Revolucija milosrđa pomlađuje Crkvu!

RIJEČ GLAVNE UREDNICE

Na zemlji se događa duhov-na preobrazba i pobjeda dobra za koju navijaju i koju s Neba pomažu oni koji su već uronjeni u Božje milosrđe i koji su postigli svrhu svojega (svetoga) života.

Foto

albu

m M

. Čunčić

Dr. sc. Marica Čunčić

Milosrđe (ljubav prema bijedi) nije slabost, nego jakost ko-jom se uzvisuju neznatni, a silni zbacuju s prijestolja. Pra-va duhovna revolucija! Neumoran propovjednik milosrđa,

istovremeno odlučan i čvrste ruke u raskrinkavanju i zaustavljanju zla (vidi članak Papa Franjo kakvog ne poznajemo, 6-7), papa Franjo na vrhuncu Jubileja milosrđa služio je svetu misu za 31. svjetski dan mladih u Krakovu, gradu svetaca milosrđa, gdje je rekao da smo to-liko mladi koliko smo milosrdni (članak Polje B1, 51). Ogromna slika milosrdnoga Isusa utisnula se u srca oko dva milijuna mladih, a tko časti tu sliku, neće propasti. Crkva se time uvelike pomladila. Kako će se tek pomladiti kad zaživi poruka koju je papa Franjo odaslao biskupima, predstavnicima hijerarhijskih darova, s receptom za po-mlađivanje Crkve (članak Papin dokument Iuvenescit Ecclesia, Crkva se pomlađuje, 30-31). Taj se recept sastoji od karizmatskih darova iz 1 Kor 12,8-10 po kojima sila Duha Svetoga milosrdno obnavlja lice zemlje čudesno liječeći duhovne, duševne i tjelesne boli i osposo-bljavajući vjernike za pobjede nad svakim zlom. Jubilej milosrđa proslavljen je i poštanskom markom države Vatikan koju smo obja-vili na naslovnici i opisali na str. 51 časopisa »Injigo« br. 5. Imala sam čast prisustvovati njezinoj promociji u Vatikanskoj biblioteci (91). Ona prikazuje sedam rimskih hodočasničkih bazilika jer kroz njihova vrata milosrđa prolaze milijuni ljudi. Među njima smo u svibnju bili i mi (94). Milosrđe pomlađuje vježbatelje čim prihvate Isusov poziv. Pogledajte samo plodove duhovnih vježbi (8) i svjedo-čanstva koja to potvrđuju: Ana (10), Josip (15), Nikolina (40), Luka i Nika (44), Kristina i Krešimir (48), Martina (52), Tomislav (56), Ma-rija (60) i Ankica (66). Na zemlji se događa duhovna preobrazba i pobjeda dobra za koju navijaju i koju s Neba pomažu oni koji su već uronjeni u Božje milosrđe i koji su postigli svrhu svojega (svetoga) života: Abraham i Sara, Dominik Sav io, Ivan Merz, Padre Pio, nepo-bjedivi Juraj i Ivana de Chantal. Njihovim zagovorom neka milosrđe osvoji sve čitatelje ovoga broja.

| 6 | rujan 2016. | 3

Riječ glavne uredniceRevolucija milosrđa

Pontifex graditelj mostova

Plodovi duhovnih vježbi

Što mi se dogodilo

3

68

10Magis

Josip Bujadinović

15

Putovima sv. Ignacija SAD

21

Struja milostiCrkva se pomlađuje

30

Karizmatske duhovne vježbe Ignacijanska obitelj

24

Duhovno vodstvo i psihološko savjetovanje

32

O braku iz brakaPrinova je stigla

38

S A D

Osnivač: dr. sc. Marica ČunčićIzdavač: Marignacija d. o. o.www.marignacija.hrZa izdavača: dr. sc. Marica Čunčić Glavna i odgovorna urednica: dr. sc. Marica ČunčićIzvršna urednica:Ivana Šimunić, mag. croat., mag. comm.Uredništvo:Marina Andrijanić, mag. phil.; Nikola Bolšec, mag. phil.; Nensi Crnjac, mag. theol.; dr. sc. Marica Čunčić; Maja Fabris, mag. mus.; Anita Ivanović, mag. theol.; Biserka Jelenić, prof.; Marija Kolak, mag. oec.; fra Mate Kolak, OSPPE, mag. theol.; mr. sc. Jasna Košćak, prof.; Saša Matika, mag. psych.; dr. sc. fra Ivo Pavić, OFM; Domagoj Penava, bacc. trenerske struke; Mario Petrović, mag. theol.; Martina Šimunić, prof.; Ana Talajić, dipl. oec.; Nada Tomić, učiteljica razredne nastaveTeološki recenzent: prof. dr. sc. Ivan Antunović, D. I.Grafi čka priprava: Gradalis d. o. o.Grafi čka urednica: dr. sc. Marica Čunčić Stručni grafi čki suradnici: dizajn logotipa: Romana Bilaver, bacc. dizajna vizualnih komunikacija; notni zapis: Maja Fabris, mag. mus.; ilustracije: Ivana Marović; Patxi Velasco Fano; dizajn: Antonio Magdić, dipl. ing.; Sanja Zlatar, mag. ing. graf.Fotografi je: ©amisdansleseigneur.com; Arhiv HMNU; CC BY SA 3.0, Roger Culos; Josip Čičak; Šima Čilić; Marica Čunčić; Petra Dinjaški; Getty Im-ages / Guliver Image; Zlatko Huljev; Anita Ivanović; Šima Čilić; »Ljubite jedni druge!«, župa Trnovčica; Postulatura za kanonizaciju Ivana Merza; Dubravka Prskalo; Rex features / Guliver Image; © Barbara Strobel; Samostan Pohoda Marijina; Santiebeati.it; Shutterstock; Tea Pejić TeiTo; Župa Presvetog Srca Isusova, Šurkovac; Župe sv. Jurja iz Gornje StubicePrevođenje: dr. sc. Marica Čunčić (engleski); mr. sc. Milivoj Vodopija (engleski)Lektorice: Katarina Markić, mag. educ. philol. croat.; Marija Štancl, mag. educ. philol. croat.Adresa uredništva: Tomacova ulica 16 10419 Kuče, Hrvatska Adresa e-pošte: casopis@injigo.comTisak: Tiskara Velika Gorica d. o. o.Injigo (Iñigo) je krsno ime sv. Ignacija Lojolskog (1491. – 1556.)Časopis izlazi tri puta godišnje.Naslovnice: Sudionici susreta (2. 8. 2006.) ignacijanske obitelji ispred bazilike Svete krunice u Lurdu (Francuska) slave svetu misu. Snimila: Virginie Lecourt. Sudionici prvoga velikoga susreta ignacijanske obitelji u Lurdu (Francuska). Snimila: Pascale Paté

Kutak za pratitelje3 predvježbe

12

Časopis za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo

Kronika događanja

85

Mas

lina,

Ivan

a M

arov

ić, 2

015.

Iz kronike

91

Gorući grmGrof Monte Cristo

34

Kad zavlada mali veliki svijet

42

Imenom sam te zazvao

46

Na brduKrakov

50Vrijeme žetve

Apolstolski poziv

64

Hrvatski branitelji

54

Srce sportašaMarija Krajačić (Čuljak)

60

Prikaz knjigeDuhovno vodstvo

79

Fides I. Q.4. Božja zapovijed

68

Crtice iz psihologijeSvađe

70TesarPrekovremeno?

58

Da te samo dotaknem!

7673Virusi i antivirusi u Crkvi

Bioenergija

R Ž A J

Radost stvaranjaIvan Lacković Croata

81

Ti si, Bože, pravo nadahnuće

84

DV humor

102

Papa Franjo kakvoga ne poznajemo: milosrđe i praštanje ne znači toleranciju zlaDr. sc. Marica Čunčić

Papu Franju većina doživljava kao milo-srdnoga oca s čijega lica na audijencija-ma ne silazi smiješak, koji je prve dvije

godine propovijedao o milosrđu i praštanju. No to ni izdaleka nije sve što moramo znati da ga upoznamo i svim srcem prihvatimo. Stoga že-lim s čitateljima podijeliti činjenice koje su mi pomogle da dobijem objektivniju sliku Svetoga Oca, da ga bolje razumijem i još više cijenim.1

Kako izgleda dan pape Franje?Papa Franjo ustaje prije 5 sati, dva sata moli i priprema homiliju za jutarnju sv. misu u 7 sati u kapeli »Doma sv. Marte«, poslije mise moli u zadnjoj klupi s ostalim vjernicima, doručkuje u 8 sati u restoranu Doma i onda ide la su – »tamo gore«, kako zove svoju Apostolsku pa-laču, da obavi poslove koji ga čekaju: mnoštvo dokumenata i posjetâ stranih dostojanstvenika. U radu je strukturiran, kratak i precizan u upu-tama, a kad nekoga nazove, kaže: da; ne; ovo mi se sviđa; ovo mi se ne sviđa. Odmah prepozna ulizice i licemjere, cijeni iskrenost i poštenje. Što u »Domu sv. Marte« poslije objeda papa Franjo radi, u to njegova Apostolska palača nema uvida. Telefonira izravno, bez tajnika i bez preprekâ prima koga želi. Zašto ne stanu-je u papinskoj palači? »Izabrao sam stanova-ti ovdje u sobi 201 jer čim sam ušao u posjed papinskoga stana, u sebi sam jasno čuo: ʻNeʼ.« objasnio je papa Franjo ocu Antoniju Spadaru.

Borba na više načinaU četvrtome mjesecu Papine vladavine dje-latnik Vatikanske banke, monsinjor Cinque-

1 Informacije sam doznala iz knjige: Vallely, Paul. 2015. Pope Francis, Untying the Knots, The Struggle for the Soul of Catholicism (Papa Franjo, Razvezivanje čvo-rova, Borba za dušu katolicizma), London New York, 470 str.

Fot o

: Get

ty Im

ages

/ G

uliv

er Im

age

6 | 6 | rujan 2016. |

graditelj mostovaPontifex

cento, što znači »Moj gospodin Petsto« (jer je »prao« novčanice od 500 eura) s apartmanom od 17 sobâ punih umjetninâ u Salernu, sredi-štu mafi je, uhićen je i zatvoren jer je privatnim avionom htio prevesti dvadeset milijuna eura iz Švicarske. U roku od dva dana papa Franjo Vatikansku je banku otvorio talijanskim dr-žavnim revizorima da pregledaju sve javne i tajne dokumente. Sada je Vatikanska banka ustrojena po najnovijim propisima, dokinuo je godišnju stipendiju od 25.000 eura kardinalima u nadzornome vijeću Banke i postavio nove službenike. Prvi se put u povijesti fi nancijsko izvješće Vatikanske banke čitalo pred Biskup-skom sinodom. Njemački biskup Franz-Peter Tebartz-van Elst koji je potratio 42 milijuna do-lara za restauraciju i obnovu zgradâ biskupske palače, odstranjen je iz svoje biskupije. Papa Franjo s mafi jom se u užemu i širemu smi-slu bori i na druge načine. Biskupa Francesca Montenegra učinio je kardinalom jer je uskra-tio sprovod vođi mafi je. Odblokirao je kanoni-zaciju biskupa Oscara Romera kojega je mafi ja ubila. U talijanskoj biskupiji procesija bi stala da se vjernici poklone pred kućom mafi jaškoga šefa. Papa je to zabranio i kad nisu poslušali, lo-kalni je biskup zabranio sve procesije. Usprkos činjenici što zbog svega ovoga Papa ima mnogo neprijatelja i što postoje globalne terorističke prijetnje Vatikanu, njegov zaštitar kaže da mu ne smije predložiti pancirku jer bi dobio otkaz.

Uveo je ignacijansko sredstvo zajedničkoga razlučivanjaBiskupsku sinodu Papa je podignuo na mjesto koje joj pripada, da bude neka vrsta senata cje-lokupne crkve. U rad biskupske sinode uveo je ignacijansko sredstvo zajedničkoga razlučiva-nja potičući biskupe da govore odvažno i slu-

šaju ponizno. Njegov završni govor na sinodi bio je začinjen ignacijanskim terminima. Govo-rio je o procesu kao »putovanju« s trenutcima »utjehe« i »suhoće«, upozorio konzervativne da ne budu »neprijateljski« i »nefl eksibilni«, a liberale da ne podlegnu napasti prekrivanja ranâ prije nego su ih izliječili. Za vatikansku kuriju s tridesetak dikasterija koji uključuju tajništvo, devet kongregacija, dvanaest papin-skih vijeća, sedam papinskih povjerenstava, tri tribunala, mnogo povjerenstava, akademijâ, in-stitutâ i drugih uredâ, Papini kardinali – savjet-nici po njegovoj naredbi pišu nova pravila da ta administracija bude učinkovitija u službi cijele Crkve, transparentna, povezana s biskupima na terenu i da svi odjeli međusobno surađuju. Kon-gregacije su ravnopravne, više se ne ističe ona za nauk vjere, a utemeljio je Dikasterij za laike, obitelj i život. Papa svakim danom potvrđuje da »može rješavati vatikansku politiku malim pr-stom«, tvrdi o. Michael Pa y. Njegov savjetnik kardinal Reinhard Marx ovako ga opisuje: »On je vrlo autentičan. On je opušten, smiren. On je vrlo jasan i otvoren i bez oholosti. I jak. Ne slaba, nego jaka osoba.« A evo što papa Franjo kaže: »Stavim se u Božju prisutnost i, uz pomoć Njegove Riječi, idem naprijed u onome što on želi.« A ja uviđam da očinska nježnost, milosr-đe i praštanje ne znači toleranciju zla.

Paul Vallely, Pope Francis, Untying the Knots, The Struggle for the Soul of Catholicism, 470 str.

| 6 | rujan 2016. | 7

Pontifexgraditelj mostova

2. Obraćenje

8 | 6 | rujan 2016. |

Upoznajmo duhovne vježbe

Priredila: dr. sc. Marica Čunčić

| 6 | rujan 2016. | 9

Upoznajmo duhovne vježbe

a sam Ana, ovo mi je jedanaesta godina vjež-bi. Trebala sam biti u dvanaestoj i želim po-svjedočiti o tome zašto nisam. Prekinula sam

bila vježbe na jednu godinu jer je ljutnja koju sam osjećala prema Bogu Ocu bila sve veća. Meni nije bilo jasno, bez obzira na sve godine razmatranja i vježbi, zašto dopušta zlo i bolest te nisam prihvaćala odgovor »zato«, to kod mene baš i ne prolazi. Imala sam krivu sliku o Bogu kao ocu od djetinjstva zbog mojega oca koji je bio veoma zatvoren i nismo bili ostvarili zdrav odnos u djetinjstvu, a ni preko Crkve nisam bila dobila zdravu sliku Oca puna ljubavi, doživjela sam mnogo strogosti i tako, nakon svega, zaklju-čila u srcu: Bog Otac negdje je daleko, On radi što On hoće i to je to. Tako sam ga doživljavala i u svim tim godinama duhovnih vježbi, Bogu hvala

Lice milosrđa nebeskoga Oca jest Isus Krist

Isus mi je pokazao put u Očevu kućuna njima, i – prije svega – Bogu hvala na pratiteljima jer su zaista imali mnogo strpljenja sa mnom. Prvih četiri-pet godina nisam imala nikakva razmatranja, nisam imala nikakve slike, nikakve razgovore dok su drugi oko mene imali ču-désâ, vizije, viđenjâ. Pratio me osjećaj da svi oko mene rastu, a ja stojim na mjestu. Pratiteljice su me tješile i govorile: »Dobro, bit će to dobro.« Danas kad se sje-tim sebe tada, mislim da ne

bih dugo izdržala s takvim vježbateljem kao što sam bila ja, to bi bilo vrlo teško. Tako, kroz vri-jeme, po molitvama, Isus je rastao u meni, odnos s Njim se produbljivao, Gospa je bila prisutna i Duh Sveti, ali Otac nikako.

Isus je ostao uz mene Moj se otac obratio prije trinaest godina. Na-kon što sam s njim napokon uspostavila odnos povjerenja, mnogo smo razgovarali i dijelili mnogo toga, on se prije dvije godine razbolio i u meni je nastao kaos. Bilo mi je dosta svega. Bila sam ljuta i nisam razumjela zašto se to do-godilo. A tuđi savjeti: »ti to moraš prihvatiti«, »prihvati križ«, »ne smiješ zamjerati Bogu« još su me više činili ljutom i udaljavali od Boga. U srcu sam htjela, ali nisam se mogla osloboditi

J

10 | 6 | rujan 2016. |

Što mi se dogodilo Svjedočanstvo vježbateljaIlu

stra

cija

: Pat

xi V

elas

co F

ano

(s d

opuš

tenj

em:

Inm

acul

ada

Flor

ido

Fern

ánde

z, D

eleg

ada

Epis

copa

l de

Ens

eñan

za, A

rchi

dióc

esis

de

Mad

rid)

»Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga.« (Lk 15,20)

je. Očima mašte vidjela sam sebe kako stojim na vratima Očeve kuće. Ako uđem unutra, obuhva-tit će me Njegova ljubav, a čini mi se teško nosi-ti se s njom, ne mogu je primiti pa pitam ima li kakvo predsoblje za čekanje. Tamo je neki sluga koji me pita šalim li se ili mi nije dobro pa se trebam odmoriti. Objašnjavam mu da sam dobro, ali nisam spremna još ući u glavnu prostoriju. Sluga mi govori kako će Otac biti tužan znaju-ći da se bojim Njega i Njegove velikodušnosti i ljubavi. »Ma ti sigurno onda ne poznaješ Oca«, reče sluga. »Svakomu dâ po njegovoj mjeri, ali mu je važno da mu ta osoba priđe otvorenih dla-nova i čista srca.« Uvidjela sam da gledam samo sebe: što mogu ili ne mogu, zanemarivši Očevu mudrost i to da me poznaje bolje nego ja samu sebe. Nakon kratkoga vremena provedenoga u predsoblju, ustanem i uđem u glavnu prostori-ju. Otac je sjedio i gledao me. Čim sam krenula prema Njemu, On je ustao i krenuo prema meni. Zagrlio me i poljubio u čelo i tim poljupcem je liječio moje srce. Nakon toga razmatranja, sve sam se više počela otva-rati Bogu Ocu i Njegovoj ljubavi. Sve više osjećam radost, a sve manje ljut-nju. Umjesto zabrinutosti i nepovjerenja došlo je pouzdanje i povjerenje da me Bog Otac voli i brine o meni i uz mene je u ži-votnim teškoćama. Hvala dobromu Bogu Ocu, Isu-su, Duhu Svetomu, Gos-pi i pratiteljicama Vlatki, Terezi, Vesni, Ani, Nadi i pratitelju o. Mati koji su bili velikodušni u ljubavi i strpljenju sa mnom.

ljutnje. I, kako je Isus dobar, On je cijelo to vri-jeme bio uz mene, a ja sam vikala na Njega; u razmatranjima je bilo svega. Tu mi je pratitelj pomogao ohrabrenjem da pustim neka to sve iziđe van, sve što potiskujem jer Isus to može podnijeti, On je Bog. I to je izlazilo iz mojega srca, a Isus je i dalje bio tu, i to me oduševljava-lo: kako On ostaje uz mene bez obzira na svu tu ljutnju i zamjeranje, to mi je bilo čudesno.

Otac tada iziđe i stade nagovaratiI ove, jedanaeste godine, u prvim razmatranji-ma o Božjoj ljubavi moja reakcija bila je: »Pa ne opet, opet ista muka, opet sve isto, ja i Bog Otac… ajmo preskočiti na neka druga razmatranja«, ali pratitelj me tu mudro zadržao i nije me puštao dalje. U tekstu za razmatranje »Rasipni sin i ra-sipni otac« bila je rečenica koju sam mnogo puta čitala i čula u ovih jedanaest godina, ali sam je tek sad doživjela. Ta rečenica glasi: »Otac tada iziđe i stade ga nagovarati.« (Lk 15,28) Dakle, otac je izišao iz prostorije gdje je bilo slavlje i stao je na-govarati ljutita sina da uđe u tu prostoriju gdje je bilo veselje, a sin nije htio. U meni je bio dio koji se veseli jer se vratio Ocu, jer sam se vratila u Cr-kvu nakon obraćenja, ali je postojao i dio mene koji i dalje zamjera Ocu zbog životnih poteškoćâ, a Otac mene želi cijelu, sve što jesam da bude u Njemu jer ono što nije u Njemu – izvan Njega

Jubilej milosrđa (8. prosinca 2015. – 20. studenoga 2016.) pozvani smo živjeti u svjetlu Gospodinovih riječi: milosrdni poput Oca. »Božje je milosrđe njegova brižnost i odgovornost prema nama. On sâm osjeća se odgovornim, to jest želi naše dobro i želi nas vidjeti sretne, ispunjene radošću, vedrinom i mirom.«Papa Franjo: »Misericordiae vultus« – »Lice milosrđa«, br. 9

»Svaki od nas ima neki teret na duši. Svi smo grešnici! Okoristimo se tom proslavom koja je pred nama i prijeđimo prag toga milosrđa Boga koji se nikada ne umara opraštati, ni kada se ne umara čekati nas! Gle-da nas, uvijek je uz nas! Samo hrabro! Uđimo kroz ta vrata!«Papa Franjo, Kateheza na općoj

audijenciji, 18. studenoga 2015.

| 6 | rujan 2016. | 11

Što mi se dogodiloSvjedočanstvo vježbatelja

John Veltri, D. I. (1933. – 2008.)Kanadski isusovac približio je du hovnost laicima i ljudi-ma koji su čeznuli za duhovnošću. Od 1967. godine bio je u službi duhovnoga pra ćenja. Većinu života proveo je u Isusovačkomu središtu za duhovnost (Jesuit Centre of Spirituality) u Guelphu, Ontario, Kanada.

Tri Ignacijeve predvježbe

Što je za sv. Ignacija kontemplaci-ja evanđelja? U kontekstu Ignacijeva srednjovjekovnoga svjetonazora, zašto su tri »predvježbe«, tri »točke« i raz-govor – tehnike pamćenja koje ne gube na važnosti ni sada, u našoj sadašnjoj kulturi i čitavu biću, objašnjava p. John Veltri, D. I.

John Veltri, D. I.

Foto

: Int

erne

t

Da bolje razumijemo što Ignacije misli pod kontemplacijom evanđelja, bilo bi dobro da ponovno pročitamo tekst o Isusovu

rođenju (»Duhovne vježbe«, br. 110 – 117) koji sadrži jedno od ključnih mjestâ gdje Ignacije po-kazuje način te molitve. Ignacije se u svojemu opisu kontemplacije evanđelja služi modelom. Uzima model Kristova rođenja. Svaki put kad nas poziva da »kontempliramo«, upućuje nas na ovaj osnovni model (»Duhovne vježbe«, br. 159). Ako s modelom postupamo kao s meto-dom i počnemo ga ropski slijediti u nizu korakâ, brzo ćemo upasti u nevolju i pretvoriti molitvu u mehaničko rasuđivanje umjesto u kontempla-ciju evanđelja. Predvježbe i koraci nisu metoda; to je molitva koja se kod evanđeoskih prizora iz Isusova života primarno služi maštom. Ignacijev model predlaže jedan način kako prići prizori-ma. Nema sumnje da je njegov model detaljan

opis njegove vlastite molitve. Da bolje shvatite što želim reći, prenesite se maštom u dane nakon Ignacijeva obraćenja. Kad je započeo zapisivati u svoju bilježnicu ono što danas nazivamo »Du-hovne vježbe«, on je nedvojbeno provodio vrije-me razmišljajući o vlastitim iskustvima. Činio je to kako bi nam pomogao raspoložiti se za Božju osobnu komunikaciju s nama. Želio je podijeliti s nama onu istu Božju puninu koju je i sâm isku-sio. Sjećao se vlastitih iskustava na gotovo isti način na koji bismo se mi sjećali svojih:»… O, da, što sam sad učinio?… Ah, da, sjećam se. Prvo sam stao čitati Isusov život. Čitao sam ga polako. Čak sam i podvukao važne dijelove! [povijest događaja]… Što sam zatim učinio? (…) Ah, da, ponekad sam odmah ušao u molitvu, ali često mi je trebalo vremena da se saberem i smje-stim. Treba vremena da čovjek zauzme prikladan položaj i sabere se za razmatranje. Kako sam to

12 | 6 | rujan 2016. |

Kutak za pratitelje

učinio? (…) U većini slučajeva dopustio sam svo-joj mašti da se usredotoči na neke vidove priče iz evanđelja. Uvijek sam se zanimao za geografske pojedinosti. Smatram da bi to vjerojatno i dru-gi ljudi učinili. [Predodžba mjesta] (…) Ponekad sam krenuo u molitvu izravno odonud, ali svaki drugi put morao bih moliti Boga da mi pomogne da uđem u kontemplaciju… Ah, da, molitva za ono što sam smatrao stvarno važnim otvorila mi je dušu i usredotočila moju maštu, a to me još više sabralo. [Molitva za milost]…«Možete nastaviti zamišljati Ignacija kako zapisu-je faze kroz koje je prolazio uveden u kontem-placiju evanđelja. Čini mi se razboritim i nekako više u skladu s iskustvom drugih ljudi o Igna-cijevim strukturiranim prikazima u »Vježbama« razmišljati kao o jednome od mnogih dinamič-kih modela kojima se mogu koristiti u iste svrhe. »Vježbe« sadrže model metode kojom se Ignacije vjerojatno služio. Metoda kontemplacije evanđe-lja primarno je primjena mašte na evanđeoske priče iz Isusova života – vrlo jednostavno!

Tri »predvježbe«, tri »točke« i razgovor Vjerujem da je, između ostaloga, struktura koju Ignacije daje kako bi objasnio kontemplaciju evanđelja – tri »predvježbe« iza kojih slijede tri »točke«, iza kojih slijedi razgovor – zapravo teh-nika pamćenja koja pomaže onima koji ne znaju pisati ni čitati. Sjetimo se da mnogi vježbatelji u Ignacijevo doba nisu znali čitati niti su posjedo-vali svoju Bibliju. Biblije mekoga uveza relativno su novi izum! Njegova struktura – predvježba, predvježba, predvježba, točka, točka, točka, raz-govor itd. – nije tek način da se objasne stvari, nego je u osnovi jednostavan put da vježbatelj upamti molitvene vježbe bez naknadnoga kon-zultiranja knjige.1 Uočite kako napomene (»Du-

1 Ignacije je imao srednjovjekovni svjetonazor. U toj se kulturi

hovne vježbe«, br. 261 – 312) obično dijele priče iz Isusova života u tri dijela – što je opet relativ-no lak način da se zapamte »povijest« i »točke«.

Predvježbe ukazuju na prirodan tijek»Predvježba« se bolje tumači riječju »faza« nego »korak«. Korak je nešto što se čini mehanički; faza ukazuje na manje ili više prirodan proces. Faze ne moraju uvijek ići po redu, dok koraci moraju. Prva faza ili Prva predvježba ovoga mo-dela jest »povijest« – pripovijest. Ako postoji išta što bi vježbatelj prvo trebao učiniti, to bi bilo to. Uočite kako Ignacije odmah bez odgađanja »povijest« Prve predvježbe (»Duhovne vježbe«, br. 111) premješta iz prošloga vremena u sadaš-nje u Drugoj predvježbi (»Duhovne vježbe«, br. 112) – predodžbi mjesta. Tijekom samoga čita-nja i posvećivanja osobne pozornosti »povijesti« Prve predvježbe, priča se povezuje s područjem mašte. U predodžbi mjesta vježbatelj postaje pri-sutnijim kako prošlost postaje sada.

Sada je sada u mojoj sadašnjoj kulturiUočite također kako Ignacije, koji je odrastao na baskijskome selu u ranome 16. stoljeću u dvorcu sa slugama i često viđao seljake s volovima, sada preslikava vlastite kulturološke slike na taj pri-zor. Ignacije nas izvještava kako se on sâm služi kontemplacijom evanđelja. Za vrijeme čitanja i razmatranja (pri)povijesti, molitelj dopušta mašti pohvatati sve pojedinosti i tako prošlost posta-je sadašnjost. Kada moliteljica 20. stoljeća moli nad tim događajem, mogla bi čak vidjeti jedan ili dva džipa s vojnicima kako prolaze dok pu-tuje s Josipom i Marijom u Betlehem. Funkcija

broj »tri« često upotrebljavao za izražavanje niza primjera. Čak i u našoj sadašnjoj kulturi, kad ljudi pričaju šale i daju primjere, to budu tri cjeline. Vidite da tako Ignacije daje važ-nost trostrukomu kolokviju (»Duhovne vježbe«, br. 63, 147, 156, 159, 168).

| 6 | rujan 2016. | 13

Kutak za pratitelje

»povijesti« jest da prošlo učini sadašnjim. Dobar način da shvatimo »povijest« i odradimo je kada počinjemo kontemplaciju evanđelja, nalazi se u sljedećoj ilustraciji koja opisuje praksu monaha iz 8. stoljeća:»Dogodilo se to jednog jutra u samostanu u Itali-ji. Nakon ustajanja, redovnici su se obukli u svo-jim ćelijama i potom u redu silazili hodnicima do središnje sobe za sastanke. Tamo su sjedili u tiši-ni sve dok jedan redovnik nije započeo čitati od-lomak iz drugoga poglavlja Evanđelja po Ivanu. Pročitao je razgovijetno i opušteno kojih osam stihova koji opisuju svadbu u Kani. Napravio je stanku 30 40 sekundi. Zatim je ponovno proči-tao isti odlomak na isti razgovijetan, opušten na-čin. Ponovno je učinio stanku od pola minute te nakon toga opet pročitao isti odlomak treći put. Kad je ovaj put stao, neki su se monasi zaputili u svoje sobe kako bi molili nad tim odlomkom. Drugi su čekali četvrto čitanje, pa čak i peto, pri-je nego što su se povukli.«Što se događalo? Ova ponovljena čitanja zasitila su im maštu prizorom iz evanđelja u određenoj snazi i boji. Naravno, ovakvo će zasićenje smanjiti rastresenost i ohrabriti stvaranje jednoga dušev-noga stanja i srca pogodna za molitvu. Možda će omogućiti redovniku da se poistovjeti s određe-nom osobom iz kojega prizora evanđelja, možda čak i da otkrije Isusove unutarnje osjećaje. Otaj-stvo događaja iz evanđelja možda će toliko obu-zeti molitelja da mu prošlost postane sadašnjost pomoću mašte i pamćenja. Tada bi pamćenje mo-litelja bilo pod utjecajem pamćenja samoga Isusa koji je sada prisutan molitelju.2 To je »povijest« i

2 Ovo je prilagođeno iz jednoga članka s naslovom: »Prayer of Christʼs Memories« (»Molitva Kristovih sjećanja«) autora Davida Hassela, D. I., u »Sisters Today« (listopad 1977.) gdje je članak prvi put objavljen. Objavljen je kasnije u sažetome obliku u »Catholic Digest«. Naposljetku ovaj je članak objav-ljen u knjizi Davida Hassela »Radical Prayer« (»Radikalna mo-

to je jedan način kako se molitelj može smjestiti u kontemplaciju evanđelja – naglas pročitanoga … stanka… ponovno pročitanoga … stanka… sve dok pripovijest ne obuzme maštu.

Sada je sada u čitavu mojemu bićuDruga predvježba ne znači samo da prošlost po-staje sadašnjost nego i da sadašnjost postaje dio mene. Često se Druga predvježba prevodi kao »ovo je mentalna reprezentacija mjesta«, ali bo-lji, doslovni prijevod jest »druga, sabranost, vi-đenje mjesta«. Sabranost znači da kako ulazim u molitvu, postajem sabran predočavajući mjesto. Kako postajem sabran sa svetopisamskim od-lomkom, ne samo da prošlost postaje sadašnjost, nego postajem dio nje.3 I prije nego što dođem do Treće predvježbe, pripovijest postaje prisutna meni i ja njoj. Opet i opet iznova Ignacije nas poziva da molimo za Milost. »Molit ću ono što želim.« To me usredotočava. Izražava određenu potrebu koju imam. Postavlja me u stav da je sve dar. Primatelj sam u molitvi i svaki rast u moli-tvi dolazi od Boga, ali nikakav rast nije moguć ako ne učinim svoj život dostupnim Božjemu djelovanju. Ova faza čini Bogu dostupnim ono područje mojega života kojemu je potreban utje-caj Božjega otajstva. Ponekad je korisno točno navesti milost, čak i u većoj mjeri nego što je to običavao Ignacije. Često tijekom kontemplacije evanđelja počinjem moleći ono što mislim da mi je potrebno, no u nastavku mi Bog otkriva moje stvarne potrebe i ono za što bih trebala moliti. Tada se zateknem, osobito u kolokviju, kako toč-nije izražavam ono za čim mi srce čezne.

Priredila: dr. sc. Marica Čunčić

litva«), New York, Paulist Press, 1983., str. 38. i sljedeće.3 Ova interpretacija Druge predvježbe kontemplacije evanđelja

dolazi od pokojnoga Williama Petersa, D. I. koji je to uveo u šezdesetim godinama prošloga stoljeća.

14 | 6 | rujan 2016. |

Kutak za pratitelje

Razgovor s Josipom Bujadinovićem, članom Zajednice Injigo, o djetinjstvu i životu u obiteljskome domu, susretu s Isusom i hodu s njim, svjedočenju vjere u Boga u obiteljskome okružju, o duhovnome i molitvenome zajedniš-tvu u braku, što znači biti pratitelj, o ljubavi prema Crkvi i svećenicima.

Razgovarala: mr. sc. Jasna Košćak, prof.

Bez Boga ništa ne počinjem i ništa ne završavam. On je smisao mojega života.

M. K

. / In

jigo

| 6 | rujan 2016. | 15

Magisono malo više

Možete li nam nešto reći o Vašemu dje-tinjstvu i odrastanju, životu u obiteljsko-me domu, poslu koji radite te Vašemu zavičaju?Rođen sam u Vinkovcima i živim u Rokovci-ma, selu kraj Vinkovaca. Imam mlađu sestru, a u obitelji se skromno živjelo jer je samo otac radio. Roditelji nisu išli u crkvu i nisu baš bili primjer nama djeci, ali usprkos sve-mu imao sam sve sakramente. Brzo sam se udaljio od Crkve i živio nekim svojim živo-tom. S četiri godine teško sam se razbolio, a liječničke su prognoze bile veoma loše. Od šeste do petnaeste godine živio sam kod stri-ca i strine koji nisu imali djece, a strina mi je tada bila više od majke te i danas ima poseb-no mjesto u mojemu srcu. Nakon završene osnovne škole, po uzoru na oca koji je radio u šumariji, otišao sam u srednju Šumarsku i drvodjeljsku školu u Karlovac. Potom sam se zaposlio u Hrvatskim šumama te, školuju-ći se uz rad, postao inženjer lovstva i zaštite prirode. Odsluživši  tadašnju vojsku (JNA) vratio sam se osamdesetih godina u svoj rodni zavičaj. Tako je moje izbjeglištvo tra-jalo sedamnaest godina. Ubrzo sam se ože-nio sa Zorom te smo dobili troje prekrasne djece. Živjeli smo s mojim roditeljima i to je bilo najgore vrijeme mojega života. Alko-hol u obitelji, učestale svađe, psovke i sve je nekako vodilo u propast. Potaknut ratnim strahotama koje su uslijedile i neizvjesnošću života počeo sam razmišljati o sebi, o obite-lji te o dragome Bogu. Živoga Boga upoznao sam u Tolisi 2004. godine na seminaru koji je vodio fra Ivo Pavić, a u Program duhovnih vježbi svetoga Ignacija ušao sam iste godi-ne polovicom listopada. To je bila prekretni-ca u mojemu životu.

Danas ste suprug, otac i djed. Kako je ži-vjeti i svjedočiti vjeru i Boga u obitelji?Moja prošlost obilježila me i u početku je bilo teško, no sada je Isus središte mojega života. Zajedništvo moje Zore i mene, naše molitve, svete mise te razgovori i svjedočenja plodova duhovnih vježbi, sve to govori o Isusu koji živi u meni. Nakon mojega duhovnoga oz-dravljenja i obraćenja, Isus je ozdravio i sina Alena od alergijskoga bronhitisa i to je bilo veliko svjedočanstvo za sve nas. Nažalost, moja djeca još uvijek se bore sa sobom, ali vjerujem Isusu. On je napravio pravo čudo sa mnom i ne vidim razloga zašto to ne bi učinio i s mojom djecom. Ljubav i praštanje jači su od svih đavlovih zavođenja.

Sudionik ste Domovinskoga rata, možete li podijeliti s nama neka svoja iskustva iz tih dana?U dobrovoljački odred uključio sam se u lipnju 1991. godine. S obzirom na svoj po-sao imao sam velikoga iskustva s oružjem i osjećao sam moralnu obvezu služiti domo-vini. Ubrzo sam bio svjedokom teških bom-bardiranja te ranjenih i poginulih vojnikâ. U jednoj prilici mina je pala vrlo blizu nas, nekih šest do deset metara i veliko je čudo

Zajedništvo moje Zore i mene, naše molitve, svete mise te razgovori i svjedočenja plodova duhovnih vježbi, sve to govori o Isusu koji živi u meni.

Moji prvi vapaji Bogu bile su skromne molitve, krunica koju sam nosio oko vrata.

16 | 6 | rujan 2016. |

Magis ono malo više

da nitko nije nastradao. Počeo sam sve više razmišljati o životu. Moji prvi vapaji Bogu bile su skromne molitve, krunica koju sam nosio oko vrata. Ubrzo je uslijedila čvrsta od-luka da ću, ako ostanem živ, promijeniti svoj život. Bilo mi je teško, obitelj je izbjegla u Njemačku i nisam ih vidio tri mjeseca. Mogu reći da mi je rat pomogao da ozbiljno promi-slim o svojoj grješnoj prošlosti i općenito o svojemu životu. Isus mi je tada dao priliku i sada sam tu. Tražio sam od Gospodina da mi pomogne i obećao da ću odlaziti nedjeljom na svetu misu. Misa mi je predugo trajala, sve mi je smetalo, ali u meni se poslije javlja-la radost koju tada nisam znao razlučiti, ali me ispunjavala. Tako sam sve više shvaćao koliko me Isus ljubi. Mogu reći da se tu dogo-dila iskrica koja me poslije zapalila ljubavlju prema Gospodinu.

Kada i kako se dogodio susret sa živim Bogom?Istinski susret sa živim Bogom dogodio se 2004. u Tolisi na duhovnome seminaru gdje me Isus posebno dodirnuo i oslobodio ovi-snosti o psovki, što sam ubrzo shvatio. Bio sam veliki bogopsovač i molio sam Isusa da mi pomogne jer više ne želim psovati. Ra-zumom i srcem spoznao sam da je Isus živ. Osjetio sam veliku žeđ za Gospodinom, rodi-la se ljubav prema Isusu i Crkvi, a odbojnost prema zlu. Svete mise, molitve, seminari po-stali su dio mojega života, a vatra je gorjela u

mojemu srcu. Osim Gospodinu mogu zahva-liti i svojoj supruzi Zori koja nikada nije odu-stala od mene, ni od poučavanja u molitvi. Bila mi je tada najveća potpora i ona je ono najbolje što mi je Isus dao u životu. Bez nje teško bih izdržao. Dobra je supruga i potpora mi je. Ozdravljenje našega sina iste godine također mi je bio vjetar u leđa i ništa više nije moglo zaustaviti rađanje novoga čovjeka.

Kako ste se uključili u Program duhov-nih vježbi svetoga Ignacija i što one zna-če u Vašemu osobnome životu?Za duhovne vježbe rekla mi je moja supru-ga koja se htjela upisati te sam se i ja odlu-čio uključiti i upoznati Isusa, a biti i uz nju. Zora me poučila kako ću se snalaziti u Bibliji, kako moliti i tako je sve počelo. Imao sam svoje vrijeme razmatranja i mjesto u sobi. U jednoj prilici nisam otišao moliti u sobu i sin me pitao zašto nisam. Našalio sam se s njim i rekao mu da neću više ići u sobu moliti i da odustajem. On mi je tada odgovorio: »Idi u sobu, nastavi se moliti.« Shvatio sam da je moj sin Alen nakon nekoliko tjedana moli-tve uočio promjene na meni i to mi je dalo još veći poticaj da ustrajem. Isus je liječio rane odbačenosti, ozdravljao me od mojih ovisnosti i pokazao mi da je život lijep. Isus je ozdravljao moj brak i odnose u obitelji, oslobađao me lošega društva, a na moj put stavljao nove ljude. Naučio sam razgovarati s Gospodinom i predavati mu svoje terete i ubrzo sam saznao za milost autoriteta kojim se mogu boriti protiv neprijateljskih udaraca. Moja je vjera jačala, pale su sve krive slike o Bogu, a i o čovjeku. Rađala se nova ljubav prema Crkvi, sakramentima, svećenicima i to je postalo dio mojega života. Sada znam kako

Osim Gospodinu mogu zahvaliti i svojoj supruzi Zori koja nikada nije odustala od mene ni od po-učavanja u molitvi.

| 6 | rujan 2016. | 17

Magisono malo više

se nositi i sa suhoćom, a i s utjehom, sada iz njih učim i spoznajem što to Isus očekuje od mene. Bez njega ništa ne počinjem i ništa ne završavam. On je smisao mojega života.

Sveti Ignacije kaže da trebamo više kroti-ti unutarnjega čovjeka nego tijelo; skršiti neuredne sklonosti duše negoli kostiju. Možete li s nama podijeliti neko iskustvo duhovnih vježbi koje Vas je snažno pro-želo, pokrenulo, promijenilo?U početku sam teško pronalazio mir i već u drugome tjednu duhovnih vježbi upoznao sam snagu razmatranja u kolokviju s Isusom. Tada sam bio u određenim problemima i na poslu, i u životu. Sve se nakupilo. Isus me utješio riječima koje i danas pamtim: »Ne boj se, svi tvoji problemi bit će riješeni, ja sam s tobom.« To me protreslo i otvorilo mi oči: ta Bog je sa mnom, koga da se bojim? Drugi veliki poticaj za mene bio je poziv da posta-nem pratitelj. Kada su me nazvali iz Progra-ma Injigo i pitali me bih li želio biti pratitelj, u meni se sve opet protreslo. Prije nego sam odgovorio, predao sam, vapijući Isusu, svo-ju slabost prema alkoholu i molio ga da mi pomogne jer ne mogu sâm. Nakon nekoliko mjeseci spoznao sam da više nemam taj pro-blem, Gospodin me istoga trena oslobodio. Shvatio sam da mogu sve u Gospodinu, ali da ne mogu samo primati već da se trebam i davati te sam tako počeo služiti kao pratitelj i to služenje traje do danas. Divno je pratiti

one koji su bili daleko od Gospodina poput mene, ljubiti ih, razumjeti i biti svjedokom Božjih djela u njihovu životu.

Jeste li, razmatrajući Ignacijevo »Nače-lo i temelj« u prvome tjednu duhovnih vježbi (»Čovjek je stvoren da Gospodina Boga hvali, da ga štuje, da mu služi i tako spasi svoju dušu, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi čovjeka, da mu budu od pomoći da postigne svrhu za koju je stvo-ren.« Duhovne vježbe, br. 23), osmislili i svoje vlastito životno načelo te kako ga uspijevate živjeti u svakidašnjici?Ljubiti Boga svim svojim životom, svjedočiti ga istinom, vidjeti ga u drugima i tako svje-dočiti svoju vjeru. Ne činiti drugima ono što ne želim da mi drugi čine. Služiti se svime samo na Božju slavu. Ustajati odmah nakon padova, hraniti se Božjom riječju i služiti se sakramentima majke Crkve. Praštati jednako je ljubiti. Na tome putu dat ću sve od sebe, a postići onoliko koliko sam u Bogu i neću odustati jer ni Isus nije odustao od mene. To je moj život i tako ga nastojim živjeti.

Član ste Zajednice Injigo te služite u Pro-gramu duhovnih vježbi. Možete li opisati kako trenutačno izgleda Vaše služenje?U drugoj godini mojih duhovnih vježbi ušao sam u svoj prvi izbor od sedam koraka za promjenu posla jer, radeći posao u lovstvu,

Divno je pratiti one koji su bili daleko od Gospodina poput mene, ljubiti ih, razumjeti i biti svjedokom Božjih djela u njihovu životu.

Ljubiti Boga svim svojim živo-tom, svjedočiti ga istinom, vidje-ti ga u drugima i tako svjedočiti svoju vjeru.

18 | 6 | rujan 2016. |

Magis ono malo više

nisam imao vremena ni za Boga, ni za obi-telj. Uz promjenu posla i prihvatljivo radno vrijeme, a na Gospodinov poziv u duhovnim vježbama 2008./2009. godine ušao sam u iz-bor za Zajednicu Injigo. Iste godine u izbor je ušla i moja supruga, ali nismo znali da onaj drugi također prolazi korake izbora, baš kao što o samoj Zajednici nismo znali ništa osim da ona postoji. Samo smo se odazvali Gos-podinovu pozivu shvativši tek poslije što je Zajednica, koje je njezino poslanje, kako se služi u Zajednici. Sada sam pratitelj u du-hovnim vježbama, držim tjedne i mjesečne susrete sudioníkâ duhovnih vježbi, duhovne vježbe u šutnji, četiri godine član sam Skup-štine i treću godinu sudjelujem u radu Vijeća Zajednice Injigo. Istodobno sam i vježbatelj, prošao sam dvanaest krugova vježbi od 30 tjedana. Bez redovitih razmatranja, osluš-kivanja Gospodina u molitvi ne bih mogao funkcionirati, a niti vršiti sve ovo na što me Gospodin zove.

Nailazite li na prepreke u služenju i kako se nosite s njima?Mogu reći da je ponekad nedostatak vremena ono što me sprječava u još većemu davanju, ali Gospodin pripomogne i posloži moje ob-veze tako da se mogu nositi s njima. Nemam nekih većih problema izuzevši to što naiđem povremeno na nerazumijevanje pojedinaca za ovo što činim. To me rastužuje, ali i potiče na veću molitvu i za ljude, i za sebe. Uosta-lom, Isus nikome nije rekao da će biti lako. Spreman sam nositi svoj križ i slijediti Isusa te na poseban način ljubiti njegove svećenike i majku Crkvu.

Traženje Boga i hod s njim put je koji traje cijeli život. U kojoj mjeri u tome mogu pomoći duhovne vježbe?Svakako da su sveta misa i sakramenti iznad svega, ali i bez duhovnih vježbi bio bih uskra-ćen jer tu nalazim odgovore na sve ono što život stavlja pred mene u svakome trenutku.

Crkva i svećenici nezaobilazan su put kojim Isus dolazi u ljud-ska srca.

Spreman sam nositi svoj križ i slijediti Isusa te na poseban način ljubiti nje-gove svećenike i majku Crkvu.

Kakva su Vaša iskustva kao pratitelja u duhovnim vježbama u životu i u šutnji?Praćenje mi je pomoglo da budem odgovor-niji prema sebi i prema drugima. Suosjećam s ljudima, radujem se i plačem s njima i pro-matram Božja djela u njihovim životima. Svjedok sam mnogih duhovnih i fi zičkih oz-dravljenja. Shvatio sam koje je moje poslanje u životu i istinske vrijednosti mojega načela i temelja.

Što Vama kao vjerniku i laiku u služenju znači Crkva i svećenici?Crkva i svećenici nezaobilazan su put ko-jim Isus dolazi u ljudska srca. U duhovnim vježbama dobio sam posebnu ljubav za njih i znam da je ovaj program i sve ono što on predstavlja utkano u Crkvu i svećenike. Po-slušnost autoritetu čin je poniznosti, a to je ono u čemu želim rasti i napredovati u skladu s Božjom željom za mene i za ovaj svijet.

| 6 | rujan 2016. | 19

Magisono malo više

Upute za ignacijske duhovne vježbe u svakodnevnom životu

Uvod: Kreni! Ne boj se!Prvi tjedan: Prema slobodiDrugi tjedan: Dođi, Gospodine Isuse!Drugi tjedan: Slijedi meTreći tjedan: Prema križuČetvrti tjedan: Vjerujem u uskrsnuće tijela

Einleitung: Gehe los! Fürchte Dich nicht!Erste Woche: Zur Freiheit!Zweite Woche: Komm, Herr Jesus!Zweite Woche: Folge mirDritte Woche: Zum KreuzVierte Woche: Ich glaube an die Auferstehung des Leibes

Tvrdi uvez, format 14,5 x 27 cm Izdanje na hrvatskom jeziku: 488 str.

Preis: 20 EuroInformationen und Bestellungen: info@marignacija.hr

Anweisungen für ignatianische geistliche Exerzitien im täglichen Leben Gebundene Ausgabe, Format 14,5 x 27 cmAusgabe in deutscher Sprache: 568 S.

Cijena: 100,00 knInformacije i narudžbe: info@marignacija.hr

Injigo se rodio 1491. godine. Bio je 40 godina mlađi od Kristofora Kolumba (r. 1451.). Kad je Kristofor Kolumbo stupio

na srednjoameričko tlo 1492., Injigo je imao godinu dana, a kad je Kolumbo umro 1506., Injigo je imao 15 godina. Punih pola stolje-ća poslije Kolumbove smrti Injigo je slušao vijesti o osvajanju američkoga kontinenta, sve do svoje smrti 1556. Stoga nije čudo da u svojemu razmatranju Poziv Krista Kralja kaže: »Moja je odluka da sebi podvrgnem svu zemlju nevjernika« (DV br. 93) i »kako bi trebali odgovoriti vjerni podanici tako ve-likodušnu i dobru kralju i kako bi, dosljed-no tome, kada netko ne bi prihvatio ponude toga kralja, takav vitez zavrijedio da ga sav svijet izgrdi i nazove kukavicom« (DV br. 94). Injigo za života nije stigao u Ameriku, ali su zato njegovi duhovni sinovi dosljed-no shvatili osvajanje svijeta za Krista pa je Injigo ipak došao u Ameriku – posredstvom svojih duhovnih sinova, isusovaca.

Sv. Injigo u SAD-uDr. sc. Marica Čunčić

Sv. Ignacije Lojolski (1491. – 1556.). rodio se u dvorcu Loyoli, u baskijskoj pokrajini Guipuscoi na sjeveru Španjolske. Na krštenju dobiva baskijsko ime Eneko, (španjolski Iñigo [Injigo]) koje je kasnije promijenio u Ignacije. Na novoosvojeni američki kontinent Injigo je stigao zahvaljujući svojim du-hovnim sinovima – isusovcima. Autorica slijedi njihove stope.

St. Inigoes Church, The Cove Church, St. Inigoes, Maryland, SAD, 1788. god.

Izvor: National Register of Historic Places, Inventory-Nomination Form

| 6 | rujan 2016. | 21

Putovima sv. IgnacijaSjedinjene Američke Države

Država Maryland – prva župa posvećena sv. Injigu 1785. Prva isusovačka župa u SAD-u nalazi se u državi Maryland i posvećena je sv. Injigu: St. Inigoes Church ili, kako su je još zvali, e Cove Church (Crkva u Uvali). To su povijesna imena te crkve. Mnogo se češće crkva naziva St. Ignatius Church. Danas je zaštićeni naci-onalni povijesni spomenik. Nad ulaznim je vratima natpis u kamenu: »I have chosen this place to myself as a place of sacrifi ce… and have sanctifi ed it, that my name may be the-re forever, and my eyes and my heart may be there perpetually.« »Izabrao sam ovo mjesto za sebe kao mjesto žrtve… i posvetio ga da moje ime može tamo biti zauvijek, i da moje oči i moje srce mogu stalno biti tamo.«

»Izabrao sam ovo mjesto za sebe kao mjesto žrtve… i posvetio ga da moje ime može tamo biti zauvijek, i da moje oči i moje srce mogu stalno biti tamo.«

U dokumentu kojim se traži zaštita toga po-vijesnoga spomenika (National Register of Historic Places, Inventory-Nomination Form) našla sam sjajne podatke. Citiram:»Kamen temeljac sadašnje crkve sv. Injiga položio je 13. srpnja 1785. o. John Carrol, tadašnji superior rimokatoličkoga klera u Marylandu. Završena je 1788. i o. Francis Ne-ale, D. I., koji se bio upravo vratio na svoju rodnu grudu, nakon školovanja u St. Omersu u nizinama, propovijedao je na posveti cr-kve. Sv. Injigo jedina je rimokatolička crkva sva od cigle koja je preživjela u Okrugu St. Mary. Preživjela je dvije britanske racije na imanju sv. Injiga za vrijeme rata 1812. Imanje

datira još od 1637. i stara kuća na imanju od 1705. (izgorjela 1872.). S jednom ili više crka-va predšasnica pokriva raspon od 300 godina isusovačke redovničke djelatnosti.«

Tragovima sv. Injiga»Iz mjesta St. Inigo’s misionari su opsluživa-li sljedeća mjesta: Kent Island, Eastern Sho-re, Ma apany, Newton, White’s Neck, Port Tobacco, Piscataway i Anacostiu. Preko 127 isusovaca ovdje je služilo i intimno brinulo o duhovnim i vremenitim dobrima svojega sta-da. Popis imena superiora od 1634. do 1946. počinje s ocem Andrijom Whiteom, misio-narom i autorom kronike (Relation), a onda slijede takve povijesne osobe kao što su otac omas Copley, koji je dobio 28.000 rali ze-mlje prema izvoru Conditions of Plantations, i drugi značajni misionari, mučenici, učitelji, upravitelji, graditelji škola, osnivači župa, kapelani lokalnih zatvorskih kampova, mo-ralni i praktični vođe toga kraja.« »Značaj je crkve sv. Ignacija u tome što je ona izravni sljednik prve rimokatoličke ka-pele u Marylandu u mjestu St. Mary’s City čiji su prvopričesnici oblikovali prvu jezgru američkoga katolicizma. Dobila je ime po svecu patronu toga pothvata u Marylandu, sv. Ignaciju, utemeljitelju Družbe Isusove. Daljnji je značaj u njezinoj ovisnosti i su-postojanju s povijesnim imanjem St. Inigo-es Manor, na čijim je zemljama smještena i čije su zemlje oci isusovci stekli 1637. pre-ma izvoru Conditions of Plantations of the Maryland Colony.«»Župa, tada pripojena jednoj u mjestu St. Mary’s City, Maryland, isto se ubrajala u okvir prve ustanove vjerske slobode u Ame-rici po Georgeu Calvertu i njegovim sinovi-

22 | 6 | rujan 2016. |

Putovima sv. Ignacija Sjedinjene Američke Države

ma koji su ustanovili novu koloniju kao sklo-nište za progonjene katolike.«Crkva sv. Injiga nalazi se u istoimenome mjestu. Mjesto St. Inigoes smjestilo se na ušću rijeke St. Mary’s koja tu utječe u rijeku glavnoga grada SAD-a Potomac River, koja ubrzo nakon toga utječe u atlanski zaljev Cheesepeake Bay. Cesta uz crkvu zove se St. Inigoes Road, potok južno od mjesta zove se St. Inigoes Creek, istočno od crkve prostire se imanje St. Inigoes. Južno od imanja danas je ustanova koja nosi svečevo ime: Naval Elec-tronic Systems Engineering Activity Saint Ini-goes. Južno od mjesta US Naval Reservation Webster Field zemljopisno je područje koje se zove St. Inigoes Neck. Sjeverno od mjesta St. Inigoes, između Saint Mary’s State Parka i Lexington Parka u mjestu California u državi Maryland, u novoj prestižnoj stambenoj če-tvrti nalazi se ulica St. Inigoes Court u druš-tvu svetih imena susjednih ulica: St. Jeromes, St. Michaels, St. Gabriel’s, St. John’s, St. Geor-ges, St. Josephs, St. Clement’s i St. Leonard’s. Sasvim južno od mjesta St. Inigoes na obali Smith Creeka nalazi se St. Inigoes Landing.U mjestu St. Inigoes je i crkva posvećena isusovcu sv. Petru Claveru (1581. – 1654.), Injigovu duhovnome sinu. Dok su naime u 17. st. engleski isusovci djelovali u Sjevernoj Americi, sv. Petar Claver u Kolumbiji u Juž-noj Americi pokrstio je i evangelizirao oko 300.000 afričkih robova i ostalih doseljenika.

Iñigo – Iñ. I. Go – na Sveučilištu sv. Josipa u Philadelphiji Kršteno ime sv. Iñiga možemo naći i na isu-sovačkome sveučilištu sv. Josipa u Philadel-phiji, koje je relativno blizu države Maryland jer se nalazi na samoj jugoistočnoj granici dr-žave Pennsylvanije. Naziv In. I. Go (in I go)

odnosi se na program ponuđen brucošima s ciljem da se bolje i brže uklope u sveučilišnu sredinu.

In. I. Go (in I go): Ulazim – iskustvo prve godine

»Iñigo – iskustvo prve godine pokrenuto je zato da se obrazovno iskustvo na Sveučilištu sv. Josipa učini uspješnim. Konač an je cilj programa stvaranje osjećaja pripadnosti za sve studente prve godine izloživši ih tradici-onalnim idealima isusovačkoga obrazovanja poznatim širom svijeta.«Zašto Iñigo? »Iñigo je krsno ime sv. Ignacija Loyolskoga, osnivača Družbe Isusove (isuso-vaca). Iñigo – iskustvo prve godine pri Sveuči-lištu sv. Josipa nadahnuto je Iñigovom odlu-kom za novim obrazovnim iskustvom koje je promijenilo njegov život, pokazalo njegove talente i ponudilo mu nove smjernice da živi veći i dublji život.«»In. I. Go. – Dok se kao student uživljavaš u novi način života na Sveučilištu sv. Josipa, Iñigo – iskustvo prve godine usredotočuje se na to da ti pomogne u prijelazu od indivi-dualnoga dodiplomca u člana veće zajednice ljudi s drugima i za druge.«

Izvori: National Register of Historic Places, In-ventory-Nomination Form, dokument kojim se traži da crkva postane zaštićeni nacional-ni povijesni spomenik (h ps://mht.maryland.gov/secure/medusa/PDF/NR_PDFs/NR-342.pdf; posjećeno 15. 7. 2016.) St. Joseph’s University (h ps://www.sju.edu/, posjećeno 18. 7. 2016.)

Prijevod s engleskoga M. Č.

| 6 | rujan 2016. | 23

Putovima sv. IgnacijaSjedinjene Američke Države

FRANCUSKA

La Famille ignatienne Ignacijanska obitelj

Razgovorale: dr. sc. Marica Čunčić i Ivana Šimunić, mag. croat., mag. comm.

U ignacijanskoj obitelji (La Famille ignatienne) na franko-fonim područjima ima preko 40 zajednica. Tu u prvome redu pripadaju isusovci, zatim redovničke kongregacije i laičke zajednice. Žive ignacijansku duhovnost proizašlu iz duhovnih vježbi sv. Ignacija Loyole. Svake se godine okupljaju 3. prosinca na blagdan sv. Franje Ksaverskoga na zajedničkome slavlju. Prvi veliki susret s oko 10.000 ljudi iz Francuske, Belgije i Švicarske održao se u Lur-du od 27. srpnja do 4. kolovoza 2006. godine. Otac Pe-tar-Hans Kolvenbach, tadašnji general Družbe Isusove (1983. – 2008.) u zajedništvu s francuskim provincijalom o. François-Xavierom Dumortierom predvodio je završ-no misno slavlje. Članovi se i danas okupljaju na lokalnoj razini u blizini velikih gradova ili pojedinih zajednica. O ignacijanskoj obitelji u Francuskoj i šire razgovarali smo s o. Grégoirem Le Belom, francuskim isusovcem koji je od 2011. odgovoran za duhovni centar na internetu – »Notre Dame du Web« (Naša Gospa od Interneta) (www.ndweb.org).

Foto

albu

m G

régo

irea 

Le B

ela, D

. I.

O. Grégoire Le Bel, D. I.

24 | 6 | rujan 2016. |

Ignacijanska obiteljKarizmatske duhovne vježbe

Ignacijanska obitelj Odakle naziv »ignacijanska obitelj«?U Katoličkoj Crkvi postoji mnoštvo duhov-nih obitelji čije ime upućuje na utemeljitelja duhovnosti u kojoj se svećenici, redovnici i redovnice, Bogu posvećeni i laici mogu pre-poznati. Postoji također dominikanska obi-telj, karmelska obitelj, franjevačka obitelj itd., tako i ignacijanska obitelj (prema imenu sv. Ignacija).

Što znači taj naziv?To se ime upotrebljava za osobe, skupine, po-krete, redovničke družbe i zajednice te druge koji se prepoznaju u duhovnosti koju su po-krenula prva tri isusovca: sv. Ignacije Loyo-la, sv. Franjo Ksaverski i sv. Petar Faber. Za-jednička im je točka upućivanje na duhovne vježbe sv. Ignacija Loyole. Koncept obitelji dovoljno je širok da svatko u njemu pronađe svoje mjesto: možemo biti braća, ili se sma-trati rođacima, ili daljim rođacima. Stupnjevi pripadnosti raznoliki su, jači ili slabiji. Svat-ko bira mjesto u kojemu se prepoznaje.

Gdje i kad je osnovana prva ignacijanska obitelj u svijetu?Koncept duhovne obitelji u Katoličkoj Crkvi postoji od davnina, ali je teško precizno de-fi nirati njegovu pojavu. U Francuskoj je nje-gova primjena započela relativno nedavno. Koncept  »ignacijanske obitelji« bio je po-sebno populariziran 2006., iako se koristio i prije.

Ignacijanska obitelj u Francuskoj Okupljate 43 različite zajednice koje su po-vezane s ignacijanskom duhovnošću i ka-rizmom proizišlom iz duhovnih vježbi sv.

FRANKOFONA IGNACIJANSKA MREŽA onih koji danas žive prema duhovnim vježbama sv. Ignacija Loyole abecednim redom izvornih francuskih naziva: Auxiliaires du SacerdoceAuxiliatricesCénacle Chemin Neuf (vidi časopis »Injigo« br. 2, 53-58)Communauté apostolique Saint-François-Xavier Communauté du Puits de Jacob Communauté Vie Chrétienne (CVX) Communion de communautés Béthanie Compagnie de JésusCompagnie de Marie Notre-DameCompagnie de Sainte-Ursule Famille Cor Unum Fidèles compagnes de Jésus Filles du Coeur de Marie Institut séculier Notre-Dame du travail Institut séculier Vie et foi La Croix de Chavanod La Retraite Marie RéparatriceMarie Auxiliatrice Mouvement Chrétien des Cadres et dirigeants (MCC) Mouvement Eucharistique des Jeunes (MEJ) Notre-Dame de Fidélité Oblates du Coeur de Jésus Petites Soeur de l’Ouvrier Providence de PortieuxReligieuses de Nazareth Religieuses du Sacré coeur Réseau de diacres de spiritualité ignatienneRéseau Jeunesse Ignatien (RJI) Sacré-Coeur de Jésus Sainte-Croix de Jérusalem Soeurs de Jésus Serviteur Soeurs de la Charité de Québec Soeurs de la Doctrine ChrétienneSoeurs de l’Enfant-Jésus du Puy Soeurs de Saint-André Soeurs de Saint-Joseph Soeurs de Sainte-ChrétienneSoeurs de Sainte Clotilde Soeurs du Christ Ursulines CJA Xavières

Izvor: www.ndweb.org/famille-ignatienne/, 2.8.2016.

| 6 | rujan 2016. | 25

Ignacijanska obitelj Karizmatske duhovne vježbe

Ignacija. Kakve su to zajednice? U čemu se razlikuju, što ih povezuje?Ignacijanska obitelj, kao i druge duhovne obitelji, nema hijerarhijske organizacije. Po-jedinac ili jedna mala molitvena skupina, ako žele, mogu se prepoznati u ignacijanskoj obi-telji. Treba samo zatražiti članstvo. Ne radi se tu o udruzi, sindikatu ili profesionalnoj or-ganizaciji. S pravnoga gledišta, ignacijanska obitelj pravno ne postoji. Nije korporacija.U Francuskoj su glavni aktivni članovi igna-cijanske obitelji isusovci (Družba Isuso-va), redovničke družbe i zajednice (muške i ženske), laički pokreti (posebno Zajedni-ca kršćanskoga života, Euharistijski pokret mladih… ), pokreti povezani s karizmatskom obnovom (npr. Chemin Neuf – Novi put) (vidi časopis »Injigo« br. 2, 53-58, op. prev.), druge zajednice posvećenoga života, društva sve-ćenika, mnoštvo malih zajednica… Razlike su velike. Njihova je jedina zajednička toč-ka knjižica »Duhovne vježbe« sv. Ignacija Loyole, koja daje upute kako biti u svijetu, a opet s Bogom. Veze koje postoje među čla-novima neslužbene su. Primjerice, ne postoji opća skupština, samo su redovnici među-sobno strukturirani u posebnim slučajevima preko svojih viših poglavara. Članovi koji su više uključeni u duhovni apostolat također imaju običaj okupljanja.

Kad spominjete redovničke družbe i zajed-nice (muške i ženske), jesu li to redovnič-ke družbe i zajednice nastale na duhovnim vježbama ili im samo isusovci vode duhov-ne vježbe u šutnji od osam dana? Redovničke družbe i zajednice iz ignacijan-ske obitelji redovničke su kongregacije čiji se duhovni život temelji na duhovnim vježba-ma sv. Ignacija Loyole. Za davanje duhovnih

vježbi pratitelji su redovnici, redovnice, ali i laici koji su obučavani za pratitelje i mogu davati duhovne vježbe. Svake godine članovi ignacijanske obitelji koji daju duhovne vjež-be nalaze se kako bi radili na određenome vidu duhovnih vježbi. (npr. ulazak u duhov-ne vježbe, struktura molitve, molitva za mi-lost itd.).

Kako ste uspjeli okupiti tako velik broj za-jednica?Velik broj zajednica vezan je uz popularnost duhovnih vježbi. One su danas pomoć mno-gim kršćanima koji žele uskladiti svoju vjeru s angažmanom u svijetu.

Odakle ideja da se međusobno povežete?Ta ideja nije postojala. Nikad nije postojala volja da se međusobno povezujemo. Kao što sam gore objasnio, »obitelj« je širok pojam s kojim se svatko može i ne mora identifi cirati.

Na čiju ste se inicijativu prvi put susreli u Lurdu 2006.?Isusovački general dao je inicijativu da se 2006. godine slavi jubilej jer su te godine tri osnivača Družbe imala važnu obljetnicu. Taj je jubilej organiziran posvuda u svijetu gdje

©am

isda

nsle

seig

neur

.com

(s d

opuš

tenj

em)2006. jubilarna godina

450 godina smrti sv. Ignacija Loyole (1556. – 2006.)

500 godina rođenja sv. Franje Ksaverskoga (1506. – 2006.)

500 godina rođenja sv. Petra Fabera (1506. – 2006.)

400 godina dolaska isusovaca u Zagreb (1606. – 2006.)

26 | 6 | rujan 2016. |

Ignacijanska obiteljKarizmatske duhovne vježbe

je to bilo moguće s onima koji su to htjeli. U Francuskoj je na poziv francuskih isusova-ca više članova ignacijanske obitelji odlučilo sudjelovati u slavlju jubileja okupljanjem u Lurdu. Dakle, inicijativu su dali francuski isusovci na poticaj Rima. Mnogi su članovi ignacijanske obitelji pokazali spremnost u organiziranju toga susreta.

Koji je cilj i koja je svrha vašega okupljanja i dana ignacijanske obitelji u Francuskoj?Od prije nekoliko godina, i prije 2006., viši poglavari ignacijanskih redovničkih družba i zajednica te odgovorni iz Zajednice kršćan-skoga života donijeli su odluku da se 3. pro-sinca slavi dan ignacijanske obitelji (na spo-mendan sv. Franje Ksaverskoga, op. prev.). To su prigode za međusobne susrete, bolje upoznavanje, molitvu, slavlje i poziv svima

koji žele otkriti ignacijansku duhovnost. Re-zultati se razlikuju od grada do grada. Među-tim, posvuda prevladava radost susreta.

Karizmatske duhovne vježbe Biste li mogli reći koje zajednice daju du-hovne vježbe s karizmatskim elementima?Biste li mogli točnije reći što mislite kad ka-žete »karizmatski elementi«? U Francuskoj nemamo običaj govoriti o karizmatskim ele-mentima.

Hrvatski isusovci razlikuju duhovne vježbe s karizmatskim elementima i bez njih. To je jedna od važnih razlika između Programa Injigo i isusovaca kad govorimo o duhov-nim vježbama. Karizmatske elemente ima npr. Chemin Neuf. Na to pitanje dali su od-

© B

arba

ra S

trob

el

Sudionici velikoga susreta ignacijanske obitelji. Lurd (Francuska) od 27. srpnja do 4. kolovoza 2006. god.

| 6 | rujan 2016. | 27

Ignacijanska obitelj Karizmatske duhovne vježbe

govor u časopisu »Injigo« br. 2. O elemen-tima Katoličke karizmatske obnove u igna-cijanskim duhovnim vježbama u Wolborzu, kao što su molitva ozdravljenja, molitva za izljev Duha Svetoga, zajedničko osluškiva-nje, konferencije o tome kako se svjedoči, služba slavljenja, pisali smo u br. 1 časopisa »Injigo«. Hrvatski isusovci nemaju kariz-matskih elemenata u duhovnim vježbama. Što se tiče karizmatskih elemenata u duhov-nim vježbama, kako je kršćanstvo u svojoj biti trojstveno, svaki je duhovni čin karizmatski u smislu da uključuje prisutnost Duha Sve-toga i njegovo djelovanje u svijetu i u srcu svakoga pojedinoga čovjeka. Na početku

© B

arba

ra S

trob

el

Otac Petar-Hans Kolvenbach, tadašnji general Družbe Isusove (1983. – 2008.) u zajedništvu s francuskim provincijalom o. François-Xavierom Dumortierom (s desne strane) predvodio je završno misno slavlje 2. kolovoza 2006.

svake molitve vježbatelja se upućuje da Boga zamoli da mu dâ svojega Duha razlikovanja, snage, povjerenja itd., u skladu s biblijskim odlomcima koje meditira. To jedno drugo na-dopunjuje i s time je povezano. Ovdje se još jednom naglašava prisutnost Duha Svetoga. Naprotiv, organizatori odlučuju o tome hoće li određenomu vježbatelju pridodati specifi č-ne elemente novih karizmatskih zajednica poput pjevanja u jezicima, zagovorne mo-litve za vježbatelja. U Družbi Isusovoj fran-cuske provincije slijedimo duhovne vježbe sv. Ignacija i što više nastojimo promicati osoban odnos između vježbatelja i Boga, a što manje skupnu molitvu (koja je češća u

© B

arba

ra S

trob

el

28 | 6 | rujan 2016. |

O. Thierry Lamboley, D. I. o duhovnim vježbama s karizmatskim elementimaPitanje o karizmatskim elementima poma-že nam napraviti razliku između duhovnih vježbi u kojima se slijede upute sadržane u knjižici i duhovne vježbe koje uključuju i druge elemente proizišle iz drugih duhov-nih tradicija. Tako na primjer ove prve pro-miču osobno praćenje, što omogućuje da svaki vježbatelj ide svojim ritmom. Time se onemogućuju zajednička slavlja za odre-đenu etapu (npr. ispovijed). Druge vježbe koje imaju naglašeniju dimenziju zajednič-ke molitve, s većim naglaskom na skupinu, mogu slijediti raspored koji je predložen u knjižici vježbi pri praćenju skupine u kojoj svatko u istome trenutku slijedi iste etape. Veoma je važno da se ta dva stila duhov-nih vježbi ne sukobljavaju. One su kom-plementarne i pojedinac bira onaj stil koji mu u tome trenutku odgovara. U svakome slučaju, i sama knjižica duhovnih vježbi predlaže da se vježbe trebaju prilagoditi osobama. Dakle, sloboda i kreativnost.

Tko sve surađuje? Internetsku stranicu uređuje troje stalnih zaposlenika, a s vremena na vrijeme dvade-setak osoba surađuje volonterski.

Koji su vam planovi za budućnost?Sljedeća će faza naše prijedloge duhovnih obnova na internetu učiniti raznovrsnijima (tematske duhovne obnove itd.) i više ih pri-lagoditi svakodnevnomu ritmu i usredotočiti se na dostupnost na pametnim telefonima.

zajednici Chemin Neu). S vježbateljem je samo Riječ Božja. Pratitelj pritom treba biti što diskretniji i ne utjecati, slikovito rečeno, biti kao jezičac na vagi, tj. samo pokazivati na određenu stvar.

Internetska stranica »Naša Gospa od Interneta«S kojim je ciljem pokrenuta internetska stranica Notre Dame du Web?Internetska stranica otvorena je 2000. godi-ne. Cilj je pružiti življenje konkretnoga isku-stva Boga na temelju ignacijanske duhovne tradicije. Riječ je o duhovnome centru na in-ternetu. Godine 2010. naslijedila je stranicu koja je bila pokrenuta za jubilej 2006. i tako je postala internetska stranica ignacijanske obitelji u Francuskoj. Trenutno ta internetska stranica uključuje tri aktivnosti:1. Obavijesti: Pretplaćeni svakoga mjeseca

dobivaju obavijesti (newsle er). One nude 9 načina za molitvu polazeći od biblijskih prispodoba, psalama, duhovnih tekstova, videozapisa, umjetničkih djelâ, glazbe, in-ternetskih stranica itd., kao i duhovne pa-kete s materijalima za svakodnevnu mo-litvu.

2. Arhiv: Korisnici mogu pretraživati arhiv (h p://www.ndweb.org/prier-a-partir-de/) s materijalima od prije 16 godina.

3. Duhovne obnove na internetu: Redovi-to se predlažu duhovne obnove na interne-tu kako bi sami živjeli dinamiku duhovnih vježbi. Na internetskoj se stranici također nalazi tražilica svih duhovnih obnova koje se nude u 16 duhovnih frankofonih sre-dišta ignacijanske obitelji (u Francuskoj, Belgiji i Švicarskoj).

| 6 | rujan 2016. | 29

Ignacijanska obitelj Karizmatske duhovne vježbe

Papin dokument Iuvenescit Ecclesia, Crkva se pomlađuje

Dr. sc. fra Ivo Pavić, OFM

Papinski dokument naglašava jednaku važnost hijerarhijskih i karizmatskih darova u životu Crkve.

Dr. sc. fra Ivo Pavić, OFMFranjevac provincije Bosne Sre-brene, župnik župe Presvetoga Srca Isusova u Šurkovcu (BiH). Na Papinskome sveučilištu Gregoriana u Rimu doktorirao je s temom krštenja u Duhu Svetome, a magistrirao s te-mom ozdravljenja po molitvi. Autor je četiriju knjiga, neke su prevedene na njemački i engle-ski, te raznih članaka. U službi nove evangelizacije od 2000. go-dine održao je oko tisuću duhov-nih obnova širom svijeta.

Foto

: Žup

a Pr

esve

tog

Srca

Isus

ova,

Šur

kova

c (s

dop

ušte

njem

)

Na svetkovinu Duhova 15. svibnja 2016. papa Franjo objavio je dokument »Iu-venescit Ecclesia« (dalje: IE) o obnovi i

vrijednosti karizmatskih darova. Prvenstveno je upućen katoličkim biskupima, predstavnicima hijerarhijskih darova Duha Svetoga. U uvodu je riječ o darovima Duha Svetoga i poslanju Crkve, zatim slijedi poglavlje o raznolikosti crkvenih skupina te se u pet poglavlja opisuju karizme u Novome zavjetu, zatim odnos između hijerarhij-skih i karizmatskih darova u učiteljstvu Crkve te teološki temelji njihova odnosa, crkvena praksa i na kraju posveta Djevici Mariji.

Mnogostrukost darova DuhaIE tumači izraz karizma te važnost darova Duha Svetoga u Novome zavjetu, osobito u Pavlovim poslanicama. Naglašava da Duh Sveti dijeli ka-rizme kome i kako hoće (1 Kor 12,11): dar oz-dravljanja, dar čudesa, dar govora u jezicima, dar služenja, dar poučavanja, dar vodstva za-jednice te darove koji se posreduju polaganjem ruku (usp. 1 Tim 4,14; 2 Tim 1,6). Zaključuje da među novozavjetnim tekstovima o darovima Duha Svetoga nema suprotnosti, već slaganje i povezanost.

Hijerarhijski i karizmatski daroviHijerarhijski i karizmatski darovi jednako su bit-ni u životu Crkve. Nerazdvojivi su. To je ujedno i glavni naglasak samoga dokumenta koji ističe da i hijerarhijski i karizmatski darovi imaju isti izvor i isti cilj. Oni su darovi Duha Svetoga za izgradnju Crkve. Isti Duh hijerarhiji daje spo-sobnost kako razlikovanja, tako i prihvaćanja

30 | 6 | rujan 2016. |

Struja milosti

vjerodostojnim darovima svojim životom i pro-povijedanjem svjedoči puno zajedništvo s Kato-ličkom Crkvom, širi evanđelje, prihvaća crkveni nauk, ispovijeda katoličku vjeru u cijelosti, po-štuje autoritet Crkve i Svetoga Oca, prepoznaje i cijeni druge pokrete i one koji se koriste daro-vima Duha Svetoga, poštuje jedinstvo u različi-tosti, aktivan je član Crkve, vodi molitveni, kon-templativan, liturgijski i sakramentalan život; pomaže drugima u materijalnim potrebama i posjeduje plodove Duha: ljubav, radost, mir, veli-kodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost, uzdržljivost (usp. Gal 5, 22-23).

Probuditi uspavani svijetIE citira riječi pape Franje iz apostolskoga pisma »Evangelii Gaudium« (»Radost evanđelja«) gdje kaže da je kršćanska zadaća probuditi i nahraniti svijet Božjom Riječi: »mnoga naša braća i sestre žive bez snage, svjetla, utjehe i prijateljstva s Isu-som. Stoga je zadaća svakog kršćanina biti misi-onar. Evangelizacija mora zahvatiti sva područja Crkve, osobito one koji nisu čuli za Isusa Krista. Ta zadaća se ne može izvršiti bez karizmi i sile Duha Svetoga«. Crkva se pomlađuje kad njezini članovi imaju te darove Duha i njima se koriste. Bez toga nema promjene niti uspjeha u evange-lizaciji. To je cilj i poslanje cijele Crkve.

Gledati u Mariju kao uzorNa koncu IE preporučuje da gledamo u Mariju, Majku Crkve, uzor otvorenosti slatkoći Duha Svetoga i poniznosti. Ona je zajedno s apostoli-ma bila u dvorani posljednje večere kad se Duh Sveti izlio na dan Pedesetnice (usp. Dj 1,14). Zato je i zovemo zaručnicom i svetištem Duha Sve-toga. Molimo je da nam udijeli milost da se ne opiremo darovima Duha, već da ih prihvatimo i njima se koristimo za izgradnju Crkve i cijeloga svijeta.

karizme s radošću i zahvalnošću. Teološki temelj odnosa između hijerarhijskih i karizmatskih da-rova nalazi se u Presvetome Trojstvu. Svaki dar dolazi od Oca, po Sinu u Duhu Svetome. Sv. Ire-nej Lionski (II. st.) kaže da su Sin i Duh Sveti ruke Oca nebeskoga. Plodovi Duha Svetoga potvrđu-ju da su darovi dobri. Povezanost s hijerarhijom čini da oni koji imaju darove sazriju u vjeri.

Povezanost hijerarhijskih i karizmatskih darovaIE naglašava da više plodova ima kad obje vrste darova idu zajedno. Oni koji se koriste karizmat-skim darovima pozvani su na jedinstvo u Crkvi, poslušnost pastirima, biskupima i svećenicima te na uzajamno upotpunjavanje i nadopunja-vanje s hijerarhijskim darovima. Karizmatski darovi ne mogu donijeti plod bez povezanosti s crkvenom hijerarhijom jer Duh Sveti djeluje i po hijerarhijskim i po karizmatskim darovima. Zbog toga je suprotstavljanje Crkvi kao insti-tuciji u začetku pogrešno. Dodao bih da Crkva kao institucija čuva one koji imaju darove Duha Svetoga.

Kriteriji za razlikovanje karizmatskih darovaKako prepoznati da je karizmatski dar vjerodo-stojan? IE podsjeća da je razlučivanje duhova zadatak crkvenih pastira. Svi su kršćani pozvani na svetost, pojedinci i zajednice, da budu sveti i da pomažu u posvećivanju drugih, tako i oni koji se koriste karizmatskim darovima. Vjerodostoj-ne karizme dolaze od Duha Svetoga. Vjernik s

Crkva se pomlađuje kad njezini članovi imaju karizmatske darove i njima se kori-ste. Bez toga nema promjene niti uspjeha u evangelizaciji. To je cilj i poslanje cijele Crkve.

| 6 | rujan 2016. | 31

Struja milosti

Foto

: Int

erne

t

Toliko zasad o predodžbi duhovnoga vodstva (vidi časopis »Injigo« br. 5, str. 47). A sada, želio bih dodatno dati

pregled ove predodžbe o duhovnome vodstvu, tako da se u mojoj drugoj temi mogu kretati konkretno i ciljano prema temi molitve u kon-tekstu duhovnoga vodstva. Predodžbu duhovnoga vodstva dodatno ću dograditi usporedivši je s psihološkim savje-tovanjem. Ovo činim namjerno. Mislim da ni za koga od nas nije tajna, braćo i sestre, da se danas u mnogim slučajevima, upravo zbog velikoga napretka psihologije i psihološkoga savjetovanja, duhovno vodstvo svodi na čisto psihološko savjetovanje. Osobno mislim da je to vrlo opasan trend. Trend koji šteti i duhov-nomu vodstvu kao i autentičnomu psihološ-komu savjetovanju. Duhovno vodstvo nije psihološko savjetovanje Stoga ću namjerno usporediti i dati kontrast ovih dviju djelatnosti. Želim zapravo pokazati da je psihološko savjetovanje blisko povezano s duhovnim vodstvom, ali istovremeno te dvi-

je stvari ne treba poistovjećivati, niti smatra-ti identičnima. Mislim da nam je svima jasno kako na mnogim područjima postoji razlika između duhovnoga vodstva i savjetovanja u ljudskome odgoju – bilo psihološkome, soci-ološkome, moralnome ili duhovnome. Kako bih ilustrirao ovu razliku, poslužit ću se jed-nom ljudskom usporedbom, analogijom. To je analogija ljudske prehrane. Možda nije sasvim uobičajeno u ovome kontekstu govoriti o ljud-skoj hrani i prehrani, ali uzimam ovu analo-giju jer najbolje opisuje moj argument. U po-dručju ljudske prehrane razabirem tri stupnja koja otprilike idu ovako: prvi je stupanj stabil-na i uravnotežena prehrana, drugim riječima to su sastojci koji čine takvu stabilnu i urav-noteženu prehranu. A tko će mi sad reći što je to? Nutricionisti, stručnjaci za prehranu i di-jetu reći će mi da u određenome području, za određenu skupinu ljudi ovi ili oni sastojci čine stabilnu, uravnoteženu i zdravu prehranu, ali samim tim što sam pribavio sve potrebne sa-stojke, još nisam nahranjen. Postoji, naime, i drugi stupanj u kojemu moram sve ove sastoj-

Prof. dr. sc. o. Herbert Alphonso, D. I. (1930. – 2012.)

Duhovno vodstvo i psihološko savjetovanjeProf. dr. sc. o. Herbert Alphonso, D. I.

U šestome nastavku predavanja održanome u Centru za ignacijansku duhovnost u Rimu, isusovac Herbert Alphonso razlikuje duhovno vodstvo od psihološkoga savjetovanja.

32 | 6 | rujan 2016. |

Duhovno vodstvo

ke uzeti i od njih pripremiti obrok. Moram pri-premiti svoju hranu, učiniti je ukusnom i pri-vlačnom za moj individualni ukus. To je drugi stupanj. Ako hrana nije pravilno pripremlje-na, može imati suprotan učinak i poremetiti probavu. Imam – dakle – dva stupnja: stupanj temeljnih sastojaka stabilne i uravnotežene pre-hrane i stupanj pripremanja hrane. Ali postoji i treći stupanj koji često previđamo i zanemaru-jemo. Taj treći stupanj jest moja sposobnost da probavim hranu koja je s toliko pažnje pripre-mljena. Ako nemam sposobnosti probavljanja i uzimanja hrane, ako postoji neki poremećaj u mojemu probavnome traktu, metabolizmu, tada će hrana, umjesto da me nahrani, pro-uzročiti suprotni učinak. Postajete li svjesni kako često zanemarujemo ovaj treći stupanj? Prvi se stupanj bavi hranom, drugi također, a treći se odnosi na osobu koja hranu uzima. Ta osoba može imati bilo koju vrstu blokade u svojemu probavnome sustavu ili procesima povezanim s njim.

Tri stupnja odgoja Ovdje želim povući paralelu s područjem ljudskoga odgoja i pedagogije. Kao paralelu stabilnoj i uravnoteženoj prehrani, nazvat ću prvi stupanj odgoja. Vi znate što znači imati temeljne sastojke zdravoga odgoja. Stručnjak za odgoj, edukaciju reći će mi da za određenu skupinu djece, određene dobi i intelektualne razine ti ili ti elementi predstavljaju zdravu edukaciju. U redu. Ali time što sam skupio te elemente, dijete još nije odgojeno. Potreban je i drugi korak. Možda treba vodič, peda-gog, dobar učitelj koji može sve ove elemente uzeti i primijeniti ih, prilagoditi sposobnosti shvaćanja određene skupine djece, njihovoj intelektualnoj razini i njihovoj dobi. To znači

biti dobar učitelj, zar ne? Dobar vodič. Dobar pedagog. To je čovjek koji uzima sve ove ele-mente i prenosi ih na razinu ove djece. Me-đutim, čak i ako oba ova stupnja ispunim, još uvijek mi nedostaje vrlo bitan, treći stupanj. A on se krije u osobi koju odgajam. Ta oso-ba, to dijete, može patiti od emocionalnoga konfl ikta ili imati razvojne probleme ili druge vrste blokadâ koje mu onemogućuju da usvo-ji odgojne sadržaje što mu se pružaju bez obzira na najbolje moguće vodstvo. Voditelj može biti najizvrsniji učitelj, ali u ovome slu-čaju problem nije u elementima ili sadržaju odgoja ili nedostatku vrsnoga učitelja, nego u unutarnjim blokadama, emotivnim konfl ikti-ma, problemima osobnosti osobe koju odgaja.

»Znam što moram učiniti, ali ne mogu.«Problemi ovoga trećeg stupnja predstavljaju razinu na koju je usmjerena djelatnost psiho-loškoga savjetovanja. Danas volimo reći da je prava vještina psihološkoga savjetovanja po-moći u osobnom objedinjavanju, tj. raščišća-vanju ovih emocionalnih, instinktivnih i dru-gih blokadâ kako bi se vodstvo moglo usvojiti, učiniti mojim vlastitim. Nisu li, braćo i sestre, oni među nama kojima je bila povjerena for-macija imali takva iskustva u svojoj obuci? Govorili bismo nekima od nama povjerenih osoba da odu i nešto učine, a oni to ne izvrše. Mi tada ponovimo naredbu, a oni ponovno ne izvrše. Tada upotrijebimo svu snagu naših plućâ da se izderemo na njih: »Koliko ti puta moram reći da to učiniš?«, a na to se osoba slomi pred nama, brizne u plač i kaže: »Znam što moram učiniti, ali ne mogu.«

S engleskoga preveo: mr. sc. Milivoj VodopijaPriredila: dr. sc. Marica Čunčić

Nastavit će se u sljedećemu broju.

| 6 | rujan 2016. | 33

Duhovno vodstvo

Nakon što je u prošlome broju objasnila četiri načela čitanja svjetovnih tema koja su joj po-mogla usred bitke za život u Bogu, u petome nastavku dr. Čunčić donosi primjer – čitanje mladenačke lektire nekad i sad. Riječ je o djelu Alexandrea Dumasa: »Grof Monte Cristo«.

DALJA POVIJEST DUHOVNIH VJEŽBI U PROGRAMU INJIGO (V. DIO)

Grof Monte CristoDr. sc. Marica Čunčić

Snim

ila: M

aric

a Č

unčić

Alexandre Dumas, »Grof Monte Kristo«, Nakladni zavod Matice, Zagreb 1964. knjiga I, II i III. Slika iz fi lma (1962.) Dantes je pronašao blago.

34 | 6 | rujan 2016. |

Gorući grm

Književna djela koja svi doživljavaju u sveukupnosti ži-

votnoga iskustva postaju zajednička baština čovje-čanstva. U tu baštinu ide i roman Alexandrea Du-masa starijega, »Le Comte de Monte-Christo«, Pariz 1844. Čitala sam ga prije gotovo pola stoljeća. Pri-je nego što je knjiga doš-la do mene prema tome je romanu 1908. snimljen fi lm u Holywoodu, zatim 1928. u francusko-njemač-koj koprodukciji, a nakon toga i 1934., 1942., 1954. te 1962. godine. Do mene je 1968. do-šao hrvatski prijevod Vladimira Brodnjaka s francuskoga izvornika iz 1956.: »Grof Mon-te Kristo«, Nakladni zavod Matice, Zagreb 1964. u trima knjigama: Prva knjiga 496 stra-nica, Druga 512 i Treća 456 stranica, sve tri s crno-bijelim fotografi jama iz fi lma iz 1962. Bio je to za mene roman o tragičnoj ljubavi mladića i djevojke koja je nasilno prekinuta, ali se na kraju ipak nalaze i postaju sretni za-jedno; mnogo likova, spletki i događaja koji nakon poteškoća glavnoga junaka dovode do pobjede i ljubljene žene. Radnja se odvija 1815. – 1839., za vrijeme Napoleona.

Alegorijska priča o Družbi Isusovoj Prilikom nedavnoga preslagivanja knjigâ, te tri požutjele položila sam na vrh visoke po-lice gdje se rijetko penjem i sjetila se meni zanimljive informacije da je taj roman alego-rijska priča o Družbi Isusovoj u vrijeme kad je bila zabranjena (1773. – 1814.) u Portugalu,

Siciliji, Palermu, Francuskoj i u Španjolsko-me carstvu. Novi motiv da ponovno pročitam 1464 stranice! Ali kada? Trenutno nemam vremena. I tada nađem i pogledam najnoviji fi lm »Grof Monte Cristo« (2002.) u kojemu glavnoga junaka Edmonda Dantèsa glumi Jim Caviezel. Glavni junak Edmond Dantès nevin trpi velike nepravde, ali se Bog za njega brine na čudesan način iako je izgubio vjeru u njega pod pritiskom mučenja i nepravde. Zatvorenik istoga zatvora, svećenik otac Fa-ria, čini se s isusovačkom formacijom, godi-nama je kopao podzemni hodnik da se spa-si, ali je promašio smjer i ušao u Dantèsovu ćeliju tako da su se našli i potajice zajedno provodili vrijeme. Nepismeni se Dantès tako osam godina školovao i stekao potrebne vje-štine zahvaljujući svojemu duhovnome ocu čija mu je smrt omogućila i bijeg iz zatvora. To se može primijeniti na Družbu Isusovu čiji su članovi bili primorani djelovati u pod-zemlju, potajice, ali nisu prestali djelovati i usavršavati se u znanjima i vještinama i po-

Foto

: Rex

feat

ures

/ G

uliv

er Im

age

Edmond Dantès (Jim Caviezel) i o. Faria (Richard Harris) u zatvoru. Film »The Count of Monte Cristo«, 2002.

| 6 | rujan 2016. | 35

Gorući grm

magati drugima čekajući bolja vremena. Na slobodi je Edmond vjerno slijedeći duhovni-kove upute našao ogromno blago na otoku Montecristo jer mu je povjerovao, za razliku od svih čuvara zatvora kojima je otac Faria opetovano govorio da ga puste i da će im za-uzvrat dati milijune, ali su ga proglasili ludim svećenikom. To je blago, prema svećenikovim uputama, otkrio Dantès i postao grof, zatim je našao svoju prvu ljubav i njihova sina koji se rodio poslije njegova uhićenja. To blago je zapravo Krist kojega naviješta svećenik. Tko nađe Krista, našao je blago u kojemu je sve ostalo sadržano. Tko nađe taj biser, našao je život u izobilju i vječni život k tome. Knjiga završava riječima: »Čekati i nadati se!« što je moglo biti geslo Družbe Isusove za vrijeme zabrane djelovanja.

Jim Caviezel kao Edmond Dantès i Isus Krist Glumca Jima Caviezela, u ulozi grofa Monte Crista 2002. god. poznajemo iz najgledani-

Foto

: Rex

feat

ures

/ G

uliv

er Im

age

jega i najunosnijega fi lma današnjice »Pasija« (2004.) u režiji Mela Gibsona gdje glumi Isusa Krista Gos-podina. Te su dvije uloge slične. Edmond Dantès najprije je nastradao da bi se obogatio i onda pod no-vim imenom, grof Monte Cristo, uskrsnuo na novi život – poput Krista koje-ga je Jim Caviezel pristao glumiti nakon što se s Isu-som na poseban način su-sreo u Međugorju. To mu je pomoglo da se odluči za ulogu u kojoj se potpuno

poistovjetio s Kristom i njegovim patnjama. Za vrijeme snimanja svaki se dan molio, bi-čevanje se otelo kontroli tako da je stvarno dobio nekoliko udaraca bičem i zaista trpio, a dok je visio na križu, oko njega se vidjela svjetlost. Sam je pričao da je na križu doživio udar groma i mislio da će umrijeti – kasnije je morao na operaciju srca, a za vrijeme sni-manja Muke snašao ga je i stvaran prijezir promatrača. Tako se moj povratak mladenačkoj lekti-ri pretvorio u istraživanje. Zaboravila sam tko mi je rekao ili gdje sam pročitala da je knjiga alegorija. Kako sam je razumjela pri-je nekoliko desetljeća, bitno se razlikuje od onoga kako je shvaćam sada. Na posve sam nov način doživjela neobaveznu lektiru svoje mladosti: to nije običan ljubavni roman! To je roman o ljubavi Boga i čovjeka, Krista i Cr-kve koja se u svakome razdoblju zbog nečega mora skrivati, ali je istovremeno i progonje-na i od Boga ljubljena.

Nastavit će se.

Film »The Count of Monte Cristo«, 2002., Edmond Dantès (Jim Caviezel), Albert Mondego (Henry Cavill), Mercedès (Dagmara Dominczyk), Jacopo (Luis Guzmán)

36 | 6 | rujan 2016. |

Gorući grm

»Čisto srce stvori mi, Bože,i duh postojan obnovi u meni!«

(Ps 51,12)

Snim

ila: M

aric

a Č

unčić

Slika za razmatranje

Dolazak prinove – promjene među supruzima Nensi Crnjac, mag. theol.

Prvo dijete bračnih partnera očekuje se s nestrpljenjem, a njegov se dolazak radosno slavi. Rođenjem djeteta, bračni par preuzima nove uloge majke i oca. Već u razdoblju trudnoće trebale bi se uspostaviti roditeljske uloge. Buduća majka može pomoći budućemu ocu da se poveže s nerođenim djetetom kroz iskustva koja doživljava noseći dijete. To je izvanredan događaj i prekretnica jer tada postaju obitelj. Donosimo svjedočanstvo supruge i majke koja je patila od postporođajne depresije i život starozavjetnoga bračnog para – Abrahama i Sare.

Foto

: Shu

tter

stoc

k

38 | 6 | rujan 2016. | 39 DOLAZAK PRINOVE – PROMJENE MEĐU

SUPRUZIMA

40 I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…

Patila sam od postporođajne depresije (PPD)

41 ODGOVORILI NA POZIV

Starozavjetni bračni par – Abraham i Sara

O braku iz braka

Iskustvo roditeljstva kod mnogih parova vrlo pozitivno utječe na njihovo psihološ-ko i duhovno stanje. Briga o novorođen-

četu obogaćuje i ispunjava. Često parovi kažu da se osjećaju odgovornijima i zrelijima, manje su okrenuti prema sebi i sve više razmišljaju o budućnosti. Međutim, brak ne podrazumijeva i spremnost za roditeljstvo. Biološka sposobnost rađanja djece ne znači uspješno roditeljstvo. Po-red ljubavi i razuma potrebna su znanja i vješti-ne. Rođenjem djeteta počinje proces uspostav-ljanja emocionalne veze između majke i djeteta, što kod prvorotkinja može potrajati neko vrije-me. Iako postoje stajališta kako je majka predo-dređena za brigu i ljubav prema djetetu, to nije potpuno točno jer majčinski instinkt ovisi kako o hormonima, tako i o razvoju odnosa majke prema djetetu još tijekom trudnoće.

Bračna ljubav kao temeljTreba paziti da se ne zanemare brak i bračne dužnosti zbog novoga člana obitelji kojemu se daruje pažnja. Ono što se drastično mijenja jest cijela struktura braka, a partneri nemaju više toliko vremena za sebe, ni jedno za drugo, a mijenja se i način i vrijeme druženja s prijate-ljima. Emanuel Hoško u svojoj knjizi »U braku zajedno živjeti i vjerovati« piše kako su djeci potrebni roditelji koji se vole, a to ona trebaju doživjeti i iskusiti. Djeca ne trebaju samo oca i majku – trebaju više, naime, njihovu međusob-nu ljubav jer tek ona može pružiti i doživljaj generacijskih razlika i jasno vidjeti tko su rodi-telji, a tko djeca. PromjenePotpuno je prirodno da se nakon rođenja djete-ta životne navike trebaju prilagoditi, a roditelji-ma dopustiti izvjesno vrijeme da se prilagode na nastale promjene. Najveće promjene dolaze kod žene, ali ni muškarci nisu pošteđeni. Papa

Franjo u svojim katehezama o obitelji kaže kako se ponekad čini da očevi ne znaju dobro koje mjesto zauzimaju u obitelji i kako odgajati djecu. I tada, našavši se u nedoumici, drže se na udaljenosti, povlače se i zanemaruju svoje dužnosti ili možda nalaze utočište u nemogu-ćemu »ravnopravnomu« odnosu s djecom. Otac postaje ljubomoran jer dijete preuzima toliko majčinoga vremena ili i sâm želi provo-diti toliko vremena s djetetom. Žene pak muči višak kilograma nakon trudnoće, iscrpljenost od nespavanja te nagomilani kućanski poslovi koji mogu izazvati osjećaj ljutnje na supruga ako ne pomaže, osjeća se manje privlačnom svojemu partneru… Ženama je teško pomiriti ulogu majke s ulogom žene. Ovakve vrste na-petosti malo dijete osjeti te uslijed takva od-nosa može postati napeto. No svi ovi osjećaji potpuno su normalni, kod nekih su izraženi više, kod nekih manje. Dovoljno je dnevno 20 minuta razgovora da se ublaže nastala neslaga-nja, uspostavi bolji odnos među partnerima, a bilo bi dobro da i dogovore kada će se oni sami družiti dok netko pričuva dijete. No ponekad se događa da majke ne osjećaju ništa prema djete-tu dok ga drže u naručju prvih dana nakon po-rođaja. Osjećaju tjeskobu, tugu, pojačanu razdra-žljivost te takvi osjećaji nakon nekog vremena i sami odlaze. Ukoliko se to ne dogodi, a osjećaji po-staju toliko intenzivni da se osoba osjeća kako će se slomiti, treba potražiti stručnu psihološku po-moć gdje se može utvrditi boluje li od tzv. postporo-đajne depresije.

Budući roditelji trebali bi prije dolaska djeteta:• Naučiti funkcionirati kao

par• Uvažavati različitosti

bračnoga partnera• Postaviti granice prema

obiteljima iz kojih dolaze• Defi nirati pravila i

podijeliti obveze• Njegovati intiman život i

planirati potomstvo

| 6 | rujan 2016. | 39

O braku iz braka

Jedan od razloga mojega ulaska u duhovne vježbe bio je taj što sam patila od postporo-đajne depresije, a ušla sam na poticaj našega

kapelana. Prije nego što ću roditi prvo dijete, u potpunosti sam vjerovala i prepuštala sve liječ-nicima i bolničkomu osoblju oko poroda i brige o djetetu, što je normalno. Međutim, porod nije bio uobičajen. Kada sam shvatila da nešto nije u redu i da sam »ostavljena« u rađaoni, samo sam mo-lila Boga da moje dijete ostane živo. Problemi su bili što dijete nije bilo okrenuto za porod, porod je trajao veoma dugo, na kraju završen carskim rezom. Dijete je bilo oživljavano, što sam sazna-la mnogo kasnije. Nesanica me počela mučiti već u bolnici dok sam se oporavljala od poroda. Ni-sam znala što se događa. Nakon što sam se vrati-la kući, pokušavala sam nastaviti sa životom, ali simptomi poput nesanice, bezvoljnosti, gubitka apetita povećavali su se. To jednostavno nisam bila ja. Nisam osoba koja se boji, koja često pla-če. Nisam prepoznavala simptome depresije. Ta borba je trajala oko četiri mjeseca nakon poroda. Ponekad kada sam ostajala sama kod kuće, znala sam čuti glas poput ljudskoga koji mi je govorio i opsjedao me svakodnevno: »Nisi sposobna roditi dijete, nisi sposobna brinuti se o djetetu, o sebi, bolje da te nema, bolje da nisi tu…« Tada nisam prepoznavala zamke Zloga. Pomišljala sam čak i na ono najgore, no uvijek me pomisao na supruga vraćala u stvarnost. Na dan Svih svetih te godine »slomila« sam se; neprestano sam plakala, neu-tješno, jednostavno nisam više mogla. Otišla sam u bolnicu, kod psihijatrice koja je dijagnosticirala PPD. Nisam mogla vjerovati da mi se događa ne-što suprotno mojoj naravi, ali odlučila sam izići iz

toga ružnoga svijeta. Liječila sam se godinu dana. Nakon toga, osjećala sam se mnogo bolje. No i dalje je ostao strah u meni. Oduvijek sam željela imati više djece, no sada me strah sprječavao u tome. Nakon svega išla sam u Međugorje, moli-la Gospu da mi pomogne da pobijedim strah od ishoda poroda i strah da ponovno ne zapadnem u depresiju. Ponovno sam ostala trudna i odmah su počeli strašni snovi o porodu, kako ponovno proživljavam isto. Jedni te isti snovi ponavljali su se mnogo puta iznova. Tada sam, u tijeku druge trudnoće, započela s duhovnim vježbama – kako sam rekla – na preporuku kapelana. Molila sam Boga da me oslobodi toga straha, da mi dâ snage da izdržim na porodu i ponovno sve proživim. I drugi su molili za mene. Željela sam prirodno ro-diti svoje drugo dijete. Ovoga puta uzdala sam se samo u snagu našega Isusa Krista. Točno u noći na Uskrsni ponedjeljak dogodilo se čudo rođenja naše kćeri koja se rodila potpuno prirodno bez obzira na sve liječničke prognoze da će to biti rizično i nevjericu pojedinih ljudi oko mene da nije u redu da ponovno ne tražim carski rez. Du-hovne vježbe dale su mi snagu da me drugi po-rod izliječio straha od ishoda poroda, straha od depresije. I nakon ovoga poroda zlo me pokuša-valo slomiti, posebno noću, no ustrajala sam sva-kodnevno u molitvi u duhovnim vježbama i ništa se nije ponovilo kao poslije prvoga poroda. Bila sam najsretnija osoba na svijetu i jedino što sam htjela bilo je da zahvaljujem Bogu na svemu što je učinio za mene. Učvrstio je moju vjeru. Oslo-bodio me za normalan i zdrav život jer bila sam udaljena od Boga i sada shvaćam da je trauma koju smo proživjeli prvi put skupa s našim sinom bio Božji poziv da se više okrenemo k Njemu. Bez obzira na naše ljudske obzire i predrasude, Bog ima posljednju riječ u svemu i Njemu ništa nije nemoguće.

Nikolina B. (podatci poznati uredništvu)

40 | 6 | rujan 2016. |

Patila sam od postporođajne depresije (PPD)

O braku iz braka I onda smo se susreli, On i ja…

Prema biblijskome izvještaju Knjige postan-ka i židovskoj tradiciji, Abraham i Sara žive buran bračni odnos rastrgnut između ne-mogućnosti rađanja i nade o brojnome po-tomstvu koja dolazi od Božjega obećanja. Iako je Abraham povjerovao Bogu Jahvi i on mu je to uračunao u pravednost (usp. Post 15,6), kako su godine prolazile, a djece nije bilo, Sara je ipak odlučila ponuditi Abraha-mu svoju sluškinju Hagaru. »Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece. Abram posluša riječ Sarajinu.« (Post 16,2-3)

Ali Božji plan bio je drukčiji. »Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njim ću sklopiti, Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije nje-ga.« (Post 17,19-20) Tako je Sara prema Bož-jem obećanju rodila sina Izaka u dubokoj sta-rosti kada je Abrahamu bilo stotinu godina. (usp. Post 21,1-5)

Priredila: Anita Ivanović, mag. theol.

Starozavjetni bračni par – Abraham i Sara

Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita, a nagrada tvoja bit će vrlo velika.

(Post 15,1-2)

Mozaik prikazuje dva prizora: za vrijeme blagovanja kod hrasta Mamre Abraham povjeruje obećanju da će Sara roditi sina (Post 18,1-15); na Božji zahtjev Abraham poslušno pristaje tog sina Izaka prinijeti kao žrtvu (Post 22,1-19). Zidni mozaik, bazilika San Vitale, Ravenna (VI. st.).

CC

BY-

SA 3

.0, R

oger

Cul

os

• Abraham, sin Terahov, prvi patrijarh i praotac vjere kod židova i kršćana te njegova žena Sara koja je bila ne-rotkinja, najpoznatiji su starozavjetni bračni par.

• Najprije se zovu Abram i Saraja, a nakon što je Bog s njima sklopio savez, njihova se imena mijenjaju u Abraham – »otac mnogih naroda« i Sara – »kneginja«. (usp. Post 17).

• Živjeli su oko 1700. god. pr. Kr. nomadskim načinom života, a njihova domovina bila je Ur Kaldejski u Me-zopotamiji.

• Bog poziva Abrahama u obećanu zemlju Kanaan te mu daje obećanje da će njegovo potomstvo biti poput zvi-jezda na nebu. (usp. Post 15,1-7) Blagoslivlja njega i njegovu ženu Saru koja će mu roditi sina Izaka. (usp. Post 17)

• Sara umire u dobi od 127 godina u Hebronu u zemlji kanaanskoj, a Abraham nakon žalovanja za njom uzi-ma drugu ženu Keturu. (usp. Post 23)

• Abraham umire u 175. godini te ga sinovi Izak i Jiš-mael sahranjuju zajedno uz Saru u spilji Mak peli (usp. Post 25).

• Bog poziva Abrahama, sklapa savez s njim i njegovim potomcima Izakom i Jakovom, a istinsko Abrahamovo potomstvo jest Isus Krist, sin Abrahamov (Mt 1,1).

| 6 | rujan 2016. | 41

O braku iz brakaOdgovorili na poziv

45 ODGOVORILI NA POZIV

Sveti dječak – Dominik Savio

44 I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…Isus je ponosan kad učinim nešto dobro

Kad učinim nešto dobro, osjećam se mnogo bolje

42 ZAMKE POPUSTLJIVOGA ODGOJA

U posljednje se vrijeme sve više govo-ri o popustljivome ili permisivnome odgoju, o njegovoj popularnosti, ali

i posljedicama koje dugoročno ostavlja na djecu i cjelokupno društvo. Što je popustljivo roditeljstvo? Popustljivi roditelji najčešće u dobroj namjeri i iz ljubavi djetetu žele pruži-ti emocionalnu toplinu i podršku, ali pritom pokazuju slabu kontrolu, propuštaju odgovor-nost i odluke koje bi trebali donositi umjesto svoje djece.

Popustljivi roditelji emocionalno su osjetlji-vi, pružaju veliku ljubav, podršku i emocio-nalnu toplinu, ali postavljaju male zahtjeve, imaju slabu kontrolu bez postavljanja grani-ca nad djetetovim ponašanjem što kod djece ostavlja posljedice, pogotovo na moralni ra-zvoj. Donosimo odgovore djece vježbatelja: što im Bog u razmatranju govori kad učine nešto dobro i kad učine nešto što nije u redu te primjer svetoga dječaka Dominika Savija.

Zamke popustljivoga odgoja

Saša Matika, mag. psych.

Foto

: Shu

tter

stoc

kMALI VELIKI svijet

Razlozi popustljivoga odgoja P ostoje različiti razlozi popustljivoga odgoja. Mnogi su roditelji imali djetinjstvo u kojemu su patili, stoga su odlučili da svojemu djetetu žele nadoknaditi nedostatke iz vlastitoga djetinjstva, kao i sve kazne i nepravde kojima su bili izlo-ženi te su odlučili da će sve činiti drukčije nego njihovi roditelji i pritom odlaze u krajnost. Isto tako, u današnjemu užurbanome svijetu roditelji umorni kasno dolaze s posla pa ne žele još osta-tak dana provesti u svađi s djetetom, a mnogi osjećaju i krivnju što premalo vremena provode s djecom pa je i veća mogućnost da budu po-pustljivi. Stručnjaci upozoravaju da treba čuvati djetetovu osobnost, njegov integritet, priča se o tome da djetetu treba davati izbore i slobodu, a roditeljima je teško povući granicu i odrediti koji su to izbori koje djeci treba dopustiti. Autori D. Miljković i M. Rijavec u svojoj knjizi »Bolje biti vjetar nego list« smatraju kako djecu zapravo ne povređuju postavljene granice i donesena pra-vila, već neprimjereni oblici kažnjavanja, kao i riječi koje ih omalovažavaju i utječu na njihovo samopoštovanje i sliku o sebi, kao što su: etiketi-ranje (npr.: »Osobe kao ti loše prolaze u životu.«), psihologiziranje (»Lijena si, ponašaš se kao da ti je pet godina!«), uspoređivanje (»Ugledaj se na svoju sestru! Isti si kao tvoj otac – bezobrazan!«), pretjerivanje (»Možeš li išta učiniti kako treba?«), predskazivanje (»Bit će ti žao jednog dana! Nikad od tebe čovjeka!«), izazivanje krivnje (»Trebala sam završiti studij, a ne tebe roditi.«).

Kako djetetu pokazati granice? Djeci su potrebne svakodnevne male frustraci-je iz kojih uče svladavati prepreke, doći do ono-ga što žele, utješiti se kada nije po njihovu. Ako smjesta zadovoljavamo svaku njihovu potrebu i maksimalno izbjegavamo svaku uznemirenost i frustraciju, oduzimamo im dragocjene i vri-jedne prigode da nešto nauče. Kada se djetetu

dopušta prelaziti granice, ono je zbunjeno i mi-sli da odlučuje o stvarima o kojima ne bi trebalo odlučivati. Granice su korisne jer nam govore kako naši postupci utječu na druge i što oni od nas očekuju. Postavljanje granica potrebno je izraziti na empatičan, ali odlučan način, npr: »Znam da bi ti sada najradije još bila u parku, ali već je kasno i moramo se vratiti kući. Mama nas kod kuće čeka s večerom.« ili »Vidim da si sada ljut na brata, ali ne možeš ga tući, to ti ne mogu dopustiti. Reci mu što ti smeta.« Takve riječi neće povrijediti djecu.

Posljedice popustljivoga odgojaPsiholozi R. Shaw i S. Wood govore o posljedicama popustljivoga odgoja u knjizi »Epidemija popust-ljivog odgoja«. Prva je da dijete nema empatije ni želje da se svrsishodno uklopi u različite situacije i odnose. Ako nema priliku čuti »ne«, neće nau-čiti da i drugi ljudi imaju svoje živote, potrebe i svoju volju. Druga je posljedica poremećen osje-ćaj moći koji se razvija kada netko neprestano trči oko njega. Takva su djeca često nesigurna i nesnalažljiva, impulzivna, slabe samokontrole te sklona agresivnosti prilikom susreta s ograniče-njima i trenutnim neispunjenjem željâ i zahtje-va. Kada vam je nekad teško djetetu reći »ne«, razmislite koju osobinu i vrijednost kod njega dugoročno želite razviti. Ako mu neprestano po-puštate, možda će kratkoročno biti zadovoljeno, ali dugoročno gubi priliku učiti se strpljenju, to-leranciji i poštovanju drugih. Takve vrijednosti uče se u svakodnevnim životnim aktivnostima i obvezama. Zato je u ubrzanome životnome ritmu važno naći slobodno vrijeme za naizgled »manje produktivne aktivnosti« koje uključuju zajednič-ke obroke, društvene igre, raspodjelu kućanskih poslova te poticanje djece da pridonose obitelji u onome što mogu (pranje suđa, pospremanje sobe, briga o braći i sestrama) tako da se razvija njihova samostalnost i odgovornost.

| 6 | rujan 2016. | 43

MALI VELIKI svijet

Kad učinim nešto dobro, osjećam se mnogo bolje Kad učinim nešto dobro, osjećam se mnogo bolje nego što sam se osjećao pri-je nego što sam ušao u duhovne vježbe. Kad učinim nešto loše, brže shvatim da sam pogriješio, lakše mi je priznati po-grješku. Kajem se zbog toga i molim Isu-sa za oprost. Često pomislim da će Isus to teško oprostiti, ali Isus mi samo kaže: »Sve ti je oprošteno, idi i nemoj to više činiti!«

Luka, 12 godina, BiH(podatci poznati uredništvu)

Isus je ponosan kad učinim nešto dobroZovem se Nika. Imam jedanaest godina. Majka mi je pričala o Isusu. Zaželjela sam ga upoznati i krenula sam u duhovne vježbe. Tamo sam srela Isusa i počela se družiti s njim. Postao mi je najbolji prija-telj. Kad učinim nešto dobro, osjećam se radosno i ponosno jer znam da to Isusa veseli. I tada je On ponosan na mene. Kad učinim nešto loše, zamolim Isusa da više ne činim takvu grješku. Tad me Isus tješi i hrabri. I znam da ga volim sve više.

Nika, 11 godina, BiH(podatci poznati uredništvu)

DJECA SVJEDOČE kako se osjećaju kad čine nešto dobro, a kako kad učine nešto što nije u redu i što im Bog tada govori.

ZANIMLJIVOSTI – NEKAD I SAD…1985. 2016.

Odrasle uvijek treba pozdraviti. Uvijek reci: »Dobar dan!«

Ne obraćaj se nikome koga ne poznaješ!

Potrgao si omiljenu igračku? Sad ćeš se naučiti bolje brinuti o svojim stvarima!

Molim te, nemoj plakati! Otići će tata u dućan i kupiti ti novu, istu takvu.

Nemoj da ti moram dvaput ponavljati! Smiri se i jedi! Smiri se! Jedi! Molim te, smiri se i jedi! Čuješ li? Smiri se malo! Jedi!

Vrati se kući! Ne možeš se tako kasno igrati vani! Makni se od toga računala i idi malo van!Ne zanima mene kako je kod Marka, mene zanimaš ti i tvoje ponašanje!

Marko ima/smije pa to može i moje dijete!

Izvo

r nep

ozna

t, au

tor n

epoz

nat

44 | 6 | rujan 2016. |

I onda smo se susreli, On i ja...MALI VELIKI svijet

Kako navodi Teresio Bosco, prvi blagdan Bez-grješne Djevice Marije slavio se u don Boscovu oratoriju s velikim oduševljenjem. Dominik je popodne toga dana kleknuo pred Marijin oltar i stavio se pod njezinu zaštitu uz riječi koje je zapisao na papiriću: »Marijo, darujem ti svoje srce! Daj da bude uvijek tvoje. Isuse i Marijo! Budite uvijek moji prijatelji, molim vas dajte mi radije da umrem nego da učinim i jedan teški grijeh.«U oratoriju se svake godine uoči don Boscova imendana priređivalo veliko slavlje. Jedne je godine don Bosco dječacima rekao kako im želi zahvaliti time što će im ispuniti želje. Svatko je dobio papirić na koji je trebao zapisati svoju že-lju. Čitajući papiriće, don Bosco je nailazio na različite hirovite i ozbiljne želje. Na Dominiko-vu papiriću pisalo je samo pet riječi: »Pomozite mi da postanem svet.«

Foto

: San

tiebe

ati.i

t

Sveti dječak – Dominik SavioPomozite mi da postanem svet.

sv. Dominik Savio

Teresio Bosco, »Dominik Savio«

Sveti Ivan don Bosco »Svetac mladih, sveti Dominik Savio«(priredio Pavo Martić) Priredila: Anita Ivanović, mag. theol.

• Dominik Savio (1842. – 1857.), najdraži učenik sv. Ivana Bosca, rođen je u mjestu Riva di Chieri u sjevernoj Italiji, od oca Karla kovača i majke Bri-gite krojačice, kao prvi od desetero braće.

• U dobi od dvanaest godina ulazi u don Boscov oratorij u Valdoccu 1854. (te je godine papa Pio IX. proglasio dogmu o bezgrješnom začeću BDM).

• Bio je dječak vedra duha koji je ozbiljno i odgo-vorno pristupao svojim obvezama.

• Svoje vršnjake poticao je na revnost i pobožnosti; u krhkome i slabome tijelu krila se velika duša, čvrsta volja i jaka ljubav prema Bogu i ljudima.

• Posebno je štovao BDM i Presveti Oltarski Sa-krament.

• Želio je postati svećenik, a devet mjeseci prije smrti s nekoliko prijatelja iz oratorija osnovao je »tajno društvo« apostola u služenju drugima koje su nazvali »Družbica Bezgrešne«.

• Umro je u petnaestoj godini života s riječima: «Mama, nemoj plakati, ja idem u Raj.«

• Papa Pio XII. proglasio ga je svetim 1954. go-dine.

| 6 | rujan 2016. | 45

Odgovorili na poziv MALI VELIKI svijet

49 ODGOVORILI NA POZIV

Biser mladenačke čistoće – bl. Ivan Merz

48 I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…

Prebračna čistoća – put do zajedništva u braku

46 ŽIVJETI MLADENAČKU LJUBAV

Živjeti mladenačku ljubav

Marina Andrijanić, mag. phil.

Ljubiti i biti ljubljen najdublja je težnja ljud-skoga srca. Bog ju je utisnuo u nas na svoju sliku. Ništa nas drugo ne može zadovoljiti. Ništa nas drugo neće ispuniti. Mladi tragaju za osobom s kojom će moći u zajedništvu os-tvarivati ovu najdublju čežnju svojega srca. Kada je pronađu, mogu svoj odnos graditi na čistoći duha i tijela. Donosimo svjedočanstvo bračnoga para te život apostola mladenačke čistoće, bl. Ivana Merza.

Foto

: Shu

tter

stoc

k

Čistoća je kako navodi »Katekizam Ka-toličke Crkve« (Kompendij) pozitivna integracija spolnosti u osobi. Spolnost

postaje istinski ljudskom kada je na pravi na-čin uklopljena u odnos osobe s osobom. Čistoća je ćudoredna krepost, Božji dar, milost i plod Duha. Ona zahtijeva neprekinuto postizanje gospodstva nad sobom, kao izraza ljudske slo-bode kojoj je cilj sebedarje. Christopher West u svojoj knjizi »Otvoreno o seksualnosti i bra-ku« ističe kako je čistoća pozitivna krepost jer usmjerava naše spolne želje, misli i ponašanja

prema istini autentične ljubavi. Čistoća nije pr-venstveno »ne«. Ona nije prisilna. Ona je posve oslobađajuća. Ona nas oslobađa od sklonosti prema korištenju drugih za sebično zadovolje-nje i omogućuje nam da ljubimo druge kao što je Krist ljubio nas. West svoju misao nadove-zuje na misao sv. Ivana Pavla II. koji je u svojoj knjizi »Ljubav i odgovornost« stavio naglasak na izričitu povezanost čistoće i kreposti ljubavi, a smanjio naglasak na isključivoj povezanosti čistoće i kreposti umjerenosti. Povezanost či-stoće s ljubavlju proistječe, za sv. Ivana Pavla II., iz osobna pravila u kojem je sadržan dvojak sadržaj: pozitivan (ljubi) i negativan (ne uži-vaj), odnosno ne koristi drugoga kao sredstvo. Istoimeni Papa u svojemu dokumentu »Ljud-ska spolnost: istina i značenje« piše da čistoća usklađuje osobnost, pospješuje dozrijevanje i ispunja je nutarnjim mirom. Čistoća duha i ti-jela potpomaže razvijati pravo samopoštovanje i istodobno osposobljava poštivanje drugih jer omogućuje vidjeti u njima osobe koje treba po-štivati kao stvorene na Božju sliku.

Svjetovno hodanjeŽudnja za istinskom srećom druge osobe, sa-vjesna predanost njezinu dobru – ljubav je pro-žeta nesebičnošću. Može i ne dozrijeti između muškarca i žene te može doživjeti neuspjeh u kristalizaciji ako prevladava požudna usmjere-nost. Bilo da je riječ samo o požudi, bilo o požudi s mnoštvom osjećajnih doživljaja. Ti doživljaji daju samo »okus« ljubavi, ali ne sadrže uvijek njezinu objektivnu bît koja je najtješnje pove-zana s uzajamnim potvrđivanjem vrijednosti druge osobe. Najčešće se pak upravo te osje-ćaje uzima kao ljubav. Upravo tako pojmljenoj ljubavi suprotstavlja se čistoća kao čimbenik koji smeta, kako to navodi papa u svojemu dje-

Ne može se živjeti na probu, ne može se na probu umrijeti. Ne može se na probu ljubiti, samo na probu i na neko vrijeme uzeti neku osobu.

sv. Ivan Pavao II., 15. studenoga 1980. Izvor: Youcat

Hodanje u čistoći duha i tijelaHodanje u čistoći stvara prostor slobode: da budemo što jesmo te u istini i opušteno prila-zimo jedno drugome, otkrivamo se i stvaramo bliskost srca. Takvo hodanje omogućuje i otkri-vanje vlastita dostojanstva i dostojanstva dru-goga te sloboda i dostojanstvo postaju zdrave granice preko kojih se ne prelazi. Čistoća zahti-jeva od para da uistinu komunicira i u tome ra-ste, uči i napreduje. Ona daje prostora da Netko Treći bude temelj i oslonac odnosa, da vodi i usmjerava. Ona omogućava da otkrivamo pra-vu sliku sebe i pravu sliku ljubavi na koju smo kao djeca Božja pozvani.

lu »Ljubav i odgovornost«. Događa se često da u odnosima bez čistoće vlastita ugoda i osjećaj-ni doživljaji narastu do dimenzije samostalna dobra završavajući u pukom subjektivizmu i u konačnici – hedonizmu. Emocije i privlačnost materija su ljubavi. No bilo bi pogrješno sma-trati materiju završenim oblikom. Osoba mora dopustiti milosti da oblikuje i pretvori građu u slobodan izbor za dobro ljubljene osobe, kako to naglašava West u već spomenutome djelu.

Imenom sam te zazvao

| 6 | rujan 2016. | 47

Prava priča naše ljubavi započela je onoga trenutka kada je Bog dodirnuo naša srca u želji za predbračnom čistoćom. Tada smo Krešimir i ja hodali deset mjeseci ne pozna-vajući čist način hodanja. Naša odluka Bogu je dala prostora da djeluje. Nije bilo lagano. Od potpune nečistoće koju smo živjeli treba-lo nas je pročistiti. Prošli smo brojne kušnje i padove koji su rezultirali suzama, krivnjom koju je nametao neprijatelj, čestim odlascima u ispovjedaonicu i neprestanim ustajanjem na borbu. S odlukom o predbračnoj čistoći nekako je nastupilo i moje uključivanje u du-hovne vježbe svetoga Ignacija. Budući da je u čistoći bilo teško, razmatranja su mi često pratila borbe u kojima smo se nalazili. Nakon godinu dana u čistoći, kada sam duhovnim očima mogla pogledati svoju vezu, vidjela sam neke nesavršenosti koje su brak kao mo-gući izbor stavljale pod upitnik. Pitala sam se je li brak s Krešimirom pravi izbor moje-ga života. U duhovnim vježbama ušla sam u nepromjenjivi izbor za brak. To je razdoblje bilo obilježeno molitvom za ravnodušnost prema našoj vezi. Isus je bio jasan. Želio je naš brak. S velikom smo radošću prihvatili Isusovu želju jer smo znali da je On uz nas u svemu. Dan našega vjenčanja bio je pre-divan, u miru, ljubavi i radosti nakon dvije godine predbračne čistoće. Osjećali smo Bož-ju blizinu. Dugo smo čekali taj dan i proveli mnoge trenutke u razgovorima o njemu, o

braku i o djeci. Bračni čin za nas sada ima potpuno novu dimenziju, ima puninu ljubavi u sebi. Brak kao brak je već donio prve kri-ževe, ali i mnoge plodove. Čistoća nam je po-mogla da se bolje razumijemo i da razgovara-mo na jednoj sasvim drukčijoj, dubljoj razini. Čistoća nam je donijela zajedništvo u braku. Nema toga što si više ne možemo objasniti sada kada je Bog tu. S Bogom je lakše i nika-da se ne bismo vratili onomu načinu života. Naše nam je iskustvo jasno pokazalo kako izgleda svjetovna, a kako Božja veza. Izabrali smo Boga. Do kraja.

Prebračna čistoća – put do zajedništva u braku

BRAČNI PAR SUČIĆ:• Kristina (27 god.), učiteljica razredne nastave, i

Krešimir (30 god.), učitelj TZK-a• upoznali su se u noćnome klubu• zaručili su se nakon jedne godine i deset mjeseci• vjenčali su se nakon dvije godine i deset mjeseci• Kristina je pratiteljica u Programu Injigo

Snim

ila: T

ea P

ejić

Tei

To (s

dop

ušte

njem

)

48 | 6 | rujan 2016. |

Imenom sam te zazvao I onda smo se susreli, On i ja…

Odgovorili na poziv Imenom sam te zazvao

U djelu »Ivan Merz – Ljubav i čistoća«, auto-ri ističu kako je blaženik u ranim godinama mladenaštva suočen s nemoralnim prilikama na ratištu te kasnije, tijekom studiranja, mno-go raz mišljao o duhovnoj i tjelesnoj čistoći. »Bože, pomozi, daj mi milost da postanem be-zuvjetni gospodar tijela. Bolje je umrijeti, nego li biti mekušac, igra strasti.« Kasnije, kao zreo mladić u brošuri »Ti i ona« koju je napisao kao savjet mladićima i djevojkama ističe važnost kreposti čistoće.»Ona (djevojka, žena) je odraz Božjeg savršen-stva, koja je tebi namijenjena da te dopunjujući diže. No, da ti zaista bude potpuna pomoć, tre-ba da si međusobno sve donesete u brak i da ništa ne ispijete prije, jer će inače uzmanjkati u gorkim danima. Zato gledaj u zaručnici naj-prije značaj i duševnost koji kriju vječno blago za tvoje potomstvo. Prije ženidbe treba da ste oboje netaknuti, jer će samo takvi ostati vjerni u ženidbenoj čistoći. Izbjegavaj opasnosti njež-nosti, preranog zaljubljivanja, dodire. Razvijaj se da joj u obitelji mogneš puno dati, a ne samo od nje tražiti i primati: sam Gospodin će te na-puniti kroz tvoju pouzdanu molitvu kad ga pri-maš u sakramentima. Božanska dobrota je ono vječno žensko što prosjajuje kroz žensko biće i pobuđuje te na jaču ljubav k Bogu.« Priredila: Anita Ivanović, mag. theol.

Bl. Ivan Merz ži-vio je duhovnu i tjelesnu čistoću te je i druge mlade poticao na takav život.

Foto

: Pos

tula

tura

za

kano

niza

ciju

Ivan

a M

erza

(s

dop

ušte

njem

)

Biser mladenačke čistoće – bl. Ivan MerzZemaljska ljubav slika je ljubavi između Krista i Crkve.

bl. Ivan Merz

h p://ivanmerz.hr/

Ivan Merz, »Ljubav i čistoća«

• Bl. Ivan Merz (1896. – 1928.), katolički je intelek-tualac, rođen u Banjoj Luci od oca Mavre češkoga porijekla, koji je bio časnik austrougarske vojske, i majke Terezije koja se sa židovstva obratila na katoličanstvo.

• Studirao je u Beču i Parizu i služio se s deset eu-ropskih jezikâ.

• Živio je u vremenu Prvoga svjetskoga rata u kojem je sudjelovao kao časnik i skijaški vođa po plani-nama. U Hrvatsku je uveo »Katoličku akciju pape Pija XI.« te osnovao katoličku organizaciju »Hr-vatski orlovski savez« koja se brinula za vjersko oblikovanje mladeži.

• Umro je od meningitisa u 32. godini života pri-kazavši svoj život Bogu kao žrtvu za hrvatsku mladež.

• Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim u Ba-njoj Luci 2003. god.

• Spomendan: 10. svibnja

| 6 | rujan 2016. | 49

Foto

: Get

ty Im

ages

/ G

uliv

er Im

age

53ODGOVORILI NA POZIV

Zaštitnik Jubileja milosrđa – sv. Pio iz Pietrelcine

51POLJE B1

52 I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…

Bog je u igranje okrenuo moj plač

fra Mate Kolak, OSPPE, mag. theol.

Poljski grad Krakov, grad svetoga Ivana Pavla II. i svete Faustine Kowalske, od 26. do 31. srpnja 2016. raširenih ruku i otvorena srca primio je oko dva milijuna mladih iz cijeloga svijeta povodom 31. svjetskoga dana mladih. Svjedok toga događaja, urednik i autor ove rubrike, objašnjava kako je »stari« Papa Franjo njega »mladoga« poučio da »biti mlad znači biti milosrdan«. Usto, donosimo Martinino svjedočanstvo i život sv. Pija iz Pietrelcine, jednoga od dvojice zaštitnika Jubileja milosrđa.

Polje B1

Dragi čitatelju, pozdrav iz Krakova sa susreta mladih s papom Franjom po-vodom 31. svjetskoga dana mladih.

Nije mi namjera prepričavati sve Papine ri-ječi, nego bih htio s tobom podijeliti nekoli-ko tih trenutaka velike Božje milosti, kojom je Gospodin oblio tolike mlade. Htio bih da i ovaj kratki članak bude barem malim pro-zorčićem snažnoga »B« milosrđa koje pozi-va! Da budem iskren, nije da sam star, niti se tako osjećam, ali mislim da ovo prekrasno polje B1, na kojemu sam s grupom mladih iz Rima i Torina slušao Papu nikad neću za-boraviti. Naime, »stari« Papa mene »mlado-ga« poučio je što znači biti mlad: »Biti mlad znači biti milosrdan!« Možda ti se to, u ovoj Godini milosrđa, već čini istrošeno. Milosrđe je poziv da započnemo iznova, da produbimo vlastiti poziv. Čini mi se da je upravo to onaj oblik poziva koji češće otkrivamo u našim duhovnim vježbama, pogotovo kada u pred-zadnjim tjednima o tome razmatramo. Do-voljno je prelistati neke bivše brojeve ovoga časopisa i pročitati svjedočanstva vježbatelja da se u to uvjerimo. Poziv je pustolovina u kojoj Gospodinu stva-ramo mjesto u našemu životu. Da se slikovi-to izrazim: zamisli da se voziš automobilom i

putem spaziš Isusa kako stoji uz cestu i čeka. U automobilu je tijesno, ali preznojiš se od muke i, možda sa suzama, izbaciš kojekakve stvari, kojima tamo ionako nije mjesto, i po-vezeš Isusa. I sav zadovoljan voziš dalje, ali onda naletiš na kamen i automobil sleti u ja-rak. Izranjen izlaziš iz automobila i začuđen pitaš: »Pa, Gospodine, kako je to moguće? Nisam li odgovorio na tvoj poziv, nisam li te povezao, nisi li i ti bio sa mnom?« A on će ti odgovoriti: »Jesam! Ali ti si zaboravio na polje B1 gdje si čuo propovijed pape Franje o Marti i Mariji.« Drugim riječima, nisi Isusu prepustio i volan! Upravo kao i Marta koja je rintala za Gospodina u svojoj kući. Rintala je, ali nije slušala, a onda je htjela da Gospodin nju sasluša, a pritom i njezinoj sestri »pripo-mogne« da učini isto. Zamislite tu nesvjesnu bahatost! Po Martinu stavu, sestra Marija kriva je upravo zbog onoga dobra što je uči-nila Gospodinu! Ipak, ono najljepše jest to da joj Gospodin unatoč tome ne vraća milo za drago, nego se ograničava na obranu male-nih: »Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.« (Lk 10,42) Dragi brdašu/brdašice, poziv je uspon na brdo Božjega mi-losrđa! To je ono što razmatramo i to je onaj bolji dio koji se ni tebi neće oduzeti!

| 6 | rujan 2016. | 51

Na brdu

Obratila sam se 2005. godine na jedno-me seminaru u Taboru kod pokojnoga fra Zvjezdana Linića. Ušla sam u vježbe

2010. godine i obavila pet krugova od 30 tjeda-na u svakodnevnome životu te pet šutnji. Pri-je vježbi znala sam (osjećala, bolje rečeno) da imam zvanje, ali nisam se mogla odazvati. Ne-dostajalo je vjere, pouzdanja. Nisam vjerovala poticajima, nisam mislila da bi se Bog zaista baš meni obraćao na takav način, nisam znala razlučivati. Đavao je napadao, a ja sam se lo-mila u sumnjama. Veliki otpor u obitelji, veliki osjećaj vlastite nedostojnosti za takvo zvanje, puno godina (29 kad sam doživjela obraćenje), racionaliziranje o besmislenosti takvoga zvanja jer sam imala diplomu ne baš lakoga fakulte-ta i stalan posao u struci… Kompleksi, osjećaj manje vrijednosti… Sve su to bile prepreke na putu zvanja, od kojih je najveća bila veliki ot-por obitelji, naročito majke, njezine suze i bol, toliki da me je bilo strah da će se slomiti kad sam joj izrazila svoju želju. I tako sam životari-la, nesretna, bez smisla, radosti, elana.

Ulazim u KarmelZa tjedan dana putujemo u Španjolsku, za de-set dana (na Veliku Gospu) ulazim u Karmel u jednome gradu nedaleko od Madrida. Sa mnom putuju: moja majka, sestra i njezina obitelj te jedna teta (otac ne može putovati tako daleko jer ga previše bole koljena). Tamo me čekaju 22 sestre, među njima dvije Hrvatice, sve prediv-ne, pune radosti, ljubavi, vjere, žara, pouzdanja. U novicijatu je i jedna, od mene starija, Špa-

njolka. Iako je puno stresa u ovim zadnjim da-nima prije polaska, u mojemu je srcu mir i tiha, velika radost. Zahvaljujem Bogu za Program Injigo, za sve milosti koje mi je dao u vježbama:- od prvoga kolokvija u prvoj šutnji, i kasnije

mnogih drugih, po kojima sam shvatila da ja to uistinu ne izmišljam, jer ne bih mogla ta-kvo nešto izmisliti;

- za velike milosti u prvome krugu, kada me je uistinu »osvajao«, uvjeravao u zvanje mno-gim predivnim poticajima i potvrdama tako da nisam mogla pobjeći od izbora, iako mi se činilo da ga nikako neću znati napraviti jer sam bila tek prvi krug.

I đavao nije spavao. Jako me napao neposredno prije prvoga kruga, tako da mi se činilo da ni-kako ne mogu imati zvanje. U prvi krug vježbi ušla sam puna boli i muke, učila se razlučivati, boriti protiv neprijatelja. Ali Bog je u igranje okrenuo moj plač, iskoristio to da u meni iz-gradi novo, bolje, ljepše – svoje Kraljevstvo u mojoj duši, u mojemu srcu.Zahvaljujem i za predivnu pratiteljicu koju mi je darovao, koja me pratila četiri kruga i dvije šutnje. Njezina obazrivost, mudrost, vjera i lju-bav veoma su mi pomogli, naročito u mukama toga prvoga kruga. Zahvaljujem i za sve ono što sam naučila od našega velečasnoga koji nam drži upute, i za sve što mi je Bog po njegovim molitvama darovao. Zahvaljujem i za predivne prijatelje, moju drugu, duhovnu obitelj koju sam u vježbama dobila. Danas se u duši osje-ćam puno slobodnija i zdravija nego prije pet godina. Da nije bilo vježbi, mislim da se možda nikad ne bih odazvala. Doduše, možda bi Bog našao neki drugi način da me uvjeri u zvanje i osposobi za njega, ali sumnjam da bi mogao naći bolji i ljepši način. Hvala mu i slava!

Martina, 05.08.2015.(podatci poznati uredništvu)

Bog je u igranje okrenuo moj plač

52 | 6 | rujan 2016. |

Na brdu I onda smo se susreli, On i ja…

Karl Wagner u svojemu djelu ističe kako je o. Pio mnoge sate provodio u ispovjedaonici vodeći duše na Božji put pri čemu se služio izvanrednim da-rom spoznanja. Jednom prilikom poslije ispovijedi neka je djevoj-ka zamolila oca Pija da joj pomogne stupiti u sa-mostan te se veoma iznenadila kada je o. Pio poka-zao da u tančine poznaje njezinu situaciju. »Prvo se vrati svojim gospodarima gdje služiš. Oni će ići na more na godišnji odmor. I ti idi s njima, a onda ćeš opet doći k meni pa ćemo dalje pričati o tvom odlasku u samostan.« Djevojka je postupila kako joj je rečeno, a kada je ponovno došla kod o. Pija, rekla mu je kako je na moru upoznala jednoga mladića za kojega se želi udati. Tada se o. Pio na-smiješio i rekao: »Vidiš li, ta rekao sam ti, idi prvo na odmor na more, a onda ćemo nastaviti govoriti o tvom odlasku u samostan.«

Bog će ispuniti tvoju posudu svojim melemom kada vidi da u njoj više nema mirisa svijeta.

sv. Pio iz Pietrelcine

Zaštitnik Jubileja milosrđa – sv. Pio iz Pietrelcine

Foto

: San

tiebe

ati.i

t

Priredila: Anita Ivanović, mag. theol.»Padre Pio«, prvi i drugi dio

Gianluigi Pasquale, »365 dana s padre Pijom«Karl Wagner, »Potresno svjedočanstvo o ocu Piju«

• Francesco Forgione, poznat kao otac Pio (1887. – 1968.), redovnik kapucin, svećenik i mistik, rođen je u južnotalijanskom mjestu Pietrelcini u siromašnoj vjerničkoj obitelji od oca Grazia Forgi-onea i majke Marije Josipe di Nuncio.

• Ubrzo nakon što je zaređen za svećenika primio je stigme, znakove suživljenosti s Kristovom pat-njom koje je sve do svoje smrti nosio kao znak trajnoga mučeništva.

• Posjedovao je brojne duhovne darove poput bilo-kacije, levitacije, dara liječenja i spoznanja.

• Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata kratko je bo-ravio u vojsci, ali je otpušten zbog lošega zdrav-stvenoga stanja te je smješten u samostan u San Giovanni Rotondu gdje ostaje do kraja života slu-žeći Bogu na oltaru, u ispovjedaonici i na klecalu.

• Iako mu je dvadesetak godina bilo zabranjeno javno služenje svete mise i ispovijedanje zbog ispitivanja nadnaravnih pojava u njegovu životu, papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 2002. godine.

• Spomendan: 23. rujna.• Papa Franjo ga je, zajedno sa sv. Leopoldom Bog-

danom Mandićem, proglasio zaštitnikom Svete godine milosrđa.

| 6 | rujan 2016. | 53

Na brduOdgovorili na poziv

57 ODGOVORILI NA POZIV

Rimski vojnik, mučenik i svetac – sv. Juraj

56I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…Jedino praštanjem i milosrđem možemo

postati slobodni od mržnje i grijeha

55VEĆE LJUBAVI NITKO NEMA OD OVE: DA TKO ŽIVOT SVOJ POLOŽI ZA SVOJE PRIJATELJE

Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje

Hrvatski branitelji

U 2016. godini kada slavimo 25. obljet-nicu hrvatske samostalnosti i nekadaš-njega Zbora narodne garde, a danas Oružanih snaga Republike Hrvatske, kao vjernici prikazujemo svetu misu za sve poginule hrvatske branitelje koji su iz ljubavi prema Domovini položili svoje živote. Želimo zahvaliti svemogućemu Bogu na daru slobode koja je nakon zauzimanja za izbjegavanje rata postignuta u pravednome Do-movinskome ratu jer je bila zakonita obrana vojnom silom1. Uz braniteljevo svjedočanstvo donosimo životni primjer svetoga Jurja.

1 Katekizam Katoličke Crkve, Peta zapovijed, Ne ubij!, III. Obrana mira, točka 2309

Hrvatski branitelji

2 Katekizam Katoličke Crkve, Peta zapovijed, Ne ubij!, III. Obrana mira, točka 2310

Hrvatski narod zauvijek treba biti zahva-lan Bogu što je hrvatska vojska nikla upravo u uvjetima moralne zakonitosti,

da je prihvaćanje oružja bilo nužno za obranu na-ših domova, a ne iz težnje za osvajanjem tuđega i uništenjem drugoga, nego iz ljubavi i spremnosti na žrtvu čuvajući svoja ognjišta i prostore svojih predaka. Da nisu imali ljubavi i vjere u uspjeh, zar bi naši branitelji imali hrabrosti gotovo goloruki suprotstaviti se teško naoružanoj i dobro opre-mljenoj vojsci željnoj osvajanja?

Zadatak oružanih snagaMnogi sinovi su na poziv Domovine u zakonitoj obrani s krunicom oko vrata i vjerom u srcu preu-zeli tešku dužnost i odgovornost za život drugih i za opće dobro. Mnogo hrvatskih branitelja žrtvo-valo je svoje živote, toliki su ranjeni, a mnogi još i danas nose bolne posljedice rata na tijelu, duši i duhu. Zato ne zaboravimo Isusove riječi iz Lukina evanđelja: »Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.« (Iv 15,13) kao što su mnogi domoljubi u slavnoj hrvatskoj po-vijesti, od stoljeća sedmog pa sve do naših dana, žrtvu vlastita života utkali u hrvatsku borbu »za krst časni i slobodu zlatnu«. Oružane snage u svakoj pravednoj državi imaju poseban zadatak. Govoreći o obrani mira, Katekizam Katoličke Cr-kve ovako opisuje zadatak oružanih snaga: »Vlasti imaju pravo i dužnost građanima nametnuti ob-veze potrebne za nacionalnu obranu. Oni koji se posvećuju službi domovine u vojničkom životu služitelji su sigurnosti i slobode naroda. Ako svoje dužnosti vrše ispravno, istinski pridonose zajed-ničkom dobru nacije i održanju mira.«2

Zato naše oružane snage koje su izrasle u ratu, nikada ne smiju podlijegati bilo kakvim ni bilo čijim prolaznim političkim ciljevima ili gospodar-skim interesima, nego utemeljene na ustavnome poretku uvijek biti u službi općega dobra i štititi

cjelovitost prostora Lijepe naše kako bi svi njezini građani mogli živjeti u slobodi, miru i sigurnosti. U propovijedi u povodu proslave 25. obljetnice OSRH-a i Hrvatske kopnene vojske mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u RH-u, istaknuo je:

Zahvalnost hrvatskim braniteljima u poštivanju njihove žrtve, u zaštiti dostojanstva i u istini»Naša zahvalnost hrvatskim braniteljima ne može se očitovati tek u deklarativnom obilježavanju obljetnica, u kićenim riječima koje ostaju bez učinka u svakodnevnom životu. Ako bismo samo to činili, bili bismo poput one neplodne smokve iz evanđelja: lijepo izgleda, ali nema nikakve koristi. Ili još gore: upali bismo u trgovački odnos prema braniteljima, spominjući ih samo onda kada to služi našim ciljevima. Daleko od toga! Naša za-hvalnost hrvatskim braniteljima treba se očitovati u poštivanju njihove žrtve, u zaštiti njihova do-stojanstva, u istini o pravednom i obrambenom Domovinskom ratu.«Svi mi, koji danas živimo u hrvatskoj slobodi, sli-jedimo poštovanje prema žrtvi u kojoj su hrvatski branitelji dali svoje živote i zdravlje i u svojoj boli budimo beskrajno ponosni i osnaženi vjerom, a duhovna skrb, duhovna obnova i uključivanje na-ših braniteljâ, kao i današnjih pripadnikâ vojnih i redarstvenih snaga u duhovne vježbe neka nam jača ljubav prema Božjoj zaštiti, vjeru i odanost prema hrvatskoj Domovini. Tijekom Domovin-skoga rata oko 150 svećenika bilo je uključeno u duhovnu skrb o braniteljima. Od 1997. godine osnivanjem Vojnoga ordinarijata u RH postoji duhovna skrb među vojno-redarstvenim sna-gama. Vojni odnosno policijski kapelan skrbi o duhovnome dobru naših braniteljâ i okuplja sve branitelje na hodočašćima, kako u zemlji tako i u inozemstvu, i u takvim duhovnim sadržajima imamo mogućnost podijeliti duhovne vrijednosti s drugim vojskama svijeta.

Uredništvo

| 6 | rujan 2016. | 55

Tomislav, jedan od branitelja koji je obolio od PTSP-a i bio zatočenik srp-skih logorâ kao i mnogi drugi brani-

telji, danas osjeća da se njihova žrtva koju su podnijeli za Domovinu omalovažava i obez-vređuje. Nakon više terapijâ i liječenjâ lijeko-vima spas je zatražio i želio da mu Isus iscijeli srce od svih strahota koje je doživio u ratu, ali i koje danas doživljava. Traži Isusov mir i iscjeljenje nutrine, a najbolji lijek protiv svih tih bolesti i poremećaja je kada nam kaže da opet želi pronaći smisao u ljubavi i zalaga-nju za Domovinu u mirnodopskim uvjetima. Njegova svjedočanstva o ratnim stradanjima, nakon više duhovnih susretâ na kojima je bio duhovno obogaćen i srce mu je oplemenjeno Božjom ljubavlju, uvjerava nas da prenesemo i drugima da se jedino praštanjem i milosrđem možemo izdići iznad zla i postati slobodni od mržnje i grijeha. Mnogo je još branitelja poput Tomislava oko nas koji traže naše razumijeva-nje, a ne osuđivanje; mnogima je potrebna du-hovna obnova, molitva i duhovne vježbe koje se pokazuju snažnijima i učinkovitijima nego trošenje lijekova. Neki od njih u bezizlaznim situacijama žele dići ruku na sebe, a na nama je da prepoznamo njihovu bol i pomognemo im.Zato želim podsjetiti i citirati izjavu prvoga vojnoga biskupa u Republici Hrvatskoj, mons.

Jurja Jezerinca: »Nisam se susreo niti s jednim ranjenikom koji bi se tužio zbog zadobivenih rana. Evo samo nekih primjera: Jedan mi je ranjenik, ležeći u bolnici, rekao da je svjestan svojega stanja u kojem se nalazi zbog gubitka vida. ‘Važno je da je Hrvatska slobodnaʼ. Dru-gi, koji je bio bez ruku, rekao je: ‘Neću moći zagrliti svojim rukama najmilije, ali imam srce koje ljubi pa i onoga koji mi je to uči-nio.ʼ Treći, isto bez ruku, veli: ‘Ne mogu dr-žati krunicu rukama, ali je molim u srcuʼ«. Iz ovakva svjedočanstva shvatimo i prihvatimo njihove misli, ljubav prema Domovini i obi-telji, ali i skromnost i poniznost da se čuva, štuje i ne zaboravi kako je stvarana Hrvatska. Danas, obilazeći branitelje po lječilištima, to-plicama i referentnim središtima trebamo im biti podrška, biti među njima, okupiti ih, mo-liti s njima, biti im prijatelji, slušati ih i čuti ih, odazvati se, uočiti ih, ne zaboraviti ih, ne ponižavati ih, ne obezvrjeđivati ih, ne krivo-tvoriti njihov i naš obrambeni rat. Trebamo im vratiti pobjednički ponos, zahvaliti im za žrtvu koju su podnijeli za sve nas. Sve to tre-ba biti u zajedničkim molitvama, duhovnim obnovama i duhovnim vježbama, okupljanji-ma, razgovorima, u duhovnome miru koji je u mnogima narušen, negdje i izgubljen. Ostati i dalje prisutan, duhovno i tjelesno, posebno u molitvi, u njihovu radu i životima te poslati glasnu poruku braniteljima: »Ne ubijajte se! Vi ste bît Hrvatske, živi svjedoci Domovin-skoga rata. Ako vas ne bude, neće više biti ni Hrvatske! Kada smo zajedno, jači smo, sve nevolje, sva iskušenja postaju ništa jer kada je Bog s nama, tko će protiv nas? Vjerujte! Kada budemo u sebi imali mir, moći ćemo ga i dru-gima dati, ako je Bog s vama i s nama.«

(podatci poznati uredništvu)

Jedino praštanjem i milosrđem možemo postati slobodni od mržnje i grijeha

56 | 6 | rujan 2016. |

Hrvatski branitelji I onda smo se susreli, On i ja…

Od mnogih legendi koje se vežu uz život sv. Jurja najpoznatija je ona o borbi sveca sa zmajem. U jezeru blizu grada Silene u Libi-ji živio je zmaj kojemu su mještani svakod-nevno davali svoju stoku za hranu. Kako to nije bilo dovoljno, da bi udobrovoljili zma-ja, žrtvovali su mu svoje mladiće i djevojke. Tako je došao red i na kraljevu kćer. Sveti Juraj saznao je za nedaću koja očekuje mla-du princezu te izjavio da će ubiti zmaja ako kralj obeća da će on i svi njegovi stanovnici ostaviti poganske bogove i prihvatiti vjeru u Isusa Krista. Kralj je spremno dao obećanje, a svetac je ubio zmaja tako što mu je pròbô vrat kopljem jašući na konju. Kralj i cijelo kraljevstvo izvršili su obećanje i prihvatili kršćansku vjeru. Ova i slične legende o svecu nastale su tek u srednjemu vijeku, a mogu se simbolički tumačiti u kontekstu pobjede kršćanske vjere nad zlom i grijehom.

Priredila: Anita Ivanović, mag. theol.

Foto

: Žup

e sv

. Jur

ja iz

Gor

nje

Stub

ice Rimski vojnik,

mučenik i svetac – sv. Juraj

Samo je jedan Bog kojeg ja častim i slavim.

sv. Juraj

• Sv. Juraj (između 275. i 281. – 303.), univer-zalni pučki svetac kojega štuju katolici, pravo-slavci i muslimani, rođen je u Kapadociji (da-našnja istočna Turska) u plemenitaškoj obitelji od oca Geroncija i majke Polikornije.

• Postao je časnik u rimskoj vojsci, ali zbog vjere u Isusa Krista i nepriznavanja poganskih bogo-va umro je mučeničkom smrću za vrijeme pro-gona cara Dioklecijana u Kapadociji.

• Uz sveca vežu se brojne legende i romansirani životopisi, a od najranijih vremena spominje se u spisima sv. Grgura Turonskoga i Venancija Fortunata.

• Zaštitnik je vojníkâ, konjanikâ i ratarâ, a uz spomendan sveca vežu se razni narodni obi-čaji.

• Posvećene su mu brojne crkve, katedrale i kul-turni spomenici, a mnogi gradovi i države nose njegovo ime.

• Svečev grob nalazi se u kripti crkve sv. Jurja u Lodu u Izraelu.

• Spomendan: 23. travnja

U ikonografi ji svetac se najčešće prikazuje

kako jaše na konju i kopljem probada glavu zmaju

| 6 | rujan 2016. | 57

Hrvatski braniteljiOdgovorili na poziv

Nedavno sam razgovarala s prijateljicom o njezinu radnome mjestu. Izrazila mi je svo-je zadovoljstvo sa svime osim s direktorom

koji gotovo svaki dan pronađe barem jednu stvar koja bi se trebala obaviti nakon radnoga vremena. Nakon što se to uzastopno počelo ponavljati, odlu-čila je s njim razgovarati i – između ostaloga – pod-sjetila ga je da on ne može platiti njezino slobodno vrijeme. Ostao je zatečen. Moram priznati da je i mene zapanjila ta rečenica. Bog me na vrlo jasan način upozorio da se vrijeme koje ne pripada poslu ne smije dati poslu. A mi ga često dajemo potpuno besplatno; vođeni strahom od neuspjeha ili gubitka radnoga mjesta ili samo ljudskim obzirima. Postali smo robovi rada. Ovaj problem ne zahvaća samo ekonomiste u uredima, on se itekako proteže na mnoga zanimanja pa čak i na nezaposlene kućanice koje robuju vlastitoj kuhinji ili čišćenju.

Utjecaj prekovremena rada na poslovanjeKada počnemo s Bogom surađivati na svojemu radnome mjestu, on aktivno počinje mijenjati stvari. Dakako, nemojte se ponadati da će on pro-mijeniti vašega direktora, suradnike ili vaše kupce, on će krenuti s vama. Postoje tri negativne posljedice prekovremena rada.1. Ljudi su društvena bića. Prekovremeni rad poje-

Radno vrijeme u teoriji, praksi i u Božjemu planu za čovjeka.

dincu oduzima vrijeme za prijatelje i obitelj, stoga počinje pridavati (pre)više pažnje prijateljstvima na radnome mjestu. Time vrlo lako postaje pri-stran u donošenju odluka. Pristranost u donoše-nju odluka, koja se ističe kao prva negativna po-sljedica prekovremena rada, može okrenuti razvoj tvrtke u krivome smjeru. Zdravo pak prijateljstvo, koje obilježava požrtvovnost, iskrenost i sloboda bitno je za uspostavu zdravoga radnoga okruženja i uspjeha poslovanja. 2. Prekovremeni rad rađa negativne osjećaje. Mo-gli bismo čak reći da prekovremeni rad na neki na-čin boli. S obzirom da preko prekovremena rada radnik trpi, tim samim izbjegava dodatne negativ-ne osjećaje pa postaje nesklon preuzimanju novih rizikâ i odgovornosti. Postaje neodlučan i treba mu više vremena za donošenje odlukâ. To je u prak-si vidljivo u bespotrebnim sastancima na kojima se ništa ne odlučuje. U konačnici, tvrtka postaje spora. 3. Na trećemu mjestu se nalazi vrlo popularna po-sljedica od koje posebice boluju nove tvrtke: »Vri-jediš koliko i sjediš«. U teoriji zvuči logično da uko-liko djelatnik provede više vremena u tvrtki, obavit će više posla. U praksi je to drukčije. Sposobnost razlučivanja bitnih od nebitnih stvari smanjuje se prilikom opterećenja mozga prekovremenim ra-dom. Ukoliko pretpostavimo da djelatnik troši sve

Vrijediš li koliko i sjediš?Marija Kolak, mag. oec.

Foto

: Shu

tter

stoc

k

58 | 6 | rujan 2016. |

Tesar

svoje vrijeme provedeno u tvrt-ci na rad za tvrtku, zbog opte-rećenosti radom postat će spo-riji i činit će više grješaka. Ako menadžer previše radi, zbog nesklonosti dodatnomu riziku, bit će sigurniji ako radnici duže sjede jer se u prekovremenu radu traži sigurnost. Nažalost, prekovremeni rad često se kori-sti kao izgovor za uspjeh i neu-spjeh: »Učinili smo sve što smo mogli« te će u skladu s time krivo vrednovati pojedinoga radnika. To nije pošteno, a ni pravedno. Dugoročno, radnici će postati nezadovoljni, osjećat će se istrošeni, manje će se da-vati tvrtci i u konačnici napusti-ti radno mjesto.

Koliko raditi?U mnogim vjerskim izvorima pronaći ćemo da je najprihvat-ljivije vrijeme za rad osam sati dnevno. S druge pak strane, u mnogim svjetovnim izvorima pronaći ćemo razne studije koje čak kažu da je najučinkovitije raditi samo šest sati dnevno.»Danci ne ostaju dulje na po-slu jer bi zbog toga prije mo-gli dobiti lekciju o neefi kasnosti nego pohvalu«, piše Helen Russell – britanska novinarka koja živi u Danskoj. Također, poznati ekonomist Tony Schwarz koji se posvetio proučavanju i poboljšanju produktivnosti u mnogim svjetskim fi rmama ističe: »Vrijednosti i kvaliteta rada za-poslenika važniji su od broja sati provedenih na poslu, a ključ povećanja produktivnosti je moć obnove.« Prema njegovim istraživanjima pojedi-nac je najproduktivniji ako radi u intervalima od 90 minuta, između kojih uzima stanku za odmor

i preporučuje na poslu tri rad-na intervala dnevno. Nema pravila i nema formule koja je primjenjiva za sve. Jedi-no Bog zna koliko vremena on želi da uložiš danas u svoj po-sao, a koliko u ostale stvari. Larry Burke u svojoj knjizi »Business i Biblija« svjedoči kako ga je Bog pozvao da ma-nje radi. Kaže da je u to vrije-me završavao fakultet, bio na praksi u tvrtki do koje mu je bilo stalo i u slobodno vrijeme popravljao računala kako bi imao dovoljno novca za život. »Radio sam prosječno 16 sati dnevno, uključujući vikende i vrlo malo spavao. Izgubio sam kontakt s prijateljima i obite-lji jer nisam imao vremena za njih.« Znao je da taj stil života nije održiv, ali je bio siguran da ako sad ne da sve od sebe za posao, njegovi kolege će ga prestići i biti uspješniji od nje-ga. Ipak, počeo se moliti na tu nakanu da uredi svoj poslov-ni život. Jedne noći prenuo se od sna i znao da mora otvoriti Psalam 127,2. On ovako glasi: »Uzalud vam je ustat prije zore

i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: mi-ljenicima svojim u snu on daje.« Bilo mu je jasno što Gospodin želi od njega. No unatoč jasnoj po-tvrdi, bilo mu je teško to provesti u djelo. Ne-koliko mjeseci djelatnici su ga čudno promatrali kada bi otišao kući na vrijeme, a svaki put kad bi ga direktor pozvao u ured, bio je siguran da će dobiti otkaz. No Bog je bio vjeran svojemu obe-ćanju. Njegovi rezultati nakon nekoliko mjeseci počeli su nadmašivati njegove kolege i napredo-vao je brže od ostalih.

Gospodine, pomozi mi!Dragi čitatelju, ako ti se čini da te Gospodin zove da urediš svo-je radno vrijeme, a misliš da nisi spreman na taj k orak, pozivam te na sastanak s Kristom Gos-podinom. Vrijeme i mjesto sâm ćeš odabrati, ali budi dobro pri-premljen. Tvoj budući poslovni suradnik sigurno neće kasniti. Kažu da Tesarov sin ima najne-vjerojatnije ideje i da su njegove misli iznad tvojih misli onoliko koliko je nebo udaljeno iznad zemlje. Ali, on u tebi traži su-radnika, ne slugu. Zato se ne boj iznijeti sve što ti je na duši – sumnje, strahove, slabosti. Neka to bude dogovor između čovjeka i njegova Boga. A kad zagusti, ne boj se! Zovi ga gla-sno, a on će ti odgovoriti: »Tada ću se ja sjetiti svoga Saveza s Jakovom i svoga Saveza s Iza-kom; sjetit ću se svoga Saveza s Abrahamom – zemlje ću se sjetiti.« (Lev 26,42) I vjerujem da ćeš na kraju svojega po-slovnoga pothvata kao Zaharija moći uskliknuti: »Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, što se sjetio Saveza svetoga svojega!«

| 6 | rujan 2016. | 59

Tesar

Kako je počela Vaša rukometna karijera?Svoje prve rukometne korake napravila sam u četvrtome razredu osnovne škole kada sam imala deset godina. Trenerica je došla u naš ra-zred tražiti djevojčice koje bi se željele okušati u rukometu, stoga je učiteljica izabrala moje dvije kolegice i mene jer smo se pokazale dobre na Tjelesnome.U isto vrijeme sam išla u Osnovnu glazbenu školu i svirala gitaru pa sam zbog puno obveza morala odlučiti između ovih dviju aktivnosti. Rukomet je na kraju prevagnuo. Više nisam dvojila – rukomet je postao moja prva ljubav.

U kojim ste sve klubovima igrali?U RK Sesvete, RK Lokomotiva (tadašnji RK Kraš), RK Podravka i RK Požega. U Sesvetama sam provela većinu svojega djetinjstva igraju-ći i osvajajući prve medalje, zaigrala sam svoju prvu prvoligašku utakmicu i igrala za kadet-sku reprezentaciju. Dobar rad našega trenera (Branko Šebek) s mlađim igračicama zamijeti-li su ljudi iz RK Lokomotiva pa smo zajedno s trenerom nekoliko igračica i ja prešli u najbolji zagrebački klub. Tu je konkurencija bila žešća, ali polako sam napredovala do prve ekipe i se-niorske reprezentacije. Iz toga su mi razdoblja najupečatljiviji bili derbiji s RK Podravka kojoj

Marija Krajačić (Čuljak) (1981.) bivša klupska i reprezentativna rukometašica, supruga, majka trojice sinova, vježbateljica i gitaristica u slavljeničkome timu Programa Injigo u razgovoru se prisjeća prvih rukometnih koraka, igre za klubove i reprezentaciju. Govori o obraćenju, susretu s duhovnim vježbama i životu nakon aktivnoga bavljenja rukometom.

Razgovarao: Domagoj Penava, bacc. trenerske struke

Isus je osvojio moje srce

nikako nismo mogli oduzeti prvenstvo. Velika bi sreća bila kada bismo im oduzeli koji bod u prvenstvu i pobjede u međunarodnim klupskim natjecanjima EHF kupa. Svojim dobrim igrama na tim derbijima privukla sam pozornost na-šega ponajboljega hrvatskoga kluba, ali nisam odmah prešla u RK Podravku, nego tek sljedeće godine kada je moj menadžer – tata Zdravko – dao zeleno svjetlo. Velika je čast bila igrati za najtrofejniji hrvatski klub koji je 1996. bio pr-vak Europe i osvajač Superkupa. U RK Podrav-ku preselila sam 2000. i tu je moja karijera došla do vrhunca; osvajali smo prvenstva i kup Hr-vatske, bili smo fi nalisti EHF kupa, igrali u Eu-ropskoj ligi prvakinja. Igrala sam za reprezen-taciju na Svjetskome prvenstvu u Splitu 2003.

Foto

albu

m M

arija

Mar

ija K

rajačić

(Čul

jak)

Marija Krajačić (Čuljak), završnica Prvenstva Hrvatske s rukometnim klubom »Podravka«

60 | 6 | rujan 2016. |

Srce sportaša

Koja je razlika između igranja za reprezen-taciju i igranja za klub?Igranje za reprezentaciju za svakoga je spor-taša velika čast i nagrada za sav njegov trud. Ovim putem bih zahvalila svim trenerima, su-igračicama, roditeljima jer svi su oni zaslužni i dali su doprinos da izrastem u dobru osobu i sportašicu. Dokaz dobroga rada u klubovima je stvaranje igrača koji se biraju u reprezentaciju. U klubu sam se osjećala kao u obitelji. Svi se dobro poznajemo jer svakodnevno vježbamo zajedno pa znaš kako tko diše i na terenu se vidi ta povezanost i uigranost. Igranje za hrvatski reprezentativni dres za mene je uvijek bilo po-sebno emotivno, daješ sve od sebe, ne odustaješ, ostavljaš srce na terenu. Ponekad je bilo i suza. Poraz koji mi je najteže pao bila je utakmica sa Srbijom i Crnom Gorom na Svjetskome prven-stvu u Splitu jer smo većinu utakmice vodili i na kraju izgubili, a naši su nas navijači poslije ga-đali voćem i cipelama. Ipak, više se volim prisje-titi lijepih trenutaka, pobjeda, zajedništva, pje-sme, veselja. Ponosna sam na osvajanje bronce s Europskoga juniorskoga prvenstva.

Možete li nam opisati svoja iskustva ozljeda i oporavaka?Ozljede su najteži, ali sastavni dio sporta. Teško je gledati svoju ekipu s tribine i ne živcirati se kada gubi, a htio bi pomoći ili kada pobjeđuje, a ti nisi mogao ugraditi svoj dio u tu pobjedu. Imala sam mnogo lakših ozljeda, ali ozlijede ko-ljena bile su teške pa sam se morala oporavljati i nekoliko mjeseci. Oporavak je bio mukotrpan i težak. Morala sam vježbati više nego obično da bih se ponovno vratila u igračku formu.

Kako je došlo do Vašega obraćenja?Sa svojom obitelji uvijek sam tradicionalno išla u crkvu i primala sakramente. Kad smo počeli

odlaziti na seminare i duhovne obnove koje su vodili o. James Manjackal, pater Zvjezdan Linić i fra Smiljan Kožul te se družiti s ljudima vjere, vidjeli smo da tu ima nešto više što prije nismo poznavali. Počela sam doživljavati Boga na druk-čiji način, kao Oca koji me ljubi i koji mi oprašta i ne osuđuje, nije strogi sudac. Bog je kucao na moje srce, a ja sam mu otvorila i zavapila da me spasi. Tada je polako zid oko mojega srca počeo padati. Susrela sam živoga Boga, Isusa mojega spasitelja, brata i prijatelja i više ništa nije bilo kao prije. To su primijetili i ljudi oko mene i je-dan od trenera me pitao: »Pa kako to da si uvijek tako radosna?« Bila je to radost susreta s Isusom koja se prelijevala i na druge oko mene. Poseban dar dobila sam od Boga kada mi je bilo najteže. Ozlijedila sam koljeno tako teško da sam po pre-poruci dr. Nemeca morala na složenu operaciju u Basel. Nakon dijagnoze posjetio me prijatelj iz molitvene zajednice iz Mostara i po njegovim molitvama i vjeri Isus je operirao moje koljeno i sve posložio. Ubrzo nakon toga liječnik mi je re-kao da mogu početi trenirati i ja sam se potpuno oporavila. Isus je osvojio moje srce.

Kako ste se nosili s prekidom karijere?Karijeru sam završila u RK Požega u kojoj sam se nakon nekoliko prvenstvenih utakmica ponovno ozlijedila. U međuvremenu sam se udala i počela razmišljati o obiteljskome životu. Ozljede su mi na neki način pomogle donijeti odluku o prekidu ka-rijere i započeti novu karijeru žene i majke. To raz-doblje donošenja odluka bilo mi je najteže, kao da se rastaješ od nekoga najmilijega. Ali Bog me po-lako pripremao, tješio i hrabrio u molitvi i svojom Riječi. Gotovo svakodnevno sam bila na sv. misi. Kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore. Dok sam se oporavljala od tih ozljeda, ponovno sam počela svirati gitaru i to duhovne pjesme. S cije-

| 6 | rujan 2016. | 61

Srce sportaša

lom sam se obitelji uključila u molitvenu zajednicu Dobri Pastir i tamo sam svoj život predala Bogu, naučila slaviti Boga, moliti, razmatrati Božju Riječ i osluškivati što mi to Bog govori, služiti. Iskusila sam Božju ljubav, snagu zajedništva i osobni odnos s Bogom se produbio. Ako želiš služiti Bogu, moraš se povezati s ljudima koji idu u istome smjeru jer zajedništvo daje veću snagu. I kada padneš, ima te tko podići; kad si u potrebi, ima tko za tebe moli-ti. U takvome okruženju imaš mogućnosti služiti drugima. To je ono što Isus od nas traži, da služimo drugima po njegovu primjeru.

Na koji ste način saznali za vježbe sv. Igna-cija Lojolskoga?Za vježbe sam saznala od svoje kume koja je bila vježbateljica i pratiteljica i ona mi je svje-dočila o svojemu iskustvu i naučila me kako moliti za nutarnje rane. Tada sam znala da ne mogu pristupiti duhovnim vježbama zbog ob-veza oko moje trojice sinova. Kada je vrijeme sazrelo, Bog mi je ponovno poslao prijateljicu koja je sudjelovala u duhovnim vježbama. U meni se probudila želja da iskusim taj način molitve i nakon devet dana molitve odlučila sam i prijavila se. Na moju veću radost i suprug se također prijavio tako da smo to iskustvo mo-gli proći zajedno i poticati se na ustrajnost.

Kakvo je bilo iskustvo duhovnih vježbi?U razmatranjima sam počela dublje zaranjati u sebe i sebe sam bolje upoznala. Neki potisnu-ti osjećaji i nutarnji sukobi polako su počeli izranjati, morala sam se s tim suočiti i moliti za to. Teške situacije lakše je prebroditi kad ih s Isusom prođeš i dopustiš da te njeguje. Puno ohrabrenja i milosti primila sam u tih 30 tjeda-na i mislim da ću se ponovno prijaviti. Zahval-na sam za svoju pratiteljicu koja me strpljivo slušala i na tome putu ohrabrivala.

Kako duhovne vježbe mogu pomoći sporta-šima i trenerima?Sportaši koji se nalaze pred pritiskom javnosti i novinara i kojima je imperativ samo pobjeda (jer pobjednici jedino vrijede) moraju se znati nositi i s pobjedom i s porazom. Sve su te situacije stresne i mislim da mir i sigurnost, koju svaki sportaš i trener želi, može naći u duhovnim vježbama. Ta-kođer, duhovne vježbe mogu pomoći sportašima koji se nađu pred zidom zbog ozljeda ili pred odlu-kama gdje nastaviti karijeru, u buci ovoga svijeta i njegovih ponuda mogu se sakriti u sigurnost Isu-sova vodstva i povezati s Duhom Svetim koji ima odgovor na sva pitanja; razlučiti što je od svijeta, a što od Boga te donijeti dobre odluke za svoj život.

Kako živite danas?Nakon završetka karijere vratila sam se u Sesvete sa suprugom i počela sam raditi u obiteljskome poduzeću. Dobili smo tri prekrasna sina, tri naj-sjajnije medalje oko mojega vrata. Živim mirnim obiteljskim životom trudeći se otkriti što Bog od mene dalje želi. Zahvalna sam Bogu za sve što je za mene učinio, on je zaslužan za sve moje uspje-he i od njega su mi svi talenti koje imam. Zato njemu ide sva slava i čast. Vjerujem da još puno dobroga ima za mene i da ću uz njegovu pomoć ispuniti svrhu za koju me stvorio.

Snim

ila: P

etra

Din

jašk

i/Inj

igo

Marija Krajačić (Čuljak) u svojemu vrtu.

62 | 6 | rujan 2016. |

Srce sportaša

Format: 19 cm × 25 cm, 60 str., 221 pjesma slavljenja, 20,00 knInformacije i narudžbe: info@marignacija.hr

67ODGOVORILI NA POZIV

Supruga, majka, udovica i suutemeljiteljica reda – sv. Ivana de Chantal

66I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…

Od utjehe do poslanja

64UDOVIŠTVO – PUT PREMA APOSTOLATU

U ovoj smo rubrici već razmišljali o udovíštvu kao pozivu na život u evanđeoskome siromaštvu. (časopis

»Injigo«, br. 5, str. 82-85) O njemu govori Isus kao o jednome od blaženstava u svojoj slav-noj »Besjedi na Gori« (Mt 5,3), ali i drugdje u evanđeljima kada želi ukazati na plodno tlo za ostvarivanje Božjega kraljevstva na zem-lji. To siromaštvo uključuje nenavezanost na osobe, stvari pa i lišenost svega što nije Bog. Samo tako oslobođena osoba, kojoj je Bog na prvome mjestu, može slijediti Krista.

Nakon što Bog svojim milosrđem ispuni bolnu prazninu zbog gubitka supruga ili supruge, udovac ili udo-vica postaju spremni za apostolat. O obraćenju, prihvaćanju smrti i odazi-vu Božjemu pozivu na službu služe-nja svjedoči jedna udovica i sv. Ivana de Chantal – supruga, majka, udovi-ca i suutemeljiteljica Reda Pohoda Marijina.

Udovištvo put prema apostolatu

Biserka Jelenić, prof.

Foto

: Shu

tter

stoc

k

vot ljubavi, radosti i mira. On nas tješi u svakoj našoj ne-volji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same Bog tješi (2 Kor 1,4). Iskustvo patnje čini nas osjetljiviji-ma za tuđu patnju, a Duh Sveti opet priskače u pomoć i izlijeva na nas svoje darove koji postaju naše oružje za bor-bu protiv zla u nama samima i u svijetu oko nas. Samo duša, koja je po patnji postala nov stvor u Kristu, kako kaže sv. Pavao, sposobna je čuti Božji poziv i odazvati se na službu služenja, tj. postati apo-stol – poslanik, radnik na Božjoj njivi, preno-siti drugima utjehu, pomirenje i slobodu koje samo Bog može dati. »Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga lju-be, s onima koji su odlukom njegovom pozva-ni. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova (…) Koje pak pre-dodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.« (Rim 8,28.30) Po-tvrdu ovih proročkih riječi iz Pavlove poslani-ce mnogi su iskustveno doživjeli u duhovnim vježbama sv. Ignacija. Svjedočenje, koje slije-di, jedno je od mnogih koje na potresan način otkriva vježbateljičin susret sa živim Bogom, snažno iskustvo Božjega milosrđa prema čo-vjeku – patniku i plodnosti Božjega djelova-nja u ljudskome životu.

Apostolat »u kršćanskom smislu znači: poslanje od Boga, izabranje i poslanje od Krista, svjedočanstvo Isuso-va života, smrti i uskrsnuća, djelo i rad apostola, služba u Crkvi, apostolsko nasljed-stvo, širenje Dobre Vijesti, evangelizacija svijeta. (…) Apostol se nalazi u sredi-ni između Boga i ljudi, ali nije središte. Ne postoji radi sebe, sav je u službi Boga i sav je u službi svoje braće i sestara. Čovjek-za-drugo-ga!«

Živan Bezić, »Tko je apostol?«

Kada patnja postaje spasonosna? Duša pati zbog gubitka drage osobe, pogo-tovo ako je to bračni drug s kojim je bila, kako kaže Sveto pismo, jedno tijelo. Muči je usamljenost, a često i osjećaj odbačeno-sti od okoline. Praznina koju osjeća vapi u njoj za nastanjenošću. Počinje tražiti utjehu u stvorenju, no to obično vodi prema lažnim utjehama: one privlače kao oaze u pustinji, a zapravo su fatamorgane koje završavaju u ponoru razočaranja. No Bog čovjeka ne ostavlja i zapravo mu samo on nudi jedini mogući smisao i izlaz kada padne do dna be-smisla ili udari o zid bezizlaznosti. Tada oko-vi patnje pucaju i ona postaje spasonosna u čovjekovu životu: pomaže mu čuti i oda-zvati se u srcu Božjemu pozivu na obraće-nje: pomirenje, povjerenje i promjenu života na život u duhu. Tako se počinje ostvarivati suradnja s Bogom bez koje čovjeku nema spasa.

Odazvati se na službu služenjaU duši, koja vapi za utjehom, ali ne prihvaća lažne utjehe, Duh Sveti – Tješitelj sije sjeme svoje utjehe, ali i snage koja osposobljava za borbu da iz tame iziđemo na svjetlo u nov ži-

Kristovi vjernici laici su moćni glasnici vjere »ako sa životom po vjeri postojano povezuju ispovijedanje vjere. Ta evangelizacija, tj. Kri-stova poruka iznesena svjedočenja života i riječju, zadobiva osebujno obilježje i posebnu učinkovitost iz toga što se izvršava u uobičaje-nim okolnostima svijeta.«

»Lumen Gentium«, 32

| 6 | rujan 2016. | 65

Vrijeme žetve

Moj

a bl

agos

lovl

jena

pov

ijest

Ankica je prije četiri godine ušla u duhovne vježbe po nagovoru svoje mlađe kćeri Ljubice koja je također

tada bila u duhovnim vježbama. Cijeli život bila je tradicionalna katolkinja, ali u to vrije-me počela se obraćati i rasti u vjeri. Starija se kći teško razboljela, vratila joj se teška bolest od koje je bolovala, tumor na mozgu. Mislila je da će molitvom pomoći kćeri u ozdravlje-nju. Ispočetka se teško sabirala u razmatra-nju jer je bila preopterećena kćerinom bole-šću. Htjela je odmah prvu godinu odustati, ali mlađa kći molila ju je da ipak ne odustane. Tada se odlučila svim silama truditi iako joj je i dalje bilo vrlo teško. Suprug joj se razbo-lio od karcinoma pluća i u roku od deset dana umro. To je za nju bio velik šok, a nedugo na-kon toga i kćeri se zdravstveno stanje pogor-šalo. Tri mjeseca poslije toga umrla je i ona. Ankica se sa zahvalnošću sjeća kako joj je u tim trenutcima pratiteljica u vježbama mno-go pomogla u njezinoj boli. Osam dana na-kon kćerine smrti održavao se veliki susret. Nije imala snage ići, ali pratiteljica ju je na-govorila da ipak pođe jer to može biti samo za njezino dobro. Kao što sama svjedoči, od toga trenutka ušlo je svjetlo utjehe u njezinu patnju. Počela je u njoj rasti zahvalnost, a s njome i ljubav i povjerenje prema Isusu koji ju je doveo i do Oca. Danas ona neustrašivo i oduševljeno svjedoči u svojoj sredini što je u njezinu životu preko duhovnih vježbi u Inji-gu učinio Gospodin. Slavi ga životom i poe-zijom koju u njoj nadahnjuje dar pobožnosti:

Od utjehe do poslanja

»Osam dana nakon kćerine smrti održavao se ve-liki susret, nisam imala snage ići, ali pratiteljica me molila da ipak dođem. I onda sam ipak došla na susret, ali sam sjela u zadnju klupu da me nit-ko ne vidi. Taj dan nisam mogla slaviti Gospodi-na jer sam osjećala veliku bol u srcu. Samo sam zatvarala oči. Odjednom sam ugledala sliku mo-jega Gospodina ispruženih ruku prema pokojnoj kćeri: bili su na cvjetnoj livadi i znala sam da je ona sada kod Njega. Tako mi ju je Gospodin često pokazivao i tješio me u razmatranjima. U tim teš-kim trenutcima želja mi je bila da i ja umrem i da budem uz njih. Imam još mlađu kćer i sina. Misli-la sam: oni imaju svoje obitelji, nisam im potreb-na. Ni supruga nisam više imala da mu se povje-rim i izjadam. Veoma mi je nedostajao. Tada je stizao napad za napadom. Jedva sam čekala jutro da razmatram jer me Gospodin tješio da je moje dijete kod njega i da je On uz mene. Kasnije sam shvatila da dobivam proroštva. Pomislila sam da ja to možda sebi umišljam, ali pratiteljica mi je potvrdila da su to proroštva i tako otklonila moje sumnje. Jedva sam čekala jutra i utorke da joj pročitam svoja razmatranja! Tako je Gospodin u razmatranjima liječio moje rane. Danas prihva-ćam suprugovu i kćerinu smrt, danas sam druga osoba, nova osoba. Spoznala sam da moja vjera prije duhovnih vježbi nije bila nikakva vjera u usporedbi s vjerom koju danas imam! Uvidjevši u razmatranjima kako je Gospodin trpio za nas grješnike, spoznala sam da moja patnja i moja bol nisu ništa prema Isusovoj patnji i Isusovoj boli koju je pretrpio za nas grješnike. Tada sam u razmatranjima puzala na koljenima do Gospodi-na kajući se što sam ga povrijedila svojim grije-sima i moleći ga da mi pomogne jer sam slaba i sama ne mogu bez Njegove pomoći. Danas nema dana da nisam sa svojim Gospodinom u razma-tranjima, molitvi, radu. Gdje god se nalazim, On je sa mnom. Moj Gospodin mi je sada na prvome mjestu, a sve ostalo je iza Njega.«

Ankica Kovačević

66 | 6 | rujan 2016. |

Vrijeme žetve I onda smo se susreli, On i ja…

Nakon tragične smrti supruga Christopha, sve-tica je devet godina provela kao udovica zavje-tovavši se na čistoću i nastojeći svoj život što više podrediti Bogu. Brinula je o potrebama siromahâ te njegovala bolesnike i umiruće u susjedstvu. Na poziv svojega zloglasnoga sve-kra preselila se zajedno s djecom kod njega te preuzela upravljanje domaćinstvom brinući i o njegovoj izvanbračnoj djeci. Kako navodi Ravier, svetica je nastojala u sve-mu ugoditi svojemu svekru, barunu Guyu, te se trudila prilagoditi svoje duhovne potrebe njegovu bezvjernomu i naprasitomu duhu. Ba-run Guy volio je rano večerati, a u vrijeme ko-rizme Ivana je željela ići na svetu misu. Stoga je svakog dana putovala na konju tri milje do prve crkve te odmah nakon propovijedi krenu-la natrag kako bi stigla kući do početka večere. Često se vraćala iz grada, a da ne bi ni s kim govorila, zadovoljavajući se da čuje Božju riječ i da je sakrije u svojemu srcu kako bi je primi-jenila u praksi.

Supruga, majka, udovica i suutemeljiteljica reda – sv. Ivana de ChantalJedina naša želja treba biti da se svidimo Bogu.

sv. Ivana de Chantal

Priredila: Anita Ivanović, mag. theol.

Barunica de Chantal, kasnije redovnica.

Foto

: Sam

osta

n Po

hoda

Mar

ijina

Foto

: San

tiebe

ati.i

t

André Ravier, »Sveta Ivana de Chantal«

S. M. Alojzija Martinčević, »Sveta Ivana de Chantal, Moć ljubavi«

• Ivana Franciska Fremyot, barunica de Chantal (1572. – 1641.), suvremenica sv. Franje Saleško-ga i sv. Vinka Paulskoga, supruga, majka, udovica i suutemeljiteljica Reda Pohoda Marijina, rođena je u Dijonu, glavnom gradu Burgundije u današnjoj Francuskoj.

• U 20. godini, dogovorenim brakom udala se za Christopha de Rabutina, baruna od Chantala. Ubr-zo je osvojila srce svojega supruga te u sretnome devetogodišnjemu braku rodila šestero djece.

• Nakon tragične suprugove smrti, nastavlja kao udovica brinuti o djeci te kasnije, pod duhovnim vodstvom sv. Franje Saleškog 1610. zajedno s kćeri Francoise napušta obitelj i osniva Red Ma-rijina Pohoda.

• Papa Klement XIII. proglasio ju je svetom 1767.• Njezini posmrtni ostatci čuvaju se u bazilici samo-

stana Marijina Pohoda u Annecyju.• Zaštitnica je majki za sretan porod.• Spomendan: 12. kolovoza

| 6 | rujan 2016. | 67

Odgovorili na poziv Vrijeme žetve

Nikolaj Berdjajev (1874. – 1948.) ruski religiozni fi lozof

Sveti Toma Akvinski (1225. – 1275.) fi lozof, teolog i crkveni naučitelj Pobuna je danas dobra stvar: pobu-

na protiv društvenih normi, stanja u društvu, protiv institucija… Ona je po-

stala normalno, poželjno, čak i počasno stanje. Od svih vrsta pobune, ona koja nam je najbliža, pa i društveno najprisutnija, jest pobuna protiv oca i majke. Kao da roditeljski autoritet koči ra-zvoj pojedinca u njegovu ostvarenju.Ipak, ne kaže se bezrazložno da je obitelj temelj-na zajednica društva. Obitelj je prije svega prvo mjesto gdje se susrećemo s temeljnim ljudskim vrijednostima kao što su: osjećaji, stavovi, po-gledi na svijet, iskustva boli, poštovanje, smrt i ljubav, a istovremeno je polazna točka za svaki naš odnos prema svijetu. No sve bi to bilo odveć mehanički da obitelj nije Crkva u malome u kojoj nam je zapovjednički darovana zapovijed u jednoj od najprjepornijih rečenica: »Poštuj oca i majku da dugo živiš i da ti bude dobro na zemlji.« Za ovu su zapovijed zanimljive najmanje tri stvari: dolazi odmah poslije triju zapovijedi koje se tiču odnosa s Bo-gom; tiče se konkretnih odnosa s konkretnim

Ključ života – 4. zapovijed: Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemljiNikola Bolšec, mag. phil.

Kao općeprihvaćena stvar, pobuna se posebno očituje protiv roditelja koji su nas često iznevjerili i povrijedili. No brak i obitelj, koja iz njega proizlazi, od Boga su ute-meljeni. Zato imamo 4. zapovijed koja nas upućuje na nešto puno veće i vrednije nego što nam se to čini.

68 | 6 | rujan 2016. |

Fides I.Q.

i najbližim osobama; poslije nje dolaze ostale zapovijedi koje se odnose na druge osobe koje nam nisu bliske. Narav braka i bračne ljubavi ne može se uni-štiti. Brak je, prema »Katekizmu«, ustanovljen od samoga Boga. Na svojim prvim stranicama Sveto pismo upravo to potvrđuje. Brak je usta-novljena i potvrđena institucija (lat. instituire, što znači utemeljiti) kao svjedočanstvo Božje stvaralačke ljubavi, a samim time i poretka lju-bavi koji je postavljen za ostvarenje savršen-stva ljudske osobe. Ali institucije ne rade svoj posao ako u njima nema osobâ koje su nositelji i svjedoci te ustanove.

Roditelji – ikona Trojstva Svaki otac i svaka majka imaju svoje ime. Na-zovimo ih Andrijom i Matejom. No djeci nije prikladno zvati ih imenom. Nekako ne sjeda ta vrsta prisnosti. Nisu samo poznanici, prijate-lji, ni brat ni sestra. Oni su više od imena, baš kao što je Abba za Krista više od imena. Naši su bake i djedovi to odveć dobro znali pa su se svojim roditeljima obraćali, vjerojatno s previ-še poštovanja, s počasnom zamjenicom Vi. Ali naši su roditelji primili počasnu, gotovo vitešku titulu – da budu ikona Trojstva, Božje obitelji, da rađaju (kako im titula kaže) i odgajaju (kako to iz titule proizlazi), da donesu i za život os-posobe novoga čovjeka. Oni drže temelje insti-tucije u kojoj se prema papi Franji živi radost ljubavi bilo u pozitivnome obliku (da smo pri-mili ljubav), bilo u negativnome obliku (da smo primili premalo ili nimalo ljubavi). Kako god bilo i kako malo to bilo, ljubav uvijek stvara. Nikada ne razara. Poštovati osobu znači upo-znati je. Upoznati je znači ljubiti je. A iz ljubavi se rađa zahvalnost koja obgrljuje cijeli život da-jući mu smisao. To je životni stav. Opredijelili smo se upoznati osobu koja stoji iza počasnoga

naslova otac ili majka, kako bi nam oni time postali prisniji. A naši su roditelji ikona živoga Boga koji je Otac naših otaca, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, i na taj način svjedoče da je život sam po sebi dobar. Svjedoče kako je život vrijedan življenja jer se s koljena na koljeno sam živi Bog očituje po našim roditeljima, po njihovim roditeljima i tako dalje. I to je težak posao. Zato i mi, između ostaloga, postojimo kao djeca da roditeljima pomognemo biti rodi-teljima.

Roditelji – ideal po kojemu stupamo u odnos s drugimaKonačno, naši roditelji utvrđuju naš odnos pre-ma drugima. Sve što smo iskusili i naučili unu-tar obitelji, svi naši odnosi, sve to prenosimo na druge izgrađujući tako naš život i živote dru-gih. Majka je ideal žene, a otac muškarca. Oni su ideali po kojima i mi stupamo u odnos s dru-gima. Roditelji nama u ruke prenose palicu čo-vječnosti, očinstva i majčinstva, bratske ljubavi. No lakše je biti buntovan. To je svakako udob-nije, čak ako je pobuna ispravna i pravedna. I tu dolazimo do naše vlastite granice, često želje-zne zavjese, o koju udaramo. Ako želimo razu-mjeti, ljubiti, onda ljubav sama pomiče granicu naše slabosti, neznanja i grješnosti koja dodiru-je granicu bezgranične ljubavi. Prijelaz iz boli u ljubav, iz neznanja u istinu, nalazi se u želji za razumijevanjem i upoznavanjem osobe, tko god i kakva god ona bila, a koja ima počasni, ali zahtjevni poziv biti roditeljem. Konačno, tako se vježbamo i u ljubavi prema bližnjemu. Zato su dane Božje zapovijedi. One nas izazivaju do granica naše ljudskosti kako bi nas, u ljubavi s kojom su nam darovane, prevele u Božji život gdje je sve jednostavno i dobro. Pa kakvi nam god temelji bili, mi smo ih primili. Na nama je da na stijeni gradimo dobar i dug život.

| 6 | rujan 2016. | 69

Fides I.Q.

Nema bračnoga suživota bez svađâ. Po-znata je metafora koja susret dviju osobnosti uspoređuje sa susretom dvi-

ju kemijskih tvari koje se mijenjaju dođe li do reakcije. U bračnoj privoli izgovorenoj pred Bogom i svjedocima, zemaljskom i nebeskom Crkvom, tražimo blagoslov za jednu takvu re-akciju. Prihvaćamo graditi nešto novo i drukčije u zajedništvu udvoje, a novo i drukčije Bog je osmislio i posvetio još u trenutcima dok nas je oblikovao kao muškarca i ženu. Obvezujemo se na ljubav i poštovanje u dobru i zlu i u sve dane svojega života. U tim trenutcima ne znamo na što se točno odnosi sadržaj naše privole, ali zna-mo i spremni smo učiniti sve da s osobom koja

Svaki odnos prolazi idilu i krizu kako bi dostigao cilj: učiti i naučiti voljeti svojega bračnoga partnera. Danas je čovjeku u braku potrebna pomoć u prepoznavanju krize i razumijevanju boli. Na tome putovanju Bog je uvijek onaj treći jer je blagoslovio bračni savez da donese rod.

Krize u braku: svađe bračnih partnera Martina Šimunić, prof.

Foto

: Shu

tter

stoc

k

70 | 6 | rujan 2016. |

razdoblja idile i krize, ali svaki bračni odnos ne uspije uspješno prijeći u treće razdoblje, a to je razdoblje odluke da želimo učiti i naučiti voljeti jedno drugo. Modernome čovjeku koji se odlu-čio na bračni suživot, čini se, više nego ikada prije potrebna je pomoć da prebrodi razdoblje krize i nauči razumjeti svoju bol. Činjenica da se više ne trudimo osvajati svojega partnera prvo je što možemo primijetiti pokretanjem kotača bračnoga suživota. Više nemamo razumijevanja za čarape na podu, zaboravljeni dogovor, prlja-vo ili neizvađeno posuđe iz perilice, izležavanje na kauču dugo u noć, izlaske s prijateljima itd. Zaboravljamo da je osoba s kojom smo u braku samo čovjek, kao i mi sami, jednako tako potre-bita Boga i izlječenja. Zato prve svađe u braku nisu samo otrežnjenje, nego i šok. Svađe između bračnih partnera, osobito kada postanu učestale i kada dosegnu stupanj obrasca koji se stalno ponavlja, znak su da treba stati na loptu i uzeti predah. Ne uzmemo li predah, tj. ne primijeti-mo li da smo u razdoblju krize (kada ono s čime smo dosad raspolagali više nije dovoljno za mir-nu i ispunjenu vezu), teško da ćemo se izvući iz borbe za moć (tko je u pravu i tko je pametniji). Kada kriza pokuca na vrata, vrijeme je za pro-mjene i neki novi pogled na stvarnost.

Zašto svađe s bračnim partnerom toliko bole?Nema gore uvrede od one koje žena može iz-govoriti mužu ili muž ženi. A ponekad ih čak i ne izgovaramo. Šutnja je jednako tako uvre-da. Zajednički nazivnik svemu jest bol. Velika je mudrost, ali ne i nedostižna, tako ujediniti bol da ona postane nova snaga za sadašnjost i budućnost, a ujedno i dokaz kako brak prolazi svoju evoluciju. Jednom kada se uvrede ustale i bol otvrdne srce, a misao o rastavi počne sva-kodnevno napadati, teško je na krizu u braku gledati kao na iskustvo rasta i vrijeme kreativne

je pored nas doživimo starost. Još smo uvijek u zanosu zaljubljenosti kada se povremena me-đusobna neslaganja i nerazumijevanja lako pri-hvaćaju i opraštaju. Početak svake veze uistinu je idiličan. Idila koju dvoje mladih proživljava nije infantilno i iracionalno iskustvo. Razdoblje zaljubljenosti u životu partnera izuzetno je važ-no. Nije nešto lažno. Nije prijevara. Ono je bitan dio naše životne priče. Ne zaljubljujemo se u bilo koga. Zaljubljujemo se baš u tu osobu. Premda se poznajemo tek nekoliko tjedana u tome nam se razdoblju čini kao da se poznajemo čitav ži-vot, kao da je to baš ona osoba koju smo tražili. Hvala Bogu da je tako. Jedan od najsnažnijih ži-votnih pokretača upravo je zaljubljenost. I bez obzira na razdoblje koje dolazi iza zaljubljeno-sti, ona je poezija života. Na svjesnoj razini kao da smo konačno pronašli nekoga s kime ćemo lakše rješavati sve naše svakodnevne probleme, a na nesvjesnoj razini nekoga tko će svojom lju-bavlju izliječiti sve naše rane.

Kada počinju svađe?Prve svađe u braku bolno su otrežnjenje, čak i za one koji su svađe proživljavali u razdoblju zaljubljenosti i zaručništva. Ružičaste naočale u zajedničkome životu brzo padnu. Razdoblje za-ljubljenosti polako prelazi u drugo razdoblje obi-lježeno pojmom krize. Nijedan odnos nije stati-čan, on se stalno mijenja i traži da se mijenjamo. Svaka bliskost, koja se rađa u međuljudskome odnosu, u sebi nosi poziv na mijenjanje. U pr-vome razdoblju idile (zaljubljenosti) taj je poziv izazov koji nas veseli. U drugome razdoblju kri-ze taj se poziv doživljava kao teret ili kočnica koju netko drugi stalno pritišće umjesto nas, a u trećemu razdoblju, kada konačno donesemo odluku da želimo voljeti, poziv postaje karta za put koji vodi onome što je Bog za nas osmislio od prvoga dana. Nema odnosa koji ne prolazi

| 6 | rujan 2016. | 71

Crtice iz psihologije

prilagodbe jer je riječ o dubokim razočaranjima, slomljenim očekivanjima, narušenim slikama nâs samih, a onda i naših partnera. Zašto svađe toliko bole? U svađama nevjerojatno pogađamo najslabije točke naših partnera. Dovoljno ih po-znajemo i znamo kako ih povrijediti. Stručnjaci tvrde da uvrede i bol naneseni u braku u nama bude neriješene sukobe i rane iz djetinjstva, bude u nama povrijeđeno dijete.

Svi smo mi nečija djecaU brak ulazimo s određenim sustavom vrijed-nosti i očekivanja iz roditeljskoga doma, ra-zličitih strategija rješavanja ili nerješavanja frustracija. Svi smo mi najprije nečija djeca. Naše životno iskustvo odrastanja uključuje roditeljski utjecaj, utjecaj šire obitelji, a onda i vrtića, škole itd. Sve nas to obogaćuje u ma-terijalnome i duhovnome smislu, ali i ranjava. Trenutke kada smo se osjećali nevoljenima, ne-shvaćenima, odbačenima također donosimo u brak. Povrijeđeno se dijete u nama pod svaku cijenu želi izliječiti i završiti nedovršene pro-cese psihičkoga sazrijevanja. Na nesvjesnoj se razini čvrsto držimo uvjerenja da nam naš su-prug ili supruga u tome mogu pomoći. Oni nam mogu pomoći, ali najčešće to nije onako kako mi zamišljamo. Dokle je god vapaj za pomoći na nesvjesnoj razini, ono je u raljama ljutnje i osobnih strahova. Ljutimo se kada nam životna obećanja izmiču, a strah u nama budi uspavane otpore prema boljem i drukčijem. Već smo se kao djeca naučili štititi od uvreda i boli. Ti na-učeni obrasci ponašanja mogli su biti korisni u djetinjstvu, ali najčešće nisu korisni u odrasloj dobi. Tako npr. žena koja je odrastala bez oca čezne za sigurnošću i blizinom. Njezin je su-prug pomorac i više je na putu nego kod kuće. Čezne za njim i kada on konačno boravi kod kuće, djeca svakodnevno slušaju njihove svađe i međusobna optuživanja. Tek kada je krenu-la na put suočavanja sa strahovima od napu-

štanja, samosažaljenja i nesigurnosti te počela opraštati svojemu ocu, sa svojim je suprugom mogla drukčije osmisliti dolaske i odlaske na brod. Vrijeđanjem partnera u ljutnji i strahu neizostavno vrijeđamo sami sebe. Sami sebi ne dajemo priliku. Ne krećemo na put opraštanja.

Obećana zemlja za brak zrela je i prokušana ljubavBog nas nije stvorio za ljutnju, bijes i nemoć. Stvorio nas je za zajedništvo u ljubavi. Želi nam pomoći da se otvorimo milosti opraštanja, kako sebi tako i drugima. Kao kršćani vjerujemo da je cijelo vrijeme s nama, ali ta je vjera u teškoj kušnji dok se borimo sa samima sobom. Izlazak iz osobnih frustracija nije nimalo lak. Podsje-ća na Mojsijev izlazak iz Egipta. Brak se neće liječiti sâm od sebe ako ništa ne poduzmemo za izlazak iz osobnoga ropstva. Prvo moramo prepoznati gdje su problemi i koji se to obras-ci ponašanja ponavljaju iz godine u godinu. Te je obrasce, dakle, najlakše iščitati u svađama i zato one, koliko god bile teške, u sebi nose po-ziv na promjenu. To je izlazak. I bračnim paro-vima potrebna je treća osoba (prijatelj, duhov-nik, bračni savjetnik) da zajedno s njima utvrdi u čemu je problem te ih ohrabri za promjenu, za novi i drukčiji odnos. Ta je treća osoba po-put Mojsija kojega je Bog izabrao da svoj narod vodi u Obećanu zemlju. Dobro je uz sebe ima-ti nekoga čija percepcija nudi drukčiji uvid u svađe i probleme s kojima se nosimo. Jednom kada opraštanje prihvatimo kao put liječenja, i kada nam više nije potrebna pomoć treće oso-be, ostaje spoznaja da nas u problemima i mu-kama zapravo nikada nije bilo dvoje. U našemu braku Bog je uvijek bio onaj treći, koji je svo-jom Riječju blagoslovio naš savez i želio da taj blagoslov donosi rod. Obećana zemlja za brak zrela je i prokušana ljubav i bračni partneri u takvoj ljubavi znaju da su joj izvor i ušće u tro-jedinome Bogu.

72 | 6 | rujan 2016. |

Crtice iz psihologije

Etimološko značenje riječi dolazi iz grčkoga jezika: ενεργεıα – rad, učinak; βiοs – život. Energija je prema defi ni-

ciji djelotvorna sila, životna djelatnost, od-lučnost, odrješitost. Energija je u fi zici (ozna-ka E) sposobnost nekoga tijela ili sustava da obavi neki rad; promjena energije jednaka je izvršenome radu i može se mjeriti. Mjer-na jedinica energije zove se džul [joul – J] u čast engleskome fi zičaru Jamesu Presco u Jouleu. Ali to nije slučaj s bioenergijom koja se ne može mjeriti. Svako tijelo zrači određenu elektromagnet-sku energiju koju mogu zabilježiti poseb-ni uređaji za dijagnostiku poput EEG-a ili EKG-a. Problem je, nažalost, što ta energija nema terapijska svojstva premda se mnogi bioenergetičari i iscjelitelji pozivaju upravo na nju. Međutim, većina praktičara bioener-gije vjeruje da energija koja ispunja svemir tvori osobito energetsko polje kod svake oso-be koje se naziva »ljudsko energetsko polje«

Mario Petrović, mag. theol.

Što je bioenergija?

Bioenergija znači isto što i biopotencijal, bioplazma, prana, chi, ki, fluid, energetska supstanca, biopolje, orgonska energija, univerzalna ili životna energija.

(human energy fi eld, HEF), biopolje ili bioe-nergija. Vjeruju da HEF ili aura ima određenu frekvenciju te se pomoću sustava čakri uli-jeva u ljudsko tijelo te da bolest nastaje po-remećajem biopolja, a potom se prenosi na tijelo i emocije. Praktičari energetske medi-cine tvrde da homeostazom HEF-a dolazi do izlječenja cijeloga ljudskoga organizma.

Kirlijanova fotografi ja – dokaz postojanja bioenergije?Kao dokaz da svako tijelo ima biopotencijal ili bioenergiju navodi se Kirlijanova fotogra-fi ja. Godine 1939. ruski istraživač Semyon Davidovich Kirlian (1898. – 1978.) aparatom za elektroterapiju fotografi rao je ruke pri-mjenom snažnoga napona. Ruke su se na fotografi ji pojavile obavijene svijetlim kru-govima crvene, plave i žute boje, ponekad s prugama, odnosno točkama. Neki su znan-stvenici ocijenili da Kirlijanova fotografi ja predstavlja »vitalne energije« i mogućnost

| 6 | rujan 2016. | 73

Virusi i antivirusi u Crkvi

fotografi ranja bioenergije koja struji iz bio-energetičarevih ruku. Međutim, istraživanja su pokazala da se promjenom činitelja, kao što je vlažnost snimanoga objekta, jačina pri-tiska na fi lm itd., mijenjaju boja, oblik, veli-čina i intenzitet slike. Da bi se slike smatrale znanstvenima potrebno je da fotografi je sni-mljene u istim uvjetima imaju dosljedne i po-novljive rezultate, ali tomu nije tako. Na fo-tografi jama novčića, spajalica i kapljica vode, koje su snimane istom tehnikom, jasno se vide slični krugovi svjetlosti iako su to stvari za koje se tvrdi da nemaju biopotencijal⁉

Znanstvena neutemeljenost bioenergijeIako su znanstvenici dokazali da Kirlijanova fotografi ja nije autentični dokaz za postoja-nje bioenergije, većina iscjelitelja i dalje se drži nje kao ključnoga dokaza. Zbog toga je američki Kongres 1998. pri Nacionalnome institutu za zdravlje osnovao i posebnu orga-nizaciju koja se bavi proučavanjem alterna-tivnih medicinskih tehnika: National Center for Complimentary and Alternative Medicine (NCCAM), kako bi građane zaštitio od mo-gućih prijevara. Pišući o tehnikama liječe-nja koje se temelje na »energiji«, NCCAM je zaključio da većina njih nije znanstveno valjana. Istaknuli su da treba razlikovati dvi-je vrste energije: energiju koja je stvarna i znanstveno provjerljiva te energiju koja je samo navodna, ali nedokaziva. Victor Sten-ger, profesor emeritus fi zike i astronomije na sveučilištu Hawaii, izjavio je da ni najpreci-zniji detektori poznati znanosti kod čovjeka nikada nisu otkrili ni trag bioenergije, sto-ga je očito riječ o nekome obliku »duhovne energije« kojom se želi postići učinak na fi -zičko zdravlje.

Bioenergija i spiritizamTerapeutska svojstva koja bioenergija na-vodno posjeduje imaju svoje okultne izvore koje mnogi praktičari skrivaju. Ipak, neki otvoreno priznaju da u izvođenju tretmana surađuju s duhovima. Primjer reikija vrlo je zoran: majstori reikija govore o duhovima vodičima kao pomagačima kod izvođenja te-rapeutskih radnji. Kod nekih je riječ o jedno-me, a kod nekih o više duhova vodiča. Takav se pristup u new ageu naziva channeling ili kanaliziranje, gdje je majstor, praktičar ili is-cjelitelj kanal za energiju i sile koje su oko njega, a koju provodi do pacijentova tijela. Na taj način prikriveni spiritizam postaje dio stvarnosti i života onoga koji se izlaže ova-kvim iscjeliteljskim postupcima. Posljedice mogu biti katastrofalne.

Učinkovitost i opasnosti bioenergijeZnakovito svjedočanstvo daje o. Joseph-Ma-rie Verlinde, trenutno svećenik, u mladosti predan učenik jednoga gurua, a u Belgiji ka-snije poznat kao energoterapeut: »Kada sam bio u stanju psihičke (medijske) pasivnosti, dozvoljavao sam Sotoni služiti se mnome. Nisam bio opsjednut jer sam za vrijeme svih okultnih praksi svakodnevno sudjelovao na sv. misi, puno vremena posvećivao sam ado-raciji, molio sam krunicu i izvršavao svaka-kve znane mi pobožne prakse, a to je nemo-guće kada je netko opsjednut«. Kada su mu se pojavljivale sumnje u to da umijeća oz-dravljanja dolaze od Boga, otac Joseph-Marie prisjeća se da su ga poznanici uvjeravali da ne može biti drukčije zbog toga što pomaže ljudima. Potpuno oslobođenje od demonsko-ga utjecaja kod njega je nastupilo nakon devet godina molitve i egzorcizma. Tada je

74 | 6 | rujan 2016. |

Virusi i antivirusi u Crkvi

utvrdio da je izgubio sposobnost »ozdravlja-nja« bioenergijom. Otac Joseph-Marie Ver-linde zajedno sa skupinom znanstvenika sa sveučilišta u Lyonu dulje je vrijeme istraži-vao ljude koji su bili podvrgnuti bioenergiji. Otkrivene su sljedeće zakonitosti: događalo se da su osobe koje su se osjećale ozdravljene nakon izvjesnoga vremena dobivale druge, još opasnije bolesti. Poznati su smrtni sluča-jevi odmah nakon »terapije«. U noći nakon televizijske seanse poznatoga ruskoga iscje-litelja Anatolija Kaspirovskog, 8. listopada 1989. godine, u Moskvi je umrlo četiri puta više ljudi nego drugih dana. Je li ovo slučaj-nost? Promatranjem su primijećene nega-tivne psihičke posljedice bioenergije: nemir, anksioznost, depresija, samoubilačke misli, svadljivost, agresija itd. Isto tako primijećene su negativne duhovne posljedice: nametljive svetogrdne misli, zanemarivanje molitve i drugih religijskih obreda, odbojnost prema svemu svetome i đavolska tlačenja.

Besplatno primiste, besplatno dajte! Dar ozdravljanja od Duha Svetoga ne može se kupiti. Djela apostolska opisuju događaje sa Šimunom Magom: »Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca govoreći: ‘Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga.’ Petar mu odvrati: ‘No-vac tvoj zajedno s tobom propao kad si mi-slio dar Božji novcima steći!’« (Dj 8,18-20). Međutim, u novinama i na internetu ima re-klama tečajeva za »iscjelitelje«. Bioterapeut Zdenko Domančić npr. nudi tečajeve biote-rapije za 750 eura, od I. tečaja pa sve do III. tečaja u iznosu od 2850 eura! Ovdje se sje-ćam svjedočanstva jedne vježbateljice čija je

sestra bila teško bolesna od karcinoma, išla je na ove tečajeve i skupo ih platila. Bolest je naizgled bila nestala. Nakon tri mjeseca sta-nje se naglo pogoršalo i morala je u bolnicu zbog metastaza po cijelome tijelu, nakon tje-dan dana umrla je.

Što nakon? Ako je netko bio kod bioenergoterapeuta ili drugoga iscjelitelja, trebao bi to priznati u sakramentu pokore, koji je pouzdan eg-zorcizam, pogotovo ako kod sebe primjeću-je neke uznemirujuće manifestacije. Trebao bi se tada odreći zla jednostavnim riječima, npr.: »Odričem se Sotone i svih okultnih po-vezanosti bilo s kime. Predajem se Isusu koji je moj Otkupitelj i Gospodin«. Treba moliti za ozdravljenje u pouzdanoj i ustrajnoj moli-tvi. »Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će mo-litva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići i ako je sagriješio, oprostit će mu se.« (Jk 5,14-15)

Korištena literatura:OʼMathuna, J. i Larimore, W. (ur.) 2009. Alter-nativna medicina. STEPress i Veritas. Zagreb.

Dobrilla, G. 2008. Alternativna medicina. Kri-tički vodič kroz nekonvencionalne načine lije-čenja. Veritas. Zagreb.

Blažević, J. (ur.) 2010. Crkva i medicina pred izazovom alternativnih iscjeliteljskih tehnika. Veritas. Zagreb.

Airey, R. i Houdret, J. 2007. Priručnik alterna-tivnog liječenja. Školska knjiga. Zagreb.

Verlinde, J-M., 2007. Zabranjeno iskustvo. Od ašrama do samostana. Verbum. Split.

| 6 | rujan 2016. | 75

Virusi i antivirusi u Crkvi

Duhovna pjesma »Da Te samo dotaknem« posebna je, drukčija, dovoljno stara da je svi znaju, a opet uvijek iznova zanimljiva i vrijedna. Raduje me što sam uspjela upoznati autoricu pjesme, s njom razgovarati i predstaviti povijest ove pjesme.

Ova lijepa glazbeno-duhovna priča započela je s Danijelinim obraće-njem 1991. godine kad je njezin su-

prug otišao u rat. Djece nisu imali, a ona je ostala sama, suočena s neizvjesnošću i bri-gom za supruga. Tražeći mir, počela je po-hađati vjeronauk u Katoličkoj Crkvi. Nakon mjesec dana vjeronauka odlučila je predati život Gospodinu. Duboko je doživljavala snagu Božje Riječi, veličinu dara sv. mise,

Da Te samo dotaknemMaja Fabris, mag. mus.

Daniela Sisgoreo Morsan (Križevci, 1954.), arhitektica i kantautorica popularne duhovne glazbe

Foto

albu

m D

anije

le S

isgo

reo

Mor

san

76 | 6 | rujan 2016. |

primala je iscjeljenje svojih sjećanja i napa-jala se Božjom ljubavlju. Tijekom iduće dvije godine započela je sa sviranjem i pisanjem duhovnih pjesama. Stalno ju je potresalo

treba odmotati. Njezina slavljenička služba u franjevačkome samostanu na zagrebačkome Kaptolu proširila se idućih godina, usprkos problemima sa zdravljem. Godine 1999. naš-la se na jednoj duhovnoj obnovi i za vrijeme pričesti sjedila je pored nogu svećenika koji je pričešćivao. Bila je uronjena u molitvu, ali je osjetila da haljine svećenika dotiču njezi-nu odjeću i sjetila se evanđeoskoga odlomka o ženi koja je s vjerom dotakla Isusove halji-ne i pritom ozdravila od dugogodišnjega kr-varenja. Daniela je u svećeniku prepoznala Kristovu prisutnost i zavapila Gospodinu da je dotakne i u njoj ozdravi sve ono bolesno. Kad se nakon seminara vratila kući, u srcu je osjećala nadahnuće za melodiju i tekst pje-sme. Zapisala je te poticaje i novonastalu je pjesmu ubrzo počela izvoditi na susretima. Danas svjedoči kako tada nije primila iscje-ljenje tijela za koje je molila, ali je primila iscjeljenje srca, a svjedočila je i brojnim dru-gim iscjeljenjima koja je Gospodin po toj pjesmi kasnije činio. Godine 2001. snimila je CD pod naslovom »Da Te samo dotaknem«, a 2002. ova je pjesma proglašena duhovnom pjesmom godine na Radiju Mir Međugorje. Kad sam Danijelu pitala kako joj je danas pjevati tu pjesmu i što prema njoj osjeća, od-govorila je: »Volim je jer je u njoj sadržano zaista sve što sam u tom trenutku osjećala i proživljavala, ali ponekad imam osjećaj kao da je nisam ja napisala, kao da je ta pjesma poput djeteta koje moraš pustiti da bi imalo svoj život i ostvarilo svoj poziv. Ta pjesma nikad nije bila cilj, već samo sredstvo kojim sam ljude htjela približiti Bogu. Bog je cilj.« Mislim da ćete se složiti sa mnom da je Da-nijeli to i uspjelo!

pitanje: »Bože, zar si pozvao mene?« Gos-podin joj je govorio da je ona njegovo vri-jedno stvorenje i da sva njegova djeca imaju darove, samo ih uz pomoć njegove ljubavi

Daniela je 2009. godine posjetila Jeruzalem. Kupujući suvenire u muslimanskoj četvrti Staroga grada, našla se u nezgodnoj situaciji jer je vlasnik dućana očekivao cjenkanje. Daniela mu je rekla: »Oprostite, ja se cjenkati ne znam. Znam jedino pjevati.« On ju je tada pozvao u svoju kuću da nešto otpjeva. Daniela je prihvatila poziv i zapjevala »Da Te samo dotaknem«. Pjevajući svoju pjesmu jednome muslimanu u srcu Jeruzalema i moleći pritom da ga Gospodin blagoslovi, iznova je doživjela univerzalnost Božje ljubavi – u njemu smo svi jedno.

| 6 | rujan 2016. | 77

Moje će te usne slaviti

Moje će te usne slaviti

Da Te samo dotaknem

Not

ni z

apis

: Maj

a Fa

bris

, mag

. mus

.

Knjiga »Upravljanje nutar-njim životom – duhov-no vodstvo i putovanje

Bogu« autora Daniela Burkea i o. Johna Bartuneka (Biblioteka Stella Maris) podijeljena je na više poglavlja koja sustavno tumače pitanje duhovnoga vodstva. U knjizi nalazimo iscrpne odgovore na pitanja što duhovno vodstvo jest, je li nam ono zaista potreb-no, jesmo li za njega spremni te kako pronaći i odabrati duhovni-ka. Sustavnim razlaganjem knjiga nudi rješenja te je korisna svima koji se općenito bave duhovno-šću, a osobito pojedincima koji se više bave duhovnim vodstvom. Čitajući je, nailazimo na zanimlji-ve činjenice. Autor, koji je i sâm laik, na više mjesta spominje lai-ke kao duhovne vođe. Ovo je vrlo značajno jer danas prevladava mit da duhovni vođa može biti samo svećenik. Autor tako isti-če da je Ivan Pavao II. u svojim početcima za duhovnoga vođu imao laika. Knjiga je prepuna praktičnih savjeta i smjernica za duhovni život. U poglavlju »Moja

Upravljanje nutarnjim životomDuhovno vodstvo jest praksa koju Crkva provodi od sa-mih početaka. Tijekom stoljeća doživljavala je uspone i padove da bi zanimanje za duhovno vodstvo u posljednje vrijeme ponovno oživjelo.

odgovornost unutar odnosa du-hovnog vodstva« nalazimo do-bro razrađene vrline poučljivosti i poslušnosti. Svjedoci smo kako su upravo ove dvije sastavnice duhovnoga života vrlo važne za napredak u duhovnosti. Knjiga je odraz autorova iskustva jer u odlomku »Duhovna samoprocje-na« nalazimo alate/tablice koje nam mogu pomoći u revnijemu sudjelovanju u sakramentalnome i molitvenome životu te duhov-no-intelektualnome razvoju. Ta-blice su vrlo jednostavno sastav-ljene. Izlaganje o korijenskome grijehu srž je knjige gdje autor propituje što korijenski grijeh jest i kako ga prepoznati. Prika-zom manifestacijâ korijenskoga grijeha pisac dovodi do oholosti, ključne zapreke u duhovnome ra-stu. Istovremeno nudi i oružje za borbu protiv oholosti uz pomoć pomno razrađenih listâ samo-procjene koje nam jasno ukazu-ju, ako ih otvorena srca i iskreno ispunjavamo, gdje korijen pro-blema jest. Kao pomoć ponuđene su tri liste za tri grijeha: oholost,

taštinu i požudu. Klasičnim uče-njem iz učiteljstva Crkve o trima putevima duhovnoga života au-tor proširuje koncept duhovnoga vodstva i ujedinjuje staro i novo. Koncept o trima putevima odav-no je poznat i govori o putu čišće-nja, prosvjetljenja i sjedinjenja. Od mlake pobožnosti do potpune svetosti odvija se samodijagno-sticiranje trenutnoga duhovnoga napretka namijenjenoga svakome tko istinski traži put k Bogu. Put duhovnoga razvoja uzak je jer široki put vodi u propast. Ostati na uskome putu moguće je uz po-moć duhovnoga vođe koji će znati prepoznati što nam je i u kojemu trenutku potrebno. Stoga, knjiga koju vam predstavljamo odlično je oruđe za svakoga tko se nalazi na putu duhovnoga sazrijevanja, ali i za nas u duhovnim vježbama jer se duhovno vodstvo i prati-teljstvo međusobno prožimaju na više mjesta.

Mario Petrović, mag. theol.

| 6 | rujan 2016. | 79

Prikaz knjige

DV1997. – 2017.

Iñ I go!

Na prvi pogled, naivna nam umjetnost djeluje naivnom. Veliča prirodu, selo, jednostavan život običnoga čovjeka. Djeluje nam previše obično da bi nam bilo važno. Upravo Ivan Lacković Croata u toj jednostavnosti čuje riječi koje nas uče većoj važnosti života nego što nam se to na prvi pogled čini. Uče nas nadi.

Nježnost svijeta, Ivan Lacković CroataNikola Bolšec, mag. phil.

Ivan Lacković Croata (Batinske, 1932. – Zagreb, 2004.)

• Radio je kao poštar u Zagrebu i okolici. • Pohađao je tečajeve slikanja te od 1962.

godine slikarsku radionicu Krste Hegedu-šića.

• Godine 1963. po prvi se put potpisuje do-datkom Croata.

• Godine 1970., zajedno s hrvatskim sli-karima Ivanom Rabuzinom, Mijom Kova-čićem i Ivanom Večenajem, u privatnoj je audijenciji kod bl. pape Pavla VI. povodom skupne izložbe u Rimu.

• Od 1991. dragovoljac Domovinskoga rata.

Foto

: Arh

iv H

MN

U

Stara šuma, Ivan Lacković Croata, 1970., tuš na papiru

Foto

: Arh

iv H

MN

U

| 6 | rujan 2016. | 81

Radost stvaranja

Hrvatska naivna umjetnost odavno se proslavila diljem svijeta gdje djela mnogih naših naivnih slikara zauzima-

ju važna mjesta u priznatim galerijama i mu-zejima. Počašćeni i priznati zaslužili su svoje mjesto u analima povijesti umjetnosti. No če-sto se doima da su upravo zbog svoje naivnosti jednostavna prikazivanja običnih stvari i malih ljudi ostali izložbenim primjerkom i svjedokom nečega prošloga i zaboravljenoga. Ipak, u tome se očituje njihova svježina, u bilježenju nečega što je prostomu oku nevidljivo. Među hrvatskim naivnim slikarima, svojim se motivima, a ponajviše stilom, ističe Ivan Lac-ković Croata. Smatra se da je on najprofi njeni-ji, odnosno da mu je crtež najdotjeraniji. Iako je rođen u selu Batinske u Podravini, većinu je životnoga i radnoga vijeka kasnije proveo u gradu. No nikada nije zaboravio svoj rodni po-dravski kraj koji mu je u sjećanje kao vječnu baštinu ostavio djetinji doživljaj zbilje.

Jednostavnost, prisnost i nježnostPrije svega naivac, bez ikakva pogrdnoga znače-nja, slikar je to koji izrazito neposredno i inten-zivno doživljava i živi svijet oko sebe. Naivac je zapravo osoba koja je poput djeteta prisna i bli-ska sa svijetom s kojim je u dubokome zajedniš-tvu. On je intiman sa svojom dušom u kojoj je pohranjen sam svijet. Posebnost se toga svijeta duše i duše svijeta, koju je Ivan Lacković Croata dojmljivo naslikao, može sažeti u tri riječi: jed-nostavnost, prisnost i nježnost. Jednostavnost se očituje u njegovu izboru motiva. On slika drveće, cvijeće, polja, grmlje, šumarke, kuće, crkve, sela, ptice, ljude, nebo, sunce i oblake u različitim situacijama i stanjima. To su obične i svakodnevne stvari s kojima se susrećemo. Vidi-mo ljude u hodu, leđima okrenute prema zalaze-ćemu suncu; granje, plave potočnice ili crvene makove; drvene hiže pod snijegom; ptice u letu. Te nam stvari znače nešto temeljno ljudsko, s čime imamo blizak odnos. One nam prostim

Velika jesen, Ivan Lacković Croata, 1983., ulje na staklu

Foto

: Arh

iv H

MN

U

82 | 6 | rujan 2016. |

jezikom, koji mogu razumjeti najmanji, govore duboke stvari i pričaju svoju priču. Upravo je zato selo središnji motiv Ivana Lackovića Cro-ate. Iz jednostavnosti se razvija prisnost. Male stvari nadohvat ruke najdraže su nam jer su dio nas, one stvaraju naš svijet. No one ne ostaju samo u nama. Mi izlazimo prema njima. Croata u tome prisnome zajedništvu sa svojim motivi-ma, u jednostavnome doživljavanju, ulazi u de-talje. On ih izrazito preciznom rukom naglaša-va i kistom vjerno prenosi u pojedinosti mekih boja. Ono što mu granje i cvijeće pripovijedaju želi dosljedno prenijeti ne sakrivši ni jednu ri-ječ, ni jednu posebnost, dajući glas najmanjima, to jest detaljima. Zapravo izražava ljubav i na-stoji zabilježiti sve ono što je u vremenu, u sje-ćanju, što neumitno prolazi, a što je bitno.

Topla neumoljiva prolaznost svijetaZapravo je neumoljiva prolaznost svijeta na-dahnjujuća i topla. Zato su zimski ili kasno-jesenski pejzaži sutonskoga ugođaja posebno

dojmljivi i možda nam najviše govore. U sre-dištu slikâ nalazi se gaj najčešće sa selom i cr-kvom, dok pozadinom vlada zalazeće sunce. Dominiraju blage boje. Pa ako je i prikazana hladnoća zime, ona djeluje nevjerojatno toplo, u čemu se u konačnici i očituje nježnost svijeta. To je ujedno i svrha njegovih slika. Odvija se svojevrsno posvećenje života i objava gledate-ljima da se ne treba bojati života, da ono što nam je tako svagdanje blisko ukazuje na ono bitno i važnije što nas čuva. Ono sjetno, suton-sko i zimsko podsjeća nas na život u Bogu. Slike Ivana Lackovića Croate su znak da smo svi mi, u zajedništvu sa svijetom, u velikoj procesiji, da smo putnici, prema konačnome cilju navješte-nome u srcu našega svijeta. Mi smo hodočasni-ci prema onostranosti, prema Bogu.

Posjetite:• Hrvatski muzej naivne umjetnosti (Sv. Ćirila i

Metoda 3, Gornji grad, Zagreb)• Galeriju Batinske – Ivan Lacković Croata

(Kanalska 11, Batinske, 48 356 Ferdinandovac)

| 6 | rujan 2016. | 83

U ovoj rubrici objavljujemo

pjesme i prozu nastalu u duhovnim vježbama.

Šaljite nam svoje radove na: casopis@injigo.com

Sv. Faustina Kowalska – posrednica poruke o Božjemu

milosrđu. Sv. Faustina, Helena Tchórzewska.

Stihovi su nastali kao plod razmatranja u du-hovnim vježbama od 30 tjedana 2014. 2015. u razmatranju petoga dana 29. tjedna: razma-tranje kako da postignemo ljubav. Četvrta toč-ka [237].

Zahvala milosrđu BožjemuHvala ti, milosrđe Božje,na tvojim pozivima.Ti me ne mimoilaziš,ljubim te, milosrđe Božje!

Usađuješ u meni riječ Božju,daruješ moj um i moj razum.Štitiš moj duh;ti zagrljaj si Božji mene!

Kako si divno!Kako osvajaš!

Ti vječno si kao ljubav Božja;Božja si prisutnost.Božje si sutra za mene,pratitelj u providnost Božju!

Vodiš dušu k ljubavi Božjoj,opasuješ je u svoj zagrljaj!Čvrsto se opireš da me zaštitiš,kako me ne daš od Boga!

Sve se trese dok se ti boriš za mene!Zapitah se jednom, dvaput tko si, što si?!

Sada znam: POLJUBAC BOŽJI!Augusta, Senj, 7.5. 2015.

» Gledat ću kako sva dobra i svi darovi do-laze odozgo; tako, na primjer, moja ograni-čena moć dolazi od one najviše i neizmjer-ene ondje gore; tako i pravda i dobrota, pobožnost, milosrđe itd., kao što od sunca dolaze zrake, iz izvora vode itd. (…)«

»Duhovne vježbe«, br. 237

Iz srca mi naviru riječi divne:

pjesmu svoju ja kralju pjevam,

jezik mi je k’o pisaljka hitra pisara.

Ps 45 (44),2

Foto

: »Lj

ubite

jedn

i dru

ge!«

, žup

a Tr

novč

ica

(s d

opuš

tenj

em)

84 | 6 | rujan 2016. |

Ti si, Bože, pravo nadahnuće

Kronika događanja

VELJAČA 2016.6. veljačeHR – Đakovo: lokalni susret člano-va Zajednice Injigo s područja Đako-vačko-osječke nadbiskupije vodila je dr. sc. Marica Čunčić, prisutno 12 od 15 članova i vlč. Tomislav Ćorluka.HR – Rijeka: škola za pratitelje; 15 sudionikaBiH – Mostar: škola za pratitelje; 42 sudionika7. veljačeHR – Ploče: škola za pratitelje; 18 sudionikaHR – Slavonski Brod: škola za pra-titelje; 11 sudionika8. veljače HR – Dalj: škola za pratitelje iz Nje-mačke na hrvatskome jeziku; 15 pra-titelja; videovezom9. veljače HR – Dalj: škola za pratitelje iz Au-strije i Njemačke na njemačkome je-ziku; 4 pratitelja; videovezom10. veljačeHR – Dalj: škola za pratitelje iz Au-strije i Švicarske na hrvatskome jezi-ku; 10 pratitelja; videovezom13. veljačeHR – Split: peti veliki mjesečni su-sret; oko 50 sudionika14. veljačeHR – Zagreb: peti veliki mjesečni susret; oko 250 sudionika HR – Slavonski Brod: peti veliki

mjesečni susret; oko 50 sudionikaBiH – Kruševo: peti veliki mjesečni susret; 104 sudionikaRADIO – »Radio Marija« Saraje-vo: predstavljanje Programa i Zajed-nice Injigo; voditeljica: Dragana La-sica; gosti: Šima Ćilić, Marija Sivrić i Ivana Bilać, članice Zajednice Injigo. Vidi više na str. 91

20. veljačeHR – Kuče: lokalni susret članova Zajednice Injigo s područja Zagre-bačke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 12 od 20 članovaHR – Vinkovci: škola za pratitelje; 11 sudionikaHR – Osijek: škola za pratitelje; 26

Četiri mjeseca Programa i Zajednice InjigoDonosimo kroniku sljedećih događaja: susreti Zajednice Injigo i Vijeća Zajednice Injigo, veliki susreti vježbatelja i pratitelja, škole za pratitelje i druge događaje od 1. veljače do 31. svibnja 2016. godine. Ovdje ne spominjemo susrete s uputama za razmatranje u duhovnim vježbama u svakodnevnome životu od 30 tjedana ni susrete pratitelja. To bi zauzelo mnogo prostora jer je u navedenu razdoblju održano 310 takvih susreta ili u prosjeku oko tri dnevno.

sudionika21. veljačeHR – Kuče: 32. sastanak Vijeća Za-jednice Injigo; prisutno 6 od 8 člano-vaBiH – Livno: škola za pratitelje; 18 sudionika24. veljačeVATIKAN – Biblioteca apostoli-ca vaticana: dr. sc. Marica Čunčić prisustvovala promociji vatikanske marke Misericordiae Vultus u Vati-kanskoj biblioteci i susrela se s auto-rom marke Pierluigijem Isolom. Vidi više na str. 91.ITALIJA – Rim: dr. sc. Marica Čun-čić susrela se sa šestero vježbatelja i pratitelja u Rimu.

Rad u radionicama. Škola za pratitelje u Đakovu 27. veljače 2016. Vlč. Tomislav Ćorluka.

Foto

: Inj

igo/

arhi

v

| 6 | rujan 2016. | 85

Kronika događanja

27. veljačeHR – Đakovo: škola za pratitelje; 18 sudionika i vlč. Tomislav Ćorluka

OŽUJAK 2016.TISAK – »Book«, mjesečnik za pro-micanje nove evangelizacije, br. 75; objavio je razgovor s Domagojem Pe-navom, članom Zajednice Injigo. Vidi više na str. 91-925. ožujkaBiH – Vionica: lokalni susret člano-va Zajednice Injigo iz BiH vodila je Šima Čilić; prisutno 12 od 13 članova12. ožujkaHR – Kuče: 33. sastanak Vijeća Zajednice Injigo; prisutno 7 od 8 članovaHR – Nova Gradiška: škola za pra-titelje; 9 sudionika13. ožujkaHR – Zagreb: šesti veliki mjesečni susret; oko 250 sudionika

HR – Slavonski Brod: šesti veliki mjesečni susret; oko 50 sudionikaHR – Split: šesti veliki mjesečni su-sret; 50 sudionikaBiH – Kruševo: šesti veliki mjesečni susret; 115 sudionika14. ožujkaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Nje-mačke na hrvatskome jeziku; 9 prati-telja; videovezom15. ožujkaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Au-strije i Njemačke na njemačkome je-ziku; 6 pratitelja; videovezom16. ožujkaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Au-strije i Švicarske na hrvatskome jezi-ku; 6 pratitelja; videovezom18. – 19. ožujkaŠVEDSKA – Stockholm: duhovna obnova; 20 sudionika 20. ožujkaTELEVIZIJA – HRT – emisija

»Pozitivno«: gošća – ravnateljica Staroslavenskoga instituta dr. sc. Ma-rica Čunčić. Vidi više na str. 93

TRAVANJ 2016.2. travnjaHR – Kuče: 34. sastanak Vijeća Zajednice Injigo; prisutno 7 od 8 članova9. travnjaHR – Split: sedmi veliki mjesečni su-sret; oko 60 sudionika10. travnjaHR – Ploče: u sklopu pastirsko-ga pohoda župama Neretvansko-ga dekanata splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić po-hodio je župu Blažene Djevice Marije Kraljice Neba i Zemlje. Po završetku misnoga slavlja mons. Barišić susreo se s vjernicima i upo-znao se s njihovim radom u župi i gradu. »Nadbiskup je poticajne ri-ječi uputio i molitvenoj zajednici ‘Injigoʼ«. Internetska stranica Split-sko-makarske nadbiskupije (h p://www.smn.hr/home/541-pastirski-po-hod-nadbiskupa-barisica-plocama; 5. 8. 2016.). Članovi Zajednice Injigo darovali su nadbiskupu knjigu dr. sc. Marice Čunčić: »Dođi, slijedi me« i časopis »Injigo«. Videozapis: emisi-ja »Radosna vijest«: h ps://www.yo-utube.com/watch?v=23w8ZiL7BCk.HR – Zagreb: sedmi veliki mjeseč-ni susret; oko 250 sudionika HR – Slavonski Brod: sedmi ve-liki mjesečni susret; oko 50 sudio-nikaBiH – Kruševo: sedmi veliki mje-sečni susret; oko 110 sudionika

15. travnjaRADIO – Hrvatski katolički radio – emisija »Radio press«: Tajnica Programa Injigo Ana Talajić predsta-vila peti broj časopisa »Injigo«

Ploče, susret vježbatelja s mons. Marinom Barišićem, splitsko-makarskim nadbiskupom povodom pastirskoga pohoda župama Neretvanskoga dekanata 10. 4. 2016. S desne strane: don Senko Antunović, župnik župe Blažene Djevice Marije Kraljice Neba i Zemlje u Pločama, mons. Marin Barišić i Suzana Puljić.

Snim

ila: D

ubra

vka

Prsk

alo

86 | 6 | rujan 2016. |

Kronika događanja

HR – Vukovar: duhovne vježbe u šutnji; 5 pratitelja i 26 vježbatelja14. i 15. svibnjaHR – Baške Oštarije: završni susret za Gospićku, Šibensku i Za-darsku (nad)biskupiju; oko 80 sudi-onika 19. – 22. svibnja HR – Ploče: duhovne vježbe u šut-nji; 4 pratitelja i 15 vježbatelja25. – 29. svibnja ITALIJA – Asiz – Rim – La Storta: hodočašće »Stopama sv. Ignacija«; 50 hodočasnika. Vidi više na str. 94-10026. – 29. svibnja HR – Krk: duhovne vježbe u šutnji; 3 pratitelja i 13 vježbateljaHR – Vukovar: duhovne vježbe u šutnji; 3 pratitelja i 10 vježbatelja

16. travnjaHR – Kuče: lokalni susret članova Zajednice Injigo s područja Zagre-bačke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 10 od 20 članova23. travnjaHR – Vinkovci: škola za pratitelje; 30 sudionika23. – 24. travnjaHR – Split: duhovna obnova za pra-titelje; 38 sudionika 25. travnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Nje-mačke na hrvatskome jeziku; 7 prati-telja; videovezom26. travnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Au-strije i Njemačke na njemačkome je-

ziku; 6 pratitelja; videovezom27. travnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Au-strije i Švicarske na hrvatskome jezi-ku; 6 pratitelja; videovezom

SVIBANJ 2016. 1. svibnjaHR – Kuče: 35. sastanak Vijeća Za-jednice Injigo; prisutno 6 od 8 člano-va8. svibnjaHR – Slavonski Brod: osmi i završ-ni veliki mjesečni susret za Zagrebač-ku i Đakovačko-osječku metropoliju; oko 300 sudionikaBiH – Kruševo: 8. i završni veliki mjesečni susret; 125 sudionika 12. – 15. svibnja

Krk, sudionici duhovnih vježbi u šutnji, 26. – 29. 5. 2016.

Snim

ila: A

nita

Ivan

ović

| 6 | rujan 2016. | 87

Kronika događanja

Riječi svjedočanstvaŽeljela bih reći koliko mi znače naši mali susreti koje imamo svaka dva tjedna. Svje-dočanstva koja pritom čujem otvaraju mi vjeru u Isusa, njegovu živu prisutnost, živu osobu s kojom se razgovara i živi kao s pri-jateljem s kojim je moguće razgovarati, drugovati, koji je jednostavno živ. Ta svje-dočanstva njegove prisutnosti braće i se-stara s maloga susreta veoma mi pomažu u borbama, kušnjama, razmatranjima… Ho-dajući tako ulicom i razmišljajući o tome, nadošle su mi riječi iz Svetoga pisma: »Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i ri-ječju svojega svjedočanstva« (Otk 12, 11). Zaista, riječi svjedočanstva s malih susre-ta pobjeđuju, razgrnu zlo u mojemu živo-

Irena Đerđa, vježbateljica u drugome krugu duhovnih vježbi rado dolazi na male susrete u crkvu Svete Mati Slobode na zagrebačkome Jarunu.

Mali susreti vježbatelja (veljača – svibanj 2016.)

Na 52 mjesta održano je 195 malih susretaU razdoblju od veljače do svibnja 2016. vježbatelji su se rado odazivali malim susretima. Odr-žano je 195 malih susreta na 52 mjesta.

tu… I to je toliko dragocjeno… Zato, brate i sestro, svjedoči na susretima o svojemu Bogu. I kad ti se čini nešto malo i neznatno, i kad se sramiš kakav ćeš dojam ostaviti, i kad ti srce tuče… Nije važno. Idi, svjedoči o svojemu Bogu jer je riječ tvojega svjedo-čanstva slava Gospodnja!

Foto

: Inj

igo/

arhi

v

Snim

ila: P

etra

Din

jašk

i/Inj

igo

Mali susret u Münchenu, listopad 2015.

Završni veliki mjeseč-ni susreti održani su u svibnju 2016. na

tri mjesta: za Zagrebačku i Đakovačko-osječku me-tropoliju 8. svibnja 2016. u crkvi sv. Nikole Tavelića u Slavonskome Brodu, vodila ga je dr. sc. Marica Čunčić, a okupilo se oko 300 sudi-onika. Došla su četiri auto-busa: jedan sa sudionicima iz Đurđevca, Bjelovara, Ko-privnice i Sesveta, jedan iz Zagreba, jedan iz Osijeka i jedan iz Vinkovaca. Isto-ga se dana u pastoralno-me centru župe sv. Ilije proroka u Kruševu, BiH, okupilo 125 sudionika, a susret je vodila

Šima Čilić. Završni susret sudionika duhov-nih vježbi s područja Gospićke i Šibenske

biskupije te Zadarske nadbiskupi-je održao se 15. svibnja u Pastoral-nome centru u Baškim Oštarijama. Okupilo se oko 80 sudionika. Susre-tu je prethodilo Duhovsko bdjenje u subotu 14. svibnja, koje je predvodio kancelar Gospićko-senjske biskupije preč. Marinko Miličević, duhovnik Zajednice Injigo. Veliki završni su-sret vodila je Ana Knežević.

Snim

ila: M

. K./

Injig

o

Završni susret za Zagrebačku i Đakovačko-osječku metro poliju u Slavonskome Brodu 8. 5. 2016.

Završni susret za Bosnu i Hercegovinu u Kruševu 8. 5. 2016.

Snim

ila: Š

ima Č

ilić

Kronika događanja

Završni susreti sudionika duhovnih vježbi od 30 tjedana u svibnju 2016.

Završni susreti u Slavonskome Brodu, Kruševu i Baškim Oštarijama

Priredile: Ivana Šimunić i Ana Talajić

| 6 | rujan 2016. | 89

U duhovnim je vježbama od 30 tjeda-na 2015. – 2016. godine bilo ukupno 3276 upisanih sudionika, od toga 572

muškarca ili 17,46 % te 2704 žene ili 82,54 %. Postotak je muških vježbatelja i pratitelja oko jedne petine ili 20 %. To bi mog ao biti omjer prisutnih u hrvatskim crkvama na nedjeljnim misama. Najveća je razlika iz-među broja muških i ženskih sudionika u duhovnim vježbama od 30 tjedana bila 2001. godine: 7 muških ili 12,50 % i 49 ženskih ili 87,50 %, a najmanja je razlika bila 2002. go-dine: 28 muških ili 21,88 % i 100 ženskih ili 78,12 %; slično kao i sljedeće dvije godine: 2003. bilo je 36 muških ili 21,69 % i 130 žen-skih ili 78,31 %. Godine 2004. 59 muških ili 21,07 % i 221 ili 78,93 % ženskih. Struktura

po zemljama bila je tada vrlo jednostavna, skoro su svi bili iz Hrvatske: 2002. godine 126 sudionika iz Hrvatske, 1 iz BiH i 1 iz Slovenije; 2003. godine 161 sudionik iz Hr-vatske, 4 iz BiH i 1 iz Slovenije; 2004. godine 239 iz Hrvatske, 18 iz Slovenije, 14 iz BiH, 8 iz Makedonije, 1 iz Njemačke. Kasnije je uvijek bilo manje muških sudionika u DVŽ. Međutim, kad se pogleda statistika zajedno s duhovnim vježbama u šutnji, slika je druk-čija. Od ukupno 10.813 registriranih sudio-nika u Programu Injigo od 2000. do 2016. godine broj muških je 2251, a ženskih 8562. To je 26% prema 74 %. Iz toga bi se moglo zaključiti da je više muškaraca zainteresira-no za duhovne vježbe u šutnji nego za one od 30 tjedana.

Koliko je sudionika, a koliko sudionica bilo u duhovnim vježbama od 30 tjedana 2015. – 2016. godine?

Priredila: dr. sc. Marica Čunčić

Kronika događanja

Muško: 17,46 % Žensko: 82,54 %

90 | 6 | rujan 2016. |

Statistika

»RADIO MARIJA« SARAJEVO, 14. veljače 2016.

Predstavljen Program i Zajednica Injigo U nedjelju 14. veljače 2016. na »Radio Mari-ji« Sarajevo u emisiji »U potrazi za blagom nebeskim« voditeljica Dragana Lasica ugo-stila je tri članice Zajednice Injigo: Šimu Či-lić, Mariju Sivrić i Ivanu Bilać koje su pred-stavile Program i Zajednicu Injigo. Emisiju možete poslušati na mrežnoj stranici Progra-ma Injigo: www.injigo.com.

DRŽAVA VATIKAN, 24. veljače 2016.

Dr. Čunčić u RimuDr. sc. Marica Čunčić 24. 2. 2016. prisu-stvovala je promociji vatikanske marke Mi-sericordiae Vultus u Vatikanskoj biblioteci (Biblioteca Apostolica Vaticana) i susrela se s autorom slike Pierluigijem Isolom. Uz do-puštenje Vatikanske biblioteke objavili smo tu marku na naslovnici petoga broja časopisa »Injigo« i objasnili njezin sadržaj na stranici 51. Usto, dr. sc. Marica Čunčić susrela se sa šestero vježbatelja i pratitelja Programa Inji-go u Rimu.

»BOOK«, ožujak 2016.

Razgovor s Domagojem Penavom, članom Zajednice Injigo

Kada Isusu dopustite da s vama odigra utakmicu, sve se mijenja. Moj neuspjeh pretvorio se u uspjeh!Priredila: Marija Berić

Što vam prvo padne na pamet kada kažemo »nogomet«? Moć, slava, novac, trud, odrica-nje, uspjeh… ? Današnjim bismo sportašima vjerojatno prilijepili upravo ove »etikete«. No moramo priznati da u svijetu sporta ta-kođer svjedočimo mnogobrojnim obraće-njima. Mnogi poznati sportaši ne srame se javno priznati da vjeruju u Isusa Krista, da je on zaslužan za njihov uspjeh. Vodeći se time, razgovarali smo s bivšim nogometašem Dinama i članom mlade nogometne repre-zentacije. Dvadesetsedmogodišnji Domagoj Penava iskreno nam je progovorio o svoje-mu obraćenju, o životu u svijetu nogometa, o Božjemu milosrđu koje je njegov život učini-lo bitno drukčijim…

Nogomet kao idolDolazim iz tradicionalne katoličke obitelji, ali za vjeru nisam bio baš »zapaljen«. Nakon krizme prestao sam ići na misu. Vjera mi nije bila bitna. Igrao sam nogomet i to je bio moj bog, moj idol, jedini smisao mojega života – središte mojega svijeta. Igrao sam za Di-namo. Kao perspektivnome mladome igraču svi su mi govorili da će od mene biti nešto. Što su mi više govorili o uspjehu, to sam du-blje upadao u grijeh. Zbog sporta sam se uo-brazio, postao sam ohol, mislio sam da sam netko i nešto. Što sam se više uzdizao, osje-

Foto

albu

m M

aric

e Č

unčić

Izložba marke Misericordiae Vultus u okviru promocije u Vatikanskoj biblioteci.

| 6 | rujan 2016. | 91

Iz kronikeIz drugih medija

ćao sam se sve lošije. Moj san, moj idol, sve moje – bilo je na skliskome terenu, počelo se raspadati. Došlo je i do prvih ozljeda, prvih neuspjeha… U školi sam počeo dobivati loše ocjene, ni situacija kod kuće nije bila dobra… Počeo sam tonuti. Motivacija za najvažnijom sporednom stvari na svijetu, nogometom, iz mene je jednostavno iščezla. Sve sam obav-ljao na silu i zato sam osjećao ogromnu teži-nu. Radio sam sve što rade današnji mladi, ali nisam bio zadovoljan. Sve se pretvorilo u ve-liko razočaranje. No Bog je imao plan i pro-našao je put do mojega razočaranoga srca.

Duhovne vježbeGospodin je na moj put stavio duhovne vježbe svetoga Ignacija koje vodi zajednica Injigo. Na vježbe je krenulo nekoliko mojih župljana kojima sam se priključio i ja. Upra-vo su te vježbe predstavljale prekretnicu u mojemu životu – ondje sam upoznao živoga Boga koji mi je progovorio. Tijekom vježbi sam shvatio kako me Gospodin potiče da svoj život mijenjam iz temelja. Upoznao sam Gospodina i njegovu silnu ljubav koja me posve promijenila. Tijekom vježbi spoznao sam svoje slabosti, svoje grijehe i tu je počeo moj rast u vjeri, moj put s Gospodinom. Či-stio sam svoj život. Tri sam godine pohađao ove vježbe, a nakon toga odlučio sam poći na duhovne vježbe u šutnji. Tada sam shvatio: Gospodin je tu, on je zaista živ.

On me podigao iz blataI dalje sam bio u sportu, ali nešto se promi-jenilo. Promijenio se moj pogled, pale su lju-ske s mojih očiju. Gospodin je sve okrenuo na dobro. Završio sam Kineziološki fakultet u Zagrebu, postao sam kondicijski trener za sportaše i rekreativce. Moj život danas

izgleda bitno drukčije. Sve što radim, poku-šavam raditi s Gospodinom. Njega stavljam na prvo mjesto jer me je on podigao iz blata i mojemu životu dao novi smisao. Sada sport stavljam u službu njemu, a ne sebi i mogu reći da sam istinski sretan i zadovoljan. Na kraju bih mladima koji su, kao i ja, svoj život podredili sportu, poručio da bi sport trebao služiti nama, a ne obratno. Neka vam sport ne bude idol, neka vam na prvome mjestu bude Gospodin jer samo će tako sve biti na svojemu mjestu. Stavite sport pod noge Isusa Krista jer ćete se samo tako moći nositi s na-tjecanjima, strahovima i očekivanjima. Sport mora biti odmor na zelenome terenu, radost, otkačenost… Dajte Isusu priliku i dopustite mu da s vama odigra utakmicu na terenu.

Foto

albu

m D

omag

oja

Pena

ve

Domagoj Penava, bacc. trenerske struke, na radnome mjestu

92 | 6 | rujan 2016. |

Iz kronike Iz drugih medija

»POZITIVNO«, 20. ožujka 2016.

Duhovne vježbe Programa Injigo predstavljene na HRT-uGošća televizijske emisije »Pozitivno« pr-voga programa Hrvatske radiotelevizije bila je ravnateljica Staroslavenskoga instituta dr. sc. Marica Čunčić. U razgovoru s urednikom i voditeljem Marijom Ragužem govorila je o svojemu znanstvenome i duhovnome životu. U prvome je dijelu predstavila djelatnost Sta-roslavenskoga instituta. Objasnila je kako se taj Institut bavi liturgijskim i neliturgijskim tekstovima koji su pisani glagoljicom na hr-vatskome crkvenoslavenskome jeziku. Usto je istaknula da su Hrvati jedini Slaveni koji su pisali glagoljicom od 9. do 19. stoljeća. Da-kle, »imamo 1.000 godina tradicije za razli-ku od drugih Slavena koji su u 12. stoljeću napustili glagoljicu i počeli pisati ili ćirilicom na istoku, ili latinicom na zapadu«. Predsta-vila je svoj život i rad u SAD-u i Kanadi te razloge povratka u domovinu. U drugome di-jelu na pitanje: »Uz redoviti posao održavate Injigo vježbe, što je to?«, objasnila je kako je po povratku u Hrvatsku spontano počela održavati duhovne vježbe sv. Ignacija Loyo-le na način kako su joj to prenijeli kanadski isusovci. Broj vježbatelja povećavao se. »Ove je godine bilo 3.280 sudionika, njih prati oko 700 pratitelja«, rekla je dr. Čunčić. Objasniv-ši razliku između duhovnih vježbi u svakod-nevnome životu od 30 tjedana i duhovnih vježbu u šutnji od 3 do 30 dana, predstavila je plodove duhovnih vježbi. Objasnila je kako postoji više razina tih plodova (vidi infografi -ku na str. 8 – 9): duhovna zvanja za isusovce, franjevce, karmelićane, jedna naša sudionica otišla je u strogi Karmel u Španjolskoj, pratila

je tri godine po 30 tjedana jednoga kartuzi-janca iz stroge kartuzije. Dolaze i drugi re-dovi. Postoje i plodovi unutarnjega obraćenja tako da ljudi odjednom zavole Crkvu, prepo-znaju se kao dio tijela Crkve i postaju aktivni u svojoj župi, upišu se u Framu ili franjevački svjetovni red, ili postaju čitači na misama ili počnu pjevati u zboru. Na području ljudske ljubavi ima vrlo mnogo obraćenja: brak u ras-padu opet se sastavi, rađaju se djeca premda su roditelji bili odustali, no opet su pristali biti roditelji novim članovima. Imamo jednu sudionicu koja kaže kako je skoro u svakome krugu od 30 tjedana rodila jedno dijete. Oni u Bogu shvate svoj osobni poziv. Postoje i soci-jalna obraćenja gdje se oni počnu baviti pro-blemima društva i počnu aktivno sudjelovati u društvu. Mogli bismo reći da duhovne vjež-be zapravo pomognu čovjeku ozdraviti od njegovih različitih fi zičkih i psihičkih bolesti. Imamo čak i toga da su branitelji koji su pod PTSP-om ozdravili i postali radosni sudionici u društvu pa do čak tjelesnih ozdravljenja u razmatranju Božje riječi. Od onoga negativ-noga, ispod nule, gdje se osjeća kao nepotre-ban, odbačen, ili u velikoj žalosti zbog nekih gubitaka, čovjek dođe do pozitivne nule, izdi-gne se i postane aktivan član društva i Crkve. Na kraju je dr. Čunčić odgovorila na pitanje koja je važnost vjere za nju: »Za mene je vje-ra kao disanje, živim s dragim Bogom i gdje god jesam bilo da sam znanstvenica, bilo da vodim duhovne vježbe, to sve radim s njim. Dakle, meni je Isus na prvome mjestu i stoga imam veliku radost jer sam ga našla i jer je on našao mene.« Cijela emisija može se vidjeti na zahtjev (20. 3. 2016.: h p://www.hrt.hr/enz/pozitivno/) ili na mrežnoj stranici Programa Injigo: www.injigo.com.

| 6 | rujan 2016. | 93

Iz kronikeIz drugih medija

Snim

io: Z

latk

o H

ulje

v

Hodočašće nakon duhovnih vježbi od 30 tjedana nagrada je, potvrda, kao kad se udari na dokument radosni

pečat, dubok, koji ostavlja trag u duši i srcu, čija se tinta razlijeva i upija i potvrđuje da trebaš biti tu, da je ono što nam je ostavio sveti Ignacije vrijedno truda i vremena i po-niranja u dubine, vrijedno traženja i nalaže-nja radosti u susretu s Gospodinom.

U Rimu u Godini milosrđa Vode li zaista svi putovi u Rim? Svetoga Igna-cija put je odveo u Rim iako je prije toga želio otići u Svetu zemlju i tamo obraćati nevjerni-ke. Koliko je u današnjemu Rimu moguće do-živjeti i osjetiti Ignacijev put, njegove stope, želje i nadanja, njegovo poslanje, duh i na-

čin molitve? Ova skupina hodočasnika bila je sabrana, mirna, u nekome tihom predanju, svatko sa svojim nakanama u srcu te se činilo da ih u tome ništa ne može omesti. Doći u Rim u Godini milosrđa velika je milost, ali i neka vrsta osobnoga poslanja: izmoliti za ne-koga potpuni oprost, paziti da ostaneš cijelo vrijeme u molitvi, da ne propustiš učiniti ono što si u srcu obećao, a opet biti u zajedništvu s drugima, kroz molitvu, slavljenje, razgovor, druženje.

Grad sv. Franje i sv. KlareAsiz već izdaleka izgleda privlačno i lijepo. Posjetili smo crkvu i grob sv. Klare, vidjeli križ sv. Damjana s kojega je Isus pozvao sv. Franju da obnovi njegovu Crkvu. Zatim smo

Asiz – Rim – La Storta, 25. – 29. svibnja 2016.

Deseto jubilarno hodočašćeNada Tomić, učiteljica razredne nastave

Pedesetak sudionika duhovnih vježbi hodočastilo je stopama sv. Ignacija.

Sudionici duhovnih vježbi u Programu Injigo pred crkvom sv. Franje Asiškoga u Asizu

Iz kronike Asiz – Rim – La Storta

Snim

io: Z

latk

o H

ulje

v

se spustili do crkve sv. Marije od Anđela u kojoj se čuva Porcijunkula, crkvica koju je sv. Franjo popravljao nakon što je čuo Isusov poziv. Posjetili smo i Muzej sv. Franje u koje-mu se nalazi Vrt ruža bez trnja.

Sv. Ignacije u RimuRiano, okružen zelenilom i tišinom, bio je pravo mjesto za odmor i prebiranje u srcu onoga što smo doživjeli prvi dan. Na Tije-lovskoj misi koju je predslavio fra Mate Ko-lak, zahvalili smo Gospodinu i predali mu još jednom svoje nakane za ovo hodočašće. Petak smo započeli misom u crkvi sv. Franje Ksaverskoga koju je predslavio isusovac p. Alan Modrić. S našim vodičima koji su tre-nutno na studiju u Rimu, isusovcima Stan-kom Pericom i njegovim subratom, razgle-dali smo crkvu Al Gesu1, molili na grobu sv. Ignacija, i zatim posjetili sobe u kojima je Ignacije živio i radio. Obišli smo i raskošnu crkvu sv. Ignacija u kojoj je sahranjen hr-vatski isusovac Bartol Kašić, pisac prve hr-

1 Crkva Presvetoga Imena Isusova (Chiesa del Gesù) – to je potpun naziv crkve

vatske gramatike. U bazilici sv. Pavla izvan zidina na grobu sv. Pavla doživjeti smo veli-čanstvenu snagu i nepobjedivost nauka Ka-toličke Crkve.

Kapela u La Storti – mjesto Ignacijeva viđenjaPopodne smo posjetili mjesto posebne milo-sti za sv. Ignacija, La Stortu, gradić tridestak kilometara udaljen od Rima, gdje je Ignacije 1537. god. imao viđenje: ukazao mu se Isus s križem te mu rekao kako će mu u Rimu biti milostiv. Na tome je mjestu kapelica u koju smo jedva svi stali i u zajedničkoj molitvi osjetili Božju prisutnost, a onda se uputili do obližnje katedrale Presvetoga Srca Isu-sova i Marijina gdje smo ostali u adoraciji pred izloženim Presvetim Oltarskim sakra-mentom. Nakon večere u Ci adella ecume-nica Taddeide, imali smo molitveni susret. Voditeljica hodočašća dr. sc. Marica Čunčić, koja nam je u autobusu redovito tumačila sve bazilike i mjesta koja smo posjetili, odr-žala je predavanje o utjecaju duha acedie na brak.

Svetu misu u crkvi sv. Franje Ksaverskoga u Rimu predslavio je p. Alan Modrić, D. I.

Iz kronikeAsiz – Rim – La Storta

Posjet bazilikama Subotu smo započeli misom, predslavio je fra Mate Kolak. Posjetili smo bazilike sv. Lovre i sv. Križa Jeruzalemskoga gdje se čuvaju re-likvije svetoga Križa koje je iz Jeruzalema u Rim prenijela sv. Jelena Križarica. U toj smo bazilici najprije molili u kapelici najmlađe službenice Božje Antonie e Meo (1930. – 1937.) koja je umrla s nepunih sedam godi-na. Vidjeli smo pisma koja je pred kraj života pisala Isusu i stavljala ih pod raspelo. Pisma su ocijenjena kao izvanredna za njezinu dob. U istoj bazilici nalazi se i replika Torinskoga platna. Posebno je milosno bilo uspinjanje na koljenima po Svetim stubama po kojima se Isus uspeo u kuću Poncija Pilata u Jeruzale-

Snim

io: Z

latk

o H

ulje

v

Okupljeni oko sv. Ignacija u njegovoj sobi (brončana glava u sredini)

HIC OBIIT PATER IGNATIUS 31 VII 1556Prijevod latinskoga teksta:

Ovdje je umro o. Ignacije 31. 7. 1556.

Sobe sv. Ignacija, soba u kojoj je umro

Snim

io: Z

latk

o H

ulje

v

96 | 6 | rujan 2016. |

Iz kronike Asiz – Rim – La Storta

mu. U Rim ih je prenijela sv. Jelena, majka cara Konstantina. Zatim smo posjetili bazili-ku sv. Ivana Lateranskog. Poslijepodne smo započeli posjetom bazilici sv. Marije Velike. Kod jaslica je tu sv. Ignacije 1538. god. služio svoju mladu misu! U bazilici sv. Sebastijana kratko smo se zadržali. Prije kraja dana stigli smo u svetište Majke od Božanske ljubavi. Molili smo kod groba blaženoga bračnoga para Luigija i Marije Beltrame atrocchi (vidi časopis »Injigo« br. 1, str. 50-51). Ra-zgledali smo svetište koje se sastoji od dviju crkava: nove, sagrađene 1999. godine s kape-licom prepunom svjetla u kojoj je stalna ado-racija pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom, i starije iz 1745. god.

Hodočasnici na koljenima na Svetim stubama koje čini dvadeset i osam stuba za koje predaja drži da se njima Isus uspeo u kuću Poncija Pilata u Jeruzalemu. U Rim ih je dovezla majka cara Konstantina, sv. Jelena.

Hodočasnici su posjetili baziliku sv. Pavla izvan zidina

Snim

io: Z

latk

o H

ulje

vSn

imio

: Zla

tko

Hul

jev

| 6 | rujan 2016. | 97

Iz kronikeAsiz – Rim – La Storta

Veliko mnoštvo vjernika okupilo se na misnom slavlju koje je predslavio papa Franjo na Trgu sv. Petra 29. svibnja 2016.

Sveta misa s PapomSvetu misu na Trgu sv. Petra predvodio je sam papa Franjo. Poslije mise Papa se provezao u svojemu papamobilu pa smo ga iz blizine vi-djeli, pozdravili i naravno, fotografi rali. Papa je itekako ublažio našu tugu što nismo proš-li kroz Sveta vrata bazilike sv. Petra koja se

otvaraju u godinama posebnih jubileja, a koja su zbog mise na Trgu bila zatvorena. Bogu je važna nakana koju nosimo u srcu, njemu smo svoje nakane predali čvrsto vjerujući u nje-govu ljubav, oprost i milosrđe! Zahvalnost za primljene milosti izrazili smo svjedočenjima u autobusu na putu do Zagreba.

Snim

io: Z

latk

o H

ulje

v

98 | 6 | rujan 2016. |

Iz kronike Asiz – Rim – La Storta

Osjetio sam zahvalnost i strpljivost Boga i bližnjih za moja traženja njega

Prvo bih zahvalio ženi što mi je dala ze-leno svjetlo da odem u Rim u ovoj Godini milosrđa. Zadnje vrijeme me nije baš bilo kod kuće, a nije lako čuvati troje male djece. Obično očekujem puno od hodoča-šća, no ovo sam želio pustiti pa što Bog želi za mene. Na prvoj mi se misi dublje osvijestilo služenje u obitelji, počelo se polako produbljivati. U crkvi Al Gesu osvijestilo mi se to koliko je ta riječ u Ime Isusovo snažna. Al Gesu me podsjeća na prošla predivna iskustva u Rimu i sama mi crkva ostavlja predivan dojam kao jedna od najljepših. Kad smo otišli u sobe sv. Ignacija, iako nisam imao neku volju, dobio sam poticaj da se u njoj pomolimo i bilo je zaista lijepo. Nakon toga smo išli u baziliku svetoga Pavla izvan zidina, pri-je La Storte. U La Storti je bilo posebno, svaki put na drukčiji način. Kod slavlje-nja mi je bilo smiješno kako smo glasno pjevali. Vidio sam snagu, pogotovo u zahvalama i molitvama kada smo nakon svega zahvalili Gospodinu za sve što za nas čini. Osjećao sam zahvalnost i strplji-vost Boga i bližnjih za moja lutanja i tra-ženja njega. Kad je Marica rekla sad ćemo biti u katedrali sat vremena, mislio sam što ćemo tamo, raditi sat vremena, a kad smo došli tamo, bilo je izloženo Presveto i bilo je nešto predivno, duboko. Cijeli dan je u tome trenutku bio prožet dubinom. Na kraju me dotaklo kad sam vidio kip

Zahvaljivala sam za duhovne vježbe

Željela bih posvjedočiti svoje razmatra-nje o prvoj kršćanskoj zajednici. Raz-mišljajući o temi i tekstu iz Djela apo-stolskih zamislila sam se pred Uskrslim Isusom i zahvaljivala mu za duhovne vježbe. Tada su mi došle misli kako je Isus »čuo vapaje svoga naroda« i vidjela kako je kao odgovor podigao Program duhovnih vježbi. Odmah sam se sjetila kako je upravo tu rečenicu sam Jahve izgovorio Mojsiju kraj gorućega grma: »Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu« (Izl 3,7). Te su me riječi snažno dotakle jer sam vidjela kako Isus to izgovara za hrvatski narod: »čuo sam vapaje svog naroda« i kako daje Program duhovnih vježbi ne bi li ga ozdravio. I taj iscjeljuju-ći odgovor širi se i izvan granica Hrvat-ske. Razmišljala sam kako je Gospodin digao ovaj Program mimo naših okvira i očekivanja, digao ga po cijeloj Hrvat-skoj i učinio baš ovakvim kakav jest, i povrh svega kako se služi običnim ljudi-ma ne bi li ozdravio svoj narod. Dirnulo me je koliko je suosjećanja prisutno u vježbama jer se svi razumijemo i dijeli-mo istu povijest ranjenosti. Ostala sam zahvalna za Zajednicu Injigo, a napose njezinim članovima koji su mi osobno toliko pomogli.

Branka G. (podatci poznati uredništvu)

| 6 | rujan 2016. | 99

Iz kronikeAsiz – Rim – La Storta

Marije Bezgrješne i krunicu koju ima. Dobio sam poticaj da taknem križ i tu sam osjetio Marijinu prisutnost i nje-zinu brigu za mene, moj život i snažno me ganulo, do suza. La Storta mi je bila vrhunac tako da sam mogao odmah ići kući. Kad nismo mogli ući u baziliku svetoga Petra vidio sam razočaranje u svima. U tim situacijama vidim koliko rastemo u vjeri i kad nešto nije po na-šemu planu i kako je Božji plan iznad svih naših planova. Na kraju je ispalo sve tako predivno. Bog nas je iznenadio i nagradio time što smo sudjelovali na Papinoj misi i Papa je prošao kraj nas dva puta. Sreći nije bilo kraja. Na kraju me obeshrabrilo kako sad biti radostan kad je vježbateljica upravo saznala da joj je umrla majka. Ali opet pod Mariji-nim zagovorom i Papinim blagoslovom u 12 sati, nakon zadnje njezine molitve za nju. Svakome bih poželio takvu smrt. Asiz je kao da sam došao kući, to je teš-ko opisati, jednostavno treba otići i do-živjeti, kao i sâm Rim. Još nisam doživio da su nas svjedočanstva na povratku prema Zagrebu tako povezala kao ovaj put. Stvarno je bilo posebno na Bogu je-dinstven način.

Zlatko (podatci poznati uredništvu)

Nakon hodočašća doživio sam u tijelu oproštenje grijeha, otopilo mi se i otvorilo srce

Prvi sam put hodočastio u Rim, kolijevku vjere. Dvije godine sam sudionik Progra-ma Injigo te sam prošao dvoje duhovne vježbe u šutnji. Već tijekom putovanja, u autobusu sam osjetio duh ljubavi. Bili smo kao obitelj. U Asizu sam molio da osjetim ljubav i pitao sam se je li mogu-će voljeti srcem. Posebno sam molio za djevojku. Molitva je bila kratka i iskrena. U Porcijunkuli smo molili za oprost i u svakoj sljedećoj hodočasničkoj crkvi, a srce se ispunjalo mirom i ljubavlju. Na-večer je bio molitveni susret na kojemu se govorilo o oprostu i braku. Spoznao sam snagu braka i čiste veze te važnost zajedničke molitve. Jer ako je prisutan zloduh bludnosti, ljubav biva oskvrnje-na za razliku od čiste veze u kojoj ima puno ljubavi. Nakon hodočašća u tijelu sam doživio oproštenje grijeha, otopilo mi se i otvorilo srce. Počeo sam primje-ćivati male stvari i cijeniti ih. Postao sam blaži prema svojim zaposlenicima, što su mnogi i potvrdili. Od Isusa sam dobio na dar ljubav za druge i ljubav za djevojku s kojom sam se prije Rima prijateljski do-pisivao. I dobio sam hrabrost i snagu da ju pitam za hodanje i uđem u taj odnos bez rezerve i distance.

Jurica (podatci poznati uredništvu)

100 | 6 | rujan 2016. |

Iz kronike Asiz – Rim – La Storta

| 6 | rujan 2016. | 101

Snim

io: J

osip

Čič

ak

Naš vježbatelj Josip Čičak poslao nam je fotografi ju svoje registarske tablice iz Winnipega, Manitoba, Canada

Foto

: Shu

tter

stoc

k

Precrtana ništicaPratiteljica: Što Vam označuje ta velika precrtana ništica preko cijele stranice u bilježnici?Vježbatelj: Pa to da ništa nisam razumio, ništa molio i ništa dobio u razmatranju!

Gdje su moji grijesi?Vježbateljice u šutnji zapisuju grijehe i pripravljaju se za svetu ispovijed. Jedna prevrće jastuke i madrace. Vježbateljice: Što to radiš?Vježbateljica: Tražim svoje grijehe, ne mogu ih naći.

Neuspjela prijevaraVježbatelj: Neću se patiti, idem od žene prepisati razmatranje da imam što pročitati pratitelju.Isus: Nisi niti počeo, a već ćeš me prevariti.

Ženina bilježnicaPratitelj: Vidim da vam je odjednom dobro krenulo, što se dogodilo? Vježbatelj: Pogledao sam u ženinu bilježnicu i vidio kako ona to radi!

Priredila: M. Č.

DV humor