VJESNIK · 2016. 1. 13. · Dominikanci u svom pro-povijedanju i u svojem `ivotu daju posebnu va`nost trima temeljnim pojmovima: slobodi, milosr|u i istini. Ljubav prema slobodi nerazdvojiva

LI (2015.) 113 • ISSN 1331-7660

V J E S N I KHRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJENAVJE[TENJA BLA@ENE DJEVICE MARIJE

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJENAVJE[TENJA BLA@ENE DJEVICE MARIJE

LI (2015.) 113

ZAGREB PROSINAC 2015.

3

UV

OD

NIK

SNAGA DOMINIKOVA POUZDANJA1

1 Propovijed na misi po~etka Godine jubileja 800 godina dominikanskoga reda, u crkvi Kraljice svete krunice u Za-grebu, 8. studenoga 2015. Misu je prenosila Hrvatska televizija i Hrvatski radio. Liturgijska ~itanja 33. nedjelje kroz godinu: 1 Kr 17, 10-16; Heb 9, 24-28; Mk 12, 38-44.

njima otkrili iskru nadahnu}a, ideale, projekte, no-sive vrijednosti“.

Zahvalnost je posebna vrlina. Zahvalnost je „maj-ka svim krepostima“ jer u njoj ìvi istina, sloboda, poniznost, dobrota i velikodu{nost. U srcu punom zahvalnosti nema zavisti, mr`nje i osvete. „Kazi vati vlastitu povijest zna~i uzdizati hvalu Bogu i zah-valjivati mu za sve njegove darove“, podsje}a papa Franjo. Zahvalnost je bitna dimenzija u na{em od-nosu s Bogom i drugim ~ovjekom.

I doista, dok govorimo o Redu propovjednika i njegovoj osamstoljetnoj povijesti, zahvaljujemo Bogu {to je Crkvi darovao sv. Dominika i pozvao ga da nasljeduje izbliè Krista te „preto~i evan|elje u posebni oblik ̀ ivota“, osnovav{i Red propovjednika „u srcu Crkve“. Zahvaljujemo bra}i i sestrama koja su stolje}ima znala ìvjeti stvarala~ku vjernost u po-slanju koje je Dominik dao velikoj dominikanskoj obitelji. Zahvaljujemo na velikim osobama svetosti iz dominikanskoga reda u hrvatskom narodu, bl. Au-gustinu Kaòti}u i bl. Ozani Kotorskoj. Dar i zahval-nost koja proizlazi iz toga dara pomaù prenositi vrednote i povezuju, poti~u nas da izi|emo iz sebe, iz „oblaka egocentri~nosti“ (sv. Katarina Sijenska).

Potrebna nam je molitvena i kontemplativna di-menzija ìvota koju je sv. Dominik ostavio svome Redu. Molitva i kontemplacija nas ~ini sposobnima

Sve nam danas govori o daru, pouzdanju i zahval-nosti. Liturgijska nam ~itanja govore o dvije siro-ma{ne ène koje su dale sve {to su imale za ìvot. Nemaju ni{ta, a daju sve. Prekrasni su to primjeri kada slavimo Krista koji je iz ljubavi dao svoj ìvot. Poslanica Hebrejima poziva nas da svoj pogled us-mjerimo prema Kristu. On je doista dao sve. Na kriù je jednom zauvijek prinio `rtvu svoga ìvota. Stoga i molimo da od njega u~imo kako davati ono najbolje {to imamo i moèmo dati u velikim potre-bama koje proìvljava Crkva, na{a domovina i cije-li svijet. Primjer nam daje i sv. Dominik, utemeljitelj bra}e i sestara Reda propovjednika, ~ovjek potpuno predan Gospodinu. Dominik je pun su}uti prema ljudskoj bijedi i patnji. Prodaje i skupocjene knjige, jedino {to je imao; spreman je sebe predati kao roba kako bi pomogao drugima. Ali pun je pouzdanja u Gospodina. Kada {alje svoju prvu bra}u u velike sveu~ili{ne centre da tamo studiraju, osnivaju samo-stane i propovijedaju, govori s pouzdanjem u Boga: „Znam {to ~inim.“ A on ih je pratio svojom molit-vom. Red je rastao, {irio se pa tako dominikanci i dominikanke dolaze i u hrvatske krajeve.

Red propovjednika zapo~inje proslavu velikoga jubileja 800 godina osnutka. Danas gledamo na tu pro{lost sa zahvalno{}u. Gledamo posebice u osni-va~a na{ega Reda sv. Dominika, njegove nasljednike, prvu bra}u i sestre, prve zajednice „kako bismo u

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

4

da gledamo nesebi~no. Nesebi~an pogled otvara nas drugima i za druge te dopu{ta da nas drugi nadah-njuje i oboga}uje.

Sv. Dominik bio je pun stvarala~ke ma{te i hra-brosti kada se radilo o na~inu na koji biti u slu`bi Boga, Evan|elja i Crkve. „Govorio je o Bogu i s Bogom.“ To potvr|uje koliko je hod s Kristom obli-kovao njegov kontemplativni pogled. Hod s Isusom trebao bi oblikovati i na{ kontemplativni pogled koji i danas zna posvuda prepoznavati prisutnost i dje-lovanje Duha Svetoga.

Vi{e puta dominikanski se red prepora|ao iz pe-pela. Progonili su njegove ~lanove. Osu|ivali, pro-ganjali i strijeljali. I u Hrvatskoj. Spominjemo se Dominika Bara~a koji je prije 70 godina strijeljan zbog svoje ljubavi prema istini, pravdi i hrvatskome

narodu. Red je uvijek bio svjestan svoga poslanja. Boànska providnost ho}e da dominikanski red – Red istine, slobode, krunice – kako su nazivali na{ Red – nastavi sa svojim poslanjem propovijedanja i podu~avanja rije~i Bo`je, a njegov je apostolat danas potrebniji negoli ikad. Povijest pokazuje da Bo`ji blagoslov i u najteìm isku{enjima i neprilikama prati red kada se odlu~no i odva`no preda svome poslanju propovijedanja.

Dominikova duga no}na molitvena bdjenja jo{ imaju veliku mo} jer on zagovara svoje sinove i k}eri pred prijestoljem Bo`jim da i dalje nastavimo „hva-liti, blagoslivljati i propovijedati“.

Fr. Anto Gavri}, OPprovincijal

Hrvatske dominikanske provincije

BO@I]NA ÊSTITKA

Propovijedati zna~i aktualizirati otajstvo Utjelovljenja za dana{nje mu{karce i ène. Naime, „Rije~ je postala tijelom“ da bi nas pou~ila istinu o Bogu i istinu o na{em ~ovje{tvu. Za ostvarenje te slu`be Rije~i trebamo, poput sv. Dominika, biti traìtelji Istine, ukorijenjeni u Kristov ìvot.

Akti Op}e skup{tine, Trogir 2013., br. 40.

U boì}noj no}i Bog daje Sina svijetu. Time nam na neki na~in povjerava riznicu milosr|a. On nas ispunjava kako bismo u svijetu nasilja i razdora bili ruke, znakovi, navjestitelji mira, pravednosti, istine i milosr|a. Na Boì}, u darovanu djete{cu, Bog nam pokazuje {to sve moè milosr|e.

Dominikansko propovijedanje isti~e pojedine evan|eoske vrednote. Dominikanci u svom pro-povijedanju i u svojem ìvotu daju posebnu va`nost trima temeljnim pojmovima: slobodi, milosr|u i istini. Ljubav prema slobodi nerazdvojiva je od ljubavi prema istini. Sloboda raste sa stalnim traènjem i propovijedanjem istine, koja je slobodna i koja osloba|a. To je na{e poslanje.

Propovijedanje Bo`jeg milosr|a u sredi{tu je dominikanskog propovijedanja. Sv. Dominik je u no}nim satima vapio Bogu molitvom: „Boè moj, milosr|e moje, {to li }e biti s gre{nicima?“ Prilikom stupanja u Red bra}e propovjednika svaki kandidat, na upit poglavara: „[to traìte?“, odgovara: „Milosr|e Bo`je i Va{e“.

Neka nas pohodi Emanuel – s nama Bog – i u Godini jubileja 800. obljetnice Reda propovjednika u~ini nas navjestiteljima evan|elja mira i milosr|a!

@elim Vam ~estit Boì} mira i Svetu godinu milosr|a.



5

POTPUNI OPROST ZA JUBILEJ REDA PROPOVJEDNIKA

Pozivamo cijelu Dominikansku obitelj da {iri i prima potpuni oprost koji osnaùje i poti~e zajed-ni~ki anga`man obnove cijeloga Reda u ovoj Godi-ni jubileja.

Vi{e o zna~enju oprosta govori Katekizam Kato-li~ke Crkve, br. 1471-1479.

Pozivam svu bra}u u Provinciji da u ovoj Godini jubileja Reda i Godini milosr|a upoznaju vjernike s potpunim oprostom te u svim zajednicama omogu}e vjernicima redovitije pristupe riznici bo ̀ an skoga milosr|a.

Papa Franjo udijelio je mogu}nost primanja pot-punog oprosta svim vjernicima koji sudjeluju u slav-ljima Jubileja koja se odvijaju na me|unarodnoj ra-zini i u svakoj provinciji te svima koji budu hodo-~astili u crkve i kapele Dominikanske obitelji. Uvje-te i na~ine primanja oprosta opisuje dokument {to ga je poslala Apostolska pokorni~arna, a donosimo ga u hrvatskom prijevodu.

Isto tako, Sveti Otac poti~e sve sve}enike Reda propovjednika da budu raspoloìvi za pokorni~ka slavlja u svim jubilejskim mjestima te da podjeljuju ~esto svetu pri~est bolesnicima.

IZ REDA

MOLITVA JUBILEJA REDA PROPOVJEDNIKA

Boè, O~e milosr|a,koji si slugu svojega Dominika pozvao da krene na put vjerekao putuju}i hodo~asnik i propovjednik milosti,dok slavimo ovaj jubilej Reda,molimo te, ulij ponovno u na{a srca Duha uskrsloga Krista,kako bismo vjerno i radosno navije{tali evan|elje mira,po istom Kristu, Gospodinu na{emu. Amen.


6

APOSTOLSKA POKORNIÂRNA

Prot. N. 16/15/I

mijeniti za du{e koje su u ~istili{tu, srcem ujedi-njeni s duhovnom svrhom Svete godine milosr|a: a) – na jubilejskim slavljima, kao {to je odre|eno u pismu zamolbe, na kojima }e pobo`no sudjelovati; b) – u crkvama i kapelama Dominikanske obitelji koje pohode na hodo~a{}u te pred Presvetim Sakra-mentom u prikladno vrijeme pobo`no razmatraju, a hodo~a{}e zaklju~e molitvom Gospodnjom, vje-rovanjem, molitvom Jubileja i zazivom Blaènoj Djevici od Presvete Krunice.

^lanovi Dominikanske obitelji koji su zbog bo-lesti ili drugih ozbiljnih razloga sprije~eni sudje-lovati na jubilejskim slavljima mogu, i na mjestu gdje ih zaprije~enost zatekne, primiti potpuni oprost, prezrev{i svaki grijeh, s nakanom da }e ispuniti, ~im budu mogli, tri uobi~ajena uvjeta, ako se duhovno zdruè sa svetim obredima prikazuju}i svoje molitve i trpljenja ili nevolje vlastitog ìvota milosr|u Bo`-jem po Marijinu zagovoru.

Da bi se, stoga, pastoralnom ljubavlju olak{ao pristup boànskom oprostu po klju~evima Crkve, ova Pokorni~arna ̀ arko poziva sve}enike Reda sve-tog Dominika da spremno sudjeluju u pokorni~kim slavljima na jubilejskim mjestima i ~esto podjeljuju pri~est bolesnicima.

Ova odredba vrijedi za Godinu jubileja. Neovis-no o bilo kakvoj protivnoj odredbi.

Mauro kard. Piacenza, vi{i pokorni~arKrzysztof Nykiel, regent

PRESVETI OÊ,

Bruno Cadoré, u~itelj Reda bra}e propovjednika, iskazuju}i osje}aje svoje odanosti i cijele Domini-kanske obitelji, smjerno izlaè: Vrhovni Sve}enik Honorije III. dvjema bulama „Religiosam vitam“, 22. prosinca 1216. godine, te „Gratiarum omnium largitori“, 21. sije~nja 1217. godine, priznao je i po-tvrdio Red bra}e propovjednika pod pravilom sve tog Augustina. Za dostojanstvenu proslavu te dvostru-ke osamstoljetne obljetnice u svim bogo{tovnim mjestima Dominikanske obitelji odràvat }e se sve-~ani obredi i vjerska doga|anja, od 7. studenoga 2015. godine – blagdana svih svetih Reda, do 21. sije~nja 2017. godine – osamstoljetne obljetnice dru-ge bule. Da bi se ~lanovima Dominikanske obitelji i drugim pobo`nim vjernicima vi{e otvorila boànska dare`ljivost i da odatle obilatije crpe duhovne plo-dove ve} spomenuti pre~asni molitelj moli da se udijeli dar oprosta za Jubilej.

I neka Bog, itd.

Osmoga kolovoza 2015. godine

Apostolska pokorni~arna, posebnom ovla{}u Svetog Oca Franje, dobrostivo podjeljuje za Godinu Jubileja potpuni oprost, pod uobi~ajenim uvjetima (sakramentalna ispovijed, euharistijska pri~est i mo-litva na nakanu Vrhovnog Sve}enika), vjernicima koji u duhu pokore i potaknuti ljubavlju, mogu do-biti jednom dnevno, a mogu tako|er svaki put na-

7


OSAMSTOTA GODI[NJICA POTVRDE REDA

Poslani propovijedati evan|elje

Na{ nas Jubilej poziva da se vratimo po~ecima Redada se prisjetimo utemeljiteljskog trenutka kada je sveti Dominik

poslao na{u prvu bra}u iz njihove ku}e, obitelji, nacije kako bi otkrili radost i slobodu putuju}ih propovjednika.

Akti Op}e skup{tine, Trogir 2013., br. 40.

sti“. Ova sretna podudarnost omogu}uje nam da ujedinimo na{u godinu jubileja s jubilejem Crkve – propovjednici evan|elja propovjednici su milosti, a pro povjednici milosti propovjednici su Bo`jeg milosr|a.

U papinskoj buli najave Izvanrednog jubileja milosr|a papa Franjo izri~e svoju nakanu da {alje misionare milosr|a tijekom korizme Svete godine 2016. Kao bra}a i sestre Reda osje}amo se posebno pozvanima jer od prvoga dana na{eg ulaska u Red, a i prije polaganja na{e redovni~ke profesije, molimo „milosr|e Bo`je i milosr|e bra}e“. Na svojemu putu evan|eoskog ìvota Dominik je nastojao stalno svjedo~iti Isusa, prisutnost Bo`jeg milosr|a me|u nama te je stoga njegov ìvot propovjednika bio njegov put svetosti: otkada je odlu~io, dare`ljivim ~inom milosr|a prodati svoje knjige kako ne bi „stu-dirao nad mrtvim koàma dok ljudi umiru od gladi“, bio je uvjeren da se evangelizacija Rije~i Bo`je treba ~initi svjedo~enjem ljubavi prema istini.

Sve~ano otvaranje jubileja Reda bit }e 7. stude-noga u svakoj zajednici Reda. Generalna kurija Svet e Sabine sve~ano }e otvoriti osamstotu obljetnicu potvrde Reda euharistijskim slavljem blagdana Svih svetih. Pozivam sve provincije, viceprovincije, zajed-nice, entitete, kongregacije, bratstva i druge domi-nikanske institucije da proslave taj dan u svojim zajednicama kao znak bratskog zajedni{tva u potvr-di Reda.

Tijekom ove godine Jubileja Reda bit }e brojnih doga|anja na me|unarodnoj razini, a kalendar mo-ète na}i u dodatku ovome pismu. Cilj je tih doga-|anja promicati sudjelovanje cijele dominikanske obitelji u me|unarodnim susretima, kao i doga-

Draga bra}o i sestre,

S neizmjernom rado{}u pi{em vam ovo pismo najavljuju}i otvaranje i program Jubileja osamstoti-na godina potvrde Reda propovjednika koji }emo slaviti od 7. studenoga 2015. do 21. sije~nja 2017. godine (usp. ACG Trogir 58, 3). Proslava 800 godi-na potvrde na{ega Reda poklapa se s proslavom Izvanrednog jubileja milosr|a koji je najavio papa Franjo.

Propovjednici milosr|a

Sretna podudarnost dvaju jubileja tako dragih na{oj povijesti, na{em dominikanskom ìvotu i po-slanju pokazuje nam se kao poseban poziv da obno-vimo svoje sluènje Rije~i prigodom proslave osam-stote obljetnice, oko posebnog poslanja Crkve: „navije{tati Bo`je milosr|e, to ìvo srce evan|elja, koje mora doprijeti do srca i uma svake osobe.“2

Op}a skup{tina u Trogiru izabrala je da tema godine Jubileja Reda bude „Poslani propovijedati evan|elje“ (usp. ACG Trogir 2013, 50) i poziva nas na promi{ljanje o sljede}im pitanjima: Kome smo poslani? S kim? [to nosimo kao oni koji su poslani? Skup{tina je dala odgovor na ovo potonje pitanje: poslani smo propovijedati Radosnu vijest Kristova uskrsnu}a. Vjerujemo da je njegovo uskrsnu}e ko-na~na objava O~eve ljubavi prema Isusu i prema svijetu. Kristovo uskrsnu}e najo~itija je objava „Bo` jeg milosr|a prema siromasima“. Propovije-dati uskrsnu}e zna~i propovijedati novi put prija-teljstva s Bogom. Ta je milost u~inila Dominika uzornim propovjednikom, „propovjednikom milo-

2 Papa Franjo, Misericordiae Vultus – Lice milosr|a. Bula naja-ve izvanrednog jubileja milosr|a, 2015., br. 12.


8

|ajima na lokalnim razinama u svakoj provinciji, entitetu, kongregaciji i zajednici. Posebno poti~em provincijale da pospje{e sudjelovanje bra}e na tim jubilejskim aktivnostima. Svaki koordinator doga-|anja obavijestit }e vas o detaljima glede prijavlji-vanja i sudjelovanja na svakoj jubilejskoj aktivnosti.

Kao oni koji su „poslani propovijedati evan|elje“, tijekom godine jubileja, slijedit }emo put Rije~i u ~emu nam pomaè Lectio Divina: „obnova na{ega dominikanskog ìvota po~inje ujedinjavanjem cije-le na{e egzistencije zahvaljuju}i pozornom slu{anju Rije~i, molitvenom i kontemplativnom ìvotu, u ti{ini i studiju“ (usp. ACG Trogir, 42). Imat }e ~etir i sekcije: lectio, studio, meditatio i oratio. Objav ljivat }e se svakodnevno na web stranici Jubileja na tri slu`bena jezika Reda.

Za vi{e informacija o aktivnostima i datumima proslave Jubileja potvrde Reda pozivam vas da po-sje}ujete na{u web stranicu: www.op.org/es/jubilee (www.op.orglen/jubilee – www.op.orglfr/jubilee).

Na{ je otac sv. Dominik htio voditi Red pod za-{titom Marije, Majke Milosr|a. Zato se, sve donedav-no, slavilo godi{njicu potvrde Reda 22. prosinca u isto vrijeme sa za{titom Blaène Djevice Marije nad cijelim Redom. Neka Marija, Majka propovjed nika zagovara svoj Red da Bog Otac milosr|a udije li Dominikovim sinovima i k}erima milost Duha, kako bi svojim ìvotom i rije~ima dana{njem i su tra{ njem svijetu mogli navije{tati nadolazak milo sr|a.

Bratski u na{em ocu svetom Dominiku,

Fr. Bruno Cadoré, OPU~itelj Reda

Poruka u~itelja Reda Brune Cadoréa za po~etak Godine jubileja3

3 Tekst video poruke U~itelja Reda koja je objavljena na web stranici Reda 7. studenoga 2016., prevedena na hrvatski i objavljena istoga dana na web stranici Provincije: www.dominikanci.hr

otajstvima da nastane njegov ìvot – a tako|er je volio govoriti Bogu o onima koje je susretao, o oni-ma s kojima je razgovarao o Evan|elju mira. I u tom razgovoru s Bogom pronalazio je snagu da krene iznova propovijedati. Po}i propovijedati za njega je zna~ilo ne{to sli~no onome {to pokazuje mozaik u ovoj bazilici Svete Sabine. Propovijedati jedinstvo, jedinstvo izme|u obrezanja i poganstva, izme|u onih koji vjeruju i onih koji ba{ i ne vjeruju, jedinstvo svih, jer svi su sposobni za isto zajedni{tvo. To je Dominik èlio navije{tati. Nadahnu}e za to nalazi u vi|enju svetih apostola Petra i Pavla. Pavao mu daje Sveto pismo, Objavu, jedinstvo i Bo`ji plan, a Petar mu daje {tap, hodo~asni~ki {tap da moè krenuti. I on kre}e. Otvara vrata. To je jubilej Reda. Dominik otvara vrata, pogleda u njih i vidje prvi prikaz raspe}a. Propovijedati Evan|elje mira zna~i propovijedati ìvot koji se neizmjerno daje po raspetom Mesiji. Zatim Dominik kre}e k svima onima kojima }e ga Krist voditi. Moto je ovog jubileja: Idi i propovijedaj!

Drago mi je da mogu pozdraviti svu dominikan-sku bra}u, sestre i laike prigodom otvorenja ove Godine jubileja Reda propovjednika. Sve vas srda~no pozdravljam iz Svete Sabine, bazilike darovane sve-tom Dominiku. Za{to? Ponajprije, Sveta Sabina je mjesto gdje se ukorjenjuje propovijedanje sv. Do-minika. Dominik je volio ovdje moliti, kontempli-rati, govoriti Bogu – volio se prepu{tati Kristovim

9


MI

brat Bruno Cadoré, OP

PONIZNI UÎTELJ I SLUGACIJELOGA REDA PROPOVJEDNIKA

SAZIVNO PISMO NA SLJEDE]U OP]U SKUP[TINU

Provincijalima i priorimai svoj pojedinoj bra}i, monahinjama i sestramaskupa sa svim ~lanovima Obitelji sv. Dominika

POZDRAV I BLAGOSLOV

Op}a skup{tina definitora godine 2013., slavljena u Trogiru, odredila je u broju 276: „Izjavljujemo da }e se sljede}a op}a skup{tina, koja }e biti op}a skup{tina provincijala, slaviti u samostanu Svetog oca svetog Dominika u Bologni, tijekom ljetnih mjeseci 2016., a to~an }e datum biti naknadno odre|en.“

Budu}i da meni pripada sazvati op}u skup{tinu (usp. KKN, 413, § II), odlu~ujem je sazvati ovim pismom.

I tako, vla{}u svoje slu`be, sazivam Op}u skup{tinu provincijalâ za 16. srpnja 2016. u na{emu samo stanu sv. Dominika u Bologni, Provincije sv. Dominika u Italiji.

1. Sva bra}a skup{tinari neka budu u tome samostanu 15. srpnja. Neka o satu dolaska obavijeste gene-ralnog tajnika Skup{tine i ponesu pisma posvjedo~enja.

„Na op}oj skup{tini provincijala sastaju se i imaju glas:

1° u~itelj Reda;

2° biv{i u~itelji Reda;

3° provincijali;

4° vice-provincijali i generalni vikari;

5° predstavnici drugih vikarijata, odabrani me|u regionalnim priorima i provincijalnim vikarima prema br. 409 – bis.

6° jedan delegat od bra}e izravno asignirane u ku}ama pod neposrednom vla{}u u~itelja Reda... (izabran) prema br. 409 – ter (KK 409).

2. S obzirom na odredbu iz KKN 409, 5° Generalno vije}e je odredilo da provincijski vikarijati sljede -}ih Provincija i vice Provincija po{alju svoje predstavnike na Skup{tinu, tj.: Francuske, Na{e Gospe od Ruàrija, Sv. Dominika u Kanadi, Kraljice Mu~enika u Vijetnamu i Sv. Tome Akvinskog u Belgiji.

3. Dana 16. srpnja Skup{tina }e po~eti slavljenjem sv. mise o Duhu Svetom. Nakon rasprave o poslov-niku (KKN, 417, § II, 1°), neka bra}a, prije po~etka rada u povjerenstvima, donesu odluku o kalendaru i o dnevnom redu.


10

Vrlo je poèljno da Skup{tina zavr{i s radom 4. kolovoza, kada se slavi blagdan svetog oca Dominika. Ipak Skup{tina }e odrediti kojeg }e dana zavr{iti.

4. Kao {to se ve} ~inilo na prethodnim Op}im skup{tinama, osobito radi smanjenja tro{kova, sociuse provincijala rado dispensiramo od obveze dolaska na Skup{tinu.

5. Za glavnog tajnika Skup{tine, prema propisu KKN 414, postavljen je fr. Roberto Giorgis, iz Provin-cije sv. Dominika u Italiji.

6. Bra}a koja imaju pravo Skup{tini predloìti molbe ili pitanja (usp. KKN 415 § II- III), neka ih po{alju u Generalnu kuriju prije 21. sije~nja 2016. (KKN 415, IV, 1), u obliku {to ga propisuju Konstitucije (KKN 415, IV, 2), kako bi ih se {to prije priop}ilo pojedinim glasa~ima Skup{tine i kako bi U~itelj Reda osnovao prikladne komisije prema raznim predmetima (usp. KKN, 415, V, 1).

7. Preporu~ujem svoj bra}i, monahinjama, sestrama i na{im laicima da prikazuju svoje pro{nje Bogu za uspjeh Skup{tine, koriste}i se ovlastima na{e liturgije, kao {to su:

• na samostanskoj misi: mise za razne potrebe (za sabor ili sinodu, za duhovni ili pastoralni sastanak, za evangelizaciju narodâ); zavjetne mise (o Duhu Svetom, o sv. ocu Dominiku); molitve vjernikâ;

• u boànskom oficiju: posebna nakana kod pro{nji na Jutarnjoj i Ve~ernjoj;

• na molitvenim skupovima…

Stojte dobro u Gospodinu. Vrlo rado vam udjeljujem blagoslov sv. oca Dominika i preporu~ujem u va{e molitve sebe i svoje sociuse zajedno sa svim ~lanovima Generalne kurije.

Dano u Rimu, u Generalnoj kuriji, kod Sv. Sabine, 15. studenog godine Gospodnje 2015., na blagdan sv. Alberta Velikog.

Fr. Franklin Buitrago Rojas, OP Fr. Bruno Cadoré, OPa secretis Magister Ordinis

Prot. 50/15/855 Bologna_2016

Neka se, dakle, u skladu s tradicijom u boànskom oficiju na Jutarnjoj i Ve~ernjoj uvede poseban zaziv u pro{njama / molitvi vjernika: „Za uspjeh Op}e skup{tine na{ega Reda u Bologni, molimo Te.

– Gospodine usli{i nas!“

11


NOVA CRKVA SVETOG DOMINIKA U ALBANIJI

Crkva je posve}ena svetom Dominiku.

Fr. Geoffery Bugeja, rektor crkve, izrazio veliku radost i zahvalnost za taj veliki uspjeh: „Ovo je bilo mogu}e jer smo svi vjerovali u ovaj projekt, a u na{im je srcima bila duboko usa|ena èlja da poja-~amo i pobolj{amo ljudske uvjete na{e bra}e i sesta-ra. Tijekom posljednje dvije godine ne samo da smo vidjeli kako se zgrada diè iz temelja; {tovi{e, vidje-li smo kako kr{}anska zajednica raste brojem, i na-stoji sve vi{e slijediti Gospodina, svoj stvarni i ~vrsti temelj.“

Dominikanci iz Provincije Malte dugo su uk-lju~eni u misijski rad u Albaniji. San im je bio izgra-diti ne{to lijepo i korisno za ljude u Lagjja Mirdita, Dra~ (Durrës) u Albaniji.

Dana 19. rujna 2015. godine slavili su ostvarenje toga sna, inauguraciju nove crkve i pastoralnog cen-tra. Biskup George Frendo, pomo}ni biskup Tirane-Dra~a u Albaniji, koji je i sam dominikanac, predsla-vio je euharistiju i obred blagoslova nove crkve. U koncelebraciji su bili u~itelj Reda propovjednika fr. Bruno Cadoré, malte{ki dominikanski provin cijal fr. Francis Micallef i socius u~itelja Reda za Italiju, Maltu i Iberijski poluotok fr. Miguel Angel del Rio.

ME\UNARODNI KONGRES U ZAGREBU

Hrvatska dominikanska provincija, zajedno s generalnom upravom Reda propovjednika, u suradnji s nekoliko doma}ih i inozemnih institucija (Sveu~ili{te u Zagrebu, Sveu~ili{te Domuni, Filozofski fakultet Dru`be Isusove u Zagrebu, Papinsko sveu~ili{te sv. Tome Akvinskog u Rimu (Angelicum), Woolf Institute u Cambridgeu, U~iteljski fakultet u Zagrebu, Islamska zajednica u Zagrebu, @idovska vjerska zajednica Bet Israel, URI Europe, Styria, i dr.), u sklopu proslave 800. godi{njice Reda propovjednika, od 8. do 10. sije~nja 2016. u maloj dvorani Lisinski u Zagrebu organizira me|unarodni kongres Imaju li religije zna~enje za Europu?

@elimo na me|unarodnoj razini i na interdisciplinaran na~in razmi{ljati o va`nim dru{tvenim temama. Na kongresu }e tako|er biti prisutan vrhovni starje{ina dominikanskog reda – Reda propovjednika fr. dr. sc. Bruno Cadoré (Rim), kao i mnogi drugi uglednici i znanstvenici razli~itih akademskih profila (filozofi, teolozi, pravnici, povjesni~ari, sociolozi itd.).

12

IZ PROV

INC

IJALA

TA

20. srpnja brat Mirko Irenej Vlk, mladomisnik, imenovan ùpnim vikarom u ùpi Kraljice sv. kru-nice u Zagrebu.

20. srpnja brat Domagoj Augustin Polan{~ak, mladomisnik, imenovan ùpnim vikarom u ùpi Kra ljice sv. krunice u Zagrebu.

5. kolovoza, nakon elektroni~ke konzultacije i glasovanja ~lanova provincijskog vije}a, provincijal dao suglasnost engleskom provincijalu da fr. Leon Pereira OP, ~lan Engleske dominikanske provincije, bude kapelan za hodo~asnike engleskoga govornog podru~ja („Chaplain to english-speaking pilgrims“) u Me|ugorju, u skladu s KKN 137 i CIC.

8. kolovoza, fr. Marinko Zadro asigniran iz sa-mostana bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu u samo-stan sv. Jeronima u Rijeci.

8. kolovoza, fr. Ivan Dominik Ili~i} poloìo sve-~ane zavjete u crkvi Kraljice svete krunice u Zagrebu.

12. kolovoza, fr. Marko Pavlinovi}, student IV. godine KBF-a u Zagrebu, napustio Red.

20. kolovoza u samostanu Sv. Krià na îovu jednostavne zavjete obnovila ~etvorica bra}e: Ante Kazoti, Mladen Folnovi}, Marko Dokoza i Anto Gavranovi}.

23. kolovoza, jedanaestorica bra}e novaka na za-vr{etku novicijata poloìla jednostavne zavjete u samostanu sv. Dominika u Dubrovniku: Ivan Babi}, Pio Buzov, Emanuel ân~i}, Josip Doli}, Marin Golubovi}, Luka Jankovi}, Karlo Alan Kevo, Josip Bernard Knez, Bernard Marija Prel~ec, Dominik [tefuli}, Matej Trupina. Svi su 21. rujna asignirani u samostan Kraljice svete krunice u Zagrebu.

16. lipnja potpisan Ugovor izme|u Dubrova~ke biskupije i Hrvatske dominikanske provincije o po-vjeravanju slu`be studentskog kapelana u Dubro-va~koj biskupiji fr. Matijasu Farka{u na neodre|eno vrijeme.

27. lipnja u katedrali Uzvi{enja svetog Krià u Sisku sisa~ki biskup Vlado Ko{i} zaredio je za sve-}enike fr. Domagoja Augustina Polan{~aka i fr. Mir-ka Ireneja Vlka.

29. lipnja Josip Cota, student IV. godine KBF-a u Zagrebu, napustio je Red.

29. lipnja u samostanu Kraljice svete krunice u Zagrebu odràna 2. sjednica Vije}a za odgoj.

2. srpnja dubrova~ki biskup mons. Mate Uzini} razrije{io fr. Mirka Ljubi}a slu`be duhovnog po -mo}nika u ùpi Moko{ica, podru~je Sustjepan.

2. srpnja dubrova~ki biskup mons. Mate Uzini} imenovao fr. Matijasa Farka{a studentskim kapela-nom u Dubrova~koj biskupiji.

15. srpnja u samostanu u Splitu Komisija za is-pitivanje kandidata za novicijat (u sastavu: predsjed-nik Nikola Dugandì}, Petar Gali}, Ivan Iko Mate-ljan, Nikola Leopold Noso i Ivan Marija Tomi}) pripustili u novicijat sljede}e postulante: Ilija Le{i}, Antonio Franjo, Dajan Topalovi} i @eljko Posari}.

20 srpnja brat Ljudevit Josip Je|ud razrije{en slu`be ùpnoga vikara u ùpi Kraljice sv. krunice u Zagrebu.

20. srpnja brat Dominik Kristijan Gerbic raz-rije{en slu`be ùpnoga vikara u ùpi Bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu radi slanja za ùpnog vikara u HKM Hamburg.

13


30. kolovoza u samostanu Sv. Krià na îovu ~etvorica postulanata obukla dominikanski habit i zapo~ela godinu novicijata (novicijat u Dubrovni-ku): Ilija Le{i}, Antonio Franjo, Dajan Topalovi} i @eljko Posari}.

9. rujna dao „Nihil obstat“ fr. Dominiku Kri-stijanu Gerbicu za upis na Poslijediplomski sveu~i-li{ni studij licencijata na KBF-u u Zagrebu.

21. rujna fr. Marko Bijeli} potvr|en za samostan-skog lektora u samostanu Bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu.

23. rujna, na zasjedanju provincijskog vije}a u Zagrebu samostan sv. Dominika u Trogiru odvojen od samostana sv. Katarine u Splitu kojeg je do tada bio filijalnom ku}om.

24. rujna u postulaturu primljena dvojica kandi-data: Mario Udovi~i} (Odàk) i Josip [iri} (Maglaj). Boravit }e u samostanu bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu i poha|at }e prvu godinu studija teologije.

30. rujna fr. Anto Gavranovi} asigniran iz samo-stana Kraljice sv. krunice u Zagrebu u samostan bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu.

1. listopada fr. Domagoj Augustin Polan{~ak i fr. Mirko Irenej Vlk poloìli su u samostanu u Za-grebu ispovjedni ispit prema Konstitucijama Reda (KKN 136).

1. – 31. listopada fr. Karlo ]avar posjetio Pro-vinciju.

5. listopada u~itelj Reda fr. Bruno Cadoré asi-gnirao fr. Tihomira Zovka iz Provincije Teutonije ponovno u na{u Provinciju.

17. listopada fr. Sre}ko Koralija, regens studija Provincije, izabran za koordinatora regenasa studi-ja na europskoj razini te tako postao i ~lan Trajne komisije za promociju studija na razini Reda.

21. listopada fr. Josip [imi} imenovan starje{i-nom samostana sv. Jeronima u Rijeci.

22. listopada fr. Tihomir Zovko asigniran u samo-stan sv. Jeronima u Rijeci.

23. listopada u~itelj Reda prihvatio molbu pro-vincijskog vije}a da izborna provincijska skup{tina zbog odràvanja op}e skup{tine Reda bude sazvana 18. rujna 2016., a ne 20. lipnja 2016.

3. studenoga u crkvi Kraljice svete krunice u Za-grebu provincijal podijelio slu`bu lektorata sljede-}oj bra}i: Ivan Zrno, Gabrijel Matej Ba}ak, Reginald Bikli}, Domagoj Marija Duvnjak i Mihovil Mario @uljevi}-Mikas, a slu`bu akolite primila su bra}a Mihovil Mario @uljevi}-Mikas i Anto Gavranovi}.

17. studenoga fr. Marinko Zadro razrije{en slu`-be ùpnoga vikara u ùpi bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu-Pe{~enici.

19. studenoga pod ve~ernjom misom u crkvi bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu-Pe{~enici provincijal primio jednostavne zavjete 28 ~lanova dominikan-skoga lai~kog bratstva „Bl. Augustin Kaòti}“.

21. studenoga na zgradi Op}inskog suda u Trogiru postavljena spomen-plo~a fr. Dominiku Bara~u, OP, povodom 70. godi{njice njegove mu~eni~ke smrti.

21. studenoga fr. Domagoj Augustin Polan{~ak upisao Poslijediplomski doktorski studij analiti~ke filozofije na Hrvatskim studijima – Filozofski fa-kultet Dru`be Isusove u Zagrebu.

24. studenoga pod ve~ernjom misom u crkvi Kra-ljice sv. krunice provincijal primio jednostavne za-vjete dvoje ~lanova mladoga dominikanskoga lai~kog bratstva „Bl. Ozana Kotorska“ te primio tri nove ~lanice u novicijat.

27. studenog fr. Mate Luka~ na Sveu~ili{tu u Stra-s bourgu obranio doktorsku disertaciju pod naslo-vom „Condition humaine dans une théologie théo-centrique et une psychologie béhavioriste: Intersec-tions entre libre arbitre et conditionnement.“

12. prosinca fr. Ivan Marija Tomi} poloìo ispit propisan za |akonat pred ~lanovima ispitnog povje-renstva Provincije.

Novo ruho dominikanske mre`ne stranice

U povodu Godine jubileja 800. obljetnice osnut-ka Reda propovjednika Hrvatska dominikanska pro-vincija redefinirala je svoju slu`benu mre`nu stra-nicu www.dominikanci.hr. Nova je stranica optimi-zirana prema „mobile FRIENDLY“ standardima, odnosno pametnim telefonima i tabletima. Sadr-àjno su oboga}ene postoje}e rubrike, a nadodaju se i nove. Fr. Zvonko Dànki} je web master, a dizaj-ner je Silvio Parisi iz Zagreba.

17


Zagreb, 11. studenoga 2015. Br. 222/15

Svim samostanima, ku}ama i bra}i u Provinciji

Predmet: Spomen na fr. Dominika Bara~a i drugu bra}u `rtve totalitarnih ideologija

menite se i bra}e koja su stradala kao `rtve totali-tarnih ideologija 20. stolje}a.

Papa Ivan Pavao II. na pragu tre}eg tisu}lje}a poru~io je svim narodima da ne prepuste zaboravu svjedo~anstvo mu~eni{tva: „Crkva }e morati u sva-kom kutku zemlje ostati usidrena uz njihovo svje-do~anstvo i ljubomorno ~uvati njihov spomen“ (Otaj stvo utjelovljenja – Incarnationis Mysterium, br. 13). A Op}a skup{tina Reda propovjednika, odràna u Rimu 2010. godine, preporu~ila je da se u svim na{im zajednicama spominjemo dominikanskih mu-~enika iz 20. stolje}a. Spominje se i ime na{ega brata Dominika Bara~a (usp. Akti, Rim, 2010., br. 61).

Zbog njegove ljubavi prema istini, pravdi i hrvat-skom narodu te njegove odanosti vjeri i Kristu, komunisti~ka vlast osudila ga je na smrt. Umro je pomiren s Bogom, u juna~kom stupnju ìve}i kr{-}anske kreposti. „Po vjeri su mu~enici dali svoj ̀ ivot, daju}i svjedo~anstvo za istinu evan|elja koja ih je preobrazila i osposobila ih za najve}i dar ljubavi: oprostiti svojim progoniteljima“ (Benedikt XVI.). Dok su ga strijeljali, fr. Dominik je izgovarao Kri-stove rije~i s krià, mole}i Boga da oprosti njegovim krvnicima. Umro je uz poklik: „@ivio Krist Kralj!“

Draga bra}o, dok budemo slavili svetkovinu Kri-sta Kralja, spomenimo se i na{ega brata Dominika Bara~a. Ostavio nam je snaàn primjer ljubavi prema istini i prema tome kako se istina navije{ta i hrabro svjedo~i do kraja.

Uz bratski pozdrav u svetom ocu Dominiku,



Draga bra}o,

ove godine navr{ava se 70 godina mu~eni~ke smr-ti fr. Dominika Bara~a. Prigoda je to da sna`nije obiljeìmo godi{njicu mu~eni{tva imaju}i u vidu da je izborna provincijska skup{tina, odràna 2012. u samostanu u Bolu, slu`beno poduprla pokretanje kauze za njegovu beatifikaciju (usp. Akti, Bol, 2012., br. 66).

U nedjelju 22. studenoga 2015. slavit }emo misu zadu{nicu za fr. Dominika Bara~a u dominikanskoj crkvi sv. Dominika u Trogiru u 11.00 sati. Misu }e prenositi Prvi program Hrvatskoga radija i druge radijske postaje. Istoga dana prije mise u 10.00 sati planiramo otkriti spomen-plo~u Dominiku Bara~u na zgradi trogirskoga suda, iz koje je 17. studenoga 1945. odveden i strijeljan na trogirskom groblju. A u subotu 21. studenoga, u popodnevnim satima, odràt }e se u Sportskoj dvorani Trogir memorijal-ni turnir u malom nogometu „Fr. Dominik Bara~“.

Zapo~elo je snimanje dokumentarnoga filma o njemu, a Zoran Homen iz Krièvaca, najpoznatiji ìvu}i hrvatski slikar hiperrealist, napravio je i prvi portret na{ega mu~enika prikazuju}i ga u klaustru dominikanskoga samostana u Dubrovniku. Ta }e slika biti i na prigodnoj spomen-sli~ici koju }ete uskoro dobiti, a na}i }ete je, uz prigodan ìvotopis Dominika Bara~a, i u albumu „Velikani vjere u Hr-vata“ koji je uz svoju 50. obljetnicu postojanja obja-vio Mali koncil – MAK.

Stoga neka se na misama u svim na{im crkvama i ùpama u utorak 17. studenoga i u nedjelju 22. studenoga, na svetkovinu Krista Kralja, obiljeì spomen na mu~eni{tvo fr. Dominika Bara~a. Spo-


18

Zagreb, 2. prosinca 2015. Br. 253/15

Svim samostanima, ku}ama i bra}i u Provinciji

Predmet: Izvje{}e o obiljeàvanju 70. obljetnice smrti fr. Dominika Bara~a

prema istaknuti {to je sve na razini Provincije u~i-njeno u spomen na Dominika Bara~a. Stoga molim priore i starje{ine zajednica da {to prije dostave Provincijalatu pismeno izvje{}e o na~inu na koji su bra}a i zajednice obiljeìle 70. godi{njicu mu~eni~ke smrti fr. Dominika Bara~a.

Uz bratski pozdrav u svetom ocu Dominiku,



PROVINCIJALOVA KRONIKA

Na Prvome programu Hrvatskog radija sudjelu-je u emisiji „Duhovna misao“ u 06.05 ujutro (repri-za oko 19.20 sati).

29. svibnja u Krièvcima sudjelovao na okruglom stolu na 7. Danima hrvatskih svetaca i blaènika.

31. svibnja, nedjelja, Presveto Trojstvo, predvo-dio misu i propovijedao u Karmel Brezovici; nave~er sudjelovao u zagreba~koj katedrali na proslavi Gos-pe od Kamenitih vrata, za{titnice Zagreba.

1. lipnja, sudjelovao u 50-minutnoj emisiji „Su-sret u dijalogu“ Prvog programa Hrvatskog radija, a tema je bila pohod pape Franje Sarajevu.

6. lipnja, Sarajevo, koncelebrirao na misi s Papom na stadionu „Ko{evo“ u Sarajevu te popodne bio na

Draga bra}o,

prigodom 70. godi{njice mu~eni~ke smrti fr. Dominika Bara~a, uputio sam 11. studenoga svim samostanima, ku}ama i bra}i u Provinciji dopis u kojem sam zatraìo da se godi{njica njegova mu~e-ni{tva obiljeì na razini cijele Provincije, na sam dan strijeljanja 17. studenoga te na misama u nedjelju 22. studenoga.

Budu}i da je izborna provincijska skup{tina 2012. slu`beno poduprla pokretanje kauze za njegovu beatifikaciju, va`no je u dokumentaciji koja se pri-

U zimskom semestru akademske godine 2015./116. provincijal predaje na Filozofskom fa-kultetu Dru`be Isusove Hrvatski studiji – Sveu~ili{ta u Zagrebu: glavni kolegij „Povijest anti~ke filozo-fije“ (5 sati tjedno), izborni kolegij „Filozofska ana-liza Augustinovih Ispovijesti“ (2 sata tjedno, kolegij izvodi s. Ivana Pavla Novina, OP) i seminar: Odnos filozofije i teologije u anti~koj filozofiji.

U ljetnom semestru predaje: glavni kolegij „Po-vijest filozofije srednjeg vijeka“ (5 sati tjedno), iz-borni kolegij „Uvod u filozofiju sv. Tome Akvin-skog“ (2 sata tjedno, kolegij izvodi s. Ivana Pavla Novina, OP) i seminar: Toma Akvinski, Odnos fi-lozofije i teologije u srednjovjekovnoj filozofiji.

19


susretu u katedrali; vodio sam Redovni~ki ban aid iz Zagreba koji se pridruìo velikom zboru na misi s Papom. Po povratku navratio u Klop~e.

7. lipnja, predvodio misu i propovijedao u na{oj crkvi u Klop~u.

9. lipnja sudjelovao na susretu hrvatskih biskupa i provincijala u zgradi HBK u Zagrebu.

10. lipnja sudjelovao na dodjeli diploma |akoni-ma (me|u njima su bili i fr. Domagoj Augustin Polan{~ak i fr. Mirko Irenej Vlk); izlaganje je imao i fr. Anto Boba{ OP, kao mentor |akona. Diplome je uru~ivao kardinal Josip Bozani}.

11. lipnja predvodio misu i propovijedao u crkvi na Jordanovcu na misi zahvalnici na zavr{etku aka-demske godine na Filozofskom fakultetu Dru`be Isusove.

13. lipnja predvodio misu i propovijedao u ùpi sv. Antuna u @ep~u (BiH).

14. lipnja predvodio misu i propovijedao u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu.

14. lipnja popodne – 16. lipnja: Dubrovnik – Gru`; 15. lipnja na ru~ku u samostanu bio je nad-biskup Sidneya Anthony Fisher; nave~er posjetio bra}u u Gruù; 16. lipnja sudjelovao u radu Vije}a HKVRPP-a u samostanu sestara franjevki na Dan-~ama.

18. lipnja, podne, zajedno s apostolskim nun-cijem mons. Alessandrom D’Erricom blagoslovio nove prostore „Laudato TV“ u Zagrebu; nave~er imao zavr{etak vizitacije bra}e u studentatu.

20. – 21. lipnja: samostan u Trogiru.

21. nave~er do 24. lipnja sudjelovao na duhov-nim vje`bama za bra}u u Provinciji u samostanu u

Bolu, a vodio ih je generalni vikar Hvarske bisku-pije don Stanko Jer~i}, ~lan sve}eni~kog bratstva sv. Dominika.

25. lipnja predvodio misu u Mariji Bistrici na pro-slavi 20. obljetnice sve}eni{tva (generacija re|enika 1995.); na ru~ku nam se pridruìo kardinal Josip Bozani}.

27. lipnja, sve}eni~ko re|enje u katedrali u Sisku: biskup Vlado Ko{i} zaredio i dvojicu na{ih sve}eni-ka fr. Domagoja Augustina Polan{~aka i fr. Mirka Ireneja Vlka.

28. lipnja predvodio misu i propovijedao u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu prigodom 50. ob-ljetnice sve}eni{tva fr. Franje [anjeka i fr. Marijana Bi{kupa.

29. lipnja u samostanu u Zagrebu (Kolonija) pred sjedao radom Vije}a za odgoj na{e Provincije.

30. lipnja: zasjedanje provincijskog vije}a u sa-mostanu u Zagrebu/Pe{~enici.

3. – 5. srpnja: samostan u Bolu.

6. srpnja posjetio bra}u u samostanu u Splitu.

11. srpnja predvodio misu i propovijedao u ka-tedrali u Sisku, tre}i dan priprave za mladu misu fr. Domagoja Augustina Polan{~aka.

12. srpnja, Sisak, u katedrali mlada misa fr. Do-magoja Augustina Polan{~aka.

16. srpnja, Zagreb, radni sastanak s akademskim kiparom Ilijom Sko~ibu{i}em iz Tomislavgrada u vidu ure|enja nove samostanske kapelice na Koloniji.

25. – 26. srpnja: samostan u Rijeci; 26. srpnja predvodio dvije mise i propovijedao.

31. srpnja – 4. kolovoza: samostan u Trogiru; propovijedao trodnevnicu za svetkovinu bl. Augu-stina Kaòti}a od 31. srpnja do 2. kolovoza; 31. srp-nja u atriju Muzeja grada Trogira otvorio izlo`bu o hrvatskim svecima i blaènicima akademskog slika-ra Josipa Botterija Dinija; 3. i 4. kolovoza posjetio fr. Veselka Begi}a u bolnici na Firulama u Splitu.

7. kolovoza predvodio misu i propovijedao u crk-vi Kraljice sv. krunice u Zagrebu, tre}i dan priprave za svetkovinu sv. Dominika.

8. kolovoza predvodio misu i propovijedao u ùpnoj crkvi sv. Dominika u Konj{~ini, za{titnik ùpe i Dan Grada; nave~er u crkvi Kraljice sv. kru-


20

nice u Zagrebu primio sve~ane zavjete fr. Ivana Dominika Ili~i}a.

10. kolovoza predvodio misu i propovijedao na [irokom Brijegu (BiH) u sklopu devetnice za pro-slave Velike Gospe.

11. – 12. kolovoza pohodio franjevce u Me|ugorju i na Humcu, gdje sam se susreo s provincijalom Franjeva~ke Hercegova~ke provincije fr. Miljenkom [tekom.

12. – 15. kolovoza: rodna ùpa Be`lja (Tesli}, BiH); 13. kolovoza predvodio misu u Gospinu sve-ti{tu u Komu{ini; 14. – 15. kolovoza hodo~a{}e u Marijino sveti{te na Kondìlu: prvoga dana misu je predvodio i propovijedao kardinal Vinko Pulji}, a drugoga dana pomo}ni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar.

18. – 20. kolovoza: [ibenik, snimanje video-spo-ta „An|el Gospodnji se moli“ na [krapnju s redov-ni~kim sastavom „Laus“ (7 ~lanova); odsjeli kod sestara dominikanki u [ibeniku.

20. kolovoza, samostan Sv. Krià na îovu ob-nova zavjeta ~etvorica bra}e.

21. – 22. kolovoza: samostan u Trogiru.

23. kolovoza, nedjelja, u samostanu sv. Domini-ka Dubrovniku predvodio misu i propovijedao te primio jednostavnu profesiju jedanaestorice bra}e novaka.

23. – 24. kolovoza: samostan u Trogiru.

24. – 27. kolovoza samostan u Bolu: susret s ~e tvoricom postulanata koji su imali duhovne vje`be.

29. kolovoza, krstio jedno dijete (unuka odvjet-nika Provincije) u crkvi Kraljice sv. krunice u Za-grebu.

30. kolovoza, nedjelja, u samostanu Sv. Krià na îovu predvodio misu i propovijedao: obla~enje ~etvorice novaka.

31. kolovoza: razgovori s konzervatorima u Tro-giru i Splitu; posjetio bra}u u samostanu u Splitu.

31. kolovoza – 4. rujna: samostan u Kor~uli: 3. kolovoza s. fr. Dragom posjetio fr. Veselka Begi}a na rehabilitaciji u Veloj Luci (Kalos); 4. rujna sudje-lovao u radu Vije}a HKVRPP-a u samostanu se stara dominikanki u Kor~uli; posjetio gradona ~e lnika Kor~ule radi radova na obnovi samostanskog zvonika.

4. – 6. rujna: Dubrovnik-Gru`; 5. rujna sudjelo-vao na Redovni~kom danu u Dubrovniku, na kojem je sudjelovao i biskup dubrova~ki Mate Uzini}.

6. – 7. rujna, samostan u Splitu: 7. rujna s u~iteljem sjemeni{taraca fr. Petrom Gali}em koncelebrirao na misi koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup na po~etku nove {kolske godine u sjemeni{tu u Spli-tu koje poha|aju i trojica na{ih sjemeni{taraca.

11. – 12. rujna: samostan u Rijeci; 12. rujna su-djelovao na Redovni~kom danu u Rijeci.

13. rujna predvodio misu i propovijedao za pro-slavu patrona ̀ upe Uzvi{enja Svetog Krià u Klop~u (Zenica).

14. rujna: sudjelovao u proslavi posvete ùpne crkve u Bosanskoj Dubici, gdje su u 13. st. bili i dominikanci; u crkvi postavljena dominikanska spo-men-obilje`ja te slike sv. Dominika i bl. Augustina Kaòti}a; crkvu je posvetio banjolu~ki biskup Franjo Komarica.

18. – 19. rujna, sudjelovao na Redovni~kim da-nima u samostanu u Splitu, a 18. rujna otvorio izlo`bu o hrvatskim svecima i blaènicima akadem-skog slikara Josipa Botterija Dinija.

21


20. rujna propovijedao na misi u samostanu u Kor~uli prigodom proslave 90. ro|endana fr. Drage Kolimbatovi}a.

23. rujna sudjelovao u radu provincijskog vije}a u samostanu u Zagrebu-Pe{~enici.

25. rujna: sastanak s bra}om u samostanu u Rijeci.26. rujna predvodio misu i propovijedao u kate-

drali u Trogiru na 4. susretu hrvatsko-poljske ka-toli~ke mladeì.

26. – 28. rujna: samostan u Trogiru; nedjelja 27. rujna predvodio misu i propovijedao u samostanskoj crkvi; popodne posjetio samostan na îovu.

4. listopada, prva nedjelja u listopadu, sudjelovao u proslavi za{titnice ùpe Kraljice sv. krunice u Za-grebu; misu je predvodio i propovijedao kapucinski provincijal fra Jure [ar~evi}, predsjednik HKVRPP-a.

7. listopada u dvorani Matice hrvatske u Zagrebu govorio na predstavljanju knjige Stjepana Ku{ara, Filozofija u srednjem vijeku.

8. rujna vodio sprovodne obrede i misu s mjes nim ùpnikom kod Graza (Austrija) za preminulo dije-te mojih ro|aka.

9. listopada, Rijeka: sa fr. Marinkom Zadrom su-djelovao na sastanku s predstavnicima Grada Rijeke o statusu i obnovi samostana u Rijeci.

10. listopada sudjelovao na Redovni~kim danima u \akovu; misu u katedrali predvodio je |akova~ko-osje~ki nadbiskup \uro Hrani}.

22. listopada, Rijeka: sa fr. Franjom [anjekom i bra}om iz Rijeke sudjelovao na otvaranju simpo zija o sedam stolje}a augustinaca u Rijeci (sada{nji do-minikanski samostan); odrào i pozdravno slovo u ime Provincije, uz rije~kog nadbiskupa Ivana Dev -~i}a. Franjo [anjek odrào izlaganje „Rije~ko zajed-ni{tvo augustinaca i dominikanaca“.

23. – 24. rujna, vodio Redovni~ke dane u Zagre-bu; 24. rujna predavanje je imao mons. José Carballo OFM, tajnik Kongregacije za ustanove posve}enog ìvota; popodne krstio jedno dijete u crkvi Kraljice sv. krunice.

25. rujna predvodio misu i propovijedao u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu i tom prigodom bla-goslovio nove postaje Kri`nog puta, rad akadem-skog kipara iz Zagreba Hrvoja Ljubi}a.

26. – 27. rujna sudjelovao u radu plenarne skup-{tine HKVRPP-a u samostanu bl. Augustina Kaò-ti}a u Zagrebu-Pe{~enici.

29. listopada – 1. studenoga: Generalna kurija u Rimu; sudjelovao u pripremi susreta dominikanskih europskih provincijala i regenasa studija koji }e se odràti u Dubrovniku; razgovarao s generalnim po-stulatorom Reda fr. Vitom Gómezom o pokrenutim kauzama bl. Augustina Kaòti}a, bl. Ozane Kotor-ske i o pokretanju kauze za fr. Dominika Bara~a.

1. – 2. studenoga: posjetio bra}u i novake u sa-mostanu u Dubrovniku i Gruù.

3. studenoga u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagre-bu podijelio bogoslovima slu`be ~ita~a i akolite.

6. studenoga sudjelovao u proslavi Dana Filozof-skog fakulteta Dru`be Isusove u Zagrebu.

8. studenoga predvodio misu i propovijedao u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu prigodom otva-ranja Godine jubileja 800 godina Reda; misu je pre-nosila Hrvatska televizija, Hrvatski radio, Hrvatski katoli~ki radio, Radio Marija.

9. studenoga sudjelovao u 50-minutnoj emisiji „Susret u dijalogu“ Prvog programa Hrvatskog ra-dija, a tema je bila Jubilej 800. godine Reda. Sudje-lovala je jo{ s. Slavka Sente OP i ~lan lai~kog bratstva sv. Dominika Robert Miksi}.


22

13. –14. studenoga sudjelovao u radu Vije}a HBK za ustanove posve}enog ̀ ivota i dru`be apostolskog ìvota; na simpoziju 15. studenoga pridruìli su se i (nad)biskupijski povjerenici.

19. studenoga predvodio ve~ernju misu i pro-povijedao u crkvi bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu-Pe{~enici te primio jednostavne zavjete 28 ~lanova novoosnovanoga dominikanskog lai~kog bratstva „Bl. Augustin Kaòti}“.

19. – 22. studenoga u samostanu u Trogiru; 21. studenoga sudjelovao na Memorijalnom turniru „Fr. Dominik Bara~, OP“; 22. studenoga otkrio i blagoslovio spomen-plo~u fr. Dominiku Bara~u na zgradi Op}inskog suda u Trogiru te predvodio misu i propovijedao u crkvi sv. Dominika povodom 70. obljetnice mu~eni~ke smrti fr. Dominika Bara~a. Misu je prenosio Hrvatski radio, Hrvatski katoli~ki radio i Radio Marija.

24. studenoga sudjelovao u jednosatnoj emisiji „Dominik – propovjednik milosti“ Radio Marije, a tema je bila Jubilej 800 godina Reda. Sudjelovala je i s. Ivana Pavla Novina OP i jedna ~lanica domini-kanskoga lai~kog bratstva „Bl. Ozana Kotorska“. U emisiji je bilo rije~i i o fr. Dominiku Bara~u.

24. studenoga pod ve~ernjom misom u crkvi Kra-ljice sv. krunice primio jednostavne zavjete dvoje ~la-nova mladoga dominikanskoga lai~kog bratstva „Bl. Ozana Kotorska“ te primio tri nove ~lanice u novicijat.

26. – 30. studenoga sudjelovao u proslavi Dana HKM Hamburg.

5. prosinca sudjelovao na Sedmom knjièvnom Kranj~i}u u Krièvcima podijelio nagrade dobit nicima u ànru monodrama koji sponzorira Provincija.

7. prosinca sudjelovao u radu provincijskog vije -}a u samostanu u Zagrebu-Pe{~enici.

11. prosinca sudjelovao u radu vije}a HKVRPP-a kod salezijanaca u Zagrebu.

13. prosinca sudjelovao na euharistijskom slavlju u zagreba~koj katedrali prigodom otvaranja Godine milosr|a; popodne kao voditelj Povjerenstva za traj-nu redovni~ku formaciju sudjelovao na duhovnoj obnovi za redovnice grada Zagreba u franjeva~kom samostanu na Kaptolu.

14. prosinca sudjelovao Zagreba~kom sveu~ili{tu na okruglom stolu o mjestu i ulozi francuskoga je-zika i kulture u Hrvatskoj.

18. prosinca u samostanu u Zagrebu-Koloniji predsjedao radom Vije}a za odgoj na{e Provincije.

23

DOMINIKANCI OTVORILI VELIKI JUBILEJ: 800 GODINA REDA ISTINE, SLOBODE I KRUNICE

}oredaca Nikola Barun te izaslanik franjevaca Her-cegova~ke provincije fra Draènko Tomi}. Za olta-rom su bili i trajni |akoni Ratko Podvorac i Miljen-ko Bo{njak te dominikanski bogoslovi, a na misi su bile ~asne sestre dominikanke Kongregacije svetih an|ela ~uvara te ~lanovi dominikanskih lai~kih brat-stava. Pjevao je mje{oviti ̀ upni zbor pod ravnanjem prof. Marija Perestegija, a orgulje je svirao Milan Hib{er. Misno su slavlje u zajedni{tvu prenosili prvi programi Hrvatskoga radija i Hrvatske televizije.

Provincijal dr. Gavri} u propovijedi je govorio o hrvatskoj dominikanskoj zahvalnosti Bogu za sv. Dominika koji je prije osam stolje}a u srcu Crkve osnovao Red propovjednika, za brojne primjere

Sve~anim euharistijskim slavljem u dominikan-skoj samostanskoj i ̀ upnoj crkvi Kraljice svete kru-nice na zagreba~koj Koloniji u nedjelju 8. stude noga 2015. otvorena je Godina jubileja 800. obljetnice osnutka Reda propovjednika, odnosno dominikan-skoga reda. Misno je slavlje predvodio provincijal Hrvatske dominikanske provincije dr. Anto Gavri}, a suslavili su priori, starje{ine i predstavnici iz drugih dominikanskih samostana i ku}a, ~lanovi Sve}e -ni~koga bratstva sv. Dominika, te gosti predsjednik Hrvatske konferencije vi{ih redovni~kih poglavara i poglavarica kapucinski provincijal fra Jure [ar~evi}, karmeli}anski provincijal o. Sre}ko Rimac, sale-zijanski don Pejo Orki}, provincijal franjevaca tre-

IZ @IVO

TA BRA

]E

I ZAJED

NIC

A


24

dominikanske svetosti me|u kojima se u Hrvatskoj ponajprije isti~u bl. Augustin Kaòti} i bl. Ozana Kotorska, ali i mu~enik komunizma Dominik Bara~ koji je strijeljan u Trogiru prije to~no 70 godina, a za kojega dominikanci pripremaju kauzu za pro-gla{enje blaènim. „Vi{e puta dominikanski se red dizao iz pepela. Progonili su njegove ~lanove. Osu-|ivali, proganjali i strijeljali. I u Hrvatskoj. No, Red je uvijek bio svjestan svoga poslanja. Boànska pro-vidnost ho}e da dominikanski red – Red istine, slobode, krunice – kako nas nazivaju – nastavi sa svojim poslanjem propovijedanja i podu~avanja rije~i Bo`je, a njegov je apostolat danas potrebniji negoli ikad. Povijest pokazuje da je Bo`ji blagoslov i u najteìm isku{enjima i neprilikama pratio Red kada se odlu~ no i odva`no predao svome poslanju propovijedanja“ – zaklju~io je u propovijedi pred-voditelj mise.

Tijekom misnoga slavlja dr. Gavri} je upalio ve-liku jubilejsku svije}u, s koje je za vrijeme izvedbe dominikanskoga himna „Salve Regina“ na kraju mise

upaljeno trinaest manjih svije}a za trinaest domini-kanskih zajednica u Hrvatskoj, Sloveniji te Bosni i Hercegovini te svije}a za zajednicu sestara domini-kanki. (T. B.)

[iri prilog o dominikanskom jubileju i slavlju otvaranja Godine jubileja donosi Katarina Erdi}

Glas Koncila, LIV., br 46 (2160), 15. studenoga 2015., str. 11.

25


SUSRET S IZASLANSTVOM IZ BAGDADA

Hanna, koja je zamjenica ravnatelja Akademije u Bagdadu i ujedno profesorica.

Na prijepodnevnim misama u crkvi Kraljice svet e krunice gosti iz Iraka su upoznali ̀ upljane s te{kom situacijom i progonima kr{}ana u Iraku. Na misi u 10 sati propovijedao je ira~ki dominikanac o. Amir. Mons. Basilios je predsjedao na misi u 11.30, uz koncelebraciju dominikanskog provincijala o. Ante Gavri}a i ̀ upnika o. Ante Boba{a. Kaldejski biskup propovijedao je na arapskom jeziku, a s arapskog je

Od 30. svibnja do 2. lipnja dominikanski samo-stan Kraljice svete krunice u Zagrebu bio je doma-}in izaslanstvu iz Mezopotamije.

Izaslanstvo je predvodio biskup Kaldejske kato-li~ke crkve mons. Basilios Yaldo. S njime su bili ira~ki dominikanaca Amir Jaje koji je ravnatelj Aka-demije za humanisti~ke znanosti u Bagdadu i ~lan Papinskog vije}a za me|ureligijski dijalog, o. Tomas Bahnam, tajnik Kaldejskoga katoli~kog patrijar -hata u Bagdadu te ira~ka dominikanka sestra Aman


26

prevodio veleposlanik Republike Hrvatske u Iraku gospodin Jerko Vukas, koji je bio na misi zajedno sa svojim tajnikom u Iraku gosp. Hassanom Dawoo-dom. O. Amir je propovijedao na francuskom.

Situacija kr{}ana u Iraku je vrlo te{ka. Sa Sjevera Iraka raseljeno je vi{e od stotinu i dvadeset tisu}a ljudi, uglavnom kr{}ana koji su iskorijenjeni, poni-èni u svome ljudskom dostojanstvu. Rije~ je o hu-manitarnoj katastrofi nacionalnih i me|unarodnih razmjera. Brojne obitelji su smje{tene u izbjegli~kim centrima, po crkvama, crkvenim dvoranama, u vrlo te{kim uvjetima. Pod progonima i prijetnjama kr{-}ani napu{taju Irak jer nema izbora, „ili napustiti Irak ili umrijeti u Iraku“.

No, unato~ te{koj situaciji, kr{}ani ne èle pasti u o~aj , a to je najteè isku{enje, istaknuo je o. Amir, zahvaliv{i vjernicima na molitvenoj potpori jer im je molitva potrebna da bi ostali ukorijenjeni u Kristu i u svojoj vjeri. Zahvalio je i na nov~anoj potpori koju je Hrvatska dominikanska provincija poslala ira~kim kr{}anima. Ima kr{}ana koji èle ostati u Iraku i, ako treba, umrijeti u Iraku, istaknuo je o. Amir.

Ira~ki dominikanac o. Amir je govorio o djelo-vanju ira~kih dominikanaca i sestara dominikanki. Devet je ira~kih dominikanaca, a sestre su brojnije.

Kongregacija sestara sv. Katarine Sijenske broji 130 ira~kih sestara, a u drugoj Kongregaciji Prikazanja ima 35 sestara. Sestre dominikanke su vrlo angaì-rane u radu s izbjeglicama po izbjegli~kim centrima, iako su i njihovi samostani poru{eni, a sestre mora-le u izbjegli{tvo.

U samostanu u Bagdadu osnovana je Akademija za humanisti~ke znanosti, kao zajedni~ki projekt bra}e dominikanaca i sestara dominikanki. Na Aka-demiji je me|u studentima 30 % kr{}ana a 60-70% muslimana i drugih. To je projekt nade, oaza mira u ira~kome kaosu. Ira~ki dominikanac je posvjedo~io da sami umjereni muslimani èle da kr{}ani i kato-lici ostanu u Iraku jer su oni nada Iraka i most koji povezuje s kr{}anstvom na Zapadu.

U nedjelju nave~er izaslanstvo iz Iraka je sudje-lovalo na sve~anoj misi u zagreba~koj katedrali i procesiji sa zavjetnom slikom Majke Bo`je od Ka-menitih vrata povodom proslave svetkovine za{tit-nice grada Zagreba.

Izaslanstvo iz Iraka sudjelovalo na me|unarodnoj arhivisti~koj konferenciji koju je 28. i 29. svibnja u Rijeci i Pazinu organizirao Dràvni arhiv u Pazinu u suradnji s Hrvatskim dràvnim arhivom, ICA-RUS-om (International Center for Archival Rese-arch) i Dràvnim arhivom u Rijeci.

27


SLAVLJE SVE]ENI^KOG RE\ENJA U SISKU

za sveti red, provincijali i bra}a redovnici franjevci i dominikanci te dijecezanski sve}enici, redovnice i svi okupljeni vjernici, isti~u}i kako to pokazuje je-dinstvo Crkve, te kako je to jedinstvo doista djelo Duha Svetoga. Podsjetio je kako na taj dan sisa~ka katedrala slavi 250 godina od posvete, usporediv{i to pomazanje – posvetu crkve s pomazanjem ruku re|enika. „Crkve se grade i posve}uju zbog Bo`jeg naroda i mi dobro znamo, prema u~enju sv. Pavla, da smo mi – ̀ iva Crkva – ’hram Bo`ji, svet’. Zanim-ljivo je da se crkva, hram Bo`ji izgra|en za okuplja-nje Crkve, posve}uje tako da se pomazuje. I vas }emo, draga bra}o re|enici, uskoro poslije polaganja ruku pomazati, da budete pomazanici Gospodnjiª. [to to zna~i, tuma~i nam ~itanje iz Knjige proroka Izaije… Naime, po sv. Potvrdi zadobili smo poma-zanje Duha koji nas osposobljava da budemo poput Krista – Pomazanika, i mi ’pomazanici’. Taj darDuha sadrì s jedne strane potrebno u~vr{}enje vje-re u du{ama vjernika, a s druge strane i poslanje koje se, u punini, na poseban na~in ostvaruje upravo u sve}eni~koj ministerijalnoj slu`bi u Crkvi i u svije-

Sisa~ki biskup Vlado Ko{i} predvodio je u su-botu 27. lipnja u katedrali Uzvi{enja svetog Krià u Sisku sve~ano misno slavlje tijekom kojeg je za sve}enike zaredio jednog dijecezanskog i tri redov-ni~ka kandidata. Zare|en je dijecezanski kandidat Mario [agolj iz ùpe sv. Josipa Radnika u Sisku, franjeva~ki kandidat fra Silvio [}epanovi} iz ùpe MB Snje`ne u Kutini, te dominikanski kandidati fr. Domagoj Augustin Polan{~ak iz katedralne ̀ upe Uzvi{enja sv. Krià u Sisku i fr. Mirko Irenej Vlk iz ̀ upe sv. Emerika u Oriovcu (Poè{ka biskupija). Na sve ~anom slavlju uz rodbinu, ùpljane i prija-telje mladomisnika sudjelovalo je devedesetak sve-}enika me|u kojima su bili i provincijalni ministar Hrvatske franjeva~ke provincije sv. ]irila i Metoda fra Ilija Vrdoljak, provincijal Hrvatske domini-kanske provincije fr Anto Gavri}, a okupljenima kandidate je predstavio vl~. Vlado Razum, duhov-nik u Nad biskupijskom bogoslovnom sjemeni{tu u Zagrebu.

U homiliji biskup Ko{i} izrazio je radost zbog dana{njeg zajedni{tva u kojem su se na{li kandidati


28

tu. Isus naime citira taj Izaijin tekst koji sadrì nje-govo poslanje. Dakle, dragi re|enici, po svetom redu i mi bivamo pridruèni Kristu, da ispunjeni Duhom Svetim ’navje{}ujemo Radosnu vijest siromasima, proglasimo su`njima oslobo|enje, otvaramo vid slije pima, pu{tamo na slobodu potla~ene i progla-simo godinu milosti Gospodnje’. Mi trebamo kao ponizni sluge pomo}i svojoj bra}i i sestrama – jer svi su na neki na~in siromasi Gospodnji – donositi Krista kao radosnu vijest, otvarati o~i da ljudi vide Istinu jer su im o~i du{e ~esto zatvorene, izvesti zarobljene grijehom na slobodu… To je poslanje koje po Duhu Svetom na poseban na~in s Kristom glavom dijeli njegov apostol-misionar-poslanik, sve-}enik“, poru~io je biskup re|enicima.

Govore}i o drugom ~itanju gdje sveti Pavao po-ti~e svog u~enika Timoteja rije~ima „Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po pro-ro{tvu zajedno s polaganjem ruku starje{instva“, biskup je poru~io re|enicima kako im on to isto ̀ eli, „da budete svjesni milosnog dara koji vam Gospodin daje po polaganju ruku za slu`bu prezbitera u Crkvi, te da taj dar ne zanemarite, nego naprotiv da ga raz-vijate te da on po va{em zalaganju i suradnji s Bo`-jom milo{}u neprestano raste i napreduje. Va{a }e du`nost, draga bra}o kandidati za prezbiterat, biti prije svega okupljati zajednicu Kristovih u~enika i krijepiti ju svetim otajstvima. To je slu`ba Dobroga pastira, o kojoj sam Gospodin progovara u Evan|elju (Iv 10, 11-16). ’Pastir dobri ìvot svoj polaè za svoje ovce…’ za razliku od najamnika, komu nije stalo do ovaca pa se vi{e brine za sebe i svoje potre-be, tako da u nevolji napu{ta stado i spa{ava sebe. Naprotiv, dobar pastir poznaje svoje vjernike i za njih se `rtvuje, misli vi{e na njih i njihovo dobro negoli na sebe i svoje potrebe“, rekao je biskup te dodao kako je taj altruizam, sve do spremnosti na mu~eni{tvo, odlika dobroga pastira.

U nastavku biskup je ustvrdio kako danas nisu laka vremena niti je mogu}e biti Kristov sve}enik zaokupljen vlastitom komocijom, te kako se danas traè doista svjedoci „martyri – mu~enici“. „Molimo Gospodina, Dobroga Pastira, da i vi budete dobri pastiri, spremni `rtvovati se za dobro – i vje~no i vremenito – svojih vjernika koji vam budu povjere-ni, kojima }ete biti poslani na ovaj ili onaj na~in. Kao

{to Crkva nije radi sebe nego radi spasenja svijeta, tako i Kristovi sve}enici nisu postavljeni u tu slu`bu radi sebe nego radi Crkve i radi spasenja svih ljudi. Isus kaè da Dobri pastir ne ostavlja svoga stada kada na njega nasrnu vuci, dok najamnik bjeì i pre-pu{ta svoje stado vucima grabe`ljivcima. Tko su ti vuci koji stado Bo`je grabe i razgone? O, da, ima ih puno, na svim stranama. To su oni koji nasr}u na na{e vjernike siju}i laì, poluistine i unose}i razdor, oni koji zavode ljude i upropa{}uju. Naàlost, na{i vjernici su ~esto prepu{teni tim ’vucima’ i stradava-ju ako ih ne branimo upravo mi, koji smo postav-ljeni za njihove pastire. A kako da ih obranimo, {to mi moèmo ~initi? Prvo je da ne pobjegnemo, da ostanemo s njima, s na{im vjernicima, da oni znaju da nisu sami u toj borbi, zatim da ne odstupimo od svoje du`nosti da ih branimo tako da raskrinkavamo laì, da otkrivamo istinu, da se ne umorimo zastu-pati pravednost u svim odnosima koje ̀ ive na{i vjer-nici, da se borimo da se ne zamra~e vrijednosti ̀ ivo-ta, obitelji, na{ih branitelja, domoljublje koje ~esto ti ’vuci grabe`ljivci’ tuma~e u sasvim krivom smislu. Uzmimo promatrati lik blaènog kardinala Alojzi-ja Stepinca. Njegov nam lik, koji blista najjasnijim sjajem i za koga je sv. Ivan Pavao II. papa izjavio da je ’najsvjetliji lik Crkve u Hrvata’, ve} 70 godina blate i èle zatamniti – od la`nih optu`bi na monti-ranom, ’preàlosnom procesu’, kako se izrazio papa Pio XII., pa do komunisti~ke promid`be kojom se sluè jo{ uvijek neki mediji, pa i politi~ari koji mrze sve {to je hrvatsko i katoli~ko, premda je upravo bl. Alojzije spa{avao i tolike strance i tolike ljude koje su progonili totalitarni reìmi, bilo nacisti~ki bilo komunisti~ki“, upozorio je biskup te je jo{ podsje-tio i na rije~i bl. Stepinca u kojima je govorio o sve-}eni~kom pozivu.

Na kraju biskup je jo{ poru~io re|enicima: „Na{e je poticati na{ kr{}anski narod, utvr|ivati ga u istini, otvarati mu o~i i lije~iti du{u, hraniti ga Kruhom ìvim, zapaliti ga ognjem Duha, no zato i sami mo-ramo biti uhranjeni tim Kruhom i gorjeti tim Ognjem. Neka vas zagovara i nad vama, dragi re|enici, bdije sv. Kvirin, sisa~ki biskup i mu~enik te bl. Alojzije Stepinac“. Misno slavlje animirao je Biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Bla{kovi} i uz orgulja{ku pratnju Marijane Bo~ek. (IKA)

29


MLADOMISNI^KO SLAVLJE FR. DOMAGOJA POLAN[ÂKA U SISKU

Fr. Domagoj Augustin Polan{~ak sve~ano je u nedjelju 12. srpnja proslavio mladu misu u sisa~koj katedrali Uzvi{enja sv. Krià.

Uz mno{tvo vjernika, dominikanske bra}e i se-stara te drugih sve}enika u sve~anosti su sudjelovali provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavri} i katedralni ùpnik vl~. Marko Kara~a. Na mladoj misi je bila i jedna skupina iz ̀ upe Petrov~e u Sloveniji, zajedno s fr. Ivanom Arzen{ekom i se-strama dominikankama. Propovijedao je fr. Hrvoje Lasi}, profesor filozofije koji je jedno vrijeme mla-domisniku bio i odgojitelj u samostanu u Zagrebu.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je zajed-ni~ko slavlje za obiteljskim stolom.

Mladomisnik je ro|en 27. kolovoza 1981. u Sis-ku. Sve~ane (doìvotne) zavjete u Redu bra}e pro-povjednika poloìo je 17. kolovoza 2014. u Zagrebu. Red |akonata primio je u zagreba~koj katedrali 25. listopada 2014., a prezbiterata u 27. lipnja 2015. sisa~koj katedrali Uzvi{enja sv. Krià polaganjem ruku sisa~kog biskupa mons. Vlade Ko{i}a.

Prije ulaska u Red diplomirao je filozofiju i kom-parativnu knjièvnosti. Teolo{ki studij zavr{io je na Filozofsko-teolo{kom institutu Dru`be Isusove u Zagrebu (studij je afiliran Papinskom sveu~ili{tu Gre-goriana u Rimu). Na Filozofskom fakultetu Dru`be Isusove u Zagrebu pomaè u nastavi kao demonstra-tor na kolegiju iz Povijesti anti~ke filozofije.


30

MLADA MISA FR. MIRKA IRENEJA VLKA

ùpa, te bra}a sve}enici iz dominikanskih samosta-na iz Zagreba i Bola na Bra~u. Propovijedao je u~itelj bra}e studenata i ùpnik iz Kraljice sv. krunice fr. Anto Boba{. Fr. Anto je na kreativan i originalan na~in povezao poruku evan|eoskog navje{taja dva-deset i ~etvrte nedjelje kroz godinu, tradicije i po-slanja Reda bra}e propovjednika te mladomisniko-va ìvota i karaktera.

Sudionici mladomisni~kog slavlja nedvojbeno }e jo{ dugo vremena pamtiti obja{njenje za{to fr. Mirko svakoga pozdravlja s latinskim pozdravom „Ave“ te pjesmu „Mirko, ti si na{a nada“ koju su u trenutku inspiracije otpjevala bra}a studenti pro{le godine na Mirkovu imendanskom slavlju.

Nakon mladomisni~kog slavlja mladomisnikova obitelj, prijatelji i gosti pozvani su na objed u op-}inskoj vi{enamjenskoj sali za slavlja koji je zavr{io u pjesmi i vedrom raspoloènju. Tijekom objeda svoje glazbene talente pokazalo je lokalno kulturno--umjetni~ko dru{tvo i predstavnici ê{ke besede – Slavonski Brod.

U nedjelju 13. rujna u ùpi sv. Emerika u Oriov-cu, nedaleko od Slavonskog Broda, proslavljena je mlada misa fr. Mirka Ireneja Vlka. Bilo je to ujedno drugo mladomisni~ko slavlje u Oriovcu ovoga ljeta nakon „su{e“ od ~etrdeset i {est godina i mlade mise vele~asnog Mije Gabri}a, zagreba~kog kanonika. Mladoj misi prethodila je trodnevnica – duhovna priprava.

Na sam dan mlade mise iz Zagreba su doputova-la bra}a iz samostana Kraljice sv. krunice i bl. Au-gustina Kaòti}a, kao i ~lanovi dominikanskoga lai~kog bratstva bl. Ozane Kotorske te zbor bogo-slova i mladih ùpe Kraljice sv. krunice.

Prema ustaljenom obi~aju, prije samoga misnog slavlja mladomisnik je zatraìo blagoslov svojih ro-ditelja na pragu obiteljskoga doma. Potom se for-mirala procesija koja je proslijedila glavnom ulicom do ̀ upne crkve sv. Emerika i parka u sredi{tu Oriov-ca gdje je slavljena mlada misa.

S mladomisnikom su koncelebrirali ùpnik vl~. Zdravko Ragu`, kao i sve}enici iz svih susjednih

31


PROSLAVA SV. DOMINIKA I SVEÂNIH ZAVJETA FR. IVANA DOMINIKA ILIÎ]A

Subota 8. kolovoza u zagreba~kom samostanu Kraljice sv. krunice obiljeèna je dvostrukim slav-ljem. Kao i svake godine proslavljena je svetkovina sv. Dominika, utemeljitelja Reda, a radost toga dana uve}ana je polaganjem sve~anih zavjeta fr. Ivana Do-minika Ili~i}a. Ve~ernje misno slavlje predvodio je gvardijan franjeva~kog samostana na Kaptolu fra Zdravko Lazi}, a prigodnu homiliju uputio je fra Daniel Patafta.

Na po~etku mise prior samostana fr. Slavko Sli{kovi} pozdravio je bra}u franjevce, provincijala Hrvatske dominikanske provincije fr. Antu Gavri}a, drugih dvadesetak sve}enika kako dijecezanskih tako i iz raznih redovni~kih zajednica, sestre dominikanke, dominikansku obitelj i sve nazo~ne. Poseban pozdrav uputio je obitelji i prijateljima zavjetovanika.

Nakon fra Danielove propovijedi, obred zavje-tovanja predvodio je provincijal Gavri}, a nakon mise uslijedio je zajedni~ki objed za uzvanike u sa-mostanskoj blagovaonici.

Fr. Ivan Dominik Ili~i} ro|en je 24. travnja 1985. godine u Slavonskom Brodu od oca Dragana i maj-ke @eljke ro|. Ivezi}. Nakon studija farmacije stu-pio je u dominikanski red. Prve zavjete poloìo je 20. kolovoza 2011. godine. Polaganjem sve~anih zavjeta postao je punopravni ~lan Hrvatske domi-nikanske provincije.


32

OBNOVA JEDNOSTAVNIH ZAVJETA NA ÎOVU

tovanici se predaju oslu{kivanju i vr{enju Bo`je volje. Isusova prispodoba o kralju koji, nakon {to se nitko nije odazvao pozivu na svadbu njegova sina, {alje svoje glasnike na raskr{}a da pozovu sve na koje nai|u, a posebno njegove rije~i: „Mnogo je zvanih, malo izabranih“ ostale su nam za razmi{ljanje.

Fr. Ivan Zrno, OP

U samostanskoj crkvi Sv. Krià u Arbaniji na otoku îovu 20. kolovoza, na spomendan sv. Ber-narda, tijekom ve~ernje svete mise, fr. Marko Do-koza, fr. Mladen Folnovi}, fr. Anto Gavranovi} i fr. Ante Kazoti obnovili su jednostavne zavjete na go-dinu dana u Redu propovjednika.

Provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavri}, u ~ije su ruke zavjetovanici poloìli zavjete, pozvao ih je da tijekom sljede}e godine in-tenzivnije razmi{ljaju o svojem pozivu, potpunije se predaju}i onome na {to su pozvani. Rasti i napre-dovati u ljubavi, „stupanj po stupanj“, kako to go-vori sveti Bernard razra|uju}i ~etiri stupnja ljubavi.

Liturgijska ~itanja podsjetila su okupljene da izvr{avaju svoja obe}anja i kada im to predstavlja veliku muku, kao starozavjetnom Jiftahu, ali da zna-ju da Gospodin „ne traì `rtve paljenice ni okajnice ve} vr{enje njegove volje“ (usp. Ps 40, 5.7-10).

Upravo obe}avaju}i posluh Bogu, Blaènoj Dje-vici Mariji, svetom Dominiku i u~itelju Reda, zavje-

33


DOMINIKANCI BOGATIJI ZA JEDANAEST NOVIH MLADIH ZAVJETOVANIH REDOVNIKA!

pod vodstvom u~itelja novaka fr. Nikole Leopolda Nosa te duhovnih vje`bi koje su tjedan prije zavje-ta imali u Perastu. Slavlju prvih zavjeta nazo~ile su i obitelji novaka, rodbina, prijatelji i vjerni~ka zajed-nica koja je svojom molitvom èljela poduprijeti njihovu odluku da svoj ìvot posvete Gospodinu u Redu propovjednika.

Provincijal Gavri} u propovijedi je kazao kako je Isusovim suvremenicima bilo te{ko prihvatiti ne samo njegov govor nego i njegovu osobu, te dodao kako smo i svi mi danas pozvani zauzeti svoj stav prema Isusu. „Je li Isus Krist doista Sin Bo`ji ili tek jedan od ljudi koji ima tako lijepih misli? Je li Isus Krist ona osoba koja jedina moè udovoljiti mojoj

âk jedanaest mladih dominikanskih novaka poloìlo je u nedjelju, 23. kolovoza prve jednostav-ne zavjete na tri godine za vrijeme koncelebriranog euharistijskog slavlja u samostanskoj crkvi sv. Do-minika u Dubrovniku. Poslu{nost u~itelju Reda fr. Bruni Cadoréu preko provincijala Hrvatske domi-nikanske provincije fr. Ante Gavri}a, koji je pred-vodio slavlje, izrekli su: Dominik [tefuli}, Karlo Alan Kevo, Bernard Marija Prel~ec, Pio Buzov, Ivan Babi}, Josip Bernard Knez, Luka Jankovi}, Josip Doli}, Emanuel ân~i}, Marin Golubovi} i Matej Trupina.

Oni su prve zavjete poloìli nakon godine novi-cijata koju su proveli u samostanu u Dubrovniku


34

è|i za sre}om rije~ima koje vode u ìvot vje~ni?“ Propovjednik je naglasio va`nost odgovaranja na takva pitanja jer u ìvotu svakog ~ovjeka, bilo re-dovnika bilo vjernika laika, dolaze trenuci kad ljud-ska snaga nije dovoljna da bi ostali vjerni onome {to Bog od njih traì. U takvim trenucima Bog kojem vjerujemo daje snagu da se ostane vjerno njemu.

Obra}aju}i se jedanaestorici novaka, provincijal je kazao: „Draga bra}o zavjetovanici, vi }ete za koji trenutak u ruke svoga poglavara poloìti zavjete nad knjigom Konstitucija na{ega reda. Znakovita je to gesta. Polaète zavjete u ruke starijega brata i time potvr|ujete da sebe èlite potpuno predati u ruke bra}e, a preko bra}e poslanju reda, koji je u srcu Crkve.“ Govore}i o zavjetima koje polaù naglasio je kako je, kad je rije~ o poslu{nosti, va`no razumje-ti da je to poslu{nost iz ljubavi.

Prve zavjete novaci su poloìli na blagdan domi-nikanske tre}oredice sv. Ruè Limske. U sklopu obreda provincijal je blagoslovio {kapulare blago-slivljaju}i tako i njihova redovni~ka odijela.

Prior samostana fr. Matijas Farka{ izrazio je za-dovoljstvo na ovoj generaciji novaka, koja je njemu prva generacija od kada je preuzeo du`nost priora, pa mu je tim vi{e prirasla srcu. Zahvaljuju}i svima u~itelj novaka fr. Nikola Noso podsjetio je na obred obla~enja kojeg su novaci imali prije godinu dana, te ustvrdio da je protekla godina bila jedna milosna godina u kojem ih je sve nosila milost Bo`ja te im poèlio da ih ona i dalje u ìvotu prati.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Oratorijski zbor crkve sv. Marka u Zagrebu „Cantores sancti Marci“ s dirigentom Juricom Petrom Petra~em i orgulja{em Pavaom Mar{i}em.

Napomenimo da je ovo jedna od brojnijih gene-racija koja je posljednjih desetlje}a polagala prve zavjete u Redu propovjednika, koji tako svjedo~i da ima mladih ljudi koji se ne boje odgovoriti na Bo`ji poziv izabiru}i redovni~ki put.

Angelina Tadi}www.dubrovacka-biskupija.hr

35


POÊTAK NOVICIJATA ÊTVORICE POSTULANATA

U nedjelju 30. kolovoza 2015., tijekom svete mise u samostanskoj crkvi Sv. Krià na otoku ̂ iovu, ~etvorica postulanata, Antonio Franjo, Ilija Le{i}, @eljko Posari} i Dajan Topalovi} obukli su redovni~ki habit i primljeni su u novicijat Hrvatske dominikan-ske provincije.

Euharistijsko slavlje predvodio je provincijal fr. Anto Gavri}, a ~inu obla~enja nazo~ili su roditelji, obitelj i prijatelji bra}e novaka. Obred primanja zapo~eo je simboli~nim ~inom prostracije u kojem kandidati traè milosr|e Bo`je i milosr|e bra}e ~ijoj se obitelji èle pridruìti.

Fr. Anto Gavri} je posvijestio okupljenima da nas Isus poziva da znamo u svom ìvotu stavljati rije~ Bo`ju na mjesto koje joj pripada. U trenutku kada ovim svijetom vlada more informacija i rije~i koje mnogi izgovaraju bez imalo odgovornosti, ovi

mladi}i ulaze u Red u kojemu rije~ ima posebno zna~enje.

Ali ta rije~ duboko je promi{ljana, proìvljavana i prou~avana. To je rije~ Bo`ja koja duboko odje kuje u onome srcu koje je prihva}a. Rije~ koja nije izoli-rana ve} duboko proìvljena s patnjama ljudi s koji-ma bra}a ìve i me|u kojima djeluju.

Nakon propovijedi, postulanti su pitani o svojoj nakani i spremnosti da hode u novosti ̀ ivota naslje-duju}i Isusa po primjeru svetoga Dominika i ustra-ju}i u savr{enom samostanskom opsluìvanju. Nji-hovu volju provincijal je potvrdio rije~ima: „Gos-podin koji je zapo~eo, on neka i dovr{i.“

Uslijedio je ~in primanja i obla~enja habita nakon kojega su novaci povjereni brizi u~itelja fr. Nikole Leopolda Nose.

Sljede}ih godinu dana, fr. Bonifacije (Antonio), fr. Ilija, fr. Bla` (@eljko) i fr. Dajan u zajednici sa-mostana sv. Dominika u Dubrovniku temeljitije }e upoznavati svoj poziv, isku{avati na~in ̀ ivota u Redu i oblikovati se dominikanskim duhom, a bra}a }e provjeravati njihovu namjeru i prikladnost.

Fr. Ivan Zrno, OP


36

NIKOLA DUGAND@I] PROSLAVIO 50. OBLJETNICU MISNI[TVA U BOLU

rom Hvarske biskupije mons. Stankom Jer~i}em, priorom tamo{njega bolskoga samostana o. Dami-rom [oki}em i dvadesetak okupljenih dijecezanskih i redovni~kih sve}enika. Pozdravljaju}i subra}u re-dovnike koji se od 21. do 26. lipnja nalaze na duhov-nim vje`bama u tome samostanu, bolski ùpnik o. [oki} izrazio je radost zbog slavlja zlatomisni~koga slavlja o. Dugandì}a, primijetiv{i kako se ono doga|a uz svetkovinu sv. Ivana Krstitelja kada tro-jica dominikanaca slave imendan, o. Ivo Plenkovi} iz Bola, o. Ivan Iko Mateljan iz Splita i o. Van~i Arzen{ek iz samostana Gospe Svete u slovenskome Petrov~u. êstitav{i slavljeniku visoki jubilej sve-}eni{tva, pozvao je sve na molitvu zahvale kroz eu-haristijsko slavlje uz 50. obljetnicu njegove sve}e-ni~ke slu`be. „Nitko ro|en od ène nije ve}i od Ivana Krstitelja! Ovaj nas blagdan poziva na pre-poro|enje po samome Duhu Svetomu kako bismo {to dostojnije prikazali Bogu misno slavlje“, tim rije~ima zapo~eo je euharistijsku slu`bu o. Dugan-dì} uz kojega su u prezbiteriju bili biskupijski vikar Jer~i} i doma}in o. Plenkovi}.

U prigodnoj homiliji generalni vikar mons. Jer~i} osvrnuo se na Marijin pohod ro|akinji Elizabeti i njihovu me|usobnu radost, ustvrdiv{i da je Marijin i Elizabetin susret primjer kako bi trebali izgledati me|uljudski susreti. U korijenu rije~i susret je ra-dost, sre}a. Svaki susret trebao bi voditi prema sre}i. Bez ljudskih susreta ni ljudski ìvot nema smisao, rekao je, izme|u ostaloga, mons. Jer~i}. Izraàvaju}i radost zbog proslave zlatnoga jubileja sve}eni~ke slu`be o. Dugandì}a, istaknuo je va`nost proslave tih obljetnica, tim vi{e {to se radi o 50. obljetnici, kako je rekao, „ustrajanja u savezu i vjernosti prema

^lan Hrvatske dominikanske provincije o. Ni-kola Dugandì} proslavio je u srijedu 24. lipnja sve~anim misnim slavljem 50. obljetnicu misni{tva u ùpi Gospe Karmelske u Bolu na Bra~u gdje se nalazi dominikanski samostan Sv. Marije Milosne. Okruèn subra}om dominikancima iz gotovo svih samostana te provincije, o. Dugandì} slavio je u samostanskoj crkvi zahvalnu euharistiju u koncele-braciji s provincijalom Hrvatske dominikanske pro-vincije o. Antom Gavri}em, zatim generalnim vika-

37


Bogu i bli`njemu“. Istaknuo je, pritom, kako su 20. lipnja u hvarskoj katedrali za sve}enike zare|eni Milan [ari} i Ivan Jurin, te pozvao vjernike na moli-tvu za nova duhovna zvanja. Na kraju homilije mons Jer~i} pro~itao je pjesmu zlatomisniku koju je sasta-vio uz tu prigodu, a zavr{ava rije~ima: „Na blagdan najve}eg {to rodila ga èna Crkva je Bo`ja s tobom okupljena, I ba{ pred Licem onog Svetog Platna Sret-no se slavi Misa tvoja zlatna. Hvala ti, Niko, brate nam premili, Zlatomisni~e, Bog nam te poìvi!“

U prigodnoj rije~i zlatomisnik je ukratko pod-sjetio okupljenu subra}u dominikance, zatim dije-cezanske sve}enike i vjernike na sve}eni~ki put i ìvot, posebno na vi{egodi{nju slu`bu me|u vjerni-cima u Chicagu. Podsjetio je na 1950. godinu kada je sudjelovao na tzv. prvomajskoj paradi u Ljubu{-komu. Kako je rekao, specijalno odre|eni omladin-ci tada su zapo~injali partizanske pjesme, me|u kojima je jedan od njih zapo~eo pjesmu „Od Ljubu{-koga do Mostara, ne}e biti popa ni oltara“. Samo 15 godina kasnije, na blagdan sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1965., u zagreba~koj katedrali 65 mladih bogoslova, me|u kojima i 11 dominikanaca, postali su sve}eni-ci po rukama kardinala Franje [epera, rekao je, uz ostalo, o. Dugandì}, istaknuv{i pritom kako mu putovi nisu bili poplo~ani zlatnim nitima. „Uz po-mo} Boga, uz pomo} roditelja, uz pomo} subra}e i provincije stigao sam do za mene sretnoga dana. Ovo nije moja proslava ve} proslava moje zajednice i moje provincije, a na poseban na~in na{ega provin-cijala Gavri}a“, rekao je slavljenik, zahvaliv{i svima koji su mu omogu}ili da zlatni jubilej sve}eni{tva proslavi me|u subra}om redovnicima u Bolu.

O. Nikola Dugandì} ro|en je 1937. godine. Ve} s 8 godina pro{ao je Kri`ni put od Novske do Blei-burga, te od Bleiburga do Zadra. Kroz 26 godina nije mogao dobiti vizu da bi iz SAD-a pohodio svoju domovinu. Od 1981. godine bio je voditelj hrvatske katoli~ke misije Bl. Alojzije Stepinac u Chicagu, sve do 2006. godine kada se hrvatski dominikanci po-vla~e u Hrvatsku, a misiju preuzimaju hrvatski fra-njevci. Svoja ìvotna iskustva zabiljeìo je u knjizi „Ovo nije pri~a – od Krlovca do Michigana i natrag“ koju je prije 5 godina objavila dominikanska naklada Istina. O. Dugandì} sada je ~lan zajednice splitskih dominikanaca u kojoj je obna{ao i slu`bu priora.

(IKA)

ZLATOMISNIKU(padre Nikoli Dugandì}u – u Bolu,

Sv. Ivan Krstitelj, 2015.)

Blaèn ~as onaj trideset i sedmeKad an|el Bo`ji na Krlovac sjede,Na izvor vodu u kr{nome CernuTer u kom{iluk Dugandì}a svrnuDa tvog ìvota zapali lanternu!Providnosti Bo`joj nek je na{a hvala[to ti obitelj o~uvat je znalaOd zlovremenih svakojakih zalaTe s njom i tebe povesti jo{ malaIz gladne, drage ti HercegovineDo „Obe}ane zemlje“ Slavonije,Zatim kroz mra~ne rata kri`ne putePod zavi~ajne vratiti te skute.Blaèna ova Bijele bra}e {kola:Kroz Ljubu{ki te dovela do BolaI odavde do Dubrovnika bijela,Gdje odora ti na ramena sjela,Dominikovim duhom obuzela.I tako do|e {esdeset i peta:Tek jednog manje brojila je ~etaNa svetkovinu Apostola PetraU Poglavitog grada katedraliPred nadbiskupa [epera ste stali,Ko snoplje zlatno licem na tlo pali,@ivote mlade Bogu svom predali;Tad povrh di~nog habita ti bijelaMisni~ko ruho obavi ramena.Duh Gospodnji te, poletna i mlada,Hitro ponese do Chicaga grada,Da u tom svome ameri~kom graduUz dubl-De pjeva{ svoju Misu mladuTer Isusova Srca na oltaruSve~ano Vi{njem zahvali{ na daru.Na blagdan najve}eg {to rodila ga ènaCrkva je Bo`ja s tobom okupljenaI ba{ pred Licem onog Svetog PlatnaSretno se slavi Misa tvoja zlatna.Hvala ti, Niko, brate nam mili,Zlatomisni~e, Bog nam te poìvi!

Don Stanko Jer~i}


38

FRANJO [ANJEK I MARIJAN BI[KUP PROSLAVILI ZLATOMISNI^KE JUBILEJE

i u svijetu, gdje su se proslavili svojim teolo{kim i znanstvenim djelima, kako na zagreba~kom Kato-li~kom bogoslovnom fakultetu, tako i prebogatim teolo{ko-znanstvenim opusom. Izrazio je radost da se dvojica bra}e danas nalaze ovdje, gdje su nakon 50 godina potvrdili svoju vjernost i odanost Bogu, Gospodinu Isusu, koji ih je davne 1965., zajedno s jo{ stotinjak sve}enika pozvao u svoju slu`bu, a me|u kojima su bila i jedanaestorica dominikanaca. Izraàvaju}i radost zbog proslave zlatnoga jubileja sve}eni~ke slu`be dvojice bra}e, provincijal je ista-knuo va`nost proslave tih obljetnica, tim vi{e {to je rije~ o 50. obljetnici, kako je rekao, „ustrajanja u savezu i vjernosti prema Bogu i bli`njemu“.

Slavljenici su tako|er izrazili radost, kazav{i da to slavlje nije samo njihovo nego i cijele dominikan-ske zajednice i provincije te su zahvalili svima koji su im omogu}ili da to proslave zajedno sa bra}om u zagreba~koj crkvi i samostanu Kraljice svete kru-nice, koju dominikanci posebno {tuju i ~iju pobo`-nost promi~u. Misno slavlje pjevanjem je animirao veliki mje{oviti ùpni izbor.

Posebnu sve~anost slavlju dala je nazo~nost dvo-jice 27. lipnja zare|enih sve}enika Hrvatske domi-nikanske provincije o. Domagoja Polan{~aka i o. Mirka Vlka. Oni su na kraju misnog slavlja svima udijelili svoj mladomisni~ki blagoslov.

Nakon liturgijskog slavlja u samostanu je upri-li~en zajedni~ki objed i druènje za svu bra}u domi-nikance, rodbinu i prijatelje sve~ara. (IKA)

Vidi tako|er: @eljka Valentin~i}, Mnoge su zadu-ìli, Glas Koncila, LIV., br 28 (2142), 12. srpnja 2015., str. 10.

Akademik o. Franjo [anjek i profesor emeritus o. Marijan Bi{kup proslavili su u nedjelju 28. lipnja 50. obljetnicu sve}eni{tva. U ̀ upnoj i samostanskoj crkvi Kraljice svete krunice na zagreba~koj Kolo niji, okruèni s dvadesetak bra}e dominikanaca, zahval-nu misu sa zlatomisnicima prevodio je i propovije-dao provincijal dr. o. Anto Gavri}.

Uvode}i u sve~ano jubilejsko euharistijsko slav-lje, provincijal je okupljene vjernike upoznao sa ìvotom i sve}eni~kim djelovanjem dvojice domini-kanaca, koji su uvelike zaduìli ne samo Hrvatsku dominikansku provinciju nego i Crkvu u Hrvata, pa

39


ZLATNA MISA FR. STJEPANA KRASI]A I FR. ANTE KOVAÊVI]A

Hrvatskoj dominikanskoj provinciji {to su ga pri-mili i {to su mu u ovih 50 godina iskazali povjerenje, zahvalio je svojim roditeljima i odgojiteljima me|u kojima je bio i fr. Drago. Ispri~ao se u svoje ime i uime dr. fr. Stjepana ako su ikada u ovih 50 godina koga uvrijedili, rastuìli ili sablaznili, jer kako je re-kao „i mi smo ljudi“, i zatraìo oprost.

Proslava se nastavila u klaustru samostana s vjer-nicima, dominikankama koje su stigle s Kor~ule zajedno s ~asnom majkom Katarinom Maglicom i novacima.

Dr. Krasi} svoju zlatnu misu sve~anije }e prosla-viti u îtluku, na svetkovinu Uznesenja Blaène Djevice Marije na nebo, 15. kolovoza.

(IKA)

O proslavi zlatnih jubileja pisao A.T., Jubilarci zatraìli oprost, Glas Koncila, LIV., br 28 (2142), 12. srpnja 2015., str. 10.

U crkvi Sv. Krià u Gruù u ponedjeljak 29. lip-nja, na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, fr. Ante Kova~evi} i dr. fr. Stjepan Krasi} pro-slavili su pola stolje}a svoga sve}enstva. Na istu svetkovinu prije 50 godina u zagreba~koj prvostol-nici mons. Franjo [eper zaredio je brojne nove sve-}enike, me|u njima i jedanaest dominikanca. Misno slavlje u Gruù predvodio je fr. Ante, a na zlatnoj misi propovjednik je bio fr. Drago Kolimbatovi}, koji je ujedno obojici slavljenika bio propovjednik i na mladoj misi.

Fr. Drago istaknuo je kako „sve}enik nije bilo tko, nego Bo`ji poslanik, poslanik koji u njegovo ime propovijeda, u njegovo ime rije~i izgovara“, uspore|uju}i to s Isusovim rije~ima: „Kako je mene poslao Otac i ja {aljem vas“. Fr. Drago pozvao je vjernike da „u svakom sve}eniku gledaju Krista ba{ poput sv. Katarine Sijenske koja je znala govoriti da je sve}enik, slatki, drugi Krist, ali ga nije gledala zbog njegove svetosti, uzoritosti ve} zbog zadatka koji mu je namijenjen“. Propovjednik je tako|er ista-knuo kako je „sve}enik i ~ovjek koji je na meti po-zitivnih i negativnih napada“, te usporedio kako su „napadi za vrijeme komunizma bili direktni, otvo-reni i jasni, a sada su ti napadi iz podzemlja“, te je pozvao vjernike da od srca mole za njih, ali i za one mlade koji su na tom putu, da uvijek budu dosljed-ni svome pozivu. „Sve}enik je uzor kr{}anskog ̀ ivo-ta, barem bi trebao biti“, zaklju~io je fr. Drago. Po-zvao je na molitvu za nova zvanja i istaknuo kako treba vi{e moliti za kvalitetu, nego brojnost. Na kraju mise zlatomisnik fr. Ante zahvalio je Bogu,


40

STJEPAN KRASI] NA BLAGDAN VELIKE GOSPE PROSLAVIO ZLATNU MISU

da se prvi od nas sve}enika, onaj u Rimu naziva pontifex – mostograditelj, most izme|u nebesa i zemlje, izme|u Boga i ~ovjeka, izme|u Stvoritelja i svih njegovih stvorenja – rekao je u dijelu svoje propovijedi msgr. Vuk{i} i napomenuo da sve}e-ni~ka slu` ba sa sobom nosi silnu odgovornost, sil-nu ~ast, do stojanstvo, ali i snaàn osje}aj nedostat-nosti, nedoraslosti za veliku ~ast koja je povjerena slu`benicima Bo`jim.

Tako|er, Vuk{i} je u svojoj propovijedi naglasio da je sve}eni~ko poslanje u~initi sve da se Gospodin Bog na duhovan na~in rodi u ìvotu ljudi te da je stoga na osobit na~in, na blagdan Velike Gospe, pri-kladno govoriti o sve}eni{tvu prije svega iz razloga {to je osnovno poslanje Blaène Djevice Marije bilo u tome da Boga rodi ljudima i da Gospodina posre-duje svakom Bo`jem stvorenju.

Nastavljaju}i svoju propovijed msgr. Vuk{i} je pojasnio da sve}enici svoje poslanje obavljaju pose-bice na dva na~ina: propovijedanjem i dijeljenjem sakramenata.

– Danas zahvaljujemo fra Stjepanu {to je u svojih 50 godina, posebice kao profesor, bio u prilici svje-do~iti ovaj sadràj. Meka mu Gospodin uzvrati obi-ljem svojih blagoslova za svako sve}eni~ko svjedo-~anstvo, za svaku izgovorenu rije~ u potvrdu evan-|eoskih vrednota – rekao je msgr. Vuk{i}, koji je tako|er izra~unao da je fra Stjepan sluè}i barem po jednu Misu dnevno u svojih 50 godina sve}eni{tva sluìo sv. Misu 18 250 puta.

Zahvala Bogu na prekrasnom daru za cijelu ùpnu zajednicu

– Zahvaljujem dragom Bogu na ovom prekra-snom daru i danu za na{u ̀ upnu zajednicu. Ove smo godine proslavili dvije mlade mise i jednu zlatnu, jednako kao i pro{le godine. Velika je to stvar za jednu ùpnu zajednicu – rekao je fra Miro [ego,

Blagdan Velike Gospe, svetkovina uznesenja Blaène Djevice Marije, proslavljena je u ̀ upi Krista Kralja – îtluk, a uz tradicionalnu proslavu blagda-na razlog za radost ùpljana bila je i proslava zlatne mise fra Stjepana Krasi}a, dominikanca koji je mla-du misu proslavio u rodnom îtluku na blagdana Velike Gospe 1965. godine.

Zlatnu misu fra Stjepan Krasi} proslavio je na vanjskom oltaru u groblju „Podadvor“ u koncele-braciji s petnaestak subra}e sve}enika, a nadahnutu propovijed na proslavio imao je msgr. dr. Tomo Vuk{i}, vojni ordinariji u BiH.

Prigodom proslave fra Stjepanove mlade mise prije 50 godina, fra Stjepanova sestra Finka po~et-kom misnog slavlje izrekla je prigodnu recitaciju. Simboli~no, u~inila je to njezina k}i An|a Ani}, koja je nakon procesije, a prije pozdravnih rije~i ~itlu~kog ùpnika fra Mire [ege, izrekla prigodnu recitaciju.

Sve}eni~ka slu`ba je biti mostograditelj

Zapo~inju}i propovijed msgr. dr. Tomo Vuk{i} primijetio je kako je u skladu s ljudskom naravi pro-slavljati radosne obljetnice iz narodnog, crkvenog i ìvota pojedinaca, te da je proslava 50 godina sve-}eni{tva fra Stjepana Krasi}a prigoda da se Bogu upute zahvale za fra Stjepanovom vjernost Bogu, Crkvi, oltaru i ~ovjeku kojega je ovaj istaknuti sve-}enik susretao na svom ljudskom i sve}eni~kom ì vot nom putu.

– Mi kao vjernici danas iznad svega zahvaljujemo Gospodinu Bogu za potporu koju je pruào sluzi svome fra Stjepanu kako bi kao sve}enik mogao sluìti tamo kamo ga je Providnost vodila i kako bi mogao biti most izme|u Boga i ljudi. Sve}eni~ka slu`ba draga bra}o i sestre usporediva je doslovce sa slikom, slu`bom i funkcijom mosta koji pove-zuje dvije razli~ite obale kako bi ìvot s jedne na drugu mogao nesmetano te}i. Nije uop}e slu~ajno

41


ùpnik ùpe Krista Kralja îtluk, i uputio zahvalu svima koji su sudjelovali u organizaciji proslave, na-kon ~ega je rije~i zahvale okupljenom mno{tvu, koje je u ̂ itluk do{lo iz BiH, Hrvatske i Austrije, uputio i fra Stjepan Krasi}.

U prvom redu fra Stjepan je uputio zahvalu Bogu za sve {to mu je Bog u~inio i omogu}io u proteklih 50 godina sve}eni{tva.

– Sve}enik je u dvostrukoj slu`bi: slu`bi Bo`joj i slu`bi naroda. Sve}enik je Bo`ji dar narodu, ali i dar naroda Bogu. Milosti i dobro~instva koja mi je kroz proteklo vrijeme u~inio Gospodin velika su i brojna i {to je dobro~instvo ve}e, ve}a mora biti i zahvalnost. Ako sam ikada poèlio biti pjesnik, to je ovaj trenutak da Bogu najljep{im rije~ima izra-zim svoju zahvalnost. No, to mi nije dano, kao {to mi nije dano ni da lijepo pjevam kao na{ Hrvoje maloprije, no sre}a je da Bog jednako cijeni na{u prozu i na{u poeziju. On ne gleda oblike, ne gleda am balaù, nego sadràj, na{e ljudsko srce. Mogu re}i samo jedno veliko hvala. Hvala Ti za sve i na svemu i molim Te da mi tvoje milosti ne uzmanjka do zadnjega dana ̀ ivota – rekao je fra Stjepan izra-àvaju}i svoju zahvalnost Bogu, a nakon Boga naj-prije svojim pokojnim roditeljima I}anu i Luci, dje du i baki, ̀ ivu}im i umrlim bra}i i sestrama, kao

i ostaloj mnogobrojnoj rodbini koja je se u îtlu-ku okupila ispratiti ga do oltara na proslavi ovog vrijednog jubileja.

Izraàvaju}i zahvalnost fra Stjepan nije zaboravio srda~no zahvaliti svom propovjedniku, ̀ upniku ̀ upe îtluk, bra}i sve}enicima, velikom ùpnom zboru pod ravnanjem sestre Slavice Koùl, tenoru Hrvoju Mari}u i kninske klape Maslina koji je otpjevao „Ave Marija“, prijateljima iz Brotnja, Dubrovnika, Kor~ule, Splita, Ka{tela, Zadra, Zagreba i Be~a.

Upravo je iz Be~a na proslavu 50 godina sve}e-ni{tva fra Stjepana Krasi}a doputovao prof. dr. Bran-ko Katalini}, rektor Tehni~kog sveu~ili{ta u Be~u. Tako|er, valja istaknuti da su uz rektora Katalini}a proslavi nazo~ili na~elnik op}ine îtluk Ivo Jerki} i predsjednik OV ̂ itluk Marin Radi{i}, kao predstav-nici op}inskih vlasti, kao da su uz njih na proslavi bili i predstavnici ùpanijskih i dràvnih vlasti.

Glasovi okupljenog mno{tva na kraju misnog slavlja slili su se u jedan u veli~anstvenoj zajedni~koj izvedbi jedne od najljep{ih hrvatskih domoljubnih pjesama koja je ujedno i pjesma zahvale Bogu nasta-la u vrijeme Domovinskog rata. Rije~ je o skladbi „Boè ~uvaj Hrvatsku“ \anija Mar{ana ~ijom je izved bom okon~ano slavlje.

www.citluk.ba


42

FRATRES ORDINIS PRAEDICATORUM

VICARIUS MAGISTRI ORDINIS

Rim, 22. lipnja 2015.

fr Stjepan Krasi} OPDominikanski samostanSv. Dominika 420 000 DUBROVNIKCROATIA

Prot 131151446 Krasic Stjepan4

Dragi fra Stjepane,

Bilo mi je milo saznati da uskoro slavi{ zlatni jubilej svoga sve}eni~kog re|enja, 1965.-2016. Pi{em ti da ti uputim svoje ~estitke i zajam~im molitvu kako bi ova obljetnica bila za tebe vrijeme milosti.

Postoji vi{e razloga da bude{ Gospodinu zahvalan, prije svega za dar svoga dominikanskog zvanja i {to si bio pozvan da kao sve}enik sluì{ Kristu i njegovoj Crkvi. Zahvaljujem ti za tvoje velikodu{no sluènje Redu, naro~ito za brojne godine koje si dao Angelicumu kao profesor.

Uvjeren sam da }e{ na najbolji na~in proslaviti ovu godi{njicu, u dru{tvu svoje dominikanske bra}e, ~lanova svoje obitelji i svojih prijatelja, u molitvi i zahvaljivanju, ali tako|er ku{aju}i izvrsna jela i pi}a svoje rodne grude, Hrvatske!

ûdesna je koincidencija da se jubilarna godina tvoga re|enja poklapa s Jubilejom Reda (1216.-2016.) i sa svetom godinom milosr|a koju je papa Franjo proglasio (2015.-2016.). Na{a je povlastica {to smo misionari milosr|a kao propovjednici Bo`je rije~i, {to „vr{imo poslani~ku slu`bu u ime Krista“, {to nam je povjerena „rije~ pomirenja“ (usp. 2 Kor 5, 19-20). Dijelim s tobom blagoslov na{ega svetog oca Dominika i molim da bi mogao nastaviti jo{ kroz mnoge godine slijediti Krista kao propovjednik milosti i vjerni sin svetog Dominika.

Bratski pozdrav,

Fr. Bruno Cadoré, OP U~itelj Reda

4 S talijanskoga preveo fr. Stipe Juri~, OP.

43


SPOMEN-PLOÂ KAO SJE]ANJE NA NAJVE]I SKUP DOMINIKANACA U HRVATSKOJ

}e zapo~eti na blagdan svih svetih u Dominikan-skom redu 7. studenoga ove godine, zatim obno-vom, Konstitucijama, upravom i restrukturiranjem Reda, propovijedanjem, formacijom, studijem, za-jed ni~kim ìvotom, ekonomijom. Tom je prilikom sve~ano bio proslavljen blagdan bl. Augustina Ka-òti}a te 750. godi{njica blaènikova ro|enja, a mi-sno je slavlje u Trogiru predvodio zagreba~ki nad-biskup kardinal Josip Bozani}.

Zato je spomen-plo~a i postavljena u nacional-nom sveti{tu bl. Augustina Kaòti}a, u klaustru dominikanskoga samostana, i otkrivena ba{ uo~i blaènikova ovogodi{njeg spomendana kao sje}anje na vaàn trenutak ne samo za hrvatske dominikan-ce, ve} i za Crkvu u Hrvatskoj.

Katarina Erdi}

Na prvi dan trodnevne duhovne priprave za blag-dan najstarijega hrvatskog blaènika Augustina Kaòti}a u petak 31. srpnja 2015. provincijal Hrvat-ske dominikanske provincije dr. Anto Gavri} na dominikanskom je samostanu u Trogiru otkrio spo-men-plo~u posve}enu Op}oj skup{tini Dominikan-skoga reda koja je odràna u Hrvatskoj prije dvije godine. Bilo je to dosad najve}e okupljanje domini-kanaca iz cijeloga svijeta u Lijepoj Na{oj na koje je stiglo vi{e od stotinu sve}enika dominikanaca iz ~itavoga svijeta, a trajalo je od blagdana suza{titnice Reda sv. Marije Magdalene 22. srpnja do blagdana utemeljitelja Dominikanskoga reda sv. Dominika 8. kolovoza u dominikanskim samostanima sv. Krià na îovu i sv. Dominika u Trogiru. Na toj su se Skup{tini dominikanci organizirani u osam povje-renstava bavili jubilejem 800. obljetnice Reda koja


44

40. OBLJETNICA @UPE KLOPÊ

Pogled uzdignuti prema kriù i hrabro kora~ati u budu}nost

U prigodnoj propovijedi provincijal Gavri} osvr-}u}i se na svetopisamska ~itanja, napomenuo je da blagdan Uzvi{enja sv. Krià podsje}a vjernike na mjesto koje kri` ima u ìvotu: u obitelji, domu, po-slu kazav{i da je on sveprisutan. „Uz tegoban ̀ ivot, nesigurnost doga|a nam se da nekako svoj pogled okre}emo onomu {to nas priti{}e, a dana{nji blagdan nas poziva da u~imo svoj pogled podizati kriù“, poru~io je fr. Anto kazav{i da je ljudski ìvot sli~an putu Izabranog naroda kroz pustinju.

„Dana{nja svetkovina nas podu~ava da svoj po-gled dièmo prema Kristu na kriù, a ne da se on zaustavlja na promatranju strahota i muka krià. Ne, nego da ide dalje da promatramo proslavu Krista na kriù, njega kao pobjednika, kri` kao po~etak no-voga ̀ ivota“, istaknuo je provincijal te poru~io kako je u svakom ̀ ivotu, pa tako i u povijesti ̀ upe Klop-~e, bilo krièva i te{kih trenutaka. „Obljetnice su nama prigoda da zahvaljujemo Gospodinu, ali i po-ticaj da sa zahvalno{}u gledamo na pro{lost te da se znamo nadahnjivati na onim trenutcima koje smo

Jedina ùpa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji u ko-joj pastoralno djeluju oci dominikanci – Uzvi{enje sv. Krià u zeni~kom naselju Klop~e – imala je u nedjelju, 13. rujna 2015. trostruko slavlje: proslavu naslovnika ùpe, 40 godina od njezina osnutka te 25 godina ùpnikovanja fr. Pere Juri~a. Sve~anu Svetu misu predslavio je provincijal Hrvatske do-minikanske provincije fr. Anto Gavri}, uz konce-lebraciju osam sve}enika te sudjelovanje oko 450 vjernika.

Izraze dobrodo{lice i pozdrava uputio je ̀ upnik Juri~ zaèljev{i okupljenima zajedni{tvo u molitvi, ljubavi i prijateljstvu. Osvr}u}i se na proteklo raz-doblje, istaknuo je kako ovom obljetnicom treba osvjeìti povijest te je pozvao na zahvalnost Bogu i ljudima na proteklom vremenu. „Ne bih volio da itko pla~e zbog toga {to je ùpa manja. Pozivam na zahvalnost Bogu u nadi da on vodi povijest, ne samo ove ùpe, nego i povijest ~ovje~anstva. Ne znam budu}nost, ali duboko vjerujem da }e Bog oìvjeti Zenicu, na{u ùpu i BiH“, poru~io je fr. Pero.

45


zajedno proìvjeli da bismo mogli i}i jo{ dalje“, na-pomenuo je provincijal Gavri}. Zavr{avaju}i propo-vijed, izrazio je zahvalnost ùpljanima koji su do-prinijeli da ùpa u Klop~u raste osobito na njihovu zajedni{tvu u te{kim trenutcima rata, ali i pora}a kada se broj vjernika smanjivao. „Lijepo je pod tim vidom promatrati ovih 40 godina zajedni~kog hoda ùpljana ove ̀ upe i vjernika zeni~kog kraja sa svojim sve}enicima (...) Raduju}i se ovoj obljetnici zajed-ni~kog hoda, bitno je podsjetiti da se on ne zaustav-lja, nego se s nadom i pouzdanjem u Gospodina nastavlja“, zaklju~io je provincijal Gavri}.

Na zavr{etku Svete mise druènje nazo~nih vjer-nika nastavljeno je uz okrjepu, zvuke narodnog me-losa i igranje kola u crkvenom dvori{tu.

@upa Uzvi{enja sv. Krià u zeni~kom prigrad-skom naselju Klop~e osnovana je odlukom vrh-

bosanskog nadbiskupa 1975. odvajanjem naselja Klop ~e i Perin Han od ùpe Crkvica. Od tada ima matice, a izgradnja crkve zapo~ela je 1982. Dovr{ena je nakon rata, a vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Pulji} blagoslovio ju je 2007. Prema [ematizmu Vrh-bosanske nadbiskupije za 2015., u Klop~u je u 161 ku}anstvu ìvjelo 359 katolika, za razliku od 1991. kada je ova ùpa brojala 1 450 katolika.

U pet zeni~kih ùpa trenutno ìvi oko 6 500 Hrvata-katolika, za razliku od gotovo 25 000 prije-ratnih. Taj broj se iz godine u godinu smanjuje, sta-riji ìvalj umire, a mladi zbog nedostatka posla sva-kodnevno napu{taju rodni grad. Stoga je bez per-spektive Kristova Krià, zapravo, vrlo te{ko nazrije-ti ikakvu svijetlu budu}nost za katolike zeni~kog kraja. (kta/d.k.)

Draèn Kustura

KLOPÊ

Oni {to dan za danom

iz bosanskih sela

idu u rudnik

ili u èljezaru

misle

da ne zna~e ni{ta

kao i rudari kod nas

u Welheimer Marku

ili njihovi susjedi

u Bochumu i Duisburgu

koji kale ~elik

kao oni u Zenici

Ali prijateljstvo ruku

{to te proìma

ljubav u {krtim rije~ima

{to te obavija

povijest koju na sebi osje}a{

slu{aju}i njihove pri~e

Nikakav profesor

ne}e napisati bolji komentar

o knjizi blaènstava

{to je na{em ocu Dominiku

bila tako sveta

Fr. Diethard Zils, OP


46

ÊTVRTI SUSRET POLJSKO-HRVATSKE MLADE@I

dralnog ùpnika don Vinka Sanadera. Susretu se pridruìo trogirski gradona~elnik Ante Stip~i} i mladi katedralne ̀ upe. Nakon mise uslijedilo je raz-gledavanje riznice katedrale, obilazak samostana sestara benediktinki, a zatim zajedni~ki ru~ak u ho-telu „Sveti kri`“. Nakon toga poljska mlade` imala je priliku uìvati u kupanju. Tu se uistinu izgradilo pravo bratsko zajedni{tvo, kada je uz kupanje, dio ekipe uìvao uz pjesmu, ples i razne zanimljive polj-ske, odnosno hrvatske igre.

Nedjeljni susret zapo~eo je na Gospinu otoku u Solinu, gdje su mladi sudjelovali na ùpnoj sv. misi koju je predslavio tamo{nji ùpnik don Ranko

êtvrti susret poljsko-hrvatske mladeì odràn je od 25. do 28. rujna 2015. u Trogiru, Solinu i Spli-tu. Susreti se odràvaju po èlji sv. Ivana Pavla II., a u organizaciji po~asnog konzula Republike Hrvat-ske u Krakowu Pawela Wlodarczyka i ùpe Gospe od Ruàrija u Splitu. Pomagali su dominikanski sjemeni{tarci i bogoslovi

Prvoga dana poljska mlade`, pod vodstvom svo-jih duhovnika don Adama i don Gregora, smjestila se u hostel „Sveti kri`“ u Ka{tel [tafili}u. Sutradan, 26. rujna, susret je zapo~eo misom u trogirskoj ka-tedrali sv. Lovre koju je predslavio dominikanski provincijal o. Anto Gavri}, uz uvodne rije~i kate-

47


Vidovi}, a na samom slavlju bio je prisutan i grado-na~elnik grada Solina gosp. Blaènko Boban. Kako bi Poljake upoznali s hrvatskom kulturom, organi-zatori su ih poveli u obilazak Manastirina i drevne Salone te su poslije zajedni~kog ru~ka nastavili ra-dosno i razigrano druènje. Gotovo polovicu Gos-pinog otoka „okupirali“ su mladi slave}i Boga na dva razli~ita jezika, istom pjesmom, svima dragom, koju je napisao sam sveti Ivan Pavao II. êsto su mladi Hrvati znali uzviknuli „Barke!“ i zapo~ela bi pjesma „Krist na àlu“ i svi bi jedim glasom po~eli pjevati, Poljaci na poljskom, a Hrvati naravno na hrvatskom. Splitski dominikanac o. Petar i anga-ìrani vjernik laik Tomislav Biuk organizirali su povla~enje konopa i utrku u vre}ama na plaì Ga-bina u blizini hostela kako bi unijeli i malo natjeca-teljskog àra u srca mladih te i na taj na~in poja~ali osje}aj zajedni{tva, {to potvr|uje i sam rezultat, koji je bio izjedna~en.

Posljednjeg dana, 28. rujna, mladi iz Poljske sla-vili su misu u Splitu u dominikanskoj crkvi sv. Ka-

tarine Aleksandrijske, zatim su krenuli u razgleda-vanje splitske katedrale. Dio skupine sudjelovao je u emisiji na radio Mariji, gdje su se predstavili i pro-govorili o svojem iskustvu, pozvali ostale mlade da se priklju~e ovim susretima, a razgovor su poprati-li i pjesmom. Ru~ak je privukao najve}u pa`nju tu-rista. [to bi ste rekli na sedamdeset mladih koji pri-je i poslije jela slavi Boga? Prizor koji se ne zaborav-lja, u krugu oko restorana plesalo se, pjevalo, moli-lo i smijalo do suza, dok je sve to promatralo puno zbunjenih i sretnih pogleda turista.

Pred sam povratak u Poljsku mladi su izmijenili osobne kontakte u nadi da }e se ve} dogodine vidje-ti i nastaviti svoje prijateljstvo. Cilj nije bio samo druènje, nego dakako da se Bog proslavi po zajed-ni{tvu koje se tu rodilo i nastavlja se graditi.

Neka zagovor svetog pape Ivana Pavla II. prati sudionike poljsko-hrvatskog susreta katoli~ke mla-deì!

Fr. Pio Buzov, OP

DAR IZNENA\ENJA NA[IH SJEMENI[TARACA ZA JUBILEJ REDA

Trenutno imamo tri sjemeni{tarca koji ìve u samostanu u Splitu i poha|aju Nadbiskupsku klasi~nu gimnaziju „don Frane Buli}“.

2. razredKristijan Zeli} (2000., ùpa sv. Mihovil, Promina)

1. razredMario To{i} (2000., ùpa sv. Mihajlo, Dubrovnik-Lapad)Dejan Mesari~ (1999., ùpa Petrov~e, Slovenija)

U godini Jubileja Reda na{i su sjemeni{tarci za Boì} pokrenuli svoj glasnik, na hrvatskom i na slovenskom, „Sjeme istine – Seme resnice“. Sami su sve priredili, preveli na slovenski, dizajnirali i pripremili za tisak. Tako ponovno oìvljuju tradiciju ~asopisa na{ih sjemeni{taraca i gimnazijalaca.

êstitam na{im sjemeni{tarcima, zajedno s njihovim u~iteljem fr. Petrom Gali}em, i zahvaljujem na ovom prekrasnom boì}nom daru na{oj Provinciji.



48

DANAS JE PRISUTNA KRIZA STAVOVA, NE KRIZA VJERE

Dr. o. Marijan Jur~evi} – zlatni jubilej sve}eni{tva

tivizam i liberalizam otvorili su dijalog. Po{tuju se razli~ita razmi{ljanja.

[to je s vjernicima danas? Govori se o krizi vjere...

Danas je pitanje stavova, a ne uvjerenja. Nije vje-ra sistem, nije ideologija nego stav. Mnoge stvari uvjetuju kakve }e ljudi imati stavove. Ekonomska, politi~ka situacija, svjetska gibanja… sve to utje~e na formaciju stava. Stav nije ideologija.

Mi ìvimo to relativno vrijeme u kojem nema ideologije nego stavova. Zapad je pun relativnih vjer-nika. Ako ti se ìvi tako ìvi tako, ako ne ìvi dru-ga~ije. Zato bih rekao da je kod vjernika danas pri-sutna kriza stavova, ne kriza vjere.

Te{ko je danas na}i jedan ~isti vjerni~ki ili ~isti lai~ki stav. Oni skoro da se poklapaju.

Dogmati~ar, filozof i pastoralac, profesor na Teo-logiji u Rijeci, kateheta i neumorni evangelizator broj-nih generacija Rije~ana, nikad se nije libio u}i u dija-log i s onima koji druga~ije misle, sijati Bo`ju rije~ i na terenu za koji bi na prvu pomislili da ne}e biti plodan.

Jubilej od 50 godina dugo je razdoblje i odli~na prilika za prisje}anje na ono najva`nije {to se do-godilo u tih 50 godina. No krenimo od sada{njosti. Kako vidite Crkvu u Hrvatskoj i u svijetu danas? Je li njezin poloàj u dru{tvu oja~an ili oslabljen u odnosu na prije 50 godina?

Te{ko je raditi usporedbu. Dogodio se Drugi va-tikanski koncil, ali nije se u Crkvi toliko promjena dogodilo u vjerskim stavovima. Koncil je stavio je naglasak na lai~ki stav, personalizirao kr{}anstvo, otvorio je dijalog, koji je postao slobodniji, ne vi{e dogmatski, ali ta su strujanja ve} bila prisutna u dru{tvu. Promjene koje je Koncil donio bile su vi{e obredne, vi{e je promjena donio kleru nego vjerni-cima u svijetu.

Proces relativizma i liberalizma zapo~eo je jo{ prije Koncila i sada se samo nastavlja. Pa po tom pitanju moèmo re}i da se nije puno toga promije-nilo u ovih 50 godina.

S druge strane religija kao stav je ovoga ~asa {ira i prisutnija nego {to je bila prije 50 godina. Nema vi{e tog postavljanja jedni protiv drugih. Gotovo da nema vi{e nevjernika. âk i oni koji su se nekad deklarirali kao nevjernici, danas to vi{e nisu. Atei-zam se danas tretira kao neki fanatizam, kao poku{aj da se obrani ne{to {to je te{ko argumentirati. Rela-

49


Kako je biti sve}enik u Rijeci u kojoj ste pro-veli skoro cijeli svoj sve}eni~ki vijek? Do{li ste odmah nakon re|enja u Zagrebu i tu ste ukupno 45 godina, pauza od 5 godina bila je zbog studija u Francuskoj i Kanadi.

@ivjeti i raditi u Rijeci zanimljiv je izazov. Rijeka je uvijek bila liberalna, otvorenih svjetonazora, ne samo danas, nego i u onda{njoj Jugoslaviji. Uvijek je bila druga~ija od ve}ine drugih mjesta po toj razli~itosti stavova i mogu}nosti da se ti stavovi iznose. Ja sam kao sve}enik i redovnik predavao Marksizam na filozofskom fakultetu u Rijeci. Za-mislite to u jednoj komunisti~koj zemlji. Dakako, predavao sam pod pseudonimom, da se zadovolji forma, da ne bude ba{ toliko javno. Ali na fakultetu su svi znali tko sam i {to sam. To je bilo razdoblju od sredine sedamdesetih do prijeloma komunizma.

Takva je Rijeka i danas, uvijek druga~ija, otvore-nija od ostatka dràve. Moram priznati da meni pa{e takvo okruènje. Izazov je biti sve}enik u Rijeci.

Papa Franjo ve} u ovo kratko vrijeme pontifi-kata slovi kao reformator Crkve? Slaète li se s time? Treba li Crkvi danas ba{ takav papa?

On je pu~ki papa, otvoren je drugima, pristupa~an, bliz. To je tako, to je latinska Amerika. No, ne vidim tu objektivno neke velike reforme. On ne dira sr` vjere, dogmu. Ne dira, niti koga povla~i za dogmat-sko vjerovanje – ne vjerovanje, nego govori fakti~no, ìvljenje – ne ìvljenje. To {to govori ljubite jedni druge i {to ga svi hvale i vole, to je dobro za Crkvu, za vjernike. I meni je drag. Papa Benedikt je bio druga~iji, on je genijalan um. On je stajao kao stup vjere, civilizacije, argumentacije, promi{ljanja. Meni je Benedikt stra{no imponirao.

Sad, je li za Crkvu danas bolje netko kao papa Franjo, ili neki Benedikt, te{ko je re}i. Treba li net-ko blizak puku, ljudima tko otvara vrata dijalogu, ili bi na ~elu Crkve trebao biti netko tko }e sna`no argumentirati vjerske stavove, ne znam. Zaista mi je te{ko to sada procijeniti. Ovoj civilizaciji svakako odgovara ovakav papa.

[to biste u Va{ih 50 godina sve}eni{tva istak-nuli kao Va{e najve}e postignu}e? Jesu li to knji-ge ili ljudi: znanstveni trag Va{eg profesorskog, sve}eni~kog i evangelizacijskog djelovanja ili vjer-

nici koje okupljate u dominikanskim samostanu u Rijeci, studenti, profesori…

Najva`nije {to sam u~inio je to {to sam sluìo drugima. Mnogi su ovdje dolazili na razgovor i sa-vjet. Svih vrsta i politi~kih opcija, od vjernika do partijskih du`nosnika. Susretao sam razli~ite ljude, razli~itih stavova. Mislim da je sluènje ljudima naj-ve}a vrijednost.

Drago mi je i zbog studiranja u Parizu i Kanadi. To mi je bilo dragocjeno iskustvo, tu sam upoznao razli~ite kulture i svjetonazore, nau~io s njima ko-municirati, respektirati ih. Zbog toga govorim i mla|im sve}enicima, dajte studirajte pa }ete imati otvorena vrata. Studij mi je i{ao, ja bi volio da sam jo{ koji fakultet zavr{io.

Posljednjih ste godina u zasluènoj mirovini, ne{to i manje aktivni. Ipak brojne generacije Rije-~ana jo{ dugo }e Vas pamtiti jer brojni su doga|aji, poruke, susreti, koji su se urezali u sje}anje Grada. [to Vi mislite, ili {to biste èljeli, po ~emu }e Vas pamtiti?

Konzervativna linija dràt }e da sam bio pre libe-ralan, a intelektualci }e dràti da sam kr{}anski nor-malan i odgovaram vremenu. To je tako, ne moè{ pasati svima. Ali nikad zbog svojih stavova nisam imao problema. Ovdje u dominikanski samostan i crkvu sv. Jeronima dolaze uglavnom intelektualci grada Rijeke. Moram primijetiti da je posljednjih godina manje studenata {to mi je ào. Ranije ste na misama mogli vidjeti i profesore i studente s rije~kih fakulteta.

[to biste Vi poru~ili mladim sve}enicima da-nas? êmu da posvete najvi{e pa`nje, kako da u suvremenom svijetu budu bliski vjernicima i auten ti~ni svjedoci evan|elja?

Poruka sve}enicima je da budu otvoreni dijalogu i po{tuju ljude. Uz to bih im poru~io da studiraju, u~e, produbljuju vjeru, promi{ljaju o njoj, bruse svoje stavove. Ali uvijek da ostanu otvoreni dijalogu. Jedan je Benedikt, genijalni um, svima ostalima bih preporu~io da se ugledaju na papu Franju.

Razgovarao: Danijel Delonga

Zvona. Mjese~nik za kr{}ansku kulturu, 53 (Rijeka, 2015.) 6/483, str. 8.


50

RAZGOVOR S O. ANTOM BOBA[EM, SVE]ENIKOM I ROCK-GLAZBENIKOM

Ja, naàlost, dobivam prigovore u kojima me se pomalo i vrije|a, postavljaju mi se pitanja – kakav sam ja to sve}enik, propagiram li sotonu i sli~no… Ali, to nije za mene ni{ta novo. Od po~etka moga djelovanja je tako. Kakvih sam sve pisama dobio ili telefonskih poziva! ̂ esto su ljudi slali pisma mojim provincijalima, traìli od njih da me „dovedu u red“. Ja se ve} 25 godina bavim propagiranjem kr{}anskog rocka i u tom razdoblju bilo je puno lijepog, ali i dosta ru`noga. Ali, uvijek sam nastojao sva ta vrije-|anja i prigovore predati Gospodinu.

– Pa koji su razlozi za tako duboko nerazumije-vanje i nakon 25 godina onoga {to radite?

Puno je tu razloga. Pojedini ljudi osje}aju kako je sve ono {to je druga~ije od onoga {to se i kako se dosada radilo u Crkvi ne{to nezamislivo. Konkret-no – kada je rije~ o glazbi – ona u o~ima tih ljudi ima svoje norme kojih se moramo pridràvati. To su sintesajzeri, lagane note, lijepo posloèni glasovi,

U kr{}anskom rocku vidim na~in na koji moè-mo Crkvi vratiti one mlade koji su oti{li od nje

Dominikanski redovnik o. Anto Boba{ doista je svojevrsni ’duhovni pionir’. Njegovo zalaganje za ideju kr{}anskog rocka traje intenzivno jo{ tamo od 1990. kada su on i njegov brat Jadranko snimili prve demo snimke svog banda Glasnici nade. Od tada pa do danas Glasnici nade su objavili ukupno {est al-buma, a o. Anto je o fenomenu kr{}anskog rocka pisao i govorio u razli~itim prigodama. Ukazuju}i na mogu}nosti za evangelizaciju koja za Crkvu leì u pop-kulturi, dominikanac je istodobno upozora-vao na duhovne opasnosti koje stoje iza odre|enih sadràja u rock-glazbi, te je napisao knjigu „Rock-glazba i sotonizam“. Danas, Boba{ je ùpnik ùpe Kraljice sv. krunice u Zagrebu i voditelj emisije „Oni rokaju za Gospodina“ na Hrvatskom katoli~kom radiju, te priprema novu knjigu o sotonizmu u rock and rollu. Istodobno, on i brat Jadranko uskoro ula-ze u studio snimiti novi album Glasnika nade.

– Pater Marko Glogovi} pri~ao mi je jednom kako su ga pozvali na jednu radio postaju, gdje je pu{tao i glazbu. Pustio je u eter poljski kr{}anski punk band 2Tm2,3, nakon ~ega je par slu{atelja pro-svjedovalo. Susre}ete li se i vi s takvim situacijama? Prigovaraju li vam ljudi zbog radio emisije?

Puno njih, naàlost. Konkretno, meni u lice, a ~esto i glazbenom uredniku Slavku Nedi}u. Prigo-varali su za{to poslije krunice i meditativnih sadràja odjednom po~inje „rokanje“, odnosno ̀ estoka glaz-ba. Ljudi, naj~e{}e stariji, nisu se snalazili na po~et-ku. Me|utim, moj urednik Slavko Nedi} ~vrsto stoji iza toga kako na HKR-u treba i takvog sadràja, takve glazbe.

51


ljudi lijepo obu~eni i uredno po~e{ljani… I ne daj Boè, da netko iska~e iz toga.

I to je onaj drugi put kojim smo moj brat Jadran-ko i ja i{li od po~etka. Ne zato kako bi pokazivali da smo mi, eto, ekstravagantni, druga~iji. Ne, nego zato {to vjerujemo u to {to radimo. Zato {to stojimo iza toga. I vrijeme je ipak pokazalo da ovih {est al-buma koje smo snimili nije vrijeme ba~eno u vjetar. Ostavili smo trag i ideja kr{}anskog rocka koju smo zastupali stvorila je stanoviti pokret u Hrvatskoj.

– Koji je bio glavni motiv zbog kojeg ste krenu-li u to?

Ja i moj brat odrasli smo uz rock-glazbu i na{a ideja je bila takvu glazbu obu}i u ljep{u haljinu. A ta ljep{a haljina bila je poruka ljubavi i mira koja je trebala zamijeniti poruku nasilja i uni{tavanja. Za{to ne svirati tako èstoko i pjevati o Isusu Kristu? Pri tome, nama nikada nije padalo na pamet kako bi te i takve pjesme svirali u crkvi. Jer, za{to bi svaka glaz-ba morala biti svirana u crkvi? Pokazujem li svoju vjeru samo u crkvi? Ja i kada iza|em kroz crkvena vrata trebam ostati ~ovjek vjere i trebam je svjedo-~iti. A ja je èlim svjedo~iti preko glazbe. Postoji puno kr{tenih ljudi koji su ostali izvan Crkve, nisu pro{li kroz ta crkvena vrata. Oni u crkvu ne dolaze. Prema statistikama, u gradskim sredinama od 7 do 8 posto ljudi dolazi u crkvu, u seoskim je to negdje oko 15 posto. [to napraviti s tim ostalim ljudima, kako ih vratiti?

– Je li to ona ’periferija’ o kojoj govori papa Franjo?

Upravo tako. Ja trebam iza}i prema tim ljudima. Ova glazba treba biti ’udica’ na koju }e se oni za-ka~iti. Ona mreà o kojoj Isus govori – bacite mreù, budite ribari ljudi. Glasnici nade su prepoznali tre-nutak i kako reagirati na njega i radimo to ve} 25 godina, i prije nego je Papa progovorio o tome. Ima ljudi koji to rade i dulje od nas.

– [to vas je zapravo privuklo èstokoj glazbi? Jeste li imali tijekom svog duhovnog puta ikada dvoj be o njoj?

Dvojbe o tome mogu li vjera i ta vrsta glazbe zajedno nisam imao nikada. Za mene je to od po ~etka spojivo. Posebice nisam imao tih dvojbi nakon {to sam vidio kako heavy metal/hard rock-scena sve vi{e oblaì haljinu ru`no}e i zla, poprima oblik soton-

skog. Govorim o razdoblju od kraja 1970-ih pa nao-vamo, s pojavom novog vala britanskog metala i stvaranja black metala s bendovima poput Venom i ostalima. Javlja se sve vi{e bendova koji izrazito pro-pagiraju sotonu. Kada sam to vidio, u meni se sve vi{e ra|ao otpor. Nisam htio dopustiti da mi netko profanira i prlja tako svetu stvar kao {to je glazba.

– Vi ste osje}ali sakralno u glazbi?

Tako je. I htio sam to sakralno prezentirati i po-kazati kako je neto~na predod`ba da samo sotonsko moè i}i uz takvu glazbu. Glazba je dar od Boga. Ono lijepo {to nam je dao Bog. [to radimo s njim, to je ve} druga stvar. Bog nam je dao i na{a lijepa tijela, a {to radimo s njima to je ve} drugo pitanje. Ja i brat smo ̀ eljeli poslati takvu poruku – glazba je ne{to sveto i moè biti iskori{tena za {irenje Kra-ljevstva nebeskog.

– Jedan od ~estih prigovora protiv rock-glazbe jest onaj muzikolo{ko-psiholo{ki. Prema njemu, rock svojim tonalitetom stvara u ~ovjeku osje}aj uznemirenosti i kao takav je nespojiv s kr{}anstvom i pobo`no{}u. [to mislite o tome?

îtao sam o takvim tezama, pa se onda navode i slu~ajevi samoubojstava kada se takvi tragi~no doga-|aji dovode u vezu s vrstom glazbe koju je slu{ao i njihovim tekstovima. Obi~no takve teze idu za po-vezivanjem rock-glazbe s njezinim korijenima, od-nosno afri~kim ritmovima koji u ljudima bude odre-|ene emocije i psiholo{ka stanja.

Me|utim, osobno mogu re}i da rock-glazbu vo-lim jer u meni budi potrebu za anga`manom, poti~e me na pokret, na akciju. I ja kao sve}enik i vjernik u takvoj glazbi mogu sebe prepoznati. Znate kako nam Sveto pismo kaè: Niti si vru}, niti si hladan – mlak si i izbacit }u te iz usta svojih. A ja ne ̀ elim biti mlak. @elim biti vatra. A ta glazba, meni kao sve}eniku, uistinu pomaè da budem kao vatra. To je ono {to sam u toj glazbi prepoznao kao svoje i zajedno s bratom Jadrankom podario joj tekstove koji poziva-ju na anga`man, pomirenje, ljubav i istinu.

– Vi ste napisali i knjigu o sotonizmu i rocku. Kako reagirati na duhovne opasnosti koje rock o~ito donosi, a pri tome ne udaljiti mlade od sebe?

Prva stvar – poku{ati mladima pojasniti kakve se opasnosti za njih kriju u takvoj glazbi. Moramo zna-


52

ti – veliki broj mladih ljudi, ~ak i kr{tenih, nemaju ni{ta s vjerom. Kada je vjera u pitanju oni su tabula rasa. Lukavi menadèri odmah su shvatili kako tim mladim ljudima koji nemaju izdiferenciranu sliku o svijetu i Bogu mogu ponuditi „religiozne“ sadràje koji s porukom Isusa Krista nemaju ni{ta zajed ni~-kog. Poruke su to zloga, poruke iìvljavanja na ovom svijetu, prepune negativnosti. Ono {to ja tom mla-dom ~ovjeku moram pojasniti jesu opasnosti za nje-gov ìvot koje mu prijete iz takve glazbe.

Nakon {to sam to u~inio ja tom mladom ~ovjeku moram ponuditi alternativu. Jer ako je on nema, uzet }e ono {to mu se nudi. Ako mu ja nudim kr{}anski rock ili white metal, poruku koja u istoj toj formi nudi ne{to potpuno drugo, i ako mu svojim ̀ ivotom pokaèm kako stojim iza toga i da nije rije~ o flos-kulama – e to je ta mreà, ta ’udica’. Kako je netko napisao: Dobro treba samo ponuditi. Na ~ovjeku je odluka.

– Tom Arraya, basist metal benda Slayer, dekla-rira se kao katolik a istodobno pjeva antikr{}anske pjesme. O ~emu je tu rije~?

Procjena je sljede}a, a nju sam iznio i u svojoj knjizi o sotonizmu: oko dva posto tih glazbenika ozbiljno vjeruje u sotonizam, a ostali to rade zbog novca. Me|utim, ~ini mi se kako je taj postotak u zadnje vrijeme ipak ve}i. Najvi{e zbog skandinav-skih death metalaca koji sotonizam shva}aju potpu-no ozbiljno. Tom Arraya i njemu sli~ni to shva}aju kao marketin{ki potez, posao koji odra|uje. Ali, tu on zaboravlja jednu va`nu stvar. Mladi ljudi njihove pjesme i poruke koje {alju shva}aju ozbiljno, sve te kriève okrenute naopako. To su neke stvari koje su nespojive – deklarirana vjera i potpuno druga~ije poruke koje se {alju glazbom.

Episkop slavonski, vladika Jovan nedavno je dobro rekao – nije dovoljno samo mehani~ki spajati neke forme i sadràje da bi se stvorila autenti~na glazba. Dodati druga~ije tekstove, pa re}i – evo ovo vi{e nije trash metal, nego kr{}anski metal. Sve mora do}i iskreno iz srca i uma, a ja kao autor moram svojim ìvotom stajati iza onoga {to zastupam iz srca.

Jadranko i Anto Boba{ na koncertu Glasnika nade u zagreba~kom klubu Saloon.– Sv. Ivan Pavao II. govorio je kako se borba za du{u svijeta odlu~uje u ’Areopazima dana{njice’, koji su popularna kul-

tura, znanost, intelektualne elite… îni se da se i u Hrvatskoj po~inje formirati svijest o tome {to je Papa govorio?

Po~inje, ali jako sporo. Glasnici nade su na po~et-ku imali problema pojaviti se i u katoli~kim medijima, ali onda se 2000. dogodila pobjeda na Uskrs festu…

– Potpuno neo~ekivana…

Da, neo~ekivana. Mi nismo uop}e razmi{ljali o pobjedi, samo nam je bilo va`no nastupiti, da nas ljudi ~uju.

Ali, mislim da se sada u Crkvi doga|aju neke promjene, da je sve vi{e sve}enika koji su zaduèni za pastoral mladih i koji prepoznaju mogu}nosti koju takva glazba nudi za evangelizaciju. Evo, kao primjer mogu navesti gostovanje Dareka Malejo-neka Malea iz 2Tm2,3 u organizaciji Pastorala mla-dih Zagreba~ke nadbiskupije koje se dogodilo prije nekoliko godina.

– I Bo`je Ov~ice su svirale nedavno na Susretu mladih u Dubrovniku…

Da, tako je. I mi smo bili pozvani, ali nismo mo-gli do}i.

Pri svemu tome, treba naglasiti kako svaka glaz-ba ima svoje mjesto u katoli~kom ìvotu. Nama u Glasnicima nade nikada nije padalo na pamet nastu-piti na svetoj misi. Ali, ja ìvim i izvan svete mise. Trebam svjedo~iti svoju vjeru i na tim raznim Are-opazima o kojima je govorio sv. Ivan Pavao II. Tre-bam nastupati na takvim mjestima, jer ako ne}u ja onda }e neki sotonisti~ki band i voditi mlade svojim stranputicama.

– Zato Katoli~ka Crkva u Poljskoj ve} nekoliko godina zaredom organizira evangelizaciju na Przy-stanek Woodstock – u najve}em rock-festivalu u zemlji!

Ili primjer Sweden Rock Festivala, gdje odlazim svake godine. Rije~ je o jednom od najbolje organi-ziranih rock-festivala u Europi, koji se doga|a na pet-{est pozornica, a na jednoj od njih sviraju samo sotonisti~ki bendovi. Na tom festivalu se zna dogo-diti da nastupaju i kr{}anski bandovi. Ove godine nastupa {vedski band Jerusalem. Svake godine, mla-di kr{}ani, a rije~ je o protestantima, okupljaju se ispred ulaza u festival i tamo propovijedaju Rije~ Bo`ju, dijele mladima Biblije i naprosto svjedo~e vjeru. Nude Radosnu vijest.

53


– Mo`da ne{to sli~no vidimo uskoro i u Kato-li~koj Crkvi u Hrvatskoj? Navije{tanje na rock-fe-stivalima?

To je i te kako mogu}e. Samo, potrebno je po-buditi kod sve}enika interes za takvu vrstu evange-lizacije. Kod mla|ih sve}enika ta svijest postoji, ali to je led koji jo{ treba probiti.

– A glazbena duhovna scena op}enito? Kako ko-mentirate stanje na njoj?

Postoje bandovi, ne samo na katoli~koj nego i protestantskoj sceni, koji pokazuju da se stvari do-nekle po~inju pokretati prema tom nekom ~vr{}em, rock-zvuku. Me|utim, na samoj duhovnoj glazbe noj sceni, op}enito, prije svega katoli~koj, iako postoje neke naznake promjena, stvari se sporo kre}u. Bio sam ove godine u ìriju za pripu{tanje pjesama na Uskrs festu i u jednom trenutku sam „lupio {akom od stol“ kada sam ~uo kakve pjesme ljudi {alju. Re-kao sam: Pa, dobro, ho}emo li mi i ove 2015. imati iste pjesme kao i 1978.? Moramo li i dalje propagi-rati kako je jedini na~in za praviti duhovne pjesme kopirati one Mi{e Kova~a i Olivera Dragojevi}a? Pomaknimo se malo. Bio sam prvi koji je htio neki drugi ritam, druga~ije aran`mane.

– Kako komentirate situaciju sa Sliryc 33 i njiho-vom pobjedni~kom pjesmom Uskrs festa kojoj su prigovorili navodno teolo{ki sporan tekst?

Doìvljavao sam takvih situacija s Glasnicima nade bezbroj. Uvijek se na|e netko tko protuma~i neku rije~ na svoj na~in i onda misli kako je njegova interpretacija pravovjerna. Postoje kompetentni lju-di koji su preslu{ali sve pjesme koje su do{le na Us-krs fest i provjerili ih jesu li teolo{ki sporne. Treba ih pustiti da rade svoj posao. [to se pjesme ti~e, mogu samo skinuti kapu i re}i: Samo dalje, momci. Nema ni{ta spornog u pjesmi, ona govori o njegovoj vjeri i njegovoj borbi sa sotonom.

– Za{to onda ta predvidljivost i neoriginalnost na duhovnoj glazbenoj sceni?

Zato {to ljudi misle da }e jedino tako ’pro}i’, da }e tako biti priznati. Naprosto, upali smo u odre |ene {ablone koji traju ve} predugo. Pjesma mora imati mandoline, mora imati akusti~nu gitaru i onaj plasti~ni zvuk sintesajzera, ne smije biti dulja od dvije i pol minute… Jao onome tko iz toga poku{a isko~iti.

Tako|er, treba shvatiti – ako smo krenuli u vode duhovne glazbe ili kr{}anskog rocka, treba znati jedno – sve {to ima veze sa zaradom treba zabora-viti. Budimo realni, tko danas u Hrvatskoj ìvi od glazbe, mo`da dvoje-troje ljudi…

Naravno, svaki radnik je vrijedan svoje pla}e. I glazbenici, pa i duhovni, moraju biti pla}eni za ono {to rade. Ali, re}i }u jednu stvar: Kada vidim kolike su cijene CD-ova danas potpuno mi je jasno kada mladi idu na internet i skidaju glazbu.

– Pa, nije valjda da podràvate piratstvo?

Ne, nikako. Ali, kaèm da donekle razumijem mlade ljude koji poseù za tim rje{enjem. Pa i sam sam glazbenik i dobro sam svjestan da je moj CD jednom prodan, a pedeset puta presnimljen. Disko-grafska industrija nikako da shvati kako su CD-ovi naprosto preskupi.

– Dojam je kako danas na svjetovnoj rock-sceni u Hrvatskoj postoji jako malo izvo|a~a koji se bave temom Boga, iako je ta tema ~esta i kod najpozna-tijih rock-glazbenika i iako me|u hrvatskim rocke-rima sigurno ima vjernika. Za{to je to tako?

Odgovor je jednostavan: Pitanje je koliko ti lju-di ìve svoju vjeru i koliko je prakticiraju u svom ìvotu. Kao da postoji neki strah od spominjanja Boga u pjesmama.

– Mo`da je problem i nekog umjetni~kog na-slije|a? Bog i kr{}anstvo su dugo vremena bili za-branjena tema u rock and rollu biv{e komunisti~ke dràve. A glazbenici koji danas dominiraju scenom ipak su formirani pod utjecajem tih izvo|a~a?

Da, to je ~injenica. Za komuniste je Bog bio igno-rirana tema. Pjevaj o ~emu god ho}e{, ne diraj Tita i partiju, a religiju, bilo kakvu, ne spominji. Ali, to se kasnije ipak promijenilo, recimo Film je snimao pjesme nadahnute kr{}anstvom. Nakon toga se, na-àlost, Jura Stubli} udaljio od tog smjera.

Mogu}e je da i danas trpimo posljedice takvog pristupa, ali mislim da kod glazbenika postoji zazor od takvih tema.

– Snosi li tu i Crkva svoj dio odgovornosti? Mo`-da bi trebala biti spremnija na dijalog s popularnom kulturom i njezinim akterima?

Sigurno. U jednoj monografiji napisao sam kako rock-glazbu vidim kao mjesto dijaloga izme|u mla-


54

dih i Crkve. Mladih koji su ostali „neprika~eni“ za vlak vjere i Crkve koja bi trebala malo od{krinuti vrata i pruìti ruku takvima. Glazba je idealno mje-sto za takav dijalog. Veliki broj mladih se poistovje-}uje s tekstovima koji se pjevaju, bili oni pozitivni ili negativni. Glazba moè doista imati veliki utjecaj, usmjeravati mlade.

Pri tome, treba znati – nije na rock-glazbi da for-mira vjernike. Jednom mi je jedan sve}enik rekao: Ne pri~aj gluposti, nego pozovi mlade na svetu misu.

Ja sam mu odgovorio: ̂ ekaj, ti bi bebu odmah hra-nio mesom. Ako neka osoba nema 20 i vi{e godina veze s vjerom, ne mogu ja toj osobi odmah pri~ati o otajstvu mise. Moram mu podastrijeti ne{to {to mu je u tom trenutku prihvatljivo. Tek nakon toga, dolazimo na razinu na kojoj moèmo razgovarati o dubljim stvarima vjere. Korak po korak.

Razgovarao: Goran Andrijani}

www.bitno.net

Godina 2016.

Obljetnica ro|enja Kristijan Rai~ 1. 1. (45.)

Petar Gali} 8. 1. (45.)

Nikola Mio~ 20. 1. (75.)

Stipe Juri~ 7. 3. (65.)

Viktor Arh 11. 3. (75.)

Frano Prcela 22. 3. (50.)

Eugen Biàca 20. 5. (95.)

Nikola Leopold Noso 29. 5. (45.)

Vinko [esni} 8. 6. (80.)

Obljetnica prvih zavjeta Joè Rupnik 2. 2. (50.)

Pero Juri~ 25. 5. (50.)

Mirko Ljubi} 22. 5. (50.)

Obljetnica sve}eni~kog re|enja Marinko Zadro 15. 5. (45.)

Veselko Begi} 26. 6. (50.)

Mario Marinov 26. 6. (50.)

Josip [imi} 26. 6. (50.)

Mato Bo{njak 27. 6. (40.)

OBLJETNICE NA[E BRA]E DO LIPNJA 2016. GODINE

55


SUSRET: O. ZVONKO KNE@EVI], SVE]ENIK I VJEROUÎTELJ

„Zate~en i zbunjen sam svaki dan“

Po~etak nove {kolske godine nije samo izazov za djecu, nego i za dio sve}enika, koji se tako|er vra-}aju u {kolske klupe. No njihova zada}a nije pisati zada}u ni u~iti, nego pou~avati djecu o vjeri. Jedan od njih je o. Zvonko Kneèvi}, ùpni vikar u ùpi Kraljice svete krunice na zagreba~kim Ravnicama koji ve} 23 godine predaje vjeronauk u~enicima osmoga razreda i pripravnicima za sakrament po-tvrde. S djecom radi u dvije osnovne {kole – Antu-na Gustava Mato{a na Ravnicama i Dobri{e Cesari}a na Borongaju. Predavanje vjeronauka u {koli, pri-sjetio se p. Zvonko, bilo je za njega neo~ekivan iza-zov i sasvim novo iskustvo.

„Novo ozra~je, novo okruènje, {kola, zbornica. Nikoga nisam poznavao – ni u~enike, ni kolege u~itelje, ni pravila. Neki su se u~itelji radovali vje-ronauku u {koli, dok su drugi negodovali. Djeca su, i vjernici i nevjernici, bila zbunjena. Ali prihvatio sam to kao stvarnost u kojoj mi je djelovati. Ni ud`benik nije bio prikladan. Odre|eni broj u~enika nije ni{ta znao o vjeri, Bogu i molitvi“, rekao je i dodao da se s vremenom sve to ipak promijenilo nabolje. Vi{e nitko – ni u~enici ni u~itelji ne pitaju za{to vjeronauk u {koli.

„U razredu nikada ne vi~em“

Poznato je da danas u~itelji te{ko izlaze na kraj s djecom, posebice onom starijom. No takav pro-blem nema o. Kneèvi}, koji ima svoje metode us-postavljanja reda i mira u u~ionici. „Za mene je najva`nije da sam sve}enik, svjedok evan|elja Isusa Krista. To ̀ elim i poku{avam biti. Sve drugo je usput-no. U razredu nikada ne vi~em, ni kad predajem ni kad opominjem. Prvo moram kontrolirati sebe pa tek onda traìti red od drugih. Dogodi se da neki u~enici

po~nu pri~anjem ometati rad. Tada naj~e{}e za{utim i ~ekam dok ne uvide da smetaju. Kada vide da ja {utim, prestanu te ih tada opomenem i nastavim.“ Istaknuo je i to kako mu se ponekad dogodi da netko od kolega u|e u razred za vrijeme nastave pa se za~udi ti{ini koja vlada u u~ionici. „[to je tomu razlog – to {to sam sve}enik, mu{karac ili ne{to drugo, ne znam. Znam jedino da nikada ni od koga ne moète traìti vi{e po{tovanja nego {to mu dajete.“

Iako vi{e od 20 godina priprema krizmanike, o. Kneèvi} smatra da ne postoji velika razlika izme|u prija{njih generacija i ove danas. „Svi se mi mijenja-mo, ali mislimo da se mijenjaju samo drugi. Znam kako sam se osje}ao prvih dana i godina u u~ionici i zbornici. Danas je to sasvim ne{to drugo. U svojoj biti ~ovjek je isti prije deset tisu}a godina i danas, krhak, slab i nestalan, èljan po{tovanja, ljubavi, zajedni{tva i razumijevanja. Mijenjaju se uvjeti, ali na{e slabosti, strasti, potrebe i ~e`nje ostale su iste.“

„Radujem se kada me traè da ih vjen~am“

Rad s djecom, istaknuo je, uvijek je uzbudljiv. Nekoliko ga stvari posebno veseli i ispunjava, poput susreta s prija{njim u~enicima. „Gledam ih i radujem se kako rastu, razvijaju se, ma{taju o svojim idealima. @ele ne{to dobro u~initi i posti}i u svojem ìvom. Doista se radujem kad neke i nakon godina sretnem pa doznam da su zavr{ili {kole, studij i zasnovali obitelj. A koliko se tek radujem kada me neki traè da ih vjen~am, a kasnije da im i krstim dijete“, pri-znao je i dodao da ga ugodno iznenadi i to kada slu~ajno sretne nekoga od u~enika pa mu spomene ne{to {to je od njega davno ~uo na vjeronauku, a on je na to sasvim zaboravio. „Nikada se ne zna gdje }e posijano sjeme nai}i na plodno tlo. Zato vrijedi sija-ti kako nas Isus u~i, punom {akom, ne {krtariti i bez straha za sudbinu sjemena“, rekao je, dodav{i da u


56

vjerou~iteljskom poslu postoji i nekoliko stvari koje bi rado promijenio. „Volio bih izazvati u djece da budu vi{e kriti~ni, pobuditi ih na razmi{ljanje I kad postavljaju pitanja, raspravljaju, daju odgovore. Jed-na mi je u~enica to i priznala. Rekla je: ’Profesore, vi biste htjeli da mi razmi{ljamo, a nama se to ne da.’ A ja ba{ to èlim.“

„Vjerujem da je sve}eni{tvo dar“

Iza ovoga predanoga vjerou~itelja stoji duga~ak i plodonosan sve}eni~ki put koji traje ve} 36 godina. Zvonko Kneèvi} ro|en je 1. kolovoza 1952. u Ce-rovcu u op}ini Te{anj u Bosni i Hercegovini kao drugo od sedmero djece. Novicijat je zavr{io u Du-brovniku i Bologni, a studij teologije u Italiji (Chie-ri) i [vicarskoj (Fribourg). Odluka da postane sve-}enik, prisje}a se o. Kneèvi}, u njemu je postupno dozrijevala. Veliku ulogu u njezinu dono{enju odi-grala je njegova obitelj. „Potje~em iz religiozne obi-telji u kojoj se s vjerom i za vjeru ìvjelo. @elja da postanem sve}enik nije do{la odjednom, ona je u meni postupno tinjala, rasla i dozrijevala. Kako sma-tram da je vjera velika blagodat za ~ovjeka, odlu~io sam svoj ìvot posvetiti tomu dobru“, istaknuo je, rekav{i i da vjeruje da je redovni{tvo i sve}eni{tvo Bo`ji dar.

„On je taj koji prvi voli, poziva i {alje. A za{to je Bog ba{ mene izabrao i pozvao, za mene je tajna. Stvarnost je, nadalje, da je duboka i trajna ~e`nja svakoga ljudskoga bi}a da voli i bude voljen. No kad netko nekomu kaè da ga voli ili kad tko koga izne-nadi lijepim darom, osje}aj je ugodan, a ~ovjek osta-je zate~en i zbunjen. Tako sam i ja tim Bo`jim darom i pozivom ugodno zate~en i zbunjen, svaki dan.“ Ukupno 31 godinu proveo je u sada{njoj ùpi Kra-ljice sv. krunice sa svojom subra}om dominikan -cima. Vi{e je razloga za{to je pristupio upravo tomu sve}eni~komu redu.

„Kod dominikanaca najvi{e me privukla njihova {irina, otvorenost, ljudskost. Sv. Dominik znao je sestrama dràti duhovni nagovor i nakon toga s nji-ma popiti ~a{u vina. Sveti Toma Akvinski usudio se postaviti pitanje: postoji li Bog, tko je Bog?“, ista-knuo je i dodao da je za vrijeme studija ìvio u razli~itim samostanima i s dominikancima iz razli-

~itih zemalja i nikada se nije osje}ao kao stranac. Dapa~e, bilo je to oboga}enje za njega.

„Te{ko da bih bez podr{ke ustrajao u vjeri“

Na njegovu sve}eni~kom putu pratili su ga broj-ni vjerski uzori, po~ev{i od njegovih roditelja pa do poznatih duhovnih velikana.

„Prvi svjedoci i uzori u vjeri bili su mi, naravno, moji roditelji. Oni su me nau~ili prve molitve i mo-liti u zajednici, bili su mi i prvi vjerou~itelji. Zahva-lan sam im na tome. Kasnije su to bila bra}a domi-nikanci iz povijesti reda, kao i oni s kojima sam ̀ ivio i ̀ ivim. Volim, s vremena na vrijeme, pro~itati ne{to od sv. Augustina, Dietricha Bonhoeffera, sv. Edith Stein i drugih velikana vjere i duha.“

Jedna od najve}ih radosti sve}eni~koga ìvota i poziva, priznao je o. Kneèvi}, jest slavljenje euha-ristije. Ve} 24. godinu nedjeljom slavi ve~ernju sve-tu misu u 19 sati. Na toj misi ve} 11 godina pjeva zbor mladih, kojima svakodnevno pruà veliku pot-poru. „Moram istaknuti, a to me je posebno razve-selilo, da su se oni sami organizirali i htjeli pjevati na toj misi. To su uglavnom bili mladi kojima sam drào vjeronauk i pripremao ih za krizmu. Prije 10 godina vodstvo zbora preuzeo je êdo Antoli} i doveo nekoliko svojih pjeva~a. Ja znam, a to mi svje-do~e i brojni ùpljani, da je zbor izvrstan, odli~an.“ îta~i na misi tako|er su njegovi biv{i u~enici, {to ga jako veseli. „Svi su mi oni velika potpora, ali i obveza. Naime, lijepo je vidjeti mlade na misi, ali oni su i zahtjevniji slu{atelji pa nalaù ozbiljniju pri-premu propovijedi.“

Za njega je, istaknuo je, misa prije svega spomen ve~ere Gospodnje, ali i mjesto svjedo~enja, preno-{enja, ohrabrenja, podr{ke u vjeri. Kao {to je isto tako mjesto molitve, zahvale, veli~anja i slavljenja Gospodina. „Nadam se i vjerujem da drugima poma-èm vjerovati Bogu. Koliko, ne znam. Znam koliko drugi vjernici pomaù meni, i te{ko da bih bez podr{ke bra}e i sestara ustrajao u vjeri. Potrebni smo jedni drugima, i to nije fraza, nego istina“, zaklju~io je o. Kneèvi}.

Maja [ubari} MahmuljinGlas Koncila, LIV., br 43 (2157),

25. listopada 2015., str. 22

57


SUSRET U GODINI POSVE]ENOG @IVOTA: O. DRAGO KOLIMBATOVI]

sam spreman ispovjediti koga treba, zatim sortiram milostinju, puno ~itam. U samostanu sa mnom ìvi o. Marko Boba{, a jedna sestra dominikanka, iz ku-}e matice sestara dominikanka blizu na{ega samo-stana, zaduèna je za potrebe na{ega mu{koga sa-mostana. Sve nam je organizirano, sve je dobro.“

Na upit tko }e biti fratar viknuo sam: ’Ja!’

O. Kolimbatovi} je ro|en 15. rujna 1925. u Su-petru na Bra~u, odakle su bili i njegovi roditelji. Majka mu je bila Magdalena, r. Karzulovi}, podrije-tlom iz Selaca, a ro|ena u Supetru, vrsna kroja~ica od koje su u~ili mnogi, a otac mu je bio Ivan Kolim-batovi}, po zanimanju po{tar, a po maminoj liniji u rodu s dominikancem biskupom Celestinom Bez-malinovi}em. Njih su se dvoje u Supetru upoznali, vjen~ali se u tamo{njoj ̀ upnoj crkvi sv. Petra i Pavla i skrasili se u Supetru, gdje su proveli cijeli ìvot, tamo su i umrli i pokopani. Bili su blagoslovljeni sedmoricom sinova, od kojih su ìva jo{ dvojica. „Na ovom smo svijetu jo{ samo oficir i fratar, moj brat Uro{, profesionalni vojnik koji ̀ ivi u Domu za starije i nemo}ne u Splitu, i ja. Brat je od mene sta-riji dvije godine, ima devedeset i dvije, pa me i danas moè poslati po {ibice“ – {ali se o. Kolimbatovi}. Odrastali su u prakti~noj vjerni~koj obitelji u kojoj se zajedni~ki molilo, ve~ernja je krunica bila neizo-stavna, na misu se redovito i{lo. Majka Magdalena bila je energi~na èna, odli~na pjeva~ica, od koje je fr. Drago naslijedio snaàn glas, a otac Ivan bio je tih, ali strog ~ovjek. @ivjeli su u skladnom katoli~-kom braku i djeci su pruàli radosno odrastanje. A to je fra Dragino odrastanje bilo proèto odli~nim u~enjem tijekom osnovne {kole, ali i glumom i vo-diteljstvom jer je fr. Drago kao dijete uvijek ne{to predstavljao po Supetru.

„Biti ~ist je ideal“

Drago Dragomir Kolimbatovi} nadaleko je po-znati i omiljeni dominikanac. Izniman propovjed-nik, cjeloìvotni pu~ki misionar i danas je sitnoga stasa, ali dubokoga i sna`noga glasa, dobroga zdrav-lja i jako dobroga pam}enja, premda ove godine slavi devedeseti ro|endan. Kaè da je njegov recept za dugovje~nost raditi, prepustiti Bogu u ruke ono {to se ne moè napraviti ljudskim snagama, ne uzi-mati ni{ta previ{e k srcu, u svemu biti umjeren, biti vedre naravi i redovito zapjevati.

„Mnogi me sada kada imam devedeset godina a jo{ sam ìv nerijetko pitaju kako sam“, pripovijeda o. Kolimbatovi}, „a ja im kaèm: ’Ne mogu bolje!’ Ali onda {apnem: ’A bih da mogu.’“ Svoje zrele redovni~ke dane o. Kolimbatovi} ve} lijepo vrijeme ìvi u dominikanskom samostanu sv. Nikole u Kor-~uli. „Ugodno mi je tamo“, nagla{ava, „zapravo jako dobro. Pruìm se koliko mi je dug pokriva~. Krasno je uz more, uìvam u Kor~uli, radim, u duhovnom pogledu ni~ega se nisam odrekao. Lijeèm oko 21.30, ustajem oko 5.30 i ba{ dobro spavam. Nedje-ljom u osam ujutro imam misu i propovijed. Uvijek


58

„Posebno mi je drago bilo ministrirati, kao i svoj mojoj bra}i. Vodili su nas biskupijski sve}enici, ali su na mene klju~an utjecaj ostavili dominikanci koji su nam do{li dràti pu~ke misije. Tada sam bio u drugom razredu osnovne {kole“ – ìvo se sje}a o. Kolimbatovi}. „Jedan nas je dominikanac na kraju pitao koji }e od nas dje~aka postati fratar. Ja sam bio sitan, ali sam se nametnuo glasom. Viknuo sam: ’Ja!’, posko~io, taj me fratar uhvatio, i digao uvis. Bio je to fr. Petar Doman~i}. I taj moj ’Ja!’ vi{e mi nije izlazio iz glave. Mama se znala ljutiti na mene jer sam bio jako ìv. Znala bi mi re}i: ’Di }e{ ti biti fratar?!’ @alila je i plakala kad sam odlazio u samo-stan jer da me ne }e imat ko oprat i oplakat. îst, hvala Bogu, jesam, a mogu}e i tko spusti suzu za mnom kada me Bog pozove na drugi svijet. K tomu sam i kuhati nau~io. U dominikansko sjemeni{te u Bol krenuo sam poslije ~etvrtoga razreda osnovne, s deset i pol godina. Ve} sam tada bio prili~no samo-stalan pa nisam dopu{tao posjete iz Supetra. Uvijek sam bio odli~an u~enik, rado sam pekao hostije, bio na usluzi za svaku potrebu.“

„Na kri`nom je putu bilo svega“

Nakon {est fra Draginih bolskih godina, za vrije-me Drugoga svjetskog rata, Bra~ani su bili evakuira-ni pa je fr. Drago po{ao u Zagreb u dominikanski samostan u Kontakovu ulicu. Na nastavu je i{ao na [alatu. Nakon gimnazije trebao je po}i u novicijat u Dubrovnik, {to je zbog ratnih okolnosti bilo nemo-gu}e, a onda je bombardiran i zagreba~ki samostan u Kontakovoj. U takvim su okolnostima franjevci do-minikancima ustupili prostore svojega sa mo stana u Samoboru. Tamo je fr. Drago ostao jednu godinu, nakon ~ega je, spletom okolnosti, jer su i Nijemci bili u samoborskom samostanu pa su ga uzeli sa sobom, zavr{io na Bleiburgu. „Na tom je kri`nom putu bilo svega. Bilo me je i po nekim barakama u Austriji, i na {taglju jedne ̀ upe, na kraju smo predani partizanima, zavr{ili smo u logoru u Zagrebu, preslu{avali su nas dva mjeseca. Odredili su me za vojsku i poslali na godinu i pol u Sisak“ – opisuje nemile doga|aje fr. Drago. „Nakon toga sam napokon oti{ao u novicijat u Dubrovnik, gdje sam 1953. zavr{io vrlo kvalitetan teolo{ki studij. Tada sam i zare|en, a mladu sam misu slavio u Supetru. Prije toga sam na Sve svete 1951. poloìo sve~ane zavjete u dominikanskom redu.“

Misije su duhovni preporod za ljude

Kao redovnik i sve}enik o. Kolimbatovi} je naj-prije djelovao u samostanu na Koloniji u Zagrebu, drào je vjeronauk i slavio mise. Okupljao je djecu, pou~avao ih vjeri, ali se s njima i igrao, provodio slobodno vrijeme. Bio je omiljen, {to je smetalo ko-munistima koji su ga poku{ali diskreditirati tako {to su izmislili da ima ̀ enu i dijete. Ubrzo je postao prvi ùpnik osnovane ̀ upe Kraljice svete krunice na Ko-loniji, no nakon dvije i pol godine bio je izabran za provincijala. Tijekom ìvota jo{ je djelovao u Du-brovniku, Splitu i Rijeci. U Kor~uli je ponovno od 2002. Cijeli svoj redovni~ki vijek proveo je kao pu~ki misionar i toga se nikada nije odrekao. „Taj je apo-stolat naporan, traje tjedan dana u komadu, ali me uvijek radovao. Djelovao sam s uìtkom. Misije su duhovni preporod za ljude pa su nerijetki plakali kad sam odlazio od njih. Rado sam vodio i duhovne vje`be redovnicima i redovnicama“ – pripovijeda o svojem redovni~kom ostvarenju o. Kolimbatovi}, koji je dosad objavio nekoliko knjiga: „Sa sv. Franjom u tre}e tisu}lje}e“, „Iz torbe pu~kog misionara“, „Moj Bleiburg“, „Na putovima pu~kog misionara“, „[to moè maj~ina ljubav“ te „Susreti i poruke“, a dvije su mu knjige prevedene na ruski jezik. Fr. Dra-go poja{njava da je spisatelj postao spletom okolno-sti, da su ga na pisanje tih knjiga potaknuli sve}enici Ante Badurina, Zvonimir Badurina, kardinal Franjo Kuhari} i njegov dana{nji provincijal Anto Gavri}.

„Sretan sam {to sam cijeli ìvot bio i {to sam danas dominikanac“ – otvoren je i iskren o. Kolim-batovi}. „Sluìmo drugima primarno propovijeda-njem. Hvala Bogu {to sam se kao dominikanac sa-svim ostvario. Cijeli sam ìvot bio siguran da èlim biti ba{ redovnik, ne biskup, ne obiteljski ~ovjek. Svi|a mi se demokratski duh u na{em dominikan-skom redu. Starje{inu, primjerice, biramo mi redov-nici sami. Ali ga ne potvrdimo drugi put ako se nije pokazao dobar. A nije ni na{a uniforma naodmet. Ona nije ne{to bitno, ali bijeli dominikanski habit privla~i. Bjelina je simbol. Koliko god je te{ko biti ~ist, biti ~ist je ideal.“

Tanja BaranGlas Koncila, LIV., br 23 (2137),

7. lipnja 2015., str. 15.

59


90. RO\ENDAN FR. DRAGE KOLIMBATOVI]A

zbor predvo|en s. Rahelom Rukavinom. Poslije mi-snog slavlja samostanski starje{ina fr. Marko Boba{ u samostanskoj blagovaonici za sve prisutne uprili-~io je prigodnu zakusku.

Nakon nje ro|endansko slavlje nastavljeno je kod sestara dominikanki uz bogat slavljeni~ki stol, pjesmu i pozdravne govore. Ro|endanskoj proslavi nazo~io je i gradona~elnik Kor~ule gosp. Andrija Fabris, provincijala fr. Ante Gavri}, pojedini kor~u-lanski sve}enici te Dragini prijatelji.

Fra Mirko Boba{, OFM

Fr. Drago Kolimbatovi}, poznati dominikanski pu~ki misionar, u nedjelju 20. rujna u dominikan-skom samostanu sv. Nikole u Kor~uli sve~anim mi-snim slavljem proslavio je svoj 90. ro|endan.

U propovijedi je provincijal fr. Anto Gavri} bira-nim rije~ima govorio o dugogodi{njem fr. Draginu redovni~kom i sve}eni~kom ìvotu. Posebno je na-glasio kako je on zagovornik Bo`jeg plana da svaka osoba – svaka ljudska zajednica mora biti zajednica ljubavi i sluènja malenima, slabima i neza {ti}enima.

Predano sluìti njima isto je {to i sluènje Isusu, jer ~ovjek je ono {to ~ini! Misno slavlje uveli~ao je

KORÛLA

Nezaja`ljiva ~e`nja

za daljinom i svijetom

u srcu Marka Pola

neponovljivi sklad

vode i breùljaka i grada

{to se darovao svojim graditeljima

nedoku~ivo iskustvo vjere

{to je pustilo korijenje

u samostanu dominikanaca na moru

svoje darove Kor~ulo

razdijelila si

punim rukama

sad te pohode stranci

i èle tvoju du{u

mo`da si ju ve} davno prodala

oni dolaze u gomilama

izgubiti s tobom nekoliko sun~anih dana

ali ìvjeti nitko ne}e s tobom

i da nemaju {to izgubiti

osim lanaca svog otu|enja

kojeg zveckanje kida tvoj mir

Fr. Diethard Zils, OP


60

STJEPAN KRASI] PROGLA[EN ^LANOM ME\UNARODNE TEHNI^KE AKADEMIJE

„Tehni~ki i tehnolo{ki procesi teku takvom br-zinom da se oni te{ko mogu sagledati, kontrolirati i moralno ocijeniti. Problem je u tome {to se tehni-ka lako moè ne samo upotrijebiti na dobro ~ovjeka, nego i zloupotrijebiti. Tehnika je dobra slu{kinja, a lo{a gospodarica. Ona mora sluìti ~ovjeku, a ne biti protiv njega. ôvjek mora biti ne samo racionalno ili tehnolo{ko, nego i eti~ki odgovorno bi}e. Svije-tom mora vladati etika, a ne puka tehnika koja nema ni srca ni du{e. Eti~ki nije dopu{teno, a ni korisno za ~ovjeka, u~initi sve {to se moè tehni~ki u~initi. Treba se ~uvati tehni~ara koji ne znaju postaviti eti~ke granice svojim nastojanjima razvijanja svih tehni~kih mogu}nosti. Neki po~nu s proizvodnjom motike, a zavr{e stvaranjem atomske bombe. Mi to ne ̀ elimo. Smatramo da svijetom mora vladati etika, a ne tehnika“, poru~io je o. Krasi}, obe}av{i da }e se on i njegovi kolege zauzimati za takvu tehniku koja }e sluìti cijelom ~ovje~anstvu i od koje nitko ne bi smio strahovati.

O. Stjepan Krasi} ro|en je u îtluku kod Mo-stara 1938. godine. Studirao je u Dubrovniku, Za-grebu i Rimu, gdje je na papinskim sveu~ili{tima sv. Tome Akvinskoga (Angelicum) i Gregoriani posti-gao doktorate iz teologije i povijesti te punih 35 godina predavao povijest i metodologiju znanstve-noga rada na Papinskom sveu~ili{tu Angelicum u Rimu. Obna{ao je razne akademske slu`be i bio ~lan brojnih akademskih i znanstvenih ustanova. Nakon povratka u domovinu kao profesor emeritus preda-je povijest na Me|unarodnom sveu~ili{tu u Dubrov-niku, a dopisni je ~lan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Jedan je od najuspje{nijih i najplodnijih hrvatskih povjesni~ara u zadnjih nekoliko desetlje}a ne samo

Svijetom mora vladati etika, a ne tehnika

U nazo~nosti brojnih predstavnika me|unarod ne akademske i znanstvene zajednice hrvatski domini-kanac o. Stjepan Krasi} progla{en je u Zadru 22. li-stopada, na simpoziju koji se odràvao na zadarskom Sveu~ili{tu, jedinim sve}enikom ~lanom Me|u-narodne tehni~ke akademije sa sjedi{tem u Moskvi. To visoko priznanje, koje je primio u dru {tvu hrvat-skih, austrijskih i ruskih dràvljana koji su se osobi-to istaknuli na raznim podru~jima teh nike i tehni~kih znanosti, o. Krasi}u je uru~io prof. dr. Branko Kata-lini}, predsjednik DAAAM-a, me|u narodne orga-nizacije sa sjedi{tem u Be~u, u ime predsjednika akademije Borisa Vladimirovi~a Guseva.

O. Krasi}, koji je u sjedi{tu akademije u Moskvi bio jednoglasno i ve} u prvom krugu glasovanja iza-bran za redovitoga ~lana te znanstvene ustanove, zahvalio je u svoje ime i u ime ostalih novoimeno-vanih akademika za to imenovanje, odràv{i govor na latinskom, koji se – kako se i iz ovoga primjera vidi – jo{ uvijek smatra jezikom kulture i znanosti. Tom prilikom istaknuo je nekoliko zanimljivih mi-sli o ulozi i zna~enju tehnike u ljudskom ìvotu.

61


u smislu broja objavljenih radova, nego i njihove va`nosti. Njegove brojne znanstvene rasprave ne-prestano otkrivaju ne samo nepoznate, nego i neslu-}ene ~injenice iz hrvatske kulturne pro{losti ili pak pomi~u u pro{lost ustaljena ili ve} poznata saznanja. Osobito je prou~avao i prou~ava razli~ite aspekte dru{tvenih, kulturnih i religioznih gibanja hrvatske povijesti, objaviv{i s tih podru~ja 23 knjige, od kojih su neke u vi{e svezaka, i 200-tinjak znanstvenih ra-sprava i ~lanaka razli~ite duìne. Ime mu je osobito povezano uz nekoliko iznimno zna~ajnih znanstve-nih otkri}a koja bacaju sasvim novo svjetlo na sta-riju hrvatsku vjersku i kulturu pro{lost, poput ono-ga da je davne 1396. u Zadru zapo~elo s djelovanjem Generalno u~ili{te Dominikanskoga reda, prvo hr-vatsko sveu~ili{te, ili da su pape Grgur XV. (1621.-1623.) i njegov nasljednik Urban VIII. (1623.-1644.) posebnim dekretima bili propisali da se hrvatski jezik – uz latinski, gr~ki, arapski, hebrejski i aramej-ski – kao obvezatan nastavni predmet uvede na broj-nim uglednim europskim sveu~ili{tima. Pokazao je da je hrvatski jezik normiran ne u XIX. st., kako se do sada mislilo, nego krajem XVI. i po~etkom XVII.

stolje}a... To {to se bavio povije{}u tehnike i tehno-logije donijelo mu je ~lanstvo u presti`noj Me|u-narodnoj akademiji tehni~kih znanosti.

Me|unarodna tehni~ka akademija (RAE) javna je akademija znanosti koja okuplja vode}e ruske i inozemne znanstvenike, inènjere, znanstveno-is-tra ̀ iva~ke ustanove i dr. Osnovana je 1991. kao me|unarodna sljedbenica nekada{nje Sovjetske aka-demije tehni~kih znanosti. Nazo~na je u zemljama nekada{njega Sovjetskoga Saveza i nizu europskih i azijskih zemalja. Trenuta~no okuplja vi{e od tisu}u ~lanova iz 40 zemalja svijeta, me|u kojima su pred-sjednici dràva i vlada, istaknuti znanstvenici i ~el-nici velikih znanstvenih i industrijskih struktura. Osnovni koncept akademije temelji se na ja~anju tehni~koga i inènjerskoga potencijala zemalja ~la-nica, s ciljem pobolj{anja duhovnoga, ekonomskoga, ekolo{koga i dru{tvenoga ìvota, uz prilagodbu znanstvenih i tehnolo{kih dostignu}a.

Fr. Matijas Farka{, OPGlas Koncila, LIV., br 46 (2160),

15. studenoga 2015., str. 32

Samostan sv. Dominika u Dubrovniku pokrenuo je svoju web stranicu, facebook stranicu, a od kraja listopada izdaje i svoj „Tjednik“.

http://dominikanci-dubrovnik.hr


62

XVIII. STUDIJSKI TJEDAN

Na Studijskom tjednu ~etiri predava~a iz Velike Britanije i Poljske razmi{ljali su o temi iz teolo{ke i filozofske perspektive. Tjedan je u organizaciji Hr-vatske dominikanske provincije, uz suradnju Kato-li~koga bogoslovnog fakulteta iz Splita i me|u-narodnog sveu~ili{ta Domuni (Bruxelles). Tjedan je pozdravom i uvodnim govorom otvorio regens studija Hrvatske dominikanske provincije i organi-zator Tjedna i Konferencije fr. Sre}ko Koralija.

Simon Gaine – engleski dominikanac odrào je prvoga dana studijskoga tjedna tri predavanja. U prva dva predavanja problematizirao je pitanje zna-nja u razli~itim biblijskim tekstovima, posebice pi-

U nedjelju 30. rujna u Arbaniji (Sv. Kri`) na oto-ku îovu zavr{io je XVIII. Studijski tjedan za stu-dente i istraìva~e kao i bra}u dominikance iz Eu-rope na temu „Ljudska znatièlja i znanje i Kristovo ste~eno znanje“ i Konferencija o vjerovanju, zna-tièlji, znanju i spoznaji. Tjedan i Konferencija oku-pili su tridesetak sudionika iz Velike Britanije, [vi-carske, Njema~ke, Poljske i Hrvatske. Tijekom tjed-na istraìva~i i poznati profesori razmi{ljali iznijeli su zanimljiva predavanja, a tijekom konferencije na kojoj je sudjelovalo devet predava~a iznijeta su i neka nova znanja i teze koje }e biti objavljene u zborniku radova Konferencije.

63


tanje mudrosti kod evan|elista kada se za Isusa Krista kaè da je rastao u dobi, mudrosti i znanju. Prof. Simon je postavio pitanje o kakvoj mudrosti govori evan|elist Luka? Prema njegovu mi{ljenju teologija se poima kao svojevrsni pokret od Biblije k Bibliji. îni se da se Isusovo znanje razlikuje od ljudskog znanja. Osobito je u tom kontekstu zani-mljiv njegov za ljude tajnoviti odnos prema Ocu. Vjera se uvijek iznova pojavljuje kao kompleksna stvarnost koja ne smije nipo{to zaobi}i kognitivnu dimenziju. Ustvrdio je, nadalje, da me|u crkvenim ocima ne postoji konsenzus o Kristovu znanju. Kod prvih crkvenih otaca moè se re}i da su to tek usput-na promi{ljanja. Primjerice sveti Irenej ustaje protiv „gnosti~ke oholosti“. Tu se dakako postavlja i pita-nje ljudske slobode i konteksta iz kojega su progo-varali crkveni oci.

Pawel Klimczak – dominikanac iz Krakova (Polj-ska) naglasio je da ~ovjek traì odgovor na brojna pitanja koja mu se tijekom ̀ ivota postavljaju. Antro-polo{ka pozicija upotpunjuje se teologijom. Blaèn-stvo ~ovjeka sastoji se u s(p)oznavanju Boga. Na-ravnoj èlji se pridruùje i ono {to je konaturalno. ôvjek je netko tko je sposoban (kadar) spoznati ne{to o Bogu. Toma Akvinski govori o slabosti i kona~nosti ljudske spoznaje. Ta spoznaja je nesavr-{ena, djelomi~na. Pitanje koje se tako|er postavlja u vi{e religioznoj perspektivi je i pitanje grijeha. Onaj tko ne voli Boga ne moè spoznavati, to jest intelektualno ~isto. Prvobitni grijeh kao zapreka za spoznavanje, ali za razliku od protestantske teolo-gije ne uni{tava potpuno prirodnu naklonost i spo-sobnost spoznavanja.

Mikolaj Slawkowski-Rode problematizirao je pitanje epistemologije. 1. Znanje na prakti~noj ra-zini. 2. Znanje osoba, gradova, poznanstvo. 3. Pro-pozicijsko znanje. Znati kako i znati za. Sredi{nja pitanja epistemologije su povezana uz propozicijsko znanje. Svaka istina je u na~elu spoznatljiva, ali po-stoje i nadspoznatljive istine. Tako|er se postavilo pitanje o odnosu epistemologa koji se o~ito identi-ficiraju s filozofima s metafizikom, odnosno mogu}-nosti ontologije. Bilo je tako|er rije~i o granicama spoznavanja unutar nekih grani~nih situacija, pri-mjerice i u pitanjima eutanazije, ìvota nakon smr-ti, odnosa svijesti i pam}enja, kod odraslih osoba ili kod hendikepiranih osoba.

êtvrti predava~ na Studijskom tjednu je bio Ralph Weir koji je uvodno problematizirao odnos estetike i ograni~enja ljudskog znanja. Ljudsko zna-nje je ograni~eno kod prirodne znanosti {to uo~avaju brojni filozofi, me|u kojima figurira Kant. Naglasio je da se umjetnost moè okarakterizirati kao sofi-sticirani oblik hedonizma. Zatim se govorilo da znanstveni naturalizam moè biti utjecajan u epi-stemologiji. Potom je predava~ izloìo sredi{nje koncepte filozofske estetike gdje ljepota i umjetnost tako imaju epistemolo{ku vrijednost.

U sklopu Tjedna odràna je i istraìva~ka kon-ferencija na kojoj su sudjelovali brojni predava~i iz Hrvatske i inozemstva (Angelina Ga{par, Simon Gaine, Ralph Weir, Pawel Klimczak, Stjepan Radi}, Mikolaj Slawkowski-Rode, Carsten Barwasser, Ma-rinko Vidovi} i Bruno Petru{i}).

www.dominikanci.hr


64

NOVI DOKTORAT ZNANOSTI MATE LUKAÂ

Fr. Mate Luka~ obranio je na Sveu~ili{tu u Strasbourgu 27. studenog 2015. doktorsku diserta-ciju pod naslovom „Condition humaine dans une théologie théocentrique et une psychologie béhavi-oriste: Intersections entre libre arbitre et conditi-onnement.“ Doktorat je iz etike, specijalnost etika i religije. Mentor teze bio je prof. dr. sc. Karsten Lehmkühler, profesor sistematske teologije na Sve-u~ili{tu u Strasbourgu. Sveu~ili{te u Strasbourgu jedino je sveu~ili{te u Francuskoj koje dodjeljuje dràvne diplome iz teologije.

^lanovi ispitnog povjerenstva bili su: Yannick Courtel (Université de Strasbourg), Karsten Lehm-kühler (Université de Strasbourg), Serge Lesourd (Université de Nice Sophia Antipolis) i Denis Mül-ler (Université de Genève).

Mate Luka~ ro|en je 10. listopada 1940. u Lisko-va~i (Tomislavgrad). Nakon zavr{enih studija u Ka-nadi, ve} je ranije postigao DEA iz teologije na Sveu~ili{tu u Strasbourgu te doktorat iz klini~ke psihologije na Sveu~ili{tu Louis Pasteur. Ve} dugi niz godina djeluje u [vicarskoj.

ÊSTITAMO!

Donosimo ovdje saètak sadràja {to ga je pri-redio na{ Mate:

Kroz sva vremena, ~ovjek je umio isticati vlasti-tu va`nost. Tako su, me|u krepostima, sloboda i dostojanstvo potvr|ivale njegovu autonomiju. Dok je njegovo boravi{te, zemlja, moralo odavno ustu-piti prisvajani sredi{nji poloàj u svemiru, on se na-

stavio gledati kao suvereni gospodar u sredini svega {to se mi~e. Predmeti koji ga okruùju i sve bogat-stvo drugih bi}a koja dijele isti boravak zatekli su se tu da s njima raspolaè. Izraàvanja umjetnosti, ot-krivanja znanosti, umovanja filozofije i razmi{ljanja teologije naslijedili su, potvr|ivali i prenosili nadalje njegovo antropocentri~no uvjerenje i poloàj. I sam

65


poku{aj postaviti u pitanje takvu postavku bio je popra}en strogim protuuzvratom. A to su, u drugoj polovici dvadesetog stolje}a, na koì, kosti i u krvi napose iskusili teocentri~no poimanje u okviru pro-testantske teologije i radikalni biheviorizam u ogra-dama psihologije. Protagonist ove posljednje ̀ urno je ucrtan u sjenu prepoznatljive prijetnje.

Jer, kazuje izmigoljeno sje}anje, u postavci zoo-loga Charlesa Darwina ~ovjek je izgubio du{u; u prikazu psihoanaliste Sigmunda Freuda, ~ovjeku je nestala nevinost; u nacrtu bihevioriste Burrhus Fre-derica Skinnera, ~ovjek je ostao bez slobode i bez dostojanstva. Al’ eto, nestrpljiva svijest name}e raz-bistriviji uvid: mo}ni prodor biologije u sami vrh znanstvenih prikaza od druge polovice dvadesetoga stolje}a osnaùje tuma~enje Darwina;i kad se sabe-ru sve zamjerke u prikazu Freuda, njegove se uvide usudi mimoi}i samo proizvoljni hir; u nacrtu Skinne-ra nazire se ~ak i rje{enje dileme Svetoga Pavla – one njegove „ htio bih al’ ne ide, a {to ne bih, ono se name}e“ (Rim 7, 19-24).

Upravo, dûûû{o moja (kako kaù u mom selu), ako se taj radikalni biheviorizam usudi bar i malko zaviriti u misao Sv. Pavla, onda ne moè ne biti ne-zanimljivo pogledati kakvim o~ima on gleda. Jer nakon sedam izvornih Pavlovih pisama, cijela je kr{-}anska teologija samo niz fusnôta. Neizbjeìvo, kad su od samoga po~etka svoga odrastanja protestanti ~itali Pavlova pisma, teologija im je smjela biti kristo-centri~na. A kad se snaàn protestantski um usudi re}i – pisati, razlagati, braniti – da ona smije i treba biti teocentri~na, onda oìve i odavno zadrijemali mozgovi. Pogledajmo pona{anje nas i njih i svih dru-gih, pa }emo morati primijetiti da ni najzna~ajniji Doga|aj u ~ovjekovoj povijesti ne moè i ne treba ome|iti Bo`ji Plan. Let God be God, ponavlja pro-testantski protagonist teocentri~ne teologije. I oda-kle to, snebiva se on, da teolozi znaju sve i o svim smjernicama Bo`jega Plana. Snaga antropocentrizma ni ne primje}uje da joj govor sadrì vrstu diktata kako se Bog mora pona{ati prema ~ovjeku.

Uz zbilju svih zamislivih pridjeva osobnoj ve-li~ini, ~ovjeku ne bi smio izbje}i iz vida pokazatelj da sebi najbolje moè pomo}i ako i kad se sagleda u svom stvarnom stanju, onakav kakav stvarno jest. Ako ono {to ~ovjek uvijek i u svim mogu}im stanji-ma radi, a to je da se pona{a – „mi{lju, rije~i i dje-

lom“, kaù u mom selu –, onda bi upravo pona{anje (behavior) trebalo postati predmet znanstvenog istraìvanja. Ako je znanstveno, onda je potra`nja za uzrokom. Priro|ena ili ste~ena osposobljenja u prosu|ivanju, izboru i odluci stanovite djelatnosti kazuju povijest pretpostavki, teorija, tradicija, na-stanka posebnih disciplina, propisanih uvjerenja, izra|enih gledanja u vrednovanju prebivanja u svi-jetu. Tu su pojmovi s lako}om prerastali u vrste za-sebnih stvarnosti, u vje{te homunculuse (~ovje~ulj -~i}e) u izmi{ljenim prostorima nedostupne nutrine koji vuku konce smjeranja to~no onako kako to kazuju usvojene teorije, nau~avanja i vrednovanja.

U pozornom ispitivanju pokazuje se potpuno slaganje izme|u najstroìh eksperimentalnih sazna-nja i najdubljih teolo{kih uvjerenja da je ~ovjek ni na koji na~in i ni{ta vi{e nego stvorenje. Niti je uzrok svoga nastanka niti svoga smjeranja. Biologija kaè da ga je evolucija izbacila u opstojanje i onda, kao i uvijek sasvim bezbri`no, nastavila svoje prosipanje otrovnih zmija, nezasitnih parazita, nevidljivih no-sitelja i {iritelja trajne smrtonosne opasnosti upravo za ~ovjeka. Teologija kazuje da je stvorenje, pre-pu{teno samo sebi, bilo najumje{nije u gubljenju ponu|enog. I tako, postajalo je sve o~itije da je ~ovjek po svojoj ’prirodi’ izvanredno ranjiv. Teolo-gija se sjetila da bi pojam prirodnog zakona ponudio za{titan okvir ~ovjekovoj vrijednosti, te mu tako pridijevala litanije uro|enih vrlina. Pred zbiljom nastalih i nastajalih promjena blijedi snaga toga za-kona. Biologija poku{ava jo{ uvijek pripisati genima vje{tu dovitljivost, ali zna tako|er da je to radije poku{aj igre homunculusa. Biolo{ki, ~ovjek je {lam-pavo sazdan. Teolo{ki, ~ovjeku nije strana izopa-~enost. I tako, s obje strane pozivna je tomu stvo-renju nu`da popravljivosti.

Ona je ponudiva. Protiv psiho- i bio-determini-zama, koji vire u ~ovjekove ’podko`ne’ prostore, niklo je, eksperimentalno provjereno, umije}e, koje je u potrazi uzro~ne odre|enosti sagledalo utjecajnu snagu ’vanko`ne’ utjecajnosti, i pokazalo kako je mogu}e ispravljati nerede evolucije. Radikalni bihe-viorizam je shvatio i prikrivene na~ine kojima od-re|ene kulture proizvode utjecajna oblikovanja kod pojedinaca i ljudskih grupa. Jer nitko nije neutje-cajan, radikalni biheviorizam je pokazao kako i oni koje je priroda neugodno zaobi{la mogu ste}i ospo-


66

sobljenja koja im dozvoljavaju nadilaziti stroge me|e psihopatije i umjeti doìvljavati trenutke gdje se vesele ìvotu. Teologija je shvatila da pojedinci i ljudske skupine borave u kulturnim ili civilizacijskim prostorima ~iji su okviri gledanja neizbjeìvo osvjet-ljeni konkretnom, posebnom, usvojenom bojom. Naviknuti na gledanje kroz tu boju, nije iznimno da oni koji borave u tim okvirima postanu uvjereni da i nema druge boje svjetla, da je upravo to ono ~isto neobojeno svijetlo. Teologija zna sve poku{aje da se pokaù i druga obojena svjetla, gdje ni razbijanje postoje}eg obojenoga okvira nije bila iznimka. I onda se sjetila da s onim ~istim, neobojenim svje-tlom ne raspolaè, nije u stanju raspolagati ni naj-umje{nija ljudska mudrost. Prisjetila se tako da prodor ~istoga svjetla kroz obojene okvire gledanja moè do}i jedino snagom Bo`je milosti. Prisjetila se da se njezino teolo{ko umovanje smije zastati pred nastupom zagonetke i tajanstvenosti, pred enigmom i misterijem. Prisjetila se da enigme poku{ava i ~esto rje{ava upravo znanost, te da ona smije, mora biti pou~ena otkri}ima znanosti o stvarnim stanjima veoma sloènog uzro~nog slijeda u ljudskoj bio-psiho-socio ’ma{ineriji’. Prisjetila se da se misterij ne razja{njava, nego da se slavi.

Jer je u posljednjih tridesetak godina istraìvanje o „historijskom Isusu“ pokazalo, nakon mrljavih po~etaka i mo}no pristranih postavki, da Evan|elja po~ivaju na solidnoj osnovi i da je njihovo ocrtava-nje toga vremena najbliì uvid u ljudsku zbilju i Isu-sa i njegovih suvremenika, teologija je po~ela uvi|ati da nije dovoljno kazati ’poruku’, nego i razumjeti kako rije~ biva ~uvena i kako njeno usvajanje moè prerasti u poèljno pona{anje. Teologija je shvatila da ~ovjek, to stvorenje, nije po svojoj naravi nikako ni u ~emu na nikakav na~in banuo u svijet s priro-|enom sklonosti biti kr{}anin. On to jedino moè postati. I jer u svome postajanju kr{}anin on ne pre-staje i dalje biti to biolo{ki {lampavo i psiholo{ki smu{eno stvorenje, i jer mnoge smjernice njegovih odnosa sa neposrednim okru`nim izvorima njegova oblikovanja umije pratiti i razumjeti upravo znanost, teologija je shvatila da njezin govorne smije zane-mariti djelatnu mo} ’obojenih’ okvira.

Nakon razvi|anja tridesetogodi{nje teme o ‘hi-storijskom Isusu’, teologija se prisjetila vremena kad upravo vrijeme nije vi{e imalo ikakve fizi~ke zako-

nitosti u Isusovoj nazo~nosti, vrijeme kad se Isus pokazuje svojima kao uskrsli Krist, vrijeme kad Isus-Krist utemeljuje nastanak novoga savezni{tva, gdje dva druga lika postaju odlu~uju}i protagonisti od po~etaka kr{}anstva. Uz Pavla, ali prije Pavla, jedini koji je „vidio“, raspoznao, i preveo u osobno pona-{anje ~injenicu da je Isus iz Nazareta od Boga po-slani Mesija, po uskrsnu}u oduvijek poistovje}en s naravi jedinoga Boga, bio je Ivan ~etvrtoga Evan-|elja. Uz Isusa-Krista, utemeljitelja, uz Pavla, arhi-tekta, Ivan je bio unutra{nji dekorater nastaloga kr{-}anstva. Ivan, dijete hrama u porodu velikoga sve-}enika, ’kolega’ Gaja Kornelija Tacita i Josipa Flavi-ja, jedini iskreni prijatelj Galilejskoga propovjedni-ka, intelektualno prodorni kompozitor Prologa u Evan|elje, izrazio je u odlu~nom trenutku zapanju-ju}e o~itovanje kad su vrijeme i vje~nost stopljeni u jedan tren: „Gospod moj i Bog moj“, izusti on na grobu Isusovu. Dakako, stavio je kasnije to prizna-nje i u usta nevjernog Tome i gre{ne Marije Magda-lene. Ivanovo sedamnaesto poglavlje kazuje u Isu-sovoj opro{tajnoj molitvi Ocu da ostaje me|u svo-jima i da }e njegovi biti gdje je i on, zajedno s vje~nim Bogom. U prisje}anju, teologija zna da ~ovjek, to stvorenje, nema ni{ta {to ve} nije dobio, da mu tako, makar postao i veli~anstveno genijalan i uzvi{eno svet, nikako ne pripada opravdanje svojatati zasluge. Kad teologija prepozna kako radikalni biheviorizam razra|uje upravo taj uvid kod sasvim ’zemaljskog’ ~ovjeka, onda i njoj postaje bistrije da je antropo-centrizam smetnja ~ovjeku da postane neusporedi-vo slobodniji od priro|ene obdarenosti, neuspore-divo zahvalniji Posljednjem Izvoru svoje pripad-nosti. Kad se ~ovjek prepozna u svojoj ograni~enost i radikalnoj zavisnosti od okru`nih izvora svoga uvjetovanja i, na koncu neizbjeìvo, od svoga Prvot-noga Izvora, onda mu ostaje otvorena mogu}nost da se odazove pozivu da ustraje u osposobljavanju onakvoga ìvota kako ga je Ivan razumio od svoga Prijatelja i ucrtao u petnaesto poglavlje svoga Evan-|elja („Kao {to sam ja…“ – 15, 12-17).

* * *

U ovoj jubilarnoj godini, radnja je posve}ena „mojoj dominikanskoj zajednici u Hrvatskoj“ (À ma communauté des dominicains en Croatie).

67


RADOVI U SAMOSTANU SVETOG KRI@A NA ÎOVU

i nepokretnih kulturnih dobara. Provedenim kon-zervatorskim nadzorom nad restauratorskim rado-vima na glavnom oltaru Konzervatorski odjel u Trogiru je potvrdio da su ispunjeni svi preduvjeti za vra}anje goti~kog raspela na oltar, koje je nakon restauracije bilo privremeno obje{eno u crkvi. U godini Jubileja Reda planiramo vratiti raspelo, rad Jurja Petrovi}a iz 15. stolje}a, na njegovo povijesno mjesto, tj. na glavni oltar.

Radovi na obnovi samostana u{li su u „Program financiranja za{tite kulturnih dobara za razdoblje 2013.-2015. godine“, a Ministarstvo kulture Repu-blike Hrvatske osiguralo je sredstva za trogodi{nji program u ukupnom iznosu od 1.570.000,00 kuna. Jo{ }e se izvesti radovi na zamjeni krovi{ta i krova na samostanu. A ranije smo ve} pisali o drugim ra-dovima u samostanu koji su financirani potporom Ministarstva kulture.

Osim toga, Hrvatski restauratorski zavod – Odjel u Splitu izveo je 2014. godine konzervatorsko-resta-uratorske radove na slici koja se nalazila u sakristiji: Bartolomeo Litterini, Bogorodica, 18. st., ulje na platnu. Taj smo motiv koristili za jednolisne zidne kalendare na{e Provincije 2015. godine. U 2015. go-dini Hrvatski restauratorski zavod – Odjel u Splitu preuzeo je na restauraciju oltarnu palu „Gospa od Ruàrija“ Matije Pon~una (17. st., ulje na platnu).

Fr. Anto Gavri}, OP

U pripremama za odràvanje Op}e skup{tine Reda, toga povijesnoga doga|aja u ljeto 2013., mo-rali smo urediti samostansku crkvu sv. Krià na îovu, u kojoj su se odvijala sva liturgijska slavlja tijekom gotovo tri tjedna odràvanja skup{tine. Crkva je bila u lo{em stanju te se moralo pristupiti zahvatima rabiciranja `buke s velikog dijela, jer je bila ispucala. Radovi su trajali dva tjedna, a za to vrijeme ùpnik je u tjednu misu slavio u pokrajnjoj vjeronau~noj dvorani. Postavljena je skela te je unu-tra{njost crkve u potpunosti ure|ena. Ve}i dio ̀ buke u potpunosti je uklonjen. Radovi su privedeni kraju na vrijeme. Uz radove u unutra{njosti crkve, ure|en je tako|er u potpunosti ulaz u samostan (uklanjanje `buke, rabiciranje, farbanje), kapitularna dvorana te mali dio samostanskog klaustra. Splitsko-makarska nadbiskupija sudjelovala je dijelom, s 50.000 kuna, u pokrivanju tro{kova za nutarnje ure|enje crkve sv. Krià na îovu, koja se uglavnom koristi za po-trebe ùpe @edno-Arbanija.

Na ulazu u samostan postavljena je spomen-plo~a o odràvanju op}e skup{tine Reda, dimenzije 100x80 cm, istovjetna s onom postavljenom u kla-ustru samostana u Trogiru.

Zavr{ena je restauracija glavnog oltara u crkvi. Radove je izvela tvrtka Neir d.o.o. iz Splita, tvrtka specijalizirana za istraìvanje, analiziranje, doku-mentiranje, restauriranje i konzerviranje pokretnih


68

RADOVI U SAMOSTANU SV. DOMINIKA U TROGIRU

Ve} smo ranije pisali o radovima u samostanu (ob-nova krovi{ta i krova na samostanskoj crkvi, poplo-~avanje terase nad klaustrom, i dr.). Restaurirano je i dosta umjetnina u crkvi, brigom i zaslugom o. Vesel-ka Begi}a. Iako u godinama i bolesti o. Begi} je puno uloìo u obnovu i odràvanje crkve i samostana. Tako su 20. i 21. lipnja 2015. na samostansku crkvu postav-ljena nova ulazna vrata od ari{a iz Slovenije.

Op}ina Marina donirala je nov~ana sredstava za nabavu liturgijskog posu|a za nacionalno sveti{te blaènog Augustina Kaòti}a. Od primljene dona-cije naru~en je kale` s pripadaju}om pliticom. Na kaleù je ugravirana prigodna posveta: „Dar Op}ine Marina sveti{tu bl. Augustina Kaòti}a. U Trogiru, godine Gospodnje 2014.“ Kale` s pliticom prvi puta je upotrijebljen u liturgijskom slavlju za proslavu svetkovine bl. Augustina Kaòti}a 3. kolovoza 2015. u samostanskoj crkvi u Trogiru.

Privode se kraju pripremni radovi za rekonstruk-ciju isto~noga dijela samostana, a planira se podi}i i samostansko krilo koje je sru{eno u bombardiranju samostana 23. velja~e 1944. godine.

Fr. Anto Gavri}, OP

Ovoga ljeta u klaustru samostana postavljena je spomen-plo~a (dimenzije 100x80 cm) o odràvanju op}e skup{tine Reda, spomen na najve}i skup do-minikanaca u Hrvatskoj.

69


BLAGOSLOVLJEN KRI@NI PUT U @UPNOJ CRKVI KRALJICE SVETE KRUNICE

slovljeni kri`ni put mnoge povezivati u zajedni{tvu, na dobrobit ùpnoga zajedni{tva i onih koji trpe.

Autor kri`noga puta Hrvoje Ljubi}, koji je uni-katne ru~no izra|ene bakrene postaje izveo u dimen-zijama 49x39 cm, u svojem je obra}anju rekao da postaje nije radio jednu po jednu kao zasebna djela, ve} da je kri`ni put stvarao kao cjelovito djelo prema logici stravi~ne patnje koju je Krist podnio te da su mu okosnice bile Kristova padanja pod krièm.

Na kraju je ùpljanima, umjetniku i provinciji zahvalio ùpnik o. Boba{ posebno govore}i o tome kako Hrvatska dominikanska provincija poti~e i potpomaè sve ùpne projekte, bilo da su oni ma-terijalne, umjetni~ke ili duhovne naravi.

Katarina Erdi}Glas Koncila, LIV., br 45 (2159),

8. studenoga 2015., str. 29

Tijekom misnoga slavlja u ùpnoj crkvi Kraljice svete krunice na zagreba~koj Koloniji u nedjelju 25. listopada blagoslovljene su postaje kri`noga puta akademskoga kipara iz Zagreba Hrvoja Ljubi}a na koje su ùpljani i oci dominikanci koji vode ùpu ~ekali od izgradnje crkve, pune 44 godine.

Kri`ni je put na po~etku blagoslovio provincijal Hrvatske dominikanske provincije o. Anto Gavri} koji je i predvodio misno slavlje, u koncelebraciji sa ùpnikom o. Antom Boba{em i o. Dominikom Ger-bicom. U propovijedi je o. Gavri} govorio o tome kako se svaki vjernik moè prona}i u kri`nome putu koji se naj~e{}e moli tijekom korizme, jer ta po-bo`nost obuhva}a mnoge dimenzije od osude do razapinjanja i smrti. „Kako na{ dobri Otac zna {to nam je potrebno, o ~emu je govorio sâm Isus, pri pogledu na kri`ni put va`no je da zamolimo Boga da nas usli{i, ali da ne molimo samo za sebe, ve} i za druge, za potrebe svijeta“ – istaknuo je o. Gavri} i podsjetio da kri` upu}uje na zajedni{tvo i s Kristom i sa svim ljudima.

Govorio je o ljepoti puta i o poticajima pape Fra-nje na razmi{ljanja o putu ljepote. „Kad vjerujemo u Krista, ne prihva}amo ga samo kao ne{to istinito, {to moèmo nasljedovati, ve} i kao ne{to lijepo u trenucima ku{nji i nevolja. Zato papa Franjo poziva umjetnike da nam svojim umjetni~kim iskazima pri-bliè kri`ni put u lijepom izri~aju te{ke muke“ – naglasio je o. Gavri} zahvaliv{i akademskom umjet-niku Ljubi}u na djelu i izraziv{i nadu da }e blago-


70

IZLO@BA O HRVATSKIM SVECIMA

Boì} ove godine. Gradona~elnik Stip~i} izrazio je zadovoljstvo {to izlo`ba resi rodni grad najstarijega hrvatskog blaènika Kaòti}a, dok je provincijal Gavri} izlo`bu smjestio u kontekst proslave 800. godina dominikanskoga reda koja zapo~inje u mje-secu studenom te 70. godi{njice strijeljanja domini-kanca Dominika Bara~a ba{ u Trogiru prije to~no sedamdeset godina, a za kojega dominikanci èle otvoriti proces za progla{enje blaènim.

U glazbenom je dijelu otvorenja nastupio bariton Vlatko Belas uz klavirsku pratnju Petre Hrènjak, a kroz program je vodila predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Krièv~ana „Dr. Stjepan Kranj~i}“ Tanja Baran.

Prikaz lika pojedinoga sveca uz izraze njegove duhovnosti i svetosti troje je umjetnika izvelo u razli~itim dimenzijama u tehnici akrilika na platnu. Izlo`bu, koju prati sadràjan katalog s popisom svih hrvatskih svetaca i blaènika te slugu i slu`benica Bo`jih, organizirala je Galerija hrvatske sakralne umjetnosti „Laudato“, a pokrovitelji izlo`be bili su Hrvatska dominikanska provincija i Grad Trogir. Hrvatski sveci i blaènici poznatih hrvatskih slikara ponajprije su bili oblikovani za 7. Dane hrvatskih svetaca i blaènika {to su odràni u Krièvcima kra-jem mjeseca svibnja. Nakon Trogira izlo`ba }e 18. rujna 2015. biti otvorena kao dio programa Redov-ni~kih dana u Galeriji „Fr. Vinko Draganja“ domi-nikanskoga samostana u Splitu te na blagdan za-{titnika umjetnika bl. fra Angelica 18. velja~e 2016. u samostanu i ̀ upi bl. Augustina Kaòti}a na zagre-ba~koj Pe{~enici.

Katarina Erdi}

Izlo`ba „Hrvatski sveci i blaènici u na{em na-rodu“ akademskih slikara Josipa Botterija Dinija, Ana Marije Botteri Peruzovi} i Hrvoja Marka Peru-zovi}a sve~ano je otvorena u Muzeju grada Trogira u petak 31. srpnja, prvoga dana trodnevne duhovne priprave za blagdan najstarijega hrvatskog blaènika Augustina Kaòti}a. O izlo`bi su uz autore govo-rili trogirski gradona~elnik Ante Stip~i}, ravnat eljica trogirskoga muzeja Fani Celio Cega, vlasnica gale-rije „Laudato“ Ksenija Abramovi}, likovni kriti~ar Stanko [poljari}, a izlo`bu je otvorio provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavri}.

Tom su prilikom predstavljeni autori i njihov iznimno bogat dosada{nji likovni opus, dana je i stru~na analiza predstavljane izlo`be, a umjetnici su pojasnili kako su stvarali portrete na{ih svetaca. Kse-nija Abramovi} povezala je klju~ne trenutke Kaòti-}eva ìvota sa skrbi Laudata oko promocije hrvat-skih svetaca i blaènika te je najavila da }e sljede}a izlo`ba u Trogiru 2016. biti otvarana pred kamerama Laudato televizije koja s emitiranjem zapo~inje za

71


KONJ[ÎNA PROSLAVILA SVOGA ZA[TITNIKA SV. DOMINIKA

za njega najve}a {kola ljubavi. U toj {koli je nau~io gledati nesebi~no potrebe svijeta i potpuno se pre-davati u slu`bi evan|elja i bli`njih. Dominik nam je i danas aktualan da znamo odgovorno preuzimati svoje du`nosti i slu`be, nesebi~no djelovati uo~avaju potrebe ljudi na{ega vremena, zaklju~io je domini-kanski provincijal.

Sve~ano je proslavljen sv. Dominik u Konj{~ini. Za{tinik ùpe i dan op}ine! Euharistijsko slavlje predvodio je dominikanski provincijal o. Anto Ga-vri}, uz koncelebraciju mjesnog ùpnika vl~. Blaà Bartola i osam sve}enika iz okolnih ùpa. Na euha-ristijskom slavlju nazo~io je na~elnik op}ine Konj-{~ina gospodin Mirko Krznar i drugi du`nosnici te uzvanici iz ̀ upanije. Liturgijsko pjevanje predvodio je ùpni zbor.

Dominikanski provincijal je u svojoj propovijedi prikazao lik sv. Dominika, kao ~ovjeka molitve, ~ovjeka dubokoga suosje}anja s patnjama drugih, ~ovjeka zajedni{tva i ~ovjeka znanja. Dominik je po-zorno prou~avao doga|anja svoga vremena, uo~a vao potrebe Crkve i svijeta te sebe predao postupnosti u slu`bi Crkve i propovijedanja evan|elja. Kao ~ovjek zajedni{tva privla~io je druge koji su mu mogli po-mo}i u ostvarenju njegova plana, okupio je bra}u i sestre Reda propovjednika, svjestan da sam ne moè odgovoriti na velike potrebe svoga vremena.

Kao ~ovjek znanja, Dominik je htio da i njegovi suradnici budu formirani i obrazovani kako bi mo-gli odgovoriti na goru}a pitanja svoga vremena. Sam ih je vodio u {kole poznatih u~itelja Svetog pisma te kasnije slao u poznate sveu~ili{ne centre da osni-vanju samostane, studiraju i propovijedaju. Dominik se nije bojao zatraìo pomo} od kompetentnih oso-ba u vidu ostvarenja poslanja. I danas nam je sv. Do-minik aktualan, istaknuo je propovjednik. Graditi neumorno zajedni{tvo, povezivati me|usobne stru~-ne osobe s raznih podru~ja, traìti rje{enja i odgo-vore potrebama na{ega vremena, ulagati u forma ciju i izobrazbu mladih nara{taja.

Dominik je ~ovjek duboke suosje}ajnosti i soli-darnosti s patnjama ljudi i svijeta. Duboko proèt Rije~ju Bo`jom, ~ovjek potpuno predan Gospodinu, preobraèn kontempliraju}i Raspetoga Krista htio je da njegova bra}a i sestre budu svjedo~i preobra-ène egzistencije. Kontemplacija Raspetoga bila je

@upa Konj{~ina se spominje ve} u popisu ùpa 1334 godine. Tokom nedavne obnove zidova oko glavnog oltara otkriveni su zazidani kameni okviri prozora koji su po izgledu i svojoj konstrukciji da-tirani otprilike u razdoblje 13. stolje}a. Ti pro na|eni prozori bi mogli biti dokaz da su taj najstariji dio crkve i samo mjesto stariji od popisa ̀ upa u zagreba~-kom dijelu od 1334. godine kada je napravljen.

Budu}i da se radi o jedinoj ùpi iznad Save koja je posve}ena sv. Dominiku, dakle u sjevernom dije-lu Hrvatske, i s obzirom na vremensko razdoblje neki pretpostavljaju da ju je mo`da osnovao biskup zagreba~ki, prvi hrvatski blaènik, dominikanac Au-gustin Kaòti}. Stoga je, uslijed tih novih saznanja o povijesti ùpe i {tovanja bl. Augustina Kaòti}a, ove godine sve~anije proslavljen njegov spomendan, a tom je prigodom blagoslovljeno pilo ispred crkve i slika bl. Augustina. Planira se izraditi i kapelica bl. Augustinu Kaòti}u.


72

KA@OTI]EVO NA PE[Î

Sve~ano je bilo 3. kolovoza na blagdan bl. Augu-stina Kaòti}a u samostanskoj i ̀ upnoj crkvi, u ko-joj je dominikanska zajednica zajedno s mnogobroj-nim vjernicima proslavila svog nebeskog za{titnika. Misno slavlje, u koncelebraciji s dvadesetak sve-}enika, predslavio je predsjednik HBK zadarski nad-biskup dr. sc. @elimir Pulji}. Prije po~etka euhari-stijskog slavlja izraze pozdrava i dobrodo{lice upu-tio je ùpnik p. Marko Bijeli}.

Na po~etku prigodne homilije nadbiskup Pulji} je rekao kako smo uz blagdan bl. Augustina Kaò -ti}a ~uli nekoliko biblijskih ulomaka, pisanim u

razli~itim okolnostima i vremenima. Prorok Ezeki-jel, ~ije ime zna~i Bog je jak, Bog daje snagu, opisu-je stanje izgnanika u Babilonu, njihove brige i dru-{tveno stanje, religiozno i duhovno previranje. To nam omogu}uje shvatiti ovu sna`nu sve}eni~ku osobnost komu je hram, kult i zakon najve}a briga. On je uz to i vatreni patriot, duboko privrèn vjeri otaca, koja }e mu dati snage podnijeti ku{nju izgnan-stva, pa }e u toj vjeri utvr|ivati i svoj narod. Sli~nu pastirsku brigu otkrivamo sedam stolje}a kasnije u gradu Efesu u du{i apostola Pavla kojemu crkva u Korintu, na koju je bio jako ponosan, po~inje zada-

73


vati odre|en brige i tjeskobe. Znamo kako je upra-vo ta zajednica bila remek djelo „njegova apostolata“ (1 Kor 9,2) i „njegovo preporu~eno pismo koje su mogli svi ~itati“ (2 Kor 3,2). No, kako smo mogli kratko pro~itati ta se kr{}anska zajednica suo~ava s izazovima poganskog mentaliteta. A uz to na djelu je uobi~ajena ’bolest metropole’: stran~arenje, su-protstavljanje, razdori i podjele. Pavao stvar rje{ava u svjetlu pashalnog misterija: Spasenje je ostvareno u Kristovu krizu, a ne po ljudima, istaknuo je nad-biskup. Podsjetio je kako i kratkim svetopisamskim odlomcima proroka i sve}enika Ezekijela, te bisku-pa i apostola Pavla otkrivamo du{u pastira i ~uvara koji je spreman braniti stado od neprijatelja koji nasr}u. Tako u liku i djelu blaènoga Augustina Kaòti}a uo~avamo divne obrise svetog i zauzetog pastira, velikana na{e hrvatske povijesti. On je broj-nim djelima neprolazne vrijednosti i zna~enja za-duìo biskupije u Zagrebu i Luceri, kao i cijelu Crk-vu u Hrvata. Poput zauzetih pastira Ezekijela i Pavla i on je prepoznavao znakove svoga vremena, pa u~inio silna djela o kojima se i danas govori. Njego-vi ìvotopisci biljeè da je imao izo{trenu sklonost prema pravednosti, pa su ga nazivali pobornikom ljudskih prava, apostolom mira i za{titnikom siro-maha. Brojnim pak karitativnim postupcima o~ito-vao je osobito zanimanje za bolesne i nemo}ne, rekao je nadbiskup Pulji} i nastavio: „dok danas isti~emo ovog na{eg duhovnog velikana, koji je bio izuzetno cijenjen u intelektualnim krugovima Eu-rope kao vrstan govornik i u~enjak, ali i kao ~ovjek pun dobrote, pitamo se koliko je potrebno vra}ati se u pro{lost i listati stranice arhiva pa razmi{ljati o onomu {to se zbilo prije 27, 19 ili sedam stolje}a: U Ezekijelovo, Pavlovo ili Kaòti}evo doba?! Kao od-govor pro~itat }u tvrdnju poznatog engleskog spi-satelja, umjetnika i kriti~ara Johna Bergera (ro|. U Londonu 1926.) koji je napisao, kako je za „uni{tenje neke zajednice dovoljno razoriti njezinu pro{lost“ (II nostro tempo, 13. lipnja 2004., str. 9). Stoga, spomen pojedinaca s kr{}anskog gledi{ta nije nika-kav nostalgi~ni vapaj za onim {to je bilo, niti labu|i pjev ne~emu {to je povijest zabiljeìla. To je samo prigoda nama da razumijemo odakle dolazimo, gdje se nalazimo i kamo nam i}i i stici. Povijesni spome-ni govore nam o ishodi{tu i hodu, kao i o ukorije-njenosti u konkretnom vremenu i prostoru. Jer, kad

se izgubi povijesno pam}enje i sje}anje, preostaje obi~na, banalna svakodnevica.“ Naglasio je kako }emo i mi za dva dana, sje}aju}i se silnih Bo`jih djela i ~udesnih zahvata, obiljeìti Dan Domovinske zahvalnosti povodom dvadesete obljetnice oslobo-dila~ke akcije „Oluja“. I uputiti Bogu zahvalnu mo-litvu za sve koji su se s krunicom oko vrata suprot-stavili agresiji, te borili se i izborili mir i slobodu. Otvorili su nam putove novih mogu}nosti suìvota s ljudima i narodima Europe i svijeta. Ova obljet nica obvezuje sve gra|ane Lijepe Na{e da slo`no i odgo-vorno ostvaruju op}e dobro, te izgra|uju zemlju na temeljima pravde, istine i ljubavi

U nastavku je rekao kako je blaèni Kaòti} pod vodstvom Duha Svetoga otvarao prostore spoznaje, te kao je dobri pastir i ~uvar svoga stada vodio brigu da u sredi{tu svega bude Bog i istina o ~ovjeku. Nije se pla{io suprotstaviti i nepravdama iako je znao da }e se tako zamjeriti zemaljskim vladarima, te kao nagradu primiti progonstvo, pra}eno klevetama i naru{avanjem ugleda. Zato ga i nakon sedam stolje}a s ponosom spominjemo i s vjerom molimo. Neka i nama pomogne prevladati traume koje je ostavio nedavni Domovinski rat, posebice u du{ama na{ih branitelja i njihovih obitelji. Onima pak koji vode brigu kako na{im mladima prenijeti cjelovitu istinu o uzrocima i posljedicama Domovinskog rata, o obrani i braniteljima, o agresoru i njegovim zlo~i-nima, molimo neka po zagovoru blaènog Augusti-na trajno prenose kako su pravda, istina i pam}enje vrlo bitni za zajedni{tvo naroda. I mi smo u osvaja-nju slobode s puno muka, ̀ rtava i problema doìvjeli dosta lijepih i ~udesnih stvari koje se ne smije zabo-raviti. Potrebno je, dakle, sve to ~uvati ne samo u pameti, nego i u srcu. Neka nam stoga prorok Eze-kijel, apostol Pavao i blaèni Augustin Kaòti} po-mognu sje}ati se toga u svakoj prigodi, prenose}i novim pokoljenjima istinu o Kristu Uskrsnulom, istaknuo je na kraju propovijedi nadbiskup zadarski.

Liturgijsko pjevanje animirao je mje{oviti ùpni zbor pod ravnanjem prof. Sanje Vuzem. Blagdanu je prethodilo trodnevlje od petka 31. srpnja do ne-djelje 2. kolovoza, a predvodio ga je fr. Mirko Irenej Vlk, ovogodi{nji mladomisnik Hrvatske domini-kanske provincije.

www.dominikanci.hr


74

PRVI PUT SVEÂNO KA@OTI]EVO U KONJ[ÎNI

posve}ivao zdravlju i higijeni naroda pa je po selima dao kopati bunare i saditi ljekovito bilje. Kaòti}evo je djelo aktualno i danas, zato je nakon toliko stolje-}a ostao cijenjen i {tovan ne samo u Zagreba~koj nad-biskupiji, ve} i kao biskup u talijanskoj Luceri gdje je umro, istaknuo je na kraju propovijedi mons. Pintari}.

Kao dio programa Kaòti}eve proslave u Konj-{~ini u ùpnom je dvori{tu blagoslovljen zdenac sa slikom bl. Augustina Kaòti}a. Ta je slika kopija slike iz sakristije zagreba~ke katedrale i dimenzija je 1 m x 80 cm, dok su zdenac svojim radom obno-vili mje{tani Donje Konj{~ine predvo|eni Ruìcom Kosovec, a materijal je osigurala op}ina Konj{~ina.

Odlu~eno je da }e bl. Kaòti} u Konj{~ini biti sve~ano slavljen jer je kao zagreba~ki nadbiskup, ali i dominikanac najvjerojatnije osnovao konj{~insku ùpu i posvetio je sv. Dominiku. Zbog toga je, a i zbog povezanosti s dana{njim dominikancima, konj-{~inski ùpnik Bla` Bartol uo~i Kaòti}eva blagdana predvodio trodnevnu duhovnu pripravu. Na samu svetkovinu sv. Dominika u subotu 8. kolovoza sve~anu je misu u Konj{~ini predvodio provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavri}.

Tanja Baran

Blagdan bl. Augustina Kaòti}a, prvoga hrvat-skog blaènika, prvi je put sve~ano proslavljen u ùpnoj crkvi sv. Dominika u Konj{~ini. Misno je slavlje na Kaòti}ev spomendan u ponedjeljak 3. kolovoza predslavio moderator Nadbiskupskog du-hovnog stola u Zagrebu mons. Nedjeljko Pintari}. On je u propovijedi okupljenima pojasnio zna~enje dobroga pastira Kaòti}a, zagreba~kog nadbiskupa i dominikanca koji je ìvio u 13. i 14. stolje}u. Go-vorio je o tome kako je Kaòti} bio vrstan propo-vjednik, prosvjetitelj i promicatelj {kolstva, kako je u Zagrebu utemeljio katedralnu {kolu, prvo visoko u~ili{te u Hrvata, osigurao crkvenu nadarbinu vo-ditelju {kole kanoniku-lektoru i njegovim pomo}-nicima da bez naknade pou~avaju klerike Zagre ba~-ke biskupije i sve siroma{ne studente, sa èljom da ih {to vi{e bude obrazovano. Mons. Pintari} je pod-sjetio da je Kaòti} bio za{titnik obespravljenih, progonjenih, bolesnih te da je ostavio svijetli primjer iskrene vjere i brige za duhovni, zdravstveni i svaki drugi ìvotni aspekt. Posebno se, naglasio je propo-vjednik, brinuo za siroma{ne, veliku je pozornost

75


DANI MISIJE I KA@OTI]EVO U HAMBURGU

Evan|elje isti~e kako }e se sile nebeske poljulja-ti, nastavio je biskup Bogovi}. „Sve je to nestalno i nestabilno. Taj osje}aj nestabilnosti ovoga svijeta trebamo i danas probuditi u sebi kako bismo znali uz {to se valja vezati. Evan|elje nas u~i da ne valja graditi ku}u na pijesku, jer }e je svako nevrijeme sru{iti. Treba je postaviti na ~vrste temelje. Svoj ̀ ivot trebamo osloniti na neprolazno i stalno. Kada se sve poljulja pojavit }e se Isus Krist, koji je po~etak i svr{etak, alfa i omega i na{a vje~nost }e ovisiti koli-ko smo na njemu i s njime gradili.“

Hrvatska katoli~ka misija Hamburg proslavila je sve~ano Dane Misije – Kaòti}evo. Na sredi{njoj proslavi u nedjelju 29. studenoga 2015. euharistijsko slavlje u katedrali Svete Marije predvodio je gospi}-ko-senjski biskup mons. Mile Bogovi}, u koncele-braciji s dominikanskim provincijalom fr. Antom Gavri}em, voditeljem Misije fr. Mirkom Jagnji}em i kapelanom fr. Dominikom Gerbicem. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor Misije pod vodstvom dominikanke s. Jasne Mati}.

Na po~etku svoje homilije gospi}ko-senjski bis-kup mons. Mile Bogovi} svratio je pozornost da se u liturgijskim ~itanjima prve nedjelje Do{a{}a isti~u dva temeljna osje}aja „osje}aj straha i osje}aj nade odno-sno radosti. To su osje}aji koji su vlastiti po~e cima i krajevima nekog rada i puta. Na po~etku je pitanje ho}emo li uspje{no obaviti zadatke i pre}i put koji je pred nama, a na kraju kako smo to i u~inili.

Na ~emu graditi dru{tvenu i osobnu sigurnost?

Ti osje}aji bili su prisutni u prvoj hrvatskoj za-jednici koja se ovdje formirala prije 46 godina i danas se ista zajednica pita kako je prevaljen taj put. Dois-ta je to bilo veliko djelo ljubavi i milosr|a prema hrvatskom iseljeni{tvu kada je ovdje, ka i na brojnim drugim mjestima u Njema~koj, osnovana Hrvatska katoli~ka misija za hrvatske katolike koji su se na ovom prostoru naselili. Dobro se toga sjetiti te za-hvaliti Bogu i svima koji su sebe uloìli u dobro te zajednice. Taj put je prije|en pod vodstvom otaca dominikanaca i mogu ovdje izraziti u ime HBK za-hvalnost Hrvatskoj dominikanskoj provinciji i svim njezinim ~lanovima koji su ovdje djelovali. Drago mi je da to mogu ovdje re}i i pred provincijalom dominikanske provincije.“

Svijet je danas doista osjetio da se sve ljulja, da sve vi{e gubi na stabilnosti i sigurnosti. Na ~emu graditi dru{tvenu i osobnu sigurnost? Koja su prava i zdrava polazi{ta? Odgovaraju}i na ta pitanja mons. Bogovi} je rekao: „Na kraju }e se pojaviti Isus Krist kao sudac. Po njemu }e se sve mjeriti, koliko smo njega slu{ali i slijedili. A on nije nasilje nikada ~inio, radije ga je podnosio. On mr`nju i la` nije nikada ~inio ni odo-bravao. On je ~ovjeka ljubio i onda kada ga je ~ovjek


76

osu|ivao, vrije|ao i razapinjao. Tim putem krenula je Crkva, taj put svjedo~ili su mu~enici.“

Uzori Stepinac, Kaòti}, Bara~, Bule{i}

Biskup Bogovi} je istaknuo nekoliko primjera svje-doka iz Crkve u Hrvata, ponajprije bl. Alojzija Ste-pinca i bl. Augustina Kaòti}: „Tim putom ìvio je i vodio svoj narod Alojzije Stepinac koji je stajao ~vrsto uz stup istine – Isusa Krista i nije nasjeo svjetskim mo}nicima. Sli~no moèmo re}i i za za{titnika ove misije bl. Augustina Kaòti}a koji se u 14. stolje}u suprotstavio nepravednim zahtjevima svjetovnih vla-dara pa se nije smio poslije vratiti u Hrvatsku nego u talijanski grad Luceru gdje je i umro na glasu svetosti.“

Zatim je biskup istaknuo primjer dominikanca Dominika Bara~a, kojeg su komunisti strijeljali 17. studenog 1945., i bl. Miroslava Bule{i}a: „Me|u svje-docima iz Drugog svjetskog rata moèmo ovdje spo menuti Dominika Bara~a. Doista je ostao ~vrsto uz stijenu, uz stoèr istine, pravde i ljubavi. Kada su ga vodili na pogubljenje govorio je: @ivio Krist kralj i molio od Krista opro{tenje za svoje mu~itelje. Sli~no je radio i najnoviji hrvatski progla{eni blaènik Miroslav Bule{i}: Moja je osveta opra{tanje.”

Nositi sa sobom i svoje svece

Biskup je vjernike pozvao da povodom obljetni-ce misije obnove svoj savez s Bogom: „ôvjek je slika Bo`ja i prirodni je njegov saveznik Bog. Bog sklapa savez s ~ovjekom po Isusu Kristu. To je ona temeljna i dobitni~ka koalicija za svakog ~ovjeka i za svaki narod. To je dobitni~ka koalicija i za ovu zajednicu i za njezine ~lanove. Bog ne sklapa savez s ~ovjekom kako bi ga iskoristio, nego kako bi mu mogao pomo}i i spasiti ga.“

Mons. Bogovi} je istaknuo zahvalnost njema~koj dràvi i njema~kom narodu {to su prihvatili hrvatski izbjegli~ki val nakon velikih poratnih stradanja kada su se {ezdesetih godina otvorila vrata da se izi|e iz onog zatvorenog kruga u Jugoslaviji. Crkva u Hr-vata ìvjela je sa svojim narodom i pratila ga je na njegovom putu. Hrvatski radnici dobili su posao u Njema~koj, istaknuo je biskup, „a oni su svojim radom darovali i vi{e nego su primili“. Zatim je po-jasnio: „Istina je da je ve}ina do{la ovamo kao ma-terijalni siromasi koji mole pomo}, ali nisu ruke

hrvatskih doseljenika bile prazne. Obdarili ste svaki kraj kamo ste do{li i svaki rad koji ste prihvatili svo-jom radino{}u i plemenito{}u svoje du{e. U tom va{em daru bilo je mnogo toga {to je novoj sredini bilo potrebnije od rada va{ih ruku: bila je to va{a vjera. Na{ narod ponio je sa sobom i svoje svece. I ovdje vidimo bl. Augustina Kaòti}a, kojemu je po-sve}ena ova Misija. Pro{ao sam cijeli svijet gdje ̀ ive Hrvati i ~uo sam i osobno se uvjerio kako su oni oplemenili sredinu u kojoj su ìvjeli i radili.“

Svoju homiliju gospi}ko-senjski biskup mons. Mile Bogovi} zavr{io je pozivom da „na Dan Misije kao pojedinci i kao zajednica obnovimo svoj savez s Bogom, da svoje ̀ ivote postavimo na ~vrsti temelj Isusa Krista. S njime krenimo i u ovu novu liturgij-sku godinu i u Jubilarno godinu milosr|a na koju nas je pozvao papa Franjo.“

Na misi su vjernici prikupljali svoj dar za Crkvu hrvatskih mu~enika na Udbini.

Aktualnost bl. Augustina Kaòti}a

Sredi{njoj proslavi prethodila je trodnevna duhov-na priprava koju je u crkvi sv. Olafa predvodio domi-nikanac o. Stipe Juri~, profesor Svetog pisma i dekan Teolo{koga fakulteta Papinskoga sveu~ili{ta sv. Tome Akvinskoga (Angelicum) u Rimu. Tuma~e}i sveto-pisamska ~itanja propovjednik je pokazivao aktual-nost bl. Augustina Kaòti}a: vjernost Bogu i pouz-danje u Boga; njegova ljubav prema Crkvi; u~itelj vjere i morala te Augustinova svetost. U petak 27. studenoga predstavljena je nova, nedavno objavljena knjiga Stipe Juri~a, „Blagoslivljanje i zahvaljivanje najuzvi{enija molitva“. O knjizi su govorili domini-kanski provincijal i autor knjige. A u subotu 28. stu-denoga o. Stipe Juri~ odrào je prigodno predavanje o osamstotoj obljetnici dominikanskog reda.

Godine 2009. HKM Hamburg proslavila je 40 godina pastoralnoga djelovanja na podru~ju sjever-ne Njema~ke i tada ju je hambur{ki nadbiskup, na prijedlog Hrvatske dominikanske provincije, stavio pod za{titu prvog blaènika Crkve u Hrvata, bl. Au-gustina Kaòti}a. Otada Hrvati u Hamburgu svake godine, na prvu nedjelju Do{a{}a, sve~ano slave Dane Misije – Kaòti}evo. U Misiji djeluju dva sve-}enika dominikanca i dvije sestre dominikanke.

Fr. Anto Gavri}, OP

77


U TROGIRU ODR@AN MEMORIJALNI MALONOGOMETNI TURNIR

„FR. DOMINIK BARA^“

skih ~iovskih nogometa{a rezultatom 4:0. U uta-kmici za tre}e mjesto veterani 4. gardijske brigade pobijedili su hotel „Sv. Kri`“ rezultatom 3:1, dok su u finalu splitski katoli~ki sve}enici pobijedili domi-nikance rezultatom 2:1.

Pehari za prvo i drugo mjesto najuspje{nijima su uru~eni na zajedni~kom druènju nakon turnira u hotelu „Sv. Kri`“ na îovu. Za najboljeg golmana progla{en je dominikanski provincijal fr. Anto Gav-ri}, a izraèna je i èlja da memorijalni malonogo-metnu turnir „Fr. Dominik Bara~“ u Trogiru posta-ne tradicionalan.

U sklopu dvodnevnog obiljeàvanja 70. godi{njice mu~eni~ke smrti dominikanca fr. Dominika Bara~a u subotu 21. studenoga 2015. u sportskoj dvorani u Trogiru odràn je memorijalni malonogometni tur-nir „Fr. Dominik Bara~“. Tom su prigodnom malo-nogometne snage odmjerili ekipe dominikanaca, veterana 4. gardijske brigade, katoli~kih sve}enika iz Splita te ekipa hotela „Sv. Kri`“ iz îova koja je i organizirala turnir.

U prvoj su utakmici dominikanci pobijedili ve-terane nakon izvo|enja jedanaesteraca rezultatom 7:6, a katoli~ki su sve}enici pobijedili ekipu hotel-


78

DVODNEVNI SPOMEN 70. GODI[NJICE MUÊNI[TVA DOMINIKA BARAÂ U TROGIRU

kanci u 800 godina svojega reda dali mnogobrojne iznimne svjedoke vjere me|u kojima je i fr. Dominik Bara~ o kojemu se dosad malo znalo jer su trogirska strijeljanja nedu`nih ljudi od Komunisti~ke Partije i danas obavijena velom tajne. Govorio je o okolno-stima Bara~eva strijeljenja zbog knjige njegova dok-torata „Socijalna filozofija bolj{evizma“, a da je to djelo odgovor mu~enikova osobnog uvjerenja i svje-do~enja jer se nije bojao, ve} je samo slijedio svoje-ga u~itelja Isusa Krista. Umro je uz poklik: „@ivio Krist Kralj!“, ispripovijedao je dr. Gavri} te naglasio da je Bara~, dok su ga strijeljali, izgovarao Kristove rije~i s krià „Oprosti im Boè...“, mole}i Boga da oprosti njegovim krvnicima. „Krist Kralj ~iji blagdan danas slavimo bio je jedini kralj Bara~eva ìvota“ – naglasio je dr. Gavri} govore}i o tome da je fr. Do-minik imao odli~nu naobrazbu koju je postigao u Dubrovniku, Njema~koj, Belgiji i Rimu, da je bio odli~an profesor na Dominikanskoj visokoj bogo-slovnoj {koli u Dubrovniku, a da je jo{ u svojim sjemeni{nim danima pokazivao vjerni~ku zrelost. Propovjednik je citirao Bara~evo razmi{ljanje o sve-tosti ìvota koje je mu~enik objavio kao urednik

U povodu 70. godi{njice mu~eni{tva dubro va~-koga dominikanca fr. Dominika Bara~a, koji je ubi-jen u Trogiru 17. studenoga 1945., ba{ su u Trogiru oci dominikanci u subotu i nedjelju 21. i 22. stude-noga 2015. uprili~ili dvodnevno spomen-sje}anje na svojega subrata kojega drè mu~enikom za istinu, socijalnu pravdu, ljudsko dostojanstvo i svetost obi-telji i za kojega èle otvoriti kauzu za progla{enje blaènim. Sredi{nji trenutak bilo je misno slavlje u nedjelju 22. studenoga koje je u crkvi sv. Dominika i nacionalnom sveti{tu najstarijega hrvatskog blaè-nika Augustina Kaòti}a, uz prijenos na 1. programu Hrvatskoga radija, predvodio provincijal Hrvatske dominikanske provincije dr. Anto Gavri}. Suslavilo je vi{e dominikanaca iz Zagreba, Splita i Dubrovni-ka te drugih sve}enika, pjevao je mje{oviti zbor ̀ upe Kraljice svete krunice iz Zagreba pod ravnanjem prof. Marija Perestegija, a orgulje je svirao fr. Mladen Folnovi}. Uz brojne su okupljene vjernike misnom slavlju nazo~ili vrhovna glavarica sestara dominikan-ki Kongregacije svetih an|ela ~uvara s. Katarina Maglica i trogirski dogradona~elnik Filip An|eli}. U propovijedi je dr. Gavri} podsjetio da su domini-

79


lista dominikanskih sjemeni{taraca u Bolu na Bra~u u 18. godini svojega ìvota: „I dana{nji XX. vijek treba ne manje svetih i gorljivih apostola u akciji vje~nih istina... êmu bi nam svijetli primjeri na{ih velikih svetaca i mu~enika, kad mi ne bismo pro-ìmali njihov duh sprova|aju}i ga u praksi?! ... Nama, koji smo odre|eni da svijetlimo svom naro-du, treba vi{e prosvjete i naobrazbe. Pravu mudrost i iskrenu svetost crpsti }emo je ondje gdje su je cr-pili i na{i heroji. Molitva i presveta Euharistija jest izvor pravoga znanja i svetosti. Bog nas pozivlje na tu zada}u, a mi se moramo {to dostojnije odazvati. Oìvimo dakle svoje ideale i naprijed proslijedimo sa zapo~etim radom.“ Dr. Gavri} je detaljno pripo-vijedao kako je o. Bara~ dan prije strijeljanja pisme-no zamolio svojega subrata Randu Par{i}a, koji je tako|er bio u trogirskom zatvoru, da mu udijeli odrje{enje u trenucima kada bude odvo|en na stri-

jeljanje uz Par{i}evu }eliju. „Fr. Dominik Bara~ nam i danas 70 godina nakon svoje smrti poru~uje iz Trogira, iz zaljeva dominikanskih svetaca me|u ko-jima su uz Bara~a bl. Augustin Kaòti} i Nikola Milinovi}, kako se istina ìvi, ljubi, svjedo~i i po cijenu vlastita ìvota“ – zalju~io je dr. Gavri}. Na kraju misnoga slavlja dominikanski su bogoslovi okupljenima podijelili spomen-sli~ice na kojima je portret fr. Dominika koji je, za prigodu 70. godi{-njice Bara~eve mu~eni~ke smrti u tehnici ulja na platnu i u dimenzijama 120x140 cm, naslikao naj-poznatiji hrvatski slikar hiperrealist Zoran Homen iz Krièvaca. U pozadini Bara~eva lika na slici je dubrova~ki dominikanski samostan.

Prije euharistijskoga slavlja na zgradi je trogir-skoga suda u kojoj je 1945. bio zatvor dr. Gavri} otkrio i blagoslovio spomen-plo~u u ~ast fr. Domi-niku Bara~u. Spomen-obilje`je postavljeno je uz odobrenje Ministarstva pravosu|a, Grada Trogira i Konzervatorskog zavoda. Uz uklesan dominikanski grb na spomen-plo~i pi{e: „Dominikanac i sociolog dr. sc. fr. Dominik Bara~, ro|en 14. srpnja 1912. u Slanom, profesor na Dominikanskoj visokoj bogo-slovnoj {koli u Dubrovniku. Zbog njegove ljubavi prema istini i pravdi, odanosti katoli~koj vjeri i hr-vatskom narodu, komunisti~ka vlast osudila ga je na smrt. Iz ove je zgrade odveden na strijeljanje 17. studenoga 1945.“ Blagoslovu spomen-plo~e pretho-


80

dila je procesija ulicama Trogira od crkve sv. Domi-nika do zgrade suda u kojoj su dominikanski bogo-slovi nosili sliku s Bara~evim likom. Tijekom sve-~anosti upaljeno je trideset svije}a za trideset ljudi uglavnom civila, koji su ubijeni zajedno s Bara~em te je pro~itano svjedo~anstvo fr. Rande Par{i}a o svim okolnostima Bara~eva smaknu}a. U toj je pri-godi trogirski dogradona~elnik Filip An|eli} govo-rio kako je nekada u dana{njoj zgradi trogirskoga suda bio sabirni centar. Istaknuo je da u Trogiru ima raznih plo~a, ali da je ovo prva kojom Trogir vra}a

dug svojoj pro{losti i suo~ava se sa stvarno{}u ko-mu nisti~kih zlo~ina.

Op}a skup{tina Reda propovjednika godine pre-poru~ila je u Rimu 2010. godine spomen na domini-kanske mu~enike iz 20. stolje}a i istaknula fr. Domi-nika Bara~a. Hrvatska dominikanska provincija na provincijskoj skup{tini 2012. slu`beno je poduprla pokretanje kauze za Bara~evu beatifikaciju.

T. B.Glas Koncila, 2015.

P. S.

Tiskane su prigodne sli~ice u boji s likom fr. Do-minika Bara~a (preklopnice i obi~ne) po dvije tisu-}e te preklopnica (crno-bijela) u tisu}u primjeraka.

Misu iz crkve sv. Dominika u Trogiru 22. stude-noga prenosio je Hrvatski radio, Hrvatski katoli~ki radio i Radio Marija.

Osim toga, bilo je priloga o fr. Dominiku Bara~u u emisijama na Hrvatskom radiju, Radio Mariji, Gradskom radiju Trogir, kao i na portalima Trogir, IKA, www.dominikanci.hr, www.redovnistvo.hr; www.radio.hrt.hr, i dr.

U pripremi je dokumentarni film o dubrova~kim `rtvama komunisti~kog reìma, a jedan dio filma odnosi se i na `rtvu fr. Dominika Bara~a.

Uredni{tvo

81


SEDMI KNJI@EVNI KRANJÎ] U KRI@EVCIMA:

Nagra|eni radovi o dominikancima!

Na 7. su Knjièvnom Kranj~i}u najuspjelijima progla{eni i radovi posve}eni dominikancima koje je napisao dominikanski suradnik Zdravko Gavran. Za pjesmu posve}enu bl. Ozani Kotorskoj „Ti za-zidala si...“ Zdravko Gavran osvojio je tre}u nagra-du u ànru poezije, a prvu nagradu u ànru eseja osvojio je za esej „Do rubova i preko obrubnica“ koji je posvetio dominikancima u povodu jubileja 800. godi{njice dominikanskoga reda. Detaljnije se o svemu moè doznati na mre`nim stranicama: www.kranjcic.hr i www.knjizevni.kranjcic.hr.

Tanja Baran

P. S. Pjesmu i esej Zdravka Gavrana objavljujemo u cijelosti u Dodatku ovoga Vjesnika, na ~emu za-hvaljujemo Udruzi za promicanje znamenitih Krièv~ana „Dr. Stjepan Kranj~i}“.

Uredni{tvo

U Krièvcima je u subotu 5. prosinca 2015. odràn 7. Susret hrvatskoga duhovnoga knjièvnoga stvarala{tva „Stjepan Kranj~i}“, zavr{na sve~anost nacionalnog natje~aja za knjièvnost protkanu kr{-}anskim vrednotama u ànrovima poezije, kratke pri~e, putopisa, eseja i monodrame. Tom su prilikom dodijeljene nagrade, najuspjeliji su radovi javno izve-deni, a {iri izbor radova objavljen je u zborniku “Sveta zaljubljenost”. Na natje~aj se javilo 170 au-tora s 243 rada iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Italije, Austrije i Njema~ke. Radove je prema knjièvno-estetskom kriteriju procjenjivao stru~ni ocjenjiva~ki sud u kojem su bili knjièvni povjesni~ar dr. Vladimir Lon~arevi}, knjièvnik i predsjednik Dru{tva hrvatskih knjièvnika mr. Boìdar Petra~ i knjièvnik vl~. Drago Bosnar.

Uime Hrvatske dominikanske provincije, tradi-cionalnog pokrovitelja u ànru monodrame, nagra-de je autorima dodijelio provincijal Hrvatske domi-nikanske provincije fr. Anto Gavri}. U obra}anju okupljenima on je podsjetio na to da je dominikan-cima u 800 godina postojanja rije~ uvijek bila izni-mno va`na te da su dominikanci redovito poticali na nove prinose u umjetnosti rije~i. Njihovu apo-stolatu u Hrvatskoj pomaè i Dominikanska nakla-da Iastina koja djeluje od prve polovice 20. stolje}a. Prvu nagradu za monodramu „[ta bi sve}enik triba znati?“ osvojio je Damir Vuki~evi} iz Splita, drugu je nagradu provincijal Gavri} dodijelio Aniti Peri~i} i Denisu Peri~i}u iz Vara`dina za monodramu „Po-slidnje ri~i Ivana Filipa Vezdina“, a tre}u nagradu Vojmilu @icu iz Zagreba za monodramu „Let {i{mi{a“. Uz nov~anu nagradu provincijal je uru~io i nekoliko izdanja Dominikanske naklade Istina.


82

KNJI@NICA DOMINIKANSKOG SAMOSTANA U SPLITU

prebivali{te. Uz tu nevolju nado{la je i druga koja je pogodila ne samo dominikance u Splitu nego i sve stanovnike Splita i okolice. Naime, u dva navrata vladala je velika bolest kuge. Broj ~lanova samosta-na je decimiran. To je bio razlog da su bili prisiljeni ponovno napustiti svoje prebivali{te. Samostan, a i pojedina bra}a bili su prisiljeni spaliti svoje knjige da sprije~e daljnje {irenje kuge. U takvim turbulen-tnim okolnostima bilo je vrlo te{ko ozbiljno orga-nizirati dugotrajniji i ozbiljniji rad i ̀ ivot zajednice. Zbog takvih ìvotnih uvjeta iz tih burnih vremena izostaju i kroni~arevi izvje{taji o ìvotu i radu sa-mostanske zajednice pa tako i o stanju samostanske knji`nice, bez koje je te{ko zamisliti jedan domini-kanski samostan.

Od svog osnutka dominikanci su bili svjesni Ciceronovih rije~i: „Otvoriti knji`nicu u ku}i zna~i dati ku}i du{u.“ Dominikanci splitskoga samostana bili su svjesni toga pa su sigurno u svome samosta-nu od samoga po~etka posjedovali samostansku knji`nicu koju su bra}a koristili kadgod im je zatre-balo. Bilo bi nezamislivo da samostan bude bez svo-je knji`nice u vrijeme dok se u samostanu, u drugoj polovici 16. stolje}a, ve} nalazi studij teologije, filo-zofije i „artes liberales“, koje je poha|ao i blaèni Augustin Kaòti} (ro|en oko 1260.). No zbog gore navedenih (ne)prilika u kojima se nalazio samostan, nedostaju izvje{taji o postojanju knji`nice.

Zna~ajniji zapis samostanskog kroni~ara o po-vratku dominikanaca u Split iz dominikanskog sa-mostana u Dra~u, u Albaniji (samostan otvoren 1278.), po~etkom 15. stolje}a, govori da su oni sa sobom donijeli veliki broj rukopisa i knjiga te na taj na~in otvorili, ili obogatili ve} postoje}u samostan-

Neki kroni~ari dominikanskog samostana u Spli-tu, kad pi{u o samostanu, navode kako se domini-kanci nalaze u sjeni zvonika katedrale sv. Duje. Da-nas je to istina. No zaboravili su istaknuti da se dominikanci na|o{e u Splitu prije nego {to je dovr-{en zvonik dana{nje katedrale, {to se dogodilo 1257., a dominikanci stigo{e u Split ve} 1245., zahvalju-ju}i donekle i hrvatsko-ugarskom kralju Beli IV., kao i papi Grguru X. koji svojom bulom, napisanom na pergameni i koja se nalazi u na{oj knji`nici, potvr-|uje odluku splitskoga nadbiskupa Ivana kojom pove}ava zemlji{te splitskim dominikancima i tako omogu}uje gradnju samostana. Dakle, ve} punih 770 godina dominikanci ugra|uju sebe u vjersku, dru-{tvenu i kulturnu ba{tinu metropole ju`ne Hrvat -ske. Po~etak te samostanske duge povijesti seè u dane dok je veliki dio dana{njeg Splita izgledao po-put jednog pove}eg sela, u ~ijem je sredi{tu domi-nirala famozna Dioklecijanova pala~a u kojoj se smjestila i dana{nja katedrala sv. Duje, nekada{nji Dioklecijanov mauzolej, kao i njezin veli~anstveni zvonik koji se jo{ uvijek visoko izdiè iznad svih okolnih stambenih zdanja.

No ovdje mi nije cilj pisati povijest samostana, ali ipak, uz ve} gore re~eno, èlim ista}i da je ta povijest bila vrlo burna i da se u toj burnoj povijesti samostana odvijala i sudbina samostanske knji`nice o kojoj je ovdje glavna rije~. Oko godine 1245. do-minikanci su se smjestili na isto~noj strani pala~e, izvan zidina, gdje se nalazila stara crkvica sv. Kata-rine. Ve} u samom po~etku, zbog izgradnje novih gradskih zidina, koje su trebale jo{ bolje za{titi Dioklecijanovu pala~u, samostan se morao ru{iti i dominikanci su bili prisiljeni potraìti svoje novo

83


sku knji`nicu. Ubrzo nakon toga samostanska knji`-nica postaje poznata i {iroj javnosti. Tako po~etkom 16. stolje}a hrvatski knjièvnik i kr{}anski humanist, otac hrvatske kulture Marko Maruli} (1450. – 1524.), samostansku knji`nicu oboga}uje velikim brojem svojih knjiga. Samostanski kroni~ar ne navodi o ko-liko se i kakvim se knjigama radilo, {to bi bio vrlo vaàn podatak. No zahvaljuju}i kasnijim povjesni-~arima ipak doznajemo da „u svojoj oporuci Marko Maruli} ostavlja knji`nici Dominikanskog samosta-na u Splitu nekoliko svezaka, a me|u njima i djela sv. Jeronima, sve inkunabule i ~inkven~entine ozna-~ene latinskim natpisom.“ Na jednome mjestu u samostanskoj kronici kroni~ar spominje jednu knji-gu, ali ne navodi njezin naslov, na kojoj je zapisano: „Ova knjiga pripada splitskom samostanu sv. Do-minika, molite, bra}o za gospara Marka Marula, koji nam je ostavio godi{ta gospodnjeg 1524.“ Kroz kasniju povijest samostana, a ne preko samostan-skog kroni~ara, doznajemo da je samostan nakon smrti Marka Maruli}a iz njegove ostav{tine otkupio knjigu „Ortografiju“, Ivana Tortellija ina~e pozna-tog humanista. To bi trebalo biti javno prepoznat-ljivo svjedo~anstvo o postojanju knji`nice domini-kanskog samostana u Splitu.

Listaju}i stranice samostanskih kronika i nakon 18. stolje}a, bio sam neugodno iznena|en da nisam nai{ao niti na najosnovnije podatke i izvje{taje o stanju samostanske knji`nice kroz dugi period vre-mena. Ne smatram opravdanjem niti burna stanja kroz koja je prolazila samostanska zajednica. U do-minikanskoj tradiciji samostanska knji`nica zauzima jednu od tri najzna~ajnije to~ke samostana: kapelica (kor), blagovali{te i knji`nica. Drugim rije~ima: mo-litva, zajedni{tvo i nauk. Bez jednoga od ova tri ele-menta vrlo je te{ko ostvariti onaj dominikanski ideal: razmi{ljati (u~iti) i ono o ~emu si sam raz-mi{ljao (prou~avao) time onda obogatiti drugoga. Zato je samostanska knji`nica jedno od ogledala ìvota i rada dominikanske zajednice. Barem bi tako trebalo biti.

Treba vjerovati da je knji`nica dominikanskog samostana u Splitu postojala tijekom svih ovih bur-nih vremena i prije odlaska dominikanaca iz Splita u Dra~ i nakon njihova povratka u Split. No za to nedostaju kroni~arevi izvje{taji. Tako je te{ko shva-titi da splitski samostan ne posjeduje zna~ajniju

knji` nicu i nakon 1807. godine, kada se zatvara do-minikanski samostan u Zadru, nekada{nje sjedi{te provincije i samostan Generalnog studija, a njegovu ulogu preuzima splitski samostan. Postaju}i mjesto Generalnog studija nu`no je bilo postojanje i samo-stanske knji`nice, barem u trajanju Generalnog stu-dija u samostanu. Zato sam sklon vjerovati da je samostan kroz svoju dugu povijest ipak vodio veli-ku brigu o svojoj knji`nici, ali surova vremena uni-{tila su mnoge slu`bene podatke samostana.

Konkretniji podaci o broju knjiga u samostanskoj knji`nici datiraju tek iz po~etka ili sredine 19. stolje-}a, gdje se u jednoj kronici, bez datuma, spominje da samostanska knji`nica posjeduje 176 knjiga. Ne navode se niti autori niti naslovi. Godine 1887. taj se broj pove}ava na 541 knjigu. Tu se navodi ime autora, naslov knjige i mjesto gdje se nalazi na po-lici, ali bez mjesta gdje je knjiga izdana. U godini 1912. spominje se broj od 354 knjige, s naglaskom da se radi o knjigama na hrvatskom jeziku. U samo-stanskoj Kronici iz 1926. godine navodi se da je splitski samostan poslao lijep broj knjiga zagre ba~-kom novom samostanu. Radi se uglavnom o dupli-katima. U godini 1931. samostanski knji`ni~ar o. Dominik [anti} navodi da se u samostanskoj knji`-nici nalazi 839 knjiga. Opet s naglaskom da se uglav-nom radi o knjigama na hrvatskom jeziku. Knjige se nalaze na policama poredane po autoru knjige. âsopis Jadranska smotra iz 1933., br. 165., pi{e: „Samostan (splitski) }e uz ostale prostorije imati i veliku dvoranu za biblioteku, pogledom na ju`nu stranu“, da bi Ljetopis iz 1934. ve} morao napisati da su se samostanske sluge morale preseliti „spava-ti u staroj biv{oj biblioteci koja se nalazi extra clau-suran“, {to zna~i da je knji`nica ponovno promije-nila svoje mjesto, „a samo manji dio knjiga – Arhivu samostana – namjestilo se je u sobicu koja je prije bila za slugu t.j. sobici na kutu dvaju hodnika.“ Po tom je o~ito da je knji`nica postojala, ali jo{ uvijek vrlo neadekvatan prostor te bez slu`benog popisa svih knjiga. No najbliì suvremenom vo|enju knji`-nice jest katalog iz 1943. godine u kojem se daju upute o posu|ivanju knjige; navodi se ime autora, naslov knjige, godina izdanja, mjesto izdanja te poloàj knjige na polici ali bez dana{njeg numerira-nja knjige. U tom katalogu se navodi da knji`nica posjeduje 2205 knjiga.


84

Nakon te godine sve do 1985. o samostanskoj knji`nici se ne pojavljuju nikakvi slu`beni izvje{taji. No te 1985. godine, samostanski knji`ni~ar o. Ilija Zrno podnosi izvje{taj Nau~noj biblioteci u Splitu o stanju samostanske knji`nice. U tom izvje{taju navodi se da samostanska knji`nica ima oko 6000 knjiga te 4 graduala i 3 antifonara iz 15. stolje}a. Otac Zrno propustio je spomenuti jo{ 4 antifonara iz 14. stolje}a koje je splitski samostan posudio bol-skom samostanu za njihov muzej, dok taj muzej bude u funkciji (vidi: Ugovor od 6. velja~e 1976.). Specifi~nost tih antifonara je u tome {to, sude}i po karakteru slova i na~inu njihova oslikavanja, daju naslutiti da su nastali negdje na hrvatskoj obali.

Na jednom zidu na{eg samostana ispod `buke na|en je sljede}i natpis: „Omnia quae feci, feci con-

tradicentibus fratribus.“ Napisao je to neki od na{e subra}e vjerojatno zato {to se nije slagao s nekima ili svima. Kada je pokojni o. Marijan Pavlovi} (1938.-2008.) odlu~io srediti knji`nicu na{eg samostana, vjerujem da nije bio vo|en porukom ovoga citata, ali vjerujem da je bio potaknut propustom koji su u~inile pro{le generacije na{ega samostana da se nisu potrudili napraviti niti jedan slu`beni popis knjiga koje posjeduje samostanska knji`nica. On je to sa-vjesno u~inio usprkos „contradicentibus fratribus“. Napravio je i kartoteku knji`nice po autorima i sadràju. Bio je to zna~ajan doprinos samostanskoj knji`nici.

30. kolovoza 2015.Fr. Nikola Dugandì}, OP

knji`ni~ar

ZLATNA MISA FR. VJEKOSLAVA LASI]A

Fr. Vjekoslav Lasi} navr{io je 50 godina svojeg sve}eni{tva 2014. godine. Zlatnu misu proslavio je na svoj ro|endan, 18. prosinca 2014., u crkvi blaènog Augustina Kaòti}a na zagreba~koj Pe{~enici.

ÊSTITAMO!

85


31. REDOVNI^KI DANI U SPLITU

odgovornost kao konstitutivne zna~ajke spasenjske radosti“ izlagala s. Silvana Fuìnato iz Dru`be Pre-svetog Srca Isusova. U predavanju je opisala neko-liko novozavjetnih tekstova koji upu}uju na radost te istaknula da se u Novom zavjetu ~ak 133 puta spo-minje ta rije~. Zatim je misno slavlje predvodio domi-nikanski provincijal o. Anto Gavri} koji je kao vo-ditelj Povjerenstva za trajnu formaciju HKVRPP-a, u zajedni{tvu sa s. Vianejom Kusturom, i organizirao te vodio Redovni~ke dane.

Popodnevni je dio programa svojim izlaganjem „Zajedni{tvo u radosti – razmi{ljanja u dru{tvu s papom Franjom“ usmjerio franjevac konventualac

U organizaciji Hrvatske konferencije vi{ih re-dov ni~kih poglavara i poglavarica (HKVRPP) u pe-tak 18. i subotu 19. rujna u dominikanskom samo-stanu u Splitu odràni su 31. Redovni~ki dani. Pre-ma pozivu pape Franje redovni{tvu da ̀ ivi radosno, tema ovogodi{njega najve}eg skupa hrvatskoga re-dov ni{tva bila je „Radost i zajedni{tvo!“.

Susret je prvoga dana zapo~eo pozdravima iza-slanika splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Ba-ri{i}a prof. Nediljka Ante An~i}a te predsjednika HKVRPP-a fra Jure [ar~evi}a koji je i otvorio Re-dov ni~ke dane. Zatim je u prijepodnevnom dijelu programa o temi „Radost u Novom zavjetu – Dar i


86

Ljudevit Mara~i}. On je govorio o va`nosti zajed-ni{tva i bratstva u redovni~kom ìvotu. Naglasio je da u redovni~kim zajednicama nerijetko ima puno individualizma i nedostatka osje}aja pripadnosti dru ̀ bi i zaklju~io da tamo gdje je redovni{tvo treba biti radost jer da su tu`na lica ̀ alosno svjedo~anstvo posve}enoga ìvota.

Zavr{ni dio programa oboga}en je izvedbom mo-nodrame posve}ene bl. Ozani Kotorskoj „Biti s Bo-gom dovoljno je za sre}u“ koju je izvela dominikan-ka s. Barbara Bagudi} te otvorenjem izlo`be „Hr-vatski sveci i blaènici u na{em narodu“.

U prijepodnevnom programu drugoga dana do-minikanac fr. Sre}ko Koralija odrào je predavanje „Postajati strastven u budnosti navje{}ivanja“ u ko-jem su izdvojeni mnogi elementi govora o ìvotu i suìvotu, ustrajnosti, predanosti i emocionalne pi-smenosti. Govorio je o odnosu predanosti i strasti, kao i o potrebi za izbjegavanjem pogre{aka, a pod-sjetio je i na terapeutske dimenzije potpunog pre-danja. O. Koralija je naglasio da je redovni{tvo po-zvano uvijek iznova u~iti vedrinu, preusmjeravati pogled na pozitivno, probleme pretvarati u izazove,

a svoj ̀ ivot kao priliku za rast u dostojanstvu i bud-nosti zajedni{tva. Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio o. [ar~evi}, a propovijedao je o. Koralija.

Popodnevni je program oboga}en izlaganjem za-mjenika glavnoga urednika Glasa Koncila Branimi-ra Stani}a. On je podsjetio na to da naru{eni odno-si u zajednici rezultiraju klanovima, ogovaranjima, zakulisnim igrama, hladno}om, licemjerstvom, za-tim da su samostanski kapituli razmjena uzajamno-sti i prilika za reviziju ìvota, molitvu i razgovor. Obrazlagao je va`nost dobre organizacije sastanka koja uklju~uje cilj, dnevni red, uloge sudionika i odre|ivanje trajanja sastanka te istaknuo da je za uspjeh kapitula najva`nije radosno, ìvo i djelatno sudjelovanje bra}e.

Redovni~ki dani zaklju~eni su plenarnom raspra-vom na kojoj je, uz moderiranje Tanje Baran, svoja osobna svjedo~anstva ̀ ivljenja radosnoga ̀ ivota iz-reklo sve ~etvero izlaga~a, a pitanjima je i svje do-~anstvima sudjelovala i okupljena publika.

Nakon Dubrovnika, Rijeke i Splita, Redovni~ki su odràni jo{ 10. listopada u \akovu te 23. i 24. listopada u Zagrebu.

87


OAZA MIRA I RIZNICA UMJETNINA

liko soba, koje mogu primiti manje skupine od 15-16 osoba za duhovne vje`be, vi{ednevne susrete, kul-turna doga|anja, radionice i sli~no. Proslava velike dominikanske obljetnice u starogradskom samosta-nu, po rije~ima o. Marinova, planirana je za posljed-nji vikend rujna sljede}e godine, a sastojat }e se od predavanja, otvaranja za javnost galerije i knji`nice, koncerta i misnoga slavlja. U slobodno vrijeme o. Marinov bavi se slikanjem. Tu je sklonost osje}ao u sebi i po~eo je kao samouk slikar dok mu se nije pruìla prigoda da poha|a te~ajeve slikarstva. Izla-gao je u Njema~koj, Starom Gradu, Trogiru, Splitu i Zagrebu.

Samostan je utemeljio g. 1482. talijanski domi-nikanac fra German iz Piacenze koji je 1488. dovr{io gradnju i prve crkve sv. Petra Mu~enika. Treba ista-knuti da je glasoviti hrvatski renesansni pjesnik, autor „Ribarenja i ribarskoga prigovaranja“, u crkvi podigao 1546. oltar i grobnicu za svoju majku Ka-tarinu te da je u njoj i pokopan s desne strane glav-noga oltara. Samostan i crkvu su 1571. poharali Tur-ci, nakon ~ega su obnovljeni. Kasnije, samostan je 1896. nadogra|en jo{ jednim krilom, a crkva je sru{ena i 1893. izgra|ena nova kao velika trobrodna gra|evina s pravokutnom apsidom. U njoj se nalaze brojne umjetnine o~uvane iz stare crkve kao {to su npr. glavni oltar iz 1786. s drvenim raspelom nepo-znatoga majstora iz 16. st., oltar Gospe od Ruàrija iz 1769., slike Katarine Sienske i sv. Tome iz prve polovine 17. st. i drugo. Osim toga, samostanska knji`nica ima vi{e od 20 000 djela, me|u kojima je ~ak stotinjak inkunabula te {est manuskripata, mno-{tvo starih dokumenata, a u muzeju se ~uvaju uni-katne slike s glasovitim „Polaganjem u grob“ Jacopa Tintoretta, vrijedne zbirke numizmatike, nadgrob-nih spomenika, reljefa, rimskoga stakla, misnoga ruha, ukrasnih predmeta, zavjetnih darova i drugo.

Glas Koncila, LIV., br 43 (2157), 25. listopada 2015., str. 20-21.

Samostan je utemeljio g. 1482. talijanski domi-nikanac fra German iz Piacenze koji je 1488. do-vr{io gradnju i prve crkve sv. Petra Mu~enika, u kojoj je s desne strane glavnoga oltara g. 1572. pokopan i glasoviti hrvatski renesansni pjesnik, autor „Ribarenja i ribarskoga prigovaranja“, Petar Hektorovi}.

Iako je od obale i {etali{ta, tj. sredi{ta mjesta, tek 15-ak minuta pje{ke, dominikanski samostan sv. Pe-tra Mu~enika, dominikanca iz talijanske Verone iz 13. st., smje{ten je na rubu Staroga Grada. Doista je ne samo oaza mira i ti{ine, s parkom ispred crkve i samostanskim vinogradom, nego i bogata riznica razli~itih i raznovrsnih umjetnina. Po mi{ljenju pov-jesni~ara dominikanca o. dr. Stjepana Krasi}a neka-da je u samostanu moralo biti ~ak 12 redovnika jer je imao priora, a nekada{nje su stroge konstitucije reda propisivale upravo taj broj kao najmanji za pri-orat. To je vrlo vjerojatno tako i bilo, no sa sigurno{-}u se moè tvrditi da ih je bilo osam, {est, ~etiri ili tri, kako je to zapisano u samostanskoj kronici. Da-nas taj samostanski „biser“ ~uva 77-godi{nji korpu-lentni o. Marin Marinov ro|en u Primo{tenu, koji je stigao g. 2003. iz Hrvatske katoli~ke misije u Hannoveru u Njema~koj, gdje je pastoralno djelo-vao punih sedam godina. @ivio je najprije sa subra-tom o. Ton~ijem De{kovi~em, koji je punih 28 go-dina ugradio u tamo{nji samostan sve do svoje smr-ti 2012. Danas o. Marinov ~uva i vodi brigu o samo-stanu, pastoralno radi s manjom vjerni~kom zajed-nicom, koja se okuplja u samostanu, i pomaè sta-rogradskomu ̀ upniku Matuli}u. Unato~ godinama i bolesti, polako i temeljito ure|uje i obnavlja samo-stan, kako bi dostojno bila proslavljena 800. obljet-nica utemeljenja Reda propovjednika. Najprije je samostanska knji`nica preba~ena u nove primjerene prostore, trenuta~no se gradi ve}a vi{enamjenska dvorana, a dogovoreni su uz pomo} Zavoda za za-{titu kulture i radovi na fasadi. Ure|eno je i neko-


88

JEDNOSTAVNI ZAVJETI LAI^KOGA BRATSTVA SV. DOMINIKA

Sve~anim euharistijskim slavljem s obredom za-vjetovanja u samostanskoj i ùpnoj crkvi bl. Augu-stina Kaòti}a na zagreba~koj Pe{~enici polaganju jednostavnih zavjeta na tri godine pristupilo je 28 tre-}oredaca bratstva „Bl. Augustin Kaòti}“. Misno slav-lje predvodio je provincijal Hrvatske dominikanske provincije Anto Gavri}, u ~ije su ruke zavjetovanici dali svoja obe}anja, kao predstavniku u~itelja Reda, a u koncelebraciji su uz ostale dominikance bili i ùpnik Marko Bijeli}, prior Zvonko Dànki} te vo-ditelj Bratstva Dominik Kristijan Gerbic.

Osvr}u}i se na dirljivu scenu iz Evan|elja, u kojoj Isus pla~e nad Jeruzalemom provincijal je te retke usporedio sa ̀ ivotom vjernika: „Kad se na{ ̀ ivot uda-ljuje od Boga, kad on nema mjesta u mome ìvotu, kad sam okruèn svime samo ne Bogom, moè se dogoditi da mi se neprijatelj pribliì toliko da me okru-ì odasvud. I moè se dogoditi da ni kamen na kame-nu od na{ega duhovnoga ̀ ivota vi{e ne ostane, da Isus pla~e nad na{im Jeruzalemom.“ Kao za{tita na ìvot-nome putu moè posluìti primjer svetog Dominika, istaknuo je provincijal Gavri}, podsje}aju}i da posto-

89


je lijepe slike o njemu kao ~ovjeku Bo`jem, pu nom su}uti i vrlo pozornim na bijedu drugoga, koji dugo ostaje u molitvi. Me|utim, ~esto se zaboravlja ono {to je duboko promijenilo Dominikov ìvot, a to je Rije~ Bo`ja koja je duboko u{la u njegov ̀ ivot i kojoj je on postao slu`benikom, istaknuo je provincijal. Lai~kome bratstvu bl. Augustina Kaòti}a provinci-jal je poru~io da svojim zavjetovanjem tako|er po-staju slu`benici Rije~i Bo`je: „^lanovi dominikanske obitelji to ne smiju zaboraviti.

To u na{em ìvotu uvijek mora biti Rije~ koja je moljena, Rije~ koja je prou~avana, Rije~ koja je pro-mi{ljanja, ̀ ivljena i navije{tana. To je ne{to najbolje {to nas ~lanove ove velike dominikanske obitelji moè karakterizirati.“ „Vama stavljam na srce da ot krivate Dominika upravo u ovome svjetlu i da otkrivaju}i ga i prihva}aju}i nasljedovati po njegovu primjeru Isusa Krista, i vi budete djelatno prisutni u ovome svijetu“, nastavio je provincijal isti~u}i da je dominikanska obitelj komplementarna i raznoli-ka. Glavni razlog te komplementarnosti i nadopu-njavanja je djelatna prisutnost u svijetu, u kojem je svaki ~lan pozvan uprisutniti Isusa Krista. U nastav-ku homilije provincijal je istaknuo nekoliko va`nih

to~aka iz pravila dominikanskih lai~kih bratstava, u kojem stoji: „^lanovi lai~koga bratstva svetoga Dominika poglavito se sluè ovim izvorima: slu{anje Rije~i Bo`je i ~itanje Svetoga pisma, posebice Novog zavjeta, po mogu}nosti svakodnevno sudjelovanje u liturgiji i u euharistijskom slavlju, ~esto pristupa-nje sakramentu pomirenja, liturgijska molitva ~aso-va s dominikanskom obitelji kao i osobna molitva, meditacija i krunica.

Obra}enje srca duhom i vr{enjem evan|eoske pokore, ustrajno prou~avanje objavljene istine i traj-no promi{ljanje suvremenih problema u svjetlu vje-re, pobo`nost Djevici Mariji prema tradiciji Reda, kao i na{em svetom ocu Dominiku i sv. Katarini Sijenskoj i povremene duhovne obnove.“ Provinci-jal je na kraju poèlio svim ~lanovima lai~koga brat-stva da ih prati zagovor njihovog za{titnika bl. Au-gustina Kaòti}a: „Neka on bude pred vama i neka vas vodi, jer kad nekada i ne znamo put, budite uvi-jek sigurni da Bog vodi i da }e Bog uvijek dovesti onamo gdje èli da budemo djelatni i prisutni.“

Ana Dageli}


90

DOMINIKANCI U BOSANSKOJ DUBICI

Na svetkovinu Uzvi{enja Svetog Krià, u pone-djeljak 14. rujna 2015. u Bosanskoj Dubici, banjo-lu~ki biskup mons. dr. Franjo Komarica posvetio je oltar i novosagra|enu ùpnu spomen crkvu Uzvi-{enja Svetog Krià, na mjestu na kojoj je 1992. go-dine do temelja sru{ena biv{a ùpna crkva. Sru{ena je bez ikakvog razloga i povoda kao i mnoge druge katoli~ke crkve na podru~ju Banjalu~ke biskupije.

Misnom slavlju i crkveno-pu~koj sve~anosti na-zo~ili su predstavnici crkvenih redova koji su osta-vili bogati trag u pro{losti Dubice. Uz vi{e bisku-pijskih sve}enika s biskupom su koncelebrirali dominikanski provincijal iz Zagreba o. Anto Ga-vri}, te dvojica redovnika pavlina. Nazo~no je bilo i devet templara iz Hrvatske, BiH i Njema~ke, doma}i pravoslavni paroh te na~elnik op}ine Ko-zarska Dubica.

Dubica i cijeli dubi~ki pounjski kraj pravi su rud-nik bogatih artefakata hrvatske povijesno-kulturne te crkvene, kr{}anske i katoli~ke europske ba{tine, koji }e nadamo se jednog dana ugledati svjetlo dana,

biti istraène i predstavljene javnosti, ~emu je do-prinos i izgradnja ove spomen crkve. Posebno je zanimljiva ~injenica da su u vrijeme najve}eg civili-zacijskog, vjerskog, kulturnog i gospodarskog raz-vitka Dubice na tom prostoru vrlo plodno djelova-la ~etiri crkvena, katoli~ka reda: pavlini, dominikan-ci, templari i ivanovci. Svi su oni imali svoje samo-stane, crkve, svoje posjede i svoja dobra. Domini-kanci i pavlini koji su u Dubici djelovali preko 220 godina, postavili su temelj ranog {kolstva i prosvje-titeljstva u tom drevnom gradu.

Dominikanski provincijal darovao je za tu pri-godu sliku blaènog Augustina Kaòti}a, rad aka-demskog slikara Matka Antol~i}a, zatim sliku sv. Dominika te grb dominikanskog reda uklesan u kamenu s geslom „Laudare, benedicere, praedicare“ te natpis u kamenu o dominikanskoj nazo~nosti u Dubici, gdje su 1230./35. sagradili samostan i crkvu. Slike su ve} ranije bile postavljen u crkvi za ovu sve~anost, kao {to su i pripadnici drugih redovi po-slali svoja obilje`ja i slike svojih utemeljitelja.

91



92

BRA]A PROPOVIJEDAJU

14. lipnja 2015. Slavko Sli{kovi}, Svetkovina Srca Isusova, Prozor.

28. lipnja Anto Boba{ propovijedao u ùpi sv. Petra u Zagrebu u sklopu trodnevnice za proslavu za{titnika ùpe.

29. lipnja, na svetkovinu sv. Petra i Pavla, fr. Dra-go Kolimbatovi} (Kor~ula) propovijedao u Gruù (Dubrovnik) na 50. obljetnici sve}eni{tva fr. Ante Kova~evi}a i fr. Stjepana Krasi}a.

30. lipnja, Ivanec, Klanjateljice Krvi Kristove – Kristijan Dominik Gerbic.

1. srpnja, drugog dana devetnice pred blagdan bl. Marije Propetoga, euharistijsko slavlje u blaèni~inu sveti{tu u rodnom Blatu na Kor~uli predvodio je u~itelj novaka fr. Nikola Leopold Noso.

12. srpnja, nedjelja, fr. Dominik Kristijan Gerbic propovijedao je na mladoj misi fra Silvija [}epanovi}a OFM u ùpnoj crkvi sv. Marije Snje`ne u Kutini.

19. srpnja, nedjelja, fr. Alojz ]ubeli} propovije-dao u Karmel Brezovici na proslavi Gospe Karmel-ske.

Na web stranici Provincije – www.dominikanci.hr – redovito objavljuju svoje propovijedi bra}a Ma-rijan Jur~evi}, Petar Gali}, a od ove liturgijske godi-ne i mladomisnik Domagoj Augustin Polan{~ak.

U tom su pogledu aktivna i bra}a studenti na svojoj web stranici: http://studenti.dominikanci.hr kao i pohodima i predstavljanju po ùpama na ko-jima izvode igrokaz o svetom Dominiku i domini-kanskom redovni~kom ìvotu.

Duhovne vje`be

16. do 21. kolovoza fr. Ivan Marija Tomi} vodio duhovne vje`be novacima u Perastu (Kotor).

23. do 30. kolovoza fr. Stipe Juri~ i fr. Ivo Plen-kovi} u samostanu u Bolu vodili duhovne vje`be kandidatima za ulazak u novicijat i sjemeni{tarcima.

Trodnevnice

10. - 12. lipnja fr. Jozo ̂ irko propovijedao trod-nevnicu za sv. Antuna na Humcu.

9. - 11. srpnja, katedrala u Sisku, trodnevnica za mladu misu fr. Domagoja Polan{~aka (nedjelja 12. srpnja): propovijedali Alojz ]ubeli}, Anto Boba{ i Anto Gavri}.

31. 7. - 2. 8. fr. Mirko Irenej Vlk propovijedao trodnevnicu za svetkovinu bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu-Pe{~enici.

31. 7. - 2. 8. fr. Anto Gavri} propovijedao trod-nevnicu za svetkovinu bl. Augustina Kaòti}a u Tro-giru.

5. - 7. kolovoza trodnevnica za svetkovinu sv. Dominika u Zagrebu-Koloniji: propovijedali fr. Mir-ko Irenej Vlk, fr. Domagoj Augustin Polan{~ak i fr. Anto Gavri}.

Jozo îrko, 11. lipnja, Split (u Rezidenciji Dru-`be Isusove na Manu{u u Splitu), propovijedao u sklopu trodnevnice za svetkovinu Presvetoga Srca Isusova.

Anto Boba{ 12. i 13. lipnja u ùpi u Jak{i}u (Po-è{ka biskupija) – sveti Antun.

Anto Gavri}, 13. lipnja sveti Antun, patron ̀ upe @ep~e.

93


Predavanja

17. rujna fr. Sre}ko Koralija odrào predavanje „Poslanje propovijedanja. Va`nost dominikanskog apostolata za pastoral ̀ upne zajednice“ na Teolo{ko-pastoralnom seminaru u \akovu „Aktualnost Bogu posve}enog ̀ ivota za kr{}ansku duhovnost i pasto-ral“ (15. - 17. rujna 2015.).

19. rujna fr. Sre}ko Koralija odrào predavanje „Postajati strastven u budnosti navje{}ivanja“ na 31. Redovni~kim danima u Splitu.

2. listopada na simpoziju povodom 200. obljet-nice ro|enja Josipa Jurja Strossmayera u \akovu odràli predavanja Franjo [anjek, „Lik i djelo bisku-pa Strossmayera“ i Slavko Sli{kovi}, „Od politike k prosvjeti“.

2. listopada Slavko Sli{kovi} predstavio [emati-zam Vrhbosanske nadbiskupije za 2015. godinu u Nacionalnoj i sveu~ili{noj knji`nici.

22. listopada u Rijeci akademik fr. Franjo [anjek odrào izlaganje „Rije~ko zajedni{tvo augustinaca i dominikanaca“ na simpoziju „Sedam stolje}a augu-stinaca u Rijeci“.

5. studenog na simpoziju na pari{kom sveu~ili{tu Sorbonni u povodu 200. obljetnice ro|enja biskupa Josipa Jurja Strossmayera predavanja su odràli Fra-njo [anjek „Europeizam Josipa Jurja Strossmayera“ i Slavko Sli{kovi} s Anom Bio~i} „Strossmayer i jedinstvo crkava: ciljevi i sredstva“.

7. studenoga u Pakracu na znanstvenom skupu o ìvotu i djelu Josipa Pazmana Slavko Sli{kovi} i Ana Bio~i} odràli predavanje „Nastavno-znanstve-na djelatnost Josipa Pazmana“.

TV i Radio

16. rujna u emisiji „Pozitivno“ Hrvatske televi-zije prikazan prilog o fr. Sre}ku Koraliji.

1. studenoga 2015., nedjelja u 10.00 sati na 1. programu Hrvatske televizije prikazan je dugo me-tra`ni film „Sedam dana stvaranja“ o fr. Marku Bo-ba{u. Redatelj Marko Vrdoljak.

8. studenoga Hrvatska televizija, Hrvatski radio, Hrvatski katoli~ki radio, Radio Marija prenosili mi-su iz crkve Kraljice sv. krunice u Zagrebu prigodom otvaranja Godine jubileja 800 godina Reda.

9. studenoga Prvi program Hrvatskog radija po-svetio je 50-minutnu emisiju „Susret u dijalogu“ Jubileju 800. godina Reda. U emisiji su sudjelovali dominikanski provincijal fr. Anto Gavri}, s. Slavka Sente OP i ~lan lai~kog bratstva sv. Dominika Ro-bert Miksi}.

22. studenoga Hrvatski radio, Hrvatski katoli~ki radio i Radio Marija prenosili misu iz crkve sv. Do-minika u Trogiru povodom 70. obljetnice mu~eni~ke smrti fr. Dominika Bara~a.

26. – 28. studenoga fr. Stipe Juri~ propovijedao za Dan Misije – Kaòti}evo u Hamburgu.

29. studenoga fr. Sre}ko Koralija gostovao u emi-siji „Mir i dobro“.

30. studenoga nave~er fr. Gabriel Matej Ba}ak go-stovao je u emisiji „Budimo mladi“ na Hrvatskom katoli~kom radiju. Teme emisije bile su svjetski i na-cionalni susret redovnika i redovnica mlade ìvotne dobi koji su se ove godine odràli u Rimu i Zagrebu.

Fr. Anto Boba{ redovito ponedjeljkom nave~er vodi emisiju „Oni rokaju za Gospodina“ na Hrvat-skom katoli~kom radiju, a fr. Ljudevit Josip Je|ud emisiju „U dominikanskoj jubilarnoj godini“ na Ra-dio Mariji. Provincijalova tajnica ure|uje i vodi mje-se~nu emisiju „Dominik – propovjednik milosti“.

Zamjene i ispomo}i

Fr. Ivica Tomljenovi} i fr. Mirko Vlk zamjenjiva-li u Hrvatskoj katoli~koj misiji u Hamburgu.

Fr. Domagoj Polan{~ak u Petrov~u u Sloveniji (16. - 22. kolovoza).

Fr. Pero ]avar u Klop~u, Bosna i Hercegovina.

Nekoliko bra}e je pomagalo u Rijeci (Ivica To-mljenovi}, Tihomir Zovko, Anto Gavri}, Domagoj Polan{~ak).

Fr. Sre}ko Koralija u kolovozu u samostanu u Trogiru.

Bra}a iz Splita u samostanu u Trogiru (Luka Pr-cela, Petar Gali}, Jozo îrko, Jozo Mravak).

Fr. Ivica Tomljenovi} u studenom i prosincu u Hrvatskoj katoli~koj misiji u Parizu.

U samostanu u Trogiru pomagali su fra [ime Ski-bola i don Stipe @uro iz Arbanije, na ~emu im od srca bratski zahvaljujemo.

94

NO

VA IZD

AN

JA

Kolo 1, 2015.

TEMA BROJA: Rajmund Kupareo – knjièvnik i mislilac kr{}an-skoga nadahnu}a

Boìdar Petra~: Pjesni{tvo fra Rajmunda Kuparea

Davor [alat: Zna~ajke Kupareove marijanske lirike

Zdravko Gavran: Prozni opus Rajmunda Kuparea

Sanja Nik~evi}: Prikazanja Rajmunda Kuparea ili Kristovo djelova-nje kroz „slabe“ likove

Ivan Dodlek: Umjetnost kao kontemplacija: Kupareova integralna estetika

Domagoj A. Polan{~ak: Teologija i aksiologija Rajmunda Kuparea

@eljka Lovren~i}: Raimundo Kupareo i île

95


BROJ 1 CIJENA 15 KN

96

DO

DA

TAK

Propovijed gospi}ko-senjskog biskupa Mile Bogovi}a na proslavi Dana Hrvatske katoli~ke misije bl. Augustina Kaòti}a u Hamburgu 29. 11. 2015.

PRVA NEDJELJA DO[A[]A C

Pro{lu nedjelju slavili smo blagdan Krista Kralja i ujedno je to bila zadnja nedjelja u crkvenoj godini. Danas je prva nedjelja do{a{}a i ujedno prva nedjelja u crkvenoj godini. Primijetili ste da se u bogoslu`ju, posebno u ~itanjima isti~u dva temeljna osje}aja: osje}aj straha i osje}aj nade odnosno radosti. To su osje}aji koji su vlastiti po~ecima i krajevima nekog rada i puta. Na po~etku je pitanje ho}emo li uspje{no obaviti zadatke i pre}i put koji je pred nama, a na kraju kako smo to i u~inili.

Ti osje}aji bili su prisutni u prvoj hrvatskoj za-jednici koja se ovdje formirala pred 46 godina i danas se ista zajednica pita kako je prevaljen taj put. Do ista je to bilo veliko djelo ljubavi i milosr|a prema hr-vatskom iseljeni{tvu kada je ovdje, ka i na brojnim drugim mjestima u Njema~koj, osnovana Hrvatska katoli~ka misija za hrvatske katolike koji su se na ovom prostoru naselili. Dobro se toga sjetiti te za-hvaliti Bogu i svima koji su sebe uloìli u dobro te zajednice. Taj put je prije|en pod vodstvom oo do-minikanaca i mogu ovdje izraziti u ime HBK zahval-nost hrvatskoj dominikanskoj provinciji i svim nje-zinim ~lanovima koji su ovdje djelovali. Drago mi je da to mogu ovdje re}i i pred provincijalom domi-nikanske provincije.

Slu{amo u evan|elju kako }e se sile nebeske po-ljuljati: zemlja, zvijezde, sunce. Sve je to nestalno i nestabilno. Taj osje}aj nestabilnosti ovoga svijeta trebamo i danas probuditi u sebi kako bismo znali uz {to se valja vezati. Evan|elje nas u~i da ne valja graditi ku}u na pijesku, jer }e je svako nevrijeme sru{iti. Treba je postaviti na ~vrste temelje. Svoj ̀ ivot trebamo osloniti na neprolazno i stalno. Kada se sve poljulja pojavit }e se Isus Krist, koji je po~etak i

svr{etak, alfa i omega i na{a vje~nost }e ovisiti koli-ko smo na njemu i s njime gradili. Zato stavljamo znak krià na sebe, zato se okupljamo oko Kristovog oltara, zato svaku svoju molitvu zavr{avamo: Po Kristu Gospodinu na{emu. Krist je temelj na{e nade i radosti.

Svijet je danas doista osjetio da se sve ljulja, da sve vi{e gubi na stabilnosti i sigurnosti, pogotovo nakon onoga {to se doga|a na Bliskom Istoku i {to se dogodilo u Parizu. Moèmo re}i da se to osje}a i u na{oj domovini a i ovdje u Njema~koj. Dobro je zato spomenuti neke izvore nestabilnosti i nesigur-nosti.

Na ~emu graditi dru{tvenu i osobnu sigurnost?

97


Kriva prava polazi{ta

Bio bi slijep i pored zdravih o~iju onaj koji bi rekao da se svijet danas nalazi u velikim opasnosti-ma. Papa Franjo govori da su ratne iskre koje nepre-stano sijevaju dijelovi svjetskoga rata koji je na po-molu. Osje}amo iznad sebe oblake pune napetosti i ne znamo kojim snagom }e i gdje zagrmjeti. Gle-daju}i {to se zbiva, danas si ~ovjek ponovno i po-novno postavlja pitanje kako i za{to je mogu}e da se ovako ne{to dogodi, da ~ovjek ovako okrutno postupa prema drugom ~ovjeku?

Uvijek se to zbiva kada ~ovjek ne ra~una s Bo-gom, odnosno kada sebi prisvaja Bo`ja prava.

Za vrijeme Francuske revolucije stvoreno je me-|u mnogima uvjerenje da nepravedni svijet treba ru{iti silom i kriva mi{ljenja tako|er valja ukloniti silom. U tu svrhu da je dopu{teno koristiti kao po-gonsko sredstvo mr`nju i la`. To je bila velika za-bluda ~ovje~anstva koja se {irila cijelim svijetom i jo{ danas traje. Poznato nam je iz toga revolucio-narnog vremena da je veliko mno{tvo ljudi pobijeno zato {to druk~ije misli. Bilo je toga i prije, ali otada neke skupine smatrahu da imaj na to pravo „u ime revolucije“, „u ime naroda“ i u ime drugih parola.

Bezbo{tvo. Ovih danas gledali smo kako se u pa-ri{koj crkvi Notre Dame ljudi mole za poginule, ali se valja prisjetiti studenoga 1793. kada su revoluci-onari ukidali kr{}anstvo i u tu istu crkvu unijeli na oki}enim nosilima jednu obnaènu glumicu kao Boìcu Razuma. Nema vi{e Boga! S njime se vi{e ne ra~una – govorili su.

Tu su korijeni i naknadnim revolucijama: bolj-{evi~koj, nacisti~koj i fa{isti~koj.

Hrvatski dominikanac Dominik Bara~ je poka-zao rezultate te logike u bolj{evizmu i nekima je bilo dovoljno da ga zbog toga strijeljaju. Osim bolj{e-vizma sli~na prava uzurpirali su u 20. stolje}u fa{i-zam i nacizam.

Bolj{evizam je poharao i na{a podru~ja. Da se izrazim slikovito, nama je bio nametnut kult prve pu{ke i to kao polazi{te sluìla je pu{ka koja je bila okrenuta prema nevinim ljudima, samo zato jer su katolici i Hrvati.

U dana{nje vrijeme na starom kontinentu ruganje svetinjama ubraja se u ljudske slobode. Reakcije su krive obrane boànstva. Obadva teroristi~ka napada

u Parizu bila su u obranu boànskog dostojanstva („Alah je velik!“), ali na krivi i nedopustivi na~in. Rekao bi papa Franjo: bogohulno je ubijati ~ovjeka u ime Boga (a Bog je poslao svoga Sina na kri` da spasi ~ovjeka!).

[to se zapravo zbiva? Sila silu ra|a. Ja~aju prijet-nje, organiziraju se jedni i drugi da jedni druge isko-rijene i uni{te. Mi smo gospodari ljudskoga ìvota – govorili su.

Prava polazi{ta

Koja su prava i zdrava polazi{ta?Na kraju }e se pojaviti Isus Krist kao sudac. Po

njemu }e se sve mjeriti, koliko smo njega slu{ali i slijedili. A on nije nasilje nikada ~inio, radije ga je podnosio. On mr`nju i la` nije nikada ~inio ni odo-bravao. On je ~ovjeka ljubio i onda kada ga je ~ovjek osu|ivao, vrije|ao i razapinjao. Tim putem krenula je Crkva, taj put svjedo~ili su mu~enici.

Tim putem ìvio je i vodio svoj narod Alojzije Stepinac. Nije se klanjao nikakvom ljudskom idolu koji je sebi prigrabio vlast ne nekr{}anski se odnosio prema ljudima. Papa Ivan Pavao II. stavio ga je kao uzor cijelom svijetu kao blaènika, a na putu je da bude progla{en svetim. Ovdje valja re}i da je akcija dana{njeg pape Franje da se o Stepincu razgovara i sa Srbima i SPC na tom putu. Treba dignuti razgovor na vi{u razinu, da nigdje ne ostane na razini laì i mitova. To je pokazao i nedavni znanstveni skup u Zagrebu. Vidjelo se da je Stepinac stajao ~vrsto uz stup istine – Isusa Krista i da nije nasjeo svjetskim mo}nicima.

Sli~no moèmo re}i i za za{titnika ove misije bl. Augustina Kaòti}a koji se u 14. stolje}u suprotsta-vio nepravednim zahtjevima svjetovnih vladara pa se nije smio poslije vratiti u Hrvatsku nego u tali-janski grad Luceru gdje je i umro na glasu svetosti.

Me|u svjedocima iz Drugog svjetskog rata mo-èmo ovdje spomenuti Dominika Bara~a. Doista je ostao ~vrsto uz stijenu, uz stoèr istine, pravde i lju-ba vi. Kada su ga vodili na pogubljenje govorio je: @ivio Krist kralj i molio od Krista opro{tenje za svoje mu~itelje. Sli~no je radio i najnoviji hrvatski pro gla {eni blaènik Miroslav Bule{i}: Moja je osveta opra{tanje.

CHM. Na pragu tre}eg tisu}lje}a prorok na{ega vremena Ivan Pavao II., koji je volio sve ljude, te{ko se mu~io gledaju}i silinu zlo}e u svijetu, gledaju}i {to }e se prenijeti preko praga novog stolje}a i tisu}-


98

lje}a: koliko oru`ja, neprijateljstva. Traè}i put pre-ma boljoj budu}nosti nije rekao ljudima da slijede svoje {porta{e, svoje glumce, politi~are, znanstve-nike, nego da svaki narod popi{e one koji su znali umrijeti za druge, svoje mu~enike. Onaj koji ljubi ljude, nije im ni mogao ne{to drugo ponuditi. Na Kalvariji je prikazana ̀ rtva iz ljubavi prema ljudima, za njihovo spasenje. Kri` u znaku kojega smo kr{teni zna~i vjeru u tu ̀ rtvu. Znak krià stavljamo na sebe kao znak vjere u pobjedu ìvota.

Mi smo se odazvali pozivu tog velikog pape, koji je posebno volio na{ narod, i podignuli smo na Ud-bini hram na ~ast svih hrvatskih mu~enika, i onih progla{enih i onih ne progla{enih. Pred crkvom je kip Ivana Pavla II. kako prelazi prag tisu}lje}a s uzdignu-tim krièm, znakom spasenja, znakom pobjede ̀ ivo-ta. Ne pu{ka, nego kri`! A u CHM Kuzma Kova~i} izradio je oltarni reljef s uskrslim Kristom u sredini kojemu dolaze u kao dionici njegove slave mu~enici iz svih vremena i prostora na{e domovine, posebno s Krbave, Bleiburga i kri`nih putova, Vukovara. Tu je i Dominik Bara~. Taj prizor posebno je slikom i tek-stom prikazan u najnovijem broju Hrvatske vjernosti, Glasili Crkve hrvatskih mu~enika i Komisije za hr-vatskim martirologij. Posebno je to izraèno na Ka-lendaru hrvatskih mu~enika za idu}u godinu.

Na{e iseljavanje. Nama Hrvatima zaista se tlo poljuljalo pod nogama nakon Drugog svjetskog rata. Mnogi su pobijeni, a mnogi su se poslije raselili. I u dana{nje vrijeme mnogi u domovini osje}aju da su na nesigurnom terenu i traè put prema sigurnijim prostorima. Pozivam vas sve da se molite Kristu kralju da udijeli mir i sigurnost na{em narodu. Ono {to je najva`nije da svojom vjerom prevladavamo te{ko}e i tim putem doprinosimo i stabilnosti svi-jeta u kojem ìvimo. U nestalnosti ovoga svijeta mi o~ekujemo kada }e se pojaviti Sin Bo`ji koji dolazi u mo}i i sa slavom velikom. Ako si se u ̀ ivotu osla-njao na ono {to je Krist govorio, ako si njega slijedio, blago tebi. Ako si se oslanjao samo na zemaljska dobra, ostaje{ bez podr{ke. Va`no je, dakle, na ~emu treba graditi ìvot, s kime se ovdje udruìti?

Danas ovdje povodom obljetnice misije obnovimo svoj savez s Bogom. ôvjek je slika Bo`ja i prirodni je njegov saveznik Bog. Bog sklapa savez s ~ovjekom po Isusu Kristu. To je ona temeljna i dobitni~ka ko-alicija za svakog ~ovjeka i za svaki narod. To je dobit-ni~ka koalicija i za ovu zajednicu i za njezine ~lanove.

Bog ne sklapa savez s ~ovjekom kako bi ga iskoristio, nego kako bi mu mogao pomo}i i spasiti ga.

Nakon velikih poratnih stradanja {ezdesetih go-dina otvorila su se vrata da se izi|e iz onog zatvo-renog kruga u Jugoslaviji, da se moè toliko zasluìti kako bi mogli preìvjeti pojedinci i obitelji. I tada nastaje val iseljavanja. Crkva u Hrvata ìvjela je sa svojim narodom i pratila ga je na njegovom putu. Tako su, najvi{e ovdje u Njema~koj otvarane misije i socijalni uredi. Tu se pokazalo milosrdno lice na{e Crkve o kojemu govori papa Franjo.

Zahvalni smo njema~koj dràvi i njema~kom na-rodu {to su prihvatili taj izbjegli~ki val, dali im po-sao, a oni su svojim radom darovali i vi{e nego su primili. Istina je da je ve}ina do{la ovamo kao ma-terijalni siromasi koji mole pomo}, ali nisu ruke hrvatskih doseljenika bile prazne. Obdarili ste svaki kraj kamo ste do{li i svaki rad koji ste prihvatili svo-jom radino{}u i plemenito{}u svoje du{e. U tom va{em daru bilo je mnogo toga {to je novoj sredini bilo potrebnije od rada va{ih ruku: bila je to va{a vjera. Na{ narod ponio je sa sobom i svoje svece. I ovdje vidimo bl. Augustina Kaòti}a, kojemu je po-sve}ena ova Misija. Pro{ao sam cijeli svijet gdje ̀ ive Hrvati i ~uo sam i osobno se uvjerio kako su oni oplemenili sredinu u kojoj su ̀ ivjeli i radili. Ima nas na svim meridijanima i paralelama.

Iznio sam u javnosti prijedlog da jedna dràvna ekipa obi|e sve krajeve kamo su dospjeli Hrvati, da zabiljeì otkuda su i za{to su oti{li iz svojeg zavi~aja i domovine i do{li na nova podru~ja, s ~ime su se sve morali boriti i kako im je danas. Uvjeren sam da bi to obogatilo na{e nacionalno bi}e i poveza sve ono u ja~e zajedni{tvo {to je niklo iz istih hrvatskih kr{}anskih korijena. Ovdje vas nalazim najvi{e iz Bosne i Hercegovine gdje su ti korijeni bili i ostali jaki. Vi ste ovdje u Hamburgu zahvaljuju}i oo dominikan-cima tu vezu ~uvali i sa~uvali. Zato imajte i to na umu povodom ove visoke obljetnice.

I ovaj Dan Misije prilika je da kao pojedinci i kao zajednica obnovimo svoj savez s Bogom, da svoje ìvote postavimo na ~vrsti temelj Isusa Krista. S njime krenimo i u ovu novu liturgijsku godinu i u Jubilarno godinu milosr|a na koju nas je pozvao papa Franjo.

Mile Bogovi}biskup gospi}ko-senjski

99


Zdravko GavranZagreb

TI ZAZIDALA SI…Bl. Ozani Kotorskoj

Ti zazidala si vrijemeu {pilju svoga Ocu predana bi}a,i ono se, kap po kap,iz stalaktita prolaznostiprekapljivalou stalagmit vje~nosti,lijepi vidljiv samopod misti~nim svjetlom.

Ti zazidala si tijelou }eliju za se i sebi srodne,poste}i i trape}i setimarila gasve dok nijepostalo neraspadljivo,kadro ~initi ~uda,mirisati Duhom.

Ti zazidala si du{uda sa~uva{ ju i o~isti{ od ispraznosti svijeta,djevice, {to nutarnjim okom motrila siKrista,a ljudi pohrlili k tebi,jer molila si za njih,svjetovala ih,bdjela nad zidinamai njihovai tvogai na{egaGrada.

3. nagrada u ànru poezije na 7. Susretu hrvat-skoga duhovnoga knjièvnoga stvarala{tva „Stjepan Kranj~i}“, Krièvci, 5. prosinca 2015.

Pjesma je objavljena i u zborniku Sveta zaljublje-nost, Glas Koncila, Krièvci 2015, str. 25-26.


100

DO RUBOVA I PREKO OBRUBNICA

Zdravko GavranZagreb

Otkako je prije osam stolje}a sv. Dominik osno-vao Red propovjednika (Ordo praedicatorum, OP) i dobio za nj papinsko odobrenje, novi red pokazao je na {irem spektru da je bitna odrednica njegova poslanja izlaènje iz samostanskih zidina radi pro-povijedanja evan|elja onima kojima je to potrebno. Ide se pritom do rubova dru{tva ({to danas tako ùstro zahtijeva papa Franjo), a i preko crkveno-ustrojstvenih obrubnica, u vjerskom ̀ aru i spremno-sti navije{tati katoli~ki nauk te se s pouzdanjem u Boga upu{tati u raspravu/dijalog s drugima. Zapu-}uje se na rubove Crkve i dru{tva, odlazi se onamo gdje je vjera i katoli~ko pravovjerje u krizi ili gdje ìve inovjerci, pogani ili barbari… Prelazi se marki-rane granice i obrambene katoli~ke limese. Ono {to zrije u nutrini osobne molitve i kontemplacije, li-turgijskog i ̀ ivotnog zajedni{tva me|u bra}om pre-lijeva se „van“. U te svrhe njeguje se i prou~avanje Svetoga pisma, filozofija, teologija i druge znanosti; osnivaju se brojni samostani (prvi u hrvatskim kra-jevima ve} 1225. u Dubrovniku), obrazuje se vlasti-te ~lanove, prosvje}uje se druge, uspostavljaju se u~ili{ta i institucije, koje daju snaàn pe~at ne samo Crkvi nego i suodre|uju razvoj zapadne uljudbe tijekom daljnjih stolje}a.

Dne 22. prosinca 1216. papa Honorije III. izdao je bulu kojom priznaje novi red kao zajednicu sve-}enika, tzv. regularnih kanonika, kojoj kao konsti-tucijski temelj sluì Pravilo sv. Augustina. Drugom pak bulom, od 21. sije~nja 1217., odobrava izvorni Dominikov nacrt te potvr|uje novi red „kao red koji se ima zvati i biti Red propovjednika“. Njegovim ~lanovima papa se tada obra}a kao „nepobjedivim Kristovim atletama, naoruànim {titom vjere i ka-

cigom spasenja“ te ih poziva da se – ne boje}i se onih koji mogu „pogubiti tijelo“ – suprotstavljaju „ne-prijateljima vjere rije~ju Bo`jom, koja prodire dublje od dvosjekla ma~a“. Dotad je propovijedanje bilo pod isklju~ivom ovla{}u mjesnih biskupa; sada se javlja red koji na transepiskopalnoj razini djeluje propovjedni~ki, navjestiteljski, katehetski, misio-narski… Poslije tu povlasticu preuzimaju i drugi redovi. Uo~i izdavanja druge bule sve}enik Dominik molio se je àrko u staroj crkvi sv. Petra, kao {to je i ina~e revno i zdu{no molio, ne misle}i na vrijeme, na glad ili è|, na muku od nespavanja ili bol od kle~anja i trapljenja. Tada su mu se, kako je zabilje-èno, ukazali sv. Petar i Pavao, u proro~anskom vi|enju: Petar mu je pruìo propovjedni~ki {tap, a Pavao knjigu u kojoj je Evan|elje te su mu rekli: „Idi i propovijedaj, za to si poslan!“ Dominik je zatim vidio kako njegovi duhovni sinovi idu dva po dva i propovijedaju po svijetu. Dotad su redovnici ìvje-li prakti~ki zatvoreni u svojim samostanima, posve-}eni molitvi, radu i {utnji; nisu izlazili u svijet, nisu aktivno {irili vjeru izvan samostanskih zidina. Sada pak doga|a se, uz uvjet molitve i kontemplacije te uz zavjet siroma{tva, poslu{nosti i ~isto}e, iskorak prema apostolatu, „izlazak“ u svijet. No pritom se ne odbacuje ni pobo`nost, pa ni mistika, koja svoje vr{ne izraze nalazi u sv. Katarini te u rajnskim mi-sticima, napose u u~itelju Eckhartu; on je po kon-templacijskom poniranju u du{u blizak modernom individualisti~kom duhu, svima sklonima dubljem nutarnjem ìvotu, a i budisti~kim i islamskim (su-fijskim) misticima.

Franjeva~ki red bio je odobren koju godinu pri-je mu{koga dominikanskoga, 1209.; ta dva prosja~ka

101


reda, koja snagu ne crpe iz materijalne sigurnosti nego iz predanosti Kristu i Mariji (sv. Dominik eta-blirao je molitvu ruàrija) i osobne posve}enosti vlastitu pozivu, prekretni~ka su, blagotvorna i oì-v ljuju}a za Crkvu, za ~uvanje i {irenje katoli~ke vje-re, tada, a i sljede}ih stolje}a. Njihovi pripadnici nerijetko su djelovali zajedni~ki u poslanju evange-lizacije, iako ni razlike te konceptualne nesuglasice me|u njima te trvenja u odnosima s dijecezanskim klerom i biskupima ne treba pre{u}ivati. (I danas pokreti koji uzburkavaju ustajale pastoralne ili za-mrle evangelizacijske vode nailaze na otpore.) No odanost Katoli~koj Crkvi i papinstvu {titili su ih od unutarnjih nepogoda, sumnji~enja i ku{nji. I dok je sv. Franjo inzistirao na jednostavnosti, siroma{tvu i propovijedanju razumljivu svim slojevima, Domi-nik je svojim sljedbenicima naloìo da se {to bolje obrazuju kako bi mogli u}i u rasprave s krivovjerci-ma i ostalima.

Na ~elu dominikanaca stoji u~itelj reda. Plodovi takve usmjerbe jesu davna ja~anja i emancipacije europskih (sve)u~ili{ta, od pari{koga pa do zadar-skoga, odnosno sveu~ili{na i znanstvena autonomi-ja. U~enik Alberta Velikog, Toma Akvinski, koji za svoju filozofsko-teolo{ku Sumu dobiva kategori~ku potporu svoga reda, a poslije se na nju oslanja i cr-kveno u~iteljstvo – pa tomizam ostaje filozofskom osnovom katoli~kog obrazovanja i poslije II. vati-kanskog sabora – integrirao je u zapadnu misao Aristotela i u zrelomu srednjem vijeku opravdao potrebu za bavljenjem filozofijom. Iz nje su poslije proiza{le moderne znanosti, a i sama teologija us-postavljena je kao posebna znanost.

U srednjem vijeku cvala je pobo`na ma{ta, bilo je nebrojeno privatnih objava, samozvanih u~itelja (gurua) i propovjednika, neuki su vjerovali u sve i sva, a ra{ireno je bilo i gatanje, ~aranje i praznovjer-je. (Uostalom, kao i danas!) Dominikanska karizma bila je u kriti~kom provjeravanju, u istraìvanju s ciljem da se obuzda proizvoljna i samozvana mu-drovanja, da se otklanjaju zablude te da se, na teme-lju Svetoga pisma i ljudskih znanosti, otkriva istina, te da se ljude prosvje}uje i obrazuje, da se razbistri slika svijeta i pro~iste spoznaje o spasenju. Geslo je „bijelih fratara“ upravo to: Veritas – Istina. Vrijedan doprinos u tom smislu dao je svojim teolo{kim ra-spravama i u biskupskoj praksi hrvatski dominikanac

te zagreba~ki biskup bl. Augustin Kaòti} – a dali su ga i daju mnogi drugi, sve do danas.

Neki u dominikanskoj sklonosti znanstvenoj prouci vide i svojevrsnu „hladno}u“; no tu nipo{to nije rije~ o hladnom racionalizmu, jo{ manje o ne-razumijevanju svega {to je ljudsko, nego samo o intelektualnoj strogosti, koja ne isklju~uje compa-ssio.5 Jer bez nje sve postaje podjednako istinito i la`no, opravdano i neopravdano, sve proizvoljno, ovisno samo o subjektu koji se ~ime bavi, a ne o objektivno utvrdivim ~injenicama. (êmu pre~esto svjedo~imo i u ovo na{e „postmoderno“, relativisti-~ko doba.) Nije slu~ajno veliki Akvinac bio taj koji je ustvrdio da nijedna istina vjere ne moè biti isti-nom vjere ako se protivi razumu. A temeljna relaci-ja na kojoj su inzistirali veliki suvremenici, sv. Ivan Pavao II. i njegov predstojnik Kongregacije za nauk vjere Joseph Ratzinger, odnosno nasljednik na pa-pinskoj stolici Benedikt XVI., upravo je ona izme|u „vjere i razuma“ (Fides et ratio).

Reformski pokreti u Crkvi srednjega vijeka po-zivali su se na izvorno kr{}anstvo i odbacivali Crkvu sjaja i bogatstva, a pritom i bitne elemente crkvenog u~enja. Dominikanci i franjevci tako|er su se okre-tali Evan|elju, ali su pritom ostajali u pravovjerju, svjesni neprocjenjive va`nosti jedinstva Kristove Crkve i papinstva kao znaka tog jedinstva. Domi-nikanci su osobito njegovali biblijske znanosti; nji-hov pripadnik Lagrange osnovao je 1890. Biblijsku {kolu u Jeruzalemu, koja je uzdigla biblijske studije. Dominikanci su osobito zaslu`ni za pripremu i iz-davanje Jeruzalemske Biblije, a njihovi veliki teolozi Chenu, Congar i dr. dali su nemjerljiv doprinos iskoracima II. vatikanskog koncila.

Posebnost je i dominikanski Tre}i red, koji nije stvaran „odozgo“, kao uostalom ni Drugi (ènski), nego se „odozdo“ izrasli religiozni ̀ ar i zajedni{tvo svjetovnjaka stavljalo pod duhovnu skrb domini-kanskim sve}enicima. Sv. Katarina Sijenska, danas nau~iteljica Crkve, jedva je u{la u Tre}i red – jer je dotad u „Mantellate“ dopu{tan ulazak samo udovi-cama. Ona je dala silan poticaj drugima, primjerice bl. Klari Gambacorti i bl. Mariji Mancini, kao zvi-jezdama tada{njega duhovnog pokreta u Italiji koji

5 (lat.) samilost


102

se preko Alpa kao bujica prelio na njema~ke zemlje. Na{a bl. Ozana Kotorska, misti~arka, na osobit je na~in ìvjela svoju tre}oreda~ku pripadnost: zazi-dana u jednu prostoriju u kojoj se molila Bogu, tra-pila i iz koje je pritom davala vrijedne savjete i du-hovnu pomo} traìteljima. Zanimljivo, upravo }e tre}oredci dobiti posebna priznanja u doba naselja-vanja Novoga svijeta: prvi kanonizirani svetac i prva beatificirana osoba mulatkinja bili su dominikanski tre}oredci: sv. Martin de Porres (u. 1639.) i sveta Ruà Limska (u. 1617.). A Bartolomé de las Casas, biskup Chiapasa i „za{titnik Indijanaca“, jedan je od prvih promicatelja ideje sveop}ih ljudskih prava.

Dominikanski red bio je tijekom povijesti okre-nut i pravoslavnom Istoku, s ekumenskom idejom zbliènja i sjedinjenja isto~ne i zapadne Crkve. Ime-na znamenitih Hrvata: Ivana Stojkovi}a, Klementa Ranjine, Jurja Kriàni}a… koji su pripadali tom redu ili mu se pridruìli prije smrti, govore sama po sebi i o hrvatskim doprinosima na tom planu. Dubrov-~anin Stojkovi} putovao je poradi crkvene unije 1435. na pregovore s Ivanom Paleologom i patrijar-hom Josifom II. u Carigrad, a s odre|enim uspje-hom pregovarao je i s husitima na zasjedanjima kon-cila u Baselu 1433., {to ga je kao zamjenik papinskog legata osobno i otvorio. Kriàni} pak, svjestan islam-ske prijetnje i germanske supremacije, putovao je u Rusiju s ciljem sjedinjenja pravoslavne Crkve s katoli~kom i kulturnog povezivanja pravoslavnih i katoli~kih zemalja. U novije doba dominikanci oso-bito njeguju ekumenizam i bave se orijentalnim studijima, prisutni su i na uàrenom Bliskom istoku i na drugim podru~jima na kojima su kr{}ani fizi~ki ugroèni ili gdje su velika socijalna vrenja.

Jo{ jedan vaàn iskorak dominikanski je red u~inio na planu unutarnje demokrati~nosti u izbo-rima na svim razinama i u smislu supsidijarnosti; duh slobode i odgovornosti po savjesti sna`no je prisutan. Kao posebna zvijezda u politici svijetli Sa-vonarola: dominikanski sve}enik, teolog i teokratski vladar Firence od 1494. do 1498., reformator spaljen kao (po tada{njem sudu inkvizicije) heretik. ̂ ovjek iznimna àra. Naravno, vjerski àr nije ne{to samo po sebi dano; op}a je ljudska te`nja: konformizam, hedonizam, ispraznosti... I dominikanski red imao je razdoblja u kojima je jako slabio. No duh sv. Do-minika ponovno bi ga oìvio; tako red tijekom po-sljednjih dvaju stolje}a opet ja~a, prepora|a se i ~ini hrabre i krupne iskorake. Krupni duhovni i socijal-ni problemi modernoga svijeta njegovi su izazovi; hvata se, u znanstvenom i pastoralnom smislu, u ko{tac sa suvremenim intelektualnim i globalizacij-skim gibanjima, s dru{tvenim i eti~kim prijeporima, s novom, ratobornom islamisti~kom najezdom i s brojnim drugim problemima {irom svijeta. Pripra-van, kako svjedo~i i donedavni u~itelj reda Timothy Radcliffe, na hrabro ulaènje u nove situacije ljudi na rubu i onkraj obrubnica: od velegradskih bijed-ni~kih suburbia6 i favela7 pa do situacija svakovrsnih nereda {to ih me|u ljudima proizvodi „razvoj“ civi-lizacije.

1. nagrada u ànru eseja na 7. Susretu hrvatskoga duhovnoga knjièvnoga stvarala{tva „Stjepan Kranj-~i}“, Krièvci, 5. prosinca 2015.

Esej je objavljen i u zborniku Sveta zaljubljenost, Glas Koncila, Krièvci 2015, str. 107-111.

6 (engl.) predgra|e7 (braz.) sirotinjska ~etvrt

103



104

HIMNA JUBILEJA REDA

Glazba i tekst: Giuseppe Pietro V. Arsciwals, OP

Hrvatska verzija teksta: Sre}ko Koralija OP

Glazbeni producent: Toni Eterovi}

Izvr{ni producent: Sre}ko Koralija OP

Notni zapis: Toni Eterovi}

Dirigent i vokalni korepetitor: Vinko Karmeli}

Instrumentalisti:

Toni Eterovi} – klavir, klavijature, programiranje

Jan Iveli} – bubanj i udaraljke

Zvjezdan Marjanovi} – bas gitara

Sre}ko Koralija OP – akusti~ne i elektri~ne gitare

Antun Sta{i} – Violine

Solisti: Sre}ko Koralija OP, Mihovil-Mario @uljevi} Mikas OP, Josipa Otahal OP

^lanovi zbora: Ante Kazoti OP, Pio Buzov OP, Maja Marinovi}, Maja Golub Krajina, Josipa Otahal OP, Jadranka Kri{tof, Dragan Brnas

Laudare, Benedicere, Prædicare

Laudare, slavimo GospodaBenedicere, hvalimo ga pjesmamaPrædicare, mi svjedo~imo njegovu Rije~.

Milo{}u Bo`jom pozvani[irom svijeta kora~atiRadosnu vijest pronositiDa zavlada spasenje.

Srcem i du{om zajednoSpasitelju pjevamoSva slava tebi IsuseU vijeke vjekova.

Hodimo neustra{ivoPucima navje{}ujmoSpasenje du{a obe}ava BogGospodin kraljuje.

U pripremi je i video-spot koji priprema fr. Ivan Dominik Ili~i}, OP.

105



106

107



108

109



110

SADR@AJ

UVODNIK ........................................................................................................................................................................ 3Boì}na ~estitka ................................................................................................................................................................. 4

IZ REDAPotpuni oprost za Jubilej Reda propovjednika ................................................................................................................. 5Molitva Jubileja Reda propovjednika ................................................................................................................................ 5Apostolska pokorni~arna .................................................................................................................................................. 6Osamstota godi{njica potvrde Reda: Poslani propovijedati evan|elje ............................................................................ 7Poruka u~itelja Reda Brune Cadoréa za po~etak Godine jubileja ................................................................................. 7Sazivno pismo na sljede}u Op}u skup{tinu ..................................................................................................................... 8Nova crkva svetog Dominika u Albaniji ........................................................................................................................ 11

IZ PROVINCIJALATAIzvje{}a s provincijskih vije}a ......................................................................................................................................... 14Spomen na fr. Dominika Bara~a i drugu bra}u `rtve totalitarnih ideologija ............................................................... 17Izvje{}e o obiljeàvanju 70. obljetnice smrti fr. Dominika Bara~a ............................................................................... 18Provincijalova kronika ..................................................................................................................................................... 18

IZ @IVOTA BRA]E I ZAJEDNICADominikanci otvorili veliki jubilej: 800 godina Reda istine, slobode i krunice ........................................................... 23Susret s izaslanstvom iz Bagdada .................................................................................................................................... 25Slavlje sve}eni~kog re|enja u Sisku ................................................................................................................................ 27Mladomisni~ko slavlje fr. Domagoja Polan{~aka u Sisku .............................................................................................. 29Mlada misa fr. Mirka Ireneja Vlka .................................................................................................................................. 30Proslava sv. Dominika i sve~anih zavjeta fr. Ivana Dominika Ili~i}a ............................................................................ 31Obnova jednostavnih zavjeta na îovu .......................................................................................................................... 32Dominikanci bogatiji za jedanaest novih mladih zavjetovanih redovnika ................................................................... 33Po~etak novicijata ~etvorice postulanata ........................................................................................................................ 35Nikola Dugandì} proslavio 50. obljetnicu misni{tva u Bolu ...................................................................................... 36Zlatomisniku (padru Nikoli Dugandì}u) ..................................................................................................................... 37Franjo [anjek i Marijan Bi{kup proslavili zlatomisni~ke jubileje ................................................................................. 38Zlatna misa fr. Stjepana Krasi}a i fr. Ante Kova~evi}a .................................................................................................. 39Stjepan Krasi} na blagdan Velike Gospe proslavio zlatnu misu .................................................................................... 40êstitka U~itelja Reda fr. Stjepanu Krasi}u ................................................................................................................... 42Spomen-plo~a kao sje}anje na najve}i skup dominikanaca u Hrvatskoj ...................................................................... 4340. obljetnica ùpe Klop~e .............................................................................................................................................. 44êtvrti susret poljsko-hrvatske mladeì ........................................................................................................................ 46Dr. o. Marijan Jur~evi} – zlatni jubilej sve}eni{tva ........................................................................................................ 48Razgovor s o. Antom Boba{em, sve}enikom i rock-glazbenikom ............................................................................... 50Susret: o. Zvonko Kneèvi}, sve}enik i vjerou~itelj ...................................................................................................... 55Susret u Godini posve}enog ìvota: o. Drago Kolimbatovi} ........................................................................................ 5790. ro|endan fr. Drage Kolimbatovi}a ........................................................................................................................... 59Diethard Zils, Kor~ula ..................................................................................................................................................... 59Stjepan Krasi} progla{en ~lanom Me|unarodne tehni~ke akademije ........................................................................... 60

111


XVIII. Studijski tjedan .................................................................................................................................................... 62Novi doktorat znanosti Mate Luka~a ............................................................................................................................ 64Radovi u samostanu Svetog Krià na îovu .................................................................................................................. 67Radovi u samostanu sv. Dominika u Trogiru ................................................................................................................. 68Blagoslovljen kri`ni put u ùpnoj crkvi Kraljice svete krunice .................................................................................... 69Izlo`ba o hrvatskim svecima ........................................................................................................................................... 70Konj{~ina proslavila svoga za{titnika sv. Dominika ...................................................................................................... 71Kaòti}evo na Pe{~i ......................................................................................................................................................... 72Prvi put sve~ano Kaòti}evo u Konj{~ini ....................................................................................................................... 74Dani Misije i Kaòti}evo u Hamburgu .......................................................................................................................... 75U Trogiru odràn memorijalni malonogometni turnir „Fr. Dominik Bara~“ .............................................................. 77Dvodnevni spomen 70. godi{njice mu~eni{tva Dominika Bara~a u Trogiru ............................................................... 78Sedmi Knjièvni Kranj~i} u Krièvcima: ........................................................................................................................ 81Knji`nica dominikanskog samostana u Splitu ............................................................................................................... 8231. Redovni~ki dani u Splitu ........................................................................................................................................... 85Oaza mira i riznica umjetnina .......................................................................................................................................... 87Jednostavni zavjeti lai~koga bratstva sv. Dominika ....................................................................................................... 88Dominikanci u Bosanskoj Dubici ................................................................................................................................... 90Bra}a propovijedaju ......................................................................................................................................................... 92

NOVA IZDANJA ........................................................................................................................................................... 94

DODATAKPropovijed gospi}ko-senjskog biskupa Mile Bogovi}a na proslavi Dana Hrvatske katoli~ke misije bl. Augustina Kaòti}a u Hamburgu 29. 11. 2015. ........................................................................................................ 96Zdravko Gavran, Ti zazidala si… .................................................................................................................................... 99Zdravko Gavran, Do rubova i preko obrubnica .......................................................................................................... 100Himna svetom Dominiku (notni zapis) ...................................................................................................................... 103Himna jubileja Reda ...................................................................................................................................................... 104Laudare, Benedicere, Prædicare (notni zapis) .............................................................................................................. 105


IZDAJE: DOMINIKANSKI PROVINCIJALAT, KONTAKOVA 1, 10000 ZAGREB

ODGOVARA: FR. ANTO GAVRI}, PROVINCIJAL

UREDNICI: FR. ANTO GAVRI} (GLAVNI UREDNIK) I ANA BULJAT, TAJNICA PROVINCIJALA

GRAFI~KA PRIPREMA I TISAK: DENONA D.O.O., ZAGREB

DATUM: PROSINAC 2015.

MEĐUNARODNI KONGRES INTERNATIONAL CONFERENCE

8. - 10. siječnja 2016.Mala dvorana Lisinski, Zagreb8th - 10th January 2016, Mala dvorana,Lisinski Concert Hall, Zagreb, Croatia

IMAJU LI RELIGIJE ZNAČENJEZA EUROPU?DO RELIGIONS HAVE A SIGNIFICANCE FOR EUROPE?

Documents

VJESNIK · 2016. 1. 13. · Dominikanci u svom pro-povijedanju i u svojem `ivotu daju posebnu va`nost trima temeljnim pojmovima: slobodi, milosr|u i istini. Ljubav prema slobodi nerazdvojiva