor za kuhanje. Lucinda i Barbara poslagae svoje torbe s jelom na stol od grubo tesanih planki po kojem se vidjelo da je izdrao mnogo godina. A onda, dok je Lucinda nalazila stare poznanikei upoznavala se s novim svijetom, Barbara je sa svojom lijepom kutijom otrèala sdrugim djevojkama da se presvuèe u kolskoj zgradi. I ostale su dugo putovale radi veèeranje zabave. Dok je sunce zalazilo i sputao se mrak, jahaèi su stizali pojedinaènu grupicama. Stizala su i kola i dvokolice. Holbertovi i Collierovi putovali suoko sedamdeset milja da bi doli na priredbu. Lucinda se upoznala s nekoliko novodolih obitelji i sad su se svi meðusobno zvali susjedima. Naselili su se izmeðu Mormonskog jezera i Kotline sikomore. Mnogo ih je bilo iz sela Pine, skoro svi iz Pavsona, a bilo ih je èak i iz sela Verdi i Tonto. Skupili su se oko vatri i stolova,razgovarali, alili se, dok nije doao sviraè. Bio je to mrav starèiæ koji je na svojolini svirao iste stvari gotovo veæ trideset godina. Jedina novina njegove glazbebila je to je sad poveo i sekundanta koji ga je na drugoj violini pratio. Pod utimsvjetlom dviju petrolejki u kolskoj dvorani su se vrtjeli plesni parovi. Lucindaje, kao i ranije, znatieljno gledala i divila se. Mladi svijet je i te kako ozbiljno plesao! 172 Bez smijeha, aptanja, koketnog gledanja i zaljubljenog pritiskivanja, kao da je to neka sveèana priredba. Bilo je lijepih djevojaka, lijepo odjeve

nih kao i Barbara, ali nijedna tako draesna kao ona. Barbara je najprije plesalas Grantom i Lucinda nije skidala oka s njih. Poslije nekog plesa mlade bi istrèalavan u svjetlo vatre, drugi bi se nagomilali oko stolova, pa opet k vatri. Loaèi supazili da vatre stalno gore velikim plamenom da bude svjetla. Noæ mjeseca studenogbila je vedra, tiha i hladna. Izmeðu plesova stariji ljudi i ene etkali su dvoranom, brbljali i nalazili susjede koje nisu vidjeli mjesecima. Djeca su se vrzmala tamoamo, bilo ih je posvuda, dok ih nije savladao umor, te ih malopomalo poslagaeda spavaju u jednom uglu sobe, za to su ostavili mjesta. Mlade se sve vie zagrijavala. Iznenada se pred Lucindom pojavi Abe. Jedva je prepoznala njegovu vitku i snanu priliku u za njega neobiènoj odjeæi. Lijep li je bio! Uzbudilo ju je njegovo finotamno lice, mrko skoro kao u Indijanca i njegove sjajne oèi. On je zagrli. Mama,pobijedio sam u gaðanju on æe ponosno. Bilo je to najbolje gaðanje dosada. Ali sam morao zapeti. Drago mi je, Abe. Koju si nagradu odnio? Sve tri. Tri purana i preko

pedeset dolara. Zar toliko? Jesi li kazao tati? Da, sad se on okolo hvali. Barbari jo nisam rekao. Toliko su je opkolili da je jo nisam vidio... Oho, evo je, dolazi. Vidjela me je... Mama, ona je ba ljupka. Barbara dotrèi gledajuæi svojim tamnim oèma samo Abea. Èula sam, Abe, pa to je krasno. Znala sam ja da æe pobijediti uzvikne izagrli ga stidljivo. E sad, ako me pita kako sam pobijedio i zato polako æe Abe onda je za to zasluna ova tvoja traka zavri dodirnuvi vrpcu na koulji. A to æu ja dobd nagrade naalila se Barbara. 173 Sve æu potroiti na tebe. A to bi ti elio? Meni sta da te vidim veselu. E onda, Abe, sad æe plesati sa mnom, je li? Naravno... Èuj, naletio sam na Georgea i njegovu damu. Do ðavola! Lijepa je ona. Tako me je gledala, ali ja nisam progovorio. George æe diæi vatru zbog toga. Dosad je plesao samo s njom. Budala! Ba zapeo. Campbell ovo drutvo navalit æe odmah. Sluajuæi ovo, Lucinda seboji pa reèe Abeu neka opomene Georgea da izbjegava tuènjavu. Dobro, mama, probat æu reèe Abe sumnjièavo. Ali, to ne pomae. George leti visoko i mora tresnuti... Hajde, Ba

rbara, izvedi togod da i ja zapleem, kao to si mi pomogla da dobro pucam na natjecanju. Ovakve priredbe trajale su cijelu noæ do zore. Kako su sati prolazili, neto jesve jaèe spopadalo plesaèe i plesaèice, bili su sve objesniji. Lucinda je to pripisivala fizièkom dodiru. Oni su se ljuljali u ritmu glazbe, i to je bilo samo sredstvoka cilju. Momaka je bilo mnogo vie nego djevojaka i zbog toga za djevojke nije bilo odmora cijelu noæ. Najbolja je plesaèica bila ona koja je mogla izdrati i otplesati sa svim mladiæima. Ovaj je glas uivala Mil Campbell jo prije nego to se zagrijalaza Georgea Huetta. Bila je to snana djevojka od dvadeset godina, koja je udaralamomcima u glavu kao vino. Malo je bilo momaka koji nisu pili kad je poèeo ples. Pili su domaæu rakiju zvanu "bijela mazga", koju su pekli dolje u Tontu. estoko piæe ko



je je raspaljivalo. Logan bi tu i tamo popio pokoji gutljaj te eenice. Lucinda jevjerovala da ta rakija malko razveseli i oslobaða Logana, tako da on popusti i odmara se. Grant bi se od rakije jako razbrbljao. Abe uopæe nije pio, rakiju nije niokusio. Sreæom po Geor 174 gea i cijelu Huettovu obitelj, da su ove priredbe i plesovi bili su vrlo rijetki, jer je George volio rakiju od eæerne trske koja bi mu uvijek razum i æud okrenula naopako. Te su se misli jedno vrijeme vrzmale Lucindi poglavi, no prodoe i ona ih zaboravi èim se upusti u razgovor s nekim novim enama koje je upoznala. Ali, sav taj razgovor nije bio ba radostan i ugodan. Èulo se svata, akako i ne bi! Stvorile se tu, u ovom kraju Arizone, veæ i razne grupe doseljenicilegalni, pa oni bespravni, te pioniri, stoèari, ranèeri, mormoni, a i drugi o kojima je bilo bolje ne govoriti. Neka crna, mrka ena glasno reèe: Sto su uobraeni ovi Huettovi! Na ove rijeèi, koje je èula, Lucinda se trgne. Pokvarie joj raspoloenje. Kasnje je paljivo sluala i èula mnoge primjedbe koje su se mogle odnositi samo na Georgea i Mil Campbell. Pomislila je kako se nadala da æe uivati na ovakvoj zabavi i priredbi, ali se pokazalo da se prevarila. Izmeðu plesova bilo je i malo pauze. Sviraèisu neumorno i dugo gudili, a prestajali su samo da pokvase grlo, pa su opet nastavljali. Kad bi meðutim vani dolo do kakve uzbudljive scene, plesaèi, plesaèice i promtraèi pojurili bi iz zgrade kao ludi. Takva neizbjena scena dogodila se i sada, tese Lucinda u prvom trenutku uzbudi, ali kako je sve skupa potrajalo malo podue, strah joj je poèeo poputati, dok odjednom ne opazi Barbaru na vratima kako vuèe Grantaunutra. Barbara je problijedjela, oèi su joj gorjele. Sto je! krikne Lucinda, a srce joj otea kao olovo. Mama, ne izlazi zadihano æe Barbara tamo se tuku... Sto sedogodilo? prekine je Lucinda. Da nije bio ovoga, bilo bi drugoga... I mene su uvukli u to... George je kriv! Jack Campbell molio me za ples, nije bio pijan, pri

stojno se vladao. Rekao mi je da, ako zapleem 175 s njim, neæe biti tuènjave. Ali jasam se zbunila, naljutila, odbila sam ga... Trebala sam ipak plesati s njim, pasviðalo se to Abeu ili ne! Dobro si uèinila to si ga odbila. A zato je onda dolo do ave? Ne znam. Ali on mi je sam rekao da æe biti tuènjave... Ti ostani s Grantom, jaidem po Abea, pa æemo kuæi. Mama, ne moemo tako otro æe Grant. George je magarac, aliAbe neæe ostaviti da ga Campbellova druina prebije na mrtvo ime. Neæu ni ja. Gdje jetata? Otiao je s Holbertom u selo. Lucinda se probije kroz guvu na vratima, za njom Grant i Barbara. Osjeæalo se uzbuðenje. Ljudi su na vatre nabacivali granja, te su iskre frcale i plamenovi lizali visoko sve do grana tamnih borova. Pred brvnarom se vidjelo kao po danu. Krug ljudi i ena rastegao se i opkolio obadvije vatre.Plesaèi su krivili vratove da bolje vide, penjali se na stolove i panjeve, nastojali da se proguraju kroz gomilu. Primakavi se i preblizu vatri, Lucinda je oprilahaljinu. U punom sjaju vatre stajao je George suèelice crnom Jacku Campbellu, koji

je svojom dugom kosom i izgledom odavao prostaka i neotesanca. Iza njega se MilCampbell rvala sa svoja dva druga brata koji su je zadravali. U tom trenu otelase i zgrabila Jacka za kaput, no on se otrese i odbaci je. Lucinda je htjela napraviti isto, ali ju snana Abova ruka zadra. Prekasno je, mama apne Abe sav napet. Sad æe se pograbiti. Tog trena, dok je gledala blijedog Georgea kako tamo stoji i sijeva svojim prodornim oèima, oèigledno na kraju strpljenja, Lucindu je gore od te slike pogaðala napetost promatraèa, njihov prigueni apat, nagaðanje i ièekivanje; pogje osjeæanje surove strasti u uagrenim oèima 176 gledalaca. Ples, piæe i tuènjava bilijedini èuvstveni odraaji ovog svijeta koji je ivio od ume i stoke, i to je bilo jedno to su oni doivljavali i u èemu su uivali u svom osamljenom i primitivnom ivotu. ao sam ti da ostavi Mil njenom drutvu reao je Campbell. Da, ali ti si budala, jer Mil to neæe odvrati George uspaljen od gnjeva. Mil hoæe samo praviti neprilike. A ti,Huett, tebi je samo do toga da se njome poigra. E, sad, ovdje, hoæu te vidjeti! Ne

k ti vrag nosi tikvu. Misli meni zabraniti! Da si imalo poten, ne bi uvlaèio ime svoje sestre u te gadosti. Premda je Georgeov ton bio ljutit i prezriv, premda je on bio i piæem potaknut, drao se èvrsto i smiljeno. Vladao je sobom. S druge strane Jak Campbell, vidjelo se, bio je pod utjecajem alkohola, obuzet svojom zlobnom namjerom koju je htio potopoto provesti. Drzak i razmetljiv, dugo je èekao da se sretne s Georgeom i sad mu se ukazala prilika. Konaèno mu je i taj nepristupaèni Huettovsin doao pod ruku. George Huett sa zlobnim æe zadovoljstvom Campbell napravit æu iz te tvoje gizdelinske odjeæe poderanu vreæu, a tebe æu zguvati kao staru krpu. Oho! Gle!Znaèi, namjerno se hoæe tuæi sa mnom, a ja svima ovdje kaem da je to samo iz mrnje. ikakva razloga. Zar ti nisam rekao da se podlo poigrava s Mil? To je la, Jack, ja



ti to mogu dokazati. Ha, ha, nita ti meni ne moe dokazati. Pitaj Mil. Veèeras sam jorekao da æu je oeniti samci ako ostavi to vae smrdljivo drutvo. U èudu i bijesan, Cbell se okrene Mil, je li tako? Da, tako je viknula je djevojka unezvjereno, rastrzana stidom i strahom. Pri svjetlu vatre na njezinu se tamnom 177 , licu vidjelo da je na istinskoj muci. Jack, to to radi odvratno je i sramno... Radi mene...Aha, a sad ti, Mil Campbell, reci ovdje: igra li ti podlu igru s Huettom? Ne, neigram ona izmuca bez daha. A to je ono s Richom Harvevem? S njim si u velikoj ljubavi. Htjela si se udati za njega, dok nije ovaj kico Huett... Zatvori ta svoja prljava usta vrisne njegova sestra bijesno, oèigledno uhvaæena u krivnji. Ti si pijan. Dosta sam trijezan da te proèitam. Ti vara mog prijatelja Richa radi ovog Huetta.E, pa kad je tako, ja te dajem njemu. Mil zasikæe na brata kao zmija, te se okrene da pobjegne. Umalo da nije u ludom bijesu skoèila u vatru. Huett nastavi Campbell mrko iako Mil vara Richa Harveva, to ne mijenja stvar, ona se mora udati za njega. Campbell, ne vjerujem ti ni slova dobaci George. Moda æe vjerovati ovo reèe Campell diuæi svoju crnu, èupavu glavu. Maloprije pitao sam tvoju sestru da plee sa mnomOdbila me! I povukla svoje bijele suknje, kao da æu ih ja uprljati, ako ih dodirnem. Ovo ti veæ vjerujem. Ali, moju sestru ne mijeaj u ovo. George se poèeo mijenjati.Nije nita bolja od Mil prasne Campbell strasno, znajuæi da æe sad istjerati Georgea iz njegove mirnoæe. Ljudi govorkaju da ona neprirodno voli svoju braæu... Nato Georgeskoèi i uasnim udarcem tresne Campbella po zubima. Campbell pade, èulo se kako mu razbijeni zubi padoe na tlo. Mukarci oduevljeno dreknue, ene vrisnue. Lucinda se stiza Abea, a Barbara uz Granta. No, Lucinda je samo mislila kako da ode, da napusti to mjesto. U njoj je neto strano gorjelo. Ustavi, Campbell je sagnuo glavu i kaobik navalio na Georgea. Divlje je mlatio objema akama. Poèee pljutati 178 udarci s

edne i druge strane. Campbell dobi strahoviti udarac u nos, krv ga poprska i onpadne. Promatraèi udarie u grohotan smijeh. On zarei kao zvijer, skoèi i opet pokua ladati Huetta, no ovaj je imao duu ruku i smiljenije tukao; Campbell nije mogao nita uèiniti. Svi su jasno vidjeli da je izgubio povjerenje u sebe to ga dovede do jo veæeg bijesa i pretvori u luðaka. Pazi, George! No! otro vikne Abe. Pri svjetlu vatre ucinda je vidjela bljesak noa. Nemoæno se svali na Granta vièuæi: Zaboga, rastavite ih ive upadice mukaraca i vrisak ena prestadoe u trenu i nastade napeta tiina. Huettrce æu ti izvaditi sikne Campbell. Prignuo se, dreæi no nisko u desnoj ruci. Jack, tonije poteno povièe netko iz gomile. Huett se naao uklijeten izmeðu vatre i svog protika. Campbell je tako izmanevrirao da pred sobom ima i Georgea i Abea. George, ako zamahne, zgrabi ga za ruku apne Abe, ali kako je bio tajac svi su ga èuli. Potomje jetko dodao: Neka mi netko da revolver ako niste svi Campbelli. Jim, Sandy zaurla Campbell svojoj braæi drte toga tamo, a s ovim æu ja zavriti! Blijed u licu, sp

eman i oprezan, George se njihao tamoamo. Tad Campbell skoèi i no bljesne. Pogodioje Georgea u desnu ruku, jer se ona opusti. Potom Campbell ubode nie, Georgeu seote krik bola, ali ipak stie lijevom rukom uhvatiti Campbella za podlakticu. U tom trenu skoèi Abe i udari Campbella da je sve odjeknulo, podigne ga sa tla i odbacio ravno u rasplamsalu vatru. Jezivo vrisnuvi, Campbell se otkotrlja iz vatre, odijelo mu gorjelo, lice mu se avetinjski izoblièilo, rukama je mahao kao krilima. No mu ispao. Najblii promatraèi prenue se iz 179 zapanjenosti i odvukoe ga od vatre,potom promukli krici i jauci odjednom prestadoe kad Abe skoèi na Jackovu braæu. Poèelaje borba koja je izazvala divljaèko oduevljenje kod mukaraca. ene problijedie i zase im dah. Kad je Campbell ubo Georgea, Lucinda se skoro sruila, ali sad oivi gledajuæi Abeov juri na onu dvojicu. Njih su se trojica tako brzo kretala i mijeala da Lucinda nije znala koji je koji, sve dok jedan od njih ne bi pao, ali to nikad nije bio Abe. Gomila se utiala, gledala kako padaju teki udarci, dere se odjeæa, sluala

kako ona trojica brekæu. Manji Campbell zatetura i padne na leða. Oamuæen, digao se nakoljena, a Abe ga udari u bradu i on se ponovo isprui po zemlji. Tad Abe navali na onoga drugog koji se nije mogao odrati pod snanim i nasrtljivim udarcima, pa sepoèeo hvatati u kotac po obièaju ljudi iz ume, ali se odmah vidjelo da æe i tako izvublji kraj. Sve je vie slabio, klonuo, bio je nadjaèan. Pao je i poèeo se derati, a Abe ga uhvati, podigne ga na koljena i zada mu konaèan udarac po izoblièenu licu. Uz tup udar, Campbellu glava udari o zemlju i on osta leeæi nauznak kao i brat mu. Plesje pretprio neto duu pauzu nego obièno. Nala se medu gostima i neka ena koja je tvla da zna viðati rane, te ona povije Georgea. Rana na ruci nije zadavala brige, ali ubod noem u prsa zamalo to nije zahvatio pluæa. Rana æe biti bolna, ali ne mora uz



o biti i opasna. Kako se èulo u brvnari, Jacka Campbella odvukli su u selo. Stranoje izgorio i nalazi se u kritiènom stanju. Neki ljudi prenesoe Georgea u Huettova kola. Stari sviraè poèeo je svirati jo ivlje i bolje, a ples se nastavio kao da se ninije dogodilo. Lucinda se zgraala i èudila, a jedna ena koja ju je èula, reèe: Hajte im vas, luk i voda! Bilo je tu i priredbi, kad je nekoliko plesaèa odneseno s nogama naprijed. 180 Poslije tuènjave Lucinda ne vidje Abea, veæ joj Barbara, sva blijeda i smuena, reèe da ga je vidjela kako se naginjao nad Georgeom a onda rekao: "Nijetako strano. Poveite ga i vozite ga kuæi!" A Abe, je li on ranjen? upita Lucinda sva jadna. Ranjen? Ne znam Barbara æe alosno. Pobjegao je od mene. Sav je poderan, prljav i krvav. Ubrzo je doao i Logan. Èuo je sve o tuènjavi. Lucinda se bojala da æe i n pobjesniti, ali je on, kao uvijek, ostao miran, naoko hladan. Reèe: Hajde, Luèe, idemo kuæi. Barbara neka ostane s Grantom, ako hoæe. Ples je tek poèeo. Hvala, ali ja idem s mamom ogorèeno æe Barbara. Za mene nikad vie plesa u Tontu! Pridoe kolima, a Grnt æe ocu: Abeova konja nema. I ja æu pojahati i poæi. George je leao na sijenu, malo e doao k sebi i èuo je oèev glas. Tata, gdje je Abe? Mislim da je otiao kuæi, a i mi odmah. Je li ranjen? Ako jest, to mu se ne vidi, kako mi je rekao Grant otegne Huett. Ben Holbert je gledao borbu i kae da je Campbellova druina pogrijeila to te jnapala kad je Abe bio tu. Ah, tata, Abe mi je spasio ivot, a ja sam ba bio lud. Sine, neka ti to bude pouka. Ljudi kau da si imao razloga, jer te ta lukava huljanapala. Sada miruj... Lucinda. Moemo li? Èekaj samo da se Barbara presvuèe. Iæi æu ovaneæu se presvlaèiti reèe Barbara samo mi daj pokrivaè. Potom se uspne u kola na sijenopokraj Georgea. Za kolima je jahao Grant i vodio Georgeova konja. Lucindi se èinilo da nikad neæe zaboraviti one vatre iz koJJn je lizao plamen, veliku brvnaru s njenim petrolejkama, pionire to su naokolo stajali i raspravljali o tuènjavi, mlade 1

81 parove koji su se pojavljivali iz ume da se prikljuèe plesu, monotono cilikanjevioline i tapkanje nogu u ritmu. Èudni su joj izgledali visoki, crni borovi! Sjeæalisu je na one koje je prije dvadeset godina prvi put vidjela u Arizoni. Logan juje umotao u pokrivaè i coknuo konjima. Do izlaska sunca stiæi æemo kuæi reèe veselo. M, znaj da sam veèeras zakljuèio dobar posao. Holbert mi je to uredio. Poteno od njega. Ali, on ionako nije u stanju da se upusti u poslove. U njega nema brsta. Eto,u tome je moja kotlina bolja od svih okolnih krajeva. Imam i hrastova i javorovagutika sa toliko brsta da æe mi to sigurno donijeti bogatstvo! 182 GLAVA 12 Pao jeprvi snijeg i bogato zasuo zemlju nanosima i pobijelio drveæe, kao da se htio opravdati to je zakasnio. Upravo se poèeo prikradati zimski studeni sumrak, kad u brvnaru upadne Grant s vedrima do vrha punim mlijeka. Prestane zvidukati i upita: Tata i Abe se jo nisu vratili? A kad su oni rano doli iz lova? odvrati mu majka. I jo im je to prvi lov ove sezone. Do bijesa! Da veèeramo, da ih ne èekamo. Sto kae ti, Ge

rge? Najstariji sin sjedio je uza zid do vatre koja mu je podgrijala i malko zarumenila lice. Oporavljao se od rana. Neæemo dugo odgovori George. Gdje su vam ui? upadne Barbara. Èujem tatin glas. Èesto je i Lucinda, radosno i s olakanjem, sluala onj dubok glas i u dui ga pozdravljala. Logan je dobro proao u lovu. Najprije se zaèueteki koraci na trijemu, a potom se otvorie vrata. Logan uðe i nasloni puku na zid, ptom zbaci teki, snijegom pokriven kaput. Lice mu se rairilo u zadovoljan smijeh gledajuæi ivu vatru i lonce koji su se puili. Uðe i Abe, u konom odijelu, meka koraka irna lica. Milo je pogledao majku i Barbaru. S njima ude hladan zrak i miris borova. Kakvu ste imali sreæu, tata? znatieljno æe Grant. Ja sam ubio jelena i dva purana odvrati otac s ogromnim zadovoljstvom. A upitaj Abea to on nosi. Danas ne bi pogodio ni stajska vrata preko volje æe Abe. Zbilja, tata, danas mi nikako nije ilo.Ha, ha, ha, pa imao si istu priliku kao i ja da puca u jelena. 183 Pazi, tata prigovori mu Barbara zna veæ da se i prije dogodilo da ste obojica pucali u jelena pa

si ti mislio da si ga pogodio, a bio si promaio u stvari. Sto mu gromova, mala, ima pravo... Zaboravio sam. Danas je bilo krasno na brdu. Ali vie ne mogu hodati kao nekad. Isplazio sam jezik za Abeom... Luèe, najbolje ti je kod kuæe. Neto mi fino mirie, ide mi voda na usta. Sto ima za veèeru? Pirjanu govedinu s krumpirom odvrati Lucinda. Dok se ti i Abe operete, veèera je na stolu. Mama, a to je s onom pitom odjabuka to si mi obeæala ako dovuèem tatu rano iz ume naali se Abe. >,. Barbara ti jepekla. {, Oh, ti si srce, Barbara. Èije srce? ote se Barbari èeznutljivo. Do sada nae, svih Huetta! Lucinda je gledala mua, sinove i Barbaru kako su sjeli da u slastpojedu teènu i obilnu veèeru. Bila je to slika sretne obitelji. Georgeu je ispad biooproten, ukoliko ne i zaboravljen. Èim bude otvoreno priznao da mu je ao i da ga je



stid, a to æe on uèiniti. Lucinda je znala, oni æe zaboraviti onaj nesretni dogaðaj! Lvci su navalili na jelo kao vuci, ali ni Grant ni George nisu mnogo zaostali zanjima. Abe, hoæe mi dati komad te pite? upitao je Grant. Ni govora. Dobro, dobro, smrdljivi grabljivèe izvali Grant upola ozbiljno. Nemoj, Grant! Zna se da æe ti datiuze ga umirivati Barbara. Ja æu ti odrezati. Ali samo mali komad, gospoðice zagunða Abe. Kad poveèerae, Abe opere, a Barbara i Lucinda obrisae sude. Logan dohvati svoju lulu i duhankesu. Grant, donesi nekoliko hrastovih i jedan borov panjèiæ. Napuni lulu, 184 pripali je eravicom, sjedne u svoj grubi naslonjaè i uzdahne: Do bijesa! Konaèno dobrodola. Mislim na pogodbu s udovicom Steadman, da uzmemo njenu stoku napola.Morat æemo, tata, igosati njezine teliæe reèe George. Samo polovinu, sine. Abe sjede o indijanski ispred kamina i prui mokre mokasine prema vatri da se sue. Mokasine se poèee suiti i puiti. Barbara ga s klupe kraj stola promatrala s podsvjesnim oboavem. George skine svoj mali kavez s tek okoæenim vjevericama. Bile su pitome, sitnekao palac. Igrao se s njima kao djeèak, one su mu se verale po kaputu. To ti je bio dobar posao nastavi George. Sigurno preko dva tuceta teladi na proljeæe. Bez pare. A slijedeæe godine duplo. Kad krene, onda ide... Sto nas moe zaustaviti? Jednomsam se zakleo da æu biti oprezan... kad veæ govorimo o tome, onda mislim da bi nam mogli opasno nakoditi kradljivci stoke. Kradljivci? Nije to ba tako kako ti misli. Morala bi to biti velika i hrabra banda koja bi nama mogla nakoditi. Sluam te, sine, fino govori, ali objasni mi to misli? Nema tih kradljivaca koji bi imali petlju da nam otjeraju stoku odavde iz kotline, nama pred nosom. Morali bi provaliti rupu na naoj ogradi. A nije ba ala tjerati goveda kroz takav tjesnac. Pa neka i otjeraju. Abe æe ih pronaæi, a onda... zlo po njih, tata. Moda zlo i po nas odvrati Logan.Ne bih rekao. Mi æemo im po tragu do logora ili do njihove brvnare provjeriti da l

i su to naa goveda i ni rijeèi... veæ odmah pucati!... Èuo sam da se neto sumnja u Caellove. Ti zna, gdje je dima tamo je i vatre... Rekao sam ti i prije, samo onda sam se ja, ovaj... motao oko one Mil Campbell. Upao bih budalasto do kraja s njom, da joj Jack ne reèe onako. ......... 185 Sine, sretno si se ti izvukao. Campbellovi su na loem putu. Èut æemo mi jo o njima. Abe ih pogleda. Zar vam nisam kazao da sm na cesti sreo nekog kauboja, prole srijede, ne, u utorak. On radi kod Colliera.Reèe mi da je Jack opasno izgorio, ali je dobro proao, samo je izgubio malo koe i kosu. Veæ se digao i hoda. Drago mi je glasno reèe George. Kad ga opet sretnem, elio bih da ima oba oka. George, morat æe se dobrano potruditi da ga sretne prije mene reèeAbe. Sluajte, sinovi, neæemo traiti kavgu upadne Huett. No ta druina bolje da nam sesklanja s puta. Moramo voditi raèuna o tome, ali moramo paziti jo i na one gore druine. U drugom naslonjaèu, nasuprot muu, Lucinda je sjedila, spustila pletivo u kriloi zagledala se u raspaljenu eravicu. Ovaj je put ratoboran razgovor mua i sinova

nije uzrujavao. Sve jaèi vjetar i meko sipanje snijega po brvnari i pucketanje vatre vie su joj zaokupljali misli, nego razgovor koji je sluala. Ovi njoj poznati zvukovi i umovi prenijeli su je mnogo godina unatrag, u vrijeme na koje je sad mislila. Odjednom kao da se prenula, reèe njeno: Barbara, hodi ovamo, sjedni kraj mene.Djevojka posluno ustane, priðe iz sjene i sjedne na medvjedu kou do Lucindinih nogu. Sto hoæe, Luèe usprotivi se Logan stegnutim glasom. Moram neto reæi Barbari i djecivrati mu Lucinda i pogladi Barbaru po glavi. Pa zar je to tako hitno? opet prigovori Logan. Lucinda ga pogleda ozbiljno i reèe tunim glasom: Morala sam to jo davnouèiniti. . , 186 Uzdahnuvi, Logan se zavali u naslonjaèu, pa poène neraspoloeno puckau veæ ugaslu lulu. Barbara reèe Lucinda ozbiljno i njeno ovo to æu ti reæi, zaèudit ælostiti. Ali, to je za tvoju sreæu i buduænost. A svakako i bolje za sve nas Huettove. Godinama sam èekala, dok nisam odluèila razbiti jednu sliku naeg sretnog ivota, dabi moda dobili drugu, bolju i potpuniju. Moram. to to! uzvikne djevojka u èudu i kle

kne pred Lucindu. Radi se o tajni zamuca Lucinda. Barbara, ja ti nisam majka. Tinisi sestra Abeu, Georgeu i Grantu. Nama nisi uopæe nikakav rod. Za trenutak Barbara se skameni. Ah!... uasno! Pa to sam ja..., tko sam ja? Zaplakala je, bol joj parao srce. Prikupljajuæi snage Lucinda nastavi: Na prvo pitanje lako mi je odgovoriti. Ti si najmilija i najbolja djevojka koju sam vidjela i upoznala. I dobra sii lijepa. AH tko si, to je tajna. Sigurno jest, da si od dobra roda. A to su tvoji roditelji bili i odakle su, to nikad nismo saznali. Oh, pa onda sam ja nahoèe... bezimena. Èuj, Barbara, jest, to je tragedija, ali zbog toga ne mora oèajavati i biti nesretna. Zato, zato si mi uopæe rekla zajeca djevojka. Jer te samo tako moemo zarati uz nas. Ne razumijem. Hajde, sad lijepo sluaj, milo moje... kazat æu ti... Prol



g mjeseca sam te gledala na priredbi. Bila si najljepa na plesu. Ovi mnogi Arizonci bacaju oko na tebe, sviða im se. Ti ne mari za njih sretna si s nama ali usprkostome, morat æe se jednom udati. Sviðalo se tebi ili ne, netko æe te zgrabiti i odvestisebi za enu. To je na Zapadu tako. Ali ja neæu... neæu! plane Barbara u nevjerici. i;! 187 Da, duo, ne znam ba toèno kako bi se to dogodilo. Ali lijepa i zdrava djevojkane moe ovdje ostati neudata. A kako onda da me zadrite uz sebe? upitala je Barbara glasom punim jada i bijede traeæi pomoæ, utjehu, spas. To æu ti reæi malo kasnije. Nrije da ti isprièam kako si dola k nama. Reci! Mama, znam to æe mi biti gorko, teko, li reci. Barbara, bilo je to nevjerojatno. Dogodilo se prije sedamnaest godina.Sad ima dvadeset. Te su nam godine prole brzo, lijepo, sretno, ti si nam jo uvijekkao dijete... Tada je George imao èetiri godine, Abe tri, a Grant dvije. Bili su oni nestani nevaljalci, kao to mogu i biti mali djeèaèiæi. Abe je bio najgori. I uvijeam sretna to je bio ba takav, jer da nije bio neposluan, da nije kao kakav mali divljak bjeao okolo, èak i u umu, ne bismo te mi uopæe poznavali, ni imali, ni voljeli. tako, Barbara, upravo te je Abe naao, tebe, malu curicu izgubljenu u divljini...Samo sluaj! Prije sedamnaest godina, toèno na dan èetrnaestog listopada, dobro znami nikad neæu zaboraviti, deèki su se nekako izgubili dalje od kuæe. Ja sam bila sva izgubila glavu od posla i kad sam radi neèega izila van, iz ove kuæe vidjela sam da ihnema. Zvala sam ih, no odgovora nije bilo. Ostavila sam posao i potrèala da ih naðem. Kod obora sam naila na njihove tragove. Abe je bio bos i po njegovu tragu ila sam èak gore na cestu. A ba sam im bila zabranila da tamo idu, daleko je. George i Grant su ili za njim. Sunce je bilo skoro na zapadu. Trèala sam, zvala, prola kapiju pa kroz umu, bila sam sva zbunjena i uplaena. Kad sam izila gore, nala sam ih gdje sigraju kod jednog panja pokraj puta. Taj je panj istrunuo. Ali, umjesto troje,

nala sam èetvero djece. Èetvrto je dijete bila djevojèica ljubièastih oèiju. Bila je siva i slatka. Kad sam je pitala tko je, rekla mi je samo "Barbra"... i do danaso njoj nita vie ne znamo. Njena je haljinica bila od fine tkanine. Imala je lijepecipelice, ali nije 188 imala èarapa. Saèuvala sam to i dat æu ti... Abe te je naao poraj puta, plakala si. Toga dana su onuda prola neka kola i ti si èudnim sluèajem ispala iz kola. Traila sam ima li u blizini kakav logor, sluala èuje li se kakav zvuk, glas. Nita. Sputao se mrak, a kako nisam vidjela nikakav logor niti ljude u blizini, povela sam tebe i djeèake kuæi. Logan je bio uvjeren da je u blizini morao biti neki logor i jo iste veèeri iao traiti, ali nije nita naao. Sutradan je odjahao tragih kola do Pavsona, da vidi kako si se ti izgubila iz kola i da li te tko trai. Isad dolazi ono najèudnije i neobjanjivo u cijeloj stvari. Ona kola nisu ni stala uPavsonu. Prola su noæu kroz selo i nitko nije èuo da se kakva djevojèica izgubila, nii ju je itko uopæe doao traiti. Eto, Barbara, to je sve. Ja i Logan uzeli smo te pod

svoje. I nai deèki su te uvijek, jo od prvog dana, voljeli kao svoju sestru. Kad Lucinda zavri, djevojka spusti glavu i glasno zarida. Logan se zakaljao, odloio lului pogledao Barbaru suznim okom. Abe ostane kao ukoèen, uzet. Grantovo lice na svjetlu vatre oblije rumen, George je bio kao oinut, a na njegovom blijedom licu Lucinda opazi èuðenje, nevjericu, iznenadnu radost, potom neto neodreðeno, nalik stidu. Shatio je da je izgubio sestru, ali time nije nita dobio, naime, nije dobio voljenudjevojku. Barbara podigne glas. Ja æu te uvijek zvati majkom... vi ste bili takodobri sa mnom. Oh, zar sam ja dijete koje nitko nije htio? Sad joj se Logan uvjerljivo obrati: Nemoj tako misliti, mila. Time æe samo muèiti sebe. Nije tako. Po mommiljenju, tvoji su roditelji umrli... ali, mi smo te htjeli i eljeli... I ja se sjeæam te veèeri kad te mama poloila da spava s njima, kad su tvoja i Abeova glavica bie zajedno, kako sam onda mislio da nam je s tobom dola sreæa, dobili smo curicu koju smo jako eljeli... to si ti izgubila, mi ne znamo. Moda si imala bogate, dobre ro

ditelje... ali sve je to otilo 189 u nepovrat s njima. Zato je naa ljubav prema tebi ostala, ti nisi bila ni rasla bez ljubavi, ti nisi to izgubila. Ah, tata, ovo to sam imala kod vas, ne bih mijenjala ni za to na svijetu. Nije me to pogodilo,veæ... to nikada neæu saznati tko sam. Logan reèe blago i odreito: Kako, tko si! Ti sarbara Huett! Grant je smatrao da i on mora neto objasniti, pa bre bolje upade: Barbara, sestro, zamisli da te je naao Jack Campbell ili netko slièan njemu! Sto bi onda s tobom bilo! Imala si sreæu to si dola k nama. Gdje bi ti ili bilo koje dijetenalo ovakvu mamu kakva je naa. Mi te svi volimo i dièimo se tobom kao svojom sestrom. Ali ovako, pa to je divota... Sad se ti moe udati za nas! Ova naivna Grantova upadica je u najmanju ruku prekinula tragiènu napetost, a Barbara malo i porumeni. S



inko moj prihvati Lucinda bila divota ili ne, ona se ne moe udati za sve vas. Onai Logan se nasmijae. Kakav je teret konaèno skinula sa svoje savjesti! Na kraju krajeva, tajna je otkrivena i nije ispalo tako strano i razorno. Barbara je svjesnasvog mjesta u obitelji, zna da pripada njima i zato je to neæe tako strano pogoditi. Trenutna alost i jad æe proæi, a moda æe ona to i zaboraviti. Grant opet navali: Ti bio nekakav enski mormonizam reèe veselo. Ja to samo tako kaem. Ali Barbara æe izabati sama. Evo, ja se prvi javljam, prije Abea i Georgea. Grant, ti si zlatan mladiæ odvrati Barbara ali nisi jo odrastao. Za tebe æu uvijek ostati tvoja sestra. Bilaje uzbuðena, oèi su joj jo uvijek bile pune suza. Oh! zakuka Grant. Dobro, Barbara,ti æe po svojoj volji, ali ne zna birati. No, svejedno, ja æu te voljeti kao i dosada190 Mi te, Barbara, neæemo pustiti od nas reèe George plemenito, ali mu se na licu èitala neka napetost koju nije mogao sakriti. George je shvatio i ona njegova kratkotrajna nada je prola. E, da sam znao da nam nisi sestra, ne bih okolo budalio iudvarao se... Ali, uvijek sam... Tad se umijea Abe: Ostavi je na miru. Tko je vidio ovako se aliti? Tek to je saznala tko je, vi je bre bolje snubite, kao da... Glas mu je zvuèao otro i uzbudljivo. Pustite je... jednog dana æe ona sama reæi to joj na srcu i to hoæe. Sve ove godine bila nam je sestra, pa kako sad moe najedanput, odmah... Barbara, sve æe biti dobro. Ne daj da te ova dvojica srde. Svi mi imamo jo velik posao pred sobom. Moramo uzgojiti tatine tisuæe goveda, kako je on to smislio. Ja za sebe znam da mogu raditi jo bolje i upornije, da od mene neto bude, a tekonda, nadam se, mogu jednog dana zasluiti i dobiti tebe... ja sam te naao. I zbilja, kao kroz maglu sjeæam se tvoje cipelice, zapraene haljinice, kako si bila uplakana i tuna. Onda sam imao tri godine... Draga, nemoj biti alosna. Moda je to meni bilo suðeno. Moda si ti dola za spas i sreæu Huettima. Lucindi je bilo teko. Sad ju je

oimala drhtavica sluajuæi Abea kako govori. utljivi Abe progovorio je muevno, poteodano prema Barbari i prema svima njima. Svojom mtiuicijom, svojom u dui èuvanom spoznajom, znala je to Lucinda i osjeæala, ali joj je sam Abe olakao, rekavi sve otvoreno. Znala je ona da bi ba Abe bio za Barbaru. Sanjala je ona o tome, ali nikomenije govorila. Èitala je ona u Barbarinim tamnim oèima, da djevojka sada shvaæa zato ji kako oboavala Abea cijelog svog ivota do sada. Jedina razlika koju je Lucinda opazila kod Barbare bila je da je djevojka povremeno bivala malko rastresena, tepoprimala zamiljeniji i ozbiljniji izraz. Lutala je ponekad u mislima. Bila je svjesna da se njezin poloaj i odnos prema mladiæima uvelike promijenio. Oni su postali paljiviji i 191 obzirniji prema njoj. No ta njena sjeta, zamiljenost i drugo pomalo proðe te kod djevojke opet prevlada zadovoljstvo i sreæa. U toj novoj situacijiu Kotlini sikomore Abe se najmanje izmijenio. Ipak se na njemu opaalo da je zbogmoguænosti enidbe s Barbarom ponekad bio smeten i uzbuðen. No nije se izdavao bilo èim

, niti je pokazivao kako je svjestan da Barbara mari za njega vie nego za Grantai Georgea i da mu ona njenim osjeæajima uzvraæa to ju je ba on naao i spasio od divzvijeri i stradanja u umi. Lucindi je posebno palo u oèi da je Abe postao ljubazniji i obzirniji prema Barbari, ali niti nametljiv niti upadljiv. Ponekad prije, obièavao se aliti s njom, zadirkivati je, no sad to vie nije radio. Shvatio je da je ona veæ odrasla djevojka, zrela, dopadljiva i poeljna, ali je ona za njega ujedno bila i svetinja. Lucindi je jo vie imponiralo to se Abe tako ponaao jer je Barbara starno bila i jedina djevojka koju je on zaista poznavao. Jer, on je sve svoje slobodno vrijeme provodio samo u umi. Meðutim, taj novi odnos prema Barbari stvorio jepromjenu kod druga dva brata. Kako se Lucindi èinilo, Grant je odjednom postao pravi i zreli mladiæ. Sreæom, on nije imao nikakvih mana, slabosti i greaka koje bi trebalo ispravljati. Nita se nije izmijenilo u njegovu raspoloenju za alu i podvalu, usklonosti ka zadirkivanju i u obièaju da sve to ima podijeli s Barbarom. On se otv

oreno i uporno udvarao Barbari. George je pak ozbiljnije i temeljitije pokazao da se neto u njegovu ivotu promijenilo. Ove zime morao se vie zadravati u brvnari zbg opasnosti od upale pluæa kao posljedice njegove rane. Èitao je i uèio i s ocem satima raspravljao o govedima. S nailaskom proljeæa on se oporavio, zadobio staru snagui prionuo na posao jaèe nego ranije. Nije vie iao u Pine ili Pavson. Prestao je piti. Nije iao ni na ples kod Holbertovih, doèim su Barbara i Grant ili. 192 Nije ga èakprivukao ni "rodeo" u Flaggu, koji se odravao Èetvrtog srpnja kad su se natjecali,uivali i uzbuðivali najbolji kauboji jahaèi. Jednom George reèe majci: Mislim da nema zgleda da Barbara pode za mene. Tu je na ljepukasti Indijanac Abe i zbilja mili deèko Grant, pa kako bude! Ali ja nju volim i trudit æu se da dokaem da sam zbilja zbog



nje okrenuo list i postao pravi èovjek... I neka ona izabere ili Abea ili Granta,svejedno, moj æe stav prema njoj uvijek biti jednak. Poèetkom jeseni George je nagovarao oca da opet izdvoji izvjestan broj stoke i da je otjeraju na eljeznièku postaju. Èuj, tata, sad to treba uraditi uporno je uvjeravao oca. Ako izdvojimo i prodamo stara goveda, tim æe novcem kupiti mladu stoku, po broju ne onoliko koliko proda,recimo, neka bude pola od toga, ali æemo bre poveæati stado. Predugo je dri. Osim t, treba nam alata, namirnica, treba nam popraviti togod, zapravo dosta toga. Da kupimo kakav auto, kamion, drugi su nas ranèeri pretekli. Neki imaju veæ automobile iteke kamione. Vremena se mijenjaju. Mi smo se uspavali u ovoj samotnoj kotlini.Da imamo kamion, mogli bismo ove jeseni prevuæi pet stotina vreæa krumpira u Flagg.Ova ideja nije se dopala Huettu. Mrzio je smrdljiva, opasna vozila bez konja, koja su donosila nevjerojatne promjene u zemlji. George je dokazivao da su zbog toga izgraðene bolje ceste i da se mnogo dobija na vremenu u saobraæaju, a time se isplaæuje sve to je uloeno u cestu. Huett se sloio da proda i izvjestan broj goveda, als kupovinom automobila nije se nikako htio pomiriti. Dobro, kad neæe, ja æu ga kupiti za svoje pare tvrdoglavo i ljutito reèe George. Vidjet æe veæ. I zaista. George se nje vratio s ocem i Grantom iz Flagga. A kad se vraæao, èuli su kako mu auto nizbrdoklopara i grmi. Logan se stane grohotom smijati, a Grant veselo vrisne. 193 Barbara je takoðer vriskala od radosti, a Lucinda se skoro uplaila: Za ime svijeta! Najprije zaèuðena, a potom u strahu, gledala je kako se George sputa nizbrdo u nekom crnom automobilu koji je kripao kao raskliman premda nije tako izgledao. Huetti su ipak bili oèarani. George se spustio putem, a onda pojuri ravnicom toèno pred brvnaru, gdje je uz silnu lupu zaustavio auto. Bog, narode pozdravi ih on oteuæi i gledajuæiih slavodobitno. George Huett, gdje si naao tu èudnu spravu? upita otac. Kupio sam

je polovnu. Ne alim novce... Samo da zna kako sam brzo stigao ovamo. Èudit æe se! d si krenuo iz Flagga? Prije podne. Valjda, ne danas? Nego to. E, tata, ti si mislio da ovo ide kao na stari vranac. Jest, prodrmao me malo... Uskaèi, da te malo provozam. Ne, ne odbije Huett, ali zato Barbara navali: George, povezi mene. Sva je gorjela od elje i nestrpljivosti. Naravno! Sjedaj ovamo kraj mene! Provezao seispred kuæe pa je zaokrenuo na potok te je voda prskala na sve strane, a s druge strane potoka opet je digao oblak praine. Vratio se pred kuæu. Barbara iskoèi sva odueljena, zadivljena. Vikala je: Joj, to je lijepo! Sto brzo ide! Malo sam se i uplaila. Do vraga i dananja mlade tuno æe Huett Lucindi. Na stari naèin da je prespor, pr! Vidim, morat æu i ja tako, samo ako su ti automobili sigurni. George nije uspiouvjeriti oca da se moe uzdati u automobil. No, jo prije nego to je poèela zima, dokzao je da se autom brzo putuje, vrijeme utedi, a sve se moe hitno i 194 lako dopremiti kuæi, za tren se na ranè donesu namirnice i pota. Vidi objanjavao je ocu ti si

deset i pet godina bio pionir, a sad si ranèer. Gonjenje slijedeæeg stada za prodaju, popravak ograde, muèna rabota od jutra do mraka i svi drugi poslovi gutali su dane kao sate. Vrijeme je letjelo. Momci su u plaæe sloili stotinu tona djeteline i prevukli gotovo isto toliko krumpira i prodali u gradu. Jo prije mraza latili su sepuaka i krenuli u lov. Barbara i Lucinda hitale su sa svojim poslom da spreme bezbroj tegli ukuhana voæa, razne turije, te sjeckana mesa za zimnicu. Logan je u smoènicu spremio i lijepu gomilu kupusa, najboljeg to ga je do sad uzgojio. Luèe! uzviknuo je sav sretan sjeæa li se kako sam ti nekad govorio da neæemo gladovati?... Sad nam je sasvim dobro... Ali, naèekali smo se. Godine su prolazile, a Huettovo se stado udvostruèi lo, utrostruèilo, uèetverostruèilo. Telièi su pridolazili kao po èaroliji.ica Steadmen je umrla bez nas ljednika, nikakav roðak se nije javio, pa je Huettovi ma pripalo njezinih nekoliko tisuæa grla. George je sebi uvrtio u glavu nekakavplan da presijeèe i zagradi stoènu stazu koja je odozgo vodila u uvalu Tri izvora. O

va uvala je donekle slièila Kotlini sikomore, ali je bila veæa i imala vie ispusta koje je trebalo zagraditi. Otac je prigovarao, ali je George dokazivao kako æe se uovim dvjema kotlinama, bogatim hrastovim brstom i irom, stoka razmnoiti mnogo bre nego u jednoj. Iznosio je èinjenice, raèunao, dokazivao. Huett konaèno popusti. Ali æe nm tamo kradljivci krasti stoku mnogo lake nego u Kotlini sikomore prosvjedovao jei dalje Huett. Dugo se godina muèio oko svojih goveda i postao pretjerano oprezan. 195 Riskirat æemo pa neka bude kako bude. A tamo æemo potjerati i ono divljih konja to nam je ostalo. One reponje puno deru. Kako je Lucinda neprekidno opaala, Loganje svima duboko usadio svoju veliku zamisao, svoju strast za velikim stadom, neumornu radinost, nepopustljivost i portvovanje, dok konaèno ne vidjee uspjeh i napre



dak. No, ni sada nisu usporili s radom. to je Huettu bilo deset tisuæa grla stoke?Godinje nije htio prodati vie od tisuæu. Nije se zaduivao, ali je stalno kupovao stou. Lucinda je vidjela da su sretni. Bili su vrijedni kao pèele. Bili su dovoljni sami sebi. Nekoliko puta godinje ila bi ona s Barbarom u grad, te bi toliko vie uivae to to nije bivalo èesto. Rijetko bi kad Barbara spomenula udaju. Djevojka joj jednom reèe: Mama, mene je strah. Abe æe me jednog dana pitati, a ja ne bih htjela od njega traiti da me jo èeka... volim ga silno. Ali, George i Grant me takoðer vole. Mense èini da se Abe ustee pitati me da ne bi povrijedio braæu... Mi smo svi sretni pazato ne bismo mogli dalje ovako. 196 GLAVA 13 Logan je doivio i takav trenutak, kad je morao priznati da jo nije dobro upoznao Zapad. Kao bijesan poar irio se krajemglas o dramatiènom ubojstvu Tima Mooneva. Jo prije nego to je prolo zaprepatenje inenaðenje njihovih susjeda, pokupila se obitelj Tima Mooneva i odselila. Odmah zanjima je Dwight Collier prodao sve svoje Holbertu i otiao. Collier je javno govorio da je u zadnje vrijeme sumnjao u potenje Tima Mooneva, a za sebe rekao da on stim ubojstvom nema nikakve veze. Doseljenici ovog kraja nisu mu ba povjerovali.Ubrzo se èulo da je Moonevjev sin podigao veliku svotu iz banke u Flaggu. A onda,malopomalo, kako su kauboji i ranèeri saznavali, sretali se i razgovarali, dokazalo se da je Tim Moonev zaista bio lopov. Istina, nitko od njih nije tapao po leðimaLogana Huetta to je njih i njihov kraj rijeio ovog stoèara kradljivca, ali ga nitkonije ni optuivao, niti ita loe sumnjivo govorio o njemu. Oni su tu raspravu okrstili "puku meni, puku tebi", u kojoj je èestit èovjek pobijedio. I to im se èinilo dobroer su se mnogi potajni kradljivci uplaili i èuvali da ne "poðu" za Moonevjem. Ali, sdruge strane bilo je i loe. Naime, èuli su o tome kradljivci i jataci iz daljeg i saznali da ima dosta i dobre stoke za pljaèku u predjelu Mogollona i od Malog Color

ada do Tonta. Huettovi sinovi uopæe se nisu brinuli niti marili to im je otac dobioreputaciju arizonskog ubojice. George i Grant postali su samo malo tvrði, grublji, a Abe utljiviji. Èitavu godinu nisu Barbara i Lucinda krenule iz kotline, èak ni donajbliih susjeda. Kad su poslije tog dogaðaja prvi put dole u Flagg, vidjele su dase to veæ i zaboravilo. Tijekom godine dogodili su se i drugi, ozbiljniji i tei sluèajevi, pa i ovi su veæ 197 bili zaboravljeni. Nije se uopæe opaalo da bi ljudi njima pripisivali kakvu sramotu, ni ubrzo poslije ovog dogaðaja, a kamoli nakon godinu dana. Njihovi prijatelji, pravi pioniri, toplo su ih pozdravili i u razgovoru s njima bili su vrlo obzirni. I tako se Lucinda i Barbara brzo oporavie od tog udarca. Jedino je Logan znao koliko ga je muèila ta stvar, to je ubio Tima Mooneva. Jakose bojao da je ovom neizbrisivom ljagom, koju neæe nikad skinuti, igosao svoje sinove i da æe to prekinuti njegov napredak i uspjeh za mnogo godina. Muèili su ga strahi grinja savjesti sve to ogorèavalo ga je, ubijalo mu duevnu snagu, kidale ga besan

e noæi i muèile teke misli pri svakodnevnom radu. No, on je i suvie kasno uvidio da jto besmisleno. Od svih muka i tegoba koje je za ivota prebacio preko glave, to toje ubio Tima Mooneva, bilo je najgore i najtee, najvie ga izmuèilo i na njemu ostavilo najdublji trag. Preivjeti, odrati se i razviti u ovoj zemlji, iziskivalo je odèovjeka vie od ambicije, od pozamane snage, istrajnosti, èasti i nepokolebljive hrabosti. Stoèar je morao imati sva ova svojstva, i jo vie da bi udario temelje svome domu, imenu i ivotu. Pa èak i onda kad je to sve postigao, kad je uzgojio velika stada goveda i èopore konja, trebalo mu je puno ilavosti, snage i hrabrosti da se odri.U naprednom stoèarskom kraju uvijek su se pojavljivali kradljivci i toga æe uvijek biti, dokle god se goji i podie stoka. Velika, neograðena imanja, divljina uma i gudura nikad neæe doèekati dan da kraða stoke prestane ili da ne bude ljudi te vrste koji le ivjeti i zaraditi na kradi. Kroz sljedeæi vremenski period brzo je rastao broj Loganovih goveda, rasla su njegova stada. Ali se time uveliko poveæavao i posao, nj

egov i njegove obitelji. Bio je on i suvie otrouman, a da ne bi opazio kako se godinama usaðivane navike iz vremena muke i oskudice, ne mogu lako izmijeniti. 198 Amoda se uopæe neæe ni moæi izmijeniti. Odgojio je svoju obitelj u skromnosti i tedljiti, znali su oni vrijednost novca, a uvijek su bili sretni kad su dovrili poduzeti posao. ivjeli su za sebe i bez utjecaja sa strane. Automobil i èasopisi stigli sui u Kotlinu sikomore da otvore oèi i ovim Huettima koji su voljeli svoju divljinu, da ih natjeraju da podu ukorak s napretkom modernog svijeta. No, misao i elju Huettove obitelji da diu svoja stada nita nije moglo suzbiti niti izmijeniti. Oni su i dalje radili po osamnaest sati dnevno, a dvije ene njihove obitelji ostale su tedljive i marljive kao i dosada. Buduænost ih vie nije zabrinjavala: sada su imali



sve, bili su zadovoljni, punog srca, i pune due. Doao je i dan kad je u Kotlini sikomore veæ bilo petnaest tisuæa grla. Ovo dugaèko i prostrano imanje sa svojim jutrima trave i brsta moglo je lako podnjeti ovoliku stoku. Zidom ograðena kotlina, zatiæena od oluje, zime i sue, bila je nepodesna za operacije kradljivaca. Tu i tamo zalutali bi pojedini lupei, zaklali i ukrali po koje grlo, obièno na prolazu, i izgubili se. No Puranska dolina sa skoro dvostrukom povrinom i bezbrojem travnatih izlaza postala je prava propast za Logana. Za njega i tri sina bila je dovoljna i sama Kotlina sikomore, da je paze i nadgledaju, ali oni su poduzeli i ovo drugo inisu poputali. Stoku su im odanle krali i odvlaèili razni kradljivci, nekakvi jahaèikoji su se pojavljivali tko zna otkuda, ljudi bez doma i zanimanja, ali uza sveto stado u Puranskoj dolini je raslo. to ono nije raslo brzinom kojom je raslo stado u Kotlini sikomore, bile su krive krade èitavih èopora mlade stoke odsjeèenih od krda i odvedenih kroz neki od izlaza koje je bilo nemoguæe zatvoriti> te prepadi lopovskih bandi i danju, kad su se Huetti nalazili negdje daleko. Godinama je to muèilo Logana Huetta. Un je postao nepomirljiv neprijatelj kradljivcima koji su musmetali i spreèavali ga da postigne svoj udeni cilj. 199 Tata, ti si postao tolikozadrt, kratkovidan i tvrdoglav èesto mu je govorio George. Prodajmo to stado iz Puranske doline. Jo ne, George i po stoti put nije poputao otac. Dobro, onda ne obazirimo se na one lopove piliæare, pazit æemo samo na one prave kradljivce koji upadaju u Puransku dolinu jednom ili dvaput godinje i koji su nam zaista opasni. Sad imje nekako vrijeme da se pojave... Oni nam svaki put puno ugrabe. Ima pravo zlovoljno æe Logan. A to bi po tvom trebalo uraditi? Abe veli da se tamo sakrijemo, ulogorimo i pazimo. Tako? A Lucinda i Barbara da same ostanu kod kuæe? Nema od toga nita. Èuj, tata, svake bi noæi jedan od nas doao ovamo. To bi se veæ moglo. A kako æemo s

talim poslovima? Neka sve prièeka dok tu bandu ne otjeramo zauvijek ili ne pobijemo. Hm, jest, ali najprije ih moramo nekako naæi, dohvatiti ih. Abe kae da je siguran da oni straare okolo na bregovima i motre s podesnih visokih toèaka. A kad mi odemo, onda provaljuju. Kakva korist onda da logorujemo tamo u blizini Puranske doline? Bolje bi bilo da se vas trojica toboe uputite u grad, pa kad padne mrak da se vratite i pred zoru oduljate do Puranske doline. Probali su i tako. Sakrili sei èekali, ali ipak nisu uspjeli uhvatiti kradljivce. Huettovi jo nisu poteno ni zapoèli neodloivu etvu, kad im lopovi veæ ukradoe najveæi èopor goveda koji im je bio otjdo tada. Abe je to opazio dva dana kasnije, po tragovima stoke koju su lupei odagnali prema Tontu. 200 Ranèer je bjesnio, a sin George mu opet reèe: Prodaj to stadoiz Puranske doline, jer æe ga inaèe lopovi svega pokrasti na oèigled. Abe se zamislioi dodao: Slutim da æe ta banda opet doæi. Uvjeren sam da imaju stalnog i sigurnog kupca za stoku. I ja tako mislim reèe George. I da jurimo po tragu i da ih naðemo i pr

epoznamo svako grlo, to nam vrijedi? Naa stoka nema iga i ba zato su se i ustremiliovi jastrebovi na nas. Jest, deèki, prolo je ono vrijeme kad je gubitak stajao manje nego da unajmimo tuce jahaèa, za èuvanje stoke. Godinama smo nekako izdravali, a sad se to promijenilo. Priznajem. Ali, svejedno, ja ne mijenjam nita! Sinovi su gasluali, a George æe opet mirno: Pametnije bi bilo da mi nekako, da ne kaem popustimo, nego pokuamo rjeiti: ili prodati ili da unajmiti kauboje. Popustimo?... Ne dam!... Grant, misli li i ti tako kao George? Naravno, tata. Ja ne volim tebi protusloviti. Nismo mi to nikad èinili. Ali sad je veæ postalo teko i nama samima. Da ti kaemtebi moda nije ni palo na pamet da i nama treba novaca. Nikad nam ne da ni pare.A svakako smo zasluili neku plaæu, ako ne i vie... Pa da, mogao bi prodati to stadoiz Puranske doline za dvadeset dolara po grlu. Eto, da kaem, neka je samo deset tisuæa goveda, to ti je dvije stotine tisuæa dolara!... Svi bismo mi bili bogati, a tebi bi jo uvijek ostalo stado u Kotlini sikomore. Grant je oduvijek bio onaj koji

je najmanje neto dokazivao te, kad ovo reèe, duboko pogodi i zaprepasti Logana. Medu njima je rijetko dolazilo do svaðe, èak i do rasprave, no ovaj put se posvadie. Ali sve se ne zavri samo na tome. George i Grant su porazgovarali s majkom i Barbarom i kad jo njih dvije odluèno i ogorèeno napadoe Logana, on se strano zaprepasti i ai. Posumnjao je u sama sebe, u svoju 201 odluènost i volju. Bjesnio je i urlao, ali sve bez korsti. Opet mu rekoe da nije u pravu. Tad se Barbara obrati utljivom Abeu te i on stade uz njih. I prvi put se obitelj podijeli. S jedne strane Logan,a s druge svi ostali. Logan je i dalje bjesnio. Njih je spopao nepodnoljiv jad, no nekako se smirie. Shvatili su svi, pa i Logan, da se stvarnosti mora pogledatiu oèi. Sjeo je u svoj duboki naslonjaè i spustio glavu na ruke. Lucinda mu priðe i nje



o ga uhvati za rame. Djeco s mukom je poèeo Logan eto, neka ste i u pravu, ali vito ne gledate s mog gledita. Cijeli svoj ivot sam dao sve najbolje od ivota, boriosam se protiv svih nedaæa u ovoj kotlini... Najprije bez novaca i bez pomoæi, a ondaprotiv divljih zvijeri i hladnoæe, poplave i ege, protiv sue, nisam se razumio u farmerske poslove, sve sam morao isprobati i iskusiti, i tisuæu drugih tekoæa. A najteai najgora mi je ova sada, ovi kradljivci stoke. Skoro trideset godina borim se protiv tih napasti i tegoba, sad imam mnogo stoke, cilj mi je na vidiku... A vi traite od mene i ja priznajem da ste u pravu, ali da diem ruke sada, da popustim pred nekoliko uljivih kradljivaca! Ja to neæu. Pa neka ide k vragu i zadnje moje govedo u Puranskoj dolini, meni jo nije prpa, ja ne poputam... Tako æu uraditi, da znate. A kad dostignemo punih trideset tisuæa goveda, prodat æu, podijeliti novac na jednake dijelove svima i odseliti u grad, natrag u civilizaciju i tamo ivjeti... To je sve... ja sam ovdje gazda. I kako kaem, tako æe biti. Te godine nije Huett otjerao ni jedno jedino grlo na prodaju, da mu stado u Puranskoj dolini ne bi ostalo nezatiæeno. U grad je poslao Lucindu, Barbaru i Granta po namirnice. Oni su kupili potrebne stvari i lijepo se zabavili. Kad su se vratili, Huett se zaèudio i zadiviopromjeni koju je na ene proizveo jedan kratki posjet gradu. Njemu civilizacija nije bila potrebna i stvarno se bolje osjeæao kad nije imao dodira 202 s ljudima. Vremena su se mijenjala, ali je Logan uvijek bio isti. Lucinda je izgledala odmorna i osvjeena, tvrdila je da je bilo dobro to su ili, no ipak je jo bolje to su sti kuæi. Barbara se vratila sva rumena i svjea, jo ljepa. Ludovala je prièajuæi o nekaeroplanima i kinu. Logan jo nije vidio ni jedno ni drugo i ièuðavao se. Upitao je Ganta kakva je sad cijena stoci. Tata, zaboravio sam pitati reèe Grant postiden zbog svoje nemarnosti. Nebesa! Pa to si onda cijelo vrijeme radio u gradu? Kupovao s

am sve to si naruèio odrjeito odgovori Grant. Hajde da vidimo. Kola mi izgledaju dobro natovarena. Abe je s ljubavlju i uzbuðeno gledao èas Granta èas Barbaru. Zanijela ga njihova radosna lica pa æe otegnuto kao u ali: Tata, slijedeæi put æu i ja u Flagg, naèe æu ostati bez djevojke. I Barbara se nasmijala na ovu alu, ali je ipak malo pocrvenjela, to joj je lijepo pristajalo. U Huettu se uèvrstila misao i odluka da bi jednog sina trebalo oeniti. I Lucinda mu je veæ rekla da je Barbari najvie u srcu Abe,no to Logan nije opaao. Bilo mu je ao to nije imao tri takve Barbare. Listopad jeveæ bio pri kraju i sav se ozlatio. U studenom zapadne prvi snijeg i zaprijeèi daljnje kretanje stoke. Logan i Abe krenue u umu u lov. Posljednjih godina lov je bivaosve slabiji. Nekad je oko Kotline sikomore i na okolnim bregovima bilo dosta jelena i purana, a sad ih je trebalo traiti daleko po umi. S godine u godinu umnoilise lovci iz gradova du eljeznièke pruge. Huett i Abe sretali su i ove sezone te lovce, koji su pucali na svaki suanj u ikari. Sjeli su na neku kladu da se odmore. Sin

e Logan æe Abeu moda nemamo pravo, ali meni se ne sviða ovo po novom. Proskitali se na sve strane nazovilovci. Jelen zatiæen 203 zakonom. Drava nadgleda umu. Lov na jelee i purane samo mjesec dana. Ne valja mi to. Tata, ti gleda samo na svoj ivotni cilj odvrati Abe. Kad je predsjednik Sjedinjenih Drava izdavao te zakone, on je mislio i na djecu nae djece. Dobra je to stvar. Nas ovaj zakon obvezuje isto tako kao i Stillmanove i druge ljude po ovim umama. Mi lovimo kad nam je volja. Ovi zakoni nisu krojeni za one koji su se rodili i ive u umama. Hm! A zato onda nije skrojio i zakone protiv kradljivaca? Ima dosta zakona i protiv kradljivaca stoke, alitko da ih provede po ovim pustim terenima i gudurama? To sad stoji do nas. Mislim da sam ipak predugo ostao u ovim umama reèe Logan gledajuæi s ljubavlju poumljenu ualu u kojoj je podnevno sunce obasjalo mrlje snijega proarane smeðim hrastovim i crvenim javorim listom. Velike srebrne jele kao da su se natjecale sa utim borovima, èiji je to proplanak bio. Jasike, gotovo posve liene svog zlatastog lista, bijeli

le se na tamnozelenoj pozadini. Na grebenu je bilo dosta nepogodama oborenog stablja, a bilo ga je i dolje. Zrak je bio hladan, no unatoè tome Logan je sjedio gologlav i godilo mu sunce. Nosnice mu bile pune mirisa borovine. I sam je spoznaoistinu da on zaista nije htio, tovie, mrzio je misao da bilo s kim dijelu ovu svoju divljinu. Nadam se da æe ostati ovako bar dok sam ja iv probudi se Abe iz svojihmisli. Abe, pa valjda zna da æemo konaèno otiæi u grad da tamo ivimo. Pitam se samo k. To æe biti krasno za ene, a tek za Barbaru, kad bude imala svoju djecu. Ali ja senadam da æu ipak pola svog vremena provesti u umi. Tata, zna, kad proda stoku, ostai Kotlinu sikomore meni. $i: Tebi i meni, sine. 204 Potom pokupile svoju lovinui krenue kosom nanie, kuæi. Èudna misao muèila je Huetta. Ima tome preko dvadeset i p



godina da je Abea prvi put poveo u lov i otada nisu propustili nijednu godinu. Ali jednom æe doæi i njihov zajednièki zadnji lov. Moda je to ba ovaj. Huett je od sebdbijao ovo nejasno, alosno predskazanje. Puransku je dolinu veæ odavno bilo nemoguæekontrolirati bez dovoljnog broja jahaèa, ali je usprkos tome broj goveda veoma, èakpretjerano porastao. Te jeseni bi trebalo unajmiti èitavu vojsku kauboja da se sprijeèi kraða odlutalih junica i jednogodaca. Ta teta bila je neznatna pa je Logan mogao samo nagaðati kolika je, jer mu sinovi nisu nita govorili. Jedne veèeri Abe se ne vrati sa svog obilaska i izviðanja. Dosada se uvijek na vrijeme vraæao kuæi te je bilo èdno i neobièno da izostaje preko noæi za vrijeme lovne sezone. Bio je poèetak listopada. Logan se zabrinuo. Nije se on plaio za Abea, jer je znao da mu nema ravna u Arizoni glede snalaenja u umi, veæ ga obuzimao strah da se nije dogodio veæ dugo oèekivprepad na stoku. Gdje si vidio Abea zadnji put? Mahao mi je s grebena iznad oneproloke, s june strane Puranske doline reèe Grant. Davao mi je neke znakove i, koliko sam ga mogao razumjeti, naiao je na neto u dolini. Po zadnjem znaku, ako sam ga shvatio, kasno æe se vratiti. Da, ali ako ne doðe? opet æe Logan. George i Grant sujedno vrijeme razmiljali i zakljuèili da bi bilo najpametnije prièekati do sutra ujutro, pa ako se Abe ne vrati, oni æe ga krenuti traiti. Poèet æe od mjesta gdje ga je Grnt zadnji put vidio, pa dalje po tragu. Zabrinule su se i Barbara i Lucinda, dosta dugo nisu legle, èekale su, no konaèno ih svlada umor i legoe obuèene. Moglo je bitveæ i preko ponoæi, te Huett izaðe sa sinovima u noæ da osluhne. 205 U jesenskoj noæi dala je mrtva tiina. George je imao otro uho pa im proapta neto kao da ih upozoravaOni se ukoèie kao kipovi i napregoe svu panju. Do Huettova uha najprije dopre mek, up korak poznavao je on te brze korake. Slijedeæeg trena pojavi se Abe. Bog! Zar ste me do sada èekali? Ba dobro, inaèe bih vas morao buditi i istjerati iz kreveta. Hu

ettu se vrati hrabrost i povjerenje, i on æe: Da, sine, budni smo, a to je bilo tamo? Diæi æe vam se kosa na glavi samo kad vam kaem reèe Abe neuvijeno. Prepad na stoku!Nije valjda jo! U svakom sluèaju, spremni smo za guvu. Opomenut je upola spaen reèe an. De, sine, govori to je bilo! Sluaj, tata. Jim Stillman, njegov brat i Tobe Campbell s jo dvojicom koje ne znam, hoæe nas opljaèkati. Oho, petorica? E, neæe, samo nea ih ja dohvatim mrko æe Logan. Uzalud sam se skrivao i èekao ih. Samo sam gubio vrijeme nastavi Abe. Oni nisu sili kroz umu, veæ putem od Pinea i nisu se nimalo ustezali, veæ ravno dolje u Puransku dolinu. Priuljao sam im se to sam blie mogao. Ulogorii su se na èistini, slobodno sjedili uz lijepu vatru, a ono to sam od njihova razgovora uhvatio dosta mi je... Sad æete se iznenaditi kad vam kaem da je Tobe desna ruka onog HilIbranda. Èuj sine, nita mene ne moe iznenaditi kad se radi o onom kojotu.To ti je tako. Tobe Campbell uhvatio je u ake Stillmanovu druinu, a on je najgorii najdrskiji u toj bandi... Sam se izdao da je Hillbrandov èovjek. Èuo sam ga kad j

e to rekao. Jim se nije mogao oduprijeti takvom argumentu, pa su se njih dvojicaodmah sloili i preli na stvar. Èuo sam da 206 spominju tvoje ime, tata, i moje, sveu svezi s naom kotlinom. Tobe im je crtao skicu na zemlji. Ja sam zakljuèio, a znao sam jo i ranije, da oni neto spremaju, ali sad se radi o satima. I tako su sjedili i razgovarali do poslije ponoæi, nisu pili nita osim kave. Svatko bi odmah znaoda se tu radi o velikom poslu... Naravno, Jim Stillman je drhtao kao prut... Svisu bili uzbuðeni osim Tobea. On se drao mirno, hladnokrvno, drsko, samo da si ga èuokako je spokojno izlagao svoj zloèinaèki plan! A to su to smislili? upita Huett najen od bijesa. Campbell smjera da nam otjera stoku iz Kotline sikomore. Odavde! prasne Huett. George se udari desnom pesnicom po dlanu lijeve ake, a Grant, koji jebio malorijek, osu psovke kao iz rukava. Tad konaèno smogne Logan glas: Abe, akoje toèno to to govori, onda je Campbell lud. Otjerati stoku odavde? Na tako to nikadnisam pomislio. Pa to je nemoguæe. Moguæe je, moguæe. Odvaan poduhvat i izvodljiv za l

pea kakav je Hillbrand. Polako goniti iz Kotline jo prije zore. Jedan od njih æe izjahati i otvoriti nau kapiju. I prije nego to ti ustane, naih dvije tisuæe goveda biveæ vani... I sam zna, dosta je daleko od mjesta gdje put poèinje uzbrdo. Oni misle da neæemo èuti, ako gone tiho i lagano. Kad se mi pojavimo, oni æe pripucati s brijega,tako je Tobe smislio, a kad se nadu gore sa svom stokom koju ukradu, onda su "na konju". Tad æe situacija biti u njihovim rukama. Nekoliko ljudi æe nas s pukama zadravati, pa i ubiti, ako navalimo putem za njima. Ostali æe za stokom i kad su jednom u Tontu... Kome moemo onda dokazati da je ta neigosana stoga upravo naa? Zaboga,pa tako i jest! uzvikne Logan i uzme uzrujano lomiti prste. 207 To bi se zaistamoglo dogoditi nastavi Abe mirno. Ali ja sam nadoao na to kako æemo im doskoèiti, a n



eki od njih neæe nam izmaæi iz kotline. George, ta ti kae na ovu drskost? upita LogaTata, taj Tobe Campbell bio je oduvijek lukav i vjet. Ako on ubaci nekoliko lupeaovamo do brvnare, mogli bi nas zadrati i poubijati, dok bi ostali pokrali stoku.Mislio sam ja i na to tiho æe Abe. Kad poène svanjivati, mi neæemo biti ovdje. Mama iBarbara ostat æe u kuæi, a kad poène borba, i one æe pucati to vie budu mogle. Huett imao èupavom glavom i potvrðivao Abeovo izlaganje. Pucati to vie, to bolje. A ti mislda se sakrijemo i pustimo da nam toèno ovuda protjeraju stoku?... Ne dopada mi seto. Ne dopada se ni meni reèe Abe u neizvjesnosti a to da radimo, daj ti reci neto bolje. Nita od toga da se nateemo i gubimo vrijeme. Na kraju krajeva, ja se ne slaemda æe oni svakako goniti stoku ovuda. Campbellova druina æe iæi za stokom i mogla bi e goniti putem, bez obzira na nas. Tata, oni æe lagano sprovesti stoku, dva jahaèa otraga, po dva sa strane i jedan naprijed. Taj prednji bit æe Tobe Campbell i on æe otvoriti kapiju. U to moe biti siguran. Ta lija Tobe prezrivo æe i s mrnjom George. Dbro je smislio. Kad bi mi pripucali, on bi veæ bio van dometa. Abe, smisli neto, ali brzo navali Huett shvaæajuæi da se odluka mora donijeti odmah. Dobro, tata, sluaj odvrati Abe naglo i u elji da pokae da je veæ smislio. Ti æe ostati u brvnari s mamomBarbarom. Dobro otvorite oèi. Spremite odmah puke i svih est revolvera. Napunite ih,stavite dosta municije da vam bude pri ruci. Kad okolo poène, pucajte, pa bilo dasu vam na dometu ili ne... George, ti i Grant sakrijte se u kravlju talu. Nemojte dopustiti da stoka krene putem i nemojte 208 èekati na moj pucanj. Ja idem gorei vezat èu kapiju lancem da je ne mogu otvoriti brzo, a onda æu se spustiti na onajkameni iljak koji upada najdublje u nau kotlinu. Ako oni budu gonili uza zapadni zid, onda æe se kolo zavriti, a nitko od vas neæe ni zaigrati. Ali æe oni vjerojatno goiti po sredini. Za mene bi to znaèilo da moram pucati na daljinu tisuæu jardi. Slabi

su mi izgledi za pokretan cilj. Glavni razlog to ja moram tamo zauzeti busiju jest, da se osiguram da mi Campbell ne promakne uz nagib ispod puta. Tamo je, kakoznate, strmo jedno jedino mjesto. Campbell ima otro oko i opazit æe to mjesto... E, sad mislim, to je sve. George i Grant zadoe oko brvnare i uðoe u svoj sobièak. Hueti Abe su utke èekali. Ova dvojica vratie se naoruani pukama i opasani redenicima. ladnoj zvjezdanoj noæi izgledali su strani i opasni. Tata, to nam se veæ dugo spremaznaèajno reèe Abe, a potom tri visoke prilike nestadoe u tami iza obora. Teak, jedak ol nagrizao je srce Huettu. Mnogo i mnogo puta su ga pokrali ovi razbojnici, pata stalna gonjenja, sudari, èarke, lopovi su uvijek izmakli... Borio se stalno, ali sada je èas presudne borbe. Odavno je elio da i to veæ jednom prebaci preko glave isad, kad je doao i taj sat, imao je nekakav predosjeæaj da æe nekima od tih lupea ovbiti zadnja kraða i kraj. Uz to, njemu je ovaj èas bio najgori u cijeloj njegovoj duhovnoj i fizièkoj borbi u ranèerskom ivotu. Gledao je niz sablasnu i zlokobnu kotlin

u i kleo iz sve due kao to samo moe èovjek u trenutku dubokog ogorèenja. Volio je tuoju dolinu divljine, proivio je u njoj preko polovine svoga vijeka, tu su poèeli njegovi prvi snovi i elje, tu se zaèela njegova ljubav prema Lucindi; tu su mu protekli dani patnje i poraza, tu su mu se raðali sinovi, tu je sretno naao Barbaru, tu je proivljavao dane sunca i kie, dane borbe i pobjede, sve je to bilo nerazdvojno utkano u njego; vu i njihovu sudbinu. 209 Tada se odjednom prene kao iz èarolije, izgledao je kao da mu se vratio onaj njegov stari duh, moda vie praktièna navika da se suprotstavi prepreci, opasnosti; u prvom se trenu iznenadio i uplaio prepada idrskosti tih lupea, ali mu se sad vratila stara snaga, hladnokrvnost i hrabrost,te mu onaj prvobitni strah sasvim proðe. Obraèunat æe se on jednom s tim razbojnicima! etao je ispred brvnare goredolje dok se ne poène javljati slabo sivo svjetlo iznad ume prema istoku. Zora nije bila daleko. Izvan svake sumnje, kradljivci su veæ bili na putu. On ude u brvnaru. Luèe, Barbara, diite se pozva ih Logan. One su spavale

obuèene; èim se prenue, postavie mu isto pitanje na koje on odgovori. Abe je u redu.Jo davno se vratio. Imat æemo borbu sa Stillmanovom druinom. Tobe Campbell je s njima. Krenuli su da nam otjeraju stoku odavde, iz nae kotline. Sad je Logan vidio tomoe u trenutku opasnosti reæi kæi jednog pionira. Bilo mu je drago i prola ga je jezaTobe Campbell! uzvikne u èudu i bijesu Barbara. Zar taj gad koji mi se toliko udvarao... i nazvao svog brata Jacka podlim kurjakom... i prosio me da se udam za njega. A sad se ulja ovamo s onim Stillmanovim izrodima da nas opljaèkaju!... Prokleti uljivi razbojnik iz Tonta! Abe æe mu metkom izbiti ono krmeljivo oko! Imat æe prilku da to i sama uèini odvrati joj Logan. Èuj sad! Kad oni naiðu, ti i mama æete pucatibe je rekao da moramo pucati koliko god moemo, bez obzira vidjeli razbojnike ili



ne. Fino, vidim da nam se sprema prava borba odsijeèe Barbara zlobno. Tata, stranoje pomisliti da se poslije svega to smo pretrpjeli jo moramo tuæi za svoju stoku i svoje ivote. Da, srce, grozno je... Ne pali ibicu, Lucinda! Zora je tu, odmah æe se vidjeti. 210 Kroz otvorena vrata i prozor uðe siva polutmina. Logan je postavio stol pod prozorom i na njega poslagao oruje i municiju. Pregledao je revolvere i pukeda li su puni. Stanite ovdje i nemojte razgovarati aptao je uzimajuæi puku ja æu gleati s vrata. Promatrao je. Rubovi kotline crnjeli su se, meðuprostor je bio siv, pomaljale su se konture stjenovitih zidova i drveæa. Logan je naprezao uho, ne bi li èuo zvukove i umove. Èuo je lak, tup udar iz ume. Vjerojatno je pala borova iarkaunuo je napregnutije. Neobièna, teka tiina pritiskivala je umu. Pogledao je prema iku. Sjaj svjetla irio se skoro neprimjetno. Nejasne konture poèee dobivati svoj poznati oblik staza, most, potok, desno veliki borovi, obori, upe, izboj nagiba. Jedan zviduk! Bio je to prodoran zvuk, svakako èovjeka. Takvim glasom se ne oglaava ni ptica ni ivotinja. I Barbara je gledala kroz prozor i sigurno èula, jer je neto aptalLucindi. Logan im se okrene i reèe: To je sigurno George. Abe je predaleko... Bitæe da su èuli kako nam odgone stoku. Sada mirniji, Logan je sluao. Kako se pribliavapresudni èas, to mu se èinilo da su mu se i mozak i osjetila ukoèila. Sivi mrak se neprimjetno digao i raziao. Logan je ugledao obore, tagalj nad talom gdje su se zavukli i èekali George i Grant, zatim blijedouti put uz nagib. Tiinu je prekinula plavasojka koja je najavila jutro. Iz daljine je dopiralo slabano brbljanje crne vjeverice. Potom Logan zaèuje jo jedan um, za koji nije znao to je. Nad istoènim rubom boa pojavilo se jutarnje rumenilo. Preko stijene naspram brvnare skotrljao se kamen. Logan se trgne. Nije to bio nikakav neobièan zvuk. Nevrijeme je vjeèito tuklo postijenama pa su se troile. Zurio je prema stazi kroz rupu u stijeni. Bilo je dost

a svjetla i mogao je vidjeti da je ona kapija naèinjena od oguljenih motaka otvorena. U posljednje vrijeme rijetko su je zatvarali, ponajvie iz nehata, jer stoka koja bi krenula uz kotlinu teko bi nala ba taj mali strmi prolaz. Potom Logan okreneglavu prema kotlini. Nad gornjim dijelom visjela je zavjesa od magle i srebrilase na svjetlu zore. Po zemlji se prosulo inje. U tom trenu opazi tamnu liniju koja se kretala i dolazila iza izboèenog ugla zida. Tata, eno ih! apnula je Barbarapromotrivi takoðer svojim otrim okom. Otac joj se nije okrenuo niti je odgovorio. Osjeæao je da mu vruæa krv nadire u glavu, obuzela ga mrnja, ivci mu se napeli. Vie nibilo nikakve sumnje. Ali, otkud ovolika drskost tim kradljivcima stoke! Pljaèkatiranèerovo stado pred njegovim kuænim pragom! Èinilo mu se nepojmljivim. No crna linija, izupèana glavama i rogovima, kretala se ni pola milje daleko. Kroz mirni zrak èuose slab topot goveðih nogu. Logan je zatvorio oèi kao da spava, da provjeri bi li gaovi umovi probudili. Ne bi! Èak i ovako budan, jedva ih je èuo. Lukavi Tobe Campbell

puno je nauèio od Hillbrandta. Stoèari u ovom kraju ivjeli su daleko jedan od drugoga, nitko se nije brinuo za svog susjeda, svak je ljubomorno prijanjao uz svoje poslove. Nikad nisu ni pokuali da se zajednièkim snagama rijee kradljivaca stoke i sad evo rezultata. Tata, oni gone cijelo nae stado apne Barbara ojaðeno. Ne cijelo, ali nisu krtarili kad su uzimali... Sad, Barbara, ti i Luèe, nemojte gubiti ivce. Ovogtrena nastat æe pakao. Po mojem, to neæe dugo trajati. Promatrao je. Kad je vidio jahaèe sa strane i odostraga, misli mu se uskovitlae i zatim smirie. Usredotoèio se naposao koji mora ovog trena obaviti. Kradljivci su tjerali stoku ravno uz kotlinu, s desne strane potoka preko guæe trave. Vodili su raèuna o svemu to æe im olakati . Nije se uopæe èulo da bi kopito okrznulo kamen, niti se èuo tup udarac iz trave. 212Logan je nabrojio osam jahaèa. Abe ih juèer nije sve vidio. Stoka je bila pitoma iila polagano. Sigurno su proli pokraj Abeova poloaja, izvan dometa puke jo uvijek Logan mrko èekao na pucanj. Ovi lupei nisu ni sanjali da ih motri otro, hladno oko n

ajboljeg strijelca Arizone! Logan se okrene enama: Pazite, sad budite spremne. Barbara je stajala i naslonila puku na prozor. Donja strana prozora bila joj skorodo ramena. Njeno blijedo lice, sjajne oèi i stisnute usne pokazivale su prkos i hrabrost. Huettu nehotice pade na pamet slika Barbare kad ju je prvi put ugledao malu lutku, velikih oèiju, kovrèavih uvojaka. Lucinda je spremno drala puku i mrko èek, kao da je sagledala neto to je bilo izvan granica shvaæanja svih Huetta. Tiinu u ktlini prekinuo je jasan pucanj puke. Dolazio je od zida iza obora. Abe! Logan seokrenuo da promatra. U svojoj uzrujanosti je iziao iz brvnare. Stoka je bila preko potoka i pribliavala se zavoju; s obiju strana galopirali su jahaèi, drali puke vioko u ruci i mahali, a priguenim povicima gonili stoku u trk. Jo jedan otar pucanj



sa stijene! Jahaèi su poèeli pucati, vidjeli su se pramovi dima iz njihovih puaka. Prasak nad glavama stoke uzbudio je goveda, nastala je strka. Sa tale je odjeknulobrzo pucanje. Izgledalo je da su se ljudi izgubili u buci i strci goveda i u oblaku praine. Huett je naperio puku u tu guvu i èekao da se praina raziðe. U vidokrugde jedan konj, ali bez jahaèa. Kako je iziao na trijem, gledajuæi nisko, vidio je bljesak crvenog plamena sa stijene iznad brvnare, istovremeno èuo jak pucanj i osjetio goruæi udar od kugle koja ga je bacila na zid. Bjeite s prozora doviknuo je enamaunutra. Podigao se na laktove. Dva jahaèa s pukama u ruci urlala su kao Indijanci,jahali trkom, te kad uhvatie ravan teren poèee pucati. Dum, dum, dum! Kugle se zabieu brvna. Kako ova dvojica okrenue prema oborima i progalopirae pokraj br 213 vnare, s prozora se osu paljba. Barbarina je puka tektala. Huett je pao na zemlju i ispruio se. Prednji konj zastane, zatim skoèi uz strano rzanje i vrisku i doèeka se na nge. Jahaè je pao s konja, ali se jo uvijek drao za unka, dok mu se konj okretao u krg. Jahaè se vjeto izvije da se baci u sedlo, ali promai. Ranjeni konj, poludio od boli i straha, povukao je jahaèa u potok, odbacio ga i uletio u stoku koja je rikala. Iz brvnare istrèi Barbara kljocajuæi zatvaraèem. Pripucala je na drugog jahaèa. Ovajikne od boli, klone u sedlu i nekako uspije uspraviti svog konja niz kotlinu lijevom stranom potoka. S mukom se Huett podigne na koljena; klatio se te se uhvatiza stup trijema. U tom trenu Barbara se okrene, lice joj bilo kao pepeo, oèi sjajne gorjele. Tata! Ti si ranjen! krikne i skoèi da mu pomogne. Ne znam, valjda... smukom odgovori Logan. Mutilo mu se. Kako ga je Barbara vukla preko praga, opaziga i Lucinda, strahovito se uplai, u trenu izgubi svijest i srui se na pod. On jeosjetio da mu topla krv curi niz lice i vrat. Barbara mu pomogne da sjedne u duboki naslonjaè, a onda skoèi natrag na vrata. Ubacila je metak u cijev i stala gleda

ti van. to se dogaða, Barbara? dozvao je iznemoglim glasom Logan. Ni sama ne znam jedva izgovori ona. Da... goveda na rubu... niz kotlinu... Strka!... Vidim rasprene jahaèe..., konje u trku... Oh, tata! Otjerali smo lopove! U to sam siguran, barone koji su mogli odjahati. Barbara, hodi ovamo... Zavuæi prst u ovu rupu iznad mog uha. Joj, tata, ja to ne mogu! Krv curi! jaukne Barbara koju odjednom izda snaga. Onda moram sam... Gori kao vatra! Dobro me zakvaèio taj razbojnik. 214 Tata, jesi li... jesi li teko ranjen? izmuca Barbara. Nisam uopæe ranjen. Kugla mi je razderala kou na glavi. Kako peèe! Krvari kao iz zaklana praseta. Samo ako su deèki dobroproli, onda smo na konju!... Lucinda je samo izgubila svijest... Dolazi k sebi povièe Barbara radosno. Tad skoèi na vrata, pogleda i vrisne: George! Ranjen je. Druge ne vidim... Samo da nisu nastradali! Djevojka opere lice Lucindi koja je dola ksvijesti. Potom je smjesti u krevet. Logan okrene okrvavljeno lice od Lucinde is tekim naporom ustane. Luèe, meni nije nita. Iskoraèio je na trijem da presretne Ge

rgea koji je vukao nogu. S lica mu nestalo one zdrave boje. Kad opazi oca, zastade i napravi neku grimasu. Lice mu se stegnulo. Samo sam oèean iznad uha umiri ga Logan. Onda je dobro. Ali, kako izgleda... jezivo! I mene je dohvatilo olovo, slabe sam sreæe! A Grant? Strah me za njega, tata. Vidio sam da je pogoðen, pao je... onda je skoèio. Èetiri ili pet razbojnika pojurilo je putem. Grant je istrèao da ih potisne natrag. Oni su pripucali iz revolvera. Grant je skinuo prvog. I ja sam takoðeristrèao. Tad je netko zapucao iz drugog pravca i ranio me. Smugnuo sam u zaklon za obor, opalio dva metka na onu drugu dvojicu. Nisam pogodio nijednog, izmakli su mi... Izbrojio sam ih ukupno osam. Osam?... Da, i ja isto tako. Eto, idu Abe iGrant... Grant je ranjen. Abe ga pridrava. Oh, dobro je, ako moe iæi, znaèi da nije eko ranjen... Veæ sam mislio i na najgore. Ali moglo je biti. George, idi mami i Barbari, reci im da smo dobro proli. Ja æu najprije isprati ovu krv to mi se skrutilana licu. Logan pogleda po kotlini. Praina se slegla. Goveda su se smirila i poèela

pasti. Na èistini pred oborom vidio je dvije 215 ispruene prilike, jedna se malo micala. Na pola puta uz kotlinu leao je jo jedan èovjek. Daleko dolje, pod zapadnim zidom, epao je jedan konj, uzde mu se vukle po zemlji. Otiao je na potok i oprao krvs glave. Napipao je dugaèku bolnu ranu iznad uha. Pekla ga je. "Samo malo i bio bi gotov. Da, tek palac vrijedi koliko i èitava milja". Pomislio je kako su Huettiopet otklonili jednu opasnost u svom pionirskom ivotu. Ona mora, koja ga je spopala prije ove borbe, pojavila se opet na trenutak, ali brzo proðe. Likovao je to suuspjeno odbili ovaj razbojnièki prepad. Sad su razbili i smanjili ovu bandu, likvidirali im vodu, ali to svejedno neæe dugo potrajati ovakvi razbojnici pojavit æe se opet. 216 GLAVA 14 Bila je jesenska veèer, osjeæala se toplina kasnog ljeta, a melank



olièna tiina, karakteristièna za to godinje doba, spustila se na koltinu zajedno s mrkom. George i Grant vratili su se iz Flagga puni novosti o ratu u Evropi koji jeveæ uao u treæu godinu. U prvo vrijeme Huettovi su bili ravnoduni prema tim dogaðajinjima i njihovoj kotlini dalekim, ali sada, kad je s vremenom sve vie izgledaloda æe se i Amerika umijeati, poèeli se i oni vie interesirati. Lucinda meðutim nije ushvaæala zato taj daleki rat tamo u Evropi toliko zanima mua i sinove. To je samo zato, Barbara, to su mukarci govorila je ona Barbari koja je iroko otvorenim, beskrajno dubokim oèima gledala samo Abea. Vidi, èak je i Abea zaokupio... Mukarci vie volejavu, nego bilo to drugo na svijetu. Samo ih sluaj, mama odvrati Barbara. Logan jena koljenima drao otvorene novine i èitao; odjednom je podigao glavu. Njegove su sive oèi zasjale starim vatrenim sjajem. Lucinda je opazila da on ne èita prvu stranunovina. To ga nije interesiralo. Stoka, ito, pamuk, kukuruz, sve skaèe! uzviknuo je. Da, zbilja, zaboravio sam vam i to reæi. Za trgovinu i poslove u Americi pravadivota, na sve strane. Ako rat potraje, svi æemo se obogatiti. Potraje? Hm! Kad jepoèeo, svi smo mislili potrajat æe nekoliko mjeseci, a sad evo veæ i treæa godina... Gveda dvadeset dva dolara po grlu! Dobra cijena. Sto rade Babbitti? "Oni jo dre. Sad imaju osamdeset tisuæa grla." Logan je neto razmiljao te reèe: Tako æu i ja uraditi17 Morat æe pa da ba i eli prodati reèe George kratko kao da je pitanje stoke sporetvar. Pogledaj malo prvu stranu novina. Vie ne vidim dobro kao nekad, sinko, a osim toga me rat ne iteresira. Po mom miljenju, ono je sve skupa jedna luda kuæa. Grant upadne ozbiljno: A eto, tata, rat se iri. Moe obuhvatiti cijeli svijet, pa èak iAmeriku. Ba me briga! Smijeno! Nek se oni tamo ubijaju, Amerika se ne treba uplitati. A zamisli da Njemaèka svojim podmornicama potopi amerièke brodove? Na ovo pitanje Huett zastane. Abe nije pokazivao nikakvo uzbuðenje, drao se ozbiljno. Reèe tiho: I

sprièaj nam jo o tome, George. Nijemci su zagrizli odvrati George malo smrknut vjerujte mi, oni æe tjerati dalje. Za Francusku i Englesku izgleda slabo. Abe upita: Ako zbriu Englesku i Francusku, to æe dalje raditi? To nitko ne moe proreci. Ali, sigrno je da bi krenuli dalje... Ako raèiste situaciju tamo i pokuaju se pograbiti s Amerikom... K vragu! Momci, ne budalite. To je nepojmljivo prekine ih Logan. Ima dosta pametnih ljudi koji kau da je moguæe reèe Grant. George se okrene Barbari Curice, imam jednu novost koja æe te zapanjiti. Ona ga ne ponuka da govori, oèito je bilaobuzeta nekom misli, nekim pitanjem na koje nije mogla odgovoriti, a niti ga potisnuti s uma. Zna veæ koliko je Joe Hardv ludovao za avionima. Najprije za automobilima, onda za avionima. Oduvijek je 218 bio slab jahaè... Da, Joe je otputovao u Francusku, tamo u zrakoplovnu slubu na front. Do sto ðavola! uzvikne Huett. Pade mina pamet vrijeme kad bih i ja skoèio u takvoj prilici. Ja sam u vojsci proveo trigodine. Kad bih iao, ja bih se èvrsto drao tla reèe Abe. Nikako mi ne ide u glavu kak

se taj zrakoplov dri u zraku. Pa nisi stalno u zraku reèe George. Tata, volio bihda smo u gradu. Ti bi i sam vidio da Kotlina sikomore ne predstavlja cijeli svijet. Koliko ima toga o èemu mi ne moemo ni sanjati. Kaem ti, osjeæao sam se kao "lajbe". Gospodin Little je govorio da bi Teddy Roosevelt, da je bio predsjednik, sprijeèio rat u Evropi. Kajzer opominje Sjedinjene Drave da æe potapati nae brodove ako bdu krijumèarili materijal za Evropu. Tako bi bilo i pravo mrgodno æe Abe. Naravno. Ali, ako ovi nai korupcionai budu proturali svoju robu na putnièkim brodovima, a Nijemci ih potope zajedno s putnicima Amerikancima, kakva æe guva tek onda nastati! Amerikanci treba da ostanu kod kuæe odluèno æe Huett. Tata, zar se ti nisi ni za koga opredijelio? upita Grant. Ne, nisam. Ako ba moram reæi, ja sam za Englesku. A ne trebazaboraviti ni to da se Francuska borila za Sjedinjene Drave za vrijeme nae revolucije. Lucinda se vrati svom zanemarenom poslu, ali Barbara je ostala, stajala jeiza Abea, drala jednu ruku na njegovu ramenu i sluala. Takav je razgovor bio Luci

ndi neto novo i èudno. Pokuavala je da primajuæi ono to kae Logan od sebe otjera nenejasan nemir i da zakljuèi kako nema ba nièeg zbog èega bi se oni morali zabrinuti, li joj to nije polazilo za rukom. 219 Loganu su se misli vrzmale stalno oko istog stoke. Sinovi su mu bili mladi, roðeni i odrasli u umi, ali su bili inteligentnii razboriti, a odgojeni kao rodoljubi. Za to se pobrinula Lucinda. Usadila im jesvoju vjeru i svoje nazore. I Logan je bio patriot. To mu je bila jedina vjera.No, tijekom dugih godina muke i borbe za ivot, tu je svoju vjeru zaboravio... Bilo bi sada teko shvatiti kako se jedan veliki rat, èak i tamo daleko preko mora, moeodraziti na Ameriku. Ovo je njihovo shvaæanje stavljalo Lucindu na muke. Bila jesvjesna koja je to misao zaokupila Barbaru i odraavala se u njenim lijepim oèima, a



li sad nije htjela da o tome raspravlja i da se momcima suprotstavlja. Kako se lovna sezona pribliavala, Lucinda se nadala da æe lov i zima prekinuti ovakve razgovore, vijesti neæe stizati i njeni dragi æe sve to zaboraviti. Ali, kad se èinilo da senjezina nada gotovo ostvarila, nenadano su Logan i Abe sreli grupu lovaca iz grada koji su im isprièali takve novosti da su se svi i te koliko opet uzbudili i zainteresirali. Poèetkom prosinca pao je snijeg, to je znaèilo da æe Boiæ biti u bjelinste su ostale prolazne i zimi, jer je automobilski saobraæaj od Flagga i Winslowado Phoenixa i drugih mjesta prema jugu bio veoma iv. Huettovi su povremeno sretali putnike od kojih su redovito sluali nove vijesti. Tada koncem zime i poèetkom proljeæa nastupi neto nalik na predah. Lucindini nisu èuli vie nita to bi ih uzbuðivalpirivalo njihovu znatielju, te se tako pomalo smirie. No, neto nejasno, bezimeno idalje je muèilo Lucindu i to se nije smirilo. Èinilo joj se nekakvom nejasnom, nepoznatom sjenkom, predosjeæajem, predskazanjem nejasna i neodreðena iskuenja u buduænostiLucinda je tu sjenku tjerala od sebe, ali se ona neprestano vraæala. Bojala se dasu je godine patnje i jada uèinile morbidnom. Ali, pogaðala je da ono neopipljivo èuvstvo zapravo nije morbidnost, veæ nekakav 220 dubok, iskonski, mistièan osjeæaj, neto aslijeðeno od praotaca, apat tog nasljeða. Tog proljeæa Logan se neækao da krene u FlaLucinda i Barbara su ga odvraæale i drale stranu s njim, dok su mladiæi ivo navalilida se ide. Konaèno su se odluèili da idu. George æe automobilom povesti Lucindu i Barbaru, a Logan æe s Grantom i Abeom kolima. Logan je prije ovog puta htio jo svakakodovriti obor s kamenim zidom. Veæ je odavno namjeravao iskoristiti popadalo kamenjes litice na zapadnoj strani kotline. Kamenja je bilo posvuda, blizu obora, kodkonjske tale, pa su se goveda i konji mogli ozlijediti. Kad su veæ zavrili polovicuovog posla, poèeo je George jadikovati: Sluaj, tata, golem je to posao. Nikad neæemo

dovriti taj zid od kamena. Na to je Huett tvrdoglavo otresao glavom Pa, sad nam je prilika za to, a kasnije neæemo imati vremena da stalno pazimo na stoku. Jednogproljetnog dana, kad su se nagibi veæ donekle prosuili, a purani poèeli puckati, Lucinda iziðe s Barbarom i poðe vidjeti to rade mukarci. Jo je ranije Abe nagovorio Barb, koja je sa svoje strane djelovala na Lucindu, da to prije natjera Logana da napusti rad na zidu i povede ih u grad. Idemo odmah prihvatila je Lucinda veæ mi je dosta ove bojazni i neizvjesnosti. Kakve neizvjesnosti? Kakve bojazni, mama zabrinula se i Barbara. Ne znam kakve Lucinda odvee i odloi svoju pregaèu. S Barbarom jeizala iz brvnare. Vidjela je da su iz smeðe zemlje izbili suncokreti, a du kuæe zelense trava. Kolike je godine njegovala svoj vrt i cvijeæe! Razmiljala je o prolosti,misli su joj preticale jedna drugu, dok ju konaèno ne obuze blaga tuga i sjeta. 221 Kad pridoe mukarcima, George i Grant su upravo na nagibu tovarili veliko kamenjena saonice, a Logan i Abe radili su na zidu. Vidi! Vidi! Tko nam to ide! povièe L

ogan, a Abe odloi kamen koji je htio poloiti na zid i zagleda se u Barbaru. Logane, mi hoæemo da se odmah krene u grad bez ikakva uvoda objavi Lucinda. Do vraga, George i Grant veæ su mi dojadili s tim, a sad i vi ene, pa to je to sad... Hej! Eno idu neki jahaèi, ravno na nas prekine ih Abe. Luke Flesher i onaj kauboj to je radiokod Mooneva. Da, to je Luke... Neto se dogodilo reèe Logan. Jahaèi stigoe do obora izaustavie oznojene konje. Lucinda je znala da im je Luke susjed, kuæa mu je tamo dolje niz put. On uljudno skine sombrero i pozdravi Lucindu i Barbaru. Kauboj je malo zaostao, stidljiv i utljiv. Kako si, Huett, kako vi, momci? upita ih Fleshergledajuæi svojim mrkoutim oèima. Vidjelo se da je uzbuðen. Mogao bih se okladiti u svou kuæu da niste èuli novosti. Znatieljni Huett isprui vrat: Zdravo, Luke... A po èemusli da nismo nita èuli? Abe se naslonio na zid, a George i Grant opruili su korake iprili. Flesher se malo nasmijao. Da ste èuli, sad sigurno ne biste zidali taj zid.Zbilja?... Pa to bi morala biti ogromna novost koja bi me odvukla od posla. Huet

t, goveda su èetrdeset dolara po grlu, a cijena i dalje skaèe. Sto?! vikne ranèer, a na opaljeno lice izbi mu crvenilo. To to ti kaem. Ali, to jo nije sve... SjedinjeneDrave objavile su rat Njemaèkoj! Nastade teka utnja. Flesher polako izvadi cigaretu pripali je, promatrajuæi kakav je dojam njegova vijest ostavila 222 na Huettove.Za njih je to bila zaista strana vijest. Lucinda se jedva uzdrala da ne klone. Logan sjedne potpuno zbunjen. Abe je bio prividno miran, a u njemu, u dui mu, javljala se neka èudna promjena. George se obradovao i zvonko kliknuo. Grant je stajao kao uzet, samo je malko zadrhtao. Barbarino lice postalo je bijelo kao sedef. Flesher nastavi: To je objavljeno prije tri dana. Ja sam bio u gradu ba kad je doao telegram. Naravno, svi su razjareni, nakon to su èuli da su Nijemci potopili "Lusita



niju" i da se podavilo na stotine naih. Francuska je gotova, Engleska jedva die, ako sad ne upadnu dobre stare Sjedinjene Drave, zbogom demokracijo i slobodo! Njemaèka je sigurno bacila oko na Ameriku. Kad je ova vijest stigla, u Flaggu je nastalo opæe veselje. Arizona sva vrvi od utih bluza. Dolazi regrutacija za sve sposobnemukarce od dvadeset i jedne do trideset godina. Regrutacija? Sto je to? upita Logan muklo. Vladina naredba da se svi sposobni mukarci vjebaju za rat... Ali mnogidobri kauboji i drugi momci ne èekaju regrutaciju. Javljaju se sami. Prvi se javioi upisao Jack Campbell. Ovo kao da ubode Logana. Da su njegovi sinovi to znali,sigurno bi oni bili prvi. A on bi se onda mogao hvaliti i razmetati. Ni moji sinovi neæe èekati regrutaciju reèe suho i kratko. Odlièno! Onda æemo sjesti i raèunati kæe Huna tvoj Abe umlatiti! Hahaha!... Arizona æe poslati èitav puk nenadmaivih jahaèastrijelaca... Da, Huett, evo ti novine koje su mi ih dali za tebe. Jaem naokolo do svih ranèera, ali ne volim ovu dunost. To enama teko pada, dakako. ao mi je, gospHuett, to sam ovo morao reæi pred vama i gospoðicom Barbarom. Ali to pogaða svaki dom.. Moramo se sa svaèim pomiriti. 223 Flesher dohvati uzde da krene, a Logan ga zadri: Èekaj malo! Da li Babbittovi dre jo svoju stoku? Ne, ne, sad se naveliko svaðajuijesni su jedan na drugoga. Prodali su po trideset dolara grlo. A tko kupuje? Prekupci iz Kanzas Citya i Chicaga. Stoka se alje svakih deset dana. Iz Santa Fea poslali su telegram da im se upute svi slobodni vagoni. Raèuna se da æe drava kupovatigovodinu i kou. Oni æe dobro nabiti cijenu. Do neba, Huett. Mora sad dobro paziti.Koliko ima stoke? Huett kao da neto proguta, pa reèe: Oko trideset tisuæa. Tata, na poljeæe æe ih biti vie upadne George. Zaboga zadivi se Flesher pa ti si na konju. Dri toku, ali ne predugo! Jahaèi okrenue konje i udarie galopom uz cestu. Huettovi jo neo vrijeme ne doðoe k sebi. Lucinda se osjeæala kao da je srasla s kamenom na koji se

naslonila, bila je nijema, ukoèena, mrtva, samo su joj se u duhu vrtjele zbrkane isuprotne misli. Logan zbaci s koljena kamen koji je i nesvjesno cijelo vrijemedrao, pa reèe glasno i jasno: Sinovi moji! Ovaj obor neæemo nikad dovriti. Putujemo sjesta... George, spremaj auto. Luèe, ti i Barbara pakirajte se odmah. Abe i Grant,pourite i spremite kola. Grant odjuri trkom. Abe kao da nije èuo oèeve rijeèi. S Barbre nije skidao pogled svojih sivih, blagih oèiju. A i ona je gledala samo njega. Barbara, hoæe li se udati za mene odmah? upitao je odluèno. Oh, hoæu, Abe! prihvati onaPogled njenih oèiju i izgled lica govorili su da je radost potisnula tugu. Abe jeprimi za ruku i obuhvati oko pojasa. Zaboravili su na druge. 224 Lucinda je krenula za njima i ostavila Logana kraj njegova nedovrena kamena obora. Lucindino zapaanje izotrilo se do takve jaèine da je sve uoèavala i na sve ivo reagirala. Uoèilauboko i strahovito uzbuðenje koje je zahvatilo njezinu obitelj, vidjela je kako suod zaprepatenja otupjeli i oslijepili te nisu mogli sagledati nevjerojatnu i nep

odnoljivu istinu. Poslije trideset godina siromatva i kinjenja, njen mu je odjednomugledao pred sobom, na dohvat ruke, ostvarenje svojih snova. Ta slika mu je stajala pred oèima, pomaljala se kao duga od zlata. Sinovi mu neæe èekati na regrutaciju!Sinovi su to roðeni i odrasli u divljini, puni vrele krvi i ivota, momci kojima susvijet, gradovi, brodovi i vojske samo nazivi neèeg nepoznatog. Sad su ti mladiæi estoko obuzeti rodoljubljem, pred njihovim oèima prolazi vizija kaleidoskopskog vlaka velikih dogaðaja, sjajnih slika, slave i avantura, romantike rata. Glede Barbare, Lucinda je, s punim razumijevanjem za njenu osjetljivu djevojaèku duu, shvatila kako teko prima ovu katastrofu, shvatila to ona znaèi djevojci koja ljubi i koja je toliko odlagala udaju. Ali, Lucinda je sada morala iz svog mozga potisnuti sve drugo, a pozabaviti se samo realnom stvarnoæu. Meðutim, na nju su se okomila majèinska ètva. Pomislila je na sinove. Sjetila se poroðajnih muka s njima, kroz glavu joj prolazio sav njihov ivot od tog trenutka pa do ovog sudbonosnog èasa. Oni su bili nje

na krv i meso, dio njezine due. Mjesecima ju obuzimao nekakav neizreciv strah, sad je bivao jaèi i uporniji, ali je njegovo crno znamenje svejednako bilo nejasno.Crni, visoki borovi jecali su svojim starim, dobroznanim glasom koji je postao simbol njezina ivota u kotlini; visoke, sive i utljive litice gledale su fta nju kao da beæutno shvaæaju njezinu patnju. U trenutku kad je s teretom to ga je nosila na ui ula u brvnaru upala je u vrtlog uzbuðenja cijele obitelji. Logan 225 se pomladio,George i Grant postali su djeèaci pred kojima je iskrsnula vizija avantura, takovelika da je nisu mogli shvatiti. Abe je samo mislio na Barbaru i kako æe se oenitinjome. A Barbara, puna misli i osjeæaja, obuzeta samo svo jim dragim Abeom koji ju je cijelog ivota volio i druio se s njom, sad je hitala amotamo, sva uzbuðena paki



rala, smi jala se i radovala, ni sama ne opaajuæi da su joj oèi pune suza. Ljudi, pakirajte sve i bacajte u kola govorio je Logan. Naputamo Kotlinu sikomore. Ranè æu zadrti... Obila zit æemo Kotlinu svake jeseni, kad se liæe oboji i kad jeleni navuku plavo krzno... Zaboga! Konaèno!... Trideset i vie tisuæa grla! Èetrdeset dolara po grlu, acijena skaèe! Svoj je stari Ford George tjerao brzinom koja bi u sva1 i kom drugomsluèaju prestraila i Barbaru i Lucindu, ali su i i j sad njih dvije bez straha sjedile na prednjem sjeditu uz nje ga i drale se èvrsto. Otraga je auto bio pun prtljage. Lucindi je svaki pogled na poznata i bliska joj mjesta du ceste zadavao bol. Barbara se pak smijala kad god bi auto odskoèio i treskao. Georgeu uopæe nije padalona pamet da moda posljednji put prolazi ovom cestom, moda nikad vi e neæe vidjeti Kolinu sikomore. A zaista bio mu je to pos ljednji put. Prvi put se Huettovi nisuzaustavili na Mormonskom je zeru. Sa aloæu je Lucinda pogledala zaputeni Holbertov rnè. Njegova se obitelj raspala, stari je ostao i povremeno ivi ovdje. Èeka svog raskalaenog i nevaljalog sina da se vrati, ali ni taj se vie nikada neæe vratiti. Bio jeveæ mrak kad je Goergeov Ford stao sa tropotom pred hotelom Wet herington u Flaggu.George je uzeo sobu, predao prtljagu na èuvanje i potom poveo Lucindu i Barbaru na veèeru. Kasni je su izili u grad. Glavna ulica bila je krasno osvijetljena i punaljudi. Kauboji su u grupicama etali trotoarom i zvec kali mamuzama. Lica im bilazagrijana a oèi vesele. George 226 reèe majci: Ovo ti je neto kao Èetvrti srpnja ili eka fiesta, skoro kao cirkus i subota uveèer. Sve se pomijealo, svatko nekamo ide ine zna kamo. George, vodi nas u kino zamoli ga Barbara. Otili su u kino. Velikaje dvorana bila dupkom puna arolike svjetine, veæinom kauboja i drvosjeèa. Kad su jojse oèi privikle na polusvjetlo u dvorani, Lucinda opazi dosta ena koje su sjedilemedu mukarcima po cijelom kinu. Osjeæala se neka napetost. Najprije su prikazani kr

atki komièni filmovi, a potom urnal s novostima iz rata. Prvi su izazvali raspoloenje i smijeh kod gledalaca, a na urnalu publika se strahovito derala, udarala èizmamao pod, neki su upravo divlje vikali. Lucinda je vidjela kako iz mase izbija valneobuzdana gnjeva. Ona je pak bila sentimentalno raspoloena, plakala je gledajuæidramu u filmu koji bi joj inaèe bio dosadan. Poslije predstave uzbuðeno mnotvo natisne se k izlazu. Kauboji su se postavili sa strane i kojeta dobacivali, neki su se tovie prilijepili uz Barbaru i Lucindu, pa su pretjerali sa svojim komplimentima ipozivima. Jedan dobaci Barbari: Curice, za tebe idem na Hune, kako bi bilo da se najprije malo izmirujemo? Barbara se zapanjila, ali se nije naljutila. Georgese kaubojima smijao i stavio je Barbaru u sredinu, izmeðu sebe i Lucinde. Èuj, Barbara, sad ti je velika sloboda u gradu. Svata se dogaða, ti ne smije iæi sama. O, ne bose, George. Znam se ja èuvati. Volim ovaj mete. Lucinda je malo dublje razmiljala otome. Uoèila je neku nemarnost, lakoumnost, neozbiljnost, kao da je mlaðarija neobu

zdano jurila za neèim. Nije mogla vjerovati da u Flaggu i oko njega ima toliko djevojaka. Do sada u svom ivotu nije vidjela tako rasputene, raskalaene i bezobrazne djevojke. Gdje su sada djevojke zapadnjaèkog tipa? Ne raèunajuæi one iz krèmi i par ulièi, bile su to nekad skromne, mile i 227 dostojanstvene djevojke. No, izgleda, tih vrlina je nestalo. Neto je popustilo. Gostionice du pruge bile su pretrpane kaubojima. Kad ih je George odveo natrag u hotel, Lucindi je laknulo, a Barbari je bilo krivo. Lucinda je umornim oèima promatrala Barbaru koja se ogledavala u zrcalui oslukivala neobièan bruj ulice. Sutradan ujutro krene Lucinda na posao. Zajednos Barbarom otila je gospodi Hardy da je upita zna li da li se gdje izdaje kakva kuæa s namjetajem. Ova njihova dobra prijateljica nije to znala i nije im mogla nitareæi. Prièala im je kako je njen sin John otiao na front i sad leti zrakoplovom u slavnoj eskadrili Lafavette. Lucinda nije mogla shvatiti zato se ena ovime toliko ponosi, niti je razumjela Barbaru kojoj su oèi sijale od divljenja sluajuæi ovu prièu. Na

ulici su sreli gospodina Ala Dovlea, starog Loganova prijatelja. On ih je uputiogdje ima jedna kuæa koja bi kako je on èuo bila za izdavanje. Upravo se netko iselio, ali kuæa neæe dugo biti prazna. U kuæi su nali vlasnika i domaæina koji im reèe da jer je grad pun ljudi i kuæe se trae. Lucinda je odmah uzela kuæu pod najam i platila. Sviðala joj se, imala je ugodnu dnevnu sobu s otvorenim kaminom. Znala je da æe seto Loganu jako dopasti, osobito po hladnoj zimi. Flagg je leao na velikoj visinii imao otre zime. Poslala je Barbaru u grad da kupi razne stvari potrebne za kuæu,a ona sama prihvatila se posla da oèisti i uredi prostorije. George je odmah donio svu prtljagu. Ova æe nam kuæa biti dobra za sada, mama reèe George. Kada tata proda,uzet æete najljepu kuæu u gradu. Lucindi nije ila u glavu misao da su oni sada bogat



i da si mogu priutiti sve. George je prevlaèio namjetaj tamoamo, poslagao prtljagukako mu je Lucinda govorila, a onda je odvezao Barbaru autom u grad u kupovinu.Do 228 mraka su se veæ lijepo smjestili te ih George opet povede na veèeru. Bila jesubota i Lucinda jo ne vidje tolike buke, strke, veselja i divljanja mladiæa i djevojaka. Kauboji se lijepili uza ene i upravo nasrtali. Kad æe stiæi Abe? pitala je Barbara veæ po stoti put. Pa, valjda sutra rano odvrati George. nadam se tako... Nego, mama oklijevao je George trenutak nisam li ti rekao da sam proao ispit? Proao? Ispit? Kakav? Pa, zna se, naravno, ispit za vojnika. Ah, to? Da. Lijepo odgovorila je ona jedva èujnim glasom. Grant je takoðer sposoban nastavi George. I Abe, naravno. I oni æe sigurno poloiti zakletvu... Ja i Grant æemo u konjicu, a ako to ne bude,onda u laku artiljeriju. Samo neka ima veze s konjima! Za to æe se Abe javiti? Barbara æe napeto. On hoæe biti snajperist, kao i na djed u graðanskom ratu... Vrag æe odeti svakog Huna kojega Abe uhvati na nian! Lucinda je pomislila da æe biti mnogo ucviljenih majki, ena, voljenih djevojaka! Mukarci jo od davnine, od iskona vole ratovati. Ali, ene su one koje raðaju sinove i zato one snose svu teinu rata. U tom trenutku Lucinda je poalila to svoje vjerovanje nije prenijela na Logana. Sad mora pogledati u svoju vlastitu duu, a kroz koje vrijeme moda æe podnijeti i konaènu rtvu ma. U nedjelju, veæ pokasno popodne, stigoe kolima Logan, Abe i Grant. Napravili su rekordnu vonju od Kotline sikomore. George je pourio da majci i Barbari javi: Tataje sav u govedima i cijenama, a Abe samo o enidbi!... Veæ je odjurio do sveæenika das njim uredi. Mislim da æemo krenuti sutra... a ti, Barbara, bolje da prièeka dok sevratimo iz rata. ,. . , , 229 A zato da prièekamo? prekine ga blago Lucinda. Zna, ovaj poèe George malo s gorèinom èini mi se da je Abe hoæe privezati uza se prije polaska.. a zamisli da se on vrati bez noge? Barbara bi cijeli ivot bila vezana uz inval

ida. Radije æu biti vezana uz Abea invalida, nego uz sve mukarce ovoga svijeta! Oprosti, Barbara. Znam da to vrijeða, ali ja se zapravo nadam da æe se Abe vratiti iv izdrav i da æete vas dvoje biti sretni. Hvala ti, George ganuto mu odvrati Barbara.Hoæe li nam biti na vjenèanju? Svakako. Reæi æu ti otvoreno: Kad se veæ ne moe udat, onda se radujem to je taj sretnik Abe... Volio bih da imam djevojku, enu kao ti.Bila bi mi oslonac i nada. Sve mi se èini da vojnik treba imati nekoga. Nadolazimna to, neto mi govori iz due. Ovi su kauboji glupaèi, a djevojke posve aave. Iznense pojavi Abe, te kao medvjed nespretno u isti mah zagrli i Lucindu i Barbaru.Ovako grubo odjeven, neobrijan, vonjajuæi po konjima, praini i sijenu izgledao je snaan, èvrst, dopadljivo muevan. Iz oèiju mu izbijao duh potenja, vjernosti i odanostMila, vjenèat æemo se u sedam! reèe Abe pun ara, razdragan. Naprosto ne vjerujem, prevje!... Gospodin Haskell, novi pastor, vjenèat æe nas i izdati vjenèanicu iako je nedjelja. Ima sat vremena da se spremi i da bude najljepa nevjesta koju su ljudi ovdje

idjeli. Ja æu se presvuæi u hotelu i odmah se vratiti. Kad on ode, Lucindi se zamaglie oèi od suza radosnica, no ipak je vidjela kako je Barbara ostala gledajuæi prema vratima za Abeom, napola ispruila ruke koje su malo podrhtavale. 230 I Pouri, draga! opomenula je Lucinda. Dobro je to ima sve da se moe urediti, a i ja moram takoðerriti. Logan se nije pojavio. Lucinda je bila nestrpljiva i mislila kako je taj èovjek poludio zbog svoje stoke te je zaboravio enu i djecu. Abe se vratio, dotjerani ureðen, u tamnom odijelu, u zapuæak je stavio bijeli cvijet. I zaista, gledajuæi tuljudinu, diva iz ume, imala je Barbara i koga oboavati. Bio je uspravan kao bor.U istom trenu Lucinda se s bolom u dui sjeæala zaèeæa, poroðaja i razvoja njezina sinaubimca i sad konaèno, u ovom dirljivom trenutku, ljubila ga je neizrecivo, snagomkoju do sada jo nije osjetila. Stigao je i Grant, lijep i veseo mladiæ. Oh, Barbara, to si slatka! Prava ljepotica! Ne znam kako te Abe moe uopæe ostavljati. Ja ne bihmogao. Tada doðe George, blijed, tamnih, ozbiljnih oèiju. Govorio je odmjereno i oz

biljno. U ovom je trenu on bio onaj èija je ljubav i odanost na koncu odbijena. Odbijen i uzbuðen, on je to sad proivljavao. Ali se svladao. Logan nije doao. Èekali suga do sedam sati. Tad krenue. Naprijed Abe pod ruku s Barbarom, za njima Lucindas Georgeom i Grantom. Do pastorove kuæe nije bilo daleko. Drutvu se prikljuèie ena istra gospodina Haskella. Crkva je bila lijepo osvijetljena. Abe se pobrinuo da na oltaru bude i cvijeæa. Tiinu prekine duboki sveæenikov glas koji je jedva primjetnopodrhtavao. Kako kratko potraja ovaj sveèani èin! Lucinda je eljela da to bude dugo,dugo. Jedva je i èula sveèana pitanja pastorova. Abe je potvrdno odgovorio jasnim,odluènim glasom, a Barbara tiho progovorila i izrekla svoje sveèano obeæanje. Sjeæanje a sliku iz prolosti malen, èupav djeèak na samotnom putu vodi za ruku djevojèicu kovrè



kose. Davno li je to bilo! Uzbudljiva i mila slika! A sad, tragièna stvarnost! Abe se prigne i Poljubi nevjestu. 231 George usklikne veselo i priðe Barbari da je poljubi: Jedan za mene, jedan za Abea, jedan za tebe, Barbara... Neka vam je sa sreæom, a moj brat da se vrati! I Grant doðe na red. Izljubi ih i reèe: Sad si konaèno Hettova! Tad Lucinda zagrli Barbaru i pritegne je k sebi grèevito, bez rijeèi. Poli suu grad na veèeru. Nitko iv ne bi rekao da je taj dan nedjelja. Gostionice, sale zapriredbe i ples, kartanice, kino sve je bilo otvoreno i puno. Kauboji s djevojkama na sve strane, medu njima i tamnoputi Indijanci Navajo, iskiæeni staklenim biserjem, mrka pogleda. Sjeli su u restoran gdje su rezervirali mjesta. Mnogo je Indijanaca dolo u grad i navalilo da se javi u vojsku reèe George. Neæe èekati regrutacij, kao ni mi. To me oduevljava. Zamislite to æe biti s Nijemcima kad ovi Navajo buduskakali iz rova i bacali bombe! To æe oni izvoditi kao od ale... Gledajte ih! Crvenookoci, pa Crnci, Meksikanci, svi se javljaju! Zar i oni nisu Amerikanci! Ja mislim da jesu. Brate, vidi li ovo? reèe Abe prijeteæi Georgeu svojom preplanulom pesnicom. Barbara i ja smo se tek vjenèali. Za nas rat ne postoji. Ono to æe biti sutra, daleko je od nas tisuæu godina. Pusti nas da veèeras, na naem piru, budemo sretni. Pustinas da mislimo samo na Kotlinu sikomore i na stara, lijepa vremena koja nam sevie neæe nikad vratiti. Konaèno se pojavio i Logan. Èestitao im je radosno, ali i dostjanstveno, samosvjesno, kao èovjek koji zna da spada medu najjaèe stoèare Arizone. Izgledalo je da je s njegovim starim odijelom nestalo i one stare liènosti, onog starog Logana kojeg je vjeèito tukla samo muka i neuspjeh. Barbara ga zadivljeno pogleda. Lucinda je iz svoje svijesti silom potiskivala ona suptilna i pronicljiva predskazanja, misli i predviðanja, sve one misli koje bi je udaljivale od njih. U ovom 232 zadnjem trenutku htjela je biti sretna s njime. I svi su oni sada bili sr

etni, ako je sreæa bila u tome to su se mogli uzdiæi i zaboraviti svoje patnje, smijati se, zadirkivati nevjestu alama i sjeæanjima iz prolosti, s ljubavlju govoriti o rancu i danima koji su nestali. Te noæi je Lucinda satima leala budna i molila da noæne proðe i da zora nikad ne svane. Ali dola je siva i hladna, pojavila se na prozoru. Èulo se kaskanje konja i zvidukanje kauboja koji su prolazili, kripa kolskih toèkoa i buka motora. Radni ljudi nisu prekinuli svoj posao zbog majki slomljena srca. Za doruèkom je Logan govorio o stoènoj pijaci. Konaèno mu Lucinda sva ojaðena reèe: Ln Huett, jesu li tebi goveda udarila u glavu?... Zaboga, èovjeèe, zar ne shvaæa da ti inovi danas odlaze u rat? Hajde, Luci!... Pa to onda?... Nemoj to uzimati tolikok srcu. Naravno, djeca idu u vojsku. Ovo je dan kada sam i ja ponosan, ali to mene ne zbunjuje, draga. Vi, ene, donosite zakljuèke napreèac. Amerika nikad neæe ratovai u tom ratu. Èim naa vojska stigne do Evrope, ako uopæe i stigne, Nijemci æe kao presraeni psi podvuæi rep i pobjeæi. Ta veæ sad su gotovi. Nai æe mladiæi malo vidjeti ka

vojsci i neto nauèiti, dobro je to, vidjet æe malo Sjedinjene Drave, moda i Francusi vratiti se natrag. A onda æe jo bolje prionuti na svoj posao. Tad æemo veæ imati novkuæu, oeniti Georgea i Granta i poèeti ivot kako sam ja mislio. Tako je praktièni stodbacivao onu strahotu koja je kao otrov nagrizala Lucindino srce. Neto kasnije Logan ode, a Lucinda se baci na posao, malo ohrabrena rijeèima mua. No, to ne potraja dugo. Neto u njoj, neto nemilosrdno, nekakvo unutranje saznanje se javljalo. Onaje ena, majka, ali ni samoj sebi ne moe objasniti to zapravo zna i osjeæa. Èini se dtim èulom nejasno zapaa neto to ne moe u potpunosti sagledati jer je zamreno, tekjivo. 233 U podne doðe Barbara, sada ena. Lice joj bilo blijedo, oèi nujne, ali izvanredno lijepe, tamnoplave, malo zamuæene. Mama, on... oni odlaze u dva zajecala je.Poseban vlak za Zapad... Idu negdje u dravu Washington, u logor za obuku... Ja sam provela svoje zadnje trenutke s Abeom. Odjurio je da se ubaci. Odmah su ga primili... Tata je dolje i hvali se koliko æe Nijemaca ubiti moj... moj mu... Da, mam

a, tata stoji, pui debelu cigaru, palce zatakao u prsluk, pa se pravi vaan. Zgadilo mi se!... Strano! Tata nita ne shvaæa. George se napio i sve mu je svejedno. Grantje sav kao u vatri obuzet nekom straæu, a meni se èini da se on pretvara... Abe je sasvim drukèiji... njemu se srce para. Pa zato onda ide? upita Lucinda, ozbiljna i mrka u svom rasuðivanju. Morao bi ionako iæi. A on to i eli. Pokazao mi je jedan ratniplakat sa slikom gorile koja grabi bijelu enu. Velikim slovima pie: "Spasite svoje drage od Huna!" Zbog toga Abe hoæe iæi. Joj, mama, svisnut æu! Barbara je bila na rubu svojih snaga, klonula je. Barbara, mora biti jaka. Makar samo dotle dok oni odu. Ne smijemo dozvoliti da ponesu sa sobom sliku naih tunih i jadnih lica. Zna, sudbina nas ena je gorka. Ljudi ratuju, a ene plaæu. Toga dana u dva sata specijalni vl



ak ude u eljeznièku postaju. Skupio se sav svijet iz Flagga i okolice. S prozora vagona leprale su zastave. Iz vlaka su gledala mlada, iva i opaljena lica, pomalo gruba i primitivna. Mladi su se ljudi alili i dobacivali djevojkama. Mala Lucindinagrupa nije bila jedina takva na peronu. Nisu mogli biti sami, sve da su to i htjeli. Mnotvo je bilo buèno i veselo, dovikivali se pozdravi, dobre elje i sretan putmladim junacima. Lucinda je opaala suzne oèi ena du cijelog perona. Sve su to bile ajke, sestre, ene i zaruènice onih mladiæa koji su odlazili u rat. U svjetlu radosti, to je 234 blistala u njihovim suznim oèima, poèivala je tajna njihove rtve. Bio je t enama uroðen pozdrav dragome koji odlazi u boj! Ulaz u vagone! vikne kondukter. Grant zgrabi Barbaru i Lucindu. Niz obraze mu poteku suze. Zbogom, Barbara, zbogom, mama... Nemojte se toliko alostiti. Moda neæemo ni stiæi do Francuske... Do viðenjaata! Sretno s tvojim stadom! Zgrabio je torbu i otrèao u vlak. Abe je stajao sa strane i pustio Georgea da se oprosti s Barbarom. Rastanak je otrijeznio Georgea.Junaèno se osmjehivao i poljubio Barbaru: Ako budem dobar vojnik, znaj da je to tvoja zasluga. Tad se okrene Lucindi: Mama! Samo je to rekao, ali ju je èvrsto stisnuo. I u èasu kad ju je poljubio, Lucinda shvati znaèenje one strepnje, njezina groznog i kobnog znamenja George se vie neæe vratiti. Ali, on, mlad, realan, zdrav mladiænije uopæe mogao slutiti tako neto, takvu stranu istinu. On se otrgne od majke, grèevto stisne ruku ocu i pouri na vlak koji je veæ kretao. Abe se naglo pozdravio s majkom, pritisnuo Barbarinu glavu na svoja prsa i pourio za braæom. Logan je potrèao uzvagon na èijim je stepenicama Abe stajao i domahivao. Sine! viknuo je stari Huettmuklo doði nam na gaðanje purana u Pine! Uzvici i pozdravi mnotva polako utihnue. Tu tamo èuli su se jecaji. Vlak je ièezao. 235 GLAVA 15 Huett u banci sretne svog starog prijatelja Ala Dovlea. Jo kao mladiæ, Doyle je radio na izgradnji pacifièke eljezni

pruge i na odvojku za Santa Fe. Sve je proao, bio je pionir, ranèer, drvosjeèa, koèiji vodiè. Ako je uopæe bilo Arizonca koji je poznavao Zapad uzdu i poprijeko, onda jeto bio Al Doyle. Kasnije je opet vodio geologe i arheologe po ovoj zemlji klisura i kanjona te potom lovce po divljim predjelima Mongollona, Tonta i Cibequa. Zdravo, Al pozdravi ga Huett. Zdravo, stari moj odvrati Doyle. Piu li ti sinovi? Uzadnje vrijeme malo. Pisma su im rijetka i nekako smuena. Umaraju me. Abe je na frontu, brzo su ga bacili tamo. George i Grant su u rezervi. Zaprait æe vabama jo prie nego snijeg padne. Vraja stvar ovaj rat, Logane! Upali smo upravo na vrijeme daspasimo Englesku i Francusku. Ali, neæe jo dugo. Hindenburg odstupa, a puni brodovi Jenkija stiu tamo jedan za drugim. Ali, ja jo nisam prodao stoku. Znam, stari, ne mora mi reæi. Nadmudrio si sve one pametnjakoviæe koji su mislili da su najmudrijina svijetu. Ali, sad vie nemoj zatezati i predugo èekati. Cijena æe se srozati èim nasupi zima. U povjerenju da ti kaem, neto mi je apnuo Charteris. Drava je naruèila st

iz Argentine. Ma to kae! uzviknu Huett zaèuðen i uzbuðen. Ako bi rat, recimo, zavrudenom, vi mudrijai koji ste èekali sa stokom ostali bi u bubnju. Poslije rata svepada. Proao sam ja, Logane, graðanski rat i znam. Kad smo onda imali teka vremena, tæe tek sad biti poslije ovog svjetskog rata! 236 jL Teka vremena! Zato, Al, pa to mi je nepojmljivo. Evo, uzmi ovaj Flagg. Sve puno novaca kao blata. Nema toga koji bi se htio prignuti da podigne zelembaæa iz jarka. Toèno, ali je upravo u tome stvar, Logane. Rat nas je strano obogatio. Sedamdeset tisuæa novih milijunaa! Svat ko je bogat. Vrijednost novca se vie ne gleda. Poslije toga dolazi orgija troenja, kockanja, razbacivanja. A onda stani pa gledaj to æe biti. Al, da li me savjetuje ili me opominje? upita Logan raspoloeno, premda je poèeo i ozbiljnije razmiljati o rije èstarog Zapadnjaka. I jedno i drugo... Kako ti je stoka? Suho je ljeto. Sve je uredu. Prolog mjeseca poslao sam nekoliko kauboja da povedu malo raèuna. Javili bimi veæ ako bi ne to bilo. Najbolja kotlina u Arizoni. I ti dri trideset tisuæa go ve

Po prilici neto vie, George je brojao. Huett, jesi li ti poaavio u stare dane? Pa,stoka se pla æa èetrdeset dolara po grlu! Zaboga, to bi ti htio? Èekam. Veæ su mi nudii èetrdeset i dva dolara. Mis lim da æu dobiti i vie od Mitchella, nakupca za dravu. obro, dobro, Logane, da sam na tvom mjestu, primio bih odmah cijenu koju nude, dok vojska jo sije novac aka ma i kapama. To neæe dugo trajati. Pogotovo ne vie sad, ad æe se pojaviti argentinska stoga. Naravno, cijena bi mog la jo skoèiti, ali ti vienemoj riskirati. Bilo kako bilo, ti i tvoja obitelj imat æete vie novaca nego to æetemoæi potro iti za cijeli ivot... Logane, ti si se teko namuèio dok si dotjerao dovlenogo si postigao... Ima tome trideset i tri godine kad sam te upoznao u Pavsonu.Tad si sluio kod ge nerala Crooka. Onda sam ti ja dao ideju za tvoju Kotlinu si



komore, sjeæa li se? 237 Kako da ne!... Zna, Al, sto puta sam te prokleo tijekom tihgodina i poelio da te ubijem. Ha, ha, ha!... Sve je dobro kad se dobro svri. Dakle, zna, onda sam ti dao dobar mig i savjet. Vie od trideset tisuæa goveda po èetrdesepa i vie dolara... Uh, uh, ne mogu ni izraèunati koliko je to. Jedan dobar savjettrai drugi. Moda æu ti jednom vratiti. Huett, jesi li pomislio kakvu æe strku i senzaiju napraviti Mitchell kad krene tu stoku iz Kotline sikomore? upita Al Doyle ozbiljno. Kako da nisam! Smiljao sam da nekako uredim da se ne moram brinuti za gonjenje stoke do eljeznièke postaje. Svjedno je to. Ali, ti ipak ne eli da se putem oskati i izgubi najmanje tisuæu grla. Mitchell æe ih veæ na neki naèin izbrojiti. George i je tako savjetovao. Morat æu reæi svoju rijeè to se tièe samog dogona iz kotline. I at æe, dakako. Goveda æe biti debela i ne smiju se naglo goniti. Ima sreæu to jo odovog ljeta nisu dognali nijedno stado te ima dosta trave uz put. Vode je malo. Treba goniti deset dana, est milja dnevno. Stari moj, trebat æe ti pedeset kauboja ito dobrih i iskusnih! Mnoge odbijaju, nisu primljeni u vojsku i ne znaju kud bi. Smijeno, Logane, gdje su danas oni negdanji kauboji koji ne bi prst ièaili pa da uæu puta padnu s konja? Neka me vrag nosi ako znam. Al, kako æu sastaviti toliku druinu? A kako bi bilo da to povjeri mom sinu Leeju? Mitchell se neæe cjenkati oko petdolara na dan. A mnogim æe mladiæima ti novci dobro doæi. Stani, da promislim: Joe, Arbell, Jack Ray, Hal McDonald, Con Sullivan, Bili Smith, pa onda svi Riderovi osim Ala koji je otiao u Francusku. Wetherill æe 238 poslati sina neka skupi grupu Navaja... Logane, ta druina, uz nekoliko jahaèa, moe obaviti posao kako valja. Divota!... Al, dao si mi podstrek da se odluèim. Veæ sam se dugo premiljao da li prodati iline. Hoæe li reæi Leeju? Razumije se i mogu ti garantirati da æe prihvatiti. Potrait æveèeras... A sad, zato sam, kog vraga doao ovdje? Pa bit æe radi novca, kao i ja. Val

da im ga je jo ostalo! Bogami, koliki su debeli svenjevi banknota proli preko ovog ltera samo dok smo mi ovdje razgovarali. Samo se pitam otkud tolike pare... Dobro, do viðenja, Logane. I sad nemoj opet oklijevati. Prodaj! Konaèno se Logan sjeti da je u banku doao zato da podigne novaca za Lucindu i Barbaru. Ispunio je èek i primijetio da mu je ulog pao na ispod deset tisuæa dolara. Prije je imao vie, tedjelo se to godinama, od prodaje malih krda stoke. Kamo je otiao toliki novac? Naplativi èek, zaputio se kuæi. Cijelo vrijeme od potkraj proljeæa pa preko ljeta, otkako su mladiæi otili, Barbara i Lucinda su se sve vie zabrinjavale i jadale Loganu. Lucinda seuveliko promijenila. Bila je gotovo slomljena. Progonila su je priviðenja i fiksideje da joj se sinovi neæe vratiti iz rata. Ponekad je bila u jo gorem duevnom stanju, ostala je bez Abea, nije znala da li æe se vratiti, a to ju je strahovito naprezalo i muèilo. O njezinom duevnom stanju Logan je mogao suditi jedino po blijedom licu, nekad uagrenim, nekad izgubljenim oèima, hrabrosti, neumornoj energiji i nepre

sunoj strasti da se bavi svim vrstama dobrotvornog rada za pomoæ u ratu. I ona i Lucinda bacile su se na ove poslove s drugim enama Flagga, a osobito s onima èiji susinovi, braæa, zaruènici, roðaci i prijatelji otili u Francusku ili u logore za obukuOne su organizirale razne sajmove, koncerte, drutvene misije, grupe za pletenje èarapa i pulovera. Bile su nemilosrdne 239 i uporne u prikupljanju novca za vojnike, osobito u korist Crvenog kria. Logan se ljutio, jer je i sam morao poprilièno davati. Prigovarao je zbog pretjerivanja i smatrao je da je to ovim dvjema enama veæ prelo u bolest, u neko ludilo. Od jutra pa do kasno u noæ dvije su ene trèale, radile kinjile se, dok se ne bi toliko premorile, iznervirale i smuile da ne bi mogle ni spavati. Kad bi Logan doao kuæi na ruèak i vidio Lucindino tuno lice i Barbarine izuèene oèi, onda bi ipak u dui zamjerio i prigovorio samom sebi zbog svoje razdraljivoti i nestrpljivosti. Sve u svemu, njih dvije je uhvatila ta paklenska ratna manija. Ali, tjeio se on, ipak Lucinda ne pravi budalu od sebe, a Barbara ni trena ne

zaboravlja da je ena Abea Huetta. Ima li to nova, tata? pitala je Barbara. Otprilike isto. Izvjetaj kae: "Na frontu nita novo." Nita novo! Laljivi gadovi! Smuèilo da stalno èitam taj refren. A zato, Barbara? Zato to lau. Pomisli samo, kako je to njusno! Ti si to proèitao u gradu, a gospoða Hardy je dobila telegram iz Washingtonada joj je Joe poginuo u borbi. Pao je iza njemaèkih linija. Pohvaljen za hrabrost!... Siroti Joe! Jadan mladiæ, samo je volio strojeve... Nikad se nije ni s kim potukao! Ah! Muèan je to udarac!... Da, eto, koliko vrijedi ivot... Strano mi je ao. Oiæi æu do gospode Hardy. Logane, jesi li se sjetio da nam donese novce? Da, Luèe, jesa, konaèno. Evo... Mi nekako puno troimo. Novac danas nita ne znaèi. reèe Lucinda. Pa a mislim tako, ali trebalo je dugo da se zaradi... Ne prigovaram, samo onako kaem



. 240 Tata, moe li meni dati jednu... stotinu? Usteuæi se upita Barbara. Mogu, ako mobeæa da æe neko vrijeme ostati kod kuæe i odmoriti se. Volio bih da malo prestaneprokletim pletenjem rukavica i pulovera. Svaki put kad doðem kuæi, vi pletete, pletete, pletete. Zna, draga moja, to mi ide na ivce. U stvari, nije ti moje pletenjekrivo, tata. Ali u svakom sluèaju morat æu neko vrijeme prestati, ruke su mi ogrubjele. Ima i nekih novosti! pljesne se Logan rukama po koljenima. Odluèio sam da prodam. Stoku? iznenadi se Barbara. E, Logane Huettu, koliko si puta to veæ rekao? dometne Lucinda u nevjerici. Odluèio sam prodati sve za èetrdeset dolara po grlu. Moda bi dobili i vie, ako jo prièekam. Al Doyle me je izgrdio i ðavo neka me nosi ako nema ravo. Uh, tata, prodat æe po èetrdeset! A ima ih preko trideset tisuæa!... Pa to je po milijun dolara! Naravno. Ako bih prièekao da dobijem dolar vie po grlu, to bi znaèilo pet tisuæa vie svakom Huettu. Moe li sada razumjeti zato ja toliko zateem? Tatali da ti skoro ne mogu povjerovati. Stvarno je tako. Dobit æemo novac... Luèe, daj malo ruèka da to prije krenem u grad dok sam od volje. Mama, zamisli, sad æemo moæi datza Crveni kri promrmlja Barbara. Na to Logan progunda oporo: Da, curice, ali i tu jednom mora biti granica. Taj rat vas je obadvije dotukao. Dravni nakupac Mitchell bio je èovjek star preko èetrdeset godina, glatko obrijana lica i lukavih, hladnih oèiju. Ljubazno je doèekao Logana u svom uredu i primaknuo mu stolicu: 241 Dobardan, Huett! Poprilièno ste èekali da mi date odgovor. Logan polako otegne: Meni se nikad ne uri kad je u pitanju stoka. Dobro biste bili uradili da vam se urilo neuvijeno æe Mitchell. Cijena je rasla, a vi ranèeri izgubili glave. Da, da, bila je i poèetrdeset dolara, potom pala na tideset osam. Kad je palo na trideset dva ja vamrekoh, savjetovah vam da prodate. Ali vi ste htjeli biti pametniji. Posljednju partiju po dvadeset osam kupio sam juèer od Babbittea. Danas vam ne bih dao ni dvad

eset pet. Huett je to protumaèio kao blef, no ipak se zabrinuo. Moda je Doyle stvarno bio u pravu. Predugo je èekao. Prodat æu je nakupcima u Kansas Citvju po boljoj cijeni. Samo izvolite i probajte. Sabirni obori prepuni su stoke. Huett se die i dohvati svoj sombrero. Reèe grubo: Zbogom Mitchell! i iziðe. Mitchell dovikne za njim: Vaa æe obitelj ispatati zbog vae tvrdoglavosti. Ove rijeèi dodae i bijes Huettovozi i zaprepatenju. Pogodile ga u bolno mjesto. Sat kasnije saznao je da je kupovina stoke obustavljena, bar to se tièe Flagga. Svi krupni stoèari redom, Babbitt, Charteris, Willson, Litlle potvrdili su mu to i priznali da su i oni previe èekali. No,Huetta nije bilo lako uvjeriti. Èovjek koji je imao trideset tisuæa goveda za prodaju, ima bogatstvo u rukama. Konjunktura moe i doæi i proæi, ali govedina i koa uvijekvrijede zlata. Telegrafski je poslao ponudu u Kansas City i potom pourio da potraiDovlea. Da neto popijemo predloi Al potrebno nam je. Nemoj mi se èuditi ako pijem... Mitchell me bez mnogo ceremonija odbio. Veli sad mi ne bi dao ni dvadeset pet

dolara. 242 Èuje, stari, meni se taj nalickani enskaro ne dopada suho æe stari Arizo. Maloèas sam govorio s mojim sinom, sviða mu se tvoja ponuda i on bi mogao naæi jo deetak kauboja i pedeset Navaja. Hm! Ako ne mogu prodati, ne mogu ni goniti. Prodati? Ama, moe prodati, kako ne bi mogao! Teko je dati za niu cijenu, ali ti ima mnostoke... Od poèetka svibnja do sada prodano je oko tristo tisuæa goveda, prosjeèno dvadeset dolara po grlu. Neki su, istina, prodali i po trideset, ali veæina po petnaest i manje. I ja tako raèunam. Ba sam sad poslao telegram u Kansas City. Logane, moj Lee misli da taj nakupac luduje za Barbarom. Kae da je to veæ javna tajna, zna sva mladarija u gradu. Mitchell se naveliko zabavlja i provodi s djevojkama iz Flagga. Barbara ga je odbila pa je jo ludi za njom. Ah, mnogima je Barbara zapela zaoko. Ona je u svoje vrijeme morala odustati od zabava zato to bi se potukli okonje. Da, ali ovo je neto sasvim drugo ozbiljno æe Doyle. U ratno doba ene nisu takosputane, nisu odgovorne. Ili ih pak spopadne neto. Sjeæam se iz gradanskog.rata kak

o su oficiri pravili èuda i pokoru medu enama. A sad je jo gore, jer je ovo paklenski gadan rat. Ma, sluaj, Ale... zaboga, Barbara je... Kao i svaka druga mlada ena,izbaèena iz koloteèine. Mojoj je kæeri samo esnaest godina, pa i ona je veæ aava. Prauboje koji su odbijeni na regrutaciji. Sve u svemu, danas ene nisu ono to su bile. A rat je pokvario i mukarce... Nego, htio sam ti ovo reæi za Barbaru. Ne moe joj zbraniti da se bavi tim dobrotvornim akcijama, ali je makni dalje od Mitchella. Svakako, ako je potrebno odvrati Logan. Njegovo iznenaðenje prelo je u mrku odluènost.243 Mitchell misli da te je sad natjerao u kripac. To to on odbija da kupi stoku,samo je blef. Podlac je to, hoæe umijeati Barbaru u taj posao sa stokom. Oho! Zbilja, ne dvojim da bi to bio u stanju. Hvala, Al reèe Logan trijezno i ode. Od ovog èa



sa odluèio je malo pripaziti to se dogaða u Flaggu. No, svladao se i nita nije pitao i Lucindu ni Barbaru. Sutradan je iz Kansas Citvja dobio odgovor. Nakupac mu nudi deset dolara po grlu. Takva cijena nije uopæe Logana interesirala. Shvatio je dato znaèi pad cijena i da je jako izgubio to je zatezao s prodajom. Takva je bila igra igra i rizik uzgajanja stoke. Ali ta igra nije bila gotova trajala je i dalje. Mogao je prièekati jo tjedandva i jo uvijek dognati stoku ove jeseni. U meðuvremenje etao ulicama, razgovarao o govedima i ratu, i dobro pazio to se radi pod raznim oblicima dobrotvornih akcija. Jedne veèeri zakasni Barbara na veèeru. Bila je vrlolijepo obuèena, uistinu jako zgodna i lijepa. Logan je osobito uoèio njene zaagreneoèi i crvene mrlje na njenim bijelim obrazima. Barbara, kad èovjek tebe vidi, suncemu sine... Kamo to ide te si se ovako udesila? Imam sastanak s gospodinom Mitchellom iskreno odvrati ona. Sigurno neto u vezi s Crvenim kriem? Ne. On me eli povestiu kino. Gledat æemo jedan ratni film. Jesi li koji put ila s njim i ranije? Nisam.Nije me zvao. Barbara, u gradu se govori da Mitchell luduje i trèi za tobom Loganæe prijekorno. Tata! uzvikne ona. Nisam mislila da i ti slua kojekakve brbljarije.244 Nisam ih sluao, sve dosada... Je li ti Mitchell udvarao i izjavljivao ljubav?Pokuao je. On je kavalir, romantièni vojnik. On voli djevojke i one vole njega. Ali, otkako sam mu rekla da sam udata, ponaa se zbilja vrlo fino. Je li ti govorio togod o mojim govedima? Da. Nabacio mi je da si ti lakomi stari ranèer koji æe pustiti da mu obitelj gladuje samo da nekako zadri stoku. Predviða da goveda neæe nita vrijditi poslije rata. Ja sam mu rekla da æu te pokuati nagovoriti da proda. I zaista sam htjela govoriti s tobom. Curice moja, èini mi se da taj tip hoæe reæi kako bi kupiomoja goveda, ako bi ti prema njemu bila vrlo... mila i dobra, a? to misli time kazati? naljuti se Barbara. Èuj, dijete, znao sam da si èestita, neiskusna djevojka, al

i nisam mislio da si toliko naivna. Tata, uvrijedio si gospodina Mitchella, a sad hoæe i mene razjari se Barbara. Ne, duo, kunem ti se da sam uvjeren u tvoju nevinost, ali nemoj biti mala budala, Barbara. Prosto ne shvaæam kako moe tako suditi o gospodinu Mitchellu. Vi ene ni ðavola s rogovima ne umijete prepoznati... A sad uzmistvar ovako kako ja kaem, dok se i sama ne uvjeri... Nego, da mi njega prevedemo edna preko vode. Ti sad idi s njim u kino, ali poslije predstave odmah kuæi. Lijepose ponaaj i budi mila prema tom donuanu. Budi fina i slatka kao i on. Kai mu kako se boji da æe ti se tata upropastiti èekajuæi sa stokom. Kai mu, ako ju on kupi, da æevrlo, vrlo... ljubazna prema njemu. Logan Huett! prasne Lucinda sva crvena u licu. Tata, iznenaðuje me osine ga Barbara bijesnim pogledom. 245 Iznenadit æe se ti jo, ako ne uèini onako kako ti kaem reèe Logan bez ustezanja. Dobro, uèinit æu odvrati ra odsjeèno. Ali, mislim da si ti sumnjièav, nepravedan i staromodan. Mislim da si... Svejedno to sam prekine je Logan grubim glasom prvi put u ivotu. Zna to mislim po

tim... biti ljubazna. Ti æe biti onakva kakva jesi, a Mitchell neka to sebi protumaèi na svoj naèin. Ali, od sutra nadalje, neæe vie nikamo s njim, niti æe ga pozivatmu dozvoliti ijednu priliku da ostane nasamo s tobom, pa makar to on radio. Je li ti jasno, mlada gospodo? Ja... ja nemam kuda. Posluat æe me. Hoæu, tata. Tako se ragovor zavri. Barbara i Lucinda bile su zbunjene i ogorèene. Logan se potrudio da sazna sve o Mitchellu i osjeæao ne samo da je u pravu, veæ se i radovao. Te veèeri otiaoje i on u kino, ali se razoèarao. Prizori vojnika na maru, pa ukrcavanje u brodove,duge kolone artiljerije, kamioni u vonji, vojnici jadni i ogorèeni u blatnim rovovima, tenkovi koji rigaju vatru i topovi u paljbi, ljevkovi od granata sve te scene koje su nedvosmisleno govorile da su stvarno snimljene na samom frontu, zgadile su se Loganu i smutile ga. To je dakle, rat? mrmljao je gurajuæi se kroz buènu gomilu na ulici. A ja poslao svoje sinove u tako to... Mislio sam da æe zbilja imatiprilike da se pokau. Èovjek na èovjeka, puka na puku iza drveæa i stijena, gdje vrij

ro oko i strijelac, pa tko je bolji! Ali, ovo... kakvo ime dati tom uasu? Vratiose kuæi i kao obièno nije naao Lucindu. Zapalio je lampu, naloio vatru u kaminu i uprvo sjeo da se smiri i odmori uz lulu, kad odjednom naglo upade Barbara. Njezino246 lijepo lice bilo je kao krpa bijelo, a iz oèiju su joj sijevale munje. Zdravo,mala! Drago mi je to si se rano vratila. to se dogodilo s tobom? Tata, ne bih znala reæi to je bilo gore: da li gospodin Mitchell ili onaj odvratni film. Po njoj sevidjelo da se jedva svladava. Hm! Film je bio prilièno lo. Zgadio mi se. Zbacila je sa sebe kaput i eir, te stala na otvorena vrata svoje sobe i zagledala se u Logana. Dosada je jo nije vidio ovakvu. U tom se trenu obradovao, no to nije pokazao.Tata, molim te da mi oprosti reèe ona. Imao si pravo za Mitchella. Odmah od poèetka



bila sam ljubazna i mila, kako sam ti rekla da æu se prema njemu ponaati... Ali èinimi se da sam pretjerala. Putem kuæi, ba sad, on... on... da, bilo mi je ljepe i sigurnije s Jackom Campbellom... No, ipak sam se rastala s tim osvajaèem ena tako, da je ostao u uvjerenju da æe lako savladati malu, prostu seljanèicu. Takva sam i ispala. Hm! Dobro, dobro, ba mi je drago... Mislim, nije te uvrijedio?... Veæ me tjednimasvrbe ake da ga nekako zadavim. Èekaj, tata. On je mene uvrijedio, ali on toga nije svestan i misli da me je na majstorski naèin oèarao. Ma, nisam ba zapeo za to... nego, da li ti je Mitchell spomenuo goveda? Jest, spomenuo ih je. Poslat æe sutra potebe. Kae, kupit æe. Sad je do tebe, tata, ja ga vie k sebi u blizinu ne putam. Logn je sjedio i puio, dok nije dola Lucinda. Prodat æe svojih trideset tisuæa goveda. Aonda, to? Èekati dok se mladiæi ne vrate kuæi. Ove jeseni morat æe propustiti lov u onlijepim umama. Èudna i nerazumna ova enska stvorenja! Pa ipak neke od njih divne su,dobre i odane! A mukarci? U zadnje vrijeme uvidio je da se ba ne moe mnogo 247 ponositi svojim mukim rodom. Èinilo mu se da to sve skupa ide zajedno rat, lakomost, pouda. Sutradan osvanu Loganu sretan dan. Mjesni zastupnik neke firme iz Chicaga doao je u Flagg i ponudio mu dvadeset i pet dolara po grlu, k tome jo da firma plati dogon i prebacivanje od ranca do vagona. No, kad ga je potom pozvao dravni nakupac da doðe u njegov ured, osjeæao se Logan samouvjerenim i sigurnim. Dobit æe vie od vadeset pet dolara po komadu, a sve to je preko toga, bila bi mu zaista zarada bez muke. Kad Logan ude u Mitchellov ured, drao se ovaj hladno, zakopèano i poslovno.Bio je to proraèunat èovjek. I posljednje Loganovo potovanje prema ovome zaglaðenom, rijetvornom pokvarenjaku nestalo je. Jo sinoæ je vrijeðao njegovu kæer! Logan kao da jneto predosjeæao, to mu se nikada ranije nije dogodilo u poslovanju i pogaðanju s ljdima. Neto ga je smetalo, sputavalo. Zamiljao je neodreðenu i nejasnu sliku ovog èovj

ka u njegovim makinacijama, èovjeka sada udvorna i poslovno susretljiva. Svakako je na Logana ostavio nepovoljan dojam. Dobro jutro, Huett! Èuo sam da vam je Blairdao ponudu. Pa, sad, nije ba ni loe. Dvadeset pet dolara po grlu i trokove dopreme.Rekao mi je da je Al Doyle posredovao kod ponude, a vi da ste prihvatili. Da, to je bilo lijepo od Ala, ali nije istina da sam prihvatio. To mi niste morali reæiMitchell æe zajedljivo. Koliko traite danas? Logan je pomislio da Mitchellu zapravo nije stalo do cijene kad veæ jednom odluèi da kupi. I samom mu je bio neobièan taj zakljuèak. Odluèio je da zacijeni visoko, a onda toboe da popusti i jo uvijek napravi obar posao. 248 Prvo hoæu trokove za dogon stoke i svu brigu oko toga. Trideset dolara po grlu. Plaæanje kad stoka bude ukrcana u vagone. U gotovom. U gotovom? zaèudise Mitchell. Da, u gotovom. Zbog velike svote, morao bih èekati u banci, a dok sedopremi stoka, trebat æe i dva tjedna. Za to vrijeme vi moete dobiti gotovinu za isplatu. Mitchell odmahne rukom dajuæi znak da mu nije vano na koji æe naèin platiti. U

renutku kad se okrenuo i skrenuo pogled od Logana, ovaj je u njegovim oèima opazionekakav èelièan, kratak bljesak. Istog trena je taj èovjek stisnuo i zguvao komadiæ pra koji je drao u ruci. Ovakvo ponaanje zaèudilo je Logana. Neto mu je bilo zagonetn. Mitchell mu se opet okrene, razvedrena lica. Tad se Logan dosjeti da ovakva Mitchellova reakcija ima veze s njegovim kombinacijama u pogledu Barbare. Sto se tièe trokova i brige oko dogona stoke, to je u redu reèe Mitchell glatko ali tridesetdolara po grlu, to je previe. Toliko ne mogu platiti. Pogaðali su se i natezali. Logan je osjetio dokle æe nakupac popustiti, ali ipak nije otkrio da U je to iskrenoili ne. Logan nije vie vjerovao ni vlastitim zakljuècima. Mnogo je puta pogrijeio u ivotu. Sad je odluèio da jo male zatee, a onda da popusti na cijeni neto malo iznavadeset pet. Dvadeset osam dolara po grlu! izbaci Mitchell kao ne nadajuæi se da æeLogan prihvatiti. Loganu prostruja krv kroz ile kao èigra. Poslije njegova uporna odbijanja, poputanja, natezanja oko cijene, ova ponuda dola mu kao melem na ranu, k

ao udovoljenje njegovoj udnji. Prodano! uzvikne Logan i prui uljevitu aku. Ali, voji nakupac kao da nije vidio ispruenu ruku, veæ je sjeo pisati. 249 Logan Huett, Flag, Arizona. Trideset tisuæa goveda. Dvadeset osam dolara po grlu. Plaæanje u gotovompo isporuci. Trokove dogona ekstra, otezao je Mitchell jasnim glasom i brzo pisao. Zatim odgurne papir u stranu i, naglo poput kopca, digne glavu zalizane kose.Huett, posao je sklopljen. Dogon pod vaim osobnim nadzorom. Moete krenuti odmah.Pet dana kasnije, oko podne, stajao je Huett na uzvienju na sastavu Kotline sikomore i Puranske doline. Do njegovih uiju dopirali su zvonki glasovi kauboja. Neobièni, divlji uzvici Indijanaca odbijali su se od stijene do stijene. Slika tvog ivota, stari! hrapavo zavièe Doyle na uho Loganu. Pa i jest, moj Al. Èekao sam preko tri



deset godina na ovu radost. Du cijele Puranske doline, preko est milja duge, doklegod je sezalo oko, protegao se i irio nemiran mozaik arenih goveda. Povici su odjekivali od kauboja do kauboja, od Indijanca do Indijanca i prenosili se do Huetta. On je morao povikom dati znak da gonjenje poène. Tri dana je trebalo kaubojimada pretjeraju stoku iz Puranske doline u Kotlinu sikomore. Huettov dolazak na uzviicu bio je signal na koji su èekali Lee Doyle i Bili Smith. Zatrubi u svoju trubu, Gabrijele s uitkom vikne Al Doyle. Duboko Huett udahne, napuni svoja snana pluæa, roko mu se prsa nadue; kad vie nije mogao, on ispusti jedan gromki "Uehuuu!" StariAbeov lovaèki zov sad se iz punih grudi i due Loganove zaorio preko kotline i odbio natrag. Sve nade i razoèaranja, ambicije i obeshrabrenja, beskrajna kinjenja i patnje, sav Huettov ranèerski ivot, lijepe ali i strane, duge godine konaèno su okrunjne pobjedom, uspjehom, 250 bogatsvom i sve se to sada odrazilo u Huettovu vrisku, sve je to on u tom trenu jo jednom proivio. Jeka Huettova povika nije jo utihnula, a Indijanci su s obadviju strana stada veæ prenosili ovaj signal do na vrh kotline. Èelo velièanstvenog stada nije se vidjelo, bilo je vjerojatno negdje daleko izabrvnare. Huett je utke promatrao. Mogao je èuti kucanje svog srca. Konaèno, daleko ukotlini, poèela se kretati masa goveda. Kao nabujali tok rijeke, pretrpan nanosom,ovo gibanje zastrujalo je polako preko cijelog ogromnog krda koje je na kraju krenulo. Stari, poèelo je! vikne Al Doyle mauæi sombrerom. Zbogom, bikovi i dugoroci! bogom, sikomoro! Stado se kretalo polako, ali je pomalo ubrzalo dok èelo ne prijeðeu pun hod. Stari stoèar domahivao je pozdrav svojoj sikomori. Neto ga steglo u grlu. Oèi su mu se zamaglile, pred njim se zamutio crvenobijelocrni sag od goveda. Bioje to najsnaniji, najpuniji i najveæi trenutak u ivotu Logana Huetta. Da, eto, krenuli su izgovorio je naglaavajuæi svaku rijeè. Srce mi je prepuno... Samo kad bi moji

sinovi mogli ovo vidjeti! Otili su s tog mjesta i popeli se preko kamenjara do prohodne ume, a onda na cestu gdje ih je èekao auto. Huett reèe oferu da vozi est miljzbrdo do Duge doline i stane na raskriju gdje se put raèva dolje ka njegovu rancu.Ali, umjesto da side dolje, Huett se ovaj put popne uza strmu stijenu i izbije na rub iznad brvnare. Gledao je i iz grudi mu se ote neodoljiv usklik. Njegova muje brvnara izgledala kao mahovinom pokriveni otoèiæ od zelenih brvana u vrtlonim valovima arene rijeke. Uska je kotlina tamo bila potpuno zakrèena uzbibanom stokom koja je rikala. Odzvanjala je prodorna vriska kauboja èija se jeka mijeala s monotonompjesmom Navaja. Topot tisuæa goveðih papaka pretvorio se u potmulu tutnjavu. 251 Praina se dizala u pramovima i oblacima malo noenih slabim vjetriæem, da bi se potom spajali u velik oblak koji je zakrilio pogled na gigantsko stado u kotlini. Ovajje prizor Loganu bio blizak i lijep. Udisao je miris goveda, ðubreta, praine, papcima izorane zemlje njegova djetelita i kukuruznog polja. Sto je s onom velikom par

celom krumpira? Gledao je krupne bikove, krave irokih rogova, bièiæe debelih vratova,jednogode i junice kako su se zbili du obora, razgazili potok, proarali zaravan okuænice, okruili brvnaru i prolazili ispod borova. Od srca je uivao, bio je ushiæen, li ga je istovremeno ubadala i bol u grudima. Njegova stoka odlazi. Neto s njom odlazi, èinilo mu se da je to kraj ivota. Ubrzo je ona ogromna masa to se prostiralaod jednog do drugog zida kotline kao kakva iroka rijeka, sama od sebe pogurala onaj dio stoke na èelu u suenom rukavu kotline te prednjaci poèee tromo kasati. Tek je ada nastala zagluna buka, podigla se praina i pokrila arenu rijeku. Jo je neko vrijme Huett stajao iznad ranca, ali vie nije mogao vidjeti stoku koja je tutnjala pod utim platem praine! Potom siðe sa strme stijene i vrati se na cestu gdje su ga èekDoyle i ofer. Ovo nas podsjeæa na dane bizona reèe Doyle. Nadam se da se stoka neæe ulaiti i navaliti u trk. Sve æe biti u redu sav zadihan æe Huett. Zbila se kroz taj uski prolaz, ali æe se odmah rairiti. Jo prije zalaska sunca bit æe na putu. Vozili su

e do kraja Duge doline, a zatim sili s ceste, truckali se po neravnu tlu, dok automobil nije morao stati. Izili su iz automobila da proetaju. Dvije poljske kuhinje, meðusobno poprilièno udaljene, èekale su jahaèe gonièe na mjestu gdje èistina svojim om zadire u umu. Huett i Doyle nisu bili daleko ispred èela stada. Tri sata je Huett sjedio na sjedalu jedne poljske kuhinje gledajuæi svoje stado 252 kako teèe kao èarobna arena rijeka iz uma i iri se iza ugla èistine. Ovi su mu sati proli kao da su mte. Po zalasku sunca veæ je cijelo stado bilo na ravnici i stalo je da prenoæi. Kauboji su dolazili klateæi se na svojim konjima pokrivenim prainom. Ubrzo doðoe Lee, Bil, Jack Ray, Con Sullivan da izraze svoje divljenje ranèeru. Svi su bili crni kao icrnac Johson, samo to im se lice nije sjalo kao njegovo. Gospodine Huett, tata v



eselo je dovikivao Lee briuæi zajapureno, znojno i zapraeno lice sve je bilo prostokao grah. Stari moj razvuèe Bili Smith s kojeg se praina u pramovima dizalu dotjerali smo ih ovamo u velikom i pravom stilu. Gospodin Huett, bila je prava divota vikne Irac. Johson je kolutao oèima na kojima se isticala bjelooènica prema njegovu crnu licu. Gazda, mi uradili. Ja, gospodine, ba uradili. Odavde dalje iæi æe kao pjesma reèe Jak Ray. Konaèno doðe i Huett do rijeèi: Uvijek bih radije bio kauboj nego predsednik republike. Za vrijeme gonjenja tri puta je Logan dolazio iz Flagga da pozdravi momke i nasiti svoju neutaivu ljubav prema svemu to ima iole veze sa stokom.Sreæom je potrajalo lijepo vrijeme te desetog dana popodne umorna goveda polako, ali u dobrom stanju stigoe na panjak uz eljeznièku prugu. Lee Doyle s jedne, a Bili Sith s druge strane kapije sjedili su na svojim konjima i brojili stoku. Lee je izbrojio trideset jednu tisuæu i ezdeset grla. Mitchell nije poslao svog brojaèa i toHuettu ne bi pravo. Ranije uglaðen i ljubazan dravni nakupac postao je nekako drzak. Huett je upitao Barbaru i ona mu jasno reèe razlog: Taj èovjek, bar to se tièe ena,zobrazan je, beskrupulozan i veoma tat. 253 Preko tisuæu stoènih vagona kloparalo jei prebacilo se sporednim kolosijecima i glavnom prugom od Santa Fea. U prvih nekoliko dana Mitchell je tovario i opremao prosjeèno po pet tisuæa pet stotina grla zadvadeset i èetiri sata. Poslije toga radili su kauboji i eljeznièari u dvije smjene,te je odlazilo po tri vlaka dnevno, dok cijelo veliko stado nije otpremljeno. Iste veèeri javio je kaubojima i Indijancima da æe ih isplatiti sutra ujutro. Tko znazbog èega, ali toga dana Huett nije mogao pronaæi Mitchella. Te noæi Huett nije mogaozaspati; studeni vjetar pjevao je pod strehama pjesmu zahvalnicu. A sutra ujutro èinilo se ranèeru Huettu kao da se i samo sunce razigralo svojim svjetlom. Obeæao jekæeri brda i doline. Mitchell se izgovorio da ima strano mnogo posla i rekao mu ne

ka doðe u dva sata popodne. Bila je subota, a subotom popodne banka nije radila. Huett je mislio da æe dobiti iz banke gotovinu na priznanici. No, ipak ga jo nita nije zabrinjavalo. Èekao je na sunèanoj ulici dok se predstavnik drave ne odobrovolji. Snjim su bili Holbert i Doyle, obojica odani, ponosni i uzbuðeni. Pa i oni su u neku ruku kumovali ovom dramatiènom svretku Huettove stoke. U blizini su stajali jo neki ljudi, a Logan, znajuæi da oni sluaju, upita Dovlea: Al, jesam li ja tebi prièao kako je Abe gaðao u logoru za obuku? Ne sjeæam se. Nisi odvrati Doyle. Bilo je to netoizvanredno... Prvog dana, kad je Abe s drugim regrutima iziao na strelite, jedancrvenokosi narednik gnjavator uhvati Abea, okrene ga prema metama i dade mu vojnièku puku kalibar trideset. "De ti, dugonogi, zna li koji je prednji, a koji zadnjikraj puke?" Abe reèe da zna. "Eh, onda, sad je tvoj red. Gaðaj, zapovjedi taj narednik". A to? Pitao ga Abe. "Pa, metu, tvrda tikvo..." Abe pogleda i vidje pred sobompuno meta s crnim toèkama i 254 krugovima. Pedeset, sto metara, dvije stotine i t

ako do tisuæu. Pitao ga Abe na koju æe gaðati. "Novaèe, pazi ovamo. Zna li ti pucati?dere se narednik, a Abe skromno odgovori da misli da ba ne zna dobro, te mu jo reèe."Ali ja ne bih volio gaðati ovu metu blizu, prvu..." Abe digne puku. Uvijek sam volio gledati kao Abe stee puku i niani. Jo kad je bio mali, najmilije mu je bilo bartati pukom... I tako Abe ispali pet metaka na onu metu na tisuæu metara i to bez naslona, iz ruke. Signalist javi tri u niansku toèku, a dva u prvi krug... Ha! Narednik pocrvenio kao rak, "I ti, vrae, kae da ne zna pucati!" Abe ga onako, da ga ohlad, pogleda i reèe: "Moj stari kae da ne znam." Konaèno je Mitchell pozvao Huetta u svoj ured. Za stolom je sjedio jedan oficir u utoj bluzi. Na stolu su leali neki papiri i dva poveæa lijepa spakirana paketa, potpuno ista po izgledu i velièini. Huett,moj je èovjek izbrojao trideset tisuæa i devetstotina komada reèe Mitchell hladnim glasom. Dobro, to otprilike odgovara. Nakupac stavi prst na jedan papir i pokae Huettu na istoèkanu crtu: Potpii ovdje. Ovaj drugi prui mu pero. Huett uze pero, nagne s

e nad stol i potpie se trudeæi se da mu potpis bude to ljepi. Poruènice, potvrdite nov potpis. Kad poruènik to uèini, Mitchell savije papir i stavi ga u dep. Tad uze jedan od paketa i dade ga Huettu. Evo vam va novac reèe neuljudno, gurnu paket u ake Huettu, kao da ga je pekao. Mislim da vam ne moram, kao starom Zapadnjaku, govoriti da je grad pun skitnica, Indijanaca, lopova... Zbogom! Nekako zbrkan, oamuæen, Huett se naðe na ulici. U ruci je stezao potezi paket. Hajdemo da neto popijemo reèe Holbertu i Dovleu. 255 Uli su u krèmu na uglu i sjeli za stol. Huett je stavio paketmedu koljena da se ne vidi. Naruèili su piæe. Tek to su poèeli piti, kad se u krèmi poi Mitchell s nekim neznancem u civilnom odijelu. Uavi u krèmu Mitchell opazi Huettai njegove prijatelje i svom pratiocu rukom pokae na njih te se nasmije. Obojica s



e naglo okrenue i iziðoe. Ti oficiri sa Istoka èudni su tipovi reèe Holbert. Ali ako ba pita otegne lukavi Doyle tog je naduvenog gada ispraio upravo jedan obièan Zapadnak. Da popijemo jo po jednu reèe Huett smijuæi se. Holbert i Doyle digoe se prvi. Staili su Huetta u sredinu i otpratili ga kroz gomilu. Kratak jesenski dan veæ je biopri kraju. S tamnih brda puhao je vjetar i dizao prainu. Huettovi prijatelji najprije se uvjerie da ih nitko ne slijedi, a onda ga otpratie do vrata njegove kuæe gdje se rastadoe. E, sad, stari savjetovao ga Doyle spremi dobro taj paketiæ veèeras ispavaj s jednim otvorenim okom. I dri revolver pri ruci dodao je Holbert. Nikad ne zna, moda je tkogod vidio kad si s novcem iziao iz ureda. Logan uðe i zakljuèa vraU sobi je bilo ugodno. Gorjela je lampa, a i vatra. Iz kuhinje je dolazio miris unke i kave. Pojavi se Lucinda briuæi ruke o pregaèu, a Barbara dotrèi iz svoje sobearbara, jesi li danas vidjela onog tvog vojaka oboavaoca? Logan æe veselo i poloi paket na stol. Kako da ne! Nema ni pola sata kako mi se podrugljivo nasmijao u lice. Nisam mogla sebi protumaèiti to bi to trebalo znaèiti. Luèe, navuci zastore i zatvoi kuhinjska vrata... Moram ti neto pokazati. Krupne ake tresle su mu se dok je skidao gumeni povez s tekog paketa. Saptao je u uzbuðenju: Trideset tisuæa devet stotinaputa dvadeset osam! 256 Oh, tata, pouri... ja veæ... Logan raspara tvrdi kartonskiomot, a po stolu se rasu uredno sloena gomila izrezanog novinskog papira i tankih listova staniola. 257 GLAVA 16 Kad je Logan iziao iz kuæe, bio je veæ pao mrak. Nije èuo ni Lucindino preklinjanje niti Barbarinu vrisku. Svojom velikom akom zgrabioje neto razbacana papira koji je donio kuæi umjesto novca. Stao mu mozak. Nije mogao shvatiti ovakvu neuobièajenu alu. Ipak mu grudi stegao i lomio neki paralizirajuæistrah. Noæni straar na ulici palio je lampe. Huett je zakoraèao bre. Znao je da æe urbiti zatvoren i tamo neæe biti nikoga. Sjetio se da je u krèmi vidio nakupca stoke i

onog drugog to je bio s njim kako nose ruène torbe. Pa oni su naputali Flagg! U tomtrenu zaèuo je iz daljine zviduk vlaka koji æe krenuti na Istok. Veæ godinama Huett nje trèao, ali sad pojuri bez daha na postaju. Stigao je jedva diuæi. U èekaonici opazisamo jednu enu koja je na alteru kupovala kartu. Izaðe na peron. Na peronu su se nalazili uobèajeni dangube, uurbani eljeznièari i putnici koji su èekali vlak. Dolje nizugu sjala su se svijetla lokomotive koja je ulazila u Flagg. Huett je urio. Konaènopod jednom utom lampom ugleda Mitchella i onog poruènika koji je potvrdio njegovupriznanicu, dvojicu drugih i s njima nekoliko mladih ena. Huett se probije u njihov krug i stane pred Mitchella. Vi... vi... to vi mislite? planu on snanim, skoronesuvislim glasom i prui aku koja je stezala snop novinskog paipira. O, dobro veèe,Huett odvrati dravni slubenik hladno. Nemam vremena za vas, ba se opratam s prijatejima. Bogamu, imate vi vremena i za mene... U paketu koji ste mi dali samo je novinski papir i izrezani staniol... To nije novac... Slaba je to ala! 258 Èovjeèe, vi

ste sigurno pijan Mitchell æe i njegove kao èelik hladne oèi bljesnue. Pijan?... Iditedo sto vragova! zagrmi Logan. Umjesto novca dali ste mi ovaj papir, gledajte! Otvori aku i pokae tanke listiæe i zguvani novinski papir. Neto papira pade na ploèniste ili pijan ili lud odvrati Mitchell otro. Platio sam vam u gotovom novcu. Imam vau priznanicu. Poruènik Cadell je potvrdio va potpis. Opomenuli smo vas da pazitena novac, ali vi niste sluali. Vidjeli smo vas gdje pijete u onoj jazbini. Huettje stajao ukoèen i nijem. Ruka mu zastala ispruena i otvorena. Mitchell je gledaou poruènika, oèekujuæi da ovaj potvrdi. Toèno je to kae Mitchell reèe poruènik odluènGledao sam kako vas je isplatio i vidio kad ste uzeli novac. Èujem da ste sa svojim kompanjonima bili u onoj krèmi, stjecitu najgoreg oloa u gradu. Nije vie naa stvo se dogodilo kasnije kad ste otili iz ureda s novcem. Eto, Huett, to je sve. Zabuna, prevara... paket mucao je Logan gueæi se. Cadell prezrivo mahne rukom, kao da eli reæi "odlazi". Mitchell se okrene djevojci crnih oèiju koja ga je drala ipod ruke.

Vlak je ulazio u stanicu. Lokomotiva je pitala, a toèkovi kripali. Vlak se zaustavio s trzajem. Mozak se Huettu razbistrio. Sinula mu strana istina, koja potisnu njegovu raniju pomisao da je to bila zabuna. Ovaj èovjek ga je prevario. Kao maloumno dijete upao je u paklensku klopku, jer je htio da mu plate u gotovom. Ovaj nagli zakljuèak preokrene sva njegova èuvstva. Zgrèeni miiæi mu popustie i njime prostruv. Kako je stajao, èvornovate ruke ispruene poput pande, osjetio je kako ga podilazival strahovita bijesa. U svom ivotu nije se jos ovako razbjesnio. Naprosto se pretvorio u drugog èovjeka. 259 Kroza zube mu proitao dah jarosti. Pred sobom je gledao crvenilom namazane djevojke, blijede obraze Cadellove i odvratno Mitchellovo lice. Zbrkane misli ukoèile su Loganu mozak... da rastrga... da zgazi ove podmukle



neprijatelje... da ih ubije i otme od njih svoj novac koji sigurno imaju u torbama. Stisnuo je aku i riknuo. Udario je Mitchela iz sve snage. Mitchell je pao, akrv poprska dvije djevojke koje je u padu povukao za sobom. Djevojke vrisnue. Cadell je odskoèio da izbjegne Huettov udarac i stao dozivati u pomoæ. Druga dvojica zgrabe Huetta s leda. On ih otrese sa sebe, a potom se baci na Mitchela i razderes njega pola odijela. Gomila zgrabi Huetta, odvoji ga od njegove rtve i izbaci gaizvan perona. Stajao je sam kao lasom uhvaæen bik, èepan mnogim rukama i gledao kakoMitchella nose u vlak i za njim ubacuju njegovu torbu. Cadell je stajao na stepenicama vagona, nastojeæi da se otrgne djevojkama koje su ga jo drale i histerièno viale. Vlak se trgnuo i krenuo. Uzbuðena gomila skupila se oko Huetta. Pustite me zareao je on. Razidite se, ljudi povikao je erif. Huett, vi mi ne izgledate pijan. Koji je to vrag bio? Koga ste htjeli ubiti? Ja sam doao kasno i nisam vidio. Mitchella, dravnog nakupca stoke. Prodao sam trideset tisuæa i devet stotina goveda... Trebalo je da mi plati u gotovom... dao mi je ovaj paket. Uzeo moju priznanicu...Ja nisam odmah pred njim otvorio paket. Popio sam èau vina sa Dovleom i Holbertom... Kad sam doao kuæi, otvorio sam i vidio da me je prevario... Umjesto novca dao mije komadiæe novinskog papira i staniola! Sto mu bogova! uzviknu erif, a i drugi prisutni uskliknue zaprepateno. Huett, jeste li vi poludjeli? Maloprije jesam... Ubio bih ga. Dobro to ste me odvratili. 260 Izgledate mi èudno, ali bih rekao da ste pri zdravoj pameti. Moete li dokazati to to govorite? Ja æu telegrafirati u Holbrooki zaustaviti vlak da uhapse Mitchella. Ne smijemo ga pustiti da umakne iz ove drave. Dokazati? Sto? Imam paket s lanim novcem, osim ovoga to sam ponio u ruci. Alinetko vam je sigurno promijenio paket, moda netko tko je bio prisutan kod tog plaæanja... Hajdemo gospodinu Littleu. Meni ovdje neto smrdi, ali je prekrupna stvar d

a bih je sam rjeavao. Zajedno sa erifom Huett proðe kroz gomilu koja je zamorila, tese uputie put kuæe advokata Littlea. Nali su ga za veèerom. Ovaj put Huett jasno i dtaljno isprièa o obmani. Little ga je paljivo sluao i motrio svojim crnim oèima. Zatireèe erifu. Odmah telegrafirajte u Holbrook da zaustave vlak i uhvate tu dvojicu.Smjesta æu to napraviti odgovori erif i ode. Huett, vaa prièa mi potvrðuje sumnje kojam stekao danas nastavi advokat. Mitchell je kupovao konje i goveda za dravu. Charteris, koji je za njega obavljao bankovne poslove, rekao mi je da je Mitchell platio toliko za stoku i poslao izvjetaj ministarstvu. Ako ga uspijemo zaustaviti,sigurno æemo ga dobro oznojiti. Ali, Huett, vidite, ovo je ratno doba, lakomost na sve strane, grabe, lopovluk. Mitchell vas je nasamario. Zato ste zaboga traili gotovi novac? Nisam htio èekati. Charteris mi je rekao da dravni èek vrijedi, ali da unjegovoj banci nema toliko novaca. I on bi morao èekati na novac. Osam stotima ezdeset i pet tisuæa dolara? Uh! Cijelo bogatstvo! Huett, meni je strano ao, mogao bih v

as tuæi to ste bili takva budala. Ovaj sluèaj je jasan, fragrantan. Trebali bismo doæido tog novca. Ali, ova ratna vremena!... Èinjenica to ste ili u krèmu piti s Alom i Hlbertom je 261 neugodna i teka za vas, ozbiljno je to... Sad idite kuæi. Nemojte napraviti novu greku i opet piti. Ako sutra dobijemo Mitchella natrag, morate bititrijezni. Kao slijep Huett je otiao kuæi. Littleova oèigledna zabrinutost vratila gaje tamo gdje je bio dok jo nije bio posve siguran da je prevaren. Isprièao je Lucindi i Barbari to se dogodilo na eljeznièkoj postaji. Lucinda je zaplakala. Nikad, nikad nisam vjerovala da æemo dobiti sav taj novac rekla je. Ali je Barbara mislila drukèije. Kladila bih se u ivot, dobit æemo sve viknula je iz svega glasa, vatreno, ljutito i potom nastavila psovati Mitchella. Satima je Huett etao po sobi, potom iziao u mrak, etao goredolje i, kad se konaèno vratio, legao je da spava. San mu uopæe ije htio na oèi. Dolo je jutro, hladno, sivo. Vjetar je zavijao oko drveæa nagovjetavjuæi zimu. Huett je naloio vatru. ene su ustale da spreme doruèak, on je na silu net

ojeo, popio malo kave i otiao u grad. Tog je dana saznao da su u Holbrooku zaustavili vlak, ali Mitchella nisu nali. Ova je vijest ozbiljno zabrinula advokata Littlea. Zato ste pustili tog èovjeka da ude u vlak? Do ðavola! Udario sam ga i sruio. Srgao sam pola odijela s njega, ali su me drugi odvukli. Da sam imao puku, ubio bih ga i to bi bilo bolje. Pa jest, bilo bi bolje. Taj èovjek je lupe i kad bismo gaimali ovdje, iva ili mrtva, to bismo i dokazali... Ovako moramo iæi sporim putem zakona i prava. Danima i tjednima Huett je nestrpljivo èekao i shvatio to znaèi sporostzakona. Gospodin Little je bio zaista uporan i energièan u svom nastojanju da stvar izvede pred sud. U samom Flaggu nije nita uspio. Tad je otiao u glavni grad Prescott i zainteresirao jednog kongresmena iz Arizone koji je boravio u Washington



u. 262 U meðuvremenu nastupila je zima, Flagg je poprimio svoj uobièajeni zimski izgled. Huett je dane provodio ponajvie cijepajuæi drva i sjedeæi kraj vatre. To ga je malo umirivalo, jer ga je sjeæalo na dane mladosti, kad je negdje u divljini uivao promatrajuæi razgorjele panjeve u vatri. Pruao je svoje iroke ake nad vatru i to mu jmalko ublaavalo jad. Vie nije palio lulu niti uivao u duhanu. Poslije ovog gubitkaprestao je puiti. Rat je i dalje trajao, ali Huetta nije interesirao. Njegova tri sina bila su na frontu i to je bilo vie nego to je trebalo da da za rat protiv one opasne Njemaèke. Sve su mu misli bile zaokupljene prevarom dravnog nakupca i kako da opet doðe do svog novca. Kad bi Barbara dobila pismo a na poti je stalno salijetala slubenike Huett bi se prenuo iz svoje sumornosti da poslua to Abe pie. Njegovbi pismo ozlojedilo Logana. Uvijek je bilo cenzurirano i izrezano. Logan je grdio i psovao: Ako su mi veæ tri sina tamo, zato ne smijem znati gdje su i kako su? Ova naa vlada èudna mi je i sumnjiva! Lucinda je dobivala pisma od Georgea i Granta.Stizala su jedanput ili dvaput mjeseèno. Premda nije bilo potrebno, ova bi pismapodsticala Lucindu i Barbaru na jo veæe napore u dobrotvornim akcijama. Iz tih pisama saznavale su o strahotama i pustoi gdje su se nalazili amerièki mladiæi. Lucinda je poticala tiha i snudena. Od Barbare je ostala blijeda sjenka. Oèi joj samo lutale, a ivci postali krajnje napregnuti. Huett se nije predavao. Istina, teko mu je padala patnja Lucinde i Barbare, ali prva i glavna misao koja ga je neprekidno i stalno drala, bila je ona prevara i dug koji mu drava duguje. Proivio je on mnogo i ota u ivotu, te ga ni ova nesreæa nije slomila. Èekao je, nadao se i borio. Krajem sieènja dobio je njegov advokat vano pismo iz washingtona. Kongresmen iz Arizone je ovu stvar prodaje 263 Loganove stoke temeljito ispitao. Dravni nakupac Mitchell platio je navedenu sumu novca za stoku u gotovom. Huettovu priznanicu potvrdio je

svojim potpisom poruènik Cadell. Priznanica se nalazila u pohrani u ministarstvu,a uz to se nalazilo i izvjeæe da je Huett bio sklon piæu i da je istog dana nakon isplate iao u krèmu piti. Toga sam se i bojao ljutito æe Little, zelen od bijesa. Nadmudrili su nas. Preostaje nam jo jedino da u samom Washingtonu pokrenemo postupak. Ali, ja ne mogu ostaviti svoj posao ovdje. A vi niste u stanju da platite trokovetamo. Znate, to znaèi parnièiti se s dravom, zaratiti se s njom! To vam je gore negoludost! Svejedno. Neka bude, ja æu iæi reèe Huett i zamoli Littlea da mu napie to i ktreba napraviti. Potom se vratio kuæi da kae Lucindi i Barbari. Njegova je ena izgubila svaku nadu, te ojaðena samo uzvikne: Kad bismo se samo vratili natrag u Kotlinu sikomore! Barbara se sloila s Loganom da ide u Washington i molila ga da i onapoðe s njim. Mama, ti æe mi poslati Abeova pisma. Tata, povedi me sa sobom! Logan jemalo razmiljao te reèe: Ne, ne, bolje je da ostane s mamom. Barbara, zar si zaboravila da si u drugom stanju? upita ju Lucinda s èuðenjem. Joj, zbilja sam to zaboravil

a! odvrati Barbara. Blijedo joj lice pocrveni. Stid me... od ovog rata veæ sam izludjela. I tako je Logan Huett otiao u Washington. Kao mladiæ bio je on jednom u Chicagu, a neko je vrijeme ivio i u Kansas Citvju. No, slika krasnog Washingtona i ivot prijestolnice u doba rata potpuno su zbunili Logana. U prvom redu on je zaboravio zbog èega je doao, a kad se toga sjetio, ojaðen je shvatio da je njegova nada isto to i kap vode na buri. Washington je bio pun graðana, vojnika i stranaca iz mnogih drava. Uz i niz ulicu tekla je neprekidna 264 rijeka automobila. Huett je proaopored desetak hotela, dok se konaèno ne odluèi da ude u jedan. Uzeo je sobu i iziao.Jo prije nego to je shvatio to se dogaða, veæ se naao u jednom autobusu za razglede grada. Za vrijeme vonje opet se vratio ponos zbog njegove zemlje. Impozantne dravne zgrade, Kapitol, Bijela kuæa, spomenik Neznanom junaku, cijela ta slika ispunila ga radoæu i divljenjem. Njegovi sinovi bore se za ono to ovaj spomenik predstavlja, za lijepu zemlju koju predstavljaju ove zgrade. Siao je s autobusa i naao se u

gomili. Prilazile mu i nagovarale ga razne skitnice, ljudi izgleda nalik kupcu,udvorice s ponudom da ga provedu kroz grad. Uvidio je da je naivni novajlija u svojoj roðenoj zemlji i to ga rasrdi. Kad mu ukradoe sat, shvatio je i onu drugu stranu ovoga grada. Turio je novèanik u prsluk i zakopèao kaput, odluèivi da se dobro èuvOko podne naao se u zgradi ministarstva vojske. Bila je to ogromna zgradurina. Ljudi, neki u uniformi, neki u civilu, ulazili su i izlazili iz te zgrade u rojevima kao pèele. Nebom su zujali avioni nalik nekakvim èudovinim bumbarima. Usprkos svojoj odluènosti i upornosti, Huettu je ipak sinula misao o jalovosti njegove namjerei cilja ovdje. Uniformirani vratari ljubazno su ga sluali, a potom ga odbili isprièavajuæi se. Konaèno je morao iziæi iz zgrade, a da nije govorio niti s jednim slube



om. Na ulici se vidjelo da se zavrava dnevni rad, a Huett se zaèudio i zaprepastiogledajuæi ogroman promet. Grad nije bio mjesto za njega, osjeæao se strancem. Proao je kroz prljav park, pun hrpa snijega i pred oèi mu izila slika njegove èiste, mile itihe arizonske ume. Obuzela ga èenja za divljinom kao rijetko kad. to on ovdje uopæedi i trai, on bijedan, mali èovjek, stranac meðu ovim grabeljivcima? 265 Iste veèeri o je lutao, dvaput se izgubio i konaèno pronaao svoj hotel. Po tvrdim ploènicima nabio je noge, nosnice mu zaèepila prljavtina i ulièna praina, te se èudio kako ljudi mogisati i ivjeti u ovakvoj atmosferi. Noæ mu je bila odvratna kao i dan. Od buke automobila i tramvaja nije mogao zaspati. Èetiri dana ulazio je Huett u zgradu ministarstva vojske. Bio je strpljiv i uporan. Ogorèilo ga to su ga smatrali smuenim èièom sapada, luðakom koji bulazni o trideset tisuæa goveda. No, on je i dalje ostao uporani konaèno su ga proveli kroz par ureda, dok nije doao do nekog èinovnika u nabavnomodjelu intendanture. Ovaj ga kratko upita o razlogu njegova dolaska, na to Huettodgovori: Zovem se Logann Huett. Ja sam ranèer, stoèar iz Flagga u Arizoni. Prodao sam vaem zakupcu trideset tisuæa goveda. Taj se nakupac zove Mitchell, a prevario me, nije mi platio. Kako vas je prevario? pitao je dalje èinovnik. Ja sam traio isplatu u gotovom. On mi je dao da potpiem priznanicu koju je potvrdio njegov èovjek Cadell. Onda mi je dao paket u kojem je bio novinski papir, a ne novac. Èujte, gospodine Huett, nita vam ja ne mogu pomoæi. Morat æete stvar pokrenuti preko suda, tuiti dvu i dokazati svoju tvrdnju. Moete iæi. Zbogom! Huett je iziao. U njemu je tinjao gnjev. Poèeo je shvaæati kakav se zid isprijeèio ispred njegove opravdane nade i traenjaTada izvadi iz depa onu biljenicu koju mu je napisao Little i opazi da je zaboravio vanu stvar da se javi onom kongresmenu iz Arizone. Odmah je krenuo k njemu. Rekli su mu da Kongres ne radi i da je kongresmen Spellman na putu, a vratit æe se t

ek za nekoliko tjedana. Tako odbijen na svim stranama, odluèio je da preda stvar advokatu. Little mu je savjetovao neka pode onom advokatu 266 kojeg æe mu preporuèitiSpelman. Huett se raspitao i saznao da je Washington pun advokata. Odluèi izabrati jednog naslijepo. Zatraili su od njega pet tisuæa dolara unaprijed. Huett to nijemogao platiti, dok ne dobije svoj novac. Pogodili su se na polovicu sume. Iziaoje iz ureda zvuène firme, Highgate i Standfield, obradovan obeæanjem da æe ubrzo doæi dsvog novca, no muèila ga misao da se njegov raèun kod banke u Flaggu stanjio na manje od dvije tisuæe dolara. Tad je poèelo iskuavanje Huettova strpljenja. Morao je èekai, i dok je èekao, etao je ulicama, èitao novine, sjedio u parku na klupi. Odravao gasamo njegov tvrdokorni i nesavladivi duh. Pismo od Lucinde i Barbare ga uznemirilo. Njegova ga je ena molila da se vrati kuæi, ne navodeæi nikakav razlog, a Barbararastueno pisala da od mladiæa nema ni slova veæ preko mjesec dana. Proljeæe je rano natupilo u Washingtonu. Huett je sjedio na klupi u parku, sluao cvrkutanje vrabaca,

uivao u toplini sunca i promatrao kako se trava i drveæe zelene. Svaki je dan odlazio advokatu i pitao da li je poèela njegova parnica. Zadnji put je jasno èuo kako su ga najavili sa "opet onaj farmer iz Arizone", a kad je jedna djevojka izila damu odgovori kako je njegova parnica odgoðena do rujna, spopade ga nemoæan bijes. Dorujna! Izludio bi, ako bi dotle ostao u Washingtonu. A ipak o njegovu se novcu radi njegovu bogatstvu o vrijednosti njegovih trideset tisuæa grla i dugogodinjih muka. Ne, to ne moe napustiti. Senator Spellman se vratio. Primio je Huetta srdaèno.I on je bio Zapadnjak, nekad je bio ranèer. Sasluao je dugaèku Huettovu prièu s iskrenm osjeæajem i razumijevanjem i, kad Huett dovri, senator poène psovati kao to je nekaèinio na rancu na Zapadu. Huett! alim to vam moram reæi da je va sluèaj beznadan. Lvam je ranije to morao otvoreno reæi. On je 267 potpuno uvjeren da ste vi opljaèkan, prevaren, pokraden!... To isto vjerujem i ja. Cijela ova zemlja vrvi od grabea,pljaèke, lopovluka. Va sluèaj je samo jedan od tisuæu takvih. Prema iskazu onih nakup

ca, vi ste novac primili i potpisali...Poslije toga ili ste u krèmu piti. Pred sudom nemate nikakvih izgleda. Pa, ja sam upravo zapoèeo parnicu s mukom æe Huett. Platio sam dvije tisuæe dolara trokova. Naopako! Huett, pa vi ste pravo janje sa Zapadamedu ovim vukovima na Istoku. Tko vas je opljaèko za te novce? Opljaèkao? Da. Vi ste rtva. Washington je pun tih lopovskih advokata. Dajem stotinu na jedan da ste ivi pali takvima u ruke. Tko je taj advokat? Highgate i Standfield, evo njihove posjetnice. Jedan od njih, ne znam koji, garantirao mi je da æu dobiti svoj novac.Juèer su mi rekli da je parnica odgoðena za rujan. Hm, hm mumljao je senator, te uzeposjetnicu i priðe telefonu. Zvao je broj za brojem. Huett nije ni sluao. Veæ mu segadilo i sluati, bio je umoran od svega i duhom odsutan. Konaèno je senator Spellma



n objesio slualicu, uzeo cigaru i pripalio. Ova firma nije registrirana u Washingtonu kao solidna i pouzdana. A pod vaim imenom nije uopæe prijavljena nikakva parnica. Vas su opet nasamarili. Uh... opet æuka. Huett, to je pakao sloma i pokore. Ubit æe mnoge ljude. Ali, vi ste Zapadnjak. Vi ste jedan od ilavih pionira Arizone i vas to neæe ubiti. To vam je samo jedan udarac vie, najtei u vaem ivotu, svakako. Alo nije nita za èovjeka iz divljine, iz Arizone. Vratite se na svoj ranè, svojim kravama. Cijene stoke skoèit æe do nebesa. Nekoliko sezona s kiama i dobrom travom i vi ste opet na konju, stari ranèeru! 268 Poslije ovog razgovora Huett se osjeæao mirnim inekako èudno raspoloenim. "Luèe je imala pravo", govorio je sam sebi. Sjedio je na klupi u parku. "Da, mi smo upropateni." Gazda, dajte mi niklenjak do njega dopre moleæiv glas s leda. Huett se okrene i opazi neku odrpanu skitnicu. U oèima skitniceogledala se znatielja. Niklenjak? Koliko je to? upita zavlaèeæi ruku u dep od prslukaPet centi. Ali ako nemate, primit æu ja i deset. Evo "kvarat", manje od toga nemam, prijatelju, odvrati Huett pruajuæi prosjaku komad od dvadeset i pet centi. Hvala. "Kvarat", a? Sigurno ste sa Zapada? prosjak æe znatieljko. Iz Arizone. Bolji stenego to izgledate. Jeste li bolestan ili na muci nekoj? Eh, neka me vrag nosi! uzvikne Huett. zar se ovdje konaèno naao netko koji to vidi!... Evo ti dolar, prijatelju. Ako doðe u Arizonu, dat æu ti posao. Vjerujem, gospodine... A to vam je, koja jemuka, gospodine? Logan ne odgovori, veæ ustane i ode. Iduæi u hotel poèeo se oèajnièki iti protiv vlastite tvrdokorne nerealne elje da ostane u Washingtonu i trai svojupravdu u beskraj. Kad je otvorio vrata svoje hotelske sobe, nade na podu telegram. Uzme ga i priðe k prozoru da bolje vidi. Otvori ga. Vijest je bila iz Flagga iglasila je: "George i Grant poginuli u borbi. Abe nestao. Lucinda" Huett je doèekao sivu zoru i poèetak blijedog rumenila koje se pomaljalo u pravcu istoka, iznad v

isokog spomenika Neznanom junaku. Mrzio je dnevno svjetlo. Utuèen i slomljen neoèekivanim udarcem, koji je nadmaio sve njegove ivotne nesreæe zajedno, etao je i preivlao beskrajno crne sate, dok konaèno nije od umora pao na jednu klupu u parku. Sunèano svjetlo, jasno i sjajno u proljetnom zraku, pojaèavalo se postupno, a tako se iLoganu bistrilo u mozgu. Od samog poèetka svoga ivota na Zapadu krenuo je obuzet straæu za jednim ciljem kojem je sve ostalo potèinio. rtvovao je enu, sinove i Barbaruva tragedija, ovo pustoenje njegova ivota u jednom jedinom udarcu, bila je upravoodmazda, kazna. Priznavao je to sada samome sebi u bolu i gorèini koji mu preplavieduu. Ovaj suncem obasjan, lijep, visok spomenik, koji je strao prema rumenom nebu, trajni spomenik poèasti onome mrtvom koji je pao za naciju to je bio simbol velike drave a kako je sad sve to bilo isprazno i jalovo Loganu Huettu! Èovjeka rodoljuba, fanatika kakav je bio on, zaslijepili su vode moænih klika i partija koji su se igrali politike, kao to na Zapadu igraju poker, koji su gurnuli naciju u rat je

r su tako htjeli njihovi ratni bogovi. Huett se sjetio ljudi koji su se odricalii davali svoj novac, sjetio se mladiæa koji su dobrovoljno otili da budu topovskahrana i uvidio da su to bile budale poput njega. Oni su mladiæi plamtjeli oduevljenjem, ponijeli su se muevno, odluèno i divno jer su bili opijeni slavom borbe za svoju zemlju. Bili su zavedeni. U modernom ratu nema slave za mladiæe koji se nalazena vatrenoj liniji. Svi ovi tjedni u Washingtonu, dok je ovdje promatrao, sluao ièitao, neprimjetno su ostavili traga na njemu. Sada je sumirao sve nevjerojatne izapanjujuæe promjene koje su se razbistrile tek kad ga je pogodio udarac koji gaje sad razdirao udarac koji mu je zadala smrt dragih sinova. Njegovo je snano srce prepuklo. Prizor pred njegovim oèima èudno se izmijenio. Visoki, sjajni spomenik,blijeda boja liæa, iroki park i kristalno bistar mlaz vodoskoka, ranoranioci i prvejutarnje maèke sve 270 je to izblijedjelo, nestalo. Umjesto toga stajala mu je pred oèima kotlina obrubljena kamenim zidom, s vijugavom trakom potoka i stokom koja

brsti, sivom brvnarom s mahovinom na krovu, to stoji na poumljenoj uzvisini, ali sve to maglovito i nestvarno kao na kakvoj slici koje se sjeæao kao kroz san. To jenekada bio njegov dom. Ubod bola bio je straan. Trebalo je ivjeti za obitelj, a ne za stoku. Njegova velika ambicija bila je samo greka i zabluda. Sad je satrven,u cvatu pravog muevnog doba. I kako mu se slika vizije pred oèima bistrila, vidioje tri èupava djeèaèiæa kako se igraju pokraj potoka. U dui je uzviknuo: "O, sinovi mosinovi moji! Kamo sreæe da sam ja umro umjesto vas! O, sinovi moji!" Brzojavio je eni kad æe stiæi, stoga su ga na postaji i doèekali Al Doyle, Holbert i drugi prijateji, ali Lucinde nije bilo. Iz pozdrava i ponaanja prijatelja nitko iv ne bi zakljuèio da su oni smatrali da je s Loganom svreno. Arizonci i teke udare u ivotu primaju



kao pouku, kao stvari koje se ivom èovjeku dogaðaju. Gubitak triju sinova nisu Loganuni spomenuli. Zdravo, stari, kako je bilo u Washingtonu? upita Al Doyle s nadom. Loe, Al umorno odvrati Logan. Senator Spellman mi reèe da bi moja parnica protivdrave bila bez uspjeha. Propao sam onog trena èim sam potpisao priznanicu i primiopaket... Neka lopua advokat rekao mi da æu dobiti svoj novac, te me opljaèkao za jo dije i pol tisuæe dolara. Bogami, Logane, ja sam bio protiv toga da putuje u Washington mrzovoljno æe Holbert. Sad je svreno... i ja sam dotuèen reèe Logan svjestan kolikga pomno motre prijatelji. Tad æe opet razboriti Doyle: Ti sad tako misli, ali zna da stoèar koji je trideset godina vrljao po Tontu, ima i neke navike koje se ne mogu odbaciti preko noæi. 271 A kako moj enski svijet kod kuæe upita Huet. Lucinda me iznenaðuje koliko je izdrljiva i jaka. Ona je valjda i mislila da æe tako biti. Ali, kako èujem, s Barbarom je slabo. Ah izgunda Huett i krene s perona. Holber i Doyle pratili su ga ulicom. Logane, a zna to je novo? upita Holbert. Nitko od nas, pa nioni nakupci stoke nisu raèunali s tim... Cijena je sad èetrdeset dolara po grlu i jo raste. A to sam ja govorio? prenu se Huett iz svoje apatije kao uboden. Ja sam raèunao tako i htio drati stoku jo jednu godinu. Da sam tako i napravio! Prekasno. No,ne brini. Cijena stoci neæe padati godinama. Za mene je prekasno, kako god okrene.Pa i nije ba tako, Logane. Ti si mladi od mene, a i ja se jo drim ozbiljno æe Holbet. Ti zna to znaèi posao sa stokom... rizik, ili bogatstvo ili siromatvo. Prije dvadset godina bio sam bogat. Potom sam dvadeset godina bio siromah. A sad, kako naidoe ove cijene i jo rastu, prilièno dobro stojim. Èovjek nikad ne zna, Logane reèe Do. No, to brbljanje o stoci samo te jadi, bolje da govorimo o drugim stvrima. Hvala ti, Al. Ima nekoliko rijeèi, koje vie ne elim izgovoriti, dok ivim. Ogadile su mise. Stoka, novac, vlada, rat. E, onda mora natrag u umu. Jer, grad je uvijek pun n

ovosti. Teak je to udarac, Logane... Evo, èuli smo da je poginuo i posljednji kauboj iz Tonta, Jack Campbell. Ispuzao na mitraljesko gnijezdo i bacio bombu na Nijemce, ali su ga oni izreetali. Tako je zavrio Jack. Sad smo svi zaboravili kakav gaje zao glas bio. Pa i trebamo zaboraviti! 272 Pred Loganovim kuænim vratima Holbert i Doyle oprostie se od njega. Logan je iao polako, kao èovjek koji ide uskim brvnom preko duboka ponora i koji se boji one strane na koju ide. Uao je u trijem i oklijevao briuæi uznojeno lice, kad se vrata odjednom otvorie i pojavi se Lucinda. Luè! uzvikne on u ogromnom olakanju i radosti to ona ne izgleda onako kako je oèekivao.Spustio je torbu i pruio ruke. Lucinda zatvori vrata i zagrli ga. Stari moj, dragi siroti Logan! mrmljala je, èvrsto ga drala, ljubila i plakala. eno muklo æe Logan malo je odmakne od sebe da joj zagleda u lice. To lice, bijelo kao mramor, stanjilo se, nosilo je tragove patnji, strahota i alosti, ali za divno èudo ipak je bilo hrabro. U njezinim tamnim oèima Huett je naao odraz doma, ljubavi, razumijevanja,

majke. Ni sam ne znam kako sam zamislio da æe mi izgledati, ali svakako ne ovako kakvu te sad gledam izmuca on. Logane, dragi, ja sam stalno osjeæala da æe nam se todogoditi. Stoga, kad je vijest stigla, bilo mi je lake jer je muèenje prestalo... OAbeu vie nita ne znamo, samo da je nestao. To je sve. Nestao? to to znaèi? To znaèije slaba nada. Kako oni kau, moda ga je raznijela granata, ili je zatrpan u rovu,ili se udavio u kakvoj rijeci. Ah!... A zar ne bi mogao biti u zarobljenitvu? Onda bi veæ odavno znali za njega. Gdje je Barbara? Al Doyle kae da je s njom loe. Èekamalo, dragi... To je teko reæi. Logan se umorno spusti u svoj naslonjaè i odvrati oèiod Lucindina prodorna i alosna pogleda. Ona mu priðe i pritisne njegovu glavu k sebi: Tako se radujem to si se vratio. Ima neto ozbiljno o èemu moramo razgovarati... Hoæe li nas odvesti u nau Kotlinu sikomore? 273 Ubod noem ne bi Logana trgnuo jaèe odih rijeèi. Kako ga je strano pogodilo ovo pitanje! No, Logan to zatomi u sebi, jerje htio najprije èuti zato bi Lucinda htjela natrag u Kotlinu. Ima tome mnogo razlo

ga. iveæi tamo moemo zaraditi kruh. Tamo æemo biti daleko od ratnih novosti koje nas ritiskuju i danju i noæu... Opet u naoj mirnoj kotlini!... Ja æu opet raditi u vrtu,a ti moe obraðivati svoje polje. Tamo nije toliko hladno. Ovdje smo se gotovo smrzli... Bit æe i Barbari bolje. A beba æe sjajno napredovati. Beba! Da. Barbarina beba.Mukarèiæ, slièan Abeu, ali je tako mrke puti. Ima Barbarine oèi. Zaboravio sam na Barb. Zaboravio... Abeov sin! Pa, to je divno... Luèe, ja sam djed, je li? Logane, bojim se veæ da je krajnje vrijeme... Hoæe li nas odvesti natrag? Pa, naravno da hoæu odvati Logan. Mozak mu odmah skrene na praktiène misli. To je dobra ideja. Imamo kamootiæi i smjestiti se... Moda neæe biti tako bolno vratiti se u Kotlinu... Da vidimo:kod Hardvja su moja kola, konji su na Dovleovoj ispai. Ove svari u kuæi su nae, moe



o sve ponijeti. Jo æemo kupiti to nam treba, a i namirnice. Namirnice! Joj, zar se ne moe sjetiti u èemu je nevolja, Luèe? Gdje æemo naæi novac za namirnice? Imam jo tira od onih koje si mi ostavio. Huett izvadi èekovnu knjiicu i pogleda: Ovdje ima skoro isto toliko. Za useljenika èitavo bogatstvo. Kad æemo... Neko prodorno, ali umiljato, sitno pjevuckanje prekine Huetta. Je li to... naa beba? proapta on uzbuðeno. Nije, dragi, to je Barbara. Stalno pjeva... Zna... um joj se poremetio! ;:, ,<» ;,;.....:. 274 MlNfc GLAVA 17 Svojim izgledom i smuenoæu, Logan je zaprepastio Lucindu. d onog snanog, muevnog diva ostala je samo sjenka, samo duh. Zaboravljao je da uèiniili kupi èak i ono to bi mu ona zapisala. Kad se vraæao iz grada, vonjao je po alkoholu. Duboko ju je potresla pomisao da je Logan slomljen. Cijelog se ivota i suvieoslanjao na jednu stranu, otiao je predaleko, a sada kad je doivio ivotnu katastrofu, prevrnuo se na posve drugu stranu, te je bio na putu da se potpuno slomi. Ono to mu je nabacila odmah poslije povratka da se vrate u Koltinu, sada je neprestano ponavljala, preklinjala ga. Ako je ita moglo spasiti Logana, onda je to bila akcija da radi neto svojim rukama poslovi koji æe mu skrenuti duh na stare ugaene staze. Iako je imao ezdeset godina, prije ovog udarca bio je mukarac u punoj snazi, pun ivota i krepak. Ako bi ostao u Flaggu da luta ulicama i krèmama, da sjedi i tupogleda u prazno, ne bi ivio jo ni punu godinu. Kad prodoe dani pa i tjedni, a on nepoduzme nita da se vrate u Kotlinu, Lucinda odluèi stvar urediti sama. Zamolila jeHardvja da spremi kola, podmae osovine, popravi ormu. Unajmila je jednog crnca da spremi konje i da ih pothrani. Zatim se bacila na teak zadatak da nabavi potreptine i namirnice. Ali Doyle, koji je kao i Lucinda elio da se Logan preseli u Kotlinu, odmah je priskoèio u pomoæ i izjavio: Na tom vaem rancu neæe biti nièega. Sav alanamjetaj sigurno je pokraden iz brvnare. Ah, vrlo vano. Znaèi da æemo iznova poèeti,

je sve! Svakako, a to je i dobro, Lucinda, jer æe se tako Logan podiæi iz blata u koje je zaglibio... Ja bih vam savjetovao da uzmete dvoja kola. Pozajmit æu vam jedna i unajmiti koèijaa. 275 Kupit æu vam potreban alat i spakirati ga. Koliko æete uzethrane, lako je izraèunati. Mi æemo sad zajednièki sve to isplanirati i urediti... Davidimo to treba za brvnaru i za vas dvije... Ne brinite se, Lucinda. Bit æe sve u redu. Jedino i glavno je da to sve obavimo to bre. Opet je jednom Lucindi zastalo srce, i to onda kad je dola kuæi i nala Logana i Barbaru u dnevnoj sobi, dok je maliAbe, uprljan, puzao po podu. Logan je pokuavao od Barbare dobiti nekakav suvisliodgovor, a ona se zgrèila na stolici, u njezinim velikim tamnim oèima odraavao se pomraèeni um. Lucindu je ova slika ubola u srce. U tom trenu nije mogla izdrati, te ode u kuhinju boreæi se sa svojim strahom i sumnjama. Da li je i ona poludjela to uzima na se toliki teret da povede ova dva slomljena biæa natrag u divljinu? Bolest,nesreæa, samoæa, Barbarina opsesija koja je tjera da luta naokolo bit æe to Lucindi mn

ogo tee u Kotlini nego ovdje u gradu. Ovdje bi mogli pozvati ene iz susjedstva ililijeènika. Usprkos razumnim razlozima koji su opravdano stvarali strah kod nje, ipak se prepustila onom pozivu. Ako ima bilo kakve nade za Logana i Barbaru, na stranu to treba podiæi dijete onda takva nada lei samo dolje u Kotlini. Rad nije plaiLucindu. Dobro je znala da na pionirku majku i enu pada najveæi teret. Nekakav neobièan, tajnovit glas protivio se njezinoj dvojbi, a u srcu joj sve jaèe bujalo, te se ona puna odluènosti odmah baci na posao. Slijedeæeg jutra, jo prije izlaska sunca,otila su dvoja kola iz Flagga. Ispratio ih je samo odani, stari Al Doyle. Njegoveposljednje rijeèi i to æe mu doista biti posljednje rijeèi upuæene njima bile su: E, ponda, stari moj, ti opet na dug put, u kotlinu, u ume. Dobro je to. Zbogom! Lucinda je sjedila na koèijakom sjedalu s Loganom, Barbara i dijete bili su otraga, u kolima pod platnom. Oèigledno su vonja, kripa toèkova i udaranje kopita uzbuðivali 276rbaru, jer je ona kleèala na sijenu i napregnutim oèima gledala van pogledom kojeg n

ijedan smrtnik ne bi mogao proèitati. U druga kola, kojima je koèijaio crnac, natovarili su poljski alat, namjetaj i kuæne potreptine. Poslije izvjesnog vremena Lucindine se oèi razbistrie te je mogla gledati. Sretna je bila to je izila iz Flagga. Crni anjevi, zelena ravnica, linija zelenih borova i plave stijene u daljini èinile sekao da joj iskazuju dobrodolicu. Jo nisu ni stigli do pojasa ume na est milja od grda, kad se Lucindi ote uzbudljiv uzvik olakanja i radosti. Vidjela je kako Loganreagira gledajuæi vijugavu cestu, uzde u svojim rukama i cijeli predio koji kao daga je zvao. Sve je to bio velik dio njegova ivota i samo je ludilo, paraliza, ili smrt mogla to iz njega ièupati. Poèeli su se prisjeæati starih poznatih stvari. Lucidina zamisao i rijeenost, njena odluènost proeta ljubavlju prema najmilijima, sad ne



sretnim biæima, pokazali su svu svoju vrijednost. Loganovo srce i duh bili su slomljeni, a snaan tijek njegova ivota i zrelosti bio je presjeèen, zaustavljen i potonuo u pijesak nevolje i beznadnosti. Njezin je veliki zadatak bio da Logana fizièkizaposli dok se uasna tragedija ne zaboravi i ne ode u prolost. Èudno kako je ivot neravedan prema muèeniku! Logan je povremeno govorio, osobito kad su prolazili krajpoznatih mjesta na kojima su nekad logorovali. Sad su tu bile kuæe i ranèevi. Cedrovbrijeg, Puranska dolina, Stjenoviti izvori jo su uvijek stajali i izgledali onako kao nekada. Logan je zaustavio kod tog izvora da ruèaju i da se konji odmore. Zatim su putovali dalje sve do zalaska sunca i stali na potoku koji se ulijevao uMormonsko jezero. Tu su se ulogorili. Crnac je bio od velike pomoæi u svakom pogledu. S Loganom je brzo uredio logor. Lucinda je spremila veèeru. Barbara je hodalanaokolo, tamne su joj oèi bile nesigurne poput njezinih kretnji. Jela je, nahranila dijete i poneto pomogla Lucindi. Na trenutke bi poèela brzo i polusuvislo govoriti, a 277 j onda bi zastala i zagledala se u stabla. Logan je sjedio uz vatru, ali nije puio. Razapeli su ceradu pod kojom je Lucinda prostrla æebad i konaèno legla.Bila je umorna, cijelo ju je tijelo boljelo. Vatra je pucketala, vjetar je puhaodok se ona sa strahom prisjeæala poznatih joj glasova pustoi, oèi se sklopie i ona uonu u zaborav sna. Slijedeæeg su dana stigli do usamljene brvnare na pola puta odjunog Mormonskog jezera do Kotline sikomore. Loganu kao da uopæe nije padalo na pamet koliko se primakao svom rancu te nije nita spomenuo, ni kod veèere niti kasnije.Ali je Lucinda govorila i postavljala pitanja sve dok ga nije zainteresirala. Sutradan prije podne skrenuo je Logan s glavnog puta na kraju Duge doline i potjerao kroz umu prema svojoj sikomori. Lijepa, a ujedno bolna èuvstva obuzee Lucindu, kad prodoe pokraj proplanka gdje je prvi put vidjela Barbaru kako se igra s njezin

im djeèacima! Na oèi joj navrle suze. Nita vie nije vidjela! Silazili su niz nagib. Lgan je èudno i tvrdo kaljao, kao da je jecao. Koèijaio je i dalje, zakoèio je toèkovesu kripali. Kola su gurala konje. Stigli su na ravno. Isto kao prije, Luèe, ba isto! uzvikne Logan. Samo smo se mi promijenili. Lucinda je obrisala oèi da bi mogla vidjeti i siæi s kola. Tjeraj do brvnare, Logane reèe mu rasprostri jedan pokrivaè za Barbaru i bebu... Sto da kaem koèijau da uèini sa stvarima? Neka istovari s kola ovdjekod upe odvrati Logan i spusti uzde. Stavite tamo. Dok je Lucinda razgovarala, stigao je i crnac. Iz upe je sve bilo odneseno. Pokazalo se da ih je Al Doyle pametno savjetovao da ponesu novu opremu i alat. Lucinda reèe ko 278 èijau da istovari istvari spremi u upu, a namjetaj da dovuèe do brvnare. Kad je to uèinjeno, Lucinda se puti zaputenom stazom. Noge joj se èinile kao od olova. U grudima joj bio teak bol,grlo joj se steglo. Oèekivala je da æe joj se dua raspaliti radoæu, da æe joj se srcedovati i zaigrati, ali ta radost nije odmah dola. Znala je neto se mora dogoditi to

æe razbiti ovo mrtvilo. Potok je bio nabujao od okopnjelog snijega, stari most odbrvana bio je jo na mjestu. Tada ona pogleda u Logana. On je zaustavio kola i gledao prema nedovrenom oboru. Jedan pogled na njegovo patnièko lice bio je Lucindi dovoljan. I spazila je upravo onaj kamen koji je Logan tamo spustio kad je napustio rad na zidu: Taj kamen leao je nijem, ali je bio i zajedljiv i opak, sjeæao je Lucindu na njena tri sina koji su gradili ovaj zid s Loganom, a nisu ga dovrili jer su otili u rat. Logan je dotjerao kola do brvnare. Lucinda je polako ila za kolima, osjeæala je teak bol u dui, dola je do dugaèkog reda svojih suncokreta. Cvali suelike zlatne latice okrenule su se ka suncu. Ugledavi ih, Lucindu podiðe radost zbog povratka kuæi. Milovala je ove velike cvjetove i pritiskivala ih na grudi. Potomnaðe du staze zlatièke zvjezdaèe. Tada prvi put pogleda niz kotlinu. Ovi visoki zidov, crne ruevine, izgledali joj kao da je tite. Dom! Oni su joj to osiguravali, i strogo i sveèano obeæavali bolju buduænost. Lucinda nade dijete kako se valja i pue po p

krivaèu. Barbaru su uzbudile poznate slike i predmeti koji su joj se toliko usjekli u pamet i sad je izazvali da razmilja. Trèala je oko brvnare, unutra, van. Loganje bio u brvnari. Pod izgubljenim pragom leao je kamen. Lucinda je oboje poznavala kao svoju ruku. S ruba trave smijeili joj se njeni divlji zumbuli. Pogledala jeu brvnaru. Svjesno je osjetila da joj je zastao dah i zalupalo srce. Njezina osjetila nisu bila 279 pripremljena, niti se pripremila za stvaranje gole èinjenice.Ova brvnara, nekada toliko puna i alosti i radosti, bila je sada prljava, pranjavarupa puna pauèine. Jedini namjetaj koji je ostao, bio je grubi stol, klupe i naslonaè; sve je to Logan prije mnogo godina naèinio svojim rukama. Krevet je bio potrgan, bez sumnje za vatru; jelenji rogovi nestali su sa zidova. Umjesto utog kamenja



od ognjita ostale su krhotine. Neki Indijanac ili kauboj crtaè naarao je upadljive slike na glatkim dijelovima kamenja. Logan je psovao, a Lucinda se prvi put u ivotu obradovala to ga èuje da psuje. ... prljava rupa, ni za stoku nije! Ova naa kuæa bia je sklonite zvjerokradicama i vukovima, pa jazbina tvorovima, divljim maèkama, kojotima i tko æe ga znati kome sve! Na krovu je rupa. Izmeðu brvana su otvorene rupe.Vrata se ne mogu zatvoriti. A prljavtina! Prljavije nego vani. Ovo je naprosto ðubrite! Da, Logane, ali dom reèe Lucinda njeno. U njoj prevladae realnost i prakticiza. Dom?... Ah da, tako je, Luèe. Èuj, muu, ja æu sad na posao reèe ona potièuæi samu seesi metlu i krpu. I vedro s vodom i sapuna. Moramo prati, strugati... Ti popravivijke na vratima, Kai koèijau neka ceradom zatvori rupu na krovu. A onda neka nasijeèe jelovih granèica. Kad to zavrimo, raspakiraj i unesi stvari. Poslije toga, ako bude mogao, nasijeci drva. Do vraga! Drva jo mogu sjeæi grubo i ogorèeno æe Logan. Lucise dade na posao i zaposli oba mukarca, a i Barbaru. Kada bi Logan zastao, a Barbara izmakla u stranu, Lucinda bi ih odmah vratila i pourila. Nisu joj mogli izmaknuti za dugo. Kad je sunce bilo blizu zalazu, Lucinda pregleda unutranjost brvnare, srce joj se ispuni radoæu, gotovo nije oèima vjerovala. Jazbina zvjerokradica i zvjeradi preobrazila se. Opet je to bio dom, lijep i udoban kao nekad. Bar 280 baru su smjestili u njen stari ugao, gdje je sjela na svoj krevet i mutnim pogledom se ogledavala kao da pokuava probiti veo nekakve tajne. Mali Abe puzao je naokolo uivajuæi u novom stanu. Logan je sjedio u svom starom naslonjaèu, gledao vatru, oèiledno bez ikakva osjeæaja zahvalnosti i radosti. Nita ga nije uzbuðivalo kao Lucindu.Dok je Lucinda urila s veèerom, u kotlinu se uvukao mrak. Noæni sokoli i kukci zapjevae svoje poznate pjesme. Na zapadu iza sunca zaostalo je jo jedva primjetno bljedilo. Potok je uborio po starom. Priroda se nije promijenila. Lucinda se sjetila s

vojih molitava iz mladosti. Njezina zadaæa bila je beskonaèna, skoro nesavladiva, ali je njezina vjera ojaèala. Kad se spustila noæ, legne ona pored Logana. Barbara jeu uglu utjela kao grob. Iz borova se èula stara alosna pjesma vjetra. Tad se Lucindaosjeti kao podijeljena i neodluèna izmeðu nade i straha. U tim satima, kad je eljelasan, obuzele je misli o prolosti, o njenim prvim godinama ovdje, obuzele je uspomene na ljubav prema muu pioniru, sjeæanja na roðenje prvog sina, pa slika onog strang i impozantnog Matazela, Abeovo roðenje u tali i tako redom kroz godine iskuenja doovog muènog kraja Huettovih. Ali, kad je svanulo jutro i sunce obasjalo kotlinu smijuæi se u svojoj jutarnjoj ljepoti, Lucinda se otrgla od svojih tekih misli, razvedrila se. Njezina se nada u buduænost borila protiv stvarnosti, protiv pomisli nastarost i siromatvo, protiv pomisli na teak zadatak da oivi Logana i Barbaru. Cijeli tjedan, dan i noæ je radio mozak, misli su joj lutale od sumornosti do vedrine,od èinjenica do nadanja i ona je konaèno uoèila da drugo ima prevagu nad prvim. Neto

oj se uvrijeilo u dui, to ni sama nije mogla objasniti. Nije vie razmiljala o nedoim putevima sudbine. Zaboravila je na uase rata i podle æudi onih to potièu i vode raove. Njezina dunost i posao je u ovoj kotlini, a jo je dalek put da ona taj posaodovri. 281 Ubrzo je zapoèela svoj rad u vrtu. Jedino na to je mogla navesti Logana bilo je cijepanje drva. Izgledalo je da uiva u tome i kad bi razmahao sjekirom, primijetila bi se ona njegova stara ilavost. No, kad bi ga slala na panjak da dovedei osedla konja i da pode po kakav srueni jasen, da ga dovuèe i iscijepa, teko bi seodluèio, sve dok ga ona prosto nije natjerala. Zaista, na taj posao morala bi gatjerati! Veæinom ga je nalazila gdje sjedi uz svoj nedovreni kameni obor. Tad ga nije htjela prekidati u tunom sanjarenju. Nekoliko dana nije smogla dovoljno okrutnosti da ga odvuèe od obora i ostavljala ga je tamo sa njegovim uspomenama. Uza svemorala se brinuti da ga zaposli. S Barbarom je imala manje muke. Barbara bi sluala sve dok bi misao o radu ostajala u njenom mozgu, no èim bi ista izblijedjela, B

arbara bi nekud odlutala. Stalno je eljela iæi u umu. Izgledalo je kao da je neto doiva tamo ispod tamnih borova. Sjela bi na staru klupu na trijemu, od vrata, i gledala niz put u kotlinu. Od svih Barbarinih postupaka, ovaj se èinio jo najblii razumnom. Lucinda je to pripisala sjeæanju to se zadralo u Barbarinu sad pomraèenu mozgu jeæanju na Abea kako je dolazio. Gledajuæi tako Barbaru, srce se Lucindi paralo, noi u tome je nala zrnce neke neobjanjive nade. Mali se Abe lijepo razvijao i rastaokao iz vode. Ponekad je Barbara zaboravljala da ga nahrani, no on to ne bi zaboravio, veæ bi dobro krièao èim bi ogladnio. Lucinda je rekla Loganu da bi trebali nabaviti kravu muzaru i on se s tim sloio, ali je odmah i zaboravio. Barbara i Logansu poneto pomogli Lucindi da koncem lipnja obradi i zasadi jednu parcelu vrta. U



normalnoj sezoni to vrijeme ne bi bilo kasno za sjetvu, jer bi etva stigla prijezime. Jo ako bi Logan ulovio i togod mesa, mogle bi njihove namirnice istrajati cijelu zimu, makar bila i prilièno otra. oso Logane reèe mu Lucinda jedne veèeri evo ljeo prolazi. Mogao bi navuæi i nasjeæi drva za zimu. Èemu? Ima vremena, pa nije jo ni jui. Lipanj je proao, dragi moj strpljivo æe Lucinda. Drva mora nasjeæi i sloiti prijego to naiðe jesen. A zato bih ja to morao? Zato to æe u lov po umi kad doðe jesen.premiti za jesenski lov, zaboravio si. Nikad nisi volio da te neto omete u tome.Moramo objesiti dosta mesa da se smrzne... mnogo puretine, par jelenovih butovai onih finih medvjeðih rebara koje si uvijek volio. Èvrsto se nadala da æe se on prenuti na njenu opomenu. Dugo je oklijevala dok mu je to rekla. Ako on ne bi pokazaonikakvo zanimanje ako joj ne bi odgovorio... ona se ne bi usudila da dalje iznosi svoje misli. Da, zbilja, eno, lovna sezona! Pa nisam ni mislio na to uzvikne Logan, podigne èupavu glavu i pogleda kamenosivim oèima. Ona ga je potpalila i on sejako obradova. No, par trenutaka kasnije opet je klonuo. Do ðavola, zar u lov bezAbea? Ne znam... mislim da ne mogu. Logane, mora nahraniti Abeova sina da brzo odraste i krene s tobom u lov. Luèe, zar misli da æu toliko dugo ivjeti? pitao je Loganumorno. Naravno da mislim. Hm, a ja to i ne mislim nevoljko æe on. Ipak ga je ovamisao malo uznemirila, obuzela. Kad mali Abe odraste i uhvati puku, lova vie neæe biti. Rekao si da æe u gudurama uz kotlinu uvijek biti purana i jelena. Jest, Luèe. Malo æu promisliti... zna li gdje su moje puke? 283 Umotala sam ih u platno. Al Doyleti je kupio dosta municije. Oho... Pazi, lijepo od njega. Nisam ni znao. Na Lucindino èuðenje Logan je to rekao blago i obradovano. Te noæi, dok je Logan leao pokraj ucinde i spavao, ona je plakala. Nije to bilo zbog iscrpljenosti i fizièkog bola,iako je pala na krevet i nije se mogla maknuti od umora. Strano su je boljele izr

anjene ruke i svi udovi. No, nije zbog toga plakala. Bile su to suze radosnice tojoj se usliila molitva za Logana. Ali Logan nije razmotao platno s pukama koje jeLucinda naslonila uz kamin, niti je uzeo u ruke lulu i duhan koji je stavila navidno mjesto na izboèinu na kaminu, gdje je on to nekad uvijek drao. Lucinda se idalje muèila u nesalomljivoj vjeri da æe se Logan probuditi iz mraka svog oèaja i apatije i da Barbara neæe ostati pomraèena uma zauvijek. Ako kojeg dana ne bi bilo makari najmanjeg znaka koji bi je malo podrao u njenoj nadi, padala bi ona u razoèaranje i teko trpjela zbog toga. Rad joj je bio blagoslov. Kroz to vrijeme kad je njena dua bila razapeta na muke, rad je bio ono to ju je odravalo i tjeilo. Jednoga ljenog dana, oko podneva, velika uma bila je tako tiha da bi se nadaleko èulo i kad padne borova iarka. Lucinda se bila sagnula nad svojim poslom pod zadnjim prozorom brvnare. Povremeno je pogledavala niz potok prema oboru gdje je Logan sjedio pokraj nedovrena kamena zida i zurio u prazno. On je bio obuzet alosnim mislima. Sve o

ko njega bilo je odraz katastrofe u kojoj su nestali sav njegov rad i muka ivota,nestala je sreæa, bogatstvo, udoban ivot, nestali su njegovi sinovi, ièezlo je njegoo rodoljublje i njegova vjera u èovjeka i Boga. 284 Lucinda je uzdahnula. I ona jena trenutke padala u oèaj i morala se boriti kao tigrica za svoje mlado. Ali onatvrda, gola èinjenica je uvijek bila tu, prisutna, teko ju pritiskivala; protiv toga imala je Lucinda samo svoju materinsku ljubav, neizbrisivu vjeru i neku bezimenu, neosnovanu nadu. Pa i kad bi ozbiljno razmatrala svoju stranu perspektivu, uvijek bi nalazila dubok razlog da se i dalje bori, da nikada ne popusti i ne izgubi vjeru pred njom je stajao zadatak da podigne Abeova sina. A kad bi ju obuzelei pritisle teke misli, upravo taj zadatak bi je podrao da ne klone. Barbara je bila na trijemu, na svom omiljenom mjestu i gledala kotlinu i put. Pjevuila je nekupjesmu djetetu, po èemu se vidjelo da se nalazi u onoj svojoj mirnoj apatiji. Odjednom Lucinda prekine rad i pogleda uz poumljenu stranu kotline. Nije èula nikakav

poseban zvuk zbog kojeg bi to uèinila: I sama je bila zaèuðena. Potok je uborio, blag jetriæ popuhivao da ga se pomalo èulo, a inaèe u kotlini bila je posvuda tiina. Sunce e sjalo ba nad glavom, to je vidjela po sjeni borova. Neto je prekinulo njezine pokrete, zaustavilo joj tok misli. To nije dolo izvana. Iznenada, tiinu prekine gromoglasni zov. Ue huuu! Bio je to Loganov lovaèki zov. Da li je Logan poludio? Lucinda se nije mogla pomaæi s mjesta. Tad joj do uiju dopre brz topot konja u kasu. Tkojae? Sto se dogodilo? Logan dovikuje nekom kauboju koji dolazi? Sve joj se to èinilo neprirodnim. Napetost ovog trenutka neobièno se pojaèala. Konj je sad jurio trkom!Kopita su tutnjala po kamenitu putu ovamo ka zaravni, prema brvnari. Èulo se prskanje kamenja i frcanje ljunka, a onda bat mukih èizama! Barbara, curice moja, evo me



! zaèu se snaan, dubok, pun i mio glas. Lucinda ga prepozna. Njeno preplaeno srce skoèi joj u grlo. 285 li Iza toga uslijedi Barbarin prodorni vrisak. Bio je isto tako divlji kao Loganov, a poslije tog vriska uslijedio je jo jedan, poseban i uzbudljiv, po kojem se razabralo da je iz Barbare progovorio zanos i ushiæenje, neto veæeod same radosti. Prepoznala je Abea. Abe!... Abe! Da, srce, Abe. iv i zdrav. Zarnisi dobila moj brzojav iz New Yorka?... Zaboga, oèekivao sam da te naðem... ali netako slabu, blijedu. Tata je sigurno dobro. Uh, kako je vik nuo! A ovo, ovo je moj sin, mali Abe, a? Ima tvoje oèi, Bar bara... Hajde, digni se, duo. Ja sam se vratio. Sve æe sada biti dobro. Abe! ... Doao si mi, vratio si mi se! uzvikne Barba ranekakvim tuðim glasom, ukoèenim, zbunjenim. Lucinda je èula Abeove poljupce, ali ne injegove nesuvis le rijeèi i njeno aptanje. Ona je prosto izgubila svaku mi sao i poimanje u glavi. Nije se mogla maknuti. Abe se vratio i taj udar uzbuðenja i iznenaðenja vratio je Barbari razum. Lucindi se èinilo da æe pasti, umrijeti: velika radostje po mogla, ali velika radost moe i ubiti! Majko! vikne Abe Izaði! Da je Lucinda tog momenta bila na samrti, njegov zov bi je oivio, udahnuo bi joj ivot. Istrèala jeiz brvnare. Abe je stajao u uniformi, lijep, opaljen u licu, izmijenjen, jednomrukom je obuhvatio Barbaru i malog, a drugu pruio prema majci. Oèi su mu divno sjale. E, sad smo opet ovdje reèe Logan samo da neto kae. Jedan sat kasnije osjeæaj da suse opet nali, nevjeroja tan i nezamisliv, ispunio ih je dubokom, tihom radoæu. Lo gan kao da se potpuno otrgnuo od svoje apatije. Barbari se vratio razum, u to nijemoglo biti nikakve sumnje. Malaksa la i blijeda naslonila se na Abea, no oèi su joj sjale èudesnom ljubavlju, u njima se ogledala radost, zahvalnost i pogled razboritog stvora. Lucinda je bila najslabija od svih èetvero. Skoro je pala. Ni sama to nije znala, ali njena nada u ovo uskrsnuæe odravala ju je tjednima. Sad me pitajt

e, a ja æu vam jednog dana sam isprièati o Grantu i Georgeu blago æe Abe. Kad èujete kao su se oni drali, kako su ih oficiri i drugovi voljeli i cijenili ... neæe vam biti tako teko ... Sa mnom je prosta stvar. Onesvijestila me granata i leao sam u bolnici nekoliko tjedana. Nisu mogli utvrditi tko sam. Kad sam doao k sebi i kad sumi osjetila proradila, rekao sam im i onda su me kao ranjenika poslali kuæi, veæ mije bilo dobro. Nijemci su gotovi. Neæe doèekati slijedeæu zimu. Abe, jesi li dobro mlatio po njima? upita Logan. Znao sam, tata, da æe me to pitati reèe Abe. Lice mu se zgrèilo i natmurilo. Pa, jesam... U prvo vrijeme divljaèki sam uivao da nianim i skidamih... Zrno iz nae vojnièke puke probija njihovu kacigu... S vremenom mi se to zgadilo... A, sad, hajde da to pokopamo, zauvijek. Oprosti, sine. Pitao sam samo toliko da èujem. I meni je svega dosta. Tad upita Lucinda: Abe, je li ti tkogod u Flaggu rekao to se dogodilo tvom ocu? Nije. Stigao sam u Flagg kasno. Samo sam pozajmio konja i trkom ovamo... A to se dogodilo? Prodao je stoku vojnom nakupcu. Trides

et tisuæa i devet stotina goveda po dvadeset osam dolara grlo... Prevarili su ga.Nije dobio ni pare. Za nebesa! uzvikne Abe. Tada je Logan postiden isprièao o svojoj luðaèkoj nebrizi i lakovjernosti. Ajme, tata, onda smo opet u staroj brazdi! Sirotinja, kao crkveni mievi, sine muklo æe Logan. to se mene tièe, ba me briga, ali aoe zbog mame i Barbare. Njima æe biti jako teko sve poèeti iz poèetka. Abea je ispunilasumnja i zabrinutost. 287 Sad ih apatom prekine Barbara: Dragi, meni si potrebansamo ti. Abe nastavi: Zaboravio sam ti tata reæi. Stoka se prodaje pedeset dolarapo grlu i cijena jo skaèe. to mi kae! Pobogu!... A tko kupuje? Kansas i Chicago. Boda mi to nisi rekao.. .Zato nisam èekao! Loganu se lice zgrèilo. Ne ivciraj se, tataodvrati Abe polako. Jo nismo propali... Povratak Abea djelovao je èudesno ne samo na Barbaru. Logan se drao njega kao opèinjen, kao da nije mogao vjerovati svojim oèima. Lucinda je znala da su spaeni. Rat nije fizièki slomio Abea. A duevno je on jo i oaèao. Abe je bio èovjek iz divljine. Sada æe ova usamljenost i samoæa, staze i drveæe,

enoviti zidovi i dom s Barbarom i djetetom ubrzo izbrisati svaku moru iz njegovedue. Obitelj je posjedila nekoliko sati sve do kasno popodne. Do jarca! Zaboravio sam rasedlati konja reèe Abe. Barbara, ako bi me pustila koji èasak da malo odjaemniz put donekle; da malo obnovim sliku nae kotline. Èuj, Abe jesi li ti zbilja kodkuæe? opet ga upita Barbara nekako nesigurno i uzbuðeno. A to ti kae, srce? Zar to nsan, zar ti nisi medu nestalima? Abe ustane, zagrli je i podigne. Barbara, uhvatio sam te kako me sa strane gleda..., mislim da si malko... A i tata je malo poaavio. Kod kuæe sam, dobro sam, s vama... sretan sam i... ne znam, nemam rijeèi da izrazim ono to osjeæam. Otiao je preko vrata na travnjak gdje mu je pasao konj. Bacio seu sedlo kao kauboj i odjahao niz kotlinu. Svi su gledali za njim dok nije nesta



o iza izboèine. 288 Joj, Luèe povikne Logan kao da se prenuo iz nekog sna moram brzopo drva. Ne volim da Abe vidi... Otresao je èupavom glavom i pourio po sjekiru. uri, uri, moram spremiti veèeru. Abe je sigurno pregladnio jo ga je pourivala Lucinda. a kao i mali Abe javi se Barbara i podigne dijete koje se deralo. Zaista, mislilaje Lucinda, povratak ovog izgubljenog vojnika vratio je u ivot cijelu obitelj. Na trijemu, na starom mjestu, Barbara je èekala Abea. Popodne je prolazilo i sunceodlazilo. Nailo i veèernje rumenilo, te poèelo veæ i blijedjeti. Evo ga, ide, mama radsno je javljala Barbara i otrèala muu u susret. Odmah doðoe. Abe ju obuhvatio rukom iona njega. Bila je dobila malo boje u licu. Mama, umirem od gladi naali se Abe gledajuæi lonce kako se pue. Hajde i hvataj sva sretna mu odvrati Lucinda. Èuj, tata, prièekaj samo dok pojedem, pa æu se malo prodrmati reèe Abe i zakoraèi preko klupe. Malose naaliti s tobom. Vidi, vidi reèe Logan. Pa, sine, ako na ovom jadnom svijetu postoji ala za mene, onda reci odmah. Postoji, stari moj, veæ æe èuti otegne Abe. Na Ludinu alost veèera nije bila ni bogata ni obilna. Abe ju je zatekao nespremnu. No, uovoj brvnari, gdje je Abe odrastao, gdje je tisuæu puta sjedio i jeo poslije naporne i teke vonje, poslije duga lutanja, jahanja i lova po umi, jo nikada nije jeo stakvim tekom kao sad. Lucinda je stajala i èekala, Barbara se naslonila na Abea. Logan ga je gledao. Svi su oni bili zaboravili na svoju veèeru. Njihovi osjeæaji plovili su u sreæi. to je s tom alom nestrpljivo æe Logan. 289 Bojim se da sam se prejeo,pa ne mogu govoriti reèe Abe, te skine bluzu i popusti remen. Njegova su snana ramena izgubila svoju miiæavost. Tata, ti si mi danas popodne rekao da smo siromani. Jedan par konja, jedna kola, neto alata i samo malo novaca. Je li tako? Jest, sine.Kamo sreæe da ti nisam morao reæi. Ali smo tako jadni, kao nikad u ivotu. Moram ti reæda si zaista slab stoèar nastavi Abe, nasmije se i njeno pogleda oca. Logan mu zam

jeri na tim rijeèima, ali nita ne reèe. Tako su ga pogodile. Krio je ruke koje je stikao koljenima i skoro se sav preklopio. Lucindi je bilo nepodnoljivo gledati ga utakvu èasu. Tata!... Samo sam se alio uzvikne Abe skrueno. Ne vidim, sine, u èemu jeta ala. Posluaj. I odmah æe vidjeti... Sjeæa li se one gudure to smo je zvali Tri Da. Pa? digne Logan glavu. Sjeæa li se kad smo tamo uhvatili divlje konje? Naravno. I ja se toga sjeæam, Abe upadne Barbara ivo. A sad, sjeæa li se da nam je tamo pobjglo neto stoke, kad smo je jednom gonili na prodaju? Znam da nam je tamo izmicaloi u druge popreène gudure iz nae kotline. A sjeæa li se kad si naredio da Grant i jas Indijancima sruimo ogradu i vratimo tu stoku u glavno krdo? I toga se sjeæam. Etovidi, mi nismo sruili ogradu. Niste? snebivao se Logan. Grant je zaboravio, a janamjerno nisam htio. Znao sam da u kotlini veæ ima preko trideset tisuæa grla, pa sam htio 290 ostaviti ono krdace koje je ostalo na Tri izvora. I nismo sruili tu ogradu. Nitko ju nije sruio i ona stoji i danas. Zaboga, sine, to mi to govori? Da, ta

ta, ograda jo uvijek stoji... I ja sam sada tamo izbrojao oko tisuæu i petstotina goveda, sva lijepa i debela. I to sam brojio na brzinu, jer nisam ulazio u one hrastove i borove uvale. Loganova velika vilica zadrhti i opusti se. Htio je neto upitati, ali nije mogao izgovoriti. To je ta moja ala, tata. Mislim da sam te finosredio. Abe! uzvikne Barbara. E, ba si smuen, stari moj stoèaru! Vuèe se po Kotlinikomore, ojaðen, prazna depa, a ima preko esnaest do osamnaest stotina grla po pedesedolara. Tako ti svega, sine, valjda se nisi zaista alio, valjda nisi povukao zanos svog sirotog oca? zavapi Logan. Ne, tata, ovo nije la veæ istina. Da je la, ne bih se time alio. Sutra æu ti pokazati. Lucinda je samo promatrala. Srce joj je lupalo. Vidjela je na svom muu kako se mijenja. Iz Loganovih prsa izbio je strahovitkaalj. Zabuljio se u vatru. Duboko je udahnuo, naduo je i rairio prsa. Ustao je, èinilo se da gleda ravno kroz stijenu brvnare. Njegove sive oèi stadoe se ariti i bljeskati, s njegova lica nestale su sve crte tromosti, otupljenosti. Èim je dohvatio s

voju staru lulu i stao je puniti duhanom, Lucinda je shvatila da prisustvuje èudu.Zajeca, a samo ju je Barbara èula i prila da joj apne kako je sve to istina. Lucindu su preplavile sreæa i blaenstvo. Logan se sagnuo da dohvati eravicu kojom æe zapalii lulu. A onda odbije oblak gusta dima kroz koji se vidjela njegova uzdignuta glava, radosno lice i orlovski pogled. Pred Lucindom je opet stajao njezin stari Logan Huett na kojemu je sada leao izraz jo neèega, neopisivog i nedokuèivog. 291 Dobr, sine razvuèe on po svom, mirno, spokojno. U tom poslu sa stokom nikad ne zna to teèeka. Tko zna... kako je obièavao govoriti Al... Neto se u meni bilo poremetilo... Asad vidim. Koje grlo stoke vie, to mnogo znaèi. Recimo da imamo petnaest ili esnaest stotina grla. Dobro. Sutra æe pouriti i dovesti nekoliko kauboja pa s njima izdvoj



iti najmlaðu stoku. Recimo da je bude polovina od tog broja. Ostalo æe otjerati u Flagg i prodati... osam stotina grla po pedeset!... Èetrdeset tisuæa dolara, sine! Novac æe poloiti u banku. Najprije æe kupiti jedan kamion, i automobil, i sve to smislikae mama, i sve to kae Barbara... i nove puke za mene. Aha!... A onda brzo s automoilom i stvarima kuæi... Abe, opet æemo poèeti s gajenjem stoke. Neæemo ponoviti greke e sam ja poèinio. Nikad vie neæu zaboraviti... Ipak, jo nije propala moja zamisao da zgojim trideset tisuæa grla!

Kraj

Documents

Zane Grey - Loganovo Stado