Download pdf - zacarani dvorac

Transcript
Page 1: zacarani dvorac

48

majčinoj. Jednoga dana vladat će i nad Winlandom i nad Swenlandom, ali do tada će proteći još mnoge bezbrižne zime koje će zajedno sa svojom sestrom Swindy provoditi u prostranom swenlandskom peri- voju. A i mnogi praznici u mjesecu žarnjaku, koje će sa Swindy provoditi u Winlandu kod svoga dje-da, kralja Wina, i kod svoje bake, kraljice Dow.

Kupujte s popustom u web shopu: http://www.aukcije.biz/modules/stores/store.php?id=67

1

Blanka Pašagić

ZAČARANI DVORAC

Zagreb

2004.

Page 2: zacarani dvorac

2

Blanka Pašagić: Začarani dvorac Nakladnik: Udruga umjetnika “August Šenoa” Biblioteka “Naša riječ” - knjiga 114 Zagreb, 2004. ISBN 953-6247-85-2 © Blanka Pašagić, 2004. E-mail: [email protected] http://www.geocities.com/bpasagic

47

Ne treba ni spominjati da je stari swenlandski kralj bio oduševljen prekrasnom snahom koja ga je izljubila u bucmaste obraze i procvrkutala:

- Ne ljutite se što sam dovela tri zmajića? Malo su nestašni, ali ja ću paziti da vam ne plaše ribice u ribnjaku.

- Ah, dijete moje! – nasmije se stari kralj. – Mi uopće nemamo ribnjak! S one strane litice je more pa tvoji zmajići mogu plašiti morske pse koliko ih volja.

I tako su zmajići silom neprilika prestali biti nes-tašni. Kad su čuli kako stari kralj spominje morske pse, sasvim su se pripitomili. Windy ih više nije mo-rala voditi na uzici, a ne bi imala ni vremena jer se idućeg 13. žarnjaka rodila malena kraljevna Swindy. Imala je plave oči kao majka, na zbonkasto veselje Dina, Belle i Stelle, i plavu kosu poput oca, na veselje staroga kralja koji nikada nije prežalio svoju prerano preminulu plavokosu ženu.

Iduće godine 13. žarnjaka rodio se kraljević Winking, crnih očiju poput očevih i crne kose nalik

Page 3: zacarani dvorac

46

Windy porumeni do ušiju, kraljica se zbunjeno nakašlje, ali kralj samo dostojanstveno mahne žez-lom:

- Mi, kraljica i ja, nemamo ništa protiv ako naša kći pristane udati se za vas.

Dakako da je Windy pristala. Ona se zaljubila u Swena čim ga je ugledala, baš kao i on u nju.

Te iste večeri proslavljen je osamnaesti rođen-dan kraljevne Windy i održana svadba. Da je vat-romet bio čudo o kome se još godinama posvuda pripovijedalo, o tome ne treba ni govoriti. No pravo čudo dogodilo se sutradan nakon svadbe. Dvorac je naime osvanuo svijetao iznutra i izvana. Nestalo je stoljetne čarolije. Prozori su ponovno stajali na istom mjestu kao u doba kralja Urwina! Odsada će se baklje u winlandskom dvorcu paliti samo noću.

Samo se po sebi razumije da je kraljevna Windy povela u Swenland i svoja tri zmajića. A Swenland je bio, zamislite, tek sedam brda udaljen od Winlanda. Do njega se kočijom moglo stići za cigla tri dana, dakako, ako se ne zaluta u ludoj šumi kao što se to bilo dogodilo Swenu.

3

ZAČARANI DVORAC Bio jednom jedan dvorac – dvorac bez prozora.

Ili, bolje rečeno, dvorac bez prozora iznutra. Iz-vana je naime imao prozore kao svaki normalan dvorac. Štoviše, imao je toliko prozora izvana da su se od njih jedva vidjeli zidovi.

A ti su prozori bili postavljeni svakojako: okomi-to, vodoravno, koso ulijevo, koso udesno, posve na-opako, naopako okrenuti ulijevo, naopako okrenuti udesno – ukratko, gledali su na sve strane. Na tor-njevima su pak maleni prozori bili razmješteni u obliku sata – dakle, uokrug.

Svi ti silni prozori imali su čak i stakla, i to razno-bojna stakla, ali nitko nije kroz njih gledao. Jer, kao što rekoh, prozori su bili samo izvana, a iznutra goli zidovi. I zato su kapci na prozorima uvijek bili zat-voreni – da se ne mažu stakla kad ionako kroz njih

Page 4: zacarani dvorac

4

nitko ne gleda. Tako je naredio kralj Win koji je bio vrlo štedljiv i nije želio držati na dvoru perača prozora kroz koje nitko ne gleda ni van ni unutra.

Šukundjed kralja Wina pričao je svom sinu, pra-djedu kralja Wina, da je nekoć davno njihov dvorac imao prozore kroz koje se moglo vidjeti i van i unu-tra, ali to je bilo prije nego što se odnekud pojavio vještac Wall. Vještac Wall nije zapravo u početku bio vještac, nego ministar kralja Urwina čije se moćno kraljevstvo protezalo od Urwala do Winlanda. Žena kralja Urwina, etiopska princeza Sela, razboljela se došavši iz vrele Afrike u maglo-viti Winland i preminula mlada, ne ostavivši kralju Urwinu toliko željenog nasljednika. Jednog dana u Winlandu se iznenada pojavio vitez Wall. Dojahao je na mazgi koja se jedva vukla, a oklop mu je bio za dva boja prevelik i sav zahrđao. Slagao je kralju kako je on zapravo princ Wall od Wallburga, kne-ževine na dalekom sjeveru, i rekao da ga je protje-rao njegov rođeni brat kako ne bi morao s njime dijeliti nasljedstvo. Premda to uopće nije bila isti-

45

romet u daljini te kako je prošle godine odlučio otići u svijet, potražiti čarobnjaka koji umije pra-viti takav vatromet i dovesti ga u svoj dvorac mi-lom ili silom.

- Doista neobično! – začudi se kraljica. – Koliko ja znam, samo naši zmajevi svakog 13. žarnjaka prire-đuju vatromet, i to točno sedamnaest godina. Da-nas će to učiniti osamnaesti put u čast rođendana naše jedinice Windy.

Tek sada je Swenu sinulo. Da, onaj crveno-žuto-narančasti zmajski plamen, koji je on držao maj-storskim djelom čarobnjaka, to je mudrolija lete-ćih ljubimaca plavooke kraljevne Windy.

- Kako li ću se vratiti ocu bez čarobnjaka? – zab-rine se Swen. – Ta obećao sam mu da ću ga dovesti milom ili silom!

A onda mu padnu na um riječi staroga kralja koje mu je uputio na odlasku: «Radije bih da mi dovedeš lijepu snahu nego čarobnjaka za vatromet.»

- Veličanstvo! – duboko se nakloni Swen i odlučno prozbori: - Ponizno prosim ruku vaše predivne kćeri Windy!

Page 5: zacarani dvorac

44

- Da, mačak u čizmama mi je pričao o zmajskom vatrometu u Winlandu.

- Mačak u čizmama? – nasmije se Windy. – Dobra šala, kraljeviću!

- Nije šala, sreo sam ga u ludoj šumi. - U ludoj šumi? Dođite, kraljeviću, moj otac i

majka bit će sretni što im dovodim tako duhovita gosta.

Swen shvati da mu nitko neće povjerovati što je sve doživio u ludoj šumi, pa se i sam nasmije i doda:

- Da me Crvenkapica nije izvela iz šume, nikada ne bih nabasao na winlandski dvorac.

- A zašto vas nije dovela sve do dvorca? - Žurila se donijeti bolesnoj bakici kolače! Windy samo što nije puknula od smijeha. Nije

mogla izdržati da sve ne prepriča kralju i kraljici čim im je predstavila Swena. Kralju se smjesta svi-dio naočit kraljević, a kraljica ga upita odakle dola-zi.

Swen joj ispriča kako je sedamnaest godina sva-kog 13. žarnjaka očarano gledao sa svoje kule vat-

5

na, dobri mu je kralj Urwin odmah povjerovao i po-stavio ga za ministra u Winlandu. Malo-pomalo lažni se princ Wall tako uspješno dodvoravao dobrom kralju Urwinu da ga je ovaj, nemajući vlastite dje-ce, imenovao za svog nasljednika. I bio bi Wall doi-sta jednog dana postao kraljem Winlanda da se stari kralj nije ponovno oženio siromašnom pastiri-com Wellom. Wella mu iste godine rodi kraljevića Alwina, zdravog dječačića kome se obradovao cije-li Winland, a posebno stari kralj Urwin. Nije se ve-selio jedino ministar Wall kome su tog trenutka pali u vodu snovi o vladanju Winlandom. Tada je odjednom pokazao svoju pravu ćud. Pokušao je uk-rasti iz kolijevke kraljevića Alwina, namjeravajući ga prodati drumskim razbojnicima. U posljednji trenutak naišla je kraljica Wella i otkrila kralju Urwinu crne namjere njegova ministra. Užasnuti kralj smjesta naredi vojnicima da protjeraju Walla iz Winlanda. No Wall se pretvori u šišmiša i odleti na strop. Odatle, cereći se i kriješteći poput svra-ke, začara kraljevski dvorac:

Page 6: zacarani dvorac

6

Kad izletim iz winlandskog dvorca, neka se od-mah iznutra zazidaju svi prozori da nitko ne vidi kamo sam odletio!

I doista, nitko nije vidio kamo je vještac Wall odletio jer se odjednom ispred svih prozora u dvorcu stvorio zid. U dvorcu zavlada mrki mrak. Sluge pipajući potraže vrata i na jedvite jade ras-vijetle dvorac bakljama.

Kralj tek tada dođe k sebi pa vikne: - Srušite zidove ispred prozora! No nitko nije više znao gdje su prozori pa sluge

počnu nasumce probijati zidove. Ali, gle čuda nevi-đena! Kad bi udarili čekićem tamo gdje je doista izvana bio prozor, čekić bi se jednostavno raspao u stotinu komadića, kao da je od stakla. Kad bi pak udarili tamo gdje nije bilo prozora, u zidu bi se na trenutak pojavila rupa, a potom bi se izvana pojavio kakav nakrivljeni prozorčić, a rupa iznutra ponovno bi se zatvorila i više je nitko nije mogao probiti.

No kralj Urwin nije se predavao. Doveo je zidare iz svih dijelova svoga golema kraljevstva koji su danonoćno razbijali zidove ne bi li pronašli barem

43

- No, hoćete li pogledati dvorac iznutra ili ne? – nasmiješi se Windy.

- Ja sam kraljević od Swenlanda – napokon pro-muca Swen, sjaši s vranca i duboko se nakloni.

- A ja sam kraljevna Windy od Winlanda. Ovaj prvi nestaško gore je Dino, s lijeva je njegova ses-tra Bella, a s desna mu je sestra Stella.

Zmajčići su lebdjeli u zraku pa se nisu mogli nak-loniti, ali zato počaste Swena veličanstvenim crve-no-žuto-narančastim plamenom.

- Zar nisu pravi čarobnjaci u riganju vatre? – po-nosno će Windy pa odveže vrpce i pusti zmajeve. Nije im ni stigla reći da ne smiju u ribnjak, a oni su već pljusnuli u vodu koliko su dugi i široki.

- Opet će mi poplašiti ribice! – objasni Windy Swenu. – Tako su nestašni da ih stalno moram vodi-ti na uzici da ne prave štetu. Znate, imaju osamna-est godina kao i ja, ali zmajevi su djeca sve dok ne navrše pedeset godina. Ah, da, danas mi je rođen-dan i pozivam vas na vatromet koji će mi zmajčići noćas prirediti.

Page 7: zacarani dvorac

42

potočnica, a guste crne kovrče nemirno padaju na prćast nosić. U ruci drži uzicu, a na uzici privezana tri zmaja koji lebde iznad nje poput balona

- No, konjaniče, zar ste izgubili jezik? – bocne ga kraljevna Windy držeći čvrsto uzicu o koju su bili upregnuti Dino, Bella i Stella jer se Swenov vranac počeo propinjati od straha.

- Oprostite, krasna djevo, nisam mislio na vas – promuca Swen. – Mislio sam na ovaj šašavi dvorac.

- Na naš dvorac? Zar naš dvorac izgleda kao cir-kus? – začudi se Windy. A onda baci pogled na sil-ne šarene prozore postavljene zbrda-zdola, okomi-to, vodoravno, koso ulijevo, koso udesno, posve na-opako, naopako okrenute ulijevo, naopako okrenute udesno, pa iznenada prasne u zvonak smijeh.

- Doista, kad bolje razmislim, nije baš neko umje-tničko djelo! A da ga tek vidite iznutra! Iznutra uopće nema prozora!

Swen je kao očaran slušao tu malu prekrasnu pri-čalicu, a srce mu je lupalo kao da će iskočiti iz gru-di.

7

jedno mjesto gdje bi mogli probiti sasvim maleni prozorčić kroz koji bi se moglo vidjeti van. Uzalud! Kad je kralj napokon shvatio da ima posla s čaroli-jom te odustao od jalova posla, winlandski je dvo-rac izgledao u najmanju ruku vrlo neobično. Kao što rekosmo, izvana je imao toliko prozora da se jedva gdjegdje vidio komadić zida, a iznutra su danonoć-no gorjele baklje. Kad bi tko iz dvorca poželio vid-jeti kakvo je vani vrijeme, morao bi izići kroz vra-ta. (Na svu sreću, vrata su bila iznutra i izvana.)

Budući da je vrijeme, kao što se zna, ponekad vrlo ćudljivo, a osobito u Winlandu, događale su se svakojake nezgode. Jednom je tako kralj Win ot-vorio vrata i umalo završio u ribnjaku. Vjetar je naime toliko puhao da su se lopoči njihali u zraku poput zmajeva na uzici, a žabe letjele na sve stra-ne. Kraljica Dow više i nije izlazila iz dvorca prije nego što bi poslala sluškinju da provjeri pada li kiša, i to otkad joj je pljusak uništio kovrče.

Samo predivna kraljevna Windy nije marila ni za vjetar ni za kišu, nije ju smetala ni snježna vijavi-ca, pa ni trojica malih zmajeva koji bi se često

Page 8: zacarani dvorac

8

znali sakriti iza vrata i iz zabave rigali vatru na svakoga tko bi provirio iz dvorca. Osobito su se rado šalili sa slugama koje bi potajno izišle iz dvor-ca popušiti cigaretu. Zmajići bi tako precizno naci-ljali plamen da bi cigareta smjesta dogorjela do kraja, a malo bi plamen zahvatio i prste pušača, tako da je kralj Win odmah znao koje sluge zabu-šavaju na poslu. Zbog toga se zapravo i nije mogao odlučiti postaviti staklena vrata umjesto debelih hrastovih, kako mu je to već dugo predlagala kra-ljica Dow. Zabavljalo ga je, naime, povremeno pos-trojiti sluge ispruženih ruku i svakog žutoprstića lupnuti žezlom.

No kraljevna Windy, kao što rekoh, nije se boja-la ni nestašnih zmajeva. Jednostavno bi im zaveza-la njuškice crvenom uzicom i povela ih sa sobom u šetnju perivojem. Zmajićima baš i nije bilo drago što ne mogu rigati vatru, a nije im se sviđalo ni to što im je kraljevna zavezala dugačku uzicu na noge pa moraju lebdjeti iznad nje poput balona.

No zmajići su zapravo jako voljeli plavooku uvi-

41

stio, idem potražiti taj Winland i barem pogledati zmajski vatromet.»

Tek što je Swen to pomislio, u daljini opazi neo-bičan dvorac. Imao je toliko prozora izvana da su se od njih jedva vidjeli zidovi. A ti su prozori bili postavljeni svakojako: okomito, vodoravno, koso ulijevo, koso udesno, posve naopako, naopako okre-nuti ulijevo, naopako okrenuti udesno – ukratko, gledali su na sve strane. Na tornjevima su pak ma-leni prozori bili razmješteni u obliku sata – dakle, uokrug.

Ujahavši u perivoj, dvorac mu se izbliza učini još smješnijim nego izdaleka. Glasno se nasmije i još glasnije uzvikne:

- Pa ovo je pravi cirkus! - Ma nemojte! – začuje iza sebe nježan glasić ko-

ji je žuborio poput vodoskoka u ribnjaku. – Ako mi-slite da sam cirkusantica koja kroti zmajeve, grdno se varate, drski konjaniče!

Swen okrene konja i nađe se licem u lice s najča-robnijom djevojkom na svijetu. Oči joj plave poput

Page 9: zacarani dvorac

40

- Gle, gle! – prekine ga mačak u čizmama. – Ni vještice više nisu što su nekoć bile! Zbogom, kralje-viću!

Swen ga nije stigao ni zapitati gdje je taj Winland, a mačak je već bio iza sedam gora i se-dam mora.

- He, he! – naceri se Swenu iza leđa div. – Mačak je mene pojeo kad sam se pretvorio u miša, a sad ću ja pojesti tebe.

- Ne pričaj koješta! – odbrusi mu sićušna djevoj-čica s crvenom kapicom i primi Swena za ruku. – Dođi, ovo ti je luda šuma. Nemoj se začuditi ako sretneš vuka koji u trbuhu ima sedam kozlića. Iz-vest ću te na put, a ti onda kreni kamo znaš. Ja moram odnijeti bakici kolače.

Tako i bi! Djevojčica izvede Swena iz šume i os-tavi ga na ugaženoj cesti. Konj dokaska za njim i veselo zanjišti. Swen uzjaši vranca razmišljajući:

«Kamo ću sada? Čarobnjaka za vatromet nisam našao, godina dana je prošla i morao bih se vratiti kući neobavljena posla. No kad sam već sve upropa-

9

jek nasmiješenu kraljevnu. Za svaki zmajdan dijeli-la im je ona zbombone, a zmajdan je svaki dan kada grmi i sijeva. A da u Winlandu olujnih dana ima više nego onih vedrih, to znaju svi pametni zmajevi. Bu-dući da nema glupih zmajeva, cijela se zmajska obi-telj jednostavno iz Dowlanda preselila u Winland kad se kraljevna Dow udala za kralja Wina i posta-la kraljicom. Jer, u Dowlandu gotovo uvijek sja sunce. Zmajevi su već bili pomišljali kako bi bilo najbolje da se zmajevskim zakonom zmajdanom proglasi svaki sunčani dan – premda im je kraljevna Dow često davala zbombone i u dane kad bi se na obzoru zabijeljeli sasvim maleni oblačci a ne samo u zmajdane – kad li se pojavio kralj Win i zaprosio kraljevnu Dow.

Čim su čuli da je Winland kišovita, zimovita, mu-njovita, gromovita i ledovita zemlja, zmajevi zamo-liše kraljevnu Dow da ih povede sa sobom.

- Ah, ne… - poče kraljevna Dow. - Neee? – razočarano joj upadne u riječ poglavi-

ca Zmajac. - … neću ja povesti vas sa sobom, nego ćete vi

Page 10: zacarani dvorac

10

odnijeti mene – dovrši rečenicu kraljevna Dow koja je nekoć bila isto tako ljupka i vedra kao što joj je sada kći, plavooka kraljevna Windy. I za zmajdan bi ih također uvijek častila zbombonima, samo što je zmajdana u Dowlandu, kao što se zna, vrlo, vrlo malo.

I tako su zmajevi zatvorili svoju špilju sa sedam brava, zavezali užad oko kraljevske kočije i polet-jeli put Winlanda.

Bilo je to nezaboravno bračno putovanje kraljev-ne Dow i kralja Wina. Čim su na obzoru iz magle izronili šiljasti tornjevi winlandske kraljevske pala-če, zmajevi su znali da su pronašli novu domovinu.

- Hu-huuu! – puhne poglavica Zmajac očarano. – Izgleda da je u Winlandu danas zmajdan.

- Zmajdan? – začudi se kralj Win koji ništa nije znao ni o zmajevima – koje je prvi put vidio u Dowlandu – a još manje o zmajdanima.

- Oh, kraljevski moj mužu – slatko se nasmiješi kraljica Dow – zmajdan je uvijek kada grmi, sijeva ili kiši.

39

- Što je, kraljeviću? – namigne mu mačak. – Još nisi našao svoju princezu?

- Ne tražim princezu nego čarobnjaka! – žalosno će Swen.

- Čarobnjaka iz Oza? - Ne znam otkuda, samo znam da pravi veličan-

stvene vatromete. - E, takvoga ne znam, ali znam za zmajeve u

Winlandu koji svakog 13. žarnjaka priređuju vatro-met svojoj kraljevni Windy. Podbodi konja ako že-liš vidjeti vatromet, jer je danas 13. žarnjak.

- Što? Zar putujem već godinu dana? – začudi se Swen.

- To ti ne bih znao reći, ali ako si pojeo puding u kućici od čokolade usred šume, onda je sve mogu-će.

- Zar je puding bio začaran? - Puding nije, ali kućica jest, jer to je vještičina

kuća. - Ali u njoj nije bila vještica već zlatokosa dje-

vojčica!

Page 11: zacarani dvorac

38

- Ah, običnog vranca! – razočarano će patuljak. – Pa baš si i mogao oženiti Trnoružicu, kad bolje raz-mislim. Za moju Snjeguljicu dolazi u obzir samo princ na bijelom konju.

- Kakvu Snjeguljicu? – čudi se Swen, ali patuljak samo odmahne rukom i izgubi se u šumi. Da vranac nije zanjištao, Swen ga nikada ne bi bio našao u gu-stoj šumi. Zajaši ga, obgrli oko vrata i smjesta zas-pi od silna umora. Kad se probudio, opazi bosonogu djevojku kako plače oslonjena o golemu bundevu. Nije ju ni stigao upitati zašto plače, kad li začuje iza leđa neko brundanje.

- Tata, tata, to je onaj što nam je pojeo puding iz zdjelica!

Da vranac nije pojurio sam od sebe, preplašivši se goleme zvijeri, Swen bi možda bio završio u me-dvjeđim šapama. No ni ovako baš nije bilo sjajno, jer pojma nije imao kamo ga vranac nosi. I dok je razmišljao hoće li ikada naći čarobnjaka za vatro-met, sustigne ga mačak u čizmama koji je grabio koracima od sedam milja.

11

- Pa u Winlandu gotovo svaki dan grmi, sijeva i pada kiša! – još više se začudi kralj Win.

- Onda ćeš morati uposliti barem još jednog slas-tičara, najdraži moj kralju!

- Ma što ima slastičar sa zmajdanima, zagonetna moja kraljičice? – sasvim se zbuni kralj Win.

I tako mu je kraljica morala ispričati sve ispo-četka o zmajevima, zmajdanima i zbombonima.

- Hm, hm! – mrmlja je sebi u bradu kralj Win brojeći zmajeve koji su lebdjeli iznad kočije.

- Četiri puta trista trideset pet, puta 1 puta, i puta 1…

- Što to računaš, kralju moj? – podigne obrve kraljica Dow?

- Četiri zmaja puta trista trideset pet munjovi-tih dana, puta jedan slastičar, puta jedan zbom-bon…

- Ah, krivo računaš, dragi kralju! – ljupko će kra-ljica Dow. – Četiri zmaja plus tri zmajića…

- Kakva tri zmajića? Vidim samo četiri zmaja. - Poglavica Zmajac i poglavica Zmajka, njihov sin

Page 12: zacarani dvorac

12

Zmajlin i snaha Zmajdina! – predstavi kraljica Dow četverac koji je nosio kočiju.

- Poštovanje, Veličanstvo! – naklone se zmajevi. - Zmajlin i Zmajdina upravo očekuju prinovu –

objasni kraljica Dow. - Ah, dakle pet puta 335… - Sedam, kralju moj, sedam! - Kako sedam? 4+1=5 – gotovo se naljuti kralj ko-

ji je bio silno ponosan na svoje znanje matematike, tj. zbrajanja i oduzimanja. On je, naime, kratio du-ge kišne večeri brojeći blago u kraljevskim škrinja-ma.

- Zmajevi uvijek imaju troje djece, najdraži mu-žu! A njihova djeca moraju jesti puno zbombona jer inače ostanu kržljava i ne mogu rigati vatru.

- A zašto bi morali rigati vatru? Ja imam u dvor-cu ložača.

- Zar ložač brani tvoj dvorac od neprijatelja? - Ne, ložač loži kamine, a dvorac brane vojnici

koji pucaju iz topova na kulama. - Doista? – sada je bio red na kraljici da se začu-

37

Pa gdje si tako dugo? Čekamo te već sto godina! Swen se nije stigao ni ponovno začuditi, a stra-

žar ga je već skinuo s konja i vodio u dvorac nepre-stano brbljajući:

- Ja sam jedini budan ovdje, stražarim tri smje-ne već sto godina dok drugi spavaju kao klade, daj već poljubi kraljevnu da se napokon probudi pa da konačno ja odem na spavanje...

U silnom pričanju stražar nije ni primijetio da su se na trenutak odškrinula jedna vrata iza kojih je provirio patuljak i povukao Swena k sebi.

- Ne budi lud, čovječe! – tiho će mu patuljak vo-deći ga natrag u šumu. – Ako poljubiš princezu, mo-rat ćeš je oženiti. Zamisli da kući dovedeš princezu staru sto godina!

- Ali ja se uopće ne namjeravam ženiti! – objaš-njava Swen patuljku.

- Ne namjeravaš se ženiti? Kakav si ti to kralje-vić koji se ne namjerava ženiti? Imaš li bijelog ko-nja?

- Ne, imam vranca! – odgovori Swen.

Page 13: zacarani dvorac

36

- Nemam pojma! – reče zec s cilindrom na glavi koji je u tom trenutku provirio kroz prozor. – Op-rostite, jurim, žurim…

- Još bi nam samo trebala vještica! – promrmlja Swen, ali tek što je to izgovorio, na vratima se po-javi drvosječa sa sjekirom.

- Aha, razbojnik koji mi je oteo djecu! – zagrmi drvosječa sijevajući očima.

Swenu nije bilo do toga da objašnjava kako je slučajno naišao na djecu koja su se izgubila u šumi. Skoči on dakle kroz prozor ravno u sedlo vrancu i pojuri što su ga konjska kopita nosila.

Pred njim se grane same razmiču, a trnje uvlači bodlje.

- Gle čuda! – snebiva se Swen. – Možda je tu neg-dje moj čarobnjak za vatromet.

Nije bilo čarobnjaka za vatromet, ali je nekome došao na puškomet.

- Stoj! – vikne stražar. – Tko ide? - Kraljević Swen! - Kraljević? Pravi kraljević? – veselo će stražar. –

13

di. – Kod nas to oduvijek rade zmajevi. Otkad su poglavica Zmajac i njegova žena u mirovini, naš dvorac u Dowlandu brane njihov sin i snaha rigajući vatru kroz puškarnice. Drugi njihov sin brani dvo-rac moga ujaka u Farlandu, a treći dvorac mog strica u Westlandu.

- Hm, hm! – mrmlja kralj Win gladeći bradu. – Možda bi Zmajlin i Zmajdina…

- Sa zadovoljstvom, Veličanstvo! – oglase se Zmajlin i Zmajdina ispustivši dugačak plavičasti plamen. – Na službu, Veličanstvo!

- Dobili ste posao! – oduševljeno će kralj Win, a onda mu se čelo smrkne. – A radite li vi i na zmaj-dane?

- Kako da ne, Veličanstvo! – nasmiju se Zmajlin i Zmajdina. – Na zmajdane nam je plamen posebno lijep: plavičasto-crvenkasto-žućkasto-zelenkasto-ljubičast, jer na zmajdane jedemo raznobojne zbombone.

- Ali moj slastičar zna peći samo torte za rođen-dane…

Page 14: zacarani dvorac

14

- Ne brinite, Veličanstvo! Ponijeli smo sa sobom zmuharicu.

- Zmuharicu? - Da, zmajsku kuharicu s receptima za zbombo-

ne. Slastičara imate, kao što smo čuli, a sigurno imate i plavooku kraljevnu.

- Kakve veze ima plavooka kraljevna sa zmuhari-com i zbombonima?. – namršti se kralj.

- Pa valjda znate da zmajevi jedu zbombone sa-mo iz ruke plavooke kraljevne?

- Naravno da ne znam, a naravno da i nemam pla-vooku kraljevnu. Pa tek sam se oženio!

Zmajevi se tako zaprepaste da zaboraviše na tren mahati krilima. Kočija samo što nije završila u krošnji golema hrasta.

- Hej, što vam je? – naljuti se kralj Win. – Maši-te, mašite!

- Na zapovijed, Veličanstvo! Oprostite, Veličan-stvo! I vi doista nemate plavooku kraljevnu, Veli-čanstvo?

- Nemam i nemam i nemam! – lupne kralj triput

35

Spusti se dakle Swen oprezno niz rodnu planinu, uzjaše vranca i veselo zviždeći krene kroz šumu. Nije se vranac još ni zagrijao od galopa, kad li se naglo propne i umalo zbaci Swena iz sedla. Tek sa-da Swen ugleda dvoje dječice kako se drže za ru-ke i prestrašeno gledaju kraljevića.

- Što radite sami u šumi? – upita ih Swen. - Izgubili smo se! – tiho će dječačić. - Hoću kući! – zaplače djevojčica. Swen posjedne djecu na konja i krene dalje kroz

šumu. - Gladan sam! – reče dječačić. Tek što je to izgovorio, pred njima se stvori ku-

ćica s prozorima od čokolade. Pokuca Swen na vra-ta ukrašena lizalicama, a na njima se pojavi djevoj-čica krasnih plavih uvojaka.

- Uđite, uđite! – ljubazno ih pozove. – Na stolu su tri zdjelice pudinga. Samo se najedite!

Swen i dječica navale na puding, a kad su ispraz-nili zdjelice, djevojčice više nije bilo.

- Kamo li je nestala? – začudi se Swen.

Page 15: zacarani dvorac

34

Šalio se kralj samo zato da Swen ne primijeti kako je zabrinut i tužan što mu sin jedinac odlazi od kuće u nepoznat svijet.

No Swen je vidio suzu u kraljevu oku pa ga zagrli i reče:

- Ne brinite, moj kraljevski oče! Zdrav sam i snažan, ničega se ne bojim, a i pamet me dobro slu-ži. Obećavam vam da ću se za godinu dana vratiti kući, i to s čarobnjakom. A onda ćemo prirediti ta-kav vatromet kakav još nitko u Swenlandu nikada nije vidio.

No bilo je to lakše obećati nego učiniti. Znao je to i Swen, ali morao je nekako umiriti oca.

Krene dakle Swen ravno na zapad, razmišljajući kako čarobnjak nipošto ne može biti jako daleko jer se inače vatromet ne bi tako dobro vidio. Isti-na, Swenov je dvorac navrh strme litice odakle po-gled puca na istok sve do tamo gdje se more spaja s nebom, ali na zapadu su planine iza kojih još nika-da nije bio. Naslušao se Swen svakojakih jezovitih priča od putujućih trgovaca i pjevača, ali tko zna koliko u tome ima istine.

15

žezlom. – A možda je nikada neću ni imati premda bih dao pola kraljevstva…

Kralj Win naglo zašuti i pocrveni od uha do uha. A kraljica Dow samo se zbunjeno nasmiješi i dovik-ne zmajevima:

- Ta valjda ste se dovoljno najeli zbombona u Dowlandu!

- Oprostite, plavooka kraljevno! – pokunje se zmajevi.

- Kraljica Dow, a ne kraljevna! – ispravi ih kralj Win i nježno zagrli svoju ljupku ženu.

- Da, da, naša plavooka kraljevna sada je kraljica Dow – žalosno potvrde zmajevi. – Zbogom, zbombo-ni! Odsada ćemo na svaki zmajdan morati jesti obi-čnu tortu.

- Na svaki zmajdan tortu? – digne lijevu obrvu kralj Win.

- Da, kralju moj! – objasni kraljica Dow. Zmajevi na zmajdan jedu samo torte i zbombone. A budući da zbombone jedu samo iz ruke plavooke kraljev-ne…

Page 16: zacarani dvorac

16

- Znam, znam! – poljubi je kralj Win da prekine priču. – Ubrzo stižemo kući, prekrasna moja kralji-ce.

- Kamo da sletimo, Veličanstvo? – upita Zmajlin. - Usred perivoja! Tek što je kočija dodirnula tlo, bljesne munja, u

daljini udari grom, a s neba se spusti strahovit pljusak.

- Sretan vam zmajdan, Veličanstvo! – naklone se zmajevi.

- I vama, i vama! – odmahne rukom kralj Win, prebaci rub plašta preko kraljice, podigne je i po-trči prema dvorcu.

Dakako, nitko ih nije dočekao jer nitko i nije znao da dolaze.

Kralj Win nestrpljivo udari žezlom o debela hra-stova vrata.

- Otvarajte! - Tko je? – začuje se iznutra pospan glas straža-

ra. - Kralj! Otvarajte! – zagrmi kralj Win.

33

- Moj kraljevski oče, odlazim na dalek put. Ne znam kuda ni kamo, ali ne vraćam se dok ne prona-đem čarobnjaka koji pravi takve krasne vatromete i ne dovedem ga u Swenland.

Kralju ne preostade drugo nego da pusti sina kad je već bio tako naumio. Dade mu osedlati najboljeg vranca, obdari ga kesom dukata i povjeri mu obi-teljsku tajnu:

- Sine moj, kad si se rodio vila je prorekla da ćeš jednoga dana krenuti na put koji će trajati godinu dana. Stići ćeš do kraljevstva sa začaranim dvor-cem s kojeg ćeš moći skinuti čaroliju samo ako se oženiš kraljevnom koja živi u tom začaranom dvor-cu.

- Ah, moj kraljevski oče, - nasmije se Swen, - ja kanim dovesti u Swenland čarobnjaka za vatromet, a ne kraljevnu.

- A ja bih radije lijepu snahu nego čarobnjaka za vatromet – našali se stari kralj, a u oku mu zacakli suza. Krišom je obriše pa vedro doda: - Samo se ti meni vrati živ i zdrav, pa makar i s čarobnjakom koji je sigurno star i ružan kao ja.

Page 17: zacarani dvorac

32

Sluga smjesta pokupi sve zbombone po stolovima i po podu, stavi ih u zdjelu, odnese u smočnicu, za-ključa vrata, nakloni se pred kraljem i preda mu srebrni ključ. Kralj ga objesi o zlatni lanac i digne se s prijestolja.

Zmajevi se smjesta postroje u špalir od prijes-tolja do vrata i sagnu glave na pozdrav kralju koji se uputi u svoje odaje. Za njim krene kraljica nose-ći na rukama malenu kraljevnu koja je jedva gleda-la od umora, ali je ipak u prolazu čupnula Zmajdina za uho.

I tako su prolazile gromovite, kišovite, munjovite i tučovite godine u Winlandu, s tek 30 dana lijepa vremena od 13. žarnjaka do 13. janjaka, kada je kraljevna Windy mogla uživati u šetnji perivojem.

Dakako, svakog 13. žarnjaka zmajska joj je obi-telj priređivala rođendanski vatromet, a kraljević Swen čeznutljivo bi ga gledao s najviše kule svog dvorca u Swenlandu.

Prošlo je sedam godina, pa još sedam, pa još go-tovo pola od sedam. Swen napokon odlučno reče:

17

- Koji kralj? – promrmlja drugi stražar. - Onaj koji će te udariti žezlom po leđima, lijen-

čino, ako smjesta ne otvoriš vrata. Ah, da, to je doista njihov kralj, nema sumnje.

Osjetili su oni već njegovo žezlo kad bi zadrijemali na straži. Poskoče stoga obojica, poprave perjani-ce koje su ima pale gotovo do nosa, zgrabe hele-barde, otvore golema hrastova vrata i zauzmu stav "mirno".

- Dobro došli, Veličanstvo! Kralj prenese pokisnu kraljicu preko praga. - Sretno stigla kući, kraljičice moja! - A zmajevi? – upita kraljica Dow. - Što sa zmajevima, mila moja? - Nisi im pokazao njihovu špilju. - Neka uzmu sve špilje u mojem kraljevstvu! Ne-

ka se zapiše da su odsada sve špilje u Winlandu vla-sništvo zmajeva! – glasno se nasmije kralj. – Slasti-čaru, ispeci veliku tortu za zmajdan!

- Četiri torte, kralju! – umiljato će kraljica. - Dobro, neka budu četiri, ali malene – zapovjedi

Page 18: zacarani dvorac

18

kralj. Potom, ugledavši kraljičino žalosno lice, do-da: - Svaka na tri kata u čast dolaska kraljice Dow!

Kiša je padala i sutradan, a nije prestala ni idućih mjesec dana. Slastičar je svake večeri nosio dvije torte u špilju poglavici Zmajcu i njegovoj ženi Zmajki, a dvije u puškarnicu gdje su Zmajlin i Zmajdina noću osmatrali obzor kako bi na vrijeme otkrili neprijatelja. No neprijatelja nije bilo nada-leko i naširoko. Čim se, naime, pročulo da dvorac kralja Wina čuvaju zmajevi, svi su ga zlonamjernici obilazili u širokom luku.

I tako su u Winlandu mirno prolazili uglavnom kišoviti, vjetroviti i munjoviti dani i mjeseci, a znao bi naići i pokoji tučoviti. Velika zrna leda pokušava-la bi razbiti mnogobrojne prozore dvorca, ali kralj Win ništa nije prepuštao slučajnosti: debeli kapci učinkovito su štitili krhka stakla.

Zmajevima su već dojadili zmajdani s običnim tortama, a kraljica Dow sve je više čeznula za sun-čanim Dowlandom. Kralj je već počeo pomišljati da pokuša osvojiti kakvo sunčanije kraljevstvo, kad

31

- Ah, valjda će izdržati do 13, jarnjaka! – brižno će mama Zmajdina. – Nije mi samo jasno zašto ljudi ne daju svojoj djeci da stalno jedu zbombone.

- Zato što se djeci od previše zbombona pokvare zubi! – pouči je Zmajlin.

- Čudno, čudno! – hukne Zmajdina žućkasti pla-menčić. - A zmajići od njih rastu kao gljive poslije kiše.

- Din-don, din-don, din-don, din-don, din-don, din-don, din-don, din-don, din-don, din-don, din-don, din-don! - otkuca ponoć na golemoj zidnoj uri.

- Mislim da bi malena kraljevna morala u krevet, premda je spavala i prije i poslije objeda – nagne se kraljica svom mužu koji je dremuckao na prijes-tolju.

- Što? Ah, da! – zijevne kralj Win, popravi zlatni lanac na prsima, lupne o pod žezlom i svečano obja-vi:

- Rođendansko slavlje u čast kraljevne Windy je završeno! Odnesite zbombone u smočnicu za slat-kiše i donesite mi ključ!

Page 19: zacarani dvorac

30

leđima, kolutali očima, dubili na glavi i izvodili tris-ta drugih čudesa sve dok kraljevna nije obrisala suze s očiju plavih poput potočnica i počela se smi-jati zajedno sa zmajčićima.

- Ovamo zbombone! – naredi kralj Win koji se i sam tako smijao da mu je zlatni lanac na prsima poskakivao kao da pleše valcer.

- Ovo je doista čudo neviđeno! – obrati se kralj Win svojoj ženi dok je kraljevna prstićima vadila iz zdjele šarene zbombone i stavljala ih zmajevima u usta. – Ni najstariji ljetopisi u mojem kraljevstvu ne bilježe da je trinaestog žarnjaka pala kiša. Naši zmajevi doista imaju sreću!

- Zaslužili su je! – nasmiješi se kraljica Dow gle-dajući razdraganu kraljevnu kako se penje na leđa Zmajdinu.

- Điha, Dino! Điha, Dino! – lupka Windy zmajića ručicom, a poglavica Zmajac i njegova žena Zmajka ponosno gledaju svoje unuke zmajčiće.

- Večeras su se naša dječica najela dovoljno vi-tamina za cijeli mjesec! – zadovoljno će tata Zmaj-lin svojoj ženi Zmajdini.

19

napokon osvane 13. žarnjak kojim počinje winlandsko ljeto. Te iste vedre i tople noći dogodi se četverostruko čudo: Zmajdina donese na svijet 3 zmajića, a kraljica Dow rodi kćerkicu.

Kakvo li je to bilo veselje! Sve do jutra zmajevi su rigali vatru s kula kraljevske palače kako bi ci-jelom svijetu obznanili četverostruki sretan doga-đaj. A ujutro je kralj Win dao otvoriti sve kapke u čast rođenja svoje kćeri. Kako je toga dana sjalo sunce, kao što je i red kad kralj dobije dijete, ša-rena stakla svjetlucala su u tisuću boja. Dvorac je izgledao poput goleme slagalice od raznobojnih slatkiša, što je, dakako, zmajeve odmah podsjetilo na nešto.

- Veličanstvo, mogu li ponovno pogledati kraljev-nu? – upita poglavica Zmajac.

- Pa već si je triput dolazio gledati, a tek je osam sati u jutro! – začuđeno će kralj.

- Jesam, ali je svaki put spavala. - A što bi ti htio da radi beba koja se noćas rodi-

la?

Page 20: zacarani dvorac

20

- Ali ona je kraljevna, gospodaru! - A male kraljevne ne spavaju, je li? - Spavaju, Veličanstvo, ali valjda ipak barem ma-

lo otvore oči. - Kako da ne! Već je nekoliko puta otvorila oči. - I? - Što "i"? - I, kakve ima oči? - Malene, okrugle kao dvije trešnjice… - Crvene? – razočarano će Zmajac. - Zašto bi bile crvene? Kako ti pada na pamet

takva glupost? - Ahhh! – ispusti Zmajac veliki oblak dima od sil-

na olakšanja. – No, kakve su? - Trešnje? - Ma kakve trešnje, Veličanstvo! Kakve oči ima

malena kraljevna? - Najljepše na svijetu! Obrubljene dugačkim tre-

pavicama i tankim obrvicama. - Boja, boja, Veličanstvo! - Crna!

29

- Moj kraljevski oče - odlučno će Swen gledajući vatromet s najviše kule svog dvorca, – jednog dana odjahat ću u tu daleku zemlju i dovesti amo čarob-njaka koji priređuje takva čudesa – milom ili silom!

No prošlo je još mnogo trinaestih žarnjaka, s va-trometima u čast rođendana kraljevne Windy, pri-je nego što je Swen postao srčani mladić i krenuo u najveću pustolovinu svoga života. Ostavimo stoga kraljevića Swena da promatra vatromet i vratimo se zmajčićima i maloj kraljevni Windy. Igrali su se oni lovice i skrivača po svim odajama golema dvor-ca, pikulali se dijamantima i rubinima iz kraljevske škrinje s blagom i smijali se, smijali, smijali, sve dok iznenada u blizini dvorca grom ne raskoli sto-ljetni hrast, a kiša počne lijevati kao iz kabla. Ma-lena kraljevna zaplače i potrči majci u naručje.

A zmajčići? Eh, to je trebalo vidjeti! Pogledaju se, huknu crven-bijeli-plavi plamen i počnu lepršati oko kraljevne Windy vičući što ih je grlo nosilo:

- Zmajdan, zmajdan! Zbomboni, zbomboni! Pritom su kraljevni plazili jezik, škakljali je po

Page 21: zacarani dvorac

28

- Dino, Dino! – kimne glavnom kraljevna. - Ja sam Zmajbella! - Bella, Bella! – pogladi je kraljevna. – Jos vatle! - Ja sam Zmajstella! – hukne sasvim maleni ruži-

časti plamenčić treća Zmajčeva unuka. - Stella! Stella! Goli vatla! – smiješi se kraljevna. Da, kraljevna Windy nije tako dobro govorila kao

zmajčići, ali njima to nije smetalo. Znali su oni da ljudska djeca nisu pametna kao zmajska. Čak ni male kraljevne nisu izuzetak! A ona se nije odvajala od njih.

- Dino, Bella, Stella! – skakutala je oko njih. – Jos vatle!

I tako su Zmajdino, Zmajbella i Zmajstella zau-vijek ostali Dino, Bella i Stella. Kakav li su samo vatromet priredili svojoj maloj kraljevni kad se spustila večer! Šarena vatra sukljala je tako visoko da se vidjela preko sedam gora i sedam mora, sve do Swenlanda u kojem je živo mlađahni kraljević Swen. Bilo mu je tek pet godina, a već je jahao kao pravi vitez.

21

- Crna? – hukne Zmajac poveći plamen, a iskre frcnuše sve do kraljeve brade.

- Jesi li poludio, Zmajac? Kako možeš rigati vat-ru u dvorcu?

- Crne boje, kažete? Baš sasvim crne ili plavkas-tocrne, Veličanstvo?

- Sasvim crne: crna kovrčava kosica, crne obrvi-ce, crne dugačke trepavice…

- … i crne oči – dovrši Zmajac razočarano, a iz ušiju mu sukne crni dim od vatre koju je ugasio u ustima.

- Ma kakve crne oči? Tko je govorio o crnim oči-ma?

- Pa zar niste rekli da ima crne trepavice… - … crne obrve i crnu kosicu. Da, rekao sam. - Onda su joj oči sigurno…. - … plave! Jasno da su plave. Plave kao nebo kad

nije zmajdan, plave kao potočnice, plavo kao more u Dowlandu…

- Ju-huuu! – odskoči Zmajac tako visoko da je morao upotrijebiti krila kako bi ublažio prizemlje-

Page 22: zacarani dvorac

22

nje s oslikanog stropa kraljevske palače. – Ju-huuuu! Dobili smo plavooku kraljevnu! Hvala vam, Veličanstvo, hvala vam na zbombonima, pardon, hvala što kraljevna ima plave oči, klanjam se, Veli-čanstvo, jurim, žurim…

- Ah, sad mi je sinulo! – lupi se po čelu kralj Win. – Vi jedete zbombone samo iz ruke plavookih kraljevna, zar ne? No, dobro, idi sada pogledati kraljevnu, Zmajac!

- Zar niste maločas rekli da sam je jutros već triput vidio, Veličanstvo? Jurim, žurim do svojih unučića zmajčića da im saopćim slatku novost.

- Ali, Zmajac, pa i oni su se tek noćas rodili kao i moja kraljevna. Tako malene bebe još ništa ne ra-zumiju.

- Moji unučići bebe? Veličanstvo, zmajčići pole-te čim se rode. Zmajdino cijelo jutro vježba sko-kove kroz puškarnicu, a Zmajbella i Zmajstella is-probavaju vrpce koje su dobile na dar od bake Zmajke. Jedva čekaju zmajdan da iz ruke plavooke kraljevne dobiju zbombone.

27

uvježbavali let iznad dvorca u savršenom troredu. Zmajska obitelj stigla je u Winland 13. žarnjaka

točno u podne. Sunce je žarilo zlatne tornjeve kra-ljevske palače i blještalo u tisućama šarenih prozo-ra. Kralj Win naredio je naime da se u čast prvog rođendana kraljevne Windy rastvore svi kapci. I velika hrastova vrata bila su širom otvorena, a s lijeve i desne strane stajala su po četvorica stra-žara sa sjajnim helebardama.

- Dobro nam došli! – pozdravi ih kralj Win držeći desnu ručicu kraljevne Windy.

- Drago mi je što vas opet vidim! – nasmiješi se kraljica Dow držeći kraljevnu za lijevu ručicu.

- Hu-huuu! – hukne zmajska obitelj istodobno, ispuštajući plamenčiće u svim duginim bojama. Prije puta, naime, pojeli su malo brdo zbombona koje im je za rastanak podijelila kraljevna Mow premda je toga dana pala tek tu i tamo koja kap kiše.

- Vatlica, salena vatlica! - pljesne ručicama kra-ljevna Windy, a plave joj očice zanosno bljesnu.

- Ja sam Zmajdino! – predstavi joj se unuk pogla-vice Zmajca.

Page 23: zacarani dvorac

26

- Onaj Zmajac, poludjet ću, onaj Zmajac, kad dohvatim to zeleno krilato čudovište….

- Ne misliš li da su zmajevi zaslužili godišnji od-mor? – nasmiješi se kraljica.

- Godišnji odmor? Onaj Zmajac, poludjet ću… Hm, zapravo, kad bolje razmislim, mislim da je to sjajna zamisao. Dat ću im godišnji odmor godinu dana samo da ih ne vidim…

I tako su zmajevi otputovali na godišnji odmor u Dowland. Zmajčići su se upoznali sa svojim rođaci-ma, nakupali se u moru, na rijetke zmajdane čak su se najeli i zbombona iz ruke kraljevne Mow – ses-tre kraljice Dow – naučili su rigati vatru i izvoditi kojekakve vragolije u zraku, ukratko: već im je na-kon više od trista dana postalo dosadno u Dowlandu, kad li stigne glasnik iz Winlanda s poru-kom kralja Wina.

"Pozivaju se svi dowlandski zmajevi da 13. žar-njaka vatrometom uveličaju proslavu 1. rođendana kraljevne Windy!"

Kako li su se zmajčići razveselili! Cijeli su dan

23

- Hm, hm, Zmajac, mislim da će se tvoji unučići načekati. Kraljevna ima sićušne ručice…

- … ali u njih sigurno stane zbombončić umotan u šareni celofan. Ja to jako dobro znam, jer sam svoj prvi zbombončić dobio iz ruke kraljice Dow kad je bila isto tako malena kraljevna kao sada Windy. Doduše, tako ga je čvrsto držala u ručici da sam se morao dobro pomučiti da ga uzmem…

- Aha, nisi dakle dobio zbombon iz ruke kraljevne Dow, nego si joj ga uzeo iz ruke!

- A što sam mogao, Veličanstvo, kad malene kra-ljevne nisu pametne kao mali zmajevi….

- Djede, djede Zmajac! – doleti sav zadihan Zmajdino. – Znam kako se piše "zbombon", a u da-ljini sam vidio stratokumulus i kumulonimbuse, a kraljevska palača uopće nema gromobran…

- … a kraljevna Windy ima plave oči kao vila – do-da Zmajbella, a Zmajstella nastavi:

- … a dere se kao sirena… - Što, moja kći plače? Da nije bolesna? Jao, nije

valjda dobila ospice? Jao, a možda su to kozice… -

Page 24: zacarani dvorac

24

uhvati se za glavu kralj Win i pojuri u desno krilo dvorca. Uleti u odaje kraljice Dow vičući:

- Pola kraljevstva onome tko izliječi moju jedini-cu! Hitno pozovite sve liječnike!

- Dragi moj mužu, - blago će kraljica Dow držeći u naručju svoje dijete, - molim te da malo stišaš svoj kraljevski glas. Windy je upravo zaspala.

- Zaspala? Zauvijek zaspala? Ovamo čarobnjake, vještice, vračeve…

- Ta smiri se, dragi mužu! Naša se beba probudila i zaplakala, presvukla sam je i nahranila i sada po-novno spava.

- Ah, ah! – uhvati se kralj za srce i sjedne. – Ovi mali zmajići-pametnjakovići rekli su da se Windy dere kao sirena pa sam pomislio da je strašno bole-sna. Ah, ah! I otkud samo onaj malac Zmajdino zna što su to stratokumulusi? Ah, bolje bi bilo da su ostali u Dowlandu… A palača doista nema gromob-ran. Idem odmah narediti da ga postave na sve tornjeve…

No toga dana oblaci nisu stigli do Winlanda, a ni-

25

je ih bilo ni idućih mjesec dana. Kraljevna se, nai-me, rodila 13. dana mjeseca žarnjaka, a to je dan i mjesec kada u Winlandu počinje ljeto i traje sve do 13. jarnjaka. Dakako, kiše u to doba obilaze Winland, a ni oblaci mu se odveć ne približavaju. No da je i pala koja kap, zmajevi svejedno ne bi dobili zbombone.

- Ni pola zbombona! Ni četvrt! – odlučno je rekao starom Zmajcu kralj Win. – Kraljevna je još pre-malena. Ta strgali biste joj ručicu svojim šapama!

- Stara zmajska poslovica kaže: Tko kraljevni strga prstiće, tri dana travu brstit će. Tko strga joj ručicu, dobit će opasnu vrućicu! Kralj problijedi i dohvati žezlo. Bio bi ga svakako

bacio na Zmajca da ovaj nije viknuo: - Šalim se, Veličanstvo, samo se šalim, šalim se… No kralju je prekipjelo. Istjerao je Zmajca iz

dvorca i ponovno se vratio u kraljičine odaje. - Što je sada, dragi moj mužu? Zašto si tako bli-

jed?