30 kn GOD. 2 - journal.marignacija.hrjournal.marignacija.hr/download/injigo-5.pdf · koji, kako kaže sv. Toma Akvinski, izravno ide protiv radosti nastale u sjedinjenju s Bogom u

GOD. 2, BR. 5, TRAVANJ 2016.

Časopis za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo

30 kn

40MICHAEL CAMPBELL-

JOHNSTON, D. I.

34DUHOVNE VJEŽBE

U ČETIRI SLIKE

8OSVRT NA DAN

ISSN 1849-5885

Pretplatite se ili darujte

prijateljima pretplatu!


Cijena pojedinačnoga broja

(bez poštarine):

30 HRK, 8 BAM, 5 EUR, 5 CHF,

36 SEK, 5 USD, 6 CAD

Cijena pojedinačnoga broja

(s poštarinom):

35 HRK, 10 EUR, 10 CHF, 76 SEK,

11 USD, 13 CAD

Pretplata (4 broja, s poštarinom):

120 HRK, 38 EUR, 38 CHF, 276 SEK,

41 USD, 48 CAD

Kako se pretplatiti?

• E-adresa: [email protected]

• Mob: +385 91-5923-107

(radnim danom od 9 do 17 sati)

Podatci za uplatu pretplate ili

pojedinačnoga broja:

Primatelj: Marignacija d. o. o.

Tomacova ulica 16

HR-10419 Kuče, Hrvatska

Broj računa (IBAN):

HR2823600001102418737

Poziv na broj: 2016

Opis plaćanja: Časopis Injigo

Za uplate iz INOZEMSTVA potrebno je

upisati SWIFT: ZABAHR2X

Ako želite naručiti pojedinačni broj,

u opisu plaćanja navedite broj koji želite.

GOD. 1, BR. 1, PROSINAC 2014.

Tromjese nik za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo

30 kn

Upoznajmo duhovne vježbeMagis – Ono malo višeŠto mi se dogodilo

Karizmatska obnova i ignacijanske duhovne vježbe u Poljskoj

Devetu godinu zaredom »Stopama sv. Ignacija«

DUHOVNO VODSTVO KUTAK ZA PRATITELJE PSIHOLOGIJSKE PRI E

ISSN 1849-5885

GOD. 2, BR. 2, OŽUJAK 2015.

Tromjese nik za sudionike

duhovnih vježbi u

Programu Injigo

30 kn

Ignacijeva Manresa

Karizmatska obnova i ignacijanske duhovne

vježbe u Francuskoj

Razgovor s pre . Marinkom Mili evi em

U srcu Europe se moli

6KONTEMPLACIJA

69

RAZVOD BRAKA

76

O EVI ODGAJAJU

ISSN 1849-5885

GOD. 2, BR. 4, PROSINAC 2015. asopis za sudionike

duhovnih vježbi u

Programu Injigo

30 kn

32

MONTSERRAT

50

SVETI BRA NI PAR

6

PAPIN MAGIS

ISSN 1849-5885

Blažena preobrazbaRIJEČ GLAVNE UREDNICE

Iz iskustva znamo da je katkad teško ući u radost Kristova uskrsnuća i prihvatiti vlastitu blaženu preobrazbu.

Foto

albu

m: M

. Čunčić

Radost zbog Kristova uskrsnuća čini se lakom temom razmatranja, no iz iskustva znamo da je katkad teško ući u tu radost. Je li to samo tromost poslije razmatranja Kristove muke? Papa Franjo kaže da

»postoji otpor prema preobraženju, otpor prema djelovanju Duha Sve-toga kojega smo primili na krštenju i koji će nas na koncu, uskrsnućem, preobraziti« (str. 6-7). Prije uskrsnuća tijela postoje pripravne blažene preobrazbe prema kojima također imamo otpor koji može biti uzroko-van – između ostaloga – i duhom acedije (grčki akèdia, latinski acedia) koji, kako kaže sv. Toma Akvinski, izravno ide protiv radosti nastale u sjedinjenju s Bogom u ljubavi (gaudium de caritate). No neprijatelj nam samo daje priliku da duhovnim probojem dokažemo koliko nam je stalo do nebeskoga kraljevstva jer »svatko se u nj silom probija« (Lk 16,16).Prema sv. Tomi blaženstvo je čin kontemplativnoga ili unutarnjega osje-ćajnoga upoznavanja Boga, a mi prije svakoga razmatranja molimo za »unutarnju spoznaju Krista« (DV br. 104), tj. za blaženstvo. Redovitim osvrtom na dan (str. 8-9) blaženstvo primjenjujemo na moralni život. Da blažena preobrazba dopre dublje, idemo maštom do manje svjesnoga da i te dubine predamo Bogu (10-12), stoga pravo duhovno vodstvo pomaže da upoznamo svoje stanje, prihvatimo ga i otvorimo Duhu Svetomu da ga preobrazi (46-47). Radost možemo obraniti i nekim načelima čitanja različitih svjetovnih sadržaja (48-50), postavljanjem granica medijima (54) i odgodom užitaka ili žrtvicama (56-59). Ni loša obitelj ne mora biti zapreka toj radosti (88-90), a protiv duhovnih virusâ borimo se duhovnim antivirusima (91-93). Ovo nije vrijeme za skrivanje već da iziđemo na bojno polje jer je u pi-tanju vječni spas dušâ (98-100). Ozbiljno i odlučno služenje Bogu i bli-žnjima (13-17) urodilo je tolikim susretima i školama za pratitelje u Pro-gramu Injigo (18-23) upravo s ciljem da bismo se u konačnici radovali i smijali i već ovdje bili slični Bogu koji se najviše i najbolje od svih zna radovati i šaliti (86-87) s nama, a još više sa svojim svetima u Nebu koji su prihvatili blaženu preobrazbu poput našega Leopolda (69), bračnoga para Jacquesa i Raïsse (55), Martina (73), Brigite (85) i Nenete (59). Želim vam radosno istraživanje svih temâ ovoga broja!

Dr. sc. Marica Čunčić

| 5 | travanj 2016. | 3

Riječ urednice

Pontifex – Graditelj mostova

Upoznajmo duhovne vježbe

Kutak za pratiteljeMagis

ono malo više

Kronika događanja

3

68

1013

Putovima sv. Ignacija: Manresa

34

18Iz kronike

25

Što mi se dogodilo – majka i kći svjedoče

38Karizmatske

duhovne vježbe

40 Duhovno vodstvo

46

O braku iz braka

52

S A D

Misericordiae Vultus

51Osnivač: dr. sc. Marica ČunčićIzdavač: Marignacija d. o. o.www.marignacija.hrZa izdavača: dr. sc. Marica Čunčić Glavna i odgovorna urednica: dr. sc. Marica ČunčićIzvršna urednica:Ivana Šimunić, mag. croat., mag. comm.Uredništvo:Sandra Berak, prof.; Nikola Bolšec, mag. phil.; Dolores Crnjac, mag. theol.; Nensi Crnjac, mag. theol.; dr. sc. Marica Čunčić; Maja Fabris, mag. mus.; Anita Ivanović, mag. theol.; Biserka Jelenić, prof.; Ana Knežević; Marija Kolak, mag. oec.; fra Mate Kolak, OSPPE, mag. theol.; Saša Matika, mag. psych.; preč. Marinko Miličević, mag. theol.; Domagoj Penava, bacc. trenerske struke; Mario Petrović, mag. theol.; Marina Ričković, mag. phil.; Martina Šimunić, prof.; Ana Talajić, dipl. oec.Teološki recenzent: prof. dr. sc. Ivan Antunović, D. I.Grafi čka priprava: Gradalis d. o. o.Grafi čka urednica: dr. sc. Marica Čunčić Stručni suradnici: dizajn logotipa: Romana Bilaver, bacc. dizajna vizualnih komunikacija; notni zapis: Maja Fabris, mag. mus.; ilustracije: Hrvoje Habljak, mag. animiranog fi lma i novih medija; Ivana Marović; John Veltri; Nikica Visković, dipl. ing. stroj.; dizajn: dr. sc. Filip Cvitić, Sanja Zlatar, mag. ing. graf.Fotografi je: Association Les amis dʼAnne de Guigné; Tomislav Belavić; Leopold Benkek; Biblioteca Apostolica Vaticana; Tanja Biško; Coll. et photogr. BNU Strasbourg; Getty Images / Guliver Image; Anita Ivanović; Anka Kolak; Zdravko Marković; Magdalena Martinović; Paray-le-Monial Musée du Hiéron, Laurent Chaintreuil; Postulatura bl. Alojzija Stepinca; Santiebeati.it; Mario Sesar, foto Click; Shutterstock; Staroslavenski institut; Ana Talajić; Tiskovni ured Zagrebačke nadbisk-upijePrevođenje: dr. sc. Marica Čunčić (engleski); mr. sc. Milivoj Vodopija (engleski)Lektorice: Katarina Markić; Marija Štancl, mag. educ. philol. croat.Adresa uredništva: Tomacova ulica 16 10419 Kuče, Hrvatska [email protected]: Tiskara Velika Gorica d. o. o.Injigo je krsno ime sv. Ignacija Lojolskog (Iñigo) (1491. – 1556.)Časopis izlazi tri puta godišnje.Naslovnica: Misericordiae Vultus, slikar Pierluigi Isola i graver Patrizio Di Sciullo, s dopuštenjem Biblioteca Apostolica Vaticana. Copyright Biblioteca Apostolica Vaticana.

4 | 5 | travanj 2016. |


Crtice iz psihologije

Vrijeme žetve

Mas

lina,

Ivan

a M

arov

ić, 2

015.

Gorući grm

48

Mali veliki svijet

56

Okusi bure

60

Imenom sam te zazvao

62

Na brdu

66

82

Hrvatski branitelji

70

Srcesportaša

78

Prikaz knjige

97

Fides I. Q.

86

88Tesar

74

Moje će te usne slaviti

95

91Virusi i antivirusi

u Crkvi

R Ž A J

Radost stvaranja

98

Ti si, Bože, pravo nadahnuće

101

DV humor

102

»Postoji otpor prema preobraženju, otpor prema djelovanju Duha Svetoga kojega smo primili na krštenju i koji će nas na koncu, uskrsnućem, preobraziti. I kada govorimo o tome, obično se izra-žavamo na sljedeći način: �‘Ja želim ići u Nebo, ne želim ići u Pakaoʼ i ostajemo samo na tome. Nitko od nas ne kaže: ‘Uskrsnut ću poput Kristaʼ.«

Papa Franjo, 19. rujna 2014.

Graditelj mostovaPontifex

Foto

: Get

ty Im

ages

/ G

uliv

er Im

age

Uskrsnut ću poput KristaDr. sc. Marica Čunčić

U okviru hrvatske župe u Kanadi pri-premala sam krizmanike za krizmu. Bilo je uzbudljivo. Osim što su za-

palili travu pa smo je svi zajedno gasili, ali bezuspješno jer se širila s vjetrom i pozvala sam vatrogasce da se ne zapali borova šuma, doživjela sam i jedan verbalni napad. Napao me otac jednoga krizmanika kako mogu učiti njegova sina da će tijelo uskrsnuti. Podsjetila sam ga da u Apostolskome vjerovanju prije krunice i on kaže da vjeruje u »uskrsnuće ti-jela i život vječni«, a u Nicejsko-carigradsko-me vjerovanju iz 381. godine, koje molimo na početku mise, kaže da iščekuje »uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka«. Riječ mrtvih odnosi se na tjelesa mrtvih. Nije mu bilo ja-sno kako to nije primijetio. Naime, čovjek je mislio da će duša uskrsnuti. No naša je duša besmrtna, niti će umrijeti niti uskrsnuti. Po-sljedica toga neznanja jest i krivi zaključak da će Bog uskrisiti samo dobre (duše) na ži-vot. Kakvo iznenađenje za moje učenike 13. razreda hrvatske srednje škole u Torontu da će na Sudnji dan jednako uskrsnuti tijela

onih čije duše trpe u Paklu (da bi tjelesno i duševno vječno trpjeli) kao i tijela onih čije su duše u Nebu (da bi tjelesno i duševno vječ-no uživali).

6 | 5 | travanj 2016. |

PontifexGraditelj mostova

Papa Franjo o »posljednjim stvarima«Razmatrajući otajstva Isusova uskrsnuća na kraju duhovnih vježbi od 30 tjedana, u hodu s Isusom koji je umro, uskrsnuo, uzašao na Nebo i poslao nam Duha Svetoga, ulazimo i u posljednje čovjekove stvari: smrt, sud, Pakao, Čistilište i Nebo. To su eshatološke tajne našega života i spasenja. Zato ćemo ih razmotriti zajedno s papom Franjom. Za razliku od nekih teologa koji su zamaglili pojam uskrsnuća, papa Franjo posve jasno govori da je Isusovo tijelo uskrsnulo i da će naše tijelo uskrsnuti. Kaže da put kršćani-na završava uskrsnućem. Navodi nekoliko primjera iz Svetoga pisma gdje se vidi kako je teško u to povjerovati. Korinćani su vje-rovali da je Krist uskrsnuo, ali nije im bilo jasno kako mi možemo uskrsnuti. »Oni su mislili da idu dušom pred Boga; ali samo dušom«, kaže Papa. Sličnih poteškoća s vjerom u uskrsnuće imali su Petar i Mari-ja Magdalena na Isusovu grobu. Vidjeli su prazan grob, ali »nije im palo na pamet da se radi o stvarnome uskrsnuću.« Kada je sv. Pavao u Ateni propovijedao o Isusovu uskr-snuću, grčki mudraci i fi lozofi sablaznili su se. »Uskrsnuće u kršćanskom nauku bio im je skandal, nisu ga mogli shvatiti. I zbog toga Pavao tako jasno kaže: ‘Ako je Krist uskrsnuo, kako mogu neki među vama reći da nema uskrsnuća od mrtvih? Ako je Krist uskrsnuo, i mrtvi će uskrsnutiʼ.« Papa daje obrazloženje zašto ta istina tako sporo ulazi u naše pamćenje i u naša srca. »Postoji ot-por prema preobraženju, otpor prema dje-lovanju Duha Svetoga kojega smo primili na krštenju i koji će nas na koncu, uskrsnu-ćem, preobraziti. I kada govorimo o tome, obično se izražavamo na sljedeći način:

‘Ja želim ići u Nebo, ne želim ići u Pakaoʼ i ostajemo samo na tome. Nitko od nas ne kaže: ‘Uskrsnut ću poput Kristaʼ. To teško shvaćamo.« Papa nastavlja: »A mi ćemo, uskrsnućem, svi biti preobraženi. To je bu-dućnost koja nas očekuje i zbog toga pru-žamo takav otpor: riječ je o preobraženju našega tijela«. Papa smatra da se mi mož-da ničega toliko ne bojimo kao preobrazbe po uskrsnuću i tvrdi da je identitet kršćana »biti s Gospodinom tijelom i dušom. Uskr-snut ćemo kako bismo bili s Gospodinom. A put koji nas vodi k uskrsnuću jest hod s Gospodinom i ako smo navikli biti s njime, strah od preobrazbe našega tijela nas na-pušta.« Stoga, dragi čitatelji, stavite na stranu sve supermane i spidermane, bajkovito, i sve če-šće magijsko, obnavljanje života fi ktivnih fi lmskih likova kojima mediji bombardiraju djecu i odrasle, jer nijedna maštovita pre-dodžba ne može nadmašiti stvarnost uskr-snuća tijela koja će se dogoditi »poput bu-đenja«, kako kaže Job: »Gledat ću vlastitim očima«. Papa naglašava: »Ne duhovno, ne, već vla-stitim tijelom, vlastitim preobraženim oči-ma. Kršćanski identitet ne ispunja se u vre-menitu trijumfu, ne ispunja se u lijepome poslanju. Kršćanski identitet ispunja se u uskrsnuću našega tijela. U tome je svršetak; biti dovršen na Gospodnju sliku. Kršćanski identitet jest putovanje, hod s Gospodinom. Poput hoda dvojice učenika koji ‘ostadoše s Gospodinomʼ cijelu onu večer, tako je čitav naš život hod da bismo ostali s Gospodinom te, na kraju, poslije Arkanđelova glasa, po-slije zvuka trublje – bili i ostali s Gospodi-nom«. (Vatikanski radio, 19. 9. 2014.)

| 5 | travanj 2016. | 7

Praktične upute za osvrt na danPreč. Marinko Miličević, mag. theol., duhovnik Zajednice Injigo

Konkretne smjernice za osvrt na dan; kako redovitost osvrta na dan dovodi do sklada.

Ova je vježba molitveni pogled na dan koji produbljuje svijest o dnevnoj Bož-joj prisutnosti. Sastoji se od nekoliko

koraka. Stručnjaci za ovo područje, John Vel-tri, D. I. i George A. Aschenbrenner, D. I., daju nam upute na temelju ignacijanske tradicije kako se u petnaestak minuta vježba osvrt na dan. Pristupite molitvi sa stavom zahval-nosti: posvijestite si da ste u Božjoj prisut-nosti. Bog vas promatra s ljubavlju. Ljubi vas kao dobri otac ili majka. Zahvalite mu što vas prati s ljubavlju, bez obzira prepoznajete li njegovu stalnu prisutnost ili ne. Molite za potrebe svoje duše: molite za vodstvo Duha Svetoga koje će vam pomoći da se sjetite što se danas događalo u vama i oko vas. Molite da prepoznate kako vas vodi u tim događaji-ma. Osvrnite se na svoja iskustva u danu:prisjetite se raznih trenutaka u danu. Na koji se događaj ili iskustvo želite usredotočiti? Na primjer, kada ste bili radosni u nečemu ili doživjeli neku odbojnost; bili privučeni nekim događajem, osobom ili stvarima. Što

ste osjećali dok se događaj odvijao? Možda su osjećaji bili pomiješani ili nije bilo osjeća-ja. Jeste li bili svjesni svojih osjećaja dok se događaj odvijao ili ste ih postali svjesni tek kasnije? Kako ste odgovorili na te osjećaje? Potisnuli ih? Smijali se? Plakali? Iskalili ih na drugima itd. Koji dijelovi događaja vam pomažu razumjeti što se događalo u vama i oko vas? Kako je Duh Božji za vas prisu-tan u tome? Prepoznajete li znakove Duha u tome iskustvu? Postoje li kakve naznake da pojedini dijelovi iskustva (i reakcije) nisu bile u suglasju s Božjim duhom? Na što to upućuje? Npr. vaše vlastite potrebe? Potrebe drugih? Pitanja? Prosudbe? Svijest o straho-vima? Svijest o darovima itd. Odazovite se na Božji poticaj: razgovarajte s Bogom koji je s vama i u potpunosti vas voli usred vaše stvarnosti. Dijalogizirajte s njim o tome kako da se odazovete na njegov poticaj. (Možda ponekad poželite za kraj pročitati odlomak Svetoga pisma kako bi Božja riječ bacila svje-tlo na vaše iskustvo. Možete uzeti odlomak koji ste već danas razmatrali.) Preputite se onim točkama na koje vas Duh potiče: ovo je dobro primjenjivati barem na počet-ku. Kako odmičemo u ovoj vježbi, potrebno je da se sve više prepuštamo osobnoj dinami-ci vježbe, a to je ono što Duh Sveti u nama izgrađuje. Zato mu trebamo biti podatljivi te se u ozračju vlastita srca prepuštati onim točkama kojima nas Duh privlači. Tako da će nam neke točke biti dulje, a neke kraće. Ovisi o potrebi našega duha koji uvijek vapi za istinom. Kako je sv. Ignacije sazrijevao i stario, sve je više i kvalitetnije pratio pokrete u svojoj duši. Jednostavno je nad time bdio zahvaljujući Bogu za svaki pokret. Nažalost, čini se da ne shvaćamo ozbiljno važ-

8 | 5 | travanj 2016. |


nost ove vježbe te nam ona olako sklizne iz prakse. Vjerujem da se tu neprijatelj jako tru-di jer ova vježba služi za raskrinkavanje nje-govih djela. Olako se odustaje i zato što smo imali naporne događaje i doživljaje u danu te nam se spontano ne da prisjećati toga. Po-vršinski znamo što je bilo dobro a što ne, ali treba shvatiti da bît osvrta na dan nije samo racionalna vježba nego i otvorenost Duhu Svetomu u našemu spoznajnome svijetu kako bi nas podučio pravomu gledanju na stvar-nost i pokrenuo. Upravo nas po ovoj vježbi Duh Sveti potiče na zahvalnost. Počinjemo shvaćati da je sve Božji dar!Po borbi nutarnjega razlučivanja dolazimo do ljubaviSvrha osvrta na dan jest doći do razlučiva-nja duhova. U sadašnjemu trenutku razlu-čujemo prošlost (protekli dan) kako bismo naučili gledati budućnost. Djelatna snaga Duha Svetoga u sadašnjemu trenutku ukla-nja u nama svaki strah od budućnosti. Tako se događa ono pravo povjerenje u Boga i sve dublja nada kao jedina sigurnost naše duše (usp. Heb 6,19). Duh Sveti u nama katkada pedagoški ostavlja nepodnošljivu prazninu kako bismo očajnički zavapili za Kristom. To su samo njemu znani putovi po kojima on svjedoči za Krista kada se sjedinjujemo s njim. Vjeran ovoj praksi osvrta na dan (i to dvaputa dnevno) Ignacije je mogao u svoj poniznosti reći da lako može pronaći Boga samo u četvrt sata. (»Autobiografi ja«, br. 99) Njegova pouka o razlučivanju kaže nam da kad god je u nama mir, ohrabrenje, rast u vjeri, nadi i ljubavi, tada možemo biti sigurni da je na djelu Božji duh (»Duhovne vježbe«, br. 316). Nasuprot tome, osjećamo li nekakav nesklad, uznemirenost, zbunjenost i obeshra-

brenost na putu prema Kristu, tada možemo biti sigurni da je na djelu neprijateljski duh (»Duhovne vježbe«, br. 315). Utjecaji Božjega duha i/ili neprijateljskoga ne mogu se izbje-ći time što ćemo biti nezainteresirani za ovu vježbu. Samo u prepoznavanje ovih izvora možemo odbaciti neprijateljske utjecaje i pri-hvatiti Božje. Tako postajemo sve slobodniji! Redovitost u obavljanju osvrta na dan dovodi do skladaRedovitim osvrtom na dan ući ćemo u sklad, tj. molitveno iskustvo imat će utjecaja na naš život dajući mu uvijek bolji razvoj. To nače-lo sklada u duhovnim vježbama izvanredno je važno jer se po njemu može uočiti jesu li naši pobožni čini jedno, a svakodnevica ne-što drugo. Također, osvrtom na dan primje-ćujemo primamo li milosti za koje molimo te kako surađujemo s njima. Osvrt na dan postaje izvanredno dobro sredstvo u vrije-me izbora (procesa donošenja neke važne odluke). Tada oni, koji su bili redoviti u ovoj vježbi osvrta na dan, mnogo lakše u svojim iskustvima primjećuju Božju potvrdu onoga što biraju, bilo da je pozitivan ili negativan ishod. Mnogo plodova donosi ova vježba ako smo ustrajni u njoj. Neke smo od njih ovdje spomenuli, ostaje još otajstveni prostor sva-ke duše koju Duh Sveti želi ispuniti svojim milostima sukladno suradnji s njim. Neka nam na tome putu bude uzor Blažena Djevi-ca Marija čije je srce sigurno bilo ispunjeno svojevrsnim osvrtom i zahvalnosti: »A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.« (Lk 2,51) Izrazi: »Poseban ispit savjesti«, »ispit svijesti« ili »osvrt na dan« znače isto. Mi se radije kori-stimo terminom »osvrt na dan«, jer taj naziv upućuje na to što tom vježbom činimo.

| 5 | travanj 2016. | 9


John Veltri, D. I. (1933. – 2008.)Kanadski isusovac približio je du hovnost laicima i ljudi-ma koji su čeznuli za duhovnošću. Od 1967. godine bio je u službi duhovnoga pra ćenja. Većinu života proveo je u Isusovačkomu središtu za duhovnost (Jesuit Centre of Spirituality) u Guelphu, Ontario, Kanada.

Kao što se može vidjeti iz spomenutoga primjera blokiranosti na ulazu u špi-lju rođenja Isusova (časopis »Injigo«

br. 4., str. 10 –12), mašta je povezana s našim afektivnim iskustvima više nego logičko mi-šljenje. Mašta dodiruje mnoge manje svjesne dijelove našeg ja, kao što su sjećanja vezana uz prošla iskustva te ih čini dostupnima Bogu. Unutarnje motivacije otkrivaju se, upoznaje-mo lažno i pravo ja, naše prave želje izlaze na površinu, nastupa sposobnost za promjenom, i razvija se naš osobni odnos s Isusom.Duhovni rast – kao i mnoštvo ostalih vidova u procesu sazrijevanja – uglavnom se odvija tek kada je uključena i ljudska afektivnost. Znanost, osobito psihologija, osvijetlila je ovo načelo: nema pravoga rasta ili promjene

Maštom do manje svjesnoga

Zašto nas kontemplacija evanđelja stavlja u priliku da budemo u potpunosti zahvaćeni njime, zašto razmatranje evanđelja postaje nešto poput prisjećanja ili »anamneze« euharistijske liturgije, objašnjava p. John Veltri, D. I.

John Veltri, D. I.

u ljudskome ponašanju ako ne dođe do pro-mjena u dubokim emocijama i osjećajima. To jasno vidimo pri poučavanju i savjetovanju. Osoba nije spremna rasti, učiti ili se mijenja-ti ako za tim ne osjeća potrebu. Na primjer, često se čuje da alkoholičar neće priznati da

Ilust

raci

ja: J

. Vel

tri

Pamćenje i mašta – vrata prema dubljem ja

Foto

: Int

erne

t

10 | 5 | travanj 2016. |

Kutak za pratitelje

je alkoholičar dok ne dotakne dno. U većini slučajeva, ove se dublje razine mogu doseći samo putem metafore, predodžbe ili simbola – dakle radom mašte. Ljudi iskazuju ljubav i svoje dublje ja upravo tim simbolima. Ako netko nije sposoban služiti se simbolima, ne može se odnositi intimno prema drugima, prema sebi ili prema Bogu. Narativni diskurs koji ovisi od rada mašte bitan je ako osoba želi biti uspješno afektivno zahvaćena. Istina se može izraziti dvama načinima:

Kontemplacija evanđelja pomaže nam da budemo uspješno afektivno zahvaćeni

I analitički diskurs, kao što je znanstvena izjava, i narativni diskurs, kakav se pojav-ljuje npr. u drami, sredstva su komunikacije. Svaki pristup posreduje istinu. Istraživač-ko-znanstveni rad o povijesnome »Macbet-hu« velikim se dijelom služi samo logikom analitičkoga diskursa. Fabula drame »Mac-beth« iznosi isto toliko istine ili čak i više nego analitička prezentacija istoga materi-jala.1 Apstraktni izričaj jedne te iste istine

1 Povjesničari konačno priznaju da svaka povijesna predaja, koliko god znanstvena bila, jest zapravo interpretacija i sto-ga zavisi o suradnji s imaginacijom.

zahvaća samo mali djelić naše osobe, dok dramski izričaj te istine zahvaća osobu u cije-losti. Drama djeluje preko mašte koja evocira manje svjesne, intuitivne i afektivne dijelove osobe. To vodi do duboko osjećajnog razu-mijevanja. Baš zato što se koristi narativnim diskursom koji se primarno služi maštom, kontemplacija evanđelja omogućuje nam da budemo u potpunosti zahvaćeni.Postoji nešto u vezi s iskazom istine što ostav-lja dojam da je on zauvijek važeći i relevan-tan. Ipak, nikada nije zauvijek nov. Pokušaj jedne takve egzaktnosti pripada određeno-me vremenu i mjestu i čini se da ima odlike defi nicije. Nasuprot tomu, priča svoju istinu izražava pomoću dvoznačnosti, metaforično-sti; iskustveno, srcem. Ima nešto u priči što je zauvijek novo. Ne vrijedi za nju ono »jednom zauvijek«. Prikazat ću to zorno. Predstavit ću istinu na dva načina: apstraktnim iskazom i pričom.

Pročitajte svaki dio zasebno i svaki put raz-mišljajte o svojim unutarnjim reakcijama.

Izjava istine (analitički diskurs)Ljudi se često ljute i postaju razdražljivi jer su odbačeni i treba im ljubavi.

Priča (narativni diskurs)Jednom davno živjela jedna djevojčica. Naravno, imala je roditelje. No jednoga dana, kada je imala devet godina, otišla je od kuće. Netko iz sirotišta ju je uzeo, odveo u veliku zgradu i smjestio ondje s mnogim drugim djevojčicama. Bila je vrlo usamlje-na. Imala je velike oči. Često bi buljila u ljude. Ponekad bi se čak i razbjesnila na druge djevojčice pa bi pljuvala po njima. Postala je uistinu prava gnjavatorica u si-

Ilust

raci

ja: J

. Vel

tri Analitičkim

diskursom

uključuje »objektivni razlog« koji začinje pojmovne izjave općeg značenja, kao npr. u matematici, znanosti itd.

LOGIČKA RACIONALNOST

Narativnim diskurzom (priča)

uključujemaštu koja na površinu izlaže osjećaje, spontane misli, intuiciju, kao u umjetnosti, književnosti itd.

»NELOGIČKA« RACIONALNOST

| 5 | travanj 2016. | 11

Kutak za pratitelje

rotištu. Upravitelji su pokušavali naći po-vod da je se riješe. Jednoga je dana poslu-žitelj vidio djevojčicu kako stavlja papirić u šupljinu velikoga stabla koje je stajalo blizu sirotišta. Nitko nije smio stupiti u kontakt ni sa kim izvan zgrade. Tako su dobili onaj traženi razlog zbog kojega bi je otpustili. Poslužitelj je donio papirić upra-vitelju i objasnio što je vidio. Upravitelj se samozadovoljno nasmiješio. Uzeo je poru-ku i pročitao. Pisalo je: VOLIM TE.2

Sad se upitajte koja je od ovih dviju prezenta-cija istine učinkovitija.

Sveto pismo je zapravo priča, priča o spa-senju. Biblija je u cijelosti sastavljena od različitih književnih stilova i vrsta, poput antologije poezije, parabola, poslovica i pri-povijesti. Samo mali dio u njoj jest povijest u smislu u kojemu su nas učili misliti o po-vijesti. Kad bi Biblija sadržavala samo taj tip povijesti, ne bi baš bila od prevelike koristi za živote naroda svih kultura. Božja otkrivena istina zabilježena je za nas uglavnom u obli-ku priče. Rana bi se Crkva prisjećala događa-ja iz Isusova života u propovjednom obliku i zajedničkom bogoštovlju. Tek nakon što su apostoli počeli umirati, ovi su upamćeni do-gađaji zabilježeni za nas u četirima evanđelji-ma. Ali zapisali su ih sa svim pojedinostima i bojama, s konkretnošću i metaforama u svje-tlu iskustva uskrsnuća. Autori su u svojim (pri) povijestima iznijeli teološko motrište u obliku priče. Ovo možemo shvatiti ako do-pustimo da na nas djeluju maštoviti vidovi priča; na primjer, tri mudraca i putujuća zvi-jezda – konkretan su izričaj univerzalnosti

2 Žalim što se ne mogu sjetiti izvora ove priče.

Isusova spasenja. I upravo se ovom konkret-nošću koristimo u kontemplaciji evan đe lja.

Naše pamćenje u jedinstvu s Kristovim pamćenjem

Ilust

raci

ja: J

. Vel

tri

Kada je naše pamćenje, kao sredstvo vlasti-te mašte, u dodiru s pamćenjem Prve Crkve izraženo pričama iz evanđelja, uspostavljamo vezu s Isusovim pamćenjem. Budući da su događaji iz Isusova života »sada« njemu pri-sutni u njegovu pamćenju, oni tako postaju prisutni i nama. Razmatranje evanđelja po-staje nešto poput prisjećanja ili »anamneze« euharistijske liturgije, u kojem ono »tada« Isusove smrti i uskrsnuća postaje »sada« – vrijeme i mjesto bivaju transcendirani.3 Tako ne razmatramo u evanđelju neki povijesni događaj s povijesnoga stajališta, nego se slu-žimo ovom metodom priče kako bismo stupi-li u doticaj s Isusom, uskrslim Gospodinom, koji je prisutan sada. Prema tome, svi doga-đaji iz Isusova života mogu utjecati na moj život sada, mogu zahvatiti moje biće, moje otajstvo. Oni su »otajstva« – oni transcendi-raju povijesno i sadašnje »sada« u uskrslome Gospodinu.

Priredila: dr. sc. Marica Čunčić

3 John English, S. J., »Spiritual Freedom«, Loyola University Press, Chicago, 1995., str. 135-137.

29. god.

12 | 5 | travanj 2016. |

Kutak za pratitelje

Duh Sveti je zapuhao i on me vodi, ukazuje, istražuje

Razgovor s mr. sc. Jasnom Košćak, prof., članicom Zajednice Injigo, o pisanoj riječi, književnosti, životnome putu s Isusom, služenju na radnome mjestu – školi, u Programu i Zajednici Injigo, otkrivanju i upoznavanju otajstava Isusova života, traganju za Božjom voljom, razlučivanju i duhovnim vježbama.

Razgovarala: Ana Knežević

Snim

io: L

eopo

ld B

enke

k/In

jigo

Spojiti u proučavanju i poučavanju 15. poglavlje Lukina evanđelja, Gun-dulićeve »Suze sina razmetnoga«, knjigu »Povratak izgubljenog sina« nizozemskoga katoličkoga svećenika Henrija Nouwena i Rembrandtovu sli-ku »Povratak izgubljenog sina« pra-vo je slavlje Duha Svetoga koji puše i vodi, iznenada nadahnjujući i pove-zujući duhovnost i umjetnost.

Djetinjstvo si provela u idiličnom za-gorskom krajoliku. Kada si počela stjecati prva iskustva i saznanja o Božjoj opstojnosti? Komu možeš za-hvaliti za buđenje vjere?Veliki vrt mojega djetinjstva u kojemu sam odrastala (uz školu u kojoj su radili moji rodi-telji kao prosvjetari) imao je zasađeno mnoš-tvo različitih vrsta biljaka. Opojno je mirisa-lo dvjesto i pedeset ruža u četrdesetak boja o kojima su brinuli moji roditelji. U bogatstvu voćaka bila je i jedna šljiva koja je nepravilno izrasla tako da joj se deblo pružalo uz samu zemlju. To je bilo mjesto na kojemu sam če-sto o svemu maštala ležeći i gledajući u Nebo. Mislim da se tu negdje dogodio mali susret Neba i mojega srca. Moji su roditelji primili vjeru u obitelj, ali kao prosvjetari u malome mjestu za vrijeme komunizma nisu mogli javno ispovijedati svoju vjeru. To je utjecalo na sve nas. Ali potajno se vjerovalo, sestra i ja smo u tajnosti primile svetu pričest, a u zreli-joj dobi svetu potvrdu. Bile su tu i bake, dje-dovi, a kasnije moja starija sestrična koja je

postala časna sestra svetog Križa, sestra Ela. Ona je neprekidno molila i prikazivala cijelu obitelj. Vjerujem da sada to čini i u Nebu. U kasnijoj dobi još jedna moja sestrična postaje časna sestra karmelićanka, sestra Daniela od Duha Svetoga. Njezine zagovorničke molitve i duhovno druženje s njom sigurnim su me putem približavali Gospodinu. Svakako, tu je i moja sestra te majka koja je morala otrpjeti različita razdoblja mojega života.

Još u ranoj mladosti privukla te pi-sana riječ. Studirajući književnost, pročitala si mnoštvo knjiga raznih autora. Koje bi književnike mogla iz-dvojiti i preporučiti kao one čija su djela nadahnuta Duhom Božjim, koji bude i potiču u čitatelju kršćanske vrednote?Studirala sam lingvističku literaturu, povi-jest književnosti, teoriju književnosti. Tada još nisam uronila u vjeru i nosila me uglav-nom želja za spoznajom svijeta. Birala sam djela prema obvezama studija i prema vlasti-tim sklonostima. Dublje sam upoznala stari-ju hrvatsku književnost i zavoljela je, a u njoj i danas pronalazim vrelo prokušane ljudske mudrosti i izvorište hrvatske kulture i njezi-ne uronjenosti u europski kontekst te pravo Božje nadahnuće. Primjerice, Gundulićeva djela, osobito »Suze sina razmetnoga«, pro-govaraju o vječnim temama grijeha i obra-ćenja, istine, vrijednosti slobode naroda kao Božjega dara, ali i oholosti, taštine, puteno-sti, duhovne slobode. Spojiti u proučavanju i poučavanju 15. poglavlje Lukina evanđelja, Gundulićeve »Suze sina razmetnoga«, knji-

14 | 5 | travanj 2016. |

Magis ono malo više

gu »Povratak izgubljenog sina« nizozemsko-ga katoličkoga svećenika Henrija Nouwena i Rembrandtovu sliku »Povratak izgubljenog sina«, pravo je slavlje Duha Svetoga koji puše i vodi, iznenada nadahnjujući i pove-zujući duhovnost i umjetnost. Gotovo sva lektirna djela, osim pretkršćanskih, pisana su u okviru kršćanske civilizacije. Ako se i suprotstavljaju kršćanskome duhu, ne mogu se razumjeti bez širega – kršćanskoga kon-teksta. Primjerice, Dostojevski je veliki pisac koji duboko zalazi u čovjekove duševne po-nore i strepnje te mu postaje blizak u borba-ma, opredjeljenjima između dobra i zla nu-deći izlaz – svjetlo, otkupljenje, oproštenje, smisao postojanja u Bogu.

Tvoj je život protkan životvornom Rije čju i pisanom riječju. Kada i kako su se one prvi put prožele u tebi?To se dogodilo u zreloj dobi mojega života, neopazice. Rekla bih onda kad sam se potpu-no opredijelila za Krista. Duh Sveti je zapuh-nuo i on me vodi, ukazuje, istražuje. On mi je dao unutarnje oko za spoznaju, doživljavanje i sljubljivanje životvorne Riječi i pisane rije-či.

Koliko i na koji način književnost može utjecati na izgradnju vjernič-koga života pojedinca?Književnost osim estetske uloge ima i odgoj-nu i duhovnu vrijednost. Ona pruža različi-te poglede na svijet, razlaže sliku svijeta na detalje koji ulaze u našu svijest i podsvijest i oblikuje ju. U tome smislu, sve što je pod okriljem Božjega duha raspirivat će u čovje-ku istinske vrijednosti, oplemeniti ga i nado-

građivati. Jednako se događa i u suprotnome smjeru: odvodi nas u besmisao i beznađe, vodi prema krivim idealima i (ne)vrijedno-stima.

Svoj radni vijek provela si s mladima kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti. Možeš li nam oslikati duhovni profi l naraštaja koji upra-vo stasaju i postaju zreli nositelji i tkalci budućnosti, kako svoje, tako i naše?Pritisci na mlade danas su veliki zbog utjeca-ja različitih medija koji predlažu krive slike o životu, vrijednostima života, moralu, pri-jateljstvima. Dvadeset i devet godina radim s mladima u vrlo osjetljivoj dobi od petnaeste do osamnaeste godine njihova života. Oni se traže, upijaju, uzimaju što im se nudi, a nudi se hedonistički i materijalistički način života. Ponekad mi se čini da je sav trud uzaludan, da se borim s vjetrenjačama i da idem protiv snažne struje svijeta u koju su mladi uronje-ni. Borbe su velike. Bez Gospodina bi ovaj po-ziv bio odviše težak. No, idem s Njim, padam i dižem se, a On mi daje snagu prihvaćanja puta. Pokaže mi svjetlo. Pozvana sam u nji-ma često gledati ranjenoga Isusa prepunoga straha, nesigurnosti, nemira, neizvjesnosti i prihvatiti ih s ljubavlju koja može sve.

U prijavi u duhovnome životopisu napisala sam da se želim zaljubiti u Isusa.

| 5 | travanj 2016. | 15

Magisono malo više

Što je prethodilo tvojemu uključivanju u Program Injigo? Možeš li podijeliti s nama neka svoja početna iskustva i dojmove duhovnih vježbi?Dvije tisućite jubilarne godine u Hrvatskoj je bilo mnoštvo duhovnih seminara koji su za-palili Duhom Svetim mnoga uspavana srca, tako i mene i moju obitelj. Otvorena srca, krenula sam žeđajući za duhovnom okrje-pom koju sam nalazila u svojemu tadašnje-mu duhovnome domu Taboru, za vrijeme duhovnih vikenda uz vodstvo divnoga patra Zvjezdana Linića. Onda sam čula za program ignacijanskih duhovnih vježbi i krenula… U prijavi u duhovnome životopisu napisala sam da se želim zaljubiti u Isusa. Nije bilo lako, borbe su bile velike, suhoće su me is-crpljivale. Danas mi je jasno da je Gospodin želio da mu pripadam do kraja, da se potpu-no izgubim u Njemu kako bih mu mogla slu-žiti i vršiti Njegovu volju. Trebalo je slomiti moje planove, moje želje, moje potrebe, sve moje, da postanem ona prava ja kakvu je on stvorio za sebe, zamilovao u krilu majčinu, a svijet i grijeh je iskvario i izopačio.

Mnogi smo bili izloženi napastima i dvojbama na početcima otkrivanja i upoznavanja otajstava Isusova živo-ta. Kako si ti prepoznala i pobijedila te napasti?Isus je usadio u moj karakter jednu dobru crtu koja mi je pomogla – to je upornost. Za-govornička molitva mnogih, pratitelji, sve mi je to pomoglo. Njegov glas koji me na samo-me početku zamilovao, davao mi je snage da prođem i izdržim napasti.

Sveti Ignacije nas u duhovnim vjež-bama potiče na to da tražimo i nađe-mo Božju volju. Možeš li nam pobliže objasniti što to znači za tebe?Božja volja je sigurnost puta. Ona ne znači da će sve biti predivno, savršeno. To je mir u muci, život s Gospodinom. Uzmi svoj križ i idi, ali ne sam, nisi sam, s Njim si, On je čvrst oslonac, On je pouzdanje i povjerenje da put s Njim ima duboki smisao i da vodi u vječ-nost. Put s Njim nije nešto što je prolazno i trenutno. Za taj se put isplati dati sve što imaš. Zato je moj život traganje za Božjim putem i Božjom voljom svakoga dana i u sva-kome trenutku. Duhovne vježbe mi pomažu da se na putu života potpuno opredjeljujem za Boga, da u traganju ne krenem krivo, već se propitkujem u osvrtu na razmatranje, ko-lokviju, osvrtu na dan.

Kamo te traganje za Božjom voljom dovelo? Kako ti je pri tome pomagala vještina razlučivanja?Traganje za Božjom voljom dovelo me do toga da se zaljubim u Isusa i pristanem biti Njegova zaručnica, da prihvatim služenje u Zajednici Injigo, da izdržim životni put uspr-

Zato je moj život traganje za Božjim putem i Božjom voljom svakoga dana i u svakome trenutku. Duhovne vjež-be mi pomažu da se na putu života potpuno opredjeljujem za Boga, da u traganju ne krenem krivo, već se propitkujem u osvrtu na razmatranje, kolokviju, osvrtu na dan.

16 | 5 | travanj 2016. |

Magis ono malo više

kos svim udarcima i protivštinama. Razluči-vanje mi svakodnevno pomaže u rasvjetlja-vanju zamki Zloga, mojih nesavršenosti ili utjecaja svijeta koji bi me odveli nekim mož-

jedno njegovo uslišanje kao plod svo-jih gorućih molitava?Svojedobno sam, u radnoj sredini, bila izlo-žena optužbama i podmetanjima kojima se htjelo uništiti moj dugogodišnji rad i obezvri-jediti me kao čovjeka. Dok su trajali napadi, molila sam Gospodina da me vodi i pokazu-je što mi je činiti, što reći, kako se ponašati. Bilo je teško oprostiti porušeno i uništeno. Žarko sam molila Gospodina da mi pomogne izdržati, oprostiti kako bih se svakodnevno mogla susretati s tim ljudima i surađivati na poslu. Mislim da je među mnogim Njegovim uslišanjima ovo bilo jedno od snažnijih. Vra-tio mi je dostojanstvo čovjeka izgaženoga porugama onako kako samo On može.

Traganje za Božjom voljom dovelo me do toga da se zaljubim u Isusa i pristanem biti Njegova zaručnica, da prihvatim služenje u Zajednici Injigo, da izdržim životni put usprkos svim udarcima i protivštinama.

da i dobrim putem, ali bi služio mojoj prosla-vi, a ne Njegovoj. Pomaže mi da dajem sve više mjesta samo onome što me vodi svrsi života zbog koje sam stvorena.

Sv. Ignacije kao krajnji cilj postavlja spasenje duše, a do toga cilja nudi put uređivanja svojega života. Koliki je naš upliv u uređivanju vlastitoga života? Kako ti pronalaziš sredinu između dviju preuzetnosti: s jedne strane »sve ću ja« i s druge strane »sve će Bog«? Razlučivanje mi pomaže u raskrinkavanju tih dviju preuzetnosti, da nađem pravi put i ne idem ispred Isusa, a s druge strane da učinim sve što je u mojoj moći u, primjerice, nekoj situaciji, poslu, zaduženju i da uspjeh i neuspjeh stavim u Njegove ruke i podložim se Njegovoj volji.

Koliko su tebi u upoznavanju i spo-znavanju Boga pomogle duhovne vježbe? Možeš li s nama podijeliti

Nema zreloga vjerničkoga života bez nekoga ozbiljnoga i odlučnoga slu-ženja.

U Zajednici Injigo već si dugi niz go-dina. Učvršćuje li ta pripadnost tvoj put vjerničkoga života i na koji način?Razmatrajući »Načelo i temelj« tijekom du-hovnih vježbi, propitkujemo se o našoj du-hovnoj slobodi, a to činimo i u svakodnevno-me životu. Žudeći da mi Gospodin rasvijetli svrhu za koju sam stvorena, ulazim u svijet ljubavi, predanja, sebedarja, služenja koje me izgrađuje i mijenja, ali i učvršćuje put vjer-ničkoga života. Rekla bih da nema zreloga vjerničkoga života bez nekoga ozbiljnoga i odlučnoga služenja. Pripadnost Zajednici Injigo put je služenja Bogu, a time i čovjeku na putu prema vječnosti da tako postignem svrhu za koju sam stvorena.

| 5 | travanj 2016. | 17

Magisono malo više

Četiri mjeseca Programa i Zajednice InjigoDonosimo kroniku sljedećih događaja: susreti Zajednice Injigo i Vijeća Zajednice Injigo, veliki susreti vježbatelja i pratitelja, škole za pratitelje i druge događaje od 1. listopada 2015. do 31. siječnja 2016. godine. Ovdje ne spominjemo susrete s uputama za razmatranje u duhovnim vježbama u svakodnevnome životu od 30 tjedana, ni susrete pratitelja. To bi zauzelo mnogo prostora jer je u navedenu razdoblju održano 507 takvih susreta ili u prosjeku oko četiri dnevno.

LISTOPAD 2015.2. – 4. listopadaŠvedska – Stockholm: susret s upu-tama i duhovna obnova; 20 sudionika 8. listopadaHR – Baške Oštarije: škola za prati-telje; 44 sudionika10. listopadaHR – Vinkovci: škola za pratitelje; 18 sudionikaHR – Međugorje: škola za pratitelje; 67 sudionika HR – Osijek: škola za pratitelje; 39 sudionikaHR – Đakovo: škola za pratitelje; 20 sudionika

11. listopadaHR – Zagreb: prvi veliki mjesečni susret; oko 200 sudionikaHR – Slavonski Brod: prvi veliki mjesečni susret; oko 80 sudionikaHR – Split: prvi veliki mjesečni su-sret; oko 110 sudionikaBiH – Međugorje: prvi veliki mje-sečni susret; oko 200 sudionika

12. listopada Započele duhovne vježbe u živo-tu od 30 tjedana (Duhovne vjež-be 2015./2016.): 1. razmatranje prve molitvene cjeline (1. a), za 3248 vjež-batelja; ukupno 3283 sudionika, među njima 741 pratitelj

17. listopada HR – Kuče: lokalni susret članova Zajednice Injigo s područja Zagrebač-ke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 12 od 20 članova18. listopadaHR – Kuče: 29. sastanak Vijeća Za-jednice Injigo; prisutno 6 od 8 člano-va19. listopada HR – Dalj: škola za pratitelje iz Nje-mačke na hrvatskome jeziku; 11 pra-titelja; videovezom20. listopada HR – Dalj: škola za pratitelje iz Nje-mačke i Austrije na njemačkome jezi-

Sudionici duhovne obnove u Stockholmu 2. – 4. listopada 2015.

Foto

: Inj

igo/

arhi

v

18 | 5 | travanj 2016. |

Kronika događanja

ku; 5 pratitelja; videovezom21. listopada HR – Dalj: škola za pratitelje iz Au-strije na hrvatskome jeziku; 7 pratite-lja; videovezom24. listopadaBiH – Vionica: lokalni susret člano-va Zajednice Injigo iz BiH vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 11 od 14 članova

STUDENI 2015.2. studenogaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Nje-mačke na hrvatskome jeziku; 16 pra-titelja; videovezom3. studenogaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Nje-mačke i Austrije na njemačkome jezi-ku; 6 pratitelja; videovezom4. studenogaHR – Zagreb: Colloquium academicum »Blaženi Alojzije Stepinac – katolički uzor čovjekoljublja«; u akademskome razgovoru s predavanjem sudjelovala je dr. sc. Marica Čunčić (vidi str. 25)HR – Dalj: škola za pratitelje iz Au-

strije i Švicarske na hrvatskome jezi-ku; 10 pratitelja; videovezom

7. studenogaBiH – Livno: škola za pratitelje; 23 sudionikaHR – Bjelovar: škola za pratitelje; 15 sudionikaHR – Split: drugi veliki mjesečni su-sret; oko 70 sudionika

8. studenogaHR – Zagreb: drugi veliki mjesečni susret; oko 200 sudionikaHR – Slavonski Brod: drugi veliki mjesečni susret; oko 60 sudionikaBiH – Međugorje: drugi veliki mje-sečni susret; 155 sudionika

14. studenogaHR – Đakovo: lokalni susret članova Zajednice Injigo s područja Đakovač-ko-osječke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić, prisutan i vlč. Tomi-slav Čorluka; prisutno 9 od 15 članovaHR – Rijeka: škola za pratitelje; 24 sudionikaBiH – Krepšić: škola za pratitelje; 7 sudionika

15. studenogaHR – Kuče: 30. sastanak Vijeća Za-jednice Injigo; prisutno 4 od 8 članova21. studenogaBiH – Vionica: lokalni susret člano-va Zajednice Injigo iz BiH vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 10 od 14 članovaHR – Vinkovci: škola za pratitelje; 9 sudionikaHR – Osijek: škola za pratitelje; 40 sudionikaHR – Zagreb: škola za pratitelje; 55 sudionika

22. studenogaHR – Slavonski Brod: škola za pra-titelje; 10 sudionika

28. studenogaHR – Kuče: lokalni susret članova Zajednice Injigo s područja Zagrebač-ke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 9 od 20 članova

30. studenogaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Nje-mačke na hrvatskome jeziku; 10 pra-titelja; videovezom

Susret vježbatelja u Grazu 14. studenoga 2015.

Snim

ila: A

nka

Kola

k

| 5 | travanj 2016. | 19

Kronika događanja

PROSINAC 2015.Za nove vježbatelje, koji su to za-željeli, organizirana je životna is-povijed. 1. prosincaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Austrije na njemačko-me jeziku; 7 pratitelja; videovezom2. prosincaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Austrije i Švicarske na hrvatskome jeziku; 14 pratitelja; videovezom5. prosincaBiH – Gromiljak: škola za pratite-lje; 10 sudionika

12. prosincaHR – Ploče: škola za pratitelje; 25 sudionikaHR – Nova Gradiška: škola za pratitelje; 12 sudionikaHR – Split: treći veliki mjesečni susret; oko 70 sudionika13. prosincaHR – Zagreb: treći veliki mjesečni susret; oko 200 sudionikaHR – Slavonski Brod: treći veliki mjesečni susret; oko 60 sudionikaBiH – Kruševo: treći veliki mje-

Sudionici škole za pratitelje u Đakovu 23. siječnja 2016.

sečni susret; 120 sudionika18. prosincaHR – Zagreb: dr. sc. Marica Čun-čić s ostalim predstavnicima po-kreta i udruga Zagrebačke nadbi-skupije čestitala je Božić kardinalu Josipu Bozaniću (vidi str. 31)19. prosincaHR – Osijek: škola za pratitelje; 36 sudionikaTisak – »Riječka Majka«: Anita Ivanović predstavila Program Inji-go u Riječkoj nadbiskupiji (vidi str. 32)

SIJEČANJ 2016.9. siječnjaHR – Brestje: škola za pratitelje; 37 sudionika 9. i 10. siječnjaHR – Baške Oštarije: škola za pratitelje; 28 sudionika11. siječnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke na hrvatskome jeziku; 16 pratitelja; videovezom12. siječnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Austrije na njemačko-

me jeziku; 6 pratitelja; videovezom

13. siječnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz

Austrije i Švicarske na hrvatskome

jeziku; 9 pratitelja; videovezom

16. siječnjaHR – Vinkovci: škola za pratitelje;

19 sudionika

HR – Split: četvrti veliki mjesečni

susret; oko 70 sudionika

17. siječnjaHR – Split: škola za pratitelje; 17

sudionika

HR – Zagreb: četvrti veliki mje-

sečni susret; oko 200 sudionika

HR – Slavonski Brod: četvrti ve-

liki mjesečni susret; oko 80 sudio-

nika

BiH – Kruševo: četvrti veliki mje-

sečni susret; 130 sudionika

23. siječnjaHR – Kuče: lokalni susret članova

Zajednice Injigo s područja Zagre-

bačke metropolije vodila je dr. sc.

Marica Čunčić; prisutno 10 od 20

članova

HR – Đakovo: škola za pratitelje;

14 sudionika

HR – Osijek: škola za pratitelje; 46

sudionika

24. siječnjaHR – Kuče: 31. sastanak Vijeća

Zajednice Injigo; prisutno 7 od 8

članova

30. siječnjaBiH – Vionica: lokalni susret čla-

nova Zajednice Injigo iz BiH vodila

je Šima Čilić; prisutno 9 od 14 čla-

nova

Snim

io: T

omis

lav

Bela

vić

20 | 5 | travanj 2016. |

Kronika događanja

Đakovo, 10. listopada 2015.Za mene osobno teme su poučne, korisne, cilja-ne i potrebne. Tijekom samih radionica sve sam se više opuštao, otvarao i osjećao međusobno zajedništvo i potrebu svih nas za tim zajedniš-tvom. Mi ovdje govorimo o odnosu pratitelj – vježbatelj, ali i mi međusobno imamo odnose koji se trebaju podići i graditi, da se ne gledamo s predrasudama, nego da jedni u drugima vidi-mo prijatelje i zadobijemo povjerenje.

Drago Križanac

Usmjeravanje na vježbatelje bio mi je najzani-mljiviji dio. Preko ljeta malo sam se opustio i u gužvi ovih dana nisam stigao pročitati Smjer-nice za nas, pratitelje i vježbatelje. Ova škola dobro mi je došla kako bih mirnije, savjesnije i lakše mogao ući u dane koji dolaze. Osjećam mir. Svaka škola donese nešto novo i nešto se u nama pokrene. U ovoj školi razgovarali smo i osvijestili odgovornost nas pratitelja; kako mi kao pratitelji trebamo služiti vježbateljima, kako ih trebamo poticati, biti obazrivi prema njima. Paziti na svaku riječ, kako je i u kojemu trenutku izgovaramo. Bilo je mnogo radioni-ca u kojima smo spoznali i neke stvari o sebi i naučili i podijelili. Cijelo današnje zajedništvo bilo je plodonosno. Bilo je lijepo biti ovdje pri-sutan.

Tomislav Belavić

Rijeka, 14. studenoga 2015.Ove godine drugi sam krug vježbi i prva go-dina pratiteljstva. Sve je bilo isplanirano do najmanjega detalja. Imali smo pripremljene materijale za pratitelje kao i teme predavanja i radionica. Prije početka našega druženja i učenja imali smo svetu misu. Divan početak! Osjećao se duh zajedništva, jedinstva, otvore-nosti, molitve, potrebe za Isusom, za Njegovom prisutnosti. Sve su teme bile tako poučne. Po njima učila sam ne samo o pratiteljstvu, nego i o svojemu duhovnomu razvoju, za svoja raz-matranja. Upijala sam nova iskustva, razvijala se kao osoba.

Mira (podatci poznati uredništvu)

Zagreb, 21. studenoga 2015.Na predavanja došla sam radosna i bez ikak-vih očekivanja. Od početka do završnih pojedi-načnih molitvi bila je vidljiva prisutnost Duha Svetoga. Taj dan kao da je komadić raja sišao na Zemlju. Posebno bih pohvalila brigu i ljuba-znost voditeljica škole. Isto tako, polaznici su bili autentični odabrani i poželjela sam svaki dan kretati se u takvu okruženju. Cjelodnevno iskustvo škole za pratitelje bilo je jako lijepo i preporučila bih svakomu pratitelju da pohodi tu školu. Radosno iščekujem novi termin škole za pratitelje.

Maja Jovanić

Škole su održane u Hrvatskoj u Baškim Oštarijama, Vinkovcima, Osijeku, Đakovu, Bjelovaru, Rijeci, Zagrebu, Slavonskome Brodu, Pločama, Novoj Gradišci, Brestju, Splitu i Dalju (videovezom za pratitelje u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj) i u Bosni i Hercegovini u Međugorju, Livnu, Krep-šiću i Gromiljaku. Donosimo nekoliko svjedočanstava sudionika.

Škole za pratitelje (listopad 2015. – siječanj 2016.)

Održano 35 škola za pratitelje

| 5 | travanj 2016. | 21

Kronika događanja

Osijek, 19. prosinca 2015.U školi za pratitelje bilo je vrlo korisno i po-učno. Pogledali smo videouradak koji nas je na vrlo dojmljiv način uveo u temu. Zani-mljiva je bila i radionica u kojoj smo se bo-lje upoznali sa zadanim temama iz časopisa Injigo. Također sam uživala u upoznavanju drugih pratitelja što je, uz izmjenu iskusta-va, bilo vrlo ohrabrujuće. Posebno mi se svi-djela molitva koja je dala novu svježinu slu-ženju na koje smo pozvani. Zahvalna sam što se škole odvijaju dovoljno često i što se na njima uvijek nešto novo i lijepo nauči i doživi.

Lidija Dugan

U školu za pratitelje došla sam s određenim sumnjama u pratiteljstvo. Već po dolasku našla sam se u situaciji da slušam pratitelja s puno više iskustva i upijala sam svaku ri-ječ. Ponesena razgovorom, vlastitim razma-tranjem, slušala sam predavanje i poseban je utisak na mene ostavila riječ prihvaća-nje. Prihvatiti što? Koga? Gospodin me vo-dio i pokazao da, nakon oproštenja majci, trebam je prihvatiti kao svoju majku u srcu, kao majku koju mi je odabrao Otac. Opet prihvaćanje! Prošlu godinu Otac me oslo-bađao od iščekivanja, a ovu godinu čekam da mi se pojavi isto, međutim, ne pojavljuje se, javlja se samo strah – javlja se neprija-telj. Pitam se zašto? Nisam prihvatila svoje oslobođenje, nisam prihvatila oslobođenje koje mi je dao Otac, nisam ga prihvatila u srcu. Odjednom sve postaje jasno i vidlji-vo! Opet prihvaćanje, prihvatiti da me je Otac pozvao da budem pratitelj, prihvatiti pratiteljstvo kao Očev dar meni, prihvatiti

da ne moram ništa, već samo držati Božju ruku da me vodi. Ova škola za mene je bila posebno milosna i, naravno, prihvaćam je u srcu.

Ana Jakovac

Brestje, 9. siječnja 2016.U životu sam doživjela veliku odbačenost od oca koji je i sam bio ranjeno i odbačeno dijete. U ranome djetinjstvu obitelj se pre-selila iz Hercegovine u Slavoniju. Bila je to velika promjena za mene koju nisam mogla razumjeti ni prihvatiti. Osjećala sam otu-đenost i otrgnutost od cijele rodbine i od rodnoga kraja. U duhovnim vježbama već sam desetak godina i Gospodin mi je liječio i iscjeljivao sve te rane. Početkom siječnja bila sam u školi za pratitelje u Brestju. U jednoj radionici pratiteljica je čitala članak o Papi pod naslovom »Naša povijest – priča Božje ljubavi za nas«, koji je napisala dr. sc. Marica Čunčić. (časopis Injigo br. 3, str. 6-7) U tome članku papa Franjo govori kako trebamo gledati u svoju povijest i predati je Isusu. Za vrijeme slušanja doživjela sam papu Franju kao veliki autoritet Boga Oca. Osjetila sam veliku glad za ljubavlju. Počela sam plakati. Osjećala sam tu ljubav koja me daleko, daleko nadilazi i ispunjava iznad svakoga mojega očekivanja. Konačno sam se počela osjećati kao ispunjeno, radosno, zadovoljno i željeno Božje dijete. Zahvalna sam Bogu Ocu, našemu papi i našoj Marici koja nam je posvjedočila i približila tu ne-izmjernu Očevu ljubav.

Marica (podatci poznati uredništvu)

22 | 5 | travanj 2016. |

Kronika događanja

U razdoblju od listopada 2015. do siječnja 2016. oko 2000 vježbatelja i pratitelja odazvalo se na velike mjesečne susrete koji su bili održani na četiri mjesta. I to u Zagrebu, Slavonskome Brodu, Splitu te najprije u Međugorju i zatim u Kruševu (Bosna i Hercegovina).

»Svaki je dolazak na veliki susret nešto novo i korisno za mene i moje obnavljanje duhovnih vjež-bi. Bez obzira što sam više godi-na u tome i dalje učim, ponavljam i produbljujem kako pratiteljski, tako i osobni vježbateljski dio što po samim uputama, što po svjedočenjima koja su mi od ve-like pomoći.«

Veliki mjesečni susreti (listopad 2015. – siječanj 2016.)

U četiri grada održano je 16 velikih susreta

Zdenko Žućak, pratitelj i vježbatelj u 8. krugu duhovnih vježbi, redovito dolazi i pomaže u organizaciji velikih mjesečnih susreta u Zagrebu.

Snim

io: Z

drav

ko M

arko

vić

Snim

ila: A

na T

alaj

ić

Priredile: Ivana Šimunić i Ana Talajić

Veliki susret u crkvi Svetog Križa u Zagrebu, 26.4.2015.

| 5 | travanj 2016. | 23

Kronika događanja

VK: 30 (0,91 %)

VŠS: 435 (13,26 %)

VSS: 820 (25,00 %)

Nepznato: 3 (0,09 %)

DR: 22 (0,67 %)KV: 41 (1,25 %) MR: 78 (2,38 %)

NK: 82 (5,55 %)

NSS: 34 (1,04 %)

PK: 22 (0,67 %)

SSS: 1613 (49,18 %)

Kronika događanja

U listopadu 2015. godine u duhovne vježbe od 30 tjedana upisalo se 3280 sudionika. Od toga su 22 doktora

znanosti (DR), 34 sudionika s nižom struč-nom spremom (NSS), 435 specijalista s višom stručnom spremom (VŠS), 41 kvalifi cirani radnik sa srednjom stručnom spremom (KV), 22 polukvalifi cirana, priučena radnika s ni-žom stručnom spremom (PK), 820 magistara struke s visokom stručnom spremom (VSS), 78 magistara znanosti (MR), 1613 sudionika sa srednjom stručnom spremom (SSS), 182 nekvalifi cirana radnika s nižom stručnom spremom (NK) i 30 visokokvalifi ciranih rad-nika sa završenom četverogodišnjom sred-njom stručnom spremom (VK). Najveći je

Stručna sprema sudionika duhovnih vježbi od 30 tjedana 2015./2016. god.

broj sudionika sa srednjom stručnom spre-mom (1613), zatim skoro upola manji s viso-kom (820) i skoro upola manji s višom (435). Ako se stručna sprema sudionika duhovnih vježbi od 30 tjedana u 2015./2016. godini uspo-redi sa statistikom na razini države, prosjek u duhovnim vježbama viši je od hrvatskoga. U Hrvatskoj je 2011. god. bilo 16 % stanovnika s višom i visokom stručnom spremom uključu-jući magistre i doktore znanosti, a u našim ih duhovnim vježbama ima 1355 ili 44 %. U RH ima 52 % stanovnika sa SSS, u duhovnim vježbama ih je 47 %. U RH 21 % stanovnika ima osnovno obrazovanje, u duhovnim vjež-bama ih je oko 7 %.

Priredila: dr. sc. Marica Čunčić

24 | 5 | travanj 2016. |

Statistika

Zagrebački nadbiskup i veliki kancelar KBF-a, kardinal Josip Bozanić, na sa-mome početku pozdravio je okupljene

u Kongresnoj dvorani Ekonomskoga fakulte-ta u Zagrebu, ističući da su Katolička Crkva u Hrvatskoj, ali i hrvatski narod obilježeni

Zagreb, 4. studenoga 2015.

Colloquium academicum: blaženi Alojzije Stepinac – katolički uzor čovjekoljubljaStepinčeva svetost neupitna je. Tako bi se mogao sažeti zaključak istaknutih predstavni-ka visokih hrvatskih ustanova društvenoga života, znanosti i kulture, koji su u srijedu 4. studenoga 2015. godine sudjelovali u akademskome razgovoru, što ga je na temu »Bla-ženi Alojzije Stepinac – katolički uzor čovjekoljublja« organizirao Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu.

Foto

: Pos

tula

tura

bl.

Aloj

zija

Ste

pinc

a životom i smrću blaženoga Alojzija Stepinca. »Za hrvatskoga katoličkoga vjernika«, rekao je kardinal, »Stepinac je postao polazište od kojega se uvijek iznova započinje, na njemu se nadahnjuje, učvršćuje i usmjeruje da bi nam se otvorili obzori budućnosti«. Napome-nuo je kako bez dobrote i nade utemeljene u Bogu, ljudski govor lako sklizne u proizvolj-nost i prisvajanje mjerodavnosti koje čovjek nema. »Upravo u tome«, nastavio je kardinal, »leži ključ razumijevanja radosti i poteškoća u izgradnji odgovornosti, u kulturi rada, u brizi za potrebne, u odgojnim i obrazovnim proce-sima, u umjetničkim izražajima, u govoru so-lidarnosti i dragovoljnosti«. Podsjetio je da se Stepinčevo katoličko čovjekoljublje ponajbolje očituje u njegovu odnosu prema potrebnima bilo koje vrste i u njegovoj herojskoj čistoći od svake mržnje i neprijateljstva. To svjedočan-stvo, smatra kardinal, unatoč zubu vremena ne gubi na svojoj rječitosti nego nastavlja ižarava-ti svjetlo, širiti nadu i poticati dobrotu. Izlagački dio otvorio je akademik Zvonko Ku-sić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koji je kazao kako Stepinac pripa-da najznamenitijim Hrvatima koji nam i danas svima poručuje što je Hrvatska, što je Crkva u

Bl. Alojzije Viktor Stepinac (1898. – 1960.), zagrebački nadbiskup i kardinal

Iz drugih medija

| 5 | travanj 2016. | 25

Iz kronike

Hrvatskoj te što je hrvatska sloboda. »Uvijek je bio sukobljen s postojećom vlašću, no u Eu-ropi nitko jasnije i otvorenije nije branio po-tlačene« – naglasio je akademik Kusić. Rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Damir Boras, u svojemu je obraćanju istaknuo Stepinčevu građansku hrabrost, odnosno njegovu ljubav prema bližnjemu. »Mnogo puta svjedočio je tu ljubav«, rekao je rektor Boras, »pa čak i prema vlastima koje nisu praštale. Ne mogu dodati više ništa za potvr-du njegove svetosti« – zaključio je. »U kući smo o Stepincu sluša-li kao o svecu, a izvan kuće kao

o zločincu« – prisjetio se svojih dječačkih dana predsjednik Ma-tice hrvatske, akademik Stjepan Damjanović. On Stepinca doživ-ljava kao velikoga zaštitnika ljudi čiji nam primjer može poslužiti za prepoznavanje Božje volje u vla-stitome životu. Svjestan toga da javnost nudi iskrivljenu sliku o Stepincu želeći prepravljati sliku njegova herojskoga lika, napo-menuo je da sam govor o njemu bez djela ostaje tek mrtvi kapital. »Ako hodamo stopama blaženoga Alojzija Stepinca, hodamo u prav-di i istini« – istaknuo je akademik

Damjanović. Ravnateljica Staroslavenskoga in-stituta, dr. sc. Marica Čunčić iznijela je osobno iskustvo i viđenje Stepinca za kojega kaže da je na otajstven način prisutan u njezinu srcu. »Bio je duhovni otac svima, zaštitnik ljubavi prema domovini i Papi« – kazala je dr. Čunčić koja je i posvjedočila o Stepinčevu moćnome zagovoru kada je prije odlaska u Sjedinjene Američke Dr-žave molila da ostane vjerna Bogu i hrvatsko-

Foto

: Tis

kovn

i ure

d Za

greb

ačke

nad

bisk

upije

Snim

io: L

eopo

ld B

enke

k/In

jigo

U akademskom razgovoru sudjelovali su (slijeva na desno): predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović; rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Damir Boras; predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić; ravnateljica Staroslavenskog instituta dr. sc. Marica Čunčić; s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Stipe Botica; predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač, prof.; pomoćnik ravnateljice Hrvatskoga instituta za povijest dr. sc. Gordan Ravančić i postulator Stepinčeve kauze mons. prof. dr. sc. Juraj Batelja.

Zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić pozdravlja okupljene. U prvom redu je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, p. Ivica Hadaš, D. I. i apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D’Errico. U drugom redu zdesna je zagrebački pomoćni biskup mons. Valentin Pozaić, biskup sisački mons. Vlado Košić, mons. Marin Srakić, pomoćni zagrebački biskupi mons. Ivan Šaško i Mijo Gorski.

26 | 5 | travanj 2016. |

Iz kronike Iz drugih medija

mu narodu. »Ta mi je molitva bila uslišana« – zaključila je dr. Čunčić. »Današnji kolokvij poziv je svima nama da u srce pohranjujemo sve ono što je govorio blaženi Alojzije Stepinac« – rekao je prof. Božidar Petrač, predsjednik Društva hr-vatskih književnika. »Bez njegove baštine«, smatra prof. Petrač, »ne bismo imali čvrste orijentacije u tjeskobnim vremenima«. U akademskome razgovoru sudjelovali su još prof. dr. sc. Stipe Botica s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fa-kulteta Sveučilišta u Zagrebu koji je detaljnije analizirao Stepinčev govor u Vranekovićevu »Dnevniku«; dr. sc. Gordan Ravančić, pomoć-nik ravnateljice Hrvatskoga instituta za povi-jest koji je na temelju povijesnih dokumenata odbacio sve optužbe da je Stepinac surađivao s režimima ondašnjega vremena te postulator Stepinčeve kauze, mons. prof. dr. sc. Juraj Bate-lja. On je okupljenima približio kanonski tijek postupka za proglašenje svetim blaženoga Aloj-zija Stepinca. Podsjetivši da je tijekom postupka prikupljeno više od 40.000 stranica dokumenata i saslušano 88 svjedoka, postulator je istaknuo kako se završni dio postupka odnosio na čudo koje je potvrdila teološka komisija. »Stepinac je zajedno s brojnim Srbima, Caritasom Zagre-bačke nadbiskupije i međunarodnim Crvenim križem od smrti uspio spasiti 27.215 srpske djece, ratne siročadi, velik broj žena i muška-raca« – naglasio je dr. Batelja zaključivši kako današnja bjesomučnost nekih ne može ušutkati glas Stepinčeve svetosti. Završnu riječ uputio je dekan KBF-a prof. dr. sc. Tonči Matulić. Go-tovo trosatni program akademskoga razgovora vodio je glumac Adam Končić, a u glazbeno-me dijelu programa, izvedbom triju prigodnih

skladbi, nastupio je mješoviti zbor Instituta za crkvenu glazbu »Albe Vidaković« KBF-a Sveu-čilišta u Zagrebu, pod ravnanjem prof. Danijele Župančić. Akademskomu razgovoru nazočili su apostolski nuncij u RH, nadbiskup Alessandro D’Errico; varaždinski biskup Josip Mrzljak; si-sački biskup Vlado Košić; umirovljeni đakovač-ko-osječki nadbiskup Marin Srakić; zagrebački pomoćni biskupi Valentin Pozaić, Ivan Šaško i Mijo Gorski; potpredsjednik Hrvatskoga sa-bora, akademik Željko Reiner; izaslanik pred-sjednice RH Andro Krstulović Opara; rektor Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta, dr. Željko Tanjić; predsjednik Hrvatske konferencije vi-ših redovničkih poglavara i poglavarica, fra Jure Šarčević; više veleposlanika i članova Di-plomatskoga zbora akreditiranih u RH; dekani više zagrebačkih fakulteta; predstavnici drugih vjerskih zajednica, među kojima i Srpske pra-voslavne Crkve i Židovske općine Zagreb; pro-fesori i studenti KBF-a te velik broj redovnica i vjernika laika. (Tiskovni ured Zagrebačke nad-biskupije, KBF/Injigo)

Snim

io: L

eopo

ld B

enke

k/In

jigo

Spomen-zbornik Colloquium academicum, »Blaženi Alojzije Stepinac

– katolički uzor čovjekoljublja«

Iz drugih medija

| 5 | travanj 2016. | 27

Iz kronike

Sveci su bili fi ktivne osobe mojega djetinj-stva. Bilo je u okolini slika njihovih likova koji su me pratili: sv. Nikola Tavelić usred

vatre, svete Velika i Mala Terezija. Zaželjela sam da mi netko dokaže da to nije bajka, da su uisti-nu živjeli. Isus je za mene bio velika povijesna osoba koju su razapeli – sve dok nisam čula na-vještaj da je i sada živ i da me ljubi. Susrela sam ga – bilo je to krštenje u Duhu Svetome. Otada ništa nije isto i uvidjela sam da su njegovi sveci povijesne osobe, ali iz daleke povijesti! Činilo mi se nemogućim da bi mogli postojati i suvre-meni sveti ljudi. Sve dok nisam čula da je jedna žena iz sigurnosti hrabro zakoračila u nepozna-to. U duhu sam je gledala na poluotoku Indije s ispruženim rukama prema siromasima: Majku Tereziju (1910. – 1997.). I čula sam da je jedan nadbiskup trpio nepravde komunista da bi ostao vjeran Rimokatoličkoj Crkvi. Zamišljala sam ga živim stupom nepokolebljivosti usred Zagreba, točnije pred katedralom, tako da ga vidi cijela Hrvatska. Bio je žrtva za koju smo svi znali iako smo šutjeli. U katedrali se njegovo ime uvijek spominjalo i tumačilo. Ta dva živa suvremena lika igrala su značajnu ulogu u mojemu životu. Kad se sada osvrnem, oni su tiho i neprimjetno držali moj svijet da se ne raspadne. Sigurna sam,

i ne samo moj. Nisam imala osjećaj da je taj nadbiskup ikad umro, a sad shvaćam: umro je kad sam imala devet godina. One godine kad sam se rodila, kao zatvorenik stigao je u Krašić. Kako je sve bilo obavijeno velom tajnosti, poka-zuje činjenica da sam tek u svojim 50-im godi-nama čula da se iste te godine, 40-ak kilometara udaljenosti od Krašića, u Roženici ukazala Bla-žena Djevica Marija kako bi zaštitila svojega za-točenoga ljubljenoga sina i utješila narod koji je s njim bio osuđen. Ukazanja »Zlatne Kraljice«, kako su je zvali, nisu slučajno trajala od 1951. do 1961. god., za vrijeme njegova zatočeništva. I do deset tisuća ljudi došlo bi u Roženicu sve dok komunistička vlast nije sve rastjerala i pozatva-rala. Na tome je mjestu izgrađena kapelica. Do-gađaj opisuje knjižica »Tajna kuće br. 41«. U toj je kući u Roženici živio i događaje tajnopisom bilježio Josip Markuz (1904. – 1953.) ili Joža Sve-ti, pomoćnik u agronomskim poslovima agro-nomu i književniku Slavku Kolaru (1891. – 1963.). Joža Sveti ovjekovječen je u Babajinu fi lmu »Breza« prema Kolarovoj noveli. Bio je samouk umjetnik. Izradio je, između ostaloga, prekrasan veliki drveni oltar u Roženici br. 2

1 Marinić, Josip. 1998. Tajna kuće br. 4. Apostolatski centar. Zagreb.

Snim

io: L

eopo

ld B

enke

k/In

jigoCjelovito izlaganje dr. sc. Marice Čunčić

Dragi kardinale, hvala!Dr. sc. Marica Čunčić

28 | 5 | travanj 2016. |


koji bi, prema riječima kardinala Franje Kuhari-ća, mogao stajati i u katedrali.2 Razgovarala sam s njegovim sinom Ivanom Markuzom koji mi je pokazao neke tajnopise. Vjernici toga kraja, i šire, vjerovali su da Nebo sudjeluje u bitkama za istinu sve dok kardinal nije otišao s ovoga svije-ta kako bi postao potpuno neranjiv, posve nad-moćan mučiteljima. Postao je nebeski zagovor-nik Hrvata, zagovornik koji se za zemaljskoga života u ljubavi prema hrvatskome narodu nije dao ni od koga natkriliti kako bi u Nebu pripa-dao svim narodima, što će njegova kanonizacija i formalno potvrditi. Njegovo pouzdanje izraže-no u rečenici In te Domine speravi ispod grba i lika u katedrali, nekima nerazumljivo zbog sve-ga što ga je snašlo, nije bilo uzaludno. Dominus je doduše dopustio da njegov svjedok pogine od patnje i trovanja, čak su mu mrtvomu i srce spa-lili, ali patnja najjasnije prosvjetljuje i najsnaž-nije učvršćuje korake pravednika. Mučenik toč-nije od običnih smrtnika vidi Onoga u kojega se uzda – i jasnije vidi tko je zapravo njegov nepri-jatelj. Duhovnim očima gleda duhovni boj koji se na zemlji vodi na duhovnoj crti između Neba i Pakla i svjestan je da ljudi koji ga muče zapra-vo ne znaju što čine, ali zato stanovnici Pakla to dobro znaju. Zato je uveo dnevnu obvezu da u dvadeset i jedan sat sa svojim svećenicima moli zaštitnu molitvu sv. Mihaelu, vojskovođi vojske nebeske, koji zna i može pobijediti namjere Pa-kla. Tu je borbu nastavio s Neba. Samo tridese-tak godina nakon njegove smrti, komunizam, koji ga je montirano osudio, raspao se. Što je 30 godina naspram vječnosti u koju je blaženik uronjen, a s kojom neprijatelj nije računao! Si-gurna sam da je Hrvatska napustila komunistič-ko jednoumlje i zagovorom bl. Alojzija Stepin-

2 Lenković, Mario. 2013. Samouki kipari Zagrebačke županije. Zagreb.

ca. Bio je jedan od glavnih sudionika rušenja komunizma na ovim područjima iako toga mož-da nismo bili svjesni. U nedostatku živih vođa, narod se u duhu okuplja oko svojega nebeskoga vođe. Njegov je zagovor bio jednako snažan kao i zagovor pape Ivana Pavla II., još jednoga veli-koga svetoga suvremenika koji je dozivao i do-živio pad komunizma. Sveci se osvećuju tako da svima oproste i da sve okrenu na dobro. Kardi-nala Stepinca nisam vidjela, ali je na otajstven način u mojemu srcu prisutan, kao i u srcima mnogih vjernika. Ta je prisutnost neizbrisiva. Zato su mučenici sjeme kršćana, oni se ne mogu izbrisati iz sjećanja ljudi, ni s čim zamijeniti i ni s čim usporediti. Sjeme s vremenom u srcu pro-klije i donese rod. I mi se tada pretvaramo u stu-pove, poput mučenika u našemu srcu. Mučenič-koga sjemena u hrvatskome narodu ima u izobilju. Zato su korijeni kršćanstva u Hrvatskoj duboki i čudesno otporni. Hrvatski pisani mar-tirologiji samo su dio istine o mučenicima ko-munizma, poput »Knige pamjati, Martirologija katoličke crkve u SSSR-u«3 s oko tisuću imena koja ni izdaleka ne obuhvaća sve žrtve. Samo Bog zna koliko ima onih koji su izbijelili svoje haljine u krvi Jaganjčevoj. Dragocjena je u oči-ma Gospodnjim smrt pobožnika Njegovih, pri-ma ih raširenih ruku u svoje očinsko krilo! Koli-ka se ljepota postojanja zrcali u prijelazu iz vremena u vječnost obilježenim darivanjem ži-vota Isusu Kristu koji je prvi dao svoj život za nas! I drugi su narodi pod komunizmom imali duhovne velikane. Godine 1973. bila sam na svetoj misi u katoličkoj katedrali u Londonu koju je slavio kardinal József Mindszenty (1892. – 1975.), mađarski Stepinac. Poslije propovijedi o strahotama koje je doživio od kumunista, sve-

3 Čaplickij, Bronislav; Osipova, Irina. 2000. Knjiga pamjati. Martirologij katoličeskoj cerkvi v SSSR. Moskva. 768 str.

| 5 | travanj 2016. | 29

Iz kronikeIz drugih medija

čano je rekao: »Credo in unum Deum…« Bilo je to jedinstveno Vjerovanje jer se zbog toga gubila glava. U pognutom sam kardinalu vidjela blaže-noga Alojzija koji je svoj Credo skupo platio jer je vjerovao u Boga i u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu na čelu s Papom. Našega su kardinala također htjeli iskorijeniti iz naše sre-dine i nudili su mu da napusti Hrvatsku s ciljem da ga se riješe, ali je radije ostao u opasnosti i tako pokazao treći stupanj poniznosti. Prvi je stupanj poniznosti da čovjek radije umre nego da sagriješi smrtno – potreban je svakome za spasenje, drugi je stupanj poniznosti da čovjek radije umre nego da sagriješi lako, a treći je da, iako je ista slava Božja, radije izabere patnju po uzoru na Krista4 – koji sigurno ne bi bio zamje-rio kardinalu da je napustio Hrvatsku. No bl. Alojzije bio je svjestan da on nije jedina žrtva komunističkoga režima, ali je najistaknutija. Bilo je mnogo žrtava po Lepoglavama, Gradiš-kama i Golim otocima i njima se želio pridružiti, nije htio biti drukčiji od njih, nije se poštedio, poput prvoga mučenika Gospodina Isusa, samo da ostane uz svoje stado koje je u tome trenut-ku, da se ne razdijeli, itekako trebalo pastira. Prihvaćanje mučeništva, taj životni trenutak iz-bora, pripravlja se godinama života u kojima biramo ono što je teže. Na našim se crtama lica vidi jesmo li se ili se nismo svladali, koliko smo

4 Lojolski, Ignacije. 1971. Duhovne vježbe. FTI. Zagreb. Br. 165–168. Navest ću dva primjera trećega stupnja poni-znosti. Sv. Maksimilijan Kolbe (1894. – 1941.) izabrao je bunker gladi da zamijeni oca obitelji i tako uz bijeli po-stigao i crveni vijenac slave. Jedan od prvih kanadskih mučenika, francuski isusovac sv. Izaak Jogues (1607. – 1646.) izabrao je patnju s indijanskim plemenom Hurona, koje su zarobili i mučili Irokezi, da Huronima posvjedoči Kristovu ljubav. Mogao je izbjeći opasnost, ali je u svojim duhovnim vježbama molio Gospodina da mu dâ milost mučeništva i obećao da ga neće izbjegavati. Taj put je mučen i ostao živ, vratio se u Francusku, ali opet izabire misije u Americi i tada ga Indijanci ubiše.

živjeli za sebe, a koliko za druge. Na licu bl. Alojzija vidi se askeza i plodonosni celibat. Či-stoća srca i duhovno očinstvo idu zajedno – bio je svima duhovni otac. Nije pripadao jednoj osobi nego svima njemu povjerenima. I tu je od-govornost shvaćao krajnje ozbiljno tako da se dobro pripravio za svoj posljednji izbor i po-sljednju bitku. I zato su mnogi izabrali posvje-dočiti za njega iako nisu morali, ne samo s am-bona zagrebačke katedrale, kao npr. naš kardinal Kuharić. Bili su to obični ljudi po svijetu. Navo-dim jedan tipičan primjer: književni povjesničar i kritičar Ante Kadić (Jesenice 1910. – Mali Rat 1998.), u Bloomingtonu (Indiana, SAD) mi je 1986. god. uzbuđeno pričao što mu se dogodilo u jugoslavenskoj ambasadi u Chicagu kad je do-šao po vizu. Pitali su ga je li kardinal Stepinac zločinac ili svetac. »Rekao sam: ʻsvetacʼ, makar nikad više ne vidio Hrvatsku!« I nije dobio vizu, bio je »neprijateljska emigracija«! Ipak, umro je u slobodnoj Hrvatskoj. Pretpostavljam da je po-slije smrti dobio vizu za Nebo i da se susreo s blaženim Alojzijem, a u tome istome Chicagu od 1999. godine postoji ulica koja nosi ime Car-dinal Stepinac Way. Tu je i hrvatska škola A. Stepinca. Naš blaženi kardinal za mene je zaštit-nik ljubavi prema svojoj domovini i Papi. To znam srcem. Zato sam spontano otišla na nje-gov grob prije puta na devetomjesečnu Fulbri-ghtovu stipendiju u SAD ne znajući da ću ostati na američkome kontinentu više od jedanaest godina. Pretpostavljate što sam ga zamolila: da me zagovara da u Americi ostanem vjerna Bogu i hrvatskome narodu. Trideset godina nakon te molitve mogu kritički ustanoviti – moju je mo-litvu bl. Alojzije uslišio. Stoga neka ovo moje kratko svjedočanstvo bude izraz zahvalnosti, neka bude kao jedna od mramornih ploča na njegovu grobu na kojoj piše: »Dragi kardinale, hvala!«

30 | 5 | travanj 2016. |


U Nadbiskupskome dvoru u Zagrebu 18. prosinca 2015. godine, predstavnici po-kreta, udruga i zajednica Zagrebačke

nadbiskupije čestitali su Božić zagrebačkomu nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću. Susretu je nazočio i pomoćni biskup zagrebački, mons. Valentin Pozaić. U ime nazočnih predstavnika, kardinalu je božićnu čestitku uputio moderator Nadbiskupskoga duhovnoga stola, mr. Marko Kovač koji je istaknuo da okupljeni predstavlja-ju žive krugove vjernika koje je zajednički dota-knula ili potaknula neka »karizma« – dar, milost Duha Svetoga na korist i izgradnju Crkve. »No-vost iskustava tih živih krugova zapaljenih kariz-mom ne stoji toliko u metodama i formama nego prvenstveno u spremnosti kojom smo jednoga dana obnovljenim entuzijazmom odgovorili Gos-podinovu pozivu. I zato se uvijek iznova kršćanin preispituje kako se ne bi udaljio od izvora karizmi - Gospodina«, istaknuo je mr. Kovač naglasivši da »prava zajednica nije samo dio nego cjelina. I pravi pokret, prava udruga, prava zajednica je ka-tolička kad živi, kad se integrira u veću zajednicu

- Crkvu. Sve nadilazi dijelove, istovremeno ih ne niječući nego uključujući, vrednujući.« Podsje-tio je da su pokreti i udruge već donijeli mnoge plodove Crkvi i svijetu, pa tako i Zagrebačkoj nadbiskupiji. Zahvaljujući na riječima čestitke, kardinal je istaknuo da pokreti, udruge i zajed-nice predstavljaju bogatstvo zagrebačke Crkve: »Lijepo je biti član Crkve, biti dodirnut Božjom milošću. Zajedno se radujemo Božiću koji je uvi-jek nov, jer Bog nam uvijek na nov način u novim okolnostima, u Božiću upućuje svoj poziv da ot-krivajući Njegovo lice, to Lice milosrđa svjedoči-mo drugima. U ovoj Svetoj godini Izvanrednoga jubileja milosrđa pozvani smo na poseban način razmatrati Božju logiku, Njegove metode, onkraj svih ljudskih logika. To je izazov, poziv da otkri-vajući Božju volju u svojemu životu izađemo iz okvira svih vlastitih sigurnosti te da svoje živote prepustimo u Božje ruke.« Podsjetivši da je Sveta godina Izvanrednoga jubileja milosrđa povezana s 50. obljetnicom završetka II. vatikanskog koncila, kardinal je istaknuo da je Koncil snažan događaj Duha čiji je plod i snažan razvoj karizmi u životu Crkve očitovan u mnogim pokretima, udrugama i zajednicama: »Koncil nije stvar prošlosti nego živa stvarnost koja se očituje u sadašnjosti i koju smo pozvani živjeti i nadalje razvijati.« (Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije/Injigo)

Zagreb, 18. prosinca 2015.

Predstavnici pokreta, udruga i zajednica čestitali Božić kardinalu Josipu Bozaniću Utemeljiteljica i voditeljica Zajednice i Programa Injigo, dr. sc. Marica Čunčić i ove je godine prisu-stvovala susretu sa zagrebačkim nadbiskupom, kardinalom Josipom Bozanićem.

Foto

: Tis

kovn

i ure

d Za

greb

ačke

nad

bisk

upije

Predstavnici pokreta, udruga i zajednica Zagrebačke nadbiskupije s kardinalom Josipom Bozanićem. Marica Čunčić treća zdesna od kardinala Bozanića.


Iz kronike

Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnome ži-votu od 30 tjedana, prateći liturgijsku

godinu, kao i duhovne vježbe u šutnji od tri do trideset dana. Utemeljiteljica Programa i Zajednice Injigo je prof. dr. sc. Marica Čun-čić, ravnateljica Staroslavenskoga instituta u Zagrebu. Program je započeo 1997. godine s jednom vježbateljicom, a ove godine du-hovne vježbe u svakodnevnome životu upi-salo je više od tri tisuće vježbatelja. Duhovne vježbe dar su Duha Svetoga Crkvi. Prvi ih je obavio i davao drugima Injigo – tako se sv. Ignacije zvao prije nego što je završio teolo-giju i zaredio se za svećenika. Stoga se ovaj Program zove Injigo jer u njemu ponajprije djeluju laici. Srce karizme je pomoći duši da dođe do života milosti i otkrije svoj osobni poziv u Bogu. Karizma, kao dar za druge, u ovome je Programu u tome da oni koji su sami otkrili Božji poziv, pomažu drugima na tome putu. Cilj duhovnih vježbi je, kako navodi sv. Ignacije u knjižici »Duhovne vježbe«, da čovjek tako uredi svoj život da se ne dâ voditi od svojih neurednih sklono-sti nego dopušta da ga Bog očisti, oslobodi i povede svojim putem. Duhovne vježbe su kristocentrične, najviše se bavimo životom Isusa Krista i nastojimo živjeti onako kako je On živio. Susreti uputa za razmatranje održavaju se na mjesečnoj ili tjednoj razini u mnogim mjestima svih (nad)biskupija u

Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a Program se provodi i u nekoliko europskih i svjetskih zemalja. O provođenju Programa duhovnih vježbi u životu i u šutnji, organiziranju su-sreta za sudionike i škola za pratitelje bri-ne se Zajednica Injigo koja ima pedesetak članova. U Riječkoj nadbiskupiji, Program Injigo provodi se od 2007. godine, a mje-sečni susreti uputa za sudionike i škole za pratitelje održavaju se od samoga početka u prostorima samostana sestara Presvetoga Srca Isusova u Pomeriju u Rijeci. Posebno smo radosni što možemo boraviti u matič-noj kući utemeljiteljice Družbe sestara Pre-svetoga Srca Isusova, službenice Božje Maj-ke Marije Krucifi kse Kozulić. U srdačnoj i toploj dobrodošlici koju nam sestre iskazuju jasno prepoznajemo karizmu njihove Druž-be, a to je u jednostavnosti i poniznosti su-obličavati se Kristu Raspetomu po služenju siromašnima i potrebitima svake vrste, oso-bito djeci i mladeži te tako svjedočiti ljubav probodenoga Srca Kristova za nas. Upravo su to Srce i njegova ljubav izvor svih milo-sti i u našemu Programu i Njemu se želimo potpuno predati i služiti mu. Uz naš redo-viti mjesečni susret u subotu, 12. prosinca, č. s. Dobroslava Mlakić, postulatorica kauze službenice Božje Majke Marije Krucifi kse Kozulić i članica uprave Družbe, pozdravila je sudionike Programa Injigo i upoznala ih s likom i djelom svoje utemeljiteljice. Zatim

Riječka majka, Božić 2015.

U glasilu Postulature službenice Božje Majke Marije Krucifi kse Kozulić »Riječka Majka«, predstavljeno je djelovanje Programa Injigo u Riječkoj nadbiskupiji.

32 | 5 | travanj 2016. |

Iz drugih medija

Službenica Božja Majka Marija Krucifi ksa Kozulić

(1852. – 1922.)

je sve provela kroz prostore samostana te predstavila spomen-ploču koja je podignuta u čast Majci Mariji Krucifi ksi Kozulić nepo-sredno nakon njezine smrti, a koja govori kako su vjernici njezino pastoralno i karita-tivno djelovanje prepoznali kao veliki blago-slov u svojemu vremenu. Majka Krucifi ksa s velikom se ljubavlju i velikim pouzdanjem u

o njezinoj smrti brzo se proširio gradom Rijekom. Vjernici su prepoznali da je umrla svetica i majka mnoge djece. Sudionici Pro-grama Injigo bili su ganuti ljubavlju i spre-mnošću na služenje ove Božje službenice te im je ovo dobrodošlo kao poticaj za revnije odgovaranje Božjim pozivima u svojemu ži-votu što upravo i jest cilj.

Anita Ivanović, prof.

Snim

ila: A

nita

Ivan

ović

Sudionici Programa Injigo

Božju providnost brinula o napuštenoj dje-ci te osnovala Zavod u kojemu je izgradila dom za napuštenu djecu koju je nazivala si-novima i kćerima Providnosti. Osim materi-jalne sigurnosti, svojim štićenicima pružala je dobar katolički odgoj i obrazovanje. Po-tom je č. s. Dobroslava predstavila život te posebne Božje službenice te smo pogledali i malu izložbu o njezinu životu. Posebno nas se dojmilo to što je Majka Marija Krucifi ksa bila krhka zdravlja i bez materijalnih sred-stava, ali nije pokleknula pred pozivom na evanđeosku ljubav za one najmanje i naj-potrebnije. Zbog političkih prilika bila je udaljena iz Rijeke na otok Krk, ali to je nije spriječilo da nastavi raditi za Isusa nego je i ondje podigla dom za napuštenu djecu. Obi-lazak samostana završio je u spomen-sobi u kojoj je Službenica Božja završila svoj ze-maljski hod 1922., u 70. godini života, a glas

S. Ancila Jendričko i s. Dobroslava Mlakić: »Život i djelo Marije Kozulić«, 1992.

Knjiga je izdana povodom sedamdesete obljetnice pre mi nuća Majke Marije Kruci fi kse Kozulić, ute-meljiteljice Družbe sestara Presvetoga Srca Isusova.

Mihaly Szentmartoni: »Božja moreplovka«, 1995.

| 5 | travanj 2016. | 33


Suvremeni likovni prikaz Duhovnih vježbi u ManresiDr. sc. Marica Čunčić

Molim za unutarnju spoznaju neurednosti svojih djela. (DV br. 63) Molim za unutarnju spoznaju Gospodina koji je za mene postao čovjekom. (DV br. 104)

S do

pušt

enje

m: J

osep

Asu

nció

n i G

emm

a G

uasc

h

34 | 5 | travanj 2016. | Umjetnici, bračni par Josep Asunción i Gemma Guasch, naslikali su četiri slike koje prikazuju četiri tjedna duhovnih vježbi.

Na ulazu u rezidenciju Družbe Isusove u Manresi najveću pozornost privla-či poliptih na zidu nasuprot porte s

desne strane. Sastoji se od četiriju slikâ koje nepogrješno podsjećaju na četiri tjedna du-hovnih vježbi.

Prvi tjedan duhovnih vježbiPrva slika predstavlja Prvi tjedan duhov-nih vježbi sv. Ignacija u kojemu vježbatelj

Promatrat ću kako se božanstvo krije. (DV br. 196) Promatrat ću istinske učinke uskrsnuća. (DV br. 223)

S do

pušt

enje

m: J

osep

Asu

nció

n i G

emm

a G

uasc

h

| 5 | travanj 2016. | 35

u pet vježbi razmatra otajstvo zla, grijeha i Pakla te ispituje savjest, kaje se i ispovijeda. To razdoblje odgovara razmatranjima od 6. do 9. molitvene cjeline u duhovnim vježba-ma u svakodnevnome životu. Ilustracija je puna umreženih crnih linija koje podsjećaju na rešetke zatvora prema predvježbi u kojoj Ignacije traži da »okom mašte gledam i pro-matram svoju dušu kako je u tome raspadlji-vome tijelu kao zatvorena u tamnicu«. (DV

br. 47) To je početni kaos s kojim ulazimo u duhovne vježbe. Razne sile djeluju u suprot-nim smjerovima, pokreti se sukobljavaju, mrlje, ugruške i jake crne oznake trebalo bi odstraniti da se dođe do lika čovjeka. Zato molimo za oslobođenje od svega toga tako da prvo shvatimo što nam se događa: »Molim za unutarnju spoznaju svojih neurednih sklono-sti i neurednih sklonosti svijeta« (DV br. 63).

Drugi tjedan duhovnih vježbiDruga slika predstavlja Drugi tjedan du-hovnih vježbi u kojemu razmatramo Isusov život od utjelovljenja do javnoga djelova-nja. Odgovara razmatranjima od 10. do 22. molitvene cjeline gdje »molim za unutarnju spoznaju našega Gospodina koji je za mene postao čovjekom, da ga više uzljubim i na-sljedujem« (DV br. 104). Na slici se pojavljuje ljudska silueta. Postajemo sve više ljudi što smo sličniji Kristu Bogu i savršenomu čovje-ku. Ali kako? Ne možemo sami. Zato Krist dolazi k nama. Izabrao je naš put, stavio se u našu kožu, hodao u našim cipelama – postao je i čovjek. Zato je na slici kao fetus koji kao da je prekriven krvlju posteljice. Mi se rađa-mo u njemu dok se on rađa u nama.

Treći tjedan duhovnih vježbiTreća slika predstavlja Treći tjedan u kojemu razmatramo muku Gospodina našega Isusa Krista. Odgovara razmatranjima od 23. do 25. molitvene cjeline. U tami i noći gubimo put. U isto nam vrijeme tama i noć omogućuju da se uzdignemo daleko iznad sebe i situacija gdje prestajemo napredovati. U razmatranjima muke teško nam je i često smo u suhoći zajedno s Isusom. Ignacije kaže vježbatelju: »Promatrat ću kako se Božanstvo krije« (DV br. 196).

Četvrti tjedan duhovnih vježbiČetvrta slika predstavlja Četvrti tjedan u kojemu razmatramo otajstvo Kristova uskr-snuća i ukazanja učenicama i učenicima, Uzašašće i silazak Duha Svetoga. Odgovara razmatranjima od 26. do 30. molitvene cje-line. Svjetlo i sjaj izraženi su bijelim na bije-lome, tu ponovno počinju Riječ i Život. Ovaj sjaj rezultat je intenzivnih duhovnih vježbi koji na kraju donosi duboku svijest o Bogu: »Promatrat ću kako se pojavljuje Božanstvo po učincima uskrsnuća« (DV br. 223).

Umjetnici Josep Asunción i Gemma GuaschJesep i Gemma bračni su par koji zajedno rade od 1995. god. Predaju na Fakultetu za umjetnost i obrt u Barceloni (Escola dʼarts i ofi cis, Diputacio de Barcelona). Njihov je glav-ni cilj izraziti otajstvenu stranu stvarnosti u umjetničkim radovima koje često potpisuju sa »CreART« što je ime kulturnoga društva. Po svojim radovima Josep i Gemma nasto-je stvoriti ozračje, obrede i odnose. Njihov projekt postaje mjesto susreta i otvorenoga prostora gdje se otkrivaju univerzalna načela uvijek utjelovljena u određeno iskustvo. Nji-hove slike bile su izložene u umjetničkim ga-lerijama i drugdje od 1984. One uvijek izra-žavaju autentičnost umjetnikova osobnoga iskustva i duhovnoga života. Josep i Gemma naslikali su ove slike za vrije-me dok su molili i postili prema tradiciji slika-ra ikona. Ove slike nemaju lica ni ruku. Vidi-mo samo siluete koje su istovremeno i muške, i ženske jer su oboje jednaki dionici Bogom stvorene ljudske vrste. Silueta je uzeta s am-putiranoga romaničkoga raspela. Naša vlasti-ta mašta treba snabdjeti ruke i crte lica.

36 | 5 | travanj 2016. |

Putovima sv. Ignacija Manresa

Što mi se dogodilo Svjedočanstva vježbatelja

Majka i kći svjedoče o svojim duhovnim vježbama

BOG ME PROMIJENIO I JOŠ ME MIJENJA

Majka:

Moj je život prije duhovnih vježbi bio put borbe za svaki novi dan. Udala sam se s dvadeset godina,

rodila blizanke u 21. godini. Nakon godine dana, prva blizanka je umrla u KBC-u u Za-grebu tijekom operacije srca. Zapravo, tu počinje moja agonija i borba za svaki novi dan. Bila sam praktični vjernik otkad znam za sebe. Uvijek sam osjećala nešto posebno prema Bogu, ali je to bilo dosta površno pa tako i u toj životnoj situaciji koja me snašla. Godine borbi s Bogom Ocem prolazile su u vapijućoj molitvi s pitanjem: »Zašto ja, Bože moj?« Sve to vrijeme bila sam usmjerena na Majku Mariju čiju sam prisutnost najviše trebala. U toj svojoj ranjenosti i samoći su-prug i ja o tome 20 godina nismo progovo-rili. Ranjavala sam svoje najbliže, supruga i djecu. U međuvremenu sam rodila još dvije djevojčice. Iako smo nedjeljom išli na misu, nismo se molili kod kuće. No, Bog je tako milosrdan te me kroz tešku situaciju koju sam prošla s bratom poveo na put s koje-ga više nije bilo povratka. Na čudesan na-čin djelovao je preko onih koji su u teškim životnim situacijama iz zajednice Cenacolo u kojoj je bio i moj brat. Duh Sveti me do-taknuo i potaknuo na zajedničku molitvu. Otada se u mojoj obitelji svakodnevno moli. Bog je zapravo pripremao teren za svoj plan koji je imao sa mnom i mojom obitelji.

Trebalo je mnogo toga u mojemu životu ure-diti: toliko nepraštanja, nakupljenih slojeva koje je samo Božji zahvat mogao urediti, a ja nisam znala kako. I ponovno Bog djeluje preko mojega brata od kojega doznajem za duhovne vježbe sv. Ignacija koje se obavlja-ju u svakodnevici. Upute su se davale i još se daju u župi. Otišla sam na otvoreni susret i u srcu mi je odzvonilo: »To je to. Tu želim biti.« Upisala sam prvi krug i toliko mi je bilo teš-ko prihvaćati sve što sam spoznavala o sebi. Nekoliko puta sam htjela i odustati, ali sam u srcu dobro znala i Bog me u tome svakodnev-no utvrđivao: »Ovo je moj put, Bože, k tebi.« Dogodio se niz teških situacija za vrijeme ovih duhovnih vježbi. Brat je imao tešku ne-sreću na poslu i sam Bog ga je spasio. Tu sam tek spoznala snagu Božje ljubavi i zahvata. I polako je Bog iscjeljivao moje rane, privukao veći dio moje obitelji u duhovne vježbe i sad kad pogledam iza sebe, Bog je učinio čudo u meni i mojoj obitelji, suočio me s mojom grješnošću, iscijelio, osposobio i podigao na noge. U duhovnim vježbama rodila sam još jedno dijete i još jedno čekam. Bog me zaista promijenio i još me mijenja. Naučio me ljubiti i davati se bez zadrške, napose svojemu su-prugu i djeci. I još jedna zahvala Ocu: »Hvala ti, Oče, opet smo radosni.«

(podatci poznati uredništvu)

38 | 5 | travanj 2016. |

Što mi se dogodiloSvjedočanstva vježbatelja

Poznavao me još od utrobe, već otada je planirao moj život. Blizanka sam, no moja je sestra na Nebu i pomaže

mi pisati ovo svjedočanstvo na slavu Božju. Razdoblje osnovne i srednje škole nije mi bilo najsretnije. Bog mi je na put stavio pri-jateljice koje su bile u vjeri i pod njihovim utjecajem prestala sam psovati. To sma-tram velikom milošću.U trećem razredu srednje škole počela sam imati intenzivne molitve s Gospodinom, razgovarala sam s Njim, jadala mu se, pla-kala i dijelila radosti. U tome razdoblju, moja je majka krenula u duhovne vježbe i Bog je počeo donositi mir u moju obitelj. Mene je posebno privukao taj mir kojim je moja majka zračila. I ja sam to poželjela. To ljeto sam otišla na otvoreni susret duhov-nih vježbi. Sjećam se da sam gotovo cijeli susret plakala, a ni sama nisam znala za-što. Majka me nije upozorila na karizmat-ske elemente, stoga mi je bilo i malo čudno. Promišljala sam hoću li ili neću u vježbe jer sam te godine trebala pisati državnu ma-turu i više učiti, ali sam ipak odlučila kre-nuti. I Bog je doista sve posložio. Nadavao se »bombona« na prvoj godini duhovnih vježbi. Državna matura je prošla u miru i upisala sam što sam htjela, i to u dalekome Zagrebu što moji roditelji nisu htjeli. Plo-dove duhovnih vježbi uočili su moji prijate-lji. Govorili su da sam se promijenila. Inače sam bila uplašena, povučena, nesigurna, a postala sam radosna, slobodnija, sigurnija.

U obitelji smo se počeli intenzivnije moli-ti. Bog nam je počeo stavljati divne ljude u naš život s kojima smo mogli dijeliti naša iskustva i ljubav prema Njemu. Usto, moj otac je upisao duhovne vježbe. Tadašnji voditelj susreta rekao mi je da je to zbog mene. Meni nije bilo jasno kako bi otac upisao vježbe zbog mene. Voditelj mi je objasnio da su očevi slabi na svoje kćeri i to ga je privuklo. Sada znam da je to bio Bog u meni koji ga je privukao. Bili smo sretni jer smo svi nekako bliže Gospodinu, ali nije uvijek bilo lako. Još je puno naših nesavršenosti izlazilo, ali Gospodin je izro-dio veliku radost, veliki mir i veliko zajed-ništvo u mojoj obitelji. Svi smo već prošli nekoliko krugova. Ponosna sam i zahvalna jer nas je Gospodin privukao k sebi. Ove smo godine u vježbama već peti krug. Ti-jekom godina i krugova duhovnih vježbi, Gospodin je ozdravljao moje rane i izgra-đivao me kao osobu. Sada mogu biti što je-sam i kakvom me stvorio. Nisam više ona uplašena djevojčica, sada znam gdje je moj oslonac. I radujem se onome što mi pripre-ma i kamo će me voditi. Radujem se jer sam važna i željena, jer sam tu zato što je On tako želio. Danas, kada je moj život doista u njemu, On djeluje u meni i privlači nove osobe k sebi. Njemu slava pripada!


NISAM VIŠE UPLAŠENA DJEVOJČICA

Kći:

| 5 | travanj 2016. | 39

Kako to da vježbatelji mogu postati pratitelji?

Da, ja sam bio taj svećenik na Barbadosu kojega vi spominjeteDr. sc. Marica Čunčić

Utemeljiteljica i voditeljica Programa i Zajednice Injigo saznala je da vježbatelj može postati pratitelj od jednoga oca isusovca na Barbadosu 1992. god., ali posredno. Tek je 2015. god. ustanovila da je to bio otac Michael Campbell-Johnston, D. I.

Michael Campbell-Johnston, D. I.

Pratitelji u duhovnim vježbama koji ne-maju studij teologije, ni ikoji fakultet, načelno nisu problem onima koji zna-

ju da je Injigo držao duhovne vježbe kao laik prije visokoga obrazovanja. No oni-ma koji nisu upoznati s detaljima Ignacijeva života i apostolata to može predstavljati ve-liki problem kad promatraju Program Injigo. Regrutiranje pratitelja od samih vježbatelja jedan je od uzroka da se Program Injigo pro-širio do ovih razmjera. Znam za duhovne vježbe u svakodnevnici u Kanadi, SAD-u i Hrvatskoj u kojima svake godine isti prati-telji prate jednak broj novih vježbatelja i ta-kav se program ne širi. Priču kako je došlo do toga da se Program Injigo širi preko novih pratitelja, želim podijeliti s vama koji se pita-te kako laik može biti pratitelj. Osobno sam i ja smatrala da duhovne vježbe uvijek vodi svećenik sve dok mi o. isusovac Dragutin Hartly osamdesetih godina prošlo-ga stoljeća nije rekao da ih trebam voditi, a nisam imala studij teologije. Prihvatila sam izazov iz poslušnosti. Držala sam propovije-dane duhovne vježbe u šutnji u Hrvatskoj, SAD-u i Kanadi na isti način na koji sam ih sama iskusila u Hrvatskoj. Kod otaca isusova-

40 | 5 | travanj 2016. |

Karizmatske duhovne vježbe

Michael Campbell-Johnston, D. I.

ca u Guelphu, Ontario, Kanada, prvi sam put vidjela praćenje, školu za voditelje i pratitelje te duhovne vježbe u svakodnevnome životu. To mi nije tada bilo važno jer sam u istome isusovačkome središtu Hrvatima, Slovacima i Kanađanima držala duhovne vježbe tvrdogla-vo na isti način kako sam naučila od isusova-ca u Hrvatskoj. Ipak, nakon svoje preboljene smrtonosne bolesti i duhovnih vježbi u koji-ma me pratio jedan otac isusovac u Kanadi, nakon iskustva Katoličke karizmatske obno-ve u Kanadi još sam se dublje uvjerila da Bog vodi i iznenađuje (ozdravila sam od karcino-ma!), a mi trebamo samo pratiti što On radi. Osluškujući pozive i duhovne pokrete u sebi i oko sebe, radeći osvrte na događaje, po po-vratku u Hrvatsku usudila sam se učiniti, za mene u ono vrijeme velik, iskorak: počela sam pratiti one koji su me molili da uđu u duhovne vježbe po knjizi isusovca o. Johna Veltrija koju sam sa sobom donijela iz Guel-pha. No ubrzo se pokazalo da ne mogu pratiti

No ubrzo se pokazalo da ne mogu pratiti sve koji su htjeli ući u mo-litveno iskustvo duhovnih vježbi. Što da radim? Da ih ostavim na čekanju? Bili su to mladi ljudi želj-ni duhovnoga života i molitvenoga iskustva. Tada sam se sjetila ču-vene rečenice s otoka Barbadosa: »Vježbatelj, koji prođe molitveno iskustvo duhovnih vježbi u sva-kodnevnome životu, može poslije toga pratiti druge«.

Župljanke majka i kći s Maricom Čunčić u crkvi u Bridgetownu na dan zahvalnosti za plodove zemlje. Djevojčica drži šećernu trsku. Barbados.

Foto

albu

m M

aric

e Č

unčić

1992

.

Dr. sc. Marica Čunčić s preuzvišenim gosp. Anthonyjem Hampdenom Dicksonom, biskupom Barbadosa od 1971. do 1995. Natpis u pozadini: »See I have carved you in the palm of my hand« (»Gle, urezao sam te u dlan svoje ruke« Iz 49,16). Bridgetown, Barbados.

Foto

albu

m M

aric

e Č

unčić

Brid

geto

wn,

Bar

bado

s,19

92.

| 5 | travanj 2016. | 41

Karizmatske duhovne vježbe

Karizmatske duhovne vježbe Michael Campbell-Johnston, D. I.

sve koji su htjeli ući u to molitveno iskustvo. Što da radim? Da ih ostavim na čekanju? Bili su to mladi ljudi željni duhovnoga živo-ta i molitvenoga iskustva. Tada sam se sje-tila ove čuvene rečenice s otoka Barbadosa: »Vježbatelj, koji prođe molitveno isku-stvo duhovnih vježbi u svakodnevnome životu, može poslije toga pratiti druge«. Imala sam dvadesetak vježbatelja, dvadese-tak sati razgovora tjedno poslije posla. Odlu-čila sam još jednu novu vježbateljicu primiti pod uvjetom da je prati moja vježbateljica jer ja više nisam mogla. I bî dobro! Sljedeće go-dine imenovala sam pet pratitelja od svojih vježbatelja. I bî dobro! Tako je broj pratitelja spontano rastao bez planiranja (vidi grafi kon u časopisu Injigo br. 1, str. 29).

Odakle Barbados?Kako sam dospjela iz Kanade na Barbados? Moja vježbateljica, Kanađanka Ana, pozvala me na Barbados na odmor 23. ožujka – 3. trav-nja 1992. kao da je slutila da mi je potreban (za godinu dana dobila sam dijagnozu karci-noma). U Bridgetownu posjetile smo preuzvi-šenoga gosp. Anthonyja Hampdena Dicksona, biskupa Bridgetowna, glavnoga grada Barba-dosa, koji je poznavao Anine roditelje. Auto-mobilom smo obišle veći dio otoka. Bila sam suvozač jer se nisam usudila voziti lijevom stranom. Posjetile smo špilju gdje su se kato-lici skrivali kad je otok bio britanska kolonija s isključivo anglikanskom vjerom. Prisustvo-vale smo i molitvenomu susretu karizmatske zajednice Kraljice mira koja je osnovana pod utjecajem ukazanja u Međugorju.

Madonna HouseNekoliko puta posjetile smo članice katolič-ke laičke zajednice »Madonna House« jer su

one izvorno iz Kanade i poznaju se s Anom. Bilo mi je drago zbog svega što sam kod njih vidjela i doživjela. Zapravo sam se morala s njima upoznati radi jedne vrlo važne stvari kojoj među mnogim utiscima tada nisam pri-davala neku važnost. Naime, Kathy, članica »Madonna Housea« u Bridgetownu, bila je upravo tada u duhovnim vježbama u svakod-nevnome životu, u Drugome tjednu, i baš je razmatrala otajstva Božića. Kathy je u razgo-voru spomenula da je prati isusovac koji je rekao kako onaj tko obavi ovakve duhovne vježbe, može kasnije pratiti druge. Vjerojat-no je to i njoj bila novost jer je osjećala po-trebu da to podijeli s nama. Ali mene tada nisu zanimale duhovne vježbe u svakod-nevnome životu, a ni praćenje, pa nisam za-pamtila svećenikovo ime. Više me se dojmila činjenica da ona razmatra Božić bez zimske idile – bilo je vrlo vruće, sunce u zenitu bez sjene, prava elementarna nepogoda svakoga dana u podne.

Kathy (prva slijeva) obavljala je duhovne vježbe u svako-dnevnome životu i od nje je dr. Čunčić čula kako otac isusovac smatra da vježbatelj koji je prošao duhovne vježbe može kasnije pratiti druge. Dr. sc. Marica Čunčić (druga zdesna) s dvjema članicama »Madonna Housea« i s Anom.

Foto

albu

m M

aric

e Č

unčić,

Brid

geto

wn,

Bar

bado

s 19

92.

42 | 5 | travanj 2016. |

Karizmatske duhovne vježbeMichael Campbell-Johnston, D. I.

O. Michael Campbell-Johnston, D. I. – veliki dobročinitelj Programa InjigoKad sam kasnije postala svjesna važnosti te čuvene rečenice, htjela sam pronaći ime sve-ćenika koji je toliko pomogao Programu Inji-go iako toga nije svjestan. Pretraživala sam mrežne stranice provincije Družbe Isusove na Karibima, našla neka imena, ali uz njih nije bilo odgovarajućih godina ni datuma i odustala sam. U Manresi sam 2014. godine razgovarala s ocem isusovcem Josepom Bu-llichem i usput spomenula to svoje neuspjelo istraživanje. »To je Michael Campbell-Jo-hnston!« – rekao je bez oklijevanja o. Josep koji dobro pozna o. Michaela. Zapisala sam ime i odlučila da ću naći toga velikoga do-bročinitelja Programa Injigo. Pretraživanjem sam saznala da se nalazi u Londonu, došla do njegove e-adrese preko župnika, također oca isusovca, i napisala kratak dopis 22. srp-

Re: Prayer companions

Dear Marica,Many thanks for your e-mail and my apo-logies for the long delay in replying. Yes, I was the priest in Barbados whom you mention. I lived there and looked after our parish of St Francis and our retreat house for some 8 years. However I am now in the UK and have been living in London for the past 3 years. With every prayer and best wish, Michael Campbell-Johnston SJ

Predmet: Pratitelji

Draga Marice,Mnogo hvala za vašu e-poštu i moje ispri-ke zbog povećega kašnjenja u odgovoru. Da, ja sam bio taj svećenik na Barbadosu kojega spominjete. Živio sam tamo i osam godina brinuo o našoj župi svetog Franje i domu duhovnih vježbi. No sada sam u Velikoj Britaniji i zadnje 3 godine živim u Londonu. Uz svaku molitvu i najbolje želje, Michael Campbell-Johnston, D. I.

Inte

rnet

General Družbe Isusove o. Pedro Arrupe (1907. – 1991.) i o. Michael Campbell-Johnston (desno) osamdesetih godina prošloga stoljća

nja 2015. Ukratko sam opisala ono što sam i s vama upravo podijelila i pitala oca CJ-a (čita se »si-džei«, tako ga zovu) je li on tada bio na Barbadosu, ako nije, možda zna tko bi to mogao biti. Na Veliku Gospu 15. kolovoza 2015. dobila sam odgovor koji me neizmjerno obradovao: »Da, ja sam bio taj svećenik na Barbadosu kojega spominjete.«

| 5 | travanj 2016. | 43

Karizmatske duhovne vježbe Michael Campbell-Johnston, D. I.

O duhovnim vježbama»U Engleskoj tradicionalna religija odbija mlade i ne idu u crkvu, ali se zanimaju za (…) šutnje u tradiciji duhovnih vježbi koje su najveće bogatstvo naše isusovačke tradi-cije koje možemo ponuditi za obnovu, raz-matranje i djelovanje među ljudima u svim vjerskim situacijama. Što više popularizira-mo duhovne vježbe preko društvenih i no-vih medija, to bolje. Uvjeren sam u to da je Ignacije danas živ, stavljao bi ih na Internet da do svih dopre njegova poruka.«

O. Michael Campbell-Johnston, D. I.

O. Michael Campbell-Johnston, D. I. je rekao:Papa bi morao doći iz trećega svijeta da se izliječi jaz između bogatih i siromašnih. (To se dogodilo!)

***Crkva treba izići. (To papa Franjo stalno na-glašava.)

***Svećenici bi trebali doći u Južnu Ameriku da vide kako žive siromašni i kako su iskorišta-vani od strane bogatih.

***Siromašne treba educirati da bi se sami mogli izboriti za svoja prava. (To je o. Mi chael či-nio.)

***Bogate treba educirati da ne skupljaju svoja blaga samo za sebe. (Papa Franjo kritizira da-našnju ekonomiju bogaćenja pojedinaca koji ne pomažu nikome.)

***Kršćanstvo je i društvena i osobna religija, oba vida treba držati zajedno (to je pokazao boreći se za socijalnu pravdu i držeći duhovne vježbe pojedincima).

Inte

rnet

• S 14 godina (1946. god.) napisao je na poleđini sli-ke Gospe Lurdske: Najdraža Majko Marijo, danas se svečano posvećujem tebi »La Bella Donna Della Mia Mente« i obećajem ti da se nikada neću oženiti nego ću tebe smatrati jedinom voljenom mojega života. Molim te, draga Majko, da postanem svećenik …

• 1949. novicijat Družbe Isusove prije 18. rođendana• 1952. studij fi lozofi je u Francuskoj• studij ekonomije na London School of Economics• studij teologije na Heythrop College University of

London• nastavak teologije u Meksiku u kombinaciji s isku-

stvom Trećega svijeta i župnoga pastorala• 1964. zaređen za svećenika u Meksiku• treća probacija u Brazilu, pastoralni rad u ruralnim

područjima i putovanja po Južnoj Americi, istraživ-nje novih socijalnih instituta i do kraja treće proba-cije dostatno iskustvo, izobrazba i interes za rad na socijalnoj pravdi

• Služba u Gvajani koju je pretvorio u glavni fokus bri-tanske provincije izvan Engleske

• župnik u El Salvadoru neposredno nakon ubojstva biskupa Óscara Romera

• osnovao The Guyana Institute for Social Research and Action – Gvajanski institut za socijalno istraži-vanje i djelovanje u El Salvadoru

• suradnik Biskupske konferencije Latinske Amerike i Episkopalne konferencije Antila

• osobni savjetnik o. Pedra Arrupea, generala Družbe Isusove, u pitanjima socijalne pravde

• vodio tajništvo za socijalnu pravdu u Rimu gotovo devet godina

• šest godina bio je britanski provincijal· vratio se u Gvajanu i tu se rodila ideja o oblikovanju

onoga što je poznato kao JRS (Jesuit Refugee Ser-vice), Isusovačka služba za izbjeglice

• premješten u London zbog starosti

Michael Campbell-Johnston, D. I. utemeljitelj JRS-a (Jesuit Refugee Service – Isusovačke službe za izbjeglice), britanski provincijal.

Knjiga duhovnih vježbi transkript je audiosnimke nami-jenjene slušateljima koji obavljaju du-hovne vježbe u sva-kodnevnome životu. Ima dva različita na-slova kod dva razli-čita izdavača – jedan u SAD-u, a drugi u Engleskoj: Michael Campbell-John-ston, In the Midst of Noise: An Ignatian Retreat in Everyday Life (Usred buke: ignacijanske duhovne vježbe u sva-kodnevnom životu) i Time to Change – An Ignatian Retreatin Daily Life (Vrijeme za promjenu – igna-cijanske duhovne vježbe u svakodnev-nom životu).

Karizmatske duhovne vježbeMichael Campbell-Johnston, D. I.

»Promatrajući sada o. CJ-a (čita se: si-džéja), vidite visokoga sijedoga čovjeka s naočalama, koji ima manje godina pred sobom nego iza sebe; međutim hod s njim kroz njegov životni put u ovoj knjizi pod-sjeća nas da u svakome koga susretnemo vidimo Krista, a kad susretnete o. CJ-a, sigurno vidite Krista« (Patsy Cummin-gs u prikazu knjige: Campbell-Johnston, Michael. Just Faith, A Jesuit Striving for Social Justice, Oxford, 2011.)

Isusovačka služba za izbjegliceIsusovačka služba za izbjeglice (JRS – Jesuit Refugee Service) međunarodna je katolička organizacija koja prati, služi i zagovara prava izbjeglica i drugih nasil-no raseljenih osoba. JRS danas djeluje u pedesetak zemalja i služi više od milijun ljudi u potrebi. Osnovao ju je engleski isusovac, o. Michael Campbell-Johnston. U Hrvatskoj djeluje od 1993. god.

Ono što je uvijek bilo u središtu svega što je o. Michael učinio može se sažeti u misiji institucije »Canefi eld House« na Barbadosu, gdje je godinama predavao studentima Karipskih otoka: »Dođite učiti, idite služiti; odlazeći odavde, nastojmo učiniti sve da pomognemo uzdizanju naših ljudi«.

U svojoj knjizi Just Faith. A Jesuit stri-ving for social ju-stice (Samo vjera – Jedan isusovac u borbi za socijalnu pravdu) o. Micha-el Campbell-John-ston D. I. opisuje svoj život i rad.

| 5 | travanj 2016. | 45

Tri stupnja autentičnoga duhovnoga vodstvaProf. dr. sc. o. Herbert Alphonso, D. I.

Isusovac Herbert Alphonso, u petome nastavku predava-nja koje je održao u Centru za ignacijansku duhovnost u Rimu, objašnjava kako se postiže cilj duhovnoga vodstva: najveći mogući duhovni rast osobe i kršćanina.

Iz ove defi nicije (vidi časopis »Injigo« br. 4, str. 45) kao prvo proizlazi to da se istinskomu duhovnomu vodstvu može

podvrgnuti samo osoba koja ima određe-ni stupanj slobode. Ako unutarnja sloboda izostaje, a to je sloboda za Boga i u Bogu za moju braću i sestre, tada ne mogu započeti duhovno vodstvo u pravome smislu riječi. Ovim ne želim reći da ću takvoj osobi, ako bi mi došla po duhovno vodstvo, reći »zbo-gom«, nego bih prvo morao položiti prave temelje takvoga vodstva. Jedno je sigurno: ako ne postoji neki stupanj unutarnje slobo-de, duhovno vodstvo u pravome smislu riječi ne mogu započeti. I što tada radim? Suoča-vam osobu s onim stupnjem slobode koju ona ima, kako bih joj pomogao da raste u toj slobodi prema Bogu. U slobodi za Boga. Je-ste li pratili moje riječi: Suočavam osobu s onim stupnjem slobode koju ona ima, kako bih joj pomogao da raste u svojoj slobodi. To

je čitava svrha duhovnoga vodstva. Rasti u unutarnjoj slobodi za Boga. U raspoloživosti za Boga. I tako dolazimo do tri stupnja, tri faze autentičnoga duhovnoga vodstva. Ako želim suočiti osobu sa stupnjem slobode koju on ili ona ima, moram je dovesti do toga da razumije i prihvati tu količinu, taj stupanj slobode. Tako da se od te točke može početi otvarati za viši stupanj slobode. Molim vas, obratite pozornost na ova tri stupnja: Prvi stupanj – samo-razumijevanje, pozna-vanje sebe; Drugi stupanj – prihvaćanje sebe; Treći stupanj – otvaranje Duhu Svetomu. To su tri koraka, tri stupnja autentičnoga du-hovnoga vodstva. Kao prvo, dakle, pomozite osobi da razumije sebe. To je samo-spoznavanje. Zatim, polaze-ći od te točke, pomozite joj da prihvati sebe – samo-prihvaćanje, a od te točke, pomozite joj da se više otvori Duhu Svetomu.

Foto

: Int

erne

t

46 | 5 | travanj 2016. |

Duhovno vodstvo

(1) Samo-razumijevanje ili spoznaja sebe, (2) Samo-prihvaćanje, (3) Samo-otvaranje Duhu Svetomu. Sada ću ovo sažeti u defi niciju ili opis auten-tične predodžbe duhovnoga vodstva. Ona glasi: »Duhovno je vodstvo neprestan napor u vođenju osobe do razumijevanja i prihva-ćanja sebe, i pomoć da sruši prepreke koje sprječavaju djelovanje Duha Svetog u njoj«. Jeste li uočili način na koji sam sažeo tri stup-nja ili tri koraka duhovnoga vodstva u jedin-stvenu defi niciju? Prvo dolazi razumijevanje sebe, zatim prihvaćanje, da bismo od te osno-ve vodili osobu do odbacivanja blokadâ i pre-prekâ, to jest do većeg otvaranja Duhu Sveto-mu i njegovim pokretima unutar njegove ili njezine duše. Na ovu ću se defi niciju vratiti u kasnijemu izlaganju, jer mislim da je važna.

Neprestan napor u vođenju, a ne guranje osobeRekli smo da je duhovno vodstvo neprestan napor. To uključuje postojanje neke vrste re-dovitosti, stalnosti i neprekinutosti. Nešto što se povremeno radi nije u pravome smislu du-hovno vodstvo. To bih prije nazvao pastoral-nim savjetovanjem. Duhovno vodstvo u pravo-me smislu riječi nije proces koji se odvija ad hoc. Zato sam rekao da je to neprestan napor koji podrazumijeva neku vrstu redovitosti; neprekinutost, trajnost i dosljednost, ako to želimo zvati duhovnim vodstvom u pravome smislu riječi. Kontinuiran napor u vođenju, a ne guranje osobe, molim vas da na to obratite pozornost. Jer ako je duhovno vodstvo vjež-banje slobode, tada je razumljivo da tu osobu neću gurati niti joj se nametati, nego je pažlji-vo voditi. To je vježbanje slobode. Prema tome, govorimo o neprestanome naporu u vođenju

osobe do razumijevanja i prihvaćanja sebe, a time joj pomažemo srušiti prepreke što stoje na putu rasta u Duhu Svetome. Razabrali ste iz moje defi nicije da je čitav cilj i svrha duhovno-ga vodstva poslušnost Duhu Svetomu.

Prisutnost i djelovanje Duha Svetoga – razlučivanjeNedvojbeno je čitav smisao duhovnoga vod-stva u tome da ono ide prema sve većoj otvo-renosti, poslušnosti, raspoloživosti Duhu Sve-tomu u mojemu životu. To je ono prema čemu stremi čitavo duhovno vodstvo. Pokušat ću poslušnost izraziti drugim riječima: poslušnost Duhu jest svijest o prisutnosti i djelovanju Duha Svetoga u meni na način da taj pokret i smjer Duha u meni sâm poduprem i izgovo-rim. Da ponovim: poslušnost Duhu Svetomu jest svijest o prisutnosti i djelovanju Duha u meni, tako da taj pokret i smjer Duha u meni sâm poduprem i izgovorim. Obratite pozor-nost na riječi: »Prisutnost i djelovanje Duha Svetoga«. Što je to drugo, ako ne razlučivanje? Ako je, dakle, cilj duhovnih vježbi poslušnost, tada je jezgra, srce duhovnoga vodstva – ra-zlučivanje. O ovome ćemo više govoriti i na to se vratiti u temi o razlučivanju u molitvenome rastu ili duhovnome vodstvu koje vodi do ra-sta u molitvi. Ako je poslušnost, raspoloživost, cilj duhovnoga vodstva, tada je razlučivanje sama njegova jezgra, njegovo srce. Ova svijest o prisutnosti i djelovanju Kristova Duha, svi-jest o zahtjevima Božjega Duha u meni, mora biti takva da te zahtjeve mogu podržati, osna-žiti i odgovoriti na njih. Da mogu osnažiti dje-lovanje Duha Svetoga u sebi.

S engleskoga preveo: mr. sc. Milivoj VodopijaPriredila: dr. sc. Marica Čunčić

Nastavit će se u sljedećemu broju.

| 5 | travanj 2016. | 47

Duhovno vodstvo

DALJA POVIJEST DUHOVNIH VJEŽBI U PROGRAMU INJIGO (IV. DIO)

Cjepivo zvano književnost

Nakon prvih duhovnih vježbi i ozdravljenja sjećanja na tadašnji apostolat i predstavljanja okruženja u kojemu je nastala hrvatska ustanova Mala obitelj Bezgrješnoga srca Marijina (MOBSM) kojoj je pripadala dr. Čunčić, u četvrtome nastavku piše o načelima čitanja književnosti koja su joj pomogla usred bitke za život u Bogu za vrijeme studija.

Dr. sc. Marica ČunčićFo

to: S

hutt

erst

ock

48 | 5 | travanj 2016. |

Gorući grm

Duhovni ili unutarnji život neke duše život je Isusov u toj duši. Na početku mojega duhovnoga živo-

ta Isus je kod mene našao svjetovne teme koje bi mogle ugušiti gorušičino zrno moje žive vjere prije nego isklija i ojača. Da se usredotočim na vježbe koje sam dobivala u tjednim ispovijedima, na tjedne odluke koje sam zapisivala neposredno nakon ne-djeljnih pouka o duhovnome životu prema knjizi »Duša apostolskoga djelovanja« opa-ta trapista Jean-Baptistea Chautarda, OCSO (1858. – 1935.) i da mogu ostvariti ono što sam dobivala u duhovnim vježbama u šutnji svake godine, morala sam se odreći mno-go toga. Prvo sam kao srednjoškolka dala ostavku na članstvo i položaj predsjednice »Saveza socijalističke omladine« u selu, od-bila sudjelovanje s gimnazijom na sletu u Beogradu u povodu rođendana druga Tita, prestala ići u kino i kazalište, čitati knjige (osim lektire), novine i slušati radio (rijetki su imali televizor). U gašenju svijeta u meni pomogao je i već spomenuti boravak u bol-nici (vidi časopis Injigo br. 2, str. 62-65). Za maturalni rad uzela sam temu »Prilagođi-vanje ličnosti« iz psihologije koju sam uz fi lozofi ju kanila studirati, ali Freud u psi-hologiji i Marx u fi lozofi ji spriječili su me u tome naumu. Zato sam izabrala jezike da bih jednoga dana znala izraziti ono lijepo i jako, čudesno i privlačno što sam upijala o Bogu tih godina. Upisah studij hrvatskoga i engleskoga jezika.

Usred bitke za život u Bogu na studiju se vratio problem čitanja svjetovnih temaMeđutim jezik se studira s pripadajućom književnosti. Za ispit iz starije hrvatske

književnosti trebalo je pročitati 60-ak dje-la, još više iz novije hrvatske književnosti, zatim još slovensku, makedonsku, srpsku i konačno svjetsku književnost tako da se usred bitke za moj život u Bogu vratio pro-blem čitanja svjetovnih tema. Kako sve to pročitati i ostati u Bogu? Kao pomoć u toj duhovnoj borbi pomogla su mi četiri dra-gocjena načela.1. Bog nas čuva dok vršimo svoju duž-

nost. Moja je dužnost bila studirati određene jezike s pripadajućim književ-nostima i znala sam da me Bog čuva u svojoj milosti dok čitam knjige vezane uz taj studij. Ostala djela nisam čitala.

2. Zraka svjetlosti ne zaprlja se prela-zeći preko močvare. Da srce očuvam čistim čitajući i promatrajući prljave prizore, oponašala sam zraku svjetlosti koja prolazi preko močvare i ne zaprlja se. Da bih to mogla, nastojala sam čitati sva djela zajedno s Isusom. Na bezbroj-nim stranicama promatrala bih glupost, bijedu, grijeh ili tragediju Isusovim oči-ma.

3. Na gnoju rastu najljepši ljiljani. Gnoj označuje prljavštinu, ali u isto vrijeme i plodno tlo za biljke. Kako se to odnosi na čitanje? Čitajući o zlim ljudima i djelima, čovjeku se oni toliko zgade da počne težiti za suprotnim i još više cijeni dobro i teži za dobrim uzori-ma i djelima. Ovdje se podrazumijevaju prva dva načela.

4. Književnost je kao cjepivo. Ovo me načelo posebno motiviralo. Cjepivo ima malu količinu uzročnika bolesti protiv ko-jih se cijepimo. Cilj je da ta mala količina proizvede u našemu organizmu uzbunu

| 5 | travanj 2016. | 49

Gorući grm

i stvaranje obrambenoga mehanizma pa kad bolest navali, organizam će izboriti pobjedu jer je spreman. Po književnosti ulazimo u živote mnogih likova, seljaka i građana, u prošlost i budućnost, u odnose između oca i sina, majke i kćeri, dvojice braće, dviju prijateljicâ, dvoje zaljublje-nih; upoznajemo život radnika, bogatih i siromašnih, zdravih i bolesnih, grješnih i svetih, dobrih i zločestih. Kao da i nema situacije koja već negdje nije opisana. No čitatelj ostaje uvijek na sigurnome (dr-žeći se prvih triju načela!) bez obzira u kakvim se opasnostima nalaze likovi ili kako zle mogu biti nakane autora. Prolazi kroz tuđa iskustva i pritom razvija svoje stavove prema njima i tako stvara obram-beni mehanizam. Ako je autor zalutao u nekoj pjesmi, ako je književni lik nastra-dao zbog krivih poteza u životu, čitatelj ostaje pošteđen, ali i poučen, odnosno cijepljen protiv takvih stavova i poteza. To se ne odnosi samo na srednjovjekovnu didaktičku ili poučnu književnost koja je pisana s nakanom da pouči čitatelje. Sva-ki se književni stil i žanr može gledati Isu-sovim očima, čitati između redaka ono što je rečeno i što nije, svako djelo može biti cjepivo, iako se od nekog cjepiva može razboljeti, rjeđe umrijeti.

Književnost – cjepivo protiv životnih iznenađenjaNeki su me autori sablaznili i njihova sam djela čitala površnije i s više opreza, a neke sam zavoljela jer sam se s lakoćom kre-tala između njihovih pjesama i likova. Za diplomski sam rad uzela Matoševu poezi-ju, za magisterij Kolarovu prozu. U životu mi se znalo dogoditi da sam se (s)našla u »poznatoj« situaciji – zato što sam to već negdje pročitala. Kada su me kao mla-du profesoricu odrasli polaznici večernje srednje saobraćajne škole pitali kakvoga smisla ima učenje Kranjčevićeva »Mojsi-ja« ili Ujevićeve »Svakidašnje jadikovke«, objasnila sam im književnost kao cjepivo protiv životnih iznenađenja. Bili su zado-voljni odgovorom i poslije rado sudjelovali u obradi književnih tema. Ako se drži navedenih načela čitanja, knji-ževnost potiče čitatelja u vježbanju psi-hološkoga obrambenoga mehanizma da propusti dobro, a ne propusti i ne prihvati zlo u tim tuđim životnim iskustvima knji-ževnih likova. Pa kad na samoga čitatelja navale životne bujice, lakše će prepoznati i dobro i zlo jer to su već neki likovi iskusili i čitatelj je u tome sudjelovao u romanu, pjesmi ili priči za laku noć.

Nastavit će se.

50 | 5 | travanj 2016. |

Gorući grm

Umjetnička marka Misericordiae Vultus (Lice milosrđa) slikara Pierluigija Isole i gravera Patrizi-

ja Di Sciulle koju je Vatikanska knjižnica izdala povodom Izvanrednog jubileja mi-losrđa (8. 12. 2015. – 20. 11. 2016.), pri-kazuje u gornjem dijelu »Sedam crkava« Rima koje su proglašene crkvama jubi-lejske pobožnosti, dok su u donjem dijelu alegorijski prikazana tjelesna i duhovna djela milosrđa.

Što znači slika Misericordiae Vultus na naslovnici našeg časopisa

Papa Franjo: »Misericordiae vultus« – Lice milosrđa

(bula najave izvanrednoga jubileja milosrđa, str. 6)

»Na težinu grijeha Bog odgovara puni-nom opraštanja. Milosrđe će biti uvijek veće od svakoga grijeha, i nitko neće moći postaviti granicu ljubavi Boga koji opra-šta. Radujem se što ću otvoriti Sveta vrata na svetkovinu Bezgrješnog začeća. Toga će dana Sveta vrata postati Vrata milosr-đa. Svaki onaj koji kroz njih uđe, moći će iskusiti ljubav Boga koji tješi, koji oprašta i daje nadu. Sljedeće nedjelje, treće došašća, otvorit će se Sveta vrata rimske katedrale, to jest bazilike svetoga Ivana Lateranskog. Potom će biti otvorena i Sveta vrata dru-gih papinskih bazilika. Određujem da se te iste nedjelje u svakoj partikularnoj Crkvi, u prvostolnici, koja je crkva majka za sve vjernike, odnosno u konkatedrali ili nekoj crkvi od posebnoga značenja, otvore Vrata milosrđa, koja će biti otvorena tijekom Sve-te godine.«

Sedam bazilika označeno je na slici slovima abecede:

A – Bazili ka svetog Petra

B – Bazilika sv. Ivana Lateranskog

C – Bazilika svete Marije Velike

D – Bazilika Sv. Križa Jeruzalemskoga

E – Bazilika sv. Pavla izvan zidina

F – Bazilika sv. Lovre izvan zidina

G – Bazilika sv. Sebastijana izvan zidina

| 5 | travanj 2016. | 51

Slika s naslovnice

Komunikacija između bračnih partnera

Možete li ti i tvoj bračni partner iskreno i otvoreno razgovarati ili vam to nije baš lako? Naravno, s vremena na vrijeme mogu se pojaviti problemi jer je brak zajednica dvoje nesavršenih ljudi različitih osobnosti koji potječu iz različitih kulturâ i drukčije su odgojeni. Komuniciranje jest sposobnost koja se treba razvijati. Koji put se čini kako neki ljudi komuniciraju s lako-ćom, dok je drugima to mnogo teže. Pa ipak, kao i sve u životu i to se može naučiti. Donosimo svjedočanstvo bračnoga para Garić ujedno i pratitelja u duhovnim vježbama te život bračnoga para Maritain.

53 KOMUNIKACIJA IZMEĐU

BRAČNIH PARTNERA

54 I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…

Nastojimo mnogo komunicirati i slušati jedno drugo

55 ODGOVORILI NA POZIV

Bračni par na glasu svetosti – Jacques i Raïssa Maritain

Nensi Crnjac, mag. theol.

Sni

mio

: Mar

io S

esar

, fot

o C

lick

(s d

opuš

tenj

em)

Zašto nam se koji put čini tako teško ko-municirati sa svojim bračnim partnerom? Često s partnerom samo razgovaramo o

djeci i svim ostalim stvarima koje trebamo uči-niti, umjesto da razgovaramo o našemu odnosu muža i žene. Cilj komunikacije jest da razumi-jemo jedan drugoga, a to se često zanemaruje pa nam ne preostaje ništa drugo nego nagađati što bi moj bračni partner htio u određenoj situ-aciji. Muškarac i žena dobili su različite uloge. Tako žena voli razgovarati o svojim osjećajima, ljudima i međuljudskim odnosima. Vrlo joj je važno da s nekim srdačno i prisno razgovara jer se tada osjeća voljenom. S druge strane, većina muškaraca ne voli govoriti o svojim osjećajima. Oni više vole razgovarati o poslu, raznim doga-đajima, problemima i rješenjima problema.

Otvoreni razgovor umjesto šutnjeNajjednostavnija tema o kojoj bračni partneri mogu razgovarati jest konkretna izmjena in-formacija. Time uključujemo drugoga u vlastito iskustvo i dajemo mu priliku za razumijevanje. No želimo li postići komunikaciju koja će nas više zbližiti kao osobe, moramo se potrudi-ti. »Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdž-bu.« (Jak 1,19) Svaki je bračni partner zavrije-

dio punu pažnju. Ako je između tebe i tvojega bračnoga druga došlo do ozbiljnoga neslaganja, nemoj ga kažnjavati šutnjom. To će prenijeti jasnu poruku: nesretna sam i želim da i ti bu-deš nesretan. Najbolje je da o svemu otvoreno razgovarate. Ako je riječ o osjetljivu pitanju, možda neće biti lako ostati smiren, ali vrijedi se potruditi.

Abraham i Sara kao biblijski primjer komunikacijeBiblijski primjer para koji uspješno komunicira jesu Abraham i Sara. Biblija piše kako je Sara po tadašnjemu običaju dala mužu svoju sluški-nju da mu omogući potomstvo. No nakon što je i sama začela i rodila sina primijetila je kako Jišmael, sluškinjin sin, ismijava njezina sina Iza-ka. Sara je tada otvoreno govorila o svojim osje-ćajima i tražila od Abrahama nešto što njemu neće odgovarati. Kako je taj problem riješen? U Bibliji stoji: »Jednom opazi Sara gdje se sin kojega je Egipćanka Hagara rodila Abrahamu igra s njezinim sinom Izakom pa reče Abraha-mu: ʻOtjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom – s Izakom!ʼ To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. Ali Bog reče Abraha-mu: ʻNemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime.ʼ« (Post 21,9-12)To nas dovodi do drugoga ključnoga koraka pri rješavanju bračnih nesuglasica. Bračni parovi mogu slušati Boga tako da zajedno čitaju Božju riječ i prihvaćaju Božje upute iznesene u njoj. Završavam s jednom od njih: »Riječi kazane u pravo vrijeme, zlatne su jabuke u srebrnim po-sudama.« (Izr 25,11)

Tri razine komunikacije 1. Verbalna komunikacija – uz pomoć riječi. Na

ovoj razini mnogo je lakše kontrolirati poruku koju šaljemo sugovorniku.

2. Paralingvistička komunikacija – ton kojim go-vorimo, jačina glasa, ritam...

3. Govor tijela – neverbalna komunikacija uz po-moć pokreta tijela, g�estā i izraza lica.

| 5 | travanj 2016. | 53

O braku iz braka

Nastojimo mnogo komunicirati i slušati jedno drugo

Foto

albu

m o

bite

lji G

arić

Prije naše veze i jedno i drugo bili smo obraćeni, tako da nas je Bog pripremao za zajednički život i prije nego što smo

mi to znali. Omogućio nam je drukčiji pogled na vezu nego li se svjetovno prikazuje. Nasto-jali smo graditi odnos na iskrenosti i povjere-nju. Imala sam želju reći Slavenu sve otvoreno o sebi pa sam tako pričala i o duhovnim vjež-bama u kojima sam bila tek jedan krug, a Sla-ven još nije bio upoznat s njima. Nakon toga zajedno smo nastavili ići na duhovne vježbe. S obzirom na to da nismo iz istoga grada, nismo imali priliku često se viđati. Naši susreti svo-dili su se uglavnom na tjedni susret duhov-nih vježbi i na nedjeljni odlazak na sv. misu. Duhovne vježbe pomogle su nam u hodanju, počeli smo se zajedno moliti, što je u početku bilo vrlo neobično, ali jako plodonosno. Moli-tva je bila svakodnevna, čak i preko telefona. Mnogo smo razgovarali i čitali knjige o čistu hodanju te bismo izmijenili mišljenja nakon pročitanoga. To je izgrađivalo naš odnos i naše povjerenje u vremenu hodanja i zaruč-ništva. Sada kada smo u braku duhovne vjež-be pomažu nam razumjeti jedno drugo, razlu-čivati svijet i događaje oko sebe te osluškivati Božju volju za nas. Prije duhovnih vježbi ni-sam ni znala da sam ranjena, ni što su to rane. Sada znam i mnogo mi je lakše kada mogu

otvoreno o tome razgovarati sa suprugom, kada znam da ima razumijevanja, da shvaća što govorim. Nastojimo mnogo komunicirati i slušati jedno drugo, tomu pridonosi zajednič-ka odluka života bez TV-a. Za to smo čuli od drugih i htjeli smo pokušati. Pokazalo se kao jako dobra odluka. U naš brak unosimo i sva-kodnevnu zajedničku molitvu, na kraju dana želimo se zajedno zahvaliti Gospodinu za naš brak, za njegovu ljubav prema nama. Duhov-ne vježbe pomažu nam da pokušavamo sebe gledati samo u trenutcima razmatranja, naše mane i vrline, a ostatak vremena poklanjati jedno drugome. Možda često ostaje na poku-šajima, ali i spoznaja svoje naravi i koliko smo slabi bez Boga dio je duhovnoga rasta.

BRAČNI PAR GARIĆ• Kristina (30), četvrti krug i Slaven

Garić (34), treći krug duhovnih vjež-bi upoznali se preko prijatelja,

• zaruke nakon osam mjeseci,• vjenčanje nakon jedne godine i dva

mjeseca, osam mjeseci u braku, • oboje su pratitelji u Programu Injigo.

54 | 5 | travanj 2016. |

O braku iz braka I onda smo se susreli, On i ja…

U knjizi »Oženjeni sveci« Jacques potvrđuje: »Pomoć i nadahnuće moje ljubljene Raïsse proželi su sav moj život i moje djelo. I ako je u onome što sam učinio nešto dobro, poslije Boga dugujem njoj.«»Ti ne znaš – piše joj jednog listopadskog ju-tra – kako težim za tobom. Ja sam na Atlan-tiku, a ti si u mojem srcu, i tvoje srce je u mojem srcu kao čudesni izvor: najljepši u svemiru.« Raïssa u autobiografskome djelu »Veliki prijatelj« kaže za Jacquesa »najveći od mojih prijatelja« te se obraća Gospodinu u molitvi: »Treba da me oslobodiš od svake sebičnosti u odnosu na Jacquesa.« Raïssa i Jacques se pitaju: »Što nam može pomoći u posvećivanju kada se živi u svijetu usred briga i kušnji? Zar ne, veća poniznost s

»Želite li znati gdje sam, ne tražite me gdje jesam, nego me tražite gdje ljubim i gdje sam ljubljen, u srcu moje blago-slovljene .«

Jacques Maritain

Bračni par na glasu svetosti – Jacques i Raïssa Maritain

• Jacques Maritain (1882. – 1973.), jedan od najvažnijih katoličkih fi lozofa 20. st., rođen je u Parizu u protestantskoj obitelji.

• Raïssa Umansov (1883. – 1960.), pjesnikinja, rođena je u Rostovu na Donu u Rusiji u tradici-onalnoj židovskoj obitelji.

• Upoznaju se na sorbonskome sveučilištu u Parizu gdje oboje studiraju fi lozofi ju.

• Zahvaljujući svjedočanstvu književnika Leona Bloya i njegove supruge obraćaju se na kato-ličku vjeru i primaju krštenje.

• Živjeli su 50 godina u skladnome kršćansko-me braku.

• Njihov dom postaje vjersko i kulturno središte za mnoge njihove prijatelje.

• Zbog nacističkoga režima i progona Židova u Francuskoj morali su izbjeći u SAD.

• Nakon Raïssine smrti, Jacques se vraća u Francusku te se povlači u redovničku zajed-nicu Male braće Charlesa de Foucaulda.

Raïssa je sva Jacquesova djela prije objavljivanja čitala, komentirala i davala svoj osvrt.

Foto

: Col

l. et

pho

togr

. BN

U S

tras

bour

g

većim prepuštanjem Božjem milosrđu. Ljubi-ti Boga. Ljubiti. Ljubiti. To je jedino potrebno. Sve drugo može se beskonačno mijenjati.«

Priredila: Anita Ivanović, mag. theol.

| 5 | travanj 2016. | 55

O braku iz brakaOdgovorili na poziv


Mala junakinja žrtvicâ – službenica Božja Neneta


Žrtvicu činim nekomu za ljubavNe volim se hvaliti kad činim žrtvice

57 JAČANJE SAMOKONTROLE U ODGAĐANJU

ZADOVOLJSTVA ILI ŽRTVICE

Jačanje samokontrole u odgađanju zadovoljstva ili žrtviceSaša Matika, mag. psych.

Vrline samokontrole i sposobnost odlaganja zadovoljenja određenih potrebâ te-melj su bez kojega ne možemo preživjeti u svijetu. Važno je da roditelji tu sposob-nost prenesu na djecu jer time razvijaju djetetovu emocionalnu inteligenciju. Ta navika prenijet će se i u odraslu dob, učinit ćete ih sposobnijima, samostalnijima, a samim time i samopouzdanijima. Donosimo svjedočanstva djece i život službe-nice Božje Nenete koja je svoje žrtvice bilježila tako da je dodavala ili list ili cvijet na svoje stablo.

Ilust

raci

ja: H

rvoj

e H

ablja

k

MALI VELIKI svijet

MALI VELIKI svijet

Odlaganje zadovoljstva obično se po-vezuje s odricanjem od manje nepo-sredne nagrade radi dobivanja veće

nagrade na koju treba čekati neko vrijeme. To nikome nije lako, pogotovo djeci. No svakako je važno da se dijete nauči nositi s frustraci-jama jer mu to daje priliku da sazrijeva i us-postavlja samokontrolu. Autori R. Shaw i S. Wood u svojoj knjizi »Epidemija popustljivog odgoja« smatraju da ispunjavajući svaku dje-tetovu želju dovodimo dijete u opasnu situa-ciju da razvija jednodimenzionalni pogled na svijet kao na mjesto koje im pruža ono što žele onda kada to žele. Roditelji time sprječavaju razvoj nečega dubokoga u njima: njihove spo-sobnosti da mare za druge, da ih razumiju i da pokazuju brigu za svoje bližnje. Premda se na svakodnevnoj razini ta odluka – primjerice, pisati zadaću ili igrati računalne igrice – može činiti beznačajnom, ona je itekako značajna. Nakon jednoga podlijeganja trenutačnu zado-voljstvu, drugo je podlijeganje mnogo lakše. Stoga je važno djecu učiti odgađanju trenu-tačna zadovoljstva radi važnijega cilja.

Jačati djetetovu moralnu kralježnicu, razvijati samokontrolu i empatiju Na taj način jačate djetetovu moralnu kra-lježnicu, razvijate samokontrolu i empati-ju jer dijete počinje shvaćati da nije jedino središte svemira, nego postoje i drugi ljudi oko njega. Djetetu možete reći: »Znam da ti se sada gleda tvoja omiljena emisija, ali sada mi je hitno potrebna tvoja pomoć. Za deset minuta opet ćeš moći gledati emisiju. Molim te, dođi«. Ili: »Umjesto da pojedeš sve bom-bone, pola možeš podijeliti sa sestrom.« Psi-holog W. Mischel i suradnici kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih proveli su eksperiment. Djeci

je dân izbor da odmah uzmu jednu nagradu (sljezov kolačić) ili pak da pričekaju kratko razdoblje i zauzvrat dobiju dvije nagrade (2 sljezova kolačića). Posljedično je otkriveno da su kasnije u odrasloj dobi oni pojedinci kojima nije bio problem pričekati dvostruku nagradu mnogo uspješniji u životu, da ima-ju bolje obrazovanje i manji indeks tjelesne mase, da su prihvaćeniji od vršnjaka, imaju viši stupanj samopouzdanja, češće prihva-ćaju izazove i sl. Novija studija naknadno je pokazala kako na odluku o odgađanju nagrade, osim prirode, odnosno tempera-menta djeteta, utječu i djetetove racionalne odluke. Uz tu, treba uzeti i još jednu studiju koja pokazuje kako je osim djetetove prirode i temperamenta važan i odgoj. Ta je studija pokazala povezanost između djetetove racio-nalne odluke o čekanju nagrade i dosljedno-sti odrasle osobe koja mu obećava nagradu. Djeca i odrasli, koji su doživjeli da su ljudi nepouzdani u različitim situacijama, mislili su da zadovoljstvo koje treba pričekati neće doći na red i stekli su oslabljenu sposobnost da odlože trenutačno zadovoljstvo.

Roditelji i dosljednost u obećanjimaTu je itekako važna roditeljska uloga u kojoj bi trebali biti dosljedni u svojim obećanjima, pokazati istinsku vjeru u nagradu koja slijedi nakon odgode zadovoljstva i, naravno, biti uzoran model ponašanja svojemu djetetu. Kako bi se dijete učilo odgađanju zadovolj-stva potrebno mu je skrenuti pozornost na druge aktivnosti. Pritom pripazite da dok čeka svoju nagradu, ne uključuje samo sna-gu volje da bi odoljelo iskušenju (jer je to ponekad jako teško), nego neka pozornost radije usmjeri na neko drugo zadovoljstvo

| 5 | travanj 2016. | 57

I onda smo se susreli, On i ja...

koje je možda vremenski udaljenije, ali je u većoj mjeri ispunjavajuće, npr. ukoliko dije-te želi da mu kupite bicikl, potaknite ga da štedi duže vrijeme kako bi ostvarilo svoj cilj, umjesto da džeparac troši za slatkiše i sitnice o kojima trenutačno razmišlja. Neka ima taj cilj pred sobom.

Pronaći odgovarajuću mjeru, a ne nametnuti teret Treba voditi računa kako su neka djeca pre-odgovorna i mogu te žrtvice i poticanje odgode zadovoljstva doživljavati vrlo ozbiljno i poka-zivati pretjeranu brigu kako će odgoditi svoje zadovoljstvo. Promatrajte svoje dijete i otkrijte najbolji način kako mu pristupiti. Pokušajte u poticanju djeteta da odgodi svoje zadovoljstvo pronaći odgovarajuću mjeru, ne nametati mu to kao teret, već svojim primjerom pokazati kako se isplati čekati vredniji cilj.

DJECA SVJEDOČE što za njih znače žrtvice i čine li ih oni za nekoga

Žrtvicu činim nekomu za ljubavŠto za mene znači žrtvica? Prvi sam se put upoznala s knjigom »Sve za Isusa« i Neneta je bila žrtvica za Isusa, sve je radila za Isusa. Za mene žrtvica znači kada nekomu želim ugoditi, nekome za ljubav nešto lijepo uči-niti. Kada tata nešto želi od mene da nešto napravim, učim ili slično, poštujem to, kada bratu od svojega džeparca ostavim za nje-gove potrebe i to mi ne mora vratiti, kada učiteljici za ljubav pomognem u razredu. Svaki svoj plesni nastup posvetim za Isusa i nije mi važno koje mjesto dobijem, jer je za Isusa svako mjesto prvo i ja se nakon toga osjećam veselo i slobodno kao ptica.

Vježbateljica Ana Marija, 10 godina (podatci poznati uredništvu)

Ne volim se hvaliti kad činim žrtviceNajveću žrtvu učinio je moj Isus kada je dao svoj život za mene jer me voli, tu osje-ćam njegovu ljubav i prihvaćanje. Nekada činim žrtvice, volim pomoći nekomu u ne-volji, a pritom se ne hvaliti okolo jer tada ta žrtvica nema smisla. Kada učinim žrtvicu, osjećam se radosno i ispunjeno, to me još više zbližava s Isusom jer dajem ljubav po-put njegove.

Vježbatelj Mihael, 10 godina(podatci poznati uredništvu)

Prijedlozi odgode zadovoljstva:

• Dati dio svojega džeparca za prosjaka ili neko siromašno dijete.

• Dati dio svojih igračaka s kojima se ne igra često nekomu komu je potrebni-je.

• Podijeliti što je dobilo s bratom ili se-strom.

• Umjesto računalne igrice neka prvo napiše domaću zadaću.

• Otići kod starije susjede ili bake u po-sjet.

• Pozvati na igru djevojčicu s kojom se nitko ne igra.

58 | 5 | travanj 2016. |

MALI VELIKI svijet

»Jojo se volio igrati konja, a Neneta nikako. On je bio kočijaš koji je držao uzde i upravljao konjem, a Neneta je uvijek bila konj. Dječarac je bio neu-moran u igri, koja je Nenetu jako umarala. Ona se plašila te igre. Jednoga se dana Neneta igrala sa se-stricama. Uto dotrči Jojo s uzdama i reče: - ʻNeneto, treba mi konj.ʼ Neneta se obrati odgojiteljici:- ʻŽao mi je, ali ne idem.ʼ Trenutak kasnije poskakuje već kao živahan konjić i trči okolo kako Jojo upravlja. On je zadovoljan. Kad je prolazila kraj odgojiteljice prišapne joj:- ʻMislila sam da je ipak bolje prinijeti žrtvicu.ʼ« (Sve za Isusa, str. 15)

***»Jednoga dana pokaže odgojiteljica djeci omot i reče:- ʻTko hoće sličicu?ʼ- ʻJa, ja, ja! – sve četvero zaželi sličicu. Ali u omotu ih je bilo samo tri. Nemoguće ih je sve zadovoljiti. - ʻTko hoće prinijeti žrtvicu?ʼKratka stanka. Svi četvero upru oči na sličice. Onda se javi nježan glasić:- ʻJa!ʼ – Ali ovaj put nije bila Neneta. Zanemarila je lijepu priliku da prinese žrtvicu. Ona dobije sličicu, ali je ne veseli. Zašto? - ʻNisam prinijela žrtvice.ʼ« (Sve za Isusa, str. 14)

Mala junakinja žrtvicâ – službenica Božja Neneta

»Prinosim žrtvicu«Neneta

Foto

: Ass

ocia

tion

Les

amis

dʼA

nne

de G

uign

é

M. Čunčić (ur.), 1996. Sve za Isusa.

www.annedeguigne.fr

• Službenica Božja Ana de Guigné, zvana Neneta, rođena je 1911. u dvorcu u Anne-cyju u Francuskoj

• Umrla je u 11. godini života, 1922. godine• Proces beatifi kacije započeo je 1932. go-

dine, a 1990. papa Ivan Pavao II. priznao je herojske vrline službenice Božje Ane de Guigné

• S četiri godine ostala je bez oca koji je po-ginuo u Prvome svjetskome ratu

• O Neneti i dječjoj pjesmi »Od žrtve, Nene-to, do žrtvice« pročitajte u 1. broju časopi-sa (str. 56-58; 110-111)

Anne de Guigné (1911. – 1922.), zvana Neneta

| 5 | travanj 2016. | 59

MALI VELIKI svijetOdgovorili na poziv

Blago skriveno u meniDolores Crnjac, mag. theol.

Kako iskoristiti slobodno vrijeme? Na koji način se otvoriti i prepoznati umjetnika u sebi? Čemu služe talen-ti? – samo su neka pitanja na koja nas je »Dah« (ruah) bure naveo upoznavši nas sa skrivenim blagom: djevojkom Magdalenom Martinović.

Svaka osoba u sebi nosi darovane talente. Oni se otkrivaju cijeloga života. U raz-doblju adolescencije bavljenje nekim ho-

bijem ima veliku vrijednost. Prije svega spaša-va od pomamne »dosade«. Mlada osoba izrasta, upoznaje se, dolazi u kontakt s drugima, stvara sliku o svojim mogućnostima za budućnost te pronalazi smisao i ljepotu života. U razgovoru, Magdalena Martinović, učenica 4. razreda opće gimnazije, iz okolice Zagreba, u petome krugu duhovnih vježbi, otvorila je svoju škrinju talenata. S nama podijelila riječ i sliku, tj. fotografi je koje smo popratili riječima iz djela »Pismo pape Ivana Pavla II. umjetnicima«.

Draga Magdaleno, možeš li nam reći čemu se diviš u životu? Čemu se divim? Hmm, na primjer, fascinira me zalazak sunca koji nikad nije isti. Mislim da svaki predmet i osoba ima nešto vrijedno divljenja. Bog je najveći umjetnik i moja naj-veća inspiracija, a ja volim umjetnost.

Ovoga puta tema su nam talenti. Kad si već spomenula umjetnost, baviš li se nekom umjetnošću?Da. Od umjetnosti jako volim fotografi ju, a slijede crtanje i slikanje.

O lijepo, na koji način si otkrila ljubav prema fotografi ji?Moja ljubav prema fotografi ji proizišla je iz div-ljenja prema Božjim kreacijama, toj predivnoj prirodi. Gledala sam zalazak sunca jedan dan i nisam se mogla prestati diviti, toliko sam uži-vala da nisam htjela da prođe. Tada sam shva-tila da ne mogu zaustaviti vrijeme, ali mogu ga fotografi rati, a fotografi ja je dokaz da je nešto, pa i na sekundu, savršeno.

Snim

ila: M

agda

lena

Mar

tinov

ić

U »umjetničkome stvaranju« čovjek se očituje više nego ikad kao »slika Božja« (»Pismo pape Ivana Pavla II. umjetnicima«, 1.)

60 | 5 | travanj 2016. |

Okusi bure

Jesu li fotografi ja, slikanje i crtanje tvoje jedine ljubavi ili te zanimaju i druge stvari? Što bi voljela raditi u budućnosti?Fotografi ja, slikanje i crtanje moji su hobiji koji me izgrađuju na određeni način. Općenito, mi-slim da talenti služe za izgradnju same osobe, a isto tako i izgradnju odnosa s Bogom. On mi je u razmatranjima pokazao koliko me je na-oružao talentima kako bih ga mogla slaviti i veličati njegovo ime pa me između ostalog za-nima i medicina. U budućnosti bih voljela biti pedijatar, tako bih spojila svoje dvije ljubavi, medicinu i djecu.

Svakomu je čovjeku povjerena zadaća da bude stvaratelj vlastita života. U određenome smislu čovjek od života treba načiniti umjetničko djelo (prema »Pismo pape Ivana Pavla II.

umjetnicima«, 2.)

Spomenula si razmatranja, pomažu li ti u otkrivanju talenata?Pomažu, da. U jednome razmatranju Bog mi je pokazao kako sam poput tvrđave koja je u procesu građenja; cigla po cigla, svaki dan. Tako je mene, nesigurnu curu koja nema hra-brosti pričati s drugima, gradio dok se nisam počela otvarati, a s tim dolazi i otkrivanje ta-lenata, raznih mogućnosti. U svima nama kriju se talenti. Bog nam ih je dao s razlogom, ali se često bojimo. Skrivamo ih, misleći da ne može-mo nešto učiniti iako nas je Bog u potpunosti opremio za svaku životnu priliku i nepriliku, samo se trebamo odvažiti, prepustiti i dopustiti da nas iznenadi.

Pomoću ostvarenih djela umjetnik govori i komunicira s drugima. (»Pismo pape Ivana Pavla II. umjetnicima«, 2.)

Snim

ila: M

agda

lena

Mar

tinov

ić

Pozivamo tinejdžere da nam se jave na mail: [email protected] i posvjedoče o raznovrsnim okusima bure u svojim razmatranjima.

| 5 | travanj 2016. | 61

Okusi bure


Služenje na veću slavu Božju

63 IŠTITE I PRIMIT ĆETE, DA RADOST VAŠA BUDE

POTPUNA

Ištite, i primit ćete, da radost vaša bude potpunaMarina Ričković, mag. phil.

Zahvaljivanje, slavljenje i hvaljenje najdublji su izrazi naše vjere i lju-bavi. Oni su ljekoviti i pomažu nam da ostanemo duhovno zdravi i po-stanemo sveti. O slavljenju na velikim mjesečnim susretima u Zagrebu posvjedočila je naša pratiteljica Jelena Čadež.

Snim

ila: A

na T

alaj

ić

Slavljenički tim Programa Injigo pod vodstvom Domagoja Penave, prvi zdesna.

Imenom sam te zazvao

Molitva je uzdignuće duše k Bogu, njezino ponovno vraćanje u krilo svojega Stvoritelja. Bog prvi nepre-

stano svaku osobu privlači tomu tajanstvenu susretu molitve. Oblici kršćanske molitve, prema Katekizmu Katoličke Crkve jesu: bla-goslov i klanjanje, prošnja i zagovor, zahva-ljivanje i pohvala te Euharistija koja sadrži i izražava sve molitvene oblike.

Pohvala ili slavljenje kao oblik molitvePohvala Bogu, koju bismo mogli nazvati i slavljenjem Boga, jest oblik molitve koja najneposrednije Boga priznaje Bogom. Ona je potpuno nesebična jer pjeva Bogu radi njega samoga i slavi ga zato što on jest. Boga slavimo zato što postoji i zato što je dobar. Tako već sada pridružujemo svoj glas vječnomu slavlju anđela i svetih u Nebu. Slavljenje donosi čovjeku jednu posebnu poniznost pred Bogom. Slaveći Boga posta-jemo svjesniji koliko smo obdareni životom, talentima, milostima. Također postajemo svjesniji koliko smo ljubljeni i zbrinuti od Oca svemogućega i svenježnoga. Ovakav oblik molitve, kako je to istaknuo pater Marko Glogović, čovjeku donosi i spoznaju Božje vlasti nad našim životima i patnjom te mir iznad svakoga drugoga mira. Fra Slav-ko Barbarić smatra kako je zahvalnost znak da smo pronašli Boga, a slavljenje je znak da smo ga upoznali i da živimo s njim. Ne-moguće je Boga uistinu gledati kakvim jest i pritom nemati osjećaja za njega. Zahva-ljivanje, slavljenje i hvaljenje najdublji su izrazi naše vjere i ljubavi – ljekoviti izrazi koji nam ujedno pomažu da ostanemo du-

hovno zdravi i postanemo sveti u nezdra-vim i nesvetim okolnostima.

Snaga slavljenja u BiblijiKnjiga o Jošui svjedoči o padu grada Jeri-hona – utvrdi poganstva – u kojoj je sedam poganskih plemenâ imalo svoje središte i obranu. Jošua je poveo svoj narod i obila-zio grad Jerihon sedam dana, sedam puta u danu ne dižući ikojega oružja osim slavljenja i klicanja. I grad je pao (Jš 6,1-21). Knjiga o Danijelu sadrži priču o trojici židovskih mla-dića koji su se odupirali poganstvu namet-nutu od kralja Nabukodonozora zbog čega ih je on bacio u užarenu peć. No ništa im se nije dogodilo jer su pjevali i hvalili Boga te tako vjerom i pouzdanjem pobijedili strah i zlo (Dn 3,8-30). Psalmi kao vrhunac staroza-vjetne molitve pjevaju o Božjoj divoti u stvo-renjima i u povijesti spasenja. Apostoli nam također mogu svjedočiti o snazi slavljenja. Okruženi prijetnjama i progonima zajednice molili su takvim žarom i vjerom i »potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Bož-ju smjelo« (Dj 4,31). Djevica Marija svojim je »Veliča« (Magnifi cat) dala predivan primjer hvale i slave Bogu u Novome zavjetu. Kako piše Katekizam Katoličke Crkve, njezina ra-dosna hvala uzdiže se iz srca siromaha jer se ispunjenjem božanskih obećanja njihova nada ostvarila. Slavljenjem zovemo Duha Svetoga. Po njemu on dolazi u goste i dono-si svoje darove – sebe i cijelo Nebo. Kršćani znaju slaviti Boga – darovatelja života i lju-bavi – jer su oni ljudi nade, nebeski i kristo-liki ljudi, ljudi uskrsnuća.

| 5 | travanj 2016. | 63

Jedan od talenata koje mi je Bog dao, a koji su mi potrebni u mojemu zanimanju, jest i dar pjevanja. Glas koji mi je Gospodin dao

smatram velikim darom jer on »služi« drugima i meni. U srednjoj školi, pjevajući na misi za mlade, spoznala sam kako je lijepo kad mladi i glazbom pridonose tome da sv. misa bude još svečanija i da se ljudi mogu dublje uživjeti u to otajstvo. Prije godinu i pol uključila sam se u slavljenički tim Programa Injigo. Vjerujem da me Bog baš ovdje htio i pozvao. Osjetila sam taj poziv na jednome susretu u Sigetu, kad mi je u slavljenju »nešto nedostajalo«. Bilo je to više-glasje, a to je posebna ljubav u mojemu pjeva-nju. Nakon što sam se uključila, počele su pro-be za mjesečne susrete. Iako nas je bilo malo i tada smo osjećali da predajući našu pjesmu kao hvalu i slavu Bogu, ona zvuči jednako lijepo. Posebno me radovalo što nismo na susretima samo molili, nego i pjevali u jezicima. Zbog ne-dostatka svirača, ponekad bih molila na nakanu da Gospodin pošalje još radnika u žetvu koji će radosno služiti njemu i cijelomu Programu. I to se dogodilo! Na početku ovih duhovnih vjež-bi 2015./16. ljudi su se odasvud počeli javljati! Na svakome susretu bilo nas je sve više. Došla nam je i viola, bongosi, gitare, muški i ženski glasovi… koje bogatstvo! Odlučili smo organi-zirati probe prije svakoga susreta kako bismo bili usklađeni, ali i međusobno se svi upoznali. Jedanput mjesečno sastajemo se »kod nekoga doma« i imamo probu. Što se više sastajemo i družimo, osjećamo kako smo povezaniji kao

braća i sestre te se usudimo biti ono što jesmo, bez straha da ćemo biti ismijani ili krivo shva-ćeni. U jednoj prilici imala sam sliku kako je Gospodin iznad nas, mi smo u krugu i pjevamo, a on se blago smije i radostan je što smo se sku-pili u njegovo ime. Naša proba započinje dru-ženjem, a potom slijedi molitva: velika molitva zaštite, molitva u jezicima, proroštva. Zatim pjesma, a između svake pjesme ponovno moli-mo u jezicima. Nerijetko bude suzâ, iscjeljenjâ i mnogo smijeha. Na kraju stiže kruna svega: slavljenje i sveta misa u Sigetu. Svatko daje sve od sebe Gospodinu i ljudima koji dolaze na su-sret. Povremeno dobivamo i pohvale, ali trudi-mo se ne osvrtati se na ljudsko, već tražiti samo Božje! Osjećamo da je ovo služenje na njegovu veću slavu, rastemo u vjeri, produbljujemo svo-je spoznaje o njemu i nama samima. To nam je najveća nagrada koju dobivamo od slavljenja: »Besplatno primi-ste, besplatno daj-te!« (Mt 10,8)

Služenje na veću Božju slavu

Snim

ila: A

na T

alaj

ić

Jelena Čadež (35)• ravnateljica i odgajateljica u interna-

cionalnome dječjemu vrtiću• 3. krug vježbi, pratiteljica

Jelena Čadež, prva zdesna

64 | 5 | travanj 2016. |

Imenom sam te zazvao I onda smo se susreli, On i ja…

Odgovorili na poziv Imenom sam te zazvao

Upute za ignacijske duhovne vježbe u svakodnevnom životu

Uvod: Kreni! Ne boj se!Prvi tjedan: Prema slobodiDrugi tjedan: Dođi, Gospodine Isuse!Drugi tjedan: Slijedi meTreći tjedan: Prema križuČetvrti tjedan: Vjerujem u uskrsnuće tijela

Einleitung: Gehe los! Fürchte Dich nicht!Erste Woche: Zur Freiheit!Zweite Woche: Komm, Herr Jesus!Zweite Woche: Folge mirDritte Woche: Zum KreuzVierte Woche: Ich glaube an die Auferstehung des Leibes

Tvrdi uvez, format 14,5 x 27 cm Izdanje na hrvatskom jeziku: 488 str.

Preis: 20 EuroInformationen und Bestellungen: [email protected]

Anweisungen für ignatianische geistliche Exerzitien im täglichen Leben Gebundene Ausgabe, Format 14,5 x 27 cmAusgabe in deutscher Sprache: 568 S.

Cijena: 100,00 knInformacije i narudžbe: [email protected]

Daljinski iliti »da-lijen-si« upravljačfra Mate Kolak, OSPPE, mag. theol.

Što je to duhovni poziv? Tko je pozvan? Donosimo svjedočanstvo sve-ćenika koji je prošao tri kruga duhovnih vježbi od 30 tjedana i primjer života sv. Leopolda Bogdana Mandića, zaštitnika Jubileja milosrđa.

69ODGOVORILI NA POZIVZaštitnik Jubileja milosrđa

– sv. Leopold Bogdan Mandić

67DALJINSKI ILITI

»DA-LIJEN-SI« UPRAVLJAČ


Isusov sam učenik

Ilust

raci

ja: H

rvoj

e H

ablja

k

Na brdu

Iskustvo poziva jest prije svega iskustvo bliskosti. Usudio bih se reći da je u svi-jetu duhovnoga poziva nerazumijevanje

ove stvarnosti problem broj jedan. Kao ba-nalan primjer dovoljno je navesti jedan od onih tipičnih Isusovih »uleta«: »Ostavi sve i pođi za mnom!« (Usp. Mt 19,21). Imam osjećaj da nas isprva nekako zapanjuje ovo »ostavi sve, prodaj sve, razdijeli sve« i sl., i kao da zbog toga nismo u stanju ući u isku-stvo poziva koji se ne može i ne smije svesti samo na ostavljanje ili odricanje od čega. S druge pak strane, ako u mojemu ili tvojemu pozivu nema toga istoga odricanja, nešto nije u redu. Upravo je snaga odricanja mje-rilo jačine poziva. No, postavlja se pitanje: Kako se odreći? Kako se odvažiti i krenuti? Stop! Ne valja! Ispočetka! Što ne valja? Ne valja ovo pitanje, zapravo potpuno je krivo s gledišta poziva jer zanemaruje sam poziv. Objasnit ću. Poziv se ne može svesti samo na ono: vidim nekoga kako nešto izvrsno radi i to mi izvrsno zvuči, stoga bih i ja to nekako valjda htio probati, ali ne znam kako. Ako imamo ovakvih iskustava, to je, Bogu hvala, dobro, jer je to znak da živimo u poticajnoj i kreativnoj okolini, ali, ponavljam, to još nije poziv. Zašto? Zato što poziv započinje jednim bliskim, zaraznim susretom i sastoji se u tome da se ovaj susret želi produžiti. Naravno da postoji milijun vrsta susreta, ali jedno je sigurno: kakav je prvi susret, takvi želimo da budu i ostali. Ako mi se veoma svidi npr. neka nova pjesma, to podrazumi-jeva da bih je želio čuti i još koji put. Kako sam prvi put došao do nje – ne znam, ali ako sam pritom pitao i za njezino ime, znam koju ću pjesmu tražiti na CD-u. Drugim ri-

ječima, poziv se sastoji u imitiranju toga po-četnoga, besplatnoga i bliskoga (milosrdno-ga) susreta koji nas je zapalio, ali upravo to imitiranje toga novoga susreta, osobe, pje-sme itd. istovremeno podrazumijeva i neku promjenu i odricanje, jer ako pokušam biti s tom novom osobom, očito je da to isto neću činiti s onom starom. Iz svega ovoga pro-izlazi da u našoj vjeri nema »potpunoga« odricanja, nego je odricanje, mijenjanje i na koncu obraćenje (duhovni preokret) poslje-dica novoga susreta, posljedica prisutnosti osobe Isusa Krista u mojemu životu. Sve to znači da nema poziva na daljinu, nego na prevaljivanje daljine iz koje taj poziv dola-zi. Čuo si glas u svojemu srcu! Možda je to zaista bio samo jedan trenutak, ali već sada je i taj susret dio tebe i tvoje povijesti! Zato se i ne moraš brinuti oko udobna smještaja s »da-lijen-s(k)i(m)« u ruci u svojoj dosa-dašnjoj omiljenoj fotelji pred televizijskim programom, nego ustani, kreni i približi se izvoru toga otajstva koje te zove! Budi slika Kristova, ta na to si pozvan(a)!

Poziv započinje jednim bliskim, zaraznim susretom i sastoji se u tome da se ovaj susret želi produžiti.

| 5 | travanj 2016. | 67

Na brdu I onda smo se susreli, On i ja…

Zahvalan sam bivšim župljankama koje su me kao svećenika potaknule da se upišem u duhovne vježbe sv. Ignacija

osvježene karizmatskim iskustvom p. Johna Veltrija u Programu Injigo. Sudjelovao sam prije toga na više karizmatskih susreta, no manjkalo mi je nešto dublje, nešto što mi ot-kriva moju osobnost koju mi je Gospodin da-rovao. Potaknut glasom iznutra, odlučio sam krenuti. Na samome me početku dr. sc. Marica Čunčić pitala za razlog upisivanja duhovnih vježbi. Odgovorio sam kako bih htio naučiti govoriti u punoj istini svoje osobnosti. Naime, jedan kolega svećenik šapnuo mi je: »Pokušaj razgovarati iz svojega, a ne tuđega uvjerenja, tj. ne boj se govoriti istinom koja je u tebi, ma-kar doživio osporavanje.« Dakle, tražio sam samoga sebe jer je u dubini mojega bića vladao osjećaj odbačenosti. A nisam imao mogućnost prepoznati svoje probleme jer sam se bojao ismijavanja i odbacivanja sredine u kojoj sam živio. Prošao sam tri kruga duhovnih vježbi. Zahvaljujem svojim pratiteljima fra Ivi Paviću i preč. Marinku Miličeviću koji su mi pomogli otkriti unutarnje iskustvo izljeva Duha Sveto-ga. Njihovim duhovnim vodstvom, i molitva-ma, i osvrtom na dan, polako su mi se otapali led i prepreke, ulazio sam u prisutnost Duha Svetoga koji je u meni bio živ zakopan. Tražio sam unutarnji glas Ljubavi koji posreduje za mene jer nisam imao sila boriti se sam. Shvatio sam da sam Božje dijete i da se Bog brine za mene, da me putem duhovnih vježbi

želi dovesti do unutarnje slobode, odnosno do čvrste stijene o koju se odbijaju valovi. Naime, nisam mogao vjerovati da Bog traj-no boravi u meni i da su križevi Njegova pe-dagogija. Osjetio sam da On nakon svakoga križa umnoži milost i daje hrabrost da gleda-mo u divno obećanje vječne radosti koju ni smrt ne može uništiti. Nakon triju krugova duhovnih vježbi Gospodin mi je dao nove za-datke jer sam mogao u bolesnicima, a kasnije i drugim ljudima gledati Krista, makar sam u tome uvijek bio Isusov učenik. U duhov-nim vježbama dobio sam Branitelja – Duha Svetoga, koji silno želi da ga i drugi ljudi preko mene upoznaju. Kolika je to radost za jednoga svećenika kada se preko njega stvarno događa spasenje od fi zičke i vječne smrti! Divna su to iskustva koja sam osobno doživio u služenju onima slomljenih srdaca koje Isus ozdravlja pred mojim očima. Nakon duhovnih vježbi primio sam dar razlikovanja duhova i trenutni pogled na Isusa koji je u meni bez mojih zasluga. Divno je promatrati kako Isus oslobađa bez većega napora. Do-bio sam poticaj molitve u jezicima koja do-lazi spontano. Jasno mi se pokažu problemi i uzroci kod osoba koje onda nakon molitve postaju Isusovi prijatelji. Divan je Isus što mi je darovao jednu malu zajednicu koja mi po-maže biti u svakodnevnome razmatranju i u kontemplaciji Božje milosrdne ljubavi, u pri-premi za nedjeljna čitanja. Hvala Gospodinu za sve pratitelje Injiga koji su od osobe do osobe prenositelji nove evangelizacije koja gotovo neprimjetno djeluje preko oživljenih, aktivnih kršćana koji postaju svjedoci Isuso-ve Radosne vijesti kod nas i u Europi.

Vlč. M. L.(podatci poznati uredništvu)

Isusov sam učenik

68 | 5 | travanj 2016. |

Na brduOdgovorili na poziv

Giovanni Lazzara navodi kako je sveti Leo-pold u dobi od osam godina napravio jedan propust koji tada, a ni kasnije, nije smatrao osobito velikim. Sestra mu je prigovorila, a potom ga odvela župniku da ga opomene i kazni. Leopold je priznao svoju krivnju, a župnik ga je oštro prekorio i rekao mu neka klekne nasred crkve. Mali Leopold silno se ražalostio i razmišljao: »Čemu tako oštro postupati s djetetom radi sitnog propusta? Kada odrastem želim postati svećenik, ispo-vjednik, i dušama grješnika iskazivati veliko milosrđe i dobrotu.«»Kada bi mi raspeti Isus prigovorio kako sam u ispovijedima odveć ̒ široke rukeʼ, odgovorio bih mu: takav ste mi loš primjer dali Vi sami, blagoslovljeni Gospodaru – mene još nije

obuzelo toliko ludilo da bih umro za spasenje duša.«

Svetac izrazito niska rasta koji se služio s vrlo malo riječi i imao jedva čujan glas, provodio je više od deset sati dnevno u ispovjedaonici iskazujući grješnicima Božje milosrđe.

»Ne bojte se; Bog je i lijek i liječnik.«Sv. Leopold Bogdan Mandić

Giovanni Lazzara, »365 dana sa svetim Leopoldom«

Marinko Miličević, »Ispit savjesti«

Zaštitnik Jubileja milosrđa – sv. Leopold Bogdan Mandić

Foto

: San

tiebe

ati.i

t


• Leopold Bogdan Mandić (1866. – 1942.), redov-nik kapucin, svećenik i ispovjednik, rođen je u Herceg Novom u Boki Kotorskoj kao jedanaesto od dvanaestero djece u hrvatskoj vjerničkoj obi-telji oca Petra i majke Dragice.

• Kotorski biskup izjavljuje da je »od najnježnijih godina davao primjer svake krjeposti jer je cije-lom dušom nastojao oko kršćanske savršenosti.«

• Živio je u vremenu velikih podjela između Kato-ličke i Pravoslavne Crkve te želio postati misionar jedinstva među slavenskim narodima, ali je odre-đen za ispovjednika u samostanu u Padovi gdje je proveo skoro 40 godina kao apostol ispovjedao-nice i otac duhovnoga ekumenizma.

• Umro je u 76. godini života i 52. godini svećeniš-tva. Samo nekoliko sati prije smrti još je ispovije-dao.

• Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 1983. god.

• Spomendan: 12. svibnja.• Papa Franjo proglasio ga je zaštitnikom Svete go-

dine milosrđa zajedno sa sv. Pijom iz Pietrelcine.• Tijelo sv. Leopolda, 74 godine nakon smrti, posje-

tilo je domovinu (Zagreb, 13. – 18. travnja 2016.).

| 5 | travanj 2016. | 69


Vojnik iz prisile, monah po izboru i biskup po dužnosti – sv. Martin Tourski

72I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…

Ponavljanje s trostrukim razgovorom – dvije zastave

71ŽRTVE NAŠIH BRANITELJA

Žrtve naših branitelja

Hrvatski branitelji

U Domovinskome ratu mnogi su naši branitelji dali živote za očuvanje zemlje, mira i slobode. Današnje i buduće generacije moraju biti svjesne žrtve naših branitelja i te vrednote čuvati i živjeti. U našoj sadašnjosti i buduć-nosti mora ostati vjerničko trajno izražavanje zahval-nosti, ljubavi i ponosa prema svima koji su se žrtvovali za naše dobro i pridružili se ostalim hrvatskim mučenicima i svecima. Donosimo razmatranje o Dvjema za-stavama branitelja i vježbatelja te pri-mjer života svetoga Martina, vojnika.

Hrvatski branitelji

Svi smo pozvani vjerovati u smisao žrtve branitelja koji su položili svoj život za Hrvatsku. Hrvatski branitelji i ratni voj-

ni invalidi s vjerom prihvaćaju svoje teškoće i muke, ali mi moramo uspostaviti kulturu dijaloga i nacionalnoga jedinstva o cjelovitoj istini o našoj najnovijoj prošlosti u duhu zdra-voga domoljublja i nacionalnoga identiteta. Moramo iznositi punu istinu o Domovinsko-me ratu te njegovati poštovanje prema brani-teljima i njihovim opravdanim zahtjevima.

Pomoći ugledati svjetlo dostojanstva Branitelje i osloboditelje domovine Hrvatske ne smijemo osuditi i odbaciti, nego ići za nji-ma i pružati im ruku pomoći. Ponekad treba samo malo pomoći čovjeku da ugleda svjetlo svojega dostojanstva. Kad se čovjek više zalo-ži te čovjeku priđe s ljubavlju i s puno strplji-vosti, onda se i drugi mijenja. Ne ide to preko noći, nego upornim radom i molitvom. Bra-nitelji su u ratu snažno iskusili što svećenik i euharistija znače i što mogu. Zato su bili i ostali uz naše kršćanske vrijednosti čovjeka i braka, obitelji i domovine. Uvijek je potreb-no prisjetiti se naših poginulih branitelja čije su kosti doslovno posijane po našoj hrvatskoj zemlji te su postale prava uporišta na koja se naša domovina treba danas oslanjati, ali isto tako tražiti sve nestale za koje ne znamo gdje su. Neka nam njihovi grobni humci nikada ne zašute i nikada nemojmo prestati vjerovati u smisao njihove smrti za sve nas. Zahvaljujući krunici, križu koji su nosili o vratu, s vjerom u srcu, oslobodili su sva mjesta i teritorij gdje danas u miru živimo. Upravo križ branitelji-ma danas daje snagu da ostanu na visini svo-jega kršćanskoga poziva. Nijedna kalvarija nije besmislena, nego je puna milosti i dobra

onima koji je žive čestito. Nakon čestite borbe za oslobađanje domovine uz svoju vjeru, bra-nitelji žele poštovanje smisla i dostojanstva njihove žrtve. Traže li previše naši branitelji kojima je na srcu bilo prije svega zajedništvo i dobro hrvatskoga naroda i njegovo pravo na slobodu?

Branitelji na biskupskome ređenju mons. Jure Bogdana, novoga vojnoga ordinarija u RHBranitelji su bili na misi s obredom ređenja mons. Jure Bogdana, novoga vojnoga ordina-rija u Republici Hrvatskoj, koje je održano u splitskoj konkatedrali sv. Petra, u subotu 27. veljače 2016. godine. U skladu sa svojim bi-skupskim geslom, »Omnia ad maiorem Dei gloriam / Sve na veću slavu Božju«, novoza-ređeni biskup istaknuo je, kako prenosi Glas Koncila, da će za sve branitelje imati dijalog u ljubavi i međusobnome poštovanju. »U molitvenoj zahvalnosti za svaki Božji dar u životu, s posebnim poštovanjem spominjem se danas svih hrvatskih branitelja, kako živih tako i preminulih. U svojoj biskupskoj službi računam na sve ljude dobre volje kojima je stalo do boljitka i duhovnoga napretka naše zemaljske domovine«. Glavni zareditelj novo-ga vojnoga ordinarija u Republici Hrvatskoj, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić istaknuo je: »Poslije demokratskih promjena i u slobodnoj Hrvatskoj vojnike, policajce i časnike doživljavamo svojima. Čak se može reći da su oni jedna od religioznijih i huma-nijih kategorija društva koja zavređuje viso-ko poštovanje. To su svojevrsni redovnici i redovnice koji časno vrše svoju službu, nose uniformu i polažu prisegu«.

Uredništvo

| 5 | travanj 2016. | 71

Predodžba mjesta gdje se nalazi neprijatelj izaziva košmar, zbrku. Nevoljko sam tu. Smrad, dim, oganj. Nema ništa što me

tu privlači. Pa, kako me neprijatelj ikada ovdje pridobio? Zli mi pokazuje razne maske iza ko-jih se skrivao. Bio sam u neznanju, nisam imao dovoljno vjere. Sâm sam na toj poljani iako je gužva. Sve je laž. Imao sam tada brojne prija-telje, provodili smo se, uživali. A sada sam ov-dje sam. Nikoga nije briga. Tumaram poljem. Tužan sam, izgubljen, zbunjen. Pustinja (pri-sjećam se ratne noći na Kvanju). Beznađe. Što me dovelo na ovakvo mjesto? Moja oholost, suradnja sa zlom u mladosti, želja za slobodom koja je lažna. Dok tako sjedim odbačen, prazan, čujem zvižduk. Arkanđeo Mihael poziva me. S njim je i moj anđeo čuvar. Tko su ova lijepa bića? Što žele? Dosta mi je ovoga. Ustajem i po-lazim. Kako raskinuti veze sa zlom koje me još drži? Sveti Mihael svojim mačem presijeca veze i vodi me van, na svjetlo. Predugo sam bio u tami. Oslijepio sam. Ali Njegova svjetlost otva-ra mi oči, progledao sam. Vraćaju mi se osjećaji. Sveti Mihael kaže mi: »Vodim te kamo pripa-daš«. »Gdje to?«, pitam. »Pod zastavu pravog prijatelja, Isusa«, kaže sv. Mihael. Iako je put bio dug, nisam malaksao. Znam da nema povratka. Vidim Kristovu zastavu visoko podignutu. Pod njom su Marija, Josip, svi sveci.

Marija me čeka na ulazu. Kaže mi: »Dobrodo-šao. Čekali smo te, znali smo da ćeš doći.« Marija me uzima pod ruku i vodi. Kaže: »Ti poznaješ Isusa. Otac Nebeski poslao ga je da te spasi. Trebala mu je tvoja slobodna volja i pristanak«. Osjećam se ljubljeno. Gospa mi daje mir i sigurnost. Vidim Isusa koji nam do-lazi ususret. Prekrasan je. Trčim mu u zagrljaj. »Oprosti, Isuse, što si toliko čekao.« Isus kaže: »Ne brini. Strpljivost je vrlina koja unosi mir u srce, daje bistar um i rađa dobru odluku. Dobra odluka tvoj je izbor da budeš sa mnom. Dođi, okrijepi se, sigurno si umoran«. »Gospodine, u tvojemu sam se zagrljaju od-morio.« (U sjećanje mi dolaze lijepi trenutci sa proplanaka iznad Uskoplja u ratu, zajedniš-tvo, druženje… ) Kad si pod pravom zastavom, onda je lakše. Isus kaže: »Moj jaram je sladak, a breme lako. Dođi!« Idemo u veliku prostoriju, izgleda kao zapovjedno mjesto. Isus kaže: »Poklonimo se Gospodinu Bogu na-šemu«. »Oče«, kažem tiho. Otac Nebeski kaže mi: »Ne budi tužan. Ne žali za izgubljenim vremenom. To je prošlost. Samo hrabro gledaj naprijed s Isusom. On te brani od zla, u Njegovo Ime spašen si«. Hvala, Oče. Moja snaga je u Bogu, mojemu Spasitelju. Osjećaj beznađa zamijenio je osjećaj pripadnosti. Odlučno odbacujem zlo i po slo-bodnoj volji pristajem biti Kristov vojnik.

I. B. (podatci poznati uredništvu)1 Razmatranje Dvije zastave. Duhovne vježbe br. 136 – 148.

Ponavljanje s trostrukim razgovorom – dvije zastave1

72 | 5 | travanj 2016. |

Hrvatski branitelji I onda smo se susreli, On i ja…

Jednom zgodom Martin je u Galiji u gradu Amiensu uz rub ceste ugledao siromaha u dronjcima kako drhti od hladnoće. Zaustavio se, razderao svoj crveni vojnički plašt na dva dijela te polovicu dao siromahu. Te iste noći u snu mu se ukazao Isus ogrnut polovicom crvenoga plašta zahvalivši mu za ljubaznost koju mu je učinio.Sv. Martin svoj je život namjeravao provesti kao monah, ali smrt biskupa Hilarija pore-metila mu je planove. Izbor je pao na nje-ga i pozvali su ga u grad da izliječi jednoga bolesnika. Kada je došao, rekli su mu da je bolesnik biskupija koja je ostala bez svojega pastira. Da izbjegne tu čast, Martin se sakrio u prostoriju u kojoj su bile guske. Kada je krenula potraga za njim, guske su ga svojim glasanjem odale…


Sveti Martin, prvi svetac koji nije bio mučenik

Vojnik iz prisile, monah po izboru i biskup po dužnosti – sv. Martin Tourski»Ovim me plaštem zaogrnuo Martin.«

Isus sv. Martinu u snu

• Sv. Martin (316. – 397.), jedan od najčašćenijih sve-taca u Europi, rođen je u poganskoj obitelji u Panoniji (današnja Mađarska). Otac mu je bio rimski tribunal koji je vojnu karijeru namijenio i svojemu sinu.

• Od rane mladosti Martina je privlačila kršćanska ljubav prema siromasima te je, prošavši mnoge poteškoće, u dvadesetoj godini primio krštenje.

• Biskup Hilarije zaredio ga je za svećenika, a nakon nje-gove smrti postaje biskup francuskoga grada Toursa.

• Žestoko borio protiv arijanizma zbog čega je doživio i progonstvo. Djelovao je kao veliki evangelizator, obra-ćao na kršćanstvo barbarska galska plemena te se opi-rao civilnoj vlasti koja se uplitala u upravljanje Crkvom.

• Njegova prva ljubav bila je monaški život te je u gradu Ligugéu osnovao najstariji poznati samostan u Europi (Abbaye Saint-Martin de Ligugé).

• Zaštitnik je vojnika, konjanika i poljoprivrednika.• Posvećeno mu je 14 katedrala u Europi te brojni spo-

menici, a mnogi geografski nazivi nose njegovo ime. • Spomendan: 11. studenoga.

Foto

: San

tiebe

ati.i

t

| 5 | travanj 2016. | 73

Hrvatski braniteljiOdgovorili na poziv

Na spomen dugova, neki će pomisliti: »Ova tema mene se sigurno ne tiče. Nisam ja nikome nešto pretjerano

veliko posudio. Na kraju krajeva, jedva sâm spajam kraj s krajem. Današnji svijet fi nan-cija funkcionira po principu logike, a mi smo svi tu da se pokorimo. Uostalom, ti si prave-dan Bog, zar ne? Pa ne misliš me valjda izuti iz cipela i to baš danas? Bože?«

Od starih Sumerana do danasTeško je govoriti o dugovima bilo sa staja-lišta dužnika, bilo sa stajališta vjerovnika. Svi smo veliki i snažni dok nismo gladni. To je prva Isusova kušnja iz pustinje. No Bog nas opominje da ne živimo samo o kruhu. Štoviše, On je sam došao osloboditi sužnje i preuzeti naše krivice. Jeste li znali da su u sumerskoj i babilonskoj civilizaciji promi-šljali o problemu dugovanja? Ante Crnče-vić u članku »Jubilejske godine i milosrđe« objavljenom u listu »Živo vrelo« (11/2015) donosi kako već u sumerskoj civilizaciji pro-nalazimo jasne načine na koji su se Sume-rani suočavali s dugovima prije gotovo pet tisuća godina. Smatrali su da prodavanje ze-mljišta zbog nemogućnosti vraćanja dugova

O dugovima ili sedamdeset puta sedam Marija Kolak, mag. oec.

Iz vlastite zaduženosti danas je teško vidjeti izlaz jer se većinom duguje sustavu, a rjeđe čovjeku. Isto vrijedi i za vlastiti posao (tvrtku). Ipak, kršćansko stajalište donosi nam nadu i ohrabrenje da je Bogu sve moguće.

74 | 5 | travanj 2016. |

Tesar

Hod po žici osobnih fi nancija je izazov koji Bog vidi.

narušava prirodni i pravedni red i božanski zakon. Stoga su sumerski kraljevi u ime bo-gova proglašavali jubilejske godine ili go-dine oprosta radi vraćanja zemlje izvornim vlasnicima i oslobađanja robova koji su pali u ropstvo zbog nemogućnosti vraćanja du-gova. I Židovi su proglašavali godine opro-sta dugova. Isprva je to bila svaka sedma godina, a sam Bog je jamčio da oproštenje duga neće nanijeti štetu onome kome se du-guje, već blagoslov. »Na završetku sedme godine opraštaj dugove. Ta Jahve će te obil-

no blagoslivljati.« (Pnz 15,1.4) Unatoč tomu, Židovi se nisu jasno pridržavali te odredbe. Da bi tu odredbu olakšali, proširili su je na svaku 50. godinu. »Tu pedesetu godinu pro-glasite svetom! Zemljom proglasite oslobo-đenje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina.« (Lev 25,10) Cilj jubilejske godine bio je osigurati stalnost društva utemeljenoga na obitelji i obiteljskome dobru. Uz to se željela osigura-ti pravednost u preprodajama, posebice kad je do nagomilavanja zemlje došlo raznim

Shutterstock

Ilust

raci

ja: S

hutt

erst

ock

| 5 | travanj 2016. | 75

Tesar

bespravnim radnjama. Unatoč svemu tomu, nije lako oprostiti. A još je teže vidjeti izlaz iz vlastite zaduženosti, jer danas se većinom duguje instituciji (banci), a rjeđe čovjeku.

Bog vidi problem zaduženostiSlijedeći sv. Igancija, sa sigurnošću možemo reći da Bog vidi problem zaduženosti: Bog primjećuje svezanu lađu na obali namijenje-nu plovidbi. I Bog to rješava. On se upliće u kolotečinu zaduženosti i presijeca taj začara-ni krug, ali zato mu treba čovjek. Zaduženost je krug, što znači da svaki čovjek ima nekoga komu ima što oprostiti. U ljudskoj je naravi vapiti za pravdom. S obzirom da oprost, iako potreban nije pravedan, čovjek teško oprašta. Zato je potrebno da svaki čovjek dopusti Bogu da mu pokaže vlastite grijehe, kako bi grijesi drugih učinjeni njemu izgubili na svojoj vrijed-nosti i kako bi se u konačnici lakše otpustili. U ekonomiji i poslu vrijedi isto pravilo. Bog mora biti na prvome mjestu, zatim čovjek, a tek onda fi nancije. To nije izgovor za neodgovornost. To je samo podsjetnik da smo samo ljudi koji slu-že Bogu svojim poslom, a ne obrnuto.

Primjer iz poslovnoga svijetaNa kršćanskome portalu » e High Calling« nalazi se poticajno svjedočanstvo Nancy Du-arte o suočavanju njezine tvrtke s dugovima. Nancy, vlasnica najpoznatije američke tvrtke za izradu prezentacija Duarte, svjedoči: »Su-prug i ja bili smo očajni. Posljednja fi nancij-ska kriza gasila je tvrtku za tvrtkom i došao je red na nas. Ne samo da smo saznali da nemamo dovoljno novca da isplatimo plaće zaposlenicima, nego nas je dočekala vijest da je sigurni klijent zatvorio svoju tvrtku s nepodmirenih 200 000 USD prema nama. Po-

krenuli smo tužbu, ali nismo osjećali mir. Svi smo tonuli. A tada je preko prijatelja kapela-na stigla opomena. Nakon svega što je nama Bog oprostio, mi smo se zakačili za 200 000 USD! Iako je to u tome trenutku za nas bilo sve, oprostili smo.« Tvrtka Duarte preživjela je krizu, broj zaposlenika utrostručio se i pre-mašio brojku od stotinu i još uvijek posluju.

»Ako Jubilej ne dopre do džepova, nije pravi Jubilej«Bog poziva na oprost i tijekom ove Godine milosrđa. Papa Franjo na općoj audijenciji na Pepelnicu 10. veljače 2016. na Trgu sv. Petra za katehezu je, donosi Glas Koncila, oda-brao starozavjetni institut jubileja (svaka 50. godina) i objasnio središnju ideju: »zemlja izvorno pripada Bogu te je povjerena ljudi-ma kako se nitko ne bi drznuo na isključivo posjedovanje, stvarajući tako nejednakost.« Sveti Otac pozvao je sve da »u svojemu srcu« promisle nemaju li previše. »Zašto ne pustiti onima koji ništa nemaju? Deset po-sto, pedeset posto… Kažem: neka Duh Sveti nadahne svakoga od vas.« Poručio je da je Sveta godina poziv na obraćenje. »… ako Ju-bilej ne dopre do džepova, nije pravi jubilej. Jeste li razumjeli? To je u Bibliji! Nije to Papa izmislio«, zaključio je Sveti Otac. Dragi vjerovniče, sljedeći put kad posegneš za slušalicom da podsjetiš svojega dužnika da ti duguje, sjeti se: tko je preuzeo tvoj dug? Dragi dužniče, sljedeći put kad povjeruješ sustavu i padneš u očaj robovanja, sjeti se tko je izveo Izraelce iz egipatskoga ropstva. Sjeti se tko je pred Pilatom uzeo tvoj križ i pustio da ga razapnu. Možda te malo poni-znosti pred Kraljem svih kraljeva oslobodi tvojega tereta.

76 | 5 | travanj 2016. |

Tesar

Gospodine, od čega si me oslobodio?

Prošle godine stigao sam do razmatra-nja u kojemu je zadatak bio pogleda-ti od čega me Bog oslobodio. I tako

sam zamolio Gospodina da mi to pokaže. U sjećanje su mi došle neke jasne situaci-je, no nisam bio previše dirnut i zadivljen. Kasnije toga četvrtka uslijedio je poziv koji nisam očekivao. Prije otprilike pet godina ušao sam u poslovni pothvat s jednim po-znanikom i taj je posao propao, a ja sam njemu ostao dužan znatan iznos novca. S vremenom sam mu vratio dio, ali ostalo je još otprilike 13.000 eura. Nismo se čuli za-dnjih godinu dana i, ugledavši njegov broj na svojemu mobitelu, bio sam siguran kako će tražiti dio novca. No, on me iznenadio. Rekao mi je kako ga je Gospodin u molitvi potaknuo da mi oprosti sav preostali iznos i da me oslobodi toga tereta. Štoviše, rekao mi je da sam mu već zapravo vratio sav dug, i preko duga, i da ga je Gospodin opo-menuo da nikoga ne smije lihvariti. Hvala i slava Isusu!

Š. M. (podatci poznati uredništvu)

Isus će pokriti sve dugove

Iznenadna smrt mojega supruga u srp-nju 2015. veoma me potresla. Našla sam se u situaciji u kojoj je sve postalo druk-

čije. Morala sam izabrati između svoje i su-prugove mirovine koja je bila smanjena.

Izabrala sam suprugovu, ali to nije bilo do-voljno za osnovne životne potrebe i pokri-vanje rate kredita u iznosu od 2.100 kuna. Gospodin me neprestano tješio, davao sna-ge i govorio o tome kako je duša mojega su-pruga u Njegovu krilu. Polako je liječio rane i brisao boli. Kad sam nakon smrti svojega supruga s kćerju otišla u banku vidjeti kako dalje, u čekaonici je mojoj kćeri Isus u srcu progovorio da je pokrio sve naše dugove. Tada sam još bila u boli i tuzi i nisam baš imala povjerenja u Njegovu ljubav i kako će sve okrenuti na dobro. Nisam odmah povje-rovala tim riječima što joj je rekao. Gospođa u banci rekla nam je da će osiguranje po-kriti dio kredita i da trebamo pričekati. U potpunosti sam zaboravila da smo prilikom podizanja kredita uplatili osiguranje od pri-bližno 2.000 eura za ovakve slučajeve.Otada je prošlo i nekoliko mjeseci dok nije stiglo rješenje. Za to nam je vrijeme Isus po-slao nekoliko dobrih ljudi koji su nam fi nan-cijski pomogli, jer mirovina nije bila dovolj-na da pokrije kredit. Kad smo otišli podići rješenje, gospođa u banci rekla nam je da je osiguranje pokrilo cijeli preostali iznos kre-dita, a to je bilo otprilike 15.000 eura. Isus mi je obećao da će pokriti sve dugove, kako duhovne tako i materijalne, i to sve ispunja. Ponovno je osvijestio moje nepo-vjerenje i svojom mi vidljivom potvrdom ukazao kako je Njemu sve moguće i da nas bezuvjetno ljubi.

Ivanka (podatci poznati uredništvu)

| 5 | travanj 2016. | 77

Tesar

Isus je glavni motiv zbog kojega sve valja raditi. To potvrđuju brojni sportaši čiji motivi više nisu od ovoga svijeta, već mnogo dublji, zahvaćaju njihovo cijelo srce i to se odražava u njihovom životu.

Domagoj Penava, bacc. trenerske struke

Foto

: Get

ty Im

ages

/Gul

iver

Imag

e

Na Europskome rukometnome prvenstvu u Poljskoj (15. – 31. siječnja 2016.) reprezentacija Hrvatske osvojila je brončanu medalju.

Motivacija

78 | 5 | travanj 2016. |

Srce sportaša

jednosti u očima drugih, u materijalnome dobitku i popularnosti te u odobravanju i divljenju okoline u kojoj se nalazi. Sve ih to gura naprijed i mogu svakodnevno pri-sustvovati napornim treninzima i zadovo-ljavati gusti raspored natjecanja na kojima moraju biti na najvišoj razini. Mnogi imaju svoje ispušne ventile: glazbu, izlaske, auto-mobile… No to ništa dubinski ne zadovolja-va srce i onda traže sve više i više motiva za igru, više novca, više popularnosti…

Isus je glavni motiv Sportaši koji su doživjeli obraćenje svjedo-če kako su upravo poslije obraćenja doži-vjeli krizu motivacije za bavljenje sportom. Sve im se činilo ispraznim, mislili su da čak ni Bogu nije bitno da oni rade ono što najviše vole. Jednostavno nestali su glav-ni motivi za igranje i njihove mogućnosti igranja toliko su pale da su se počeli pitati zar nismo bolje igrali dok se nismo molili⁈ Ali tada su shvatili jednu veliku istinu koja ih je oslobodila: Isus je glavni motiv zbog kojega sve žele raditi. Postali su slobodni od strahova, počeli su igrati i trenirati s više radosti i ljubavi. Lakše su podnosili stresne situacije natjecanja i njihov sportski talent nije više bio idol već nešto čime proslavlja-ju Boga. Svjedoče da su postali profesional-niji, poslušniji, mirniji, kvalitetniji otkada uistinu svojim talentom služe Bogu. Osjetili su veću ljubav i prihvaćanje prema svojim suigračima i trenerima. Toliko im se život ispunio novim, pravim motivom da su to i drugi počeli primjećivati i upravo je to po-čelo zanimati njihove bližnje u klubu. Po-čeli su evangelizirati svojim životom jer su

Na Europskome rukometnome pr-venstvu u Poljskoj (15. – 31. siječ-nja 2016.) reprezentacija Hrvatske

osvojila je brončanu medalju pobijedivši Norvešku 31: 24. Sportski uspjeh naših ru-kometaša i dalje se pamti. Prije samoga na-tjecanja jedan se detalj istaknuo. Poljski ru-kometni klub »Vive Tauron Kielce« objavio je motivacijski video (h p://www.bitno.net/mulitmedija/video-evo-kako-se-polj-ski-rukometasi-pripremaju-za-europ-sko-prvenstvo/) na kojemu su prikazani igrači kluba koji nastupaju za reprezentaci-ju Poljske. Na videu objavljenome nekoliko tjedana uoči samoga natjecanja, rukomet-na legenda Karol Bielecki prikazan je kako moli krunicu, a golman Slawomir Szmal radi znak križa s omotanom krunicom oko ruke. Tako je video postao evangelizacijski alat koji nas je uputio gdje možemo pronaći pravi motiv za obavljanje naših dužnosti. U molitvi i uzdizanju svojega pogleda i srca Isusu. Kada god poduzimamo neke korake u životu, suočavamo se s našim motivima koji aktiviraju naš razum i volju da izvr-šimo određeni zadatak ili donesemo neku odluku.

Čime su sportaši motivirani za igru? Često smo motivirani potrebom za moći, priznanjem, utjehom, ugodom i sigurno-šću. To nije krivo, samo ako je Bog iznad toga. Sport jest posebna djelatnost koja služi odgoju mladeži, ali i zabavi šire popu-lacije kada sportaši dođu na profesionalnu razinu. Često sportaše prije obraćenja vodi onaj stari unutarnji čovjek koji svoje mo-tive crpi u osjećaju uspjeha, pobjede, vri-

| 5 | travanj 2016. | 79

Srce sportaša

rađali plodove Duha Svetoga: mir, radost, ljubav, velikodušnost, dobrotu, uzdržlji-vost. Bez ijedne izgovorene riječi njihovi su životi postali svjedočanstvo Božjega djela i Božje ljubavi, njihovi životi možda su jedi-na Biblija koju su njihovi suigrači vidjeli jer njihov život više nije bio samo vjera već i djela. Motiv da svaki trening i svaku uta-kmicu igraju za Isusa bio je daleko snažniji i dublji od onih starih motiva zbog kojih su se natjecali. Jednostavno, Isus je počeo igrati s njima, pustili su ga u svoj život i na području sporta. Njihovi motivi više nisu bili od ovoga svijeta, već mnogo dublji, za-

hvatili su njihovo cijelo srce i to se počelo odražavati u njihovu životu.

Prosijati i razlučiti motivePut koji svatko od nas prolazi u procesu pro-čišćavanja motiva jest put pustinje u kojemu otpadaju motivi ovoga svijeta, a prevladava-ju motivi Kraljevstva nebeskoga. Često Isusu predajemo svoj život, ali držimo kontrolu u vlastitim rukama. Svjedoci smo da kada ui-stinu Isusu srcem predamo neki dio svojega života, nakon nekoga vremena taj dio posta-ne dijamant, tj. u tome dijelu života vidimo Isusovo djelo, njegov lik.

Kako bi prosijao i razlučio motive, dragi či-tatelju, potičemo te na dodatno razmatranje Božje riječi: Lk 4,1-13.

Izazov trenerima i sportašima

Podijelite igrače u dvije ekipe, mo-tivirajte ih da igraju 2 x 15 minuta jedni protiv drugih i da svaku po-grješku svojega suigrača poprate s podrškom, a svaki dobar potez s pohvalom. Isto to i vi činite. Bi-lježite kvalitetu igre vaše momčadi kada se međusobno podupirete i napravite osvrt u kojem ćete uspo-rediti vašu igru kada se podupire-te s onom kada se ne podupirete. Vaša iskustva i svjedočanstva oče-kujemo na: [email protected].

80 | 5 | travanj 2016. |

Srce sportaša

| 5 | travanj 2016. | 81

Srce sportaša

85ODGOVORILI NA POZIV

Udovica i mističarka – sv. Brigita Švedska

84I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…

Može li se na nas računati?

83LJUBAV NIKAD NE PRESTAJE

Isus uskrisuje sina udovice iz Naina. Minijatura iz hrvatskoga glagoljskoga Hrvojeva misala, 1404. god.

Foto

: Sta

rosl

aven

ski i

nstit

ut

Ljubav nikad ne prestajeBiserka Jelenić, prof.

Samo Bog i Božje milosrđe mogu ispuniti bolnu prazninu koju gubitak supruga ili supruge ostavlja u životu udovice ili udovca i učiniti je izvorom spasenja za njih same i za njihovu okolinu.

Vrijeme žetve

Nadahnute riječi sv. apostola Pavla: »Ljubav nikad ne prestaje.« (1 Kor 13,8), srce čovjeka koji je izgubio naj-

bližu osobu oslobađaju okvira ožalošćenosti i usamljenosti koji ga zavija u crno. Otvaraju mu vrata eshatološke nade, suživota u duhu već ovdje i susreta s bračnim drugom u vječnosti. Udovice ili udovci često osjećaju da nisu osta-li samo sami i nezaštićeni, nego i još više od toga: da su izgubili dio sebe. To je potvrđeno već i na prvim stranicama Biblije koje govore o stvaranju svijeta i čovjeka, kada se ističe da je Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko zajed-no (Post 1,27), kao jedno tijelo (Post 2,24). Ovaj veliki gubitak u ljudskome srcu nenadoknadiv je na ovome svijetu. No ako uz pomoć Božje Riječi u Svetome pismu svoj zemaljski pogled podignemo prema Stvoritelju, možemo vidje-ti kako dobri Bog u mnogim primjerima naše gubitke pretvara u velike dobitke. Stari zavjet svjedoči da Božji pogled posebno počiva na si-romasima i baš njih Bog veoma voli. To znači da on upravo njima upravlja svoj poziv i ospo-sobljava ih da preko njih čini svoja velika djela. Ono što su izgubili, otvara im vrata poniznosti da se potpuno, u svojoj nemoći da nadoknade izgubljeno, oslone na Boga. Samo Bog i Božje milosrđe mogu ispuniti bolnu prazninu koju gubitak bračnoga druga ostavlja u životu udo-vaca i učiniti je izvorom spasenja za njih same i za njihovu okolinu. »Tko ljubi svoj život, izgu-bit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svi-jetu, sačuvat će ga za život vječni« (Iv 12,25), obećava Isus prije svoje smrti i tako tješi sve one koji ga slijede u žrtvovanju svojega života iz ljubavi prema Bogu i ljudima.

Znamenite udovice u povijesti spasenja Već u Starome zavjetu susrećemo udovice koje imaju značajnu ulogu u povijesti spase-

nja. Odnos pun ljubavi i povjerenja između dviju udovica, svekrve i snahe, Noemi i Rute, dovest će do rođenja djeda slavnoga kra-lja Davida i omogućiti nastavak porodične loze od koje potječe Isus Krist. Slavna oslo-boditeljica rodnoga grada, Judita, također je udovica koja u isposničkome životu i molitvi dobiva snagu za žrtvu bez koje bi njezin rod-ni grad uništila moćna asirska vojska. Glaso-viti starozavjetni prorok Ilija, pobjednik nad prorocima lažnoga boga Bala, u trenutcima izgladnjelosti cijeloga naroda na svojim lu-tanjima izabire kuću jedne od mnogih udo-vica kako bi se očitovala pomoć pravoga Boga u njezinu udovičkome siromaštvu. U Novome zavjetu proročica Ana, također udo-vica, dugi niz godina danju i noću u Hramu služi Bogu i prva u novorođenome Djetetu prepoznaje dolazeće otkupljenje Jeruzale-ma. Kasnije, kao Učitelj, Isus je pri susretu s udovicama pun priznanja za njihovu skro-mnost i nesebičnost (Mk 12,41-44: Udovičin novčić), i razumijevanja i milosrđa prema njima (uskrisuje udovičina sina, Lk 7,11-17). S Križa, svoju Majku i suotkupiteljicu, povje-rava najmilijemu učeniku Ivanu, jer ona više nema niti zaručnika niti sina koji bi je šti-tili. Na tragu ovakva Isusova odnosa prema udovicama, kao i svim oblicima čovjekova siromaštva, i njegovo Tijelo, Prva Crkva, po-staje svjedokom njegova milosrđa u brizi za siromahe, posebno udovice (Dj 6,1-4). Brojne osobe dignute na čast oltara u Katoličkoj Cr-kvi doživjele su iskustvo udovištva kao dio puta prema svojemu posvećenju. Svjedoče-njem kako je to biti udovica, ali istovreme-no i majka, i baka i vježbateljica u duhovnim vježbama obogatila nas je gospođa Margita, profesorica Slovačkoga jezika i Glazbene kulture u mirovini.

| 5 | travanj 2016. | 83

Vrijeme žetve I onda smo se susreli, On i ja…M

oja

blag

oslo

vlje

na p

ovije

st

Može li se na nas računati?

Vježbateljica je u osmome desetljeću svojega života i njezin glas još uvijek zvuči mlado i poletno, pun ljubavi

prema Bogu i životu. Ima petero djece i še-stero unučadi. Kao što sama kaže, na krilima ljubavi doletjela je prije pedesetak godina iz svoje rodne Slovačke u novu domovinu Hr-vatsku koja ju je divno primila. Od udaje živi u Slavoniji u sretnome braku, a potom kao udovica već petnaest godina. Suprug je do-sta vremena radio u tuđini da bi mogli gra-diti obiteljsku kuću. Vratio se tek kada je stekao pravo na mirovinu, ali razbolio se i živio samo još nekoliko mjeseci. Bio je vjeran suprug i brižan otac, što je ostalo zabilježeno u brojnim pismima koja je u svim godinama svoje odsutnosti slao obitelji i bar joj na taj način bio blizu. Na smrtnoj postelji supruga mu je obećala da će njegova pisma uvezati u knjigu kako bi ga njegova djeca i unučad još bolje upoznala. U roditeljskome domu i obite-lji, koju je sama zasnovala, živjela je tradicio-nalnim kršćanskim životom. No kako je vri-jeme odmicalo i životno iskustvo raslo, Bog je uporno kucao na njezina vrata. Sve je više osjećala potrebu za dubljim vjerskim isku-stvom, ali nije znala kako to ostvariti sve dok nije saznala za duhovne vježbe sv. Ignacija i mogućnost da se u njih uključe i laici. One su značile nov pogled na svijet i smisao života u njezinu zrelome dobu i udovištvu. Evo kako ona sama svjedoči o svojemu udovištvu:

»Nitko sretniji od mene kada sam knjigu mužev-ljevih pisama nosila najprije u crkvu i zahvalila Gospodinu da sam to mogla učiniti! Mogu reći da se i ne osjećam nekako kao udovica koja je izgu-bila supruga jer je on stalno u duhu sa mnom, po-gotovo kada pogledam njegov prsten, posvećen u sakramentu ženidbe, na svojoj ruci. A i sve, što je oko mene, govori mi o njegovoj ljubavi: kuća, vrt, voćke koje daju divne plodove… Moram ipak priznati: kada stignu veliki blagdani, dođu i teški trenutci, jer smo sve to nekada pripremali zajed-no, s velikom radošću za našu djecu. Bude tada i suza, ali mislim da je to normalno. Tek kada se bližilo vrijeme moje mirovine, čula sam da u Crkvi postoje duhovne vježbe, ali samo za sve-ćenike, časne sestre i mlade. A za nas koji smo prošli radni vijek? Zar smo mi nevažni, na nas se više ne može računati⁈ Bilo mi je žao. A onda sam jednoga dana susrela znanicu i vršnjakinju koja je rekla da se žuri na duhovne vježbe i da su te duhovne vježbe za sve, bez obzira na životnu dob. Raspitivala sam se dalje i napokon se i sama uključila iako mi u početku nije bilo sasvim jasno u što. Ispočetka mi je bilo teško i neke korake ni-kako nisam mogla učiniti, posebno uključivanje mašte i primjenu osjetila, jer mislim da sam dosta konkretna osoba. I moja pratiteljica se sa mnom prvu godinu napatila, ali bila ja vrlo strpljiva, za što sam joj vrlo zahvalna. Ove duhovne vježbe otvorile su mi nove vidike, nov pogled na život i moje bližnje. Kao da sam sve počela gledati u no-vome svjetlu. Božja Riječ u Bibliji davala mi je vi-djeti jasnije sve oko mene, pogledati u sebe, razu-mjeti dublje svoje postupke i prihvatiti događaje u proteklome životu u novoj dimenziji. U ovoj mojoj trećoj životnoj dobi, sve dobiva neki dublji smisao. Sve što nisam imala mogućnosti razvijati u mladosti, kada je riječ o vjerskomu životu, sada bih htjela makar djelomice ostvariti. Ono što sam propustila u vjerskome odgoju svoje djece, želim nadoknaditi kod svojih unuka.


84 | 5 | travanj 2016. |

Vrijeme žetve

Noć prije Brigitina rođenja, jedan je pobožni svećenik njezinu ocu rekao: »Birgeru, ove će se noći roditi kći čiji će moćan glas slušati cijeli svijet«.Ostavši udovica, odbila je drugi brak i povu-kla se u cistercitski samostan u Alvastri gdje je imala mnoga mistična iskustva i primala objave od Boga. Brigita osobno nije bila sklona olako povjerovati u autentičnost objava koje je dobi-vala pa je tražila savjete i pomoć mnogih ispo-vjednika i duhovnika. Kako navodi F. Holböck, jednoga dana ugledala je po treći put oblak u kojemu se ocrtavala slika koja je sličila na Sina Božjega Isusa Krista. Istovremeno je razabra-la glas koji joj je govorio: »Ženo, poslušaj me. Ja sam tvoj Bog koji s tobom želi razgovarati. Ja sam Stvoritelj svega i nisam varalica. Ja ne govorim s tobom samo zbog tebe, već i zbog spasenja drugih.« Brigita se uplašila i ponovno se pobojala da bi na djelu mogao biti Zli. No, po drugi je put razabrala poziv: »Ne boj se«. (Objave, knjiga 1., pogl. 2)

Foto

: San

tiebe

ati.i

t

Sveta Brigita, velika svetica sa sjevera

Udovica i mističarka – sv. Brigita Švedska»Bog i ja ostarili smo u ljudskim srcima koja su se u svojoj ljubavi ohladila, stoga našim pri-jateljima i svijetu želimo po tebi oglasiti našu volju.« (Djevica Marija)

Objave, Knjiga 6., pogl. 88

Ferdinand Holböck, »Božja svjetlost Sjevera: Sv. Brigita Švedska i njezine objave« Priredila: Anita Ivanović, mag. theol.

• Brigita Švedska (1303. – 1373.), suvreme-nica sv. Katarine Sijenske, supruga, majka, udovica, mističarka i utemeljiteljica Reda, ro-đena je u vjerničkoj obitelji u mjestu Finstadu, blizu švedskoga grada Uppsale.

• U 14. godini sretno se udala za supruga Ulifa koji je bio upravitelj važne oblasti švedskoga kraljevstva. U braku, koji je trajao 28 godina, rodilo im se osmero djece od kojih se drugo-rođena Katarina časti kao svetica.

• Nakon smrti supruga povukla se u samostan.• Živjela je u vremenu avignonskog progonstva

u Crkvi te je s velikom žalošću u srcu i odvaž-nošću pozivala pape da se vrate na Petrovu stolicu u Vječni Grad.

• Umrla je ostavivši Crkvi: Red Presvetoga Spa-sitelja, zbirku Objava i poznate »Molitve sv. Brigite«.

• Papa Bonifacije IX. proglasio ju je svetom (1391.), a sv. papa Ivan Pavao II. suzaštitni-com cijele Europe (1999.).

• Spomendan: 23. srpnja.

| 5 | travanj 2016. | 85

Odgovorili na poziv

Smijeh Boga našega

U jednoj od duhovnih vježbi u šutnji, uz sve primljene milosti, jedne se, potpuno neočekivane, posebno sjećam. Šutnje su

teške i naporne osobito prvih danâ kada svi vjež-batelji dolaze s teretom vlastitih grijeha i rana. No na kraju se događa preobražaj. Svi odlazimo s primljenim milostima, oproštenjem grijeha i izlje-čenjem rana, preobražajem manâ u kreposti što se očituje na licima koja su postala mekša, prozrač-nija i svjetlija. No za oko mi je, a naročito za uho, zapela jedna druga milost. Tijekom svjedočansta-va doslovno svi smo umirali od smijeha ili smo se smijali do suza. Pričali su se vicevi, govorilo se o svojim iskustvima koja su bila prepuna komič-nih situacija u kojima je Bog poučavao i iskazivao svoju ljubav te je na taj način opraštao grijehe i liječio rane. Kao da se obistinilo ono »tko se zadnji smije, najslađe se smije«, a tada je jedan vježbatelj primijetio: »Pa možda je Bog Bosanac!«Znamo da Bog nema narodnosti, ali isto tako zna-mo da se u Bibliji Bog nikada ne smije. Često nam se čini kao da je smijeh u vjeri kao neka tabu-te-ma, a gotovo da je hereza reći kako se i Bog smije ili da se on s nama šali. On je kao odveć ozbiljan za tako što. S Bogom se ne šali, Boga se boji, a stva-ranje, spasenje, Kristov i čovjekov život sasvim su

Zašto je smijeh važan za našu vjeru i zašto se Bog naj-više i najbolje od svih zna šaliti? Kao poznavatelj naše naravi i teškoćâ, Bog primjenjuje najbolju i najljepšu metodu od svih po kojoj se ranjeno srce otvara.

Nikola Bolšec, mag. phil.

Nikolaj Berdjajev (1874. – 1948.) ruski religiozni fi lozof

Sveti Toma Akvinski (1225. – 1275.) fi lozof, teolog i crkveni naučitelj

86 | 5 | travanj 2016. |

Fides I.Q.

ozbiljne stvari i ni o kakvoj neozbiljnosti, što bi smijeh po nekoj predefi niciji bio, tu nema mjesta. Stvar je u tome da je smijeh smrtno oz-biljna stvar vrijedna suzâ koja se tiče upravo našega života, naše svrhe i konačna cilja. »Bla-go vama koji sada plačete, jer ćete se smijati«, sada jasnije odzvanja.

Svojstva smijehaSmijeh se, prije svega, prema francuskome fi lo-zofu Henriju Bergsonu, tiče onoga neuobičaje-noga i neočekivanoga. Klizač na ledu, nogome-taš na terenu, prolaznik na ulici smiješni su ako padnu ili ako se zaliju posudom vode (samo ako se ozbiljnije ne ozljede!). Vicevi o Muji i Hasi (Bosanci!) smiješni su jer govore o izvanredno glupim i apsurdnim situacijama i događajima. Vidimo da je istinski smiješno ono što nije obič-no, što je neuobičajeno i što kida ustaljeni logič-ki, često besmisleni niz događaja naše svakodne-vice, a na taj način ta raskidajuća neuobičajenost oslobađa iz nas ono najbolje i najljepše, a to je smijeh u duši, a osmijeh na licu.Već naziremo drugo svojstvo smijeha koje je, iako sveprisutno, rijetko prepoznato: ljekovi-tost. Toma Akvinski ističe baš to blagotvorno svojstvo smijeha, da ono liječi duše (baš kao i igra, san ili kupanje). Pogotovo se ta ljekovitost smijeha očituje u trenutcima tuge, jada ili oča-ja. Naše rane i mane, teškoće i boli, tuge i grijesi uistinu se najbolje liječe smijehom. Veliki dio našega života jest zapravo circulus vitiosus ili začarani krug loših trenutaka u kojem se izno-va ponavljaju naši jadi. Dapače, uvećavaju se. I, koliko god želimo doživjeti trajnu sreću, trudi-mo osloboditi se od zla života, mi u tome ne us-pijevamo. To je apsurd života. Ne možemo sami sebi izliječiti rane, ne možemo sebi oprostiti svoje grijehe pa čak ni obrisati gorke suze. Že-

limo da nam to netko drugi učini. Zato je uvijek ljepše i slađe plakati pa se smijati udvoje.

Božji humorEto, zašto Bog jest Bosanac. Nekako mu to odgo-vara (nije baš prikladno reći da je Francuz, En-glez, Rus ili Hrvat). Razlog leži u tome što on ima istinski smisao za humor u najtežim i najgorim životnim situacijama. No Bog jest humor i pre-pun je smijeha. Budući da je svemoguć, svezna-juć i najbolji, on zna, može i želi izvesti ono naj-bolje iz naših života. Ono što nam najviše govori o Bogu jest da je on spasitelj i darivatelj punine života, otkupitelj grijehâ i liječnik ranâ, učitelj križa koji svojom milošću preobražava naš poro-čan život u krepostan. Svojom u potpunosti neu-vjetovanom i nama potpuno neuobičajenom, čak i nelogičnom ljubavlju, silazi u našu grješnost i smrtnost obraća prema svetosti. A što je najbolje nego izbavljenje od dosadno i uobičajenog zla i sa zahvalnim osmijehom u zajedništvu gledati na prošla, sada nestala, zla? Bog nas svojom blagom milošću nasmije do suza u najgoroj životnoj pa čak i smrtno ozbiljnoj situaciji. Baš kao kad zubar koristi plin za smijeh da bi lakše izvadio zub.Ali, zašto se u Bibliji, svojoj riječi, Bog ne smije? Chesterton, na kraju svojega »Pravovjerja«, go-vori da je Bog skrivao svoju radost jer je ona bila »odviše važna da bi nam je pokazao dok je ho-dao našom zemljom«. Nitko od evanđelista, pa ni Predaja, ne svjedoči o Božjemu smijehu. Vje-rojatno je to tako zbog toga što istinska radost, istinski smijeh pripada skrovitu i zahvalnu srcu, srcu u Boga zaljubljene duše. Kakav će to smijeh do suza biti kada na Nebu susretnemo Gospodi-na⁈ Ostaje nam da to doživimo pa da svoj život, kao i svaku dobru komediju, završimo (ili započ-nemo?) happy endom. Kao što, uostalom, i ovaj časopis završava.

| 5 | travanj 2016. | 87

Fides I.Q.

Kada god razmišljamo o svojemu životu i planovima, kada god poželimo nešto mijenjati jer se osjećamo iscrpljeno,

nemoćno, opterećeno i nesigurno dosadaš-njim tijekom životnih događanja i problema, put oporavka zahtijeva hrabrost postavljanja pitanja o samome sebi. Kako to da sam danas tu gdje jesam? Što sam mogao drukčije? Čime sam nezadovoljan, a čime zadovoljan? Zašto se

Ostati vjeran usprkos lošim

uvjetima odrastanja

Martina Šimunić, prof.

Dijete koje je doživjelo nasilje u obitelji riskira odrastanje u psihički nestabilnu osobu, ali jednako tako i u osobu koja će pronaći životnoga partnera i izgraditi svoj obiteljski život na potpuno suprotnim princi-pima od onih u kojima je odrasla.

Foto

: Shu

tter

stoc

k

88 | 5 | travanj 2016. |


osjećam tako kako se osjećam? Zašto ne posti-žem ono što želim i za čime čeznem? Hrabrost postavljanja pitanja o samima sebi traži i drugu hrabrost – hrabrost suočavanja s odgovorima o samome sebi. To je put. I on traje. Jedna ce-sta na tome putu upoznavanja samih sebe vodi u našu vlastitu obitelj. Onu u kojoj smo činili prve korake i učili kako voljeti. Bog nam je dao baš tu obitelj za veliku misiju učenja življenja zajedništva i ljubavi. I čini nam se da nema veće boli, nego kada čovjek doživljava razočaranje, uvredu i poniženje baš od osobâ kojima je po-vjeren na odgovornost. Poremećeni odnosi u djetinjstvu ozbiljan su rizični faktor, ako ne i najrizičniji, za odrastanje u psihički nezrele, duhovno mlake i emocionalno hladne osobe, ali jednako tako i u osobe koje će izgraditi svoj život na suprotnim načelima od onih u vlastitoj obitelji.

Zrela osobnost – pretpostavka kvalitetnih odnosa

Kvaliteta naših života uvelike ovisi o međuljud-skim odnosima u obitelji, u školi, s kolegama na radnome mjestu. Najvažnije osobine ispu-njena odnosa, slažu se stručnjaci, čine poveza-nost (intimnost), izražavanje osjećaja, dijeljenje interesa i potreba. Ispunjen i kvalitetan odnos predstavlja tjelesno i psihičko blagostanje, a s duhovne strane je i znak Božjega blagoslova u čovjekovu životu. Takvi odnosi pretpostavlja-ju izgrađenu, zrelu osobnost. Pojam integralne zrelosti uključuje razne ljudske dimenzije: tje-lesnu, kognitivnu, emocionalnu, socijalnu, mo-ralnu, građansku, duhovnu… Upravo zato tema odgajanja čovjeka za zrelost, a onda i prouča-vanje međuljudskih odnosa, zahtijeva suradnju različitih znanosti, ali ponekad se čini da psiho-loška znanost jedina daje najkonkretnije odgo-

vore kada je u pitanju osobni čovjekov razvoj i odnosi koje stvara oko sebe. Svijet emocija, na osobit je način rezerviran za psihološku zna-nost i ona je čovječanstvo zadužila vrijednim spoznajama na tome području.

Velika je tajna osobne slobode

Čovjek je najprije osoba, a tek onda ulazi u od-nose s drugim ljudima. Čovjek raspolaže samim sobom jer je stvoren slobodan. Evo kako je to opisala sv. Edith Stein, proučavajući spise svoje-ga duhovnoga oca, sv. Ivana od Križa: »Velika je tajna osobne slobode, tako da se sâm Bog pred njom zaustavlja. On želi vlast nad stvorenim du-hovima, kao slobodan dar njihove ljubavi. On poznaje misli srca i proniče najdublje dno i bez-dane duše u koje ne prodire njezin vlastiti po-gled ako je Bog posebno za to ne prosvijetli. Ali ne želi je posjedovati, ako to ona sama neće. Ipak On sve čini kako bi ona slobodno predala svoju volju Njegovoj kao dar svoje ljubavi.«

Bez jednostranih, jednosmjernih i isključujućih objašnjenja

Ako je čovjek najprije osoba, stvoren na Božju sliku i priliku, kao vjernica uopće ne sumnjam u činjenicu da je moguće izliječiti teška psihič-ka stanja u kojima se čovjek može naći kada počne stvarati odnose s ljudima oko sebe. Vjer-nik zna da je Bogu sve moguće. Dobro je znati i kako je psihološka znanost napravila velike korake u proučavanju psihopatologije. »Sve dolazi iz obitelji« jednostrano je objašnjenje različitih psiholoških problema – od tjeskobe, anksioznosti, depresije, preko agresivnosti, do poremećaja prehrane, tjelesnih bolesti i razli-čitih fobija. Moderna psihološka znanost ne govori o obitelji kao slici Presvetoga Trojstva, ne poznaje njezino božansko podrijetlo i snagu

| 5 | travanj 2016. | 89


sakramenta braka na kojoj počiva, ali zna da je njezina funkcija zaštitnička i da treba izbjega-vati kategorije »krivnje« i »optuživanja« ako se želi nekome pomoći. Uzmite primjer djeteta koje je doživjelo nasilje u obiteljskom životu te je u ugroženosti svojega razvoja razvilo niz različitih poremećaja, a sve s ciljem da olakša sâm sebi tešku svakodnevnicu i riješi se veli-koga emocionalnoga, ali i duhovnoga pritiska. Takvo dijete riskira odrastanje u psihički ne-stabilnu osobu. Netko bi rekao, nesposobnu za život i ljubav. Moguće je da splet okolnosti ra-zvije u tome djetetu psihopata kojega se treba bojati. Ali, jednako tako, moguće je da ta osoba pronađe životnoga partnera i izgradi svoj obi-teljski život na potpuno suprotnim principima od onih u kojima je odrastala. To je realnost života i s time se suočila moderna psihologija. Ona zna da uzroci ljudskoj patnji nikada nisu jednostrani, jednosmjerni i isključujući. Znan-stvenici, zapravo, sve češće pokušavaju odgo-voriti na pitanje o utjecaju rizičnih i zaštitnih čimbenika u razvoju nekog poremećaja. Tako je, npr., u jednome istraživanju potvrđeno da za normalan razvoj djeteta nije bilo presudno to što je majka imala dijagnozu shizofrenije. Naime, loše su prošla djeca koja su osim majki s bolesti shizofrenije imali i niz drugih faktora rizika poput siromaštva, neobrazovanosti, ne-dostatka socijalne podrške, velikoga broja stre-snih životnih događaja itd.Duhovne vježbe i promjena misli i ponašanja Ne treba se čuditi što mnogi ljudi, koji su proš-li duhovne vježbe, pokazuju velike promjene u mislima i ponašanju. Nepravedno je donositi zaključke kako traume iz djetinjstva stvaraju psihički nestabilnu i afektivno uništenu osobu do kraja života. Duhovne vježbe sv. Ignacija u svakodnevnome životu mnogima su pomogle

upravo u prihvaćanju različitih propusta, uvre-da i boli u obiteljskim odnosima (iako cilj vježbi nije promjena ponašanja i promjena misli, ni terapija). Promjena koju vježbatelji doživljavaju prati cijeli taj proces. Kao da se ne moramo po-sebno truditi u promjeni misli i ponašanja ako želimo istinski upoznati svojega Boga i živjeti njegovu volju. Bog pomaže onomu koji ga lju-bi. Duhovne vježbe nas uče biti s Gospodinom, osluškivati njegovu riječ u osobnomu životu i dopustiti joj da djeluje i rasvjetljava najskrive-nije osobne tajne kako bismo bez straha i slo-bodni živjeli život Bogu na slavu. Nismo usmje-reni na bol i propuste, nego na ono što je lijepo, dobro, poželjno i istinito. (U tome nam pomažu pratitelji.) Dok razmišljamo o Božjoj ljubavi u obitelji, obrambeni mehanizmi popuštaju, a mi-jenja se naša ljubav prema najbližima.

Zbog svoje smo obitelji tu gdje jesmo, onakvi kakvi jesmoU osobnoj ranjenosti često optužujemo vlasti-te roditelje za životne neuspjehe. Uvjereni smo da su nas oni učinili nesigurnima i nesretnima jer su odlučivali umjesto nas, jer nisu imali vremena za nas jer je njihov izbor uvijek bio bolji nego naš. Jednom kada prihvatimo svoje roditelje, sa svim njihovim propustima i mana-ma, kada osjetimo koliko ih je Bog ljubio te da su oni bili nečija djeca, neće biti teško krenuti na put opraštanja i prihvaćanje osobne odgo-vornosti. Tada i tzv. »najgori i najneuspješni-ji roditelji« ispadnu kao ono najbolje što nam je Bog dao. Bez njih ne bismo bili takvi kakvi jesmo. Ne bismo naučili opraštati. Ne bismo upoznali snagu Isusove otkupiteljske žrtve, a niti naučili voljeti. Tada rečenica: »Sve dolazi iz obitelji« ne zvuči više uvredljivo. U nama se rađa ponos i osjećaj dostojanstva da pripadamo upravo svojoj obitelji.

90 | 5 | travanj 2016. |


Suvremena medicina još uvijek nema lije-kove za sve bolesti koje se učestalo pojav-ljuju među ljudima. Tu nastaje prostor u

kojemu alternativna medicina oboljelima nudi svoje usluge. Budući da vlada veliko neznanje u pogledu alternativne medicine, mnogi se odlu-čuju za takvu vrstu pomoći i ne znajući da ulaze u okultno područje izlažući se pogibelji. Bilo bi bolje prihvatiti zaključak jedne gospođe: »Lije-čit ću se alternativnom medicinom onoga dana kada obolim od alternativne bolesti.«

Duhovna podloga akupunkturePrije nego zađemo u samu materiju razlučit ćemo temeljne postavke i vjerovanja na koji-ma se zasniva akupunktura. Sam izraz dolazi od latinskih riječi acus (igla) i pungere (bosti,

Tradicionalna kineska medicina: akupunktura i komplementarne terapijeMario Petrović, mag. theol.

Od temeljnih postavki i vjerovanja, taoizma, preko stava suvremene medicine do kršćanstva kojemu akupunktura nije prihvatljiva.

bockati), a označava umijeće liječenja ubodima igle u određene točke na tijelu. Tradicionalna kineska medicina (dalje TKM) čvrsto se oslanja na šamanizam, taoizam, budizam i konfucija-nizam. Ove četiri duhovne tradicije podloga su na kojoj se temelji kinesko društvo i prožimaju sva područja ljudskih djelatnosti pa tako i me-dicinu. Taoizam, kao prevladavajuća religija u Kini, govori da postoji neki sveobuhvatni duh Tao, koji prožima svako nastajanje i nestajanje i očituje se putem energije chi [či]. Chi pak u sebi nosi dihotomiju, dvije suprotne sile, yin i yang. Yin predstavlja ženskost, mekano, primajuće, hladno; izaziva ekspanziju (širenje, rasprosti-ranje) i disgregaciju (rastvaranje, rastakanje, raspadanje); vlada zrakom, vodom i željom za izolacijom. Yang predstavlja muškost, čvrstinu,

Foto

: Shu

tter

stoc

k

| 5 | travanj 2016. | 91

Virusi i antivirusi u Crkvi

stvaranje, toplinu; izaziva kontrakciju (steza-nje), kompaktnost (zbijenost) i težinu; vlada suncem, vrućinom i željom da budemo vani, među ljudima. Taoizam vjeruje da se sav život u svemiru odvija unutar napetosti tih dviju sila. Arheolozi su u Kini otkopali kosti iz vremena dinastije Shang na kojima su zapisani opisi bo-lesti, ali i zazivi kojima se obraćalo bogovima i demonima za savjet glede bolesti. Iz vremena dinastije Chu potječu fi gurice šamana koji uz pomoć kostiju inkantacijama i čarolijama po-mažu bolesnicima. Borba protiv demona bo-lesti u bolesnikovu tijelu navela je šamane da ubodima igle istjeraju zle duhove iz pacijento-va tijela. Međutim, u vremenu konfucijanizma, ubodima igala u različita, ali točno propisana mjesta na tijelu nije se više borilo protiv demo-na nego se utjecalo na višak ili manjak yina i yanga. Sve ovo, što smo dosad rekli, čini jednu duhovnu podlogu koja nije kompatibilna s kr-šćanstvom.

Kult predaka i kozmologija taoizmaKult predaka, toliko karakterističan za Kinu, govori da je dio duše svakoga pokojnika na neki način povezan sa živim članovima obitelji. Duša je od živih zahtijevala žrtve, a zauzvrat je tjerala zle duhove od obitelji. Kult predaka izri-čito je zabranjivao rezanje mrtvoga tijela, zato liječnici nisu poznavali anatomiju tijela pa nisu mogli provjeriti svoje pretpostavke. Glavna bri-ga drevnih kineskih liječnika bila je uklapanje ljudskih funkcija u funkcije svemira. Kako se vjerovalo da se svijet sastoji od pet elemenata (drvo, vatra, zemlja, metal i voda), tako je bilo i pet glavnih organa: srce, pluća, bubreg, jetra i slezena. Svi su oni bili u nekome čudnome od-nosu prijateljstva ili neprijateljstva što je opet ovisilo o pet elemenata. Tako npr. slezena (or-gan zemlje) koči bubreg; bubreg (organ vode)

bio je neprijatelj srca (organa vatre). Svakome organu odgovarao je određeni planet, godišnje doba, boja, horoskopski znak itd. Ali najviše je u ljudskome tijelu djelovao princip tao i energi-ja chi s yinom i yangom. Chi je iz zraka dolazila plućima, a iz zemlje putem hrane i vode. Posto-je yin i yang dani kada se smije liječiti samo li-jevi ili desni dio tijela. Tako se npr. trećega dana u mjesecu nije smjelo akupunktirati natkoljeni-cu, a šesnaestoga prsni koš.Kretanje chi energije tijelomChi energija se, prema drevnom vjerovanju, ti-jelom kreće putem nevidljiva spleta kanala koji se zovu meridijani. Sustav meridijana na kine-skom se označuje kao Jing Luo. Smisao riječi Jing znači putovi u tijelu, a Luo znači mreža koja obavija tijelo. Tijelom prolazi, navodno, dvanaest meridijana (šest yin i šest yang) koji su smješteni od unutrašnjosti tijela pa sve do površine kože. Na samoj površini nalaze se akupunkturne točke; ima ih 365, a neki pretpo-stavljaju i 1000. U stvarnosti medicinska, a niti bilo koja druga, znanost nije dokazala postoja-nje meridijana i akupunkturnih točaka. Vjeru-je se da kada je organizam u homeostazi, tada chi slobodno prolazi meridijanima. Ali ukoliko se tao uslijed kozmičkih promjena poremetio, utoliko se energija chi remetila, a s njom yin i yang, što je uzrokovalo disfunkciju pojedinih tjelesnih organa. Glavni uzrok svih bolesti bio je poremećen uzajamni odnos između yina i yanga.

Primjena akupunktureNekada se u svaku točku zabadala jedna igla jer se tako postizao optimalan protok chi energi-je. Ubadanjem igli u aku točke rješavao se za-stoj i dovodilo u sklad yin i yang. Ortodoksni stručnjaci TKM-a drže kako je tretman isprav-no učinjen ako pacijent na aku točkama osjeti

92 | 5 | travanj 2016. |


nešto kao težinu, utrnulost ili obamrlost, što se pripisuje utjecaju chi energije. Igle su urađene od plemenitih ili drugih metala i umeću se od 3 mm pa sve do 1 cm u dubinu kože. U novije vri-jeme koristi se elektroakupunktura, tako da se kroz igle, radi dodatne stimulacije, pušta struja vrlo slabog intenziteta. Laserska se akupunk-tura, namjesto igli, služi laserom. U nekim se slučajevima stimulacija aku točaka može vršiti i zvučnim valovima. Tradicionalni način stimu-lacije chi energije zove se moksibustija i služi se suhim lišćem divljeg pelina. Pritom se pazi na količinu topline kako bi se izbjeglo opekotine. Vjerovanje je da pelin kod sagorijevanja uspo-stavlja ravnomjeran protok energije chi. Stav suvremene medicineZapadni su stručnjaci vrlo rano posumnjali u postojanje chi energije i meridijana pa su na-stale nove teorije o djelovanju i učinkovitosti akupunkture. Jedna od njih ističe da ubadanje igli u površinske dijelove kože potiče osloba-đanje prirodnih hormona (endorfi na) iz sre-dišnjega živčanoga sustava što ima analgetski učinak. Dokazano je da endorfi n umanjuje bolove kod poroda, a maratonci često iskuse učinak ovoga hormona. Neki tvrde kako se akupunkturom postiže jedino placebo-učinak. Danas se akupunktura koristi u ambulantama za otklanjanje boli.

Komplementarne terapijeMasaža koja se u Kini primjenjuje za liječenje bolesti zove se Tuina ili Anmo. Drugi nazivi za kinesku masažu su: masaža meridijana, masa-ža točaka, akupunkturna masaža, akupresu-ra, tsubo, shiatsu, masaža refl eksnih zona itd. Akupresura se, budući da je akupresura oblik TKM-a, zasniva na istim postavkama kao i akupunktura. Masiranjem i pritiskanjem (pre-

surom) određenih aku točaka i zona na tijelu prstima, šakama, laktovima ili koljenima, po-novno se uspostavlja homeostaza. Iz akupre-sure se razvila japanska masaža Shiatsu što doslovno znači masaža pritiskom prstiju. Auri-kuloterapija – sve je isto kao kod akupunkture s time da je područje intervencije ušna školjka. Digitopresura – stimuliranje aku točaka vršci-ma prstiju. Kršćanin i TKMVjerovanja o chi energiji i silama yin i yang nepomirljiva su sa stajališta biblijskoga i cr-kvenoga nauka. Izjednačavanje dobra i zla za kršćanstvo nije prihvatljivo. Mnogi terapeuti koji se bave TKM-om koriste se spiritizmom i okultnim radnjama ili su i sami pod utjecajem zloduha. Primjer koji za kraj navodim dokaz je štetnosti djelovanja navedenih terapija. Jedna vježbateljica u šutnji požalila se na bolove u tr-buhu. Rekla je da traju već dvije godine. Kada je u razmatranju pitala Isusa za uzrok dobila je odgovor: shiatsu. Sjetila se da je prije dvije go-dine išla na shiatsu te da je iste večeri završila na hitnoj pomoći. Liječnici dvije godine nikako nisu mogli ustanoviti točnu dijagnozu, a bol je postojala. Nakon pokajanja, odricanja i moli-tve oslobođenja bol je nestala, a vježbateljica ozdravila. Mudrome dosta.

Korištena literatura:O’Mathuna, J.; Larimore,W. 2009. Alternativna medi-cina. STEPress i Veritas. Zagreb.Dobrilla, G. 2008. Alternativna medicina. Kritički vo-dič kroz nekonvencionalne načine liječenja. Veritas. Zagreb.Ur. Blažević, J. 2010. Crkva i medicina pred izazovom alternativnih iscjeliteljskih tehnika. Veritas. Zagreb.Airey, R. i Houdret, J. 2007. Priručnik alternativnog li-ječenja. Školska knjiga. Zagreb.

| 5 | travanj 2016. | 93


94 | 5 | travanj 2016. | Format: 19 cm × 25 cm, 60 str., 221 pjesma slavljenja, 20,00 kn

Informacije i narudžbe: [email protected]

Sjećam se dana kad sam, gledajući jedan videozapis slavljenja putem YouTubea, u slavljeničkom timu opazila poznato lice.

Je li moguće da je to ona djevojka s fakulteta, uz koju sam nedavno svirala u projektu simfo-nijskoga orkestra Muzičke akademije? Ispalo je da je to ona, Sara. Nisam tada baš mnogo znala o njoj, ali Bog nam je nekako zani-mljivo isprepleo životne puteve (tko bi rekao da ćemo se nekoliko godina kasnije sresti u Korčuli, obje udane za Korčulane koji se pozna-ju čitav život, piti kavu uz more i dijeliti odu-ševljenje borbom za život nerođenih!) pa sada imam i čast predstaviti ovdje jednu njezinu div-nu autorsku pjesmu. Kako je pjesma nastala? Sara Čaljkušić akademska j e glazbenica, oboistica, profesorica oboe i gorljiva katolki-nja iznimno aktivna u Pro-life pokretu. Rođe-na je u Splitu, živi u Zagrebu, a djeluje diljem Hrvatske u inicijativi »40 dana za život«, koju

Put i IstinaMaja Fabris, mag. mus.

»Htjela sam Mu pružiti ruke, slaviti Ga iz sve-ga srca, plesati, pjevati, ne razmišljati što će drugi o meni misliti, hoću li izgledati smiješno. Mislim da ljudski obziri priječe naše potpuno otvaranje Bogu. A zapravo je najvažnije da se svidimo Njemu! On nas želi za sebe, želi vla-dati u našim srcima. Kad smo otvoreni, posta-jemo i slobodniji, radosniji, rastemo u Duhu i puno toga primamo. Darovi koje primamo nisu samo za nas, nego i za druge!« (Sara Čaljkušić)

je njezin suprug, Ante Čaljkušić, pokrenuo u Hrvatskoj. Sara je i dugogodišnja članica zajednice »Božja pobjeda«, u krilu koje je od Gospodina dobila i dar slavljenja nakon što mu je otvorila svoje srce i molila ga da i nju upotrijebi, da joj daruje pjesme koje će ljudima biti poticaj za približavanje Bogu. Pje-sma »Put i Istina« nastala je nakon završetka duhovne obnove za studente koju organizira don Damir Stojić u mjestu Postira na Braču. Autorica svjedoči kako je nakon povratka kući osjećala tugu zbog završetka duhovne obnove i molila je Isusa da joj progovori pjesmom, da je utješi i obnovi u njoj vjeru da nije sama. U trenutku je u srcu osjetila melodiju i riječi te spjevala pjesmu. Molski početak izvrsno doča-rava sjetno stanje duše koja vapi za Božjom blizinom i utjehom, a kasnije blještavilo dura kao da potvrđuje istinitost Božjega obećanja »Uz tebe ostajem!« Samom tonskom slikom već je ispričano ono

Foto

albu

m S

are Č

aljk

ušić

Sara Čaljkušić magistrirala je obou na Muzičkoj akademiji u Zagrebu

| 5 | travanj 2016. | 95



što saznajemo u tekstu – u tamu ljudske samo-će prodire divno Božje svjetlo, Bog nas zove imenom i progovara nam o svojoj ljubavi i vjernosti.Hvala Gospodinu što se poslužio mnomeBožja providnost omogućila je Sari da se toga lje-ta ponovno nađe na još jednom terminu duhov-ne obnove na Braču. Tom je prilikom upoznala i svojega sadašnjega supruga Antu, a uz pomoć prijatelja njezina je nova pjesma harmonizirana i, na zahtjev mladih sudionika duhovne obnove,

Not

ni z

apis

: Maj

a Fa

bris

, mag

. mus

.

prvi put izvedena na klanjanju. Sara svjedoči ovako: »Bilo je posebno. Dok sam pjevala pje-smu, prolazili su me trnci, neki mladi su plakali, znala sam da je Bog mislio i na njih dok sam to pisala. Rekla sam Mu: ‘Ako je ovo sve što si želio da se postigne ovom pjesmom, mislim da je cilj ispunjen!ʼ Ali On je želio još više: pjesma se sni-mila, pjevala se na misama, klanjanjima, vjen-čanjima, koncertima. On i dalje dira srca! Hvala Gospodinu što se poslužio mnome, što me nikad ne napušta i što zauvijek uz mene ostaje.«

ii

jb

i

Put i Istina S. Čaljkušić/ S Čaljkušić

Prikaz knjige

Djelo »Priručnik o opro-stima. Odredbe i po-vlastice« (Verbum). U

uvodnome dijelu dekret »Iesu humani generis« (»Neizmjer-ne zasluge«) donosi razloge za oprost: »Grješniku kome je oprošteno može biti potrebno dodatno očišćenje, tj. on još može zasluživati vremenitu kaznu koju treba ispaštati ili tijekom zemaljskog života ili u onostranosti, u čistilištu. Iz prije spomenutog divnog bla-ga Crkve teče oprost koji tu vremenitu kaznu nadomje-šta, tj. uklanja je.« Tko, pod kojim uvjetima, kada i kojim sredstvima može primiti djelo-mični ili potpuni oprost? »Da bi netko bio sposoban dobiti oprost, mora biti kršten, ne-izopćen, u stanju milosti ba-rem na završetku propisanih djela.« (Odredba 17.§1) »Da bi se zadobio potpuni oprost, nužno je, osim da nema nika-kve privrženosti bilo kojemu, pa i lakom grijehu, izvršiti propisano djelo i ispuniti tri uvjeta: sakramentalnu ispovi-jed, euharistijsku pričest i mo-

Priručnik o oprostimaTko, pod kojim uvjetima, kada i kojim sredstvima može primiti djelomičan ili potpun oprost?

litvu na nakanu svetoga oca.« (Odredba 20.§1) »Uvjet moli-tve na nakanu svetog oca is-punja se tako da se na njegovu nakanu izmoli Očenaš i Zdra-vo, Marijo; ipak je pojedinci-ma ostavljeno na slobodu da izmole bilo koju drugu molitvu prema vlastitoj pobožnosti.« (Odredba 20.§5) Kako vidimo, mnogi kršćani ispunjavaju zadane uvjete i mogu postići oprost. Povlastice koje Crkva podjeljuje vjernicima brojne su i gotovo da nema vjernika koji ne bi mogao primiti za sebe ili svoje pokojne neku od njih. Navest ćemo nekoliko zanimljivih povlastica kako ih donosi »Priručnik«. Pobožnim primanjem papinskoga blago-slova koje Sveti Otac podjelju-je urbi et orbi (gradu i svijetu) vjernik može primiti potpuni oprost čak ako prati prijenos putem TV-a ili radioprijemni-ka. Ukoliko smo bili na klanja-nju pred Presvetim Sakramen-tom u trajanju od barem pola sata, primamo potpuni oprost; djelomični oprost primamo ako radimo ispit savjesti, a pot-

puni oprost ako vjernik obavi duhovne vježbe u trajanju od tri cijela dana. Ovo je za nas u duhovnim vježbama radosna vijest jer idemo u trodnevne ili šestodnevne duhovne vjež-be u šutnji. Naravno, podra-zumijeva se da smo ih dobro obavili, odnosno da smo se do-bro ispovjedili. Nalazimo se u izvanrednoj jubilarnoj godini milosrđa koju, po odluci pape Franje, Crkva slavi od 8. pro-sinca 2015. do 20. studenoga 2016. Mnoge su crkve u domo-vini tako postale vrela Božjega milosrđa za nas i mogućnost primanja oprosta. Neka nam ova knjiga bude poticaj da pri-hvatimo blago koje nam sâm Gospodin daje po svojoj Za-ručnici. Budući je knjiga pisa-na kao priručnik, svaki ozbilj-niji vjernik, trebao bi je imati u svojoj knjižnici zajedno s Bi-blijom i Katekizmom Katoličke Crkve.

Mario Petrović, mag. theol.

| 5 | travanj 2016. | 97

Povratak Ocu – Michael O´Brien

Iako rođeni Kanađanin i zaljubljenik u tu veliku i prostranu zemlju, i djeca su mu rođena u Kanadi, Michael O´Brien, autor

uspješnica poput »Posljednjih vremena«, »Očeve pripovijesti« i »Otoka svijeta«, po nekim mjerilima nije kanadski književnik jer do danas nijedan O´Brienov roman nije iz-dan u Kanadi. Razlog tomu leži u jednostav-noj činjenici da je Kanada sekularna država, a Michael O´Brien katolički je pisac. Nisu ga odbijali zbog lošega umijeća pisanja, nego su ga domaći izdavači godinama odbijali zbog njegovih vjerskih, katoličkih tema.

Nikola Bolšec, mag. phil.

Michael O´Brien kao katolički pi-sac i slikar, svjestan je zahtjev-nosti umjetničkoga poziva. Na rubu siromaštva i odbačenosti on obnavlja kulturu i donosi ljepotu i ljubav Boga Oca u život svakoga čovjeka.

Michael O´Brien• katolički pisac i slikar, rođen 1948.

godine, oženjen i otac šestero djece• živi u gradu Combermeru, Ontario,

Kanada• knjige su mu prevedene na više jezi-

ka, a njegove slike krase mnoge crkve i galerije širom Amerike

• o njegovu radu možete čitati na: www.studiobrien.com

S do

pušt

enje

m: M

icha

el O

´Brie

n

98 | 5 | travanj 2016. |

Radost stvaranja

Poziv katoličkoga umjetnikaBiti piscem i slikarom prije svega je poziv. Kao pisac i slikar samouk, bez ikakva formal-noga obrazovanja, Michael O´Brien uočio je da se u književnosti i slikarstvu osjeća kao kod kuće. Tako je odlučio prihvatiti poziv umjetnika, pisca i slikara. Njegova odluka bila je plod molitve i razlučivanja. Bio je svjestan da će život i poziv katoličkoga umjetnika biti prožet velikim poteškoćama i siromaštvom. Uz to je oženjen i ima šestero djece, a obitelj mu je uvijek na prvome mjestu. Pisanje mu je pratila intenzivna molitva, post i svakodnev-

no slavljenje svete mise, a žena mu je uvijek bila potporom da ne odustane. Prodao je po-koju sliku, a dvadeset je godina pisao razne romane, slao ih izdavačima i dobivao odbije-nice. Presudan događaj zbio se prilikom kla-njanja pred Presvetim u lokalnoj crkvi. Bio je potpuno očajan i slomljen. U bezutješnosti je zavapio Bogu i čuo je glas da ode do ambona i otvori knjigu misnih čitanja. Otvorio je i na-išao na biblijsko mjesto gdje je pisalo da će u ovoj zemlji neutješnosti On biti utjeha. Nedu-go zatim, iako s malo nade, poslao je svoj ro-man »Posljednja vremena«, budući bestseller,

Sveti Mihael štiti Crkvu, Michael O´Brien

S do

pušt

enje

m: M

icha

el O

´Brie

n

| 5 | travanj 2016. | 99

Radost stvaranja

jednomu američkomu izdavaču, koji ga je pri-hvatio i objavio. Tada je shvatio da ako umjet-nik zahvaljuje Bogu na svojemu talentu i ako mu ga predaje, već će mu providjeti ulogu u svijetu. Ljepotu i važnost duhovne stvarnosti izraziti na lijep i pristupačan, razumljiv način nije nimalo lako. Danas se to posebno očituje zato što je intiman odnos s Bogom kao Ocem pomalo zaboravljen. Ljudi su postali nezain-teresirani za dubine i tajnovitost našega po-stojanja na zemlji. Michael O´Brien svojim djelima postavlja ta pitanja i suvremenoga čitatelja, koji najčešće nije vjernik, poučava u tim tajnovitim dubinama. Tako na didakti-čan način odgaja prosječnoga zapadnjačkoga čitatelja, koji nema previše veze s vjerom, da se jednostavno zapita i tako putem svijesti i savjesti razgovara s Bogom Ocem. Vječna pi-tanja, dakle, postoje, ona su dio nas i nalaze se oko nas. Samo je potrebno usmjeriti čitatelja i dati mu naslutiti gdje je taj izvor života.

Umjetnik ne stvara sam od sebeIzgradnja autentične kršćanske kulture koja je u borbi sa sekularnom, protuvjerskom i protuljudskom kulturom s totalitarnim ten-dencijama za Michaela O´Briena prioritet je. Borba ovdje zapravo označava vlastito posve-ćenje i posvećivanje cijeloga svijeta u istini i ljepoti. To je u neku ruku izvorno značenje riječi kultura. Ta kultura i djela koja proizla-ze iz nje moraju stoga biti autentična i snaž-na, a to mogu biti samo ako ostanu u Kristu i budu vjerna istinama Crkve. Kako O´Brien kaže, ovo nije vrijeme za skrivanje po kata-kombama, već da, ojačani u vjeri, izađemo na to bojno polje. Ono se obrađivati mora jer uvijek ostaje onaj konačan cilj, s koliko ćemo talenata doći pred Gospodina. U pita-

nju je vječni spas duša. Kršćanska, poglavito katolička kultura treba raditi na tome da te-meljne ljudske vrijednosti, kao što su obitelj i solidarnost, oživljuje i ističe. Strategija je Krist, napad ljubav, a obrana istina. Umjetnik ne stvara sam od sebe. Prije svega i konač-no, tu je Božja milost koja ga nadahnjuje ako s njom surađuje, zatim teme koje ga osobno zanimaju te vrijeme u kojemu umjetnik živi. Stvaranje je milost ako se ljubi i djeluje u slo-bodi. Ne povodeći se za potrebama vremena, Michael O´Brien teme je birao takoreći iz vječnosti za vrijeme. Ne možemo se odvoji-ti od svojega konteksta, od svoje kulture, ali može se u nju donijeti Krista. Svaki je genij umjetnosti razgovarao s vječnosti o smislu ži-vota i o istini o čovjeku. Na taj su način budili čovjeka da se mora suočiti sa sobom i Bogom što O´Brien svojim djelima i čini.

Preporuka za čitanje:

• »Očeva pripovijest« - priča o očinstvu i potrazi za izgubljenim sinom, i potrazi za izgubljenim ocem preko cijeloga svijeta, zapravo je potraga za Bogom Ocem.

• »Otok svijeta« – roman o Hrvatu Josipu Lasti, o Hrvatskoj i iskustvu hrvatskoga naroda u 20. stoljeću prožetoga pat-njom, vjerom, nadom i uskrsnućem.

• »Posljednja vremena« – roman o kraju svijeta i posljednjoj borbi s Antikristom upravo iz današnjega kulturnoga kon-teksta koji je protuobiteljski, protukato-lički i konačno protuljudski.

100 | 5 | travanj 2016. |

Radost stvaranja

U ovoj rubrici objavljujemo

pjesme i prozu nastalu u duhovnim vježbama.

Šaljite nam svoje radove na: [email protected]

Stihovi su nastali kao plod razmatranja u duhov-nim vježbama od 30 tjedana 2013. – 2014. u raz-matranju tijekom 25. tjedna: Marija, primivši mrtvo tijelo svojega sina, prisjeća se svih događaja Veli-koga petka i pjeva mu pjesmu.

Presveto Srce Isusovo, Maurice Denis (1870 - 1943),

ulje na platnu

Foto

: Par

ay-le

-Mon

ial |

Mus

ée d

u H

iéro

n ©

Lau

rent

Cha

intr

euil

Da te još jednom vidim

Da te još jednom vidim kako umiruješ more,da te još jednom vidim kako obasjavaš zore, sine, da te vidim velikog i slavnog.

Da te još jednom vidim kako podižeš slabe,da te još jednom vidim kako veseliš mlade,sine, da te vidim velikog i slavnog.

Da te još jednom vidim kako pozivaš svete,da te još jednom vidim kao maleno dijete,sine, da te vidim velikog i slavnog.

Marija Kolak

»A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. A kad satnik koji sta-jaše njemu nasuprot vidje da tako iz-dahnu, reče: ʼZaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!ʼ« (Mk 15, 37–40)

Iz srca mi naviru riječi divne:

pjesmu svoju ja kralju pjevam,

jezik mi je k’o pisaljka hitra pisara.

Ps 45(44),2

| 5 | travanj 2016. | 101

Ti si, Bože, pravo nadahnuće

DV humorFo

to: S

hutt

erst

ock

Kamo ćeš ti?Čitajući osvrte na svoja razmatranja, vježba-telj uspava pratitelja. Napuštajući prostoriju, spotakne se o nešto i probudi pratitelja.Pratitelj: »Kamo ćeš ti?«

Najmlađi čitatelj

Snim

ila: T

anja

Biš

ko

Sredi me!Vježbateljica: »Htjela bih nabaviti knjigu ‘Dođi, sredi me!’«Pratiteljica: »Mislite na knjigu – ‘Dođi, sli-jedi me!’?«

Sveta slova

Maleni sin (tri godine) već treće jutro ne želi ostaviti oca i ostaje pored njega dok razmatra.Otac vježbatelj nakon nekoliko rasprava sa sinčićem odluči da i maleni pokuša. Maleni sin dobije malu bilježnicu i olovku te s ocem moli molitvu zaštite.Otac: »Tiho, psssst, tišina, sad ćemo raz-matrati!« I zapisuje svoje razmatranje. Maleni sin piše slova kako zna, polako, sabrano, tiho. Nakon nekog vremena skoči, otrči k majci i otvori što je napisao: »Vidi, mama, sveta slova!«

Maleni pratiteljPratiteljica (razgovarajući telefonski): »Imam još nekoliko vježbatelja, a nemam za njih muškog pratitelja.«Maleni sin: «Mama, upiši me u vježbe! Ja mogu biti muški pratitelj!«

Termini duhovnih vježbi u šutnji (DVŠ):

12. – 15. 5. (3 dana) Vukovar, Pastoralni centar sv. Bone19. – 22. 5. (3 dana) Ploče, crkva Kraljice Neba i Zemlje26. – 29. 5. (3 dana) Krk, Duhovni centar Gospe Karmelske26. – 29. 5. (3 dana) Vukovar, Pastoralni centar sv. Bone02. – 05. 6. (3 d ana) Kremsmünster (Austrija), Haus Subiaco09. – 12. 6. (3 dana) Livno (BiH), Kuća Djeteta Isusa09. – 12. 6. (3 dana) Vukovar, Pastoralni centar sv. Bone16. – 19. 6. (3 dana) Königstein (Njemačka), Ursulinenkloster »St. Angela«20. – 26. 6. (6 dana) Gromiljak (BiH), Kuća Navještenja22. – 25. 6. (3 dana) Krapanj (kod Šibenika), kuća »Emaus«23. – 26. 6. (3 dana) Mali Lošinj, Pastoralni centar Betanija23. – 26. 6. (3 dana) Bergheim (Austrija), Missionshaus »Maria Sorg«02. – 08. 7. (6 dana) Zagreb, Duhovni centar Kćeri Božje ljubavi10. – 16. 7. (6 dana) Baške Oštarije (kod Gospića), pastoralni centar14. – 17. 7. (3 dana) Zagreb, Učenički dom Marije Jambrešić16. – 22. 7. (6 dana) Split, samostan na Kamenu23. – 29. 7. (6 dana) Buško jezero (BiH), Karmel sv. Ilije28. – 31. 7. (3 dana) Karlovac (Svetice kod Ozlja), pavlinski samostan28. – 31. 7. (3 dana) Gromiljak (BiH), Kuća Navještenja04. – 07. 8. (3 dana) Ploče, crkva Kraljice Neba i Zemlje04. – 07. 8. (3 dana) Split, samostan na Kamenu11. – 14. 8. (3 dana) Ludbreg, pastor. centar crkve Presvetoga Trojstva25. – 28. 8. (3 dana) Livno (BiH), Kuća Djeteta Isusa28. 8. – 3. 9. (6 dana) Krapanj (kod Šibenika), kuća »Emaus«01. – 04. 9. (3 dana) Vukovar, Pastoralni centar sv. Bone05. – 11. 9. (6 dana) Gromiljak (BiH), Kuća Navještenja11. – 17. 9. (6 dana) Baške Oštarije (kod Gospića), pastoralni centar15. – 18. 9. (3 dana) Vukovar, Pastoralni centar sv. Bone

Organizira i vodi Zajednica Injigo.Prijava na: www.injigo.com.

Jedan dan u šutnji: • sveta misa• doručak• upute za razmatranje

za cijelu skupinu• dva razmatranja• ručak• dva razmatranja• razgovor s pratiteljem• večera• prikladno predavanje i

molitveni susret

98MICHAEL O’BRIEN

25BL. ALOJZIJE STEPINAC

55BRAČNI PAR MARITAIN

©Bi

blio

teca

Apo

stol

ica

Vatic

ana.

Sva

pra

va p

ridrž

ana.

Obj

avlje

no s

dop

ušte

njem

.

Documents

30 kn GOD. 2 - journal.marignacija.hrjournal.marignacija.hr/download/injigo-5.pdf · koji, kako kaže sv. Toma Akvinski, izravno ide protiv radosti nastale u sjedinjenju s Bogom u