of 24 /24
48 majčinoj. Jednoga dana vladat će i nad Winlandom i nad Swenlandom, ali do tada će proteći još mnoge bezbrižne zime koje će zajedno sa svojom sestrom Swindy provoditi u prostranom swenlandskom peri- voju. A i mnogi praznici u mjesecu žarnjaku, koje će sa Swindy provoditi u Winlandu kod svoga dje- da, kralja Wina, i kod svoje bake, kraljice Dow. Kupujte s popustom u web shopu: http://www.aukcije.biz/modules/stores/store.php?id=67 1 Blanka Pašagić ZAČARANI DVORAC Zagreb 2004.

zacarani dvorac

Embed Size (px)

Text of zacarani dvorac

  • 48

    majinoj. Jednoga dana vladat e i nad Winlandom i nad Swenlandom, ali do tada e protei jo mnoge bezbrine zime koje e zajedno sa svojom sestrom Swindy provoditi u prostranom swenlandskom peri- voju. A i mnogi praznici u mjesecu arnjaku, koje e sa Swindy provoditi u Winlandu kod svoga dje-da, kralja Wina, i kod svoje bake, kraljice Dow.

    Kupujte s popustom u web shopu: http://www.aukcije.biz/modules/stores/store.php?id=67

    1

    Blanka Paagi ZAARANI DVORAC

    Zagreb

    2004.

  • 2

    Blanka Paagi: Zaarani dvorac Nakladnik: Udruga umjetnika August enoa Biblioteka Naa rije - knjiga 114 Zagreb, 2004. ISBN 953-6247-85-2 Blanka Paagi, 2004. E-mail: [email protected] http://www.geocities.com/bpasagic

    47

    Ne treba ni spominjati da je stari swenlandski kralj bio oduevljen prekrasnom snahom koja ga je izljubila u bucmaste obraze i procvrkutala:

    - Ne ljutite se to sam dovela tri zmajia? Malo su nestani, ali ja u paziti da vam ne plae ribice u ribnjaku.

    - Ah, dijete moje! nasmije se stari kralj. Mi uope nemamo ribnjak! S one strane litice je more pa tvoji zmajii mogu plaiti morske pse koliko ih volja.

    I tako su zmajii silom neprilika prestali biti nes-tani. Kad su uli kako stari kralj spominje morske pse, sasvim su se pripitomili. Windy ih vie nije mo-rala voditi na uzici, a ne bi imala ni vremena jer se idueg 13. arnjaka rodila malena kraljevna Swindy. Imala je plave oi kao majka, na zbonkasto veselje Dina, Belle i Stelle, i plavu kosu poput oca, na veselje staroga kralja koji nikada nije prealio svoju prerano preminulu plavokosu enu.

    Idue godine 13. arnjaka rodio se kraljevi Winking, crnih oiju poput oevih i crne kose nalik

  • 46

    Windy porumeni do uiju, kraljica se zbunjeno nakalje, ali kralj samo dostojanstveno mahne ez-lom:

    - Mi, kraljica i ja, nemamo nita protiv ako naa ki pristane udati se za vas.

    Dakako da je Windy pristala. Ona se zaljubila u Swena im ga je ugledala, ba kao i on u nju.

    Te iste veeri proslavljen je osamnaesti roen-dan kraljevne Windy i odrana svadba. Da je vat-romet bio udo o kome se jo godinama posvuda pripovijedalo, o tome ne treba ni govoriti. No pravo udo dogodilo se sutradan nakon svadbe. Dvorac je naime osvanuo svijetao iznutra i izvana. Nestalo je stoljetne arolije. Prozori su ponovno stajali na istom mjestu kao u doba kralja Urwina! Odsada e se baklje u winlandskom dvorcu paliti samo nou.

    Samo se po sebi razumije da je kraljevna Windy povela u Swenland i svoja tri zmajia. A Swenland je bio, zamislite, tek sedam brda udaljen od Winlanda. Do njega se koijom moglo stii za cigla tri dana, dakako, ako se ne zaluta u ludoj umi kao to se to bilo dogodilo Swenu.

    3

    ZAARANI DVORAC Bio jednom jedan dvorac dvorac bez prozora.

    Ili, bolje reeno, dvorac bez prozora iznutra. Iz-vana je naime imao prozore kao svaki normalan dvorac. tovie, imao je toliko prozora izvana da su se od njih jedva vidjeli zidovi.

    A ti su prozori bili postavljeni svakojako: okomi-to, vodoravno, koso ulijevo, koso udesno, posve na-opako, naopako okrenuti ulijevo, naopako okrenuti udesno ukratko, gledali su na sve strane. Na tor-njevima su pak maleni prozori bili razmjeteni u obliku sata dakle, uokrug.

    Svi ti silni prozori imali su ak i stakla, i to razno-bojna stakla, ali nitko nije kroz njih gledao. Jer, kao to rekoh, prozori su bili samo izvana, a iznutra goli zidovi. I zato su kapci na prozorima uvijek bili zat-voreni da se ne mau stakla kad ionako kroz njih

  • 4

    nitko ne gleda. Tako je naredio kralj Win koji je bio vrlo tedljiv i nije elio drati na dvoru peraa prozora kroz koje nitko ne gleda ni van ni unutra.

    ukundjed kralja Wina priao je svom sinu, pra-djedu kralja Wina, da je neko davno njihov dvorac imao prozore kroz koje se moglo vidjeti i van i unu-tra, ali to je bilo prije nego to se odnekud pojavio vjetac Wall. Vjetac Wall nije zapravo u poetku bio vjetac, nego ministar kralja Urwina ije se mono kraljevstvo protezalo od Urwala do Winlanda. ena kralja Urwina, etiopska princeza Sela, razboljela se doavi iz vrele Afrike u maglo-viti Winland i preminula mlada, ne ostavivi kralju Urwinu toliko eljenog nasljednika. Jednog dana u Winlandu se iznenada pojavio vitez Wall. Dojahao je na mazgi koja se jedva vukla, a oklop mu je bio za dva boja prevelik i sav zahrao. Slagao je kralju kako je on zapravo princ Wall od Wallburga, kne-evine na dalekom sjeveru, i rekao da ga je protje-rao njegov roeni brat kako ne bi morao s njime dijeliti nasljedstvo. Premda to uope nije bila isti-

    45

    romet u daljini te kako je prole godine odluio otii u svijet, potraiti arobnjaka koji umije pra-viti takav vatromet i dovesti ga u svoj dvorac mi-lom ili silom.

    - Doista neobino! zaudi se kraljica. Koliko ja znam, samo nai zmajevi svakog 13. arnjaka prire-uju vatromet, i to tono sedamnaest godina. Da-nas e to uiniti osamnaesti put u ast roendana nae jedinice Windy.

    Tek sada je Swenu sinulo. Da, onaj crveno-uto-naranasti zmajski plamen, koji je on drao maj-storskim djelom arobnjaka, to je mudrolija lete-ih ljubimaca plavooke kraljevne Windy.

    - Kako li u se vratiti ocu bez arobnjaka? zab-rine se Swen. Ta obeao sam mu da u ga dovesti milom ili silom!

    A onda mu padnu na um rijei staroga kralja koje mu je uputio na odlasku: Radije bih da mi dovede lijepu snahu nego arobnjaka za vatromet.

    - Velianstvo! duboko se nakloni Swen i odluno prozbori: - Ponizno prosim ruku vae predivne keri Windy!

  • 44

    - Da, maak u izmama mi je priao o zmajskom vatrometu u Winlandu.

    - Maak u izmama? nasmije se Windy. Dobra ala, kraljeviu!

    - Nije ala, sreo sam ga u ludoj umi. - U ludoj umi? Doite, kraljeviu, moj otac i

    majka bit e sretni to im dovodim tako duhovita gosta.

    Swen shvati da mu nitko nee povjerovati to je sve doivio u ludoj umi, pa se i sam nasmije i doda:

    - Da me Crvenkapica nije izvela iz ume, nikada ne bih nabasao na winlandski dvorac.

    - A zato vas nije dovela sve do dvorca? - urila se donijeti bolesnoj bakici kolae! Windy samo to nije puknula od smijeha. Nije

    mogla izdrati da sve ne prepria kralju i kraljici im im je predstavila Swena. Kralju se smjesta svi-dio naoit kraljevi, a kraljica ga upita odakle dola-zi.

    Swen joj ispria kako je sedamnaest godina sva-kog 13. arnjaka oarano gledao sa svoje kule vat-

    5

    na, dobri mu je kralj Urwin odmah povjerovao i po-stavio ga za ministra u Winlandu. Malo-pomalo lani se princ Wall tako uspjeno dodvoravao dobrom kralju Urwinu da ga je ovaj, nemajui vlastite dje-ce, imenovao za svog nasljednika. I bio bi Wall doi-sta jednog dana postao kraljem Winlanda da se stari kralj nije ponovno oenio siromanom pastiri-com Wellom. Wella mu iste godine rodi kraljevia Alwina, zdravog djeaia kome se obradovao cije-li Winland, a posebno stari kralj Urwin. Nije se ve-selio jedino ministar Wall kome su tog trenutka pali u vodu snovi o vladanju Winlandom. Tada je odjednom pokazao svoju pravu ud. Pokuao je uk-rasti iz kolijevke kraljevia Alwina, namjeravajui ga prodati drumskim razbojnicima. U posljednji trenutak naila je kraljica Wella i otkrila kralju Urwinu crne namjere njegova ministra. Uasnuti kralj smjesta naredi vojnicima da protjeraju Walla iz Winlanda. No Wall se pretvori u imia i odleti na strop. Odatle, cerei se i krijetei poput svra-ke, zaara kraljevski dvorac:

  • 6

    Kad izletim iz winlandskog dvorca, neka se od-mah iznutra zazidaju svi prozori da nitko ne vidi kamo sam odletio!

    I doista, nitko nije vidio kamo je vjetac Wall odletio jer se odjednom ispred svih prozora u dvorcu stvorio zid. U dvorcu zavlada mrki mrak. Sluge pipajui potrae vrata i na jedvite jade ras-vijetle dvorac bakljama.

    Kralj tek tada doe k sebi pa vikne: - Sruite zidove ispred prozora! No nitko nije vie znao gdje su prozori pa sluge

    ponu nasumce probijati zidove. Ali, gle uda nevi-ena! Kad bi udarili ekiem tamo gdje je doista izvana bio prozor, eki bi se jednostavno raspao u stotinu komadia, kao da je od stakla. Kad bi pak udarili tamo gdje nije bilo prozora, u zidu bi se na trenutak pojavila rupa, a potom bi se izvana pojavio kakav nakrivljeni prozori, a rupa iznutra ponovno bi se zatvorila i vie je nitko nije mogao probiti.

    No kralj Urwin nije se predavao. Doveo je zidare iz svih dijelova svoga golema kraljevstva koji su danonono razbijali zidove ne bi li pronali barem

    43

    - No, hoete li pogledati dvorac iznutra ili ne? nasmijei se Windy.

    - Ja sam kraljevi od Swenlanda napokon pro-muca Swen, sjai s vranca i duboko se nakloni.

    - A ja sam kraljevna Windy od Winlanda. Ovaj prvi nestako gore je Dino, s lijeva je njegova ses-tra Bella, a s desna mu je sestra Stella.

    Zmajii su lebdjeli u zraku pa se nisu mogli nak-loniti, ali zato poaste Swena velianstvenim crve-no-uto-naranastim plamenom.

    - Zar nisu pravi arobnjaci u riganju vatre? po-nosno e Windy pa odvee vrpce i pusti zmajeve. Nije im ni stigla rei da ne smiju u ribnjak, a oni su ve pljusnuli u vodu koliko su dugi i iroki.

    - Opet e mi poplaiti ribice! objasni Windy Swenu. Tako su nestani da ih stalno moram vodi-ti na uzici da ne prave tetu. Znate, imaju osamna-est godina kao i ja, ali zmajevi su djeca sve dok ne navre pedeset godina. Ah, da, danas mi je roen-dan i pozivam vas na vatromet koji e mi zmajii noas prirediti.

  • 42

    potonica, a guste crne kovre nemirno padaju na prast nosi. U ruci dri uzicu, a na uzici privezana tri zmaja koji lebde iznad nje poput balona

    - No, konjanie, zar ste izgubili jezik? bocne ga kraljevna Windy drei vrsto uzicu o koju su bili upregnuti Dino, Bella i Stella jer se Swenov vranac poeo propinjati od straha.

    - Oprostite, krasna djevo, nisam mislio na vas promuca Swen. Mislio sam na ovaj aavi dvorac.

    - Na na dvorac? Zar na dvorac izgleda kao cir-kus? zaudi se Windy. A onda baci pogled na sil-ne arene prozore postavljene zbrda-zdola, okomi-to, vodoravno, koso ulijevo, koso udesno, posve na-opako, naopako okrenute ulijevo, naopako okrenute udesno, pa iznenada prasne u zvonak smijeh.

    - Doista, kad bolje razmislim, nije ba neko umje-tniko djelo! A da ga tek vidite iznutra! Iznutra uope nema prozora!

    Swen je kao oaran sluao tu malu prekrasnu pri-alicu, a srce mu je lupalo kao da e iskoiti iz gru-di.

    7

    jedno mjesto gdje bi mogli probiti sasvim maleni prozori kroz koji bi se moglo vidjeti van. Uzalud! Kad je kralj napokon shvatio da ima posla s aroli-jom te odustao od jalova posla, winlandski je dvo-rac izgledao u najmanju ruku vrlo neobino. Kao to rekosmo, izvana je imao toliko prozora da se jedva gdjegdje vidio komadi zida, a iznutra su danono-no gorjele baklje. Kad bi tko iz dvorca poelio vid-jeti kakvo je vani vrijeme, morao bi izii kroz vra-ta. (Na svu sreu, vrata su bila iznutra i izvana.)

    Budui da je vrijeme, kao to se zna, ponekad vrlo udljivo, a osobito u Winlandu, dogaale su se svakojake nezgode. Jednom je tako kralj Win ot-vorio vrata i umalo zavrio u ribnjaku. Vjetar je naime toliko puhao da su se lopoi njihali u zraku poput zmajeva na uzici, a abe letjele na sve stra-ne. Kraljica Dow vie i nije izlazila iz dvorca prije nego to bi poslala slukinju da provjeri pada li kia, i to otkad joj je pljusak unitio kovre.

    Samo predivna kraljevna Windy nije marila ni za vjetar ni za kiu, nije ju smetala ni snjena vijavi-ca, pa ni trojica malih zmajeva koji bi se esto

  • 8

    znali sakriti iza vrata i iz zabave rigali vatru na svakoga tko bi provirio iz dvorca. Osobito su se rado alili sa slugama koje bi potajno izile iz dvor-ca popuiti cigaretu. Zmajii bi tako precizno naci-ljali plamen da bi cigareta smjesta dogorjela do kraja, a malo bi plamen zahvatio i prste puaa, tako da je kralj Win odmah znao koje sluge zabu-avaju na poslu. Zbog toga se zapravo i nije mogao odluiti postaviti staklena vrata umjesto debelih hrastovih, kako mu je to ve dugo predlagala kra-ljica Dow. Zabavljalo ga je, naime, povremeno pos-trojiti sluge ispruenih ruku i svakog utoprstia lupnuti ezlom.

    No kraljevna Windy, kao to rekoh, nije se boja-la ni nestanih zmajeva. Jednostavno bi im zaveza-la njukice crvenom uzicom i povela ih sa sobom u etnju perivojem. Zmajiima ba i nije bilo drago to ne mogu rigati vatru, a nije im se svialo ni to to im je kraljevna zavezala dugaku uzicu na noge pa moraju lebdjeti iznad nje poput balona.

    No zmajii su zapravo jako voljeli plavooku uvi-

    41

    stio, idem potraiti taj Winland i barem pogledati zmajski vatromet.

    Tek to je Swen to pomislio, u daljini opazi neo-bian dvorac. Imao je toliko prozora izvana da su se od njih jedva vidjeli zidovi. A ti su prozori bili postavljeni svakojako: okomito, vodoravno, koso ulijevo, koso udesno, posve naopako, naopako okre-nuti ulijevo, naopako okrenuti udesno ukratko, gledali su na sve strane. Na tornjevima su pak ma-leni prozori bili razmjeteni u obliku sata dakle, uokrug.

    Ujahavi u perivoj, dvorac mu se izbliza uini jo smjenijim nego izdaleka. Glasno se nasmije i jo glasnije uzvikne:

    - Pa ovo je pravi cirkus! - Ma nemojte! zauje iza sebe njean glasi ko-

    ji je uborio poput vodoskoka u ribnjaku. Ako mi-slite da sam cirkusantica koja kroti zmajeve, grdno se varate, drski konjanie!

    Swen okrene konja i nae se licem u lice s naja-robnijom djevojkom na svijetu. Oi joj plave poput

  • 40

    - Gle, gle! prekine ga maak u izmama. Ni vjetice vie nisu to su neko bile! Zbogom, kralje-viu!

    Swen ga nije stigao ni zapitati gdje je taj Winland, a maak je ve bio iza sedam gora i se-dam mora.

    - He, he! naceri se Swenu iza lea div. Maak je mene pojeo kad sam se pretvorio u mia, a sad u ja pojesti tebe.

    - Ne priaj kojeta! odbrusi mu siuna djevoj-ica s crvenom kapicom i primi Swena za ruku. Doi, ovo ti je luda uma. Nemoj se zauditi ako sretne vuka koji u trbuhu ima sedam kozlia. Iz-vest u te na put, a ti onda kreni kamo zna. Ja moram odnijeti bakici kolae.

    Tako i bi! Djevojica izvede Swena iz ume i os-tavi ga na ugaenoj cesti. Konj dokaska za njim i veselo zanjiti. Swen uzjai vranca razmiljajui:

    Kamo u sada? arobnjaka za vatromet nisam naao, godina dana je prola i morao bih se vratiti kui neobavljena posla. No kad sam ve sve upropa-

    9

    jek nasmijeenu kraljevnu. Za svaki zmajdan dijeli-la im je ona zbombone, a zmajdan je svaki dan kada grmi i sijeva. A da u Winlandu olujnih dana ima vie nego onih vedrih, to znaju svi pametni zmajevi. Bu-dui da nema glupih zmajeva, cijela se zmajska obi-telj jednostavno iz Dowlanda preselila u Winland kad se kraljevna Dow udala za kralja Wina i posta-la kraljicom. Jer, u Dowlandu gotovo uvijek sja sunce. Zmajevi su ve bili pomiljali kako bi bilo najbolje da se zmajevskim zakonom zmajdanom proglasi svaki sunani dan premda im je kraljevna Dow esto davala zbombone i u dane kad bi se na obzoru zabijeljeli sasvim maleni oblaci a ne samo u zmajdane kad li se pojavio kralj Win i zaprosio kraljevnu Dow.

    im su uli da je Winland kiovita, zimovita, mu-njovita, gromovita i ledovita zemlja, zmajevi zamo-lie kraljevnu Dow da ih povede sa sobom.

    - Ah, ne - poe kraljevna Dow. - Neee? razoarano joj upadne u rije poglavi-

    ca Zmajac. - neu ja povesti vas sa sobom, nego ete vi

  • 10

    odnijeti mene dovri reenicu kraljevna Dow koja je neko bila isto tako ljupka i vedra kao to joj je sada ki, plavooka kraljevna Windy. I za zmajdan bi ih takoer uvijek astila zbombonima, samo to je zmajdana u Dowlandu, kao to se zna, vrlo, vrlo malo.

    I tako su zmajevi zatvorili svoju pilju sa sedam brava, zavezali uad oko kraljevske koije i polet-jeli put Winlanda.

    Bilo je to nezaboravno brano putovanje kraljev-ne Dow i kralja Wina. im su na obzoru iz magle izronili iljasti tornjevi winlandske kraljevske pala-e, zmajevi su znali da su pronali novu domovinu.

    - Hu-huuu! puhne poglavica Zmajac oarano. Izgleda da je u Winlandu danas zmajdan.

    - Zmajdan? zaudi se kralj Win koji nita nije znao ni o zmajevima koje je prvi put vidio u Dowlandu a jo manje o zmajdanima.

    - Oh, kraljevski moj muu slatko se nasmijei kraljica Dow zmajdan je uvijek kada grmi, sijeva ili kii.

    39

    - to je, kraljeviu? namigne mu maak. Jo nisi naao svoju princezu?

    - Ne traim princezu nego arobnjaka! alosno e Swen.

    - arobnjaka iz Oza? - Ne znam otkuda, samo znam da pravi velian-

    stvene vatromete. - E, takvoga ne znam, ali znam za zmajeve u

    Winlandu koji svakog 13. arnjaka prireuju vatro-met svojoj kraljevni Windy. Podbodi konja ako e-li vidjeti vatromet, jer je danas 13. arnjak.

    - to? Zar putujem ve godinu dana? zaudi se Swen.

    - To ti ne bih znao rei, ali ako si pojeo puding u kuici od okolade usred ume, onda je sve mogu-e.

    - Zar je puding bio zaaran? - Puding nije, ali kuica jest, jer to je vjetiina

    kua. - Ali u njoj nije bila vjetica ve zlatokosa dje-

    vojica!

  • 38

    - Ah, obinog vranca! razoarano e patuljak. Pa ba si i mogao oeniti Trnoruicu, kad bolje raz-mislim. Za moju Snjeguljicu dolazi u obzir samo princ na bijelom konju.

    - Kakvu Snjeguljicu? udi se Swen, ali patuljak samo odmahne rukom i izgubi se u umi. Da vranac nije zanjitao, Swen ga nikada ne bi bio naao u gu-stoj umi. Zajai ga, obgrli oko vrata i smjesta zas-pi od silna umora. Kad se probudio, opazi bosonogu djevojku kako plae oslonjena o golemu bundevu. Nije ju ni stigao upitati zato plae, kad li zauje iza lea neko brundanje.

    - Tata, tata, to je onaj to nam je pojeo puding iz zdjelica!

    Da vranac nije pojurio sam od sebe, preplaivi se goleme zvijeri, Swen bi moda bio zavrio u me-dvjeim apama. No ni ovako ba nije bilo sjajno, jer pojma nije imao kamo ga vranac nosi. I dok je razmiljao hoe li ikada nai arobnjaka za vatro-met, sustigne ga maak u izmama koji je grabio koracima od sedam milja.

    11

    - Pa u Winlandu gotovo svaki dan grmi, sijeva i pada kia! jo vie se zaudi kralj Win.

    - Onda e morati uposliti barem jo jednog slas-tiara, najdrai moj kralju!

    - Ma to ima slastiar sa zmajdanima, zagonetna moja kraljiice? sasvim se zbuni kralj Win.

    I tako mu je kraljica morala ispriati sve ispo-etka o zmajevima, zmajdanima i zbombonima.

    - Hm, hm! mrmlja je sebi u bradu kralj Win brojei zmajeve koji su lebdjeli iznad koije.

    - etiri puta trista trideset pet, puta 1 puta, i puta 1

    - to to rauna, kralju moj? podigne obrve kraljica Dow?

    - etiri zmaja puta trista trideset pet munjovi-tih dana, puta jedan slastiar, puta jedan zbom-bon

    - Ah, krivo rauna, dragi kralju! ljupko e kra-ljica Dow. etiri zmaja plus tri zmajia

    - Kakva tri zmajia? Vidim samo etiri zmaja. - Poglavica Zmajac i poglavica Zmajka, njihov sin

  • 12

    Zmajlin i snaha Zmajdina! predstavi kraljica Dow etverac koji je nosio koiju.

    - Potovanje, Velianstvo! naklone se zmajevi. - Zmajlin i Zmajdina upravo oekuju prinovu

    objasni kraljica Dow. - Ah, dakle pet puta 335 - Sedam, kralju moj, sedam! - Kako sedam? 4+1=5 gotovo se naljuti kralj ko-

    ji je bio silno ponosan na svoje znanje matematike, tj. zbrajanja i oduzimanja. On je, naime, kratio du-ge kine veeri brojei blago u kraljevskim krinja-ma.

    - Zmajevi uvijek imaju troje djece, najdrai mu-u! A njihova djeca moraju jesti puno zbombona jer inae ostanu krljava i ne mogu rigati vatru.

    - A zato bi morali rigati vatru? Ja imam u dvor-cu loaa.

    - Zar loa brani tvoj dvorac od neprijatelja? - Ne, loa loi kamine, a dvorac brane vojnici

    koji pucaju iz topova na kulama. - Doista? sada je bio red na kraljici da se zau-

    37

    Pa gdje si tako dugo? ekamo te ve sto godina! Swen se nije stigao ni ponovno zauditi, a stra-

    ar ga je ve skinuo s konja i vodio u dvorac nepre-stano brbljajui:

    - Ja sam jedini budan ovdje, straarim tri smje-ne ve sto godina dok drugi spavaju kao klade, daj ve poljubi kraljevnu da se napokon probudi pa da konano ja odem na spavanje...

    U silnom prianju straar nije ni primijetio da su se na trenutak odkrinula jedna vrata iza kojih je provirio patuljak i povukao Swena k sebi.

    - Ne budi lud, ovjee! tiho e mu patuljak vo-dei ga natrag u umu. Ako poljubi princezu, mo-rat e je oeniti. Zamisli da kui dovede princezu staru sto godina!

    - Ali ja se uope ne namjeravam eniti! obja-njava Swen patuljku.

    - Ne namjerava se eniti? Kakav si ti to kralje-vi koji se ne namjerava eniti? Ima li bijelog ko-nja?

    - Ne, imam vranca! odgovori Swen.

  • 36

    - Nemam pojma! ree zec s cilindrom na glavi koji je u tom trenutku provirio kroz prozor. Op-rostite, jurim, urim

    - Jo bi nam samo trebala vjetica! promrmlja Swen, ali tek to je to izgovorio, na vratima se po-javi drvosjea sa sjekirom.

    - Aha, razbojnik koji mi je oteo djecu! zagrmi drvosjea sijevajui oima.

    Swenu nije bilo do toga da objanjava kako je sluajno naiao na djecu koja su se izgubila u umi. Skoi on dakle kroz prozor ravno u sedlo vrancu i pojuri to su ga konjska kopita nosila.

    Pred njim se grane same razmiu, a trnje uvlai bodlje.

    - Gle uda! snebiva se Swen. Moda je tu neg-dje moj arobnjak za vatromet.

    Nije bilo arobnjaka za vatromet, ali je nekome doao na pukomet.

    - Stoj! vikne straar. Tko ide? - Kraljevi Swen! - Kraljevi? Pravi kraljevi? veselo e straar.

    13

    di. Kod nas to oduvijek rade zmajevi. Otkad su poglavica Zmajac i njegova ena u mirovini, na dvorac u Dowlandu brane njihov sin i snaha rigajui vatru kroz pukarnice. Drugi njihov sin brani dvo-rac moga ujaka u Farlandu, a trei dvorac mog strica u Westlandu.

    - Hm, hm! mrmlja kralj Win gladei bradu. Moda bi Zmajlin i Zmajdina

    - Sa zadovoljstvom, Velianstvo! oglase se Zmajlin i Zmajdina ispustivi dugaak plaviasti plamen. Na slubu, Velianstvo!

    - Dobili ste posao! oduevljeno e kralj Win, a onda mu se elo smrkne. A radite li vi i na zmaj-dane?

    - Kako da ne, Velianstvo! nasmiju se Zmajlin i Zmajdina. Na zmajdane nam je plamen posebno lijep: plaviasto-crvenkasto-ukasto-zelenkasto-ljubiast, jer na zmajdane jedemo raznobojne zbombone.

    - Ali moj slastiar zna pei samo torte za roen-dane

  • 14

    - Ne brinite, Velianstvo! Ponijeli smo sa sobom zmuharicu.

    - Zmuharicu? - Da, zmajsku kuharicu s receptima za zbombo-

    ne. Slastiara imate, kao to smo uli, a sigurno imate i plavooku kraljevnu.

    - Kakve veze ima plavooka kraljevna sa zmuhari-com i zbombonima?. namrti se kralj.

    - Pa valjda znate da zmajevi jedu zbombone sa-mo iz ruke plavooke kraljevne?

    - Naravno da ne znam, a naravno da i nemam pla-vooku kraljevnu. Pa tek sam se oenio!

    Zmajevi se tako zaprepaste da zaboravie na tren mahati krilima. Koija samo to nije zavrila u kronji golema hrasta.

    - Hej, to vam je? naljuti se kralj Win. Mai-te, maite!

    - Na zapovijed, Velianstvo! Oprostite, Velian-stvo! I vi doista nemate plavooku kraljevnu, Veli-anstvo?

    - Nemam i nemam i nemam! lupne kralj triput

    35

    Spusti se dakle Swen oprezno niz rodnu planinu, uzjae vranca i veselo zvidei krene kroz umu. Nije se vranac jo ni zagrijao od galopa, kad li se naglo propne i umalo zbaci Swena iz sedla. Tek sa-da Swen ugleda dvoje djeice kako se dre za ru-ke i prestraeno gledaju kraljevia.

    - to radite sami u umi? upita ih Swen. - Izgubili smo se! tiho e djeai. - Hou kui! zaplae djevojica. Swen posjedne djecu na konja i krene dalje kroz

    umu. - Gladan sam! ree djeai. Tek to je to izgovorio, pred njima se stvori ku-

    ica s prozorima od okolade. Pokuca Swen na vra-ta ukraena lizalicama, a na njima se pojavi djevoj-ica krasnih plavih uvojaka.

    - Uite, uite! ljubazno ih pozove. Na stolu su tri zdjelice pudinga. Samo se najedite!

    Swen i djeica navale na puding, a kad su ispraz-nili zdjelice, djevojice vie nije bilo.

    - Kamo li je nestala? zaudi se Swen.

  • 34

    alio se kralj samo zato da Swen ne primijeti kako je zabrinut i tuan to mu sin jedinac odlazi od kue u nepoznat svijet.

    No Swen je vidio suzu u kraljevu oku pa ga zagrli i ree:

    - Ne brinite, moj kraljevski oe! Zdrav sam i snaan, niega se ne bojim, a i pamet me dobro slu-i. Obeavam vam da u se za godinu dana vratiti kui, i to s arobnjakom. A onda emo prirediti ta-kav vatromet kakav jo nitko u Swenlandu nikada nije vidio.

    No bilo je to lake obeati nego uiniti. Znao je to i Swen, ali morao je nekako umiriti oca.

    Krene dakle Swen ravno na zapad, razmiljajui kako arobnjak nipoto ne moe biti jako daleko jer se inae vatromet ne bi tako dobro vidio. Isti-na, Swenov je dvorac navrh strme litice odakle po-gled puca na istok sve do tamo gdje se more spaja s nebom, ali na zapadu su planine iza kojih jo nika-da nije bio. Nasluao se Swen svakojakih jezovitih pria od putujuih trgovaca i pjevaa, ali tko zna koliko u tome ima istine.

    15

    ezlom. A moda je nikada neu ni imati premda bih dao pola kraljevstva

    Kralj Win naglo zauti i pocrveni od uha do uha. A kraljica Dow samo se zbunjeno nasmijei i dovik-ne zmajevima:

    - Ta valjda ste se dovoljno najeli zbombona u Dowlandu!

    - Oprostite, plavooka kraljevno! pokunje se zmajevi.

    - Kraljica Dow, a ne kraljevna! ispravi ih kralj Win i njeno zagrli svoju ljupku enu.

    - Da, da, naa plavooka kraljevna sada je kraljica Dow alosno potvrde zmajevi. Zbogom, zbombo-ni! Odsada emo na svaki zmajdan morati jesti obi-nu tortu.

    - Na svaki zmajdan tortu? digne lijevu obrvu kralj Win.

    - Da, kralju moj! objasni kraljica Dow. Zmajevi na zmajdan jedu samo torte i zbombone. A budui da zbombone jedu samo iz ruke plavooke kraljev-ne

  • 16

    - Znam, znam! poljubi je kralj Win da prekine priu. Ubrzo stiemo kui, prekrasna moja kralji-ce.

    - Kamo da sletimo, Velianstvo? upita Zmajlin. - Usred perivoja! Tek to je koija dodirnula tlo, bljesne munja, u

    daljini udari grom, a s neba se spusti strahovit pljusak.

    - Sretan vam zmajdan, Velianstvo! naklone se zmajevi.

    - I vama, i vama! odmahne rukom kralj Win, prebaci rub plata preko kraljice, podigne je i po-tri prema dvorcu.

    Dakako, nitko ih nije doekao jer nitko i nije znao da dolaze.

    Kralj Win nestrpljivo udari ezlom o debela hra-stova vrata.

    - Otvarajte! - Tko je? zauje se iznutra pospan glas straa-

    ra. - Kralj! Otvarajte! zagrmi kralj Win.

    33

    - Moj kraljevski oe, odlazim na dalek put. Ne znam kuda ni kamo, ali ne vraam se dok ne prona-em arobnjaka koji pravi takve krasne vatromete i ne dovedem ga u Swenland.

    Kralju ne preostade drugo nego da pusti sina kad je ve bio tako naumio. Dade mu osedlati najboljeg vranca, obdari ga kesom dukata i povjeri mu obi-teljsku tajnu:

    - Sine moj, kad si se rodio vila je prorekla da e jednoga dana krenuti na put koji e trajati godinu dana. Stii e do kraljevstva sa zaaranim dvor-cem s kojeg e moi skinuti aroliju samo ako se oeni kraljevnom koja ivi u tom zaaranom dvor-cu.

    - Ah, moj kraljevski oe, - nasmije se Swen, - ja kanim dovesti u Swenland arobnjaka za vatromet, a ne kraljevnu.

    - A ja bih radije lijepu snahu nego arobnjaka za vatromet naali se stari kralj, a u oku mu zacakli suza. Kriom je obrie pa vedro doda: - Samo se ti meni vrati iv i zdrav, pa makar i s arobnjakom koji je sigurno star i ruan kao ja.

  • 32

    Sluga smjesta pokupi sve zbombone po stolovima i po podu, stavi ih u zdjelu, odnese u smonicu, za-kljua vrata, nakloni se pred kraljem i preda mu srebrni klju. Kralj ga objesi o zlatni lanac i digne se s prijestolja.

    Zmajevi se smjesta postroje u palir od prijes-tolja do vrata i sagnu glave na pozdrav kralju koji se uputi u svoje odaje. Za njim krene kraljica nose-i na rukama malenu kraljevnu koja je jedva gleda-la od umora, ali je ipak u prolazu upnula Zmajdina za uho.

    I tako su prolazile gromovite, kiovite, munjovite i tuovite godine u Winlandu, s tek 30 dana lijepa vremena od 13. arnjaka do 13. janjaka, kada je kraljevna Windy mogla uivati u etnji perivojem.

    Dakako, svakog 13. arnjaka zmajska joj je obi-telj prireivala roendanski vatromet, a kraljevi Swen eznutljivo bi ga gledao s najvie kule svog dvorca u Swenlandu.

    Prolo je sedam godina, pa jo sedam, pa jo go-tovo pola od sedam. Swen napokon odluno ree:

    17

    - Koji kralj? promrmlja drugi straar. - Onaj koji e te udariti ezlom po leima, lijen-

    ino, ako smjesta ne otvori vrata. Ah, da, to je doista njihov kralj, nema sumnje.

    Osjetili su oni ve njegovo ezlo kad bi zadrijemali na strai. Poskoe stoga obojica, poprave perjani-ce koje su ima pale gotovo do nosa, zgrabe hele-barde, otvore golema hrastova vrata i zauzmu stav "mirno".

    - Dobro doli, Velianstvo! Kralj prenese pokisnu kraljicu preko praga. - Sretno stigla kui, kraljiice moja! - A zmajevi? upita kraljica Dow. - to sa zmajevima, mila moja? - Nisi im pokazao njihovu pilju. - Neka uzmu sve pilje u mojem kraljevstvu! Ne-

    ka se zapie da su odsada sve pilje u Winlandu vla-snitvo zmajeva! glasno se nasmije kralj. Slasti-aru, ispeci veliku tortu za zmajdan!

    - etiri torte, kralju! umiljato e kraljica. - Dobro, neka budu etiri, ali malene zapovjedi

  • 18

    kralj. Potom, ugledavi kraljiino alosno lice, do-da: - Svaka na tri kata u ast dolaska kraljice Dow!

    Kia je padala i sutradan, a nije prestala ni iduih mjesec dana. Slastiar je svake veeri nosio dvije torte u pilju poglavici Zmajcu i njegovoj eni Zmajki, a dvije u pukarnicu gdje su Zmajlin i Zmajdina nou osmatrali obzor kako bi na vrijeme otkrili neprijatelja. No neprijatelja nije bilo nada-leko i nairoko. im se, naime, proulo da dvorac kralja Wina uvaju zmajevi, svi su ga zlonamjernici obilazili u irokom luku.

    I tako su u Winlandu mirno prolazili uglavnom kioviti, vjetroviti i munjoviti dani i mjeseci, a znao bi naii i pokoji tuoviti. Velika zrna leda pokuava-la bi razbiti mnogobrojne prozore dvorca, ali kralj Win nita nije preputao sluajnosti: debeli kapci uinkovito su titili krhka stakla.

    Zmajevima su ve dojadili zmajdani s obinim tortama, a kraljica Dow sve je vie eznula za sun-anim Dowlandom. Kralj je ve poeo pomiljati da pokua osvojiti kakvo sunanije kraljevstvo, kad

    31

    - Ah, valjda e izdrati do 13, jarnjaka! brino e mama Zmajdina. Nije mi samo jasno zato ljudi ne daju svojoj djeci da stalno jedu zbombone.

    - Zato to se djeci od previe zbombona pokvare zubi! poui je Zmajlin.

    - udno, udno! hukne Zmajdina ukasti pla-meni. - A zmajii od njih rastu kao gljive poslije kie.

    - Din-don, din-don, din-don, din-don, din-don, din-don, din-don, din-don, din-don, din-don, din-don, din-don! - otkuca pono na golemoj zidnoj uri.

    - Mislim da bi malena kraljevna morala u krevet, premda je spavala i prije i poslije objeda nagne se kraljica svom muu koji je dremuckao na prijes-tolju.

    - to? Ah, da! zijevne kralj Win, popravi zlatni lanac na prsima, lupne o pod ezlom i sveano obja-vi:

    - Roendansko slavlje u ast kraljevne Windy je zavreno! Odnesite zbombone u smonicu za slat-kie i donesite mi klju!

  • 30

    leima, kolutali oima, dubili na glavi i izvodili tris-ta drugih udesa sve dok kraljevna nije obrisala suze s oiju plavih poput potonica i poela se smi-jati zajedno sa zmajiima.

    - Ovamo zbombone! naredi kralj Win koji se i sam tako smijao da mu je zlatni lanac na prsima poskakivao kao da plee valcer.

    - Ovo je doista udo nevieno! obrati se kralj Win svojoj eni dok je kraljevna prstiima vadila iz zdjele arene zbombone i stavljala ih zmajevima u usta. Ni najstariji ljetopisi u mojem kraljevstvu ne biljee da je trinaestog arnjaka pala kia. Nai zmajevi doista imaju sreu!

    - Zasluili su je! nasmijei se kraljica Dow gle-dajui razdraganu kraljevnu kako se penje na lea Zmajdinu.

    - iha, Dino! iha, Dino! lupka Windy zmajia ruicom, a poglavica Zmajac i njegova ena Zmajka ponosno gledaju svoje unuke zmajie.

    - Veeras su se naa djeica najela dovoljno vi-tamina za cijeli mjesec! zadovoljno e tata Zmaj-lin svojoj eni Zmajdini.

    19

    napokon osvane 13. arnjak kojim poinje winlandsko ljeto. Te iste vedre i tople noi dogodi se etverostruko udo: Zmajdina donese na svijet 3 zmajia, a kraljica Dow rodi kerkicu.

    Kakvo li je to bilo veselje! Sve do jutra zmajevi su rigali vatru s kula kraljevske palae kako bi ci-jelom svijetu obznanili etverostruki sretan doga-aj. A ujutro je kralj Win dao otvoriti sve kapke u ast roenja svoje keri. Kako je toga dana sjalo sunce, kao to je i red kad kralj dobije dijete, a-rena stakla svjetlucala su u tisuu boja. Dvorac je izgledao poput goleme slagalice od raznobojnih slatkia, to je, dakako, zmajeve odmah podsjetilo na neto.

    - Velianstvo, mogu li ponovno pogledati kraljev-nu? upita poglavica Zmajac.

    - Pa ve si je triput dolazio gledati, a tek je osam sati u jutro! zaueno e kralj.

    - Jesam, ali je svaki put spavala. - A to bi ti htio da radi beba koja se noas rodi-

    la?

  • 20

    - Ali ona je kraljevna, gospodaru! - A male kraljevne ne spavaju, je li? - Spavaju, Velianstvo, ali valjda ipak barem ma-

    lo otvore oi. - Kako da ne! Ve je nekoliko puta otvorila oi. - I? - to "i"? - I, kakve ima oi? - Malene, okrugle kao dvije trenjice - Crvene? razoarano e Zmajac. - Zato bi bile crvene? Kako ti pada na pamet

    takva glupost? - Ahhh! ispusti Zmajac veliki oblak dima od sil-

    na olakanja. No, kakve su? - Trenje? - Ma kakve trenje, Velianstvo! Kakve oi ima

    malena kraljevna? - Najljepe na svijetu! Obrubljene dugakim tre-

    pavicama i tankim obrvicama. - Boja, boja, Velianstvo! - Crna!

    29

    - Moj kraljevski oe - odluno e Swen gledajui vatromet s najvie kule svog dvorca, jednog dana odjahat u u tu daleku zemlju i dovesti amo arob-njaka koji prireuje takva udesa milom ili silom!

    No prolo je jo mnogo trinaestih arnjaka, s va-trometima u ast roendana kraljevne Windy, pri-je nego to je Swen postao srani mladi i krenuo u najveu pustolovinu svoga ivota. Ostavimo stoga kraljevia Swena da promatra vatromet i vratimo se zmajiima i maloj kraljevni Windy. Igrali su se oni lovice i skrivaa po svim odajama golema dvor-ca, pikulali se dijamantima i rubinima iz kraljevske krinje s blagom i smijali se, smijali, smijali, sve dok iznenada u blizini dvorca grom ne raskoli sto-ljetni hrast, a kia pone lijevati kao iz kabla. Ma-lena kraljevna zaplae i potri majci u naruje.

    A zmajii? Eh, to je trebalo vidjeti! Pogledaju se, huknu crven-bijeli-plavi plamen i ponu leprati oko kraljevne Windy viui to ih je grlo nosilo:

    - Zmajdan, zmajdan! Zbomboni, zbomboni! Pritom su kraljevni plazili jezik, kakljali je po

  • 28

    - Dino, Dino! kimne glavnom kraljevna. - Ja sam Zmajbella! - Bella, Bella! pogladi je kraljevna. Jos vatle! - Ja sam Zmajstella! hukne sasvim maleni rui-

    asti plameni trea Zmajeva unuka. - Stella! Stella! Goli vatla! smijei se kraljevna. Da, kraljevna Windy nije tako dobro govorila kao

    zmajii, ali njima to nije smetalo. Znali su oni da ljudska djeca nisu pametna kao zmajska. ak ni male kraljevne nisu izuzetak! A ona se nije odvajala od njih.

    - Dino, Bella, Stella! skakutala je oko njih. Jos vatle!

    I tako su Zmajdino, Zmajbella i Zmajstella zau-vijek ostali Dino, Bella i Stella. Kakav li su samo vatromet priredili svojoj maloj kraljevni kad se spustila veer! arena vatra sukljala je tako visoko da se vidjela preko sedam gora i sedam mora, sve do Swenlanda u kojem je ivo mlaahni kraljevi Swen. Bilo mu je tek pet godina, a ve je jahao kao pravi vitez.

    21

    - Crna? hukne Zmajac povei plamen, a iskre frcnue sve do kraljeve brade.

    - Jesi li poludio, Zmajac? Kako moe rigati vat-ru u dvorcu?

    - Crne boje, kaete? Ba sasvim crne ili plavkas-tocrne, Velianstvo?

    - Sasvim crne: crna kovrava kosica, crne obrvi-ce, crne dugake trepavice

    - i crne oi dovri Zmajac razoarano, a iz uiju mu sukne crni dim od vatre koju je ugasio u ustima.

    - Ma kakve crne oi? Tko je govorio o crnim oi-ma?

    - Pa zar niste rekli da ima crne trepavice - crne obrve i crnu kosicu. Da, rekao sam. - Onda su joj oi sigurno. - plave! Jasno da su plave. Plave kao nebo kad

    nije zmajdan, plave kao potonice, plavo kao more u Dowlandu

    - Ju-huuu! odskoi Zmajac tako visoko da je morao upotrijebiti krila kako bi ublaio prizemlje-

  • 22

    nje s oslikanog stropa kraljevske palae. Ju-huuuu! Dobili smo plavooku kraljevnu! Hvala vam, Velianstvo, hvala vam na zbombonima, pardon, hvala to kraljevna ima plave oi, klanjam se, Veli-anstvo, jurim, urim

    - Ah, sad mi je sinulo! lupi se po elu kralj Win. Vi jedete zbombone samo iz ruke plavookih kraljevna, zar ne? No, dobro, idi sada pogledati kraljevnu, Zmajac!

    - Zar niste maloas rekli da sam je jutros ve triput vidio, Velianstvo? Jurim, urim do svojih unuia zmajia da im saopim slatku novost.

    - Ali, Zmajac, pa i oni su se tek noas rodili kao i moja kraljevna. Tako malene bebe jo nita ne ra-zumiju.

    - Moji unuii bebe? Velianstvo, zmajii pole-te im se rode. Zmajdino cijelo jutro vjeba sko-kove kroz pukarnicu, a Zmajbella i Zmajstella is-probavaju vrpce koje su dobile na dar od bake Zmajke. Jedva ekaju zmajdan da iz ruke plavooke kraljevne dobiju zbombone.

    27

    uvjebavali let iznad dvorca u savrenom troredu. Zmajska obitelj stigla je u Winland 13. arnjaka

    tono u podne. Sunce je arilo zlatne tornjeve kra-ljevske palae i bljetalo u tisuama arenih prozo-ra. Kralj Win naredio je naime da se u ast prvog roendana kraljevne Windy rastvore svi kapci. I velika hrastova vrata bila su irom otvorena, a s lijeve i desne strane stajala su po etvorica stra-ara sa sjajnim helebardama.

    - Dobro nam doli! pozdravi ih kralj Win drei desnu ruicu kraljevne Windy.

    - Drago mi je to vas opet vidim! nasmijei se kraljica Dow drei kraljevnu za lijevu ruicu.

    - Hu-huuu! hukne zmajska obitelj istodobno, isputajui plamenie u svim duginim bojama. Prije puta, naime, pojeli su malo brdo zbombona koje im je za rastanak podijelila kraljevna Mow premda je toga dana pala tek tu i tamo koja kap kie.

    - Vatlica, salena vatlica! - pljesne ruicama kra-ljevna Windy, a plave joj oice zanosno bljesnu.

    - Ja sam Zmajdino! predstavi joj se unuk pogla-vice Zmajca.

  • 26

    - Onaj Zmajac, poludjet u, onaj Zmajac, kad dohvatim to zeleno krilato udovite.

    - Ne misli li da su zmajevi zasluili godinji od-mor? nasmijei se kraljica.

    - Godinji odmor? Onaj Zmajac, poludjet u Hm, zapravo, kad bolje razmislim, mislim da je to sjajna zamisao. Dat u im godinji odmor godinu dana samo da ih ne vidim

    I tako su zmajevi otputovali na godinji odmor u Dowland. Zmajii su se upoznali sa svojim roaci-ma, nakupali se u moru, na rijetke zmajdane ak su se najeli i zbombona iz ruke kraljevne Mow ses-tre kraljice Dow nauili su rigati vatru i izvoditi kojekakve vragolije u zraku, ukratko: ve im je na-kon vie od trista dana postalo dosadno u Dowlandu, kad li stigne glasnik iz Winlanda s poru-kom kralja Wina.

    "Pozivaju se svi dowlandski zmajevi da 13. ar-njaka vatrometom uveliaju proslavu 1. roendana kraljevne Windy!"

    Kako li su se zmajii razveselili! Cijeli su dan

    23

    - Hm, hm, Zmajac, mislim da e se tvoji unuii naekati. Kraljevna ima siune ruice

    - ali u njih sigurno stane zbomboni umotan u areni celofan. Ja to jako dobro znam, jer sam svoj prvi zbomboni dobio iz ruke kraljice Dow kad je bila isto tako malena kraljevna kao sada Windy. Dodue, tako ga je vrsto drala u ruici da sam se morao dobro pomuiti da ga uzmem

    - Aha, nisi dakle dobio zbombon iz ruke kraljevne Dow, nego si joj ga uzeo iz ruke!

    - A to sam mogao, Velianstvo, kad malene kra-ljevne nisu pametne kao mali zmajevi.

    - Djede, djede Zmajac! doleti sav zadihan Zmajdino. Znam kako se pie "zbombon", a u da-ljini sam vidio stratokumulus i kumulonimbuse, a kraljevska palaa uope nema gromobran

    - a kraljevna Windy ima plave oi kao vila do-da Zmajbella, a Zmajstella nastavi:

    - a dere se kao sirena - to, moja ki plae? Da nije bolesna? Jao, nije

    valjda dobila ospice? Jao, a moda su to kozice -

  • 24

    uhvati se za glavu kralj Win i pojuri u desno krilo dvorca. Uleti u odaje kraljice Dow viui:

    - Pola kraljevstva onome tko izlijei moju jedini-cu! Hitno pozovite sve lijenike!

    - Dragi moj muu, - blago e kraljica Dow drei u naruju svoje dijete, - molim te da malo stia svoj kraljevski glas. Windy je upravo zaspala.

    - Zaspala? Zauvijek zaspala? Ovamo arobnjake, vjetice, vraeve

    - Ta smiri se, dragi muu! Naa se beba probudila i zaplakala, presvukla sam je i nahranila i sada po-novno spava.

    - Ah, ah! uhvati se kralj za srce i sjedne. Ovi mali zmajii-pametnjakovii rekli su da se Windy dere kao sirena pa sam pomislio da je strano bole-sna. Ah, ah! I otkud samo onaj malac Zmajdino zna to su to stratokumulusi? Ah, bolje bi bilo da su ostali u Dowlandu A palaa doista nema gromob-ran. Idem odmah narediti da ga postave na sve tornjeve

    No toga dana oblaci nisu stigli do Winlanda, a ni-

    25

    je ih bilo ni iduih mjesec dana. Kraljevna se, nai-me, rodila 13. dana mjeseca arnjaka, a to je dan i mjesec kada u Winlandu poinje ljeto i traje sve do 13. jarnjaka. Dakako, kie u to doba obilaze Winland, a ni oblaci mu se odve ne pribliavaju. No da je i pala koja kap, zmajevi svejedno ne bi dobili zbombone.

    - Ni pola zbombona! Ni etvrt! odluno je rekao starom Zmajcu kralj Win. Kraljevna je jo pre-malena. Ta strgali biste joj ruicu svojim apama!

    - Stara zmajska poslovica kae: Tko kraljevni strga prstie, tri dana travu brstit e. Tko strga joj ruicu, dobit e opasnu vruicu! Kralj problijedi i dohvati ezlo. Bio bi ga svakako

    bacio na Zmajca da ovaj nije viknuo: - alim se, Velianstvo, samo se alim, alim se No kralju je prekipjelo. Istjerao je Zmajca iz

    dvorca i ponovno se vratio u kraljiine odaje. - to je sada, dragi moj muu? Zato si tako bli-

    jed?