VIJESTI IZ SVIJETA - Adventisti Hrvatska...VIJESTI IZ SVIJETA (1/2017) ¥ 3 Dragi voditelju subotnje πkole, Ovog tromjeseŁja predstavit æemo vam Transeuropsku diviziju (TED). U

VIJESTI IZ SVIJETA (1/2017) • 1

Prvo tromjeseËje 2017.

TRANSEUROPSKA DIVIZIJA

VIJESTI IZ SVIJETAAdventistiËka misija za mladeæ i odrasle

2 • VIJESTI IZ SVIJETA (1/2017)

NakladnikOdjel za crkvene sluæbe pri Hrvatskoj konferenciji

KrπÊanske adventistiËke crkvePrilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb

www.AdventistMission.orgwww.adventisti.hr

UrednikMario ©ijan

Prijevod i lekturaTamara Moslavac Kos

Umnoæeno u uredu nakladnika, 2017.Za internu uporabu


Dragi voditelju subotnje πkole,

Ovog tromjeseËja predstavit Êemo vam Transeuropskudiviziju (TED). U ovoj diviziji nalaze se Albanija, Bosna i Her-cegovina, Hrvatska, Danska, Estonija, Finska, GrËka, Gren-land, Maarska, Island, Irska, Latvija, Litva, Crna Gora, Nizo-zemska, Norveπka, Poljska, Srbija, Slovenija, ©vedska, Make-donija, Ujedinjeno Kraljevstvo, sjeverni dio Cipra i Alandskiotoci.

U ovoj diviziji æivi viπe od 204,8 milijuna ljudi, ali meunjima je samo 85.289 adventista. To znaËi da na svakih 2.400ljudi dolazi jedan adventist.

Iako su europske dræave poznate kao vrlo sekularne iliposvjetovljene, u ovim iskustvima moÊi Êete proËitati prekra-sne primjere kako je Bog djelovao u æivotima ljudi i privukaoih u KrπÊansku adventistiËku crkvu. Darovi trinaeste suboteovog tromjeseËja pomoÊi Êe da se izgradi prijeko potrebnaadventistiËka crkva u Dublinu, u Irskoj; meunarodni evan-eoski centar i centar za mlade u Oslu, u Norveπkoj; televi-zijski studio za kanal Hope u Poljskoj; te spavaonice za uËe-nike u adventistiËkoj πkoli u Maruπevcu, u Hrvatskoj, kojupohaa mnogo uËenika iz neadventistiËkih obitelji.

Vaπ subotnjoπkolski razred i vi moæete uæivati i u isku-stvima, glazbenim toËkama i drugim informacijama koje mo-æete dobiti o Transeuropskoj diviziji na naπem adventistiË-kom misijskom DVD-u. Sve gradivo moæete skinuti na strani-ci: www.adventistmission.org/dvd.

Moæete nas pratiti i na Facebooku na: www.facebook.com/missionquarterlies/.

Na kraju, æelim vas obavijestiti da Êe ove Vijesti iz svijetabiti posljednje u kojima sam glavna urednica. UbuduÊe Êu


sluæiti u drugom odjelu pri Generalnoj konferenciji. Ipak, mi-sija Êe i dalje biti dio mojeg æivota. Vjerujem da Êete, dokbudete Ëitali nadahnjujuÊa iskustva koja nam dolaze iz cije-loga svijeta, biti zadovoljni doprinosom novog glavnog ure-dnika.

Hvala vam joπ jednom na vaπoj posveÊenosti misiji Krπ-Êanske adventistiËke crkve. Hvala vam πto pomaæete braÊi isestrama u vaπem subotnjoπkolskom razredu da se poveæu sbraÊom i sestrama iz cijeloga svijeta i πto ih potiËete da su-djeluju u misiji kroz darove i prinose.

Od srca vam æelim obilje Boæjih blagoslova!

Gina Wahlen, urednica

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Misijski projekti

Darovi trinaeste subote ovog tromjeseËja pomoÊi Êe da se:

u izgradi nova crkvena zgrada u Dublinu, u Irskoj;

u izgradi muπki internat u srednjoj πkoli u Maruπevcu, uHrvatskoj;

u obnovi i uredi meunarodni evangelizacijski centar zamlade u Oslu, u Norveπkoj;

u izgradi i opremi studio za kanal Hope u Varπavi, u Poljskoj.

Viπe: www.AdventistMission.org

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


7. sijeËnja 2017.

Zlato u njihovim srcimaIrska

U ovom iskustvu Theda [Tida] nam priËa o tome kako jeBog odgovorio na molitve njezine majke i pomogao da dopredo drugih s Radosnom vijeπÊu.

PotjeËem iz slomljene obitelji i, iako je moja majka bilabiblijska radnica, dugo nisam dolazila u crkvu. Kad sam po-stala punoljetna, napustila sam dom, odlazila za svakim mu-πkarcem koji je pokazivao imalo paænje prema meni i uska-kala sam iz jedne veze u drugu. Postala sam alkoholiËarka inisam mogla provesti nijedan dan bez alkohola. Usprkos to-me, postala sam medicinska sestra i zadræala sam svoj po-sao. Viπe od desetljeÊa moja se majka iskreno molila za mene.

Kad sam napunila trideset godina, doæivjela sam teπkunesreÊu i tada sam upoznala Boga u svojem æivotu.

Strastvena sam Ëitateljica pa mi je majka darovala doistamnogo knjiga Ellen G. White, a ja ih se nikada nisam rijeπi-la. BuduÊi da sam tada bila u vrlo loπem stanju, okrenulasam se tim knjigama. Dok sam pregledavala policu, pogledmi je zapeo za naslov Istina o anelima. Uzela sam tu knjigu,otvorila sam je i proËitala: “Mi ne znamo πto donosi dan, satili trenutak koji se nalazi pred nama, i nikada ne bismo tre-bali otpoËeti dan bez predavanja svojih putova naπem nebe-skom Ocu. Njegovi aneli dodijeljeni su nam kao Ëuvari i,ako se postavimo pod njihovu zaπtitu, oni Êe nas πtititi usvakoj opasnosti i bit Êe nam s desne strane.” (str. 14)

Jedne veËeri, dok sam sjedila na podu pored svojeg kre-veta, bila sam vrlo uznemirena. Postojao je dio mene koji jeæelio da prestanem s opijanjima i pitala sam se kako Êu ika-


da moÊi prestati s time. Odjednom sam shvatila da imamrjeπenje za svoj problem. OsjeÊajuÊi nevjerojatnu odluËnost,ustala sam i izlila u zahod sve vino koje sam imala. Mak-nula sam se od ljudi koji su na mene vrπili loπ utjecaj, pre-selila sam se u drugi grad i vratila sam se u crkvu.

Zatim sam opet poËela piti, ali Bog me je opet vraÊaonatrag. OdluËna da Êu prestati piti, rekla sam pastoru: “Akoto ne uËinim sada, neÊu nikada.”

Na poslu sam uzela sedam slobodnih dana i zakljuËalasam ulazna vrata svojega stana. Svakih sat vremena tijekomprva tri dana kleknula bih na molitvu moleÊi Boga za po-moÊ. Hranila sam se samo voÊem, oraπastim plodovima isjemenkama, a pila sam samo svjeæi sok i vodu. Moje tijelooËistilo se nakon mnogo godina pijenja alkohola.

Napredak je bio spor, ali kad je jedan pastor iz Sjedinje-nih AmeriËkih Dræava doπao u Irsku, iπla sam na njegovapredavanja i na kraju sam se krstila.

Moje zanimanje za zdravstveno misioniranje postajalo jesve veÊe pa sam se prikljuËila radu Zdravstvenog centra utje-caja Cuisle [Kuπle]. To je novi centar koji je crkva organiziralai koji djeluje na jugu Dublina. (Viπe o ovom zdravstvenomcentru moæete pronaÊi na: www.cuislecentre.ie.) Ondje volon-tiram utorkom i Ëetvrtkom.

Jednog jutra odluËila sam odnijeti malo juhe u centar.Nakon πto sam stigla onamo, zamijetila sam jednog Ëovjekana biciklu. Njegova kosa bila je zamrπena, a on je izgledaobespomoÊno.

“Dobar dan, gospodine! ©to mogu uËiniti za vas?” upitalasam.

“Ne znam!” glasio je odgovor.“Æelite li da vam izmjerim krvni tlak? Bi li vam to pomo-

glo?” upitala sam ga dalje.“Ne bi mi smetalo kad bih imao πto pojesti”, zaËula sam

njegov odgovor.Bilo mi je neizmjerno drago πto sam sa sobom ponijela

juhu! Podgrijala sam je i sjela pored njega kako bih razgo-


varala s njim. Bilo je neπto u tom Ëovjeku — kao da je Bogdoπao kroz vrata. Bio je jako njeæan i drag, a to me dodatnopogodilo. Imao je rak koæe kod oka i osjeÊao je velike bolove.Pronaπla sam novu odjeÊu za njega. Zatim sam ga odvela ucrkvu i molila se s njim. Nije znao kako kleknuti na moli-tvu. Rekao mi je: “Postoji toliko toga u meni. Zlostavljao memoj vjerski voa. Æelio sam reÊi policiji…”

Nakon toga zajedno smo se mnogo molili. Tijekom sljede-Êih πest mjeseci dolazio je na svaki molitveni sastanak, asvake je subote dolazio u crkvu. Jednoga dana otpratila samga kuÊi. Njegov dom bio je vrlo Ëist. Kada sam uπla, vidjelasam da se posvuda nalaze slike Isusa. “Razgovaram s Njimcijeloga dana”, rekao mi je. Zatim mi je ispriËao viπe o onomdanu kada je doπao u naπ zdravstveni centar.

“Dok sam vozio bicikl i prolazio pored crkve, neπto u me-ni reklo mi je da se okrenem i vratim natrag. Nisam znaoπto Êu uËiniti onda kad se vratim, ali neπto mi je reklo dase trebam vratiti. Iako sam veÊ proπao zgradu, naposljetkusam se vratio.”

Æelio je prestati puπiti, stoga smo mu sastavili programza prestanak puπenja. Bio je jako zahvalan. Naæalost, nakonnekog vremena ponovno je poËeo puπiti i bilo ga je previπesram vratiti se u crkvu. Otiπla sam ga posjetiti i reÊi mu danam svima nedostaje. Uvjerila sam ga da Êemo mu svi po-moÊi. Zatim je priznao da i mi njemu nedostajemo i vratiose u crkvu.

U srca nekih ljudi Bog je jednostavno stavio zlato. Jakovolim ljude u svojoj zajednici i smatram da je neizmjernovaæno da budemo uz njih. Ljudi dolaze k nama jer su umorniod svakodnevnog æivota. Kod nas mogu pronaÊi osobe koji-ma je stalo do njih i koje su im voljne pomoÊi.


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zanimljivosti

u Irska je otok na kojemu nema zmija. Osim zmija, u Irskojnema ni krtica, lasica, tvorova i srna.

u Stari jezik irskog naroda je galski. Danas se samo 380.000ljudi sluæi ovim starim jezikom.

u Mnoga irska prezimena poËinju s “Mac” ili “O”, πto nagalskom znaËi “sin...” i “unuk...”.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


14. sijeËnja 2017.

Tatianina priËaIrska

Tatiana je roena u Moldaviji, a u Irsku je doπla kad jeimala devetnaest godina i bila trudna osam mjeseci. Svoju æi-votnu priËu iznosi nam u prvom licu.

Odrasla sam u pravoslavnoj obitelji. Moji roditelji vodilisu me u crkvu i uËili o Bogu. Znala sam da Êe On odgovoritina moje molitve ako se budem iskreno molila.

Dok sam bila mala, netko mi je dao neke knjige o suboti.Meutim, Ëlanovi moje obitelji vjerovali su da ono πto nijedio pravoslavne vjere ne moæe biti od Boga pa smo spalilisve te knjige.

Usprkos tom vjerovanju, ja sam osjeÊala da me Bog pri-vlaËi i æeljela sam Ëitati Bibliju. PokuπavajuÊi Ga πto boljeupoznati, pronaπla sam neke ikone koje sam saËuvala jer sammislila da su svete.

Udala sam se vrlo mlada. VjerujuÊi da Êe naπ æivot bitibolji u Irskoj, suprug i ja smo zajedno poËeli planirati kakoda se odselimo tamo. BuduÊi da sam imala samo devetnaestgodina, nisam shvaÊala kako Êe to biti teπko putovanje. Prvosmo otputovali u »eπku, a zatim u Francusku. ©est mjeseciostali smo u Parizu i tijekom boravka ondje ostala sam udrugom stanju. Bilo nam je doista teπko — æivjeli smo naulici, prosili smo za hranu, a noÊu smo spavali u skloniπtima.

Jedne noÊi uπuljali smo se u vlak koji je vozio prema En-gleskoj, ali izbacili su nas iz vlaka u jednom francuskom gra-du prije Engleske. Te noÊi ostali smo u kampu u kojemusmo pronaπli velike vreÊe — dovoljno velike da se u njih mo-æemo sakriti. Zatim smo se uπuljali na teretni vlak koji je


prevozio maslinovo ulje! Jedanaest sati skrivali smo se u timvreÊama! Oblijevao me znoj, a moja beba bila je toliko mirnada sam se bojala da je umrla.

Kada smo shvatili da smo se napokon pribliæili Engleskoj,izvukli smo se iz naπih vrelih i sparnih vreÊa. Sa sobom smoimali samo putovnice i neπto novca. Kada smo doπli u Do-ver, odveli su nas u Crveni kriæ i dali nam odjeÊu da se pre-svuËemo.

Nakon toga kupili smo autobusne karte za ©kotsku, a po-tom Sjevernu Irsku. BuduÊi da su i ©kotska i Sjeverna Irskadio Ujedinjenog Kraljevstva, nitko nije provjeravao naπe pu-tovnice. Pravi izazov bio je prelazak iz Sjeverne Irske u Re-publiku Irsku. Kada smo stigli u grad blizu granice, cijelesmo noÊi hodali preko polja i vrtova. U zoru smo tiho uπli uIrsku.

Vlakom smo doπli u glavni grad, Dublin, u kojemu smoodmah zatraæili status izbjeglica. Poslali su nas u grad Lime-rick, a naπ sin Christian rodio se istog tog tjedna!

Godinu i pol ostali smo u Limericku ËekajuÊi irsko dr-æavljanstvo. Tijekom tog vremena stekli smo nekoliko prija-telja koji su znali da se planiramo preseliti u Dublin. Prijenego πto smo otiπli, dali su nam ime i telefonski broj parakojega su poznavali u Dublinu. “Samo nazovite ove ljude iimat Êete prijatelje ondje”, rekli su.

Nakon πto smo dobili irske putovnice, nakratko smo sevratili u Moldaviju. Bio je to moj prvi let i cijelim sam putemplakala. “Molim Te, Boæe”, molila sam se, “obeÊajem da Êunabaviti Bibliju i slijediti sve u njoj! Samo me saËuvaj!”

»im smo stigli u Moldaviju, kupila sam Bibliju. Takoersam uzela sve svoje ikone i ostale predmete te neπto mol-davske hrane.

Kad sam se vratila u Dublin, nazvala sam broj koji sunam dali naπi prijatelji i pozvala sam na objed ljude koji suse javili. Ispostavilo se da smo æivjeli na istome mjestu — udrugim zgradama, ali jedni pored drugih!


VeËer prije nego πto su naπi gosti doπli, uzela sam svojunovu Bibliju, sjela sam i pomolila se. “Boæe, ovo je prvi putda otvaram ovu knjigu. Pokaæi mi istinu. Molim Te, pokaæimi πto trebam Ëiniti.”

SljedeÊega dana, kada su naπi gosti stigli k nama, na stolsam stavila lijepo aranæirane specijalitete iz Moldavije: vino,salamu i druga mesna jela. Kad su se naπi gosti pribliæilistolu, rekli su: “Oprostite, ali mi ne pijemo vino.”

©okirana, pomislila sam: “Sigurno su iz neke Ëudne slje-dbe!” Zatim je u moj um doπla druga misao: “ObeÊala si daÊeπ uËiniti sve po mojoj RijeËi.”

“Zaπto ne pijete vino?” upitala sam ih.“Zato πto Biblija kaæe da ono nije dobro”, odgovorili su.ZaËueno sam upitala: “Moæete li mi to pokazati u Bibli-

ji?”“Naravno”, odgovorili su i pokazali mi biblijske tekstove

koji osuuju pijenje alkohola.“U redu”, rekla sam dok sam vino sa stola premjeπtala u

kantu za smeÊe. Zatim sam ih pozvala da pojedu neπto.“Oprostite”, rekli su, “ali mi ne jedemo svinjetinu.”“Zaπto?” upitala sam ih. Tada su mi odgovor pokazali u

mojoj Bibliji.“Iz koje ste crkve?” upitala sam ih.Rekli su mi da su adventisti, ali ja nikada nisam Ëula za

KrπÊansku adventistiËku crkvu.“Mi u crkvu idemo subotom”, dodali su.“Zaπto?” ponovno sam upitala i, naravno, oni su mi od-

govor pokazali u mojoj Bibliji.“Mogu li i ja doÊi u vaπu crkvu?” upitala sam. ObeÊala

sam Bogu da Êu slijediti Njegovu rijeË.Te subote posjetila sam KrπÊansku adventistiËku crkvu.

Nakon tog posjeta, viπe se nikada nisam vratila u pravoslav-nu crkvu. Pronaπla sam istinu. Hvala Bogu πto me odveoravno u KrπÊansku adventistiËku crkvu!


Tatiana i njezina djeca danas su adventisti i idu u crkvukoja se sastaje u iznajmljenoj πkolskoj dvorani u Dublinu.Raduju se πto Êe uskoro imati vlastitu crkvenu zgradu. Hvalavam πto Êete ih poduprijeti svojim darom trinaeste subote!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Misijski izazovi

u Godine 1861. u Ëasopisu Review & Herald objavljena supisma iz Irske koja su sadræavala izvjeπtaj da je pet osobapoËelo svetkovati subotu nakon πto su primili knjige itraktate svojih roaka iz Sjedinjenih AmeriËkih Dræava.

u Irska misija organizirana je 1902. godine i saËinjavaju jeRepublika Irska i Sjeverna Irska.

u Irska misija ima deset crkava i 783 vjernika.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


21. sijeËnja 2017.

MoÊ primjeraIrska

“Bila sam najstarija od devet djevojËica u svojoj obitelji iprva koja sam se udala”, kaæe Elizabeth [Elizabet]. “Nakonπto sam se razvela od svojeg supruga, moja obitelj smatralaje da sam ih sve osramotila. Moj otac nije shvaÊao da memoj suprug zlostavljao. Za mojeg oca bilo je loπe imati ‘od-metniËku’ kÊi.

Godine 1980. mjesni orkestar u kojemu sam svirala flau-tu iπao je na turneju po Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama.Preπli smo viπe od 30.000 kilometara autobusom i svirali smoisti koncert irske glazbe 63 puta u 71 danu! Na toj sam tur-neji upoznala Merchu [MerËu]. Bio je novi Ëlan orkestra isvirao je violinu.

PoËeli smo æivjeti zajedno i sljedeÊe godine rodilo se naπeprvo dijete. Bilo je to prekrasno vrijeme jer sam se napokonodmaknula od svog nesretnog djetinjstva i pronaπla prekra-snu vezu s Merchom.”

Meutim, svaki put kada bi se vratila doma, nakon posjetasvojoj obitelji Elizabeth je plakala. “Koji je smisao tvojih odla-zaka onamo?” upitao je Mercha. “Ti te posjeti uznemiruju.”Elizabeth je osjeÊala da su je roditelji, druπtvo i KatoliËkacrkva odbacili.

“Ako religija nalaæe da netko Ëini tako svojem djetetu, jaje ne æelim”, zakljuËila je Elizabeth. Bila je odluËna u tomeda nema niπta ni s jednom vjerom. Ipak, istodobno nije moglane zamijetiti razliku izmeu naËina na koji su se njezini ro-ditelji odnosili prema njoj i toga kako su Merchini roditeljibili topli i srdaËni. Iako Mercha nije bio aktivan adventist,njegovi roditelji zbog toga nikada nisu kritizirali ni njega niti


Elizabeth, i ona se kod njih uvijek osjeÊala prihvaÊenom. Uto vrijeme Merchin otac bio je meu vodeÊim osobama u ru-munjskoj AdventistiËkoj crkvi, i Ëesto je putovao posvuda poRumunjskoj kako bi pomogao pri rjeπavanju problema jer jebio nevjerojatan diplomat.

“Ponekad bi Merchini roditelji posjetili nas i naπu djecu”,kaæe Elizabeth. “Tiho bi otiπli za svojim poslom. Mogla samvidjeti da su imali drugaËiji naËin rjeπavanja problema. Nje-gov otac Ëesto bi mi objaπnjavao neπto iz Biblije i priznajemda mi je to neprestano bilo u mislima. Neprestano sam sepitala Ëini li dan koji svetkujeπ zaista razliku kada voliπ Bo-ga. Teorijski, katolici su takoer dræali subotu nedjeljom, alinakon πto bi otiπli na misu, poπli bi gledati sportske igre iliu gostionicu. Merchini roditelji subotom nisu iπli u kupnju,i kod njih sam mogla primijetiti ljupki ritam: πest dana radai jedan dan odmora.”

Otprilike u to vrijeme Mercha je poËeo viπe razmiπljati osuboti. Radio je u orkestru i znao je da ne moæe jednostavnotvrditi da je adventist i nastaviti raditi subotom. Zatim jedoæivio straπnu nesreÊu na svojem motoru.

“Imao sam na leima violinu, poput ruksaka. Automobilje naiπao iza mene kad sam se zaustavio na semaforu. Jasam se zaustavio, ali automobil nije. Nastavio je voziti i odba-cio me otprilike πest metara u zrak. Imao sam veliki motor imislim da me je to donekle spasilo. Violina mi je bila poputπtita na leima i sprijeËila je prijelom lea ili vrata. Violinaje uniπtena, ali Bog je spasio mene.”

Te veËeri i Elizabeth je trebala biti s Merchom na moto-ru, ali njezina sestra im je doπla u posjet i zajedno su odlu-Ëile otiÊi posjetiti njihovu majku. Mercha je slomio rebra, imaoje brojne prijelome i umalo je izgubio nogu.

“Bilo je to zvono upozorenja za mene”, kaæe Mercha shva-ÊajuÊi da je mogao umrijeti ili ostati nepokretan. Krstio se2007. godine. Elizabeth nije bila spremna za krπtenje, ali re-kla je Merchi da je njegova odluka neπto izmeu njega i Boga.


Istodobno, Elizabeth je znala da Êe, ako se ikada budevratila religiji, upravo vjera Merchinih roditelja biti ona kojojÊe se i ona okrenuti, jer takva vjera ima smisla. Zatim je zaElizabeth sve poËelo sjedati na svoje mjesto. Negativnosti kojeje vidjela u svojoj tradicionalnoj crkvi i velika zamisao o krivnjipoËele su joj se Ëiniti upozoravajuÊe.

Tijekom 2014. pastor Mark Finley i dr. Michael Hasel doπlisu u Irsku dræati seminare nazvane Nevjerojatna otkriÊa i bib-lijska arheologija. Mercha je pozvao Elizabeth da poe s njimna predavanja.

“Predavanja su bila sjajna”, kaæe Elizabeth. “Uæivala samu njima svake veËeri.” Zadivilo ju je πto nijednu od tih istinanije Ëula nikada ranije i æeljela je saznati joπ viπe. Naposlje-tku je donijela odluku i krstila se u veljaËi 2016. godine.Elizabeth shvaÊa da je njezina preobrazba bila dug proces ikaæe: “Najbolja propovijed i promidæba koju moæete imati jevaπ primjer. Merchini roditelji dali su mi najbolji primjer svo-jim æivotom.”

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zanimljivosti

u »ak 90% stanovnika Irske rimokatoliËke je vjere, ali ihsamo 30% redovito odlazi u crkvu.

u Kraljevsko druπtvo za prevenciju nasilja nad æivotinjama(RSPCA) osnovao je 1824. godine Richard Martin, irski po-litiËar i jedan od prvih aktivista za zaπtitu prava æivotinja.

u Mjesto s najduæim imenom u Irskoj je Muchanagheder-dauhaulia i nalazi se u okrugu Galway.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


28. sijeËnja 2017.

©etnja parkomPoljska

Od svojeg najranijeg djetinjstva Dorota je Ëeznula za timda Ëuje Boæji glas. To je bila neobiËna æelja za dijete koje jeodrastalo u Poljskoj.

Iako je imala tek pet godina, Dorota je sa svojim djedomvjerno iπla u KatoliËku crkvu svake nedjelje. Meutim, jednenedjelje nakon mise izletjele su joj sljedeÊe rijeËi: “Oh, djede!Tuæna sam zato πto u ovoj crkvi ne Ëujem Boga!”

Djed ju je potom odveo do prekrasnih seoskih polja ilivada i rekao: “Sada moæeπ otvoriti svoje srce i um te govoritiBogu otvoreno i iskreno. On Êe te Ëuti!”

“Bila sam jako sretna”, prisjeÊa se Dorota, “jer sam odtada zaista mogla Ëuti Boga.”

Nekoliko godina nakon πto je njezin djed umro, Dorota seosjeÊala vrlo neobiËno, kao da ne pripada zajednici u kojojæivi. “Mnogi ljudi nisu razumjeli moju vezu s Bogom”, prisje-Êa se.

Zdravstveni problemi

Kako su godine prolazile, Dorota je i dalje bila blizu Bogai molila Mu se svakodnevno. Nakon nekog vremena udala sei dobila sina i kÊer. Naæalost, Dorotino se zdravlje s vreme-nom pogorπavalo. Æarko se molila, ali Ëinilo se da na vidikunema olakπanja.

“Ljudi su mi govorili: ‘Toliko se moliπ. Ako taj Bog postoji,On ne bi dopustio da toliko patiπ.’ Ali ja sam bila uporna usvojim molitvama”, kaæe Dorota, “i vjerovala sam da Êe miGospodin pomoÊi da proem kroz to. On me nikada nije na-pustio. Uvijek sam osjeÊala Njegovu prisutnost.”


Dorota je odluËila otputovati u Sjevernu Irsku jer je Ëulada bi ondje mogla pronaÊi pomoÊ za svoje zdravstvene pro-bleme. Nakon πto je stigla u Belfast, saznala je da ne bolujeod bolesti koja joj je bila dijagnosticirana i od koje se lijeËilasedamnaest godina. Ubrzo nakon toga poËela se osjeÊati bo-lje i odluËila se preseliti u mali gradiÊ Carryduff, udaljen ne-koliko kilometara juæno od Belfasta.

Susret u parku

Dorota je uæivala u parku u Carryduffu i ponekad je ona-mo odlazila u πetnju sa svojom sada odraslom kÊeri. Dok suse jednog dana πetale parkom i razgovarale na poljskom je-ziku, Ëule su da jedna æena razgovara telefonski na poljskom.Odjednom su sve tri æene zastale i nasmijeπile se.

Nakon πto su se meusobno predstavile, poËele su razgo-varati o tome πto ih je dovelo u Sjevernu Irsku, gdje su æivjeleu Poljskoj i sliËno. Naposljetku je razgovor preπao na vjersketeme i Barbara, æena koja je ranije razgovarala na telefon,podijelila je s Dorotom i njenom kÊeri ono πto je æeljela svo-joj vjeri.

ObjaπnjavajuÊi da je adventistica, Barbara je pozvala Do-rotu i njezinu kÊi da s njom prouËavaju Bibliju. Dorota jebila oduπevljena! Tijekom prouËavanja Biblije Barbara im jerekla i o televizijskom kanalu Hope koji se emitira iz Poljskei koji se moæe pratiti preko interneta. »ak se emitira i popu-laran program subotnje πkole preveden na poljski jezik.

Puno oduπevljenja

Dorota je bila presretna i poËela je redovito dolaziti u Krπ-Êansku adventistiËku crkvu. “Oduvijek sam se æeljela krstiti,i od Barbare sam saznala da se mogu krstiti kao odraslaosoba”, priËa Dorota.

Dorota je ubrzo isplanirala svoje krπtenje, ali æeljela je dase ono dogodi u njezinoj domovini. Tijekom putovanja u Polj-


sku na krπtenje, Dorota je æalila πto njezina sada veÊ odra-sla djeca nisu mogla poÊi s njom. “Æarko sam se molila da imoja djeca nekako mogu sudjelovati u obredu”, kaæe Dorota.“I uspjeli su! ZahvaljujuÊi kanalu Hope i emitiranju prekointerneta, moja su djeca mogla biti sa mnom na mojem krπ-tenju. Mnogo mojih prijatelja i Ëlanova obitelji moglo je uæivogledati prijenos mojeg krπtenja. Svi su bili doista dirnuti —toliko da su Ëak plakali. Tog je dana bilo puno oduπevljenjai lijepih osjeÊaja.”

Jedan sat nije dovoljan

Sada kad je opet u Sjevernoj Irskoj, Dorota kaæe da jojjedan sat subotom u crkvi nije dovoljan. Nakon bogosluæjapoziva sve prijatelje koji govore poljski u svoj dom u kojemna kanalu Hope zajedno gledaju prijenos subotnje πkole napoljskom jeziku i uæivaju u duhovnim temama tijekom cijelo-ga dana.

Dorota ne zaboravlja ni svoje prijatelje iz Poljske koji ni-su adventisti. Poziva ih da gledaju prijenose subotnjoπkol-skog programa na poljskom kanalu Hope i zatim na Skypeus njima raspravlja o temama, mislima i svemu izreËenom uprogramu.

“Zahvalna sam Bogu za bolest koja me prisilila da doemu Irsku”, kaæe Dorota. “Doista sam mogla upoznati Boga izahvaljujuÊi tome upoznala sam adventiste. Sada viπe ne osje-Êam kao da ne pripadam toj zajednici. OsjeÊam da sam do-πla svojoj kuÊi.”

OdliËan plan

Dorota je oduπevljena πto je dio dara trinaeste subote na-mijenjen za izgradnju novog studija za kanal Hope u Polj-skoj.

Osoblje trenutno radi u vrlo malenom dijelu zgrade Polj-ske unije konferencija u Varπavi.


“Ovo je odliËan plan jer je studio zbilja potreban”, govoriDorota. “U tom studiju obavlja se veliki posao i svi koji unjemu rade trebaju ugodniji prostor i bolju opremu kako bipripremili profesionalne programe.”

U meuvremenu, kanal Hope u Poljskoj nastavlja preno-siti programe preko interneta. “Zahvalna sam πto na kanaluHope mogu gledati subotnju πkolu i druge programe na mo-jem jeziku”, kaæe Dorota. “To je velika pomoÊ za mnoge Polja-ke koji æive u inozemstvu. Moja kÊi i ja nadamo se da ÊemomoÊi sudjelovati na kampiranju u Poljskoj”, nastavlja, “ali put-ne karte su skupe pa ne znam hoÊe li to za nas biti izvedi-vo. Ako i ne bude, uvijek imamo televizijski kanal Hope!”


4. veljaËe 2017.

Novi svijetPoljska

Nowa Huta trebala je biti savrπen komunistiËki grad —uzorak za veliko komunistiËko druπtvo koje se prostiralo di-ljem IstoËne Europe. Grad su izgradili Sovjeti malo izvan Kra-kova, u Poljskoj, nakon uniπtenja grada u Drugom svjetskomratu, a njegovo ime znaËi “Nova æeljezara”.

Naravno, u skladu s komunistiËkom ateistiËkom ideolo-gijom, nikakva crkva nikada nije bila dio plana za grad izgra-en prema ovom uzorku. Ipak, stanovnici su Ëeznuli za vjer-skom prisutnoπÊu neke vrste i desetljeÊima su molili komu-nistiËku vlast za dopuπtenje da izgrade crkvu.

Naposljetku su dobili dopuπtenje 1967. godine, ali ko-munistiËke vlasti odbile su im osigurati bilo kakvu opremuili grau za crkvu. BuduÊi da je vlada bila dobavljaË svihdobara i pruæatelj svih usluga, doÊi do potrebne grae bio jepravi izazov! Meutim, ljudi su nastavili biti uporni i vlasti-tim su rukama sagradili jedinu vrstu crkve za koju su znali— katoliËku crkvu danas poznatu pod imenom “Gospodnjaarka”.

Dosezanje ljudi

U kasnim 1980-im godinama adventisti su dobili prilikudoÊi do ljudi u Nowoj Huti. BuduÊi da se u Poljskoj 1989.godine dogodio pad komunizma, vjerske aktivnosti bile su ra-πirene.

Jednoga dana 1992. godine, Agnieszka [Aneπka], mladaæena u dvadesetim godinama æivota, primijetila je plakat ugradskom tramvaju na kojem su se reklamirala predavanja ovegetarijanizmu i zdravlju popraÊena nekim vjerskim pre-


davanjima. BuduÊi da je oduvijek nerado jela meso, Agnies-zka je odluËila posjetiti predavanja. Iste godine sluæbeno jeu Nowoj Huti osnovana mjesna krπÊanska adventistiËka cr-kva.

Agnieszka je uæivala u vegetarijanskom kuhanju i podu-kama o zdravom æivljenju, ali nije bila previπe oduπevljenapredavanjima iz Biblije. Kad je dobila upitnik o zaniteresira-nosti za prouËavanje Biblije, Agnieszka je pocijepala karticuna kojoj se nalazio upitnik.

“Jedna svrha”

“Doπla sam ovamo samo s jednom svrhom, stoga nemojtetome dodavati niπta drugo. U redu?” mislila je u sebi. “Ovome uopÊe ne zanima — to je samo joπ jedna vrsta reklame!”

Ali Agnieszka je toliko voljela zdravstvene teme da je na-stavila dolaziti na program koji su odræavali adventisti, i us-koro su njezino srce privukle i pouke iz Biblije. Nakon Ëetvr-tog predavanja uzela je karticu za prouËavanje Biblije!

“Tijekom predavanja saznala sam da je Isus Krist umroza mene, i to me jako dirnulo”, prisjeÊa se Agnieszka. “Sazna-la sam da je Biblija vaæna za svakodnevni æivot i da govori oonome πto se tiËe naπe dobrobiti.”

Na kraju sastanaka Agnieszka je odluËila krstiti se. Iakosu njezini roditelji bili katolici, njihova reakcija na Agnieszkinuodluku o pridruæivanju KrπÊanskoj adventistiËkoj crkvi bilaje pozitivna.

Redovita gledateljica

Agnieszka danas radi u tajniπtvu Juæne poljske konfe-rencije i uËiteljica je u razredu subotnje πkole u srediπnjojcrkvi u Krakovu.

“Vrlo Ëesto koristim kratke isjeËke iz videa u sklopu Vije-sti iz svijeta”, kaæe. Osim toga, voli gledati poljski kanal Hopei redovita je gledateljica subotnjoπkolskog programa na


navedenom kanalu. Iako cijeni sadaπnji program, oduπevlje-na je πto Êe kanal Hope u Poljskoj dobiti dio novËanih sred-stava prikupljenih u daru trinaeste subote ovog tromjeseËjakako bi se izgradio novi studio.

“Raduje me ova prilika”, kaæe Agnieszka. “Ona znaËi daÊemo imati viπe programa koje Êemo pripremati sami, a ma-nje preraenih stranih programa. Ti Êe programi biti od Po-ljaka za Poljake.”

Agnieszka predvia i koriπtenje kanala Hope u Poljskojkao naËin pozivanja ljudi da dou na adventistiËke programei koncerte u mjesnim crkvama.

Medijsko πirenje

©irenje adventistiËkih medija u Poljskoj zapoËelo je 1980.godine kad je AdventistiËka crkva potpisala ugovor s poljskomvladom o emitiranju radijskih programa. “Mi smo pripremaliprijenose, ali oni su se dotad emitirali na stanici AdventistWorld Radio (AWR) u Lisabonu, u Portugalu”, kaæe Jan Kot,direktor za programe na kanalu Hope u Poljskoj.

Sve je moralo proÊi kroz cenzuru prije nego πto je biloposlano u AWR. Program se mogao emitirati samo ako sucenzori udarili peËat svojeg odobrenja na njega.

“Sada se stanje u Poljskoj promijenilo, a to vrijedi i zaureivanje vjerskih emisija”, kaæe Jan. “Mi pokuπavamo pro-naÊi nove naËine dosezanja Poljaka. Neko vrijeme koristili smoprivatne televizijske stanice, ali doseg je bio ograniËen jer sucijene bile vrlo visoke”, nastavlja. “Kad je internet postaodostupan, sve je postalo financijski mnogo lakπe. Zatim sepojavio YouTube i uredniËki tim Voice of Hope (kako smo setada zvali) poËeo je postavljati video-programe na YouTube.Danas, kad nam je dostupna moguÊnost emitiranja uæivo pu-tem interneta, moguÊe je uËiniti mnogo viπe. Imamo 100 do150 sati programa godiπnje, a na YouTube kanalu imamo viπeod milijun pregleda”, kaæe Jan. “Koristimo Facebook za rekla-miranje naπih programa. Svakog mjeseca ljudi iz otprilike pe-


deset zemalja svijeta posjeÊuju naπu Facebook-stranicu”, do-daje.

Iako kanal Hope u Poljskoj raste, uredniËki tim joπ uvijekradi u vrlo malom prostoru u zgradi Poljske unije konferen-cija u Varπavi. Spremni su u ponudu uvrstiti viπe programana poljskom i potreban im je studio. Hvala vam na vaπojvelikoduπnoj podrπci ovom vaænom projektu!


11. veljaËe 2017.

Slijepa nadaPoljska

Marian se nije rodio slijep, ali oko njegovog prvog roen-dana njegovi roditelji opazili su da on ne vidi. Kako su bilipoljodjelci i æivjeli u malom selu u istoËnom dijelu Poljske,svojeg su sina povjerili na Ëuvanje baki.

“Najbolje u æivotu dugujem svojoj baki”, kaæe Marian, “jerme ona nauËila da poπtujem Bibliju i upoznala me s Desetzapovijedi.”

Kad je imao devet godina, Marian je poËeo pohaati Ob-razovni centar Laski, internatsku πkolu sjeverno od Varπave.Ta πkola pruæa odliËno obrazovanje za slijepu djecu i pripre-ma ih za uspjeπan æivot meu onima koji nemaju problemas vidom.

Prvo ozbiljno biblijsko iskustvo

Nakon πto je zavrπio osnovnu πkolu, Marian je nastaviosvoje obrazovanje u Obrazovnom centru Laski, katoliËkoj us-tanovi. U to je doba Marian doæivio svoje prvo ozbiljno “bib-lijsko iskustvo”. Zamijetio je da se Deset zapovijedi koje suuËili u πkoli razlikuje od Deset zapovijedi kojima ih je pou-Ëavala njegova baka. Druga zapovijed, zapovijed o slikama ikipovima je nedostajala, a deseta zapovijed je bila podijelje-na na dvije zapovijedi. »udio se tome πto je otkrio, ali nijeniπta govorio sve do jednog dana kad je proËitao sljedeÊeretke: “Nemojte misliti da sam doπao ukinuti Zakon i Proro-ke! Ne dooh da ih ukinem, veÊ da ih ostvarim. Jer, zaista,kaæem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jednakovrËica slova iz Zakona sigurno neÊe nestati, a da se svene ostvari. Stoga, tko god prekrπi i jednu od ovih i najmanjih


zapovijedi i nauËi druge da tako rade, bit Êe najmanji ukraljevstvu nebeskom; dok Êe onaj koji ih bude vrπio i nau-Ëavao biti velik u kraljevstvu nebeskom.” (Matej 5,17-19)

“Zaπto imamo dvije inaËice Boæjih zapovijedi?” upitao jeMarian profesora iz vjeronauka. “Zbog Ëega postoji razlika?”

“Zato πto Crkva ima pravo Bogu davati zapovijedi”, rekaoje profesor, “i Crkva ima ovlasti mijenjati Boæji zakon.”

Nakon toga Marian viπe nije pohaao satove vjeronauka.

Upoznavanje protestantizma

Nekoliko godina nakon πto je zavrπio svoje πkolovanje uObrazovnom centru Laski, Marian se oæenio ljupkom mladomæenom koja se zove Anna. Iako je katolicizam prevladavajuÊavjera u Poljskoj, Anna je æeljela saznati viπe o protestantizmu.

Jednoga dana na ploËniku je opazila traktat. Kad ga jepodignula, otkrila je da je to narudæbenica za lekcije Dopisnebiblijske πkole i odluËila se upisati u tu πkolu. Nakon πto jezavrπila teËaj, dobila je diplomu koju joj je doπao uruËiti pa-stor mjesne KrπÊanske adventistiËke crkve. Pastor ju je pozvaoda sljedeÊe subote doe na bogosluæje.

Prihvatila je njegov poziv i otiπla na bogosluæje. Nakonbogosluæja poæurila je kuÊi kako bi svoje iskustvo podijelilasa suprugom. Uzbueno je ispriËala Marianu sve πto je doæiv-jela i pozvala ga da sljedeÊega tjedna poe s njom u crkvukako bi otkrio Ëita li se u toj crkvi doista Biblija ili ne.

BuduÊi da su imali malu djecu, Anna je predloæila da onaostane kod kuÊe s djecom dok Marian bude iπao u crkvu.Samostalan odlazak na bogosluæje za Mariana nije predstav-ljao problem jer je on naviknuo πetati gradom pomoÊu svojegbijelog πtapa za hodanje.

Senzacija u crkvi

Nakon πto je doπao u adventistiËku crkvu, Marian je iza-zvao pravu senzaciju. Bio je slijep Ëovjek koji je doπao posve


sam! Bilo mu je zanimljivo πto su mu vjernici prilazili. “Nisuznali kako bi razgovarali sa mnom i na koje bi me mjestoposjeli jer su mislili da se neÊu moÊi kretati crkvom”, prisje-Êa se Marian.

Dok je sluπao program i bogosluæje, Marian je otkrio damu se svia sve πto Ëuje. Nakon bogosluæja, jedan vjernikpozvao je Mariana na ruËak. Kad se naposljetku vratio kuÊi,Anna je bila æeljna Ëuti πto misli.

“Oni doista prouËavaju Bibliju i mislim da bismo onamotrebali odlaziti ËeπÊe!” rekao je Marian. Na kraju su se Mari-an i Anna krstili.

Vaæno pomagalo

Posljednjih nekoliko godina Marian sluæi kao starjeπina ivoa subotnje πkole. Svoje duænosti u crkvi doæivljava vrloozbiljno i za svaku se pouku posebno priprema. Kanal Hopeu Poljskoj mu u tome mnogo pomaæe.

PomoÊu tehnologije koja mu stoji na raspolaganju, kaoπto je ËitaË ekrana, Marian jednostavno i lako pretraæuje web-stranicu i koristi dostupna pomagala i znanja.

“Kao voa subotnje πkole koristim biblijske vodiËe koji sudostupni na internetu. ©to god trebam, i sve πto mi odgovara,na taj naËin ukljuËim u svoja predavanja”, kaæe.

Marian svakoga tjedna na televizijskom kanalu Hope slu-πa subotnjoπkolski program dok priprema materijal za uËi-telje u njegovoj crkvi. Ovaj interaktivan program priprema sena engleskom jeziku, a zatim ga urednici na kanalu Hopeprevode na poljski kako bi ga mogli prenositi i uËitati naYouTube.

“Vjerujem u kanal Hope jer znam da je bolje kad imamoviπe naËina za komunikaciju s ljudima”, kaæe Marian i na-stavlja. “Linkove s obavijestima i informacijama o programi-ma πaljem svojim prijateljima. ElektroniËkom poπtom πaljemlinkove svim subotnjoπkolskim uËiteljima koje znam. Mislimda je to otprilike Ëetrdeset osoba.”


Mnogi ljudi trebaju nekoga tko Êe biti njihove oËi i pomoÊiim da vide Isusa. Cilj kanala Hope u Poljskoj je svakogatjedna osvojiti sve veÊi broj gledatelja koji Êe pratiti progra-me πto se prevode na poljski. BuduÊi da su suoËeni s pomanj-kanjem prostora, djelatnici ovog kanala mole se za televizijskistudio opremljen profesionalnim svjetlima i kamerama u ko-jem Êe moÊi pripremati vlastite programe prilagoene potre-bama mnoπtva koje Ëezne za svjetlom u æivotu. Hvala vamπto Êete svojim velikoduπnim novËanim darovima trinaeste su-bote ovog tromjeseËja pomoÊi da molitve ovih ljudi budu usli-πane!


18. veljaËe 2017.

Zabrinut zbog prostoraNorveπka

Gradska dvorana u kojoj se svake godine dodjeljuje No-belova nagrada u Oslu, glavnom gradu Norveπke, nalazi sena maloj udaljenosti od KrπÊanske adventistiËke crkve Be-thel. Ova crkva najstarija je adventistiËka crkva u Europi.

“AdventistiËka misija u Norveπkoj zapoËela je radom jed-nog Danca koji je prije toga bio u Americi”, objaπnjava pa-stor Reidar Olsen koji trenutno sluæi u crkvi Bethel. “JohnGottlieb Matteson postao je adventist tijekom svojega borav-ka u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama, a zatim se vratio uNorveπku i Dansku. Nekoliko je godina proveo u Norveπkoj iosnovao je crkve u Oslu i drugim gradovima. Kupio je posjedna kojemu se sada nalazimo — crkvu i sanatorij pored nje.Ellen G. White imala je viziju o ovom mjestu i ohrabrila jekupnju tog posjeda.”

Pastor Olsen istiËe da je nekoliko godina nakon toga EllenG. White posjetila tu crkvu i propovijedala s propovjedaonicekoja je i danas u upotrebi.

BuduÊi da je osnovana davne 1879. godine, ova crkvenazgrada je povijesna graevina u kojoj se nekad nalazila i ad-ventistiËka tiskara, zatim sanatorij Kurbadet i πkola. Tiska-ra, koja se nekada nalazila u podrumskom prostoru grae-vine, zapoËela je s djelovanjem 1879. godine, a zdravstvenodjelovanje zapoËelo je 4. srpnja 1898. otvorenjem klinike.

Danas veÊi dio sanatorija viπe ne radi, ali na njegovommjestu i dalje postoji klinika.

NakladniËka djelatnost svoj rad nastavlja na jugu gradaHønefoss koji se nalazi 63 kilometra sjeverozapadno od Osla.Svakoga ljeta organizira uspjeπan program evangeliziranja


literaturom u kojem sudjeluje mnogo ljudi iz razliËitih dræa-va.

Utjecaj na zajednicu

Uz tiskane medije, crkva Bethel u Oslu djeluje na zajed-nicu u kojoj se nalazi i brojnim drugim naËinima, primjericeemitiranjem radijskog programa i kulinarskim radionicama.

Pastor Olsen sluæi kao direktor crkvene radijske postajenazvane Kanal 7 Oslo (na 107,7 FM). Ova postaja emitira sena podruËju cijelog grada i svakodnevno ima najmanje 2.000aktivnih sluπatelja. Osim redovitog emitiranja subotnjoπkol-skog programa i bogosluæja, postaja emitira i emisije o prou-Ëavanju Biblije i druge biblijske programe, krπÊansku glazbu,svjedoËanstva i raznovrsne programe koje proizvodi kanalHope u Norveπkoj. Svakoga petka pastor Olsen poziva sluπa-telje da dou na subotnje bogosluæje i neki su ljudi doπli ucrkvu zbog poziva upuÊenog preko radija.

Linn Helene Stoelen, profesionalna dijetetiËarka i aktivnavjernica, vodi πkole kuhanja koje se odræavaju u Bethelu.

“Na crkvenom odboru odluËili smo da Êe naπa vizija i mi-sija biti da ljudi kod nas osjete dobrodoπlicu i prijateljstvo”,kaæe Linn. “Zatim smo kao crkva odluËili kojih Êemo pet ci-ljeva trebati postiÊi kako bismo dosegli tu viziju i πkola vege-tarijanskog kuhanja bila je meu njima. Najavili smo kuli-narsku πkolu u crkvi, na Facebooku i u ambulanti u susjed-stvu, tako da su posjetitelji veÊinom bili vjernici i njihovi pri-jatelji. Bilo je osoba razliËite æivotne dobi i razliËitih nacio-nalnosti. Æeljeli smo u crkvi stvoriti povezanost razliËitih kul-tura. Ljudi su bili vrlo sretni i zadovoljni. Bio je to zanimljivprojekt, ali bilo je tu i mnogo posla!” zavrπava Linn.

Potreban je veÊi prostor

Crkva Bethel æivahna je i aktivna. U nju ne dolaze samoNorveæani, veÊ i brojni useljenici iz IstoËne Europe, Latinske


Amerike, Afrike i jugoistoËne Azije koje su vjernici prihvatilikao dio svoje velike obitelji. U prostorima koji se nalaze unu-tar graevine æivi i nekoliko mladih ljudi koji su veÊinom stu-denti u Oslu.

Trenutno je ovoj crkvenoj zajednici potreban dodatniprostor. Pastor Olsen kaæe: “Namjeravamo renovirati i obno-viti vrlo star podrumski prostor. Ondje je 1879. bila smjeπte-na tiskara, a danas je taj prostor potrebno preurediti. Tije-kom obreda VeËere Gospodnje nemamo odgovarajuÊi prostorza pranje nogu. Osim toga, doista nam je potrebna kuhinjai prostor za druπtvene aktivnosti, molitvene sastanke i aktiv-nosti mladih. Mladi æele pokrenuti neπto poput Relay kafiÊakoji bi se odræavao subotama naveËer i ponekad tijekom tje-dna. U renoviranom prostoru mogli bismo imati i seminareu malim skupinama”, zavrπava pastor.

Dio dara trinaeste subote ovog tromjeseËja pomoÊi Êe dase obnovi i uredi podrumski prostor u povijesnoj graevini ukojoj se nalazi crkva Bethel te da se od njega dobije viπena-mjenski centar koji Êe sluæiti rastuÊim potrebama mlade imeunarodne crkvene zajednice u Oslu.

“Sretni smo πto su vjernici KrπÊanske adventistiËke crkveiz cijelog svijeta voljni podræati ovu crkvu”, kaæe pastor Olsen.“Iako æivimo u dræavi s priliËno dobrim gospodarskim sta-njem, imamo mnogo studenata koji ne zarauju puno novcai mnogo stranaca koji nas joπ nisu u moguÊnosti novËno po-dræati. Osim njih, imamo i starije vjernike koji takoer nemogu dati mnogo”, zakljuËuje pastor Olsen. Hvala vam navaπim velikoduπnim darovima kojima Êete nas poduprijeti tri-naeste subote!


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zanimljivosti

u Norveπka je skandinavska dræava s mnogo planina, lede-njaka i fjordova.

u Norveπka se smatra mjestom roenja suvremenog skijaπ-kog sporta.

u U dijelovima Norveπke koji se nalaze iznad arktiËkog kru-ga sunce tijekom ljeta nikada ne zalazi.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


25. veljaËe

Od ateist do adventistaNorveπka

“Bog vjerojatno ima smisao za humor”, kaæe Torgeir iz Nor-veπke. “Moja supruga Cayetana, koja je nekoliko godina bilaudovica, molila se Bogu da joj poπalje Ëovjeka s kojim ÊemoÊi podijeliti svoju vjeru i koji Êe joj pomoÊi odgajati njezi-nog malog sina. Umjesto takvog Ëovjeka, Bog joj je poslaomene — ateista!”

Torgeir je prije toga bio u braku s Norveæankom i veÊ jeimao troje djece. Zbog njegovog naËina æivota njihov brak jepropao, a on se svakodnevno opijao. Popio bi cijelu bocu alko-hola i zatim odlazio tulumariti s prijateljima koji su imaliiste navike kao on. UnatoË tome πto je bio samoproglaπeniateist, poËeo je shvaÊati da æivi daleko od Boga i da sa svojimæivotom mora uËiniti neπto.

U boæiÊno vrijeme, u skladu s obiteljskom tradicijom, Tor-geir je sa svojom djecom ukraπavao boæiÊno drvce. Cijelogaje dana pio, ali u jednom trenutku mu se u mislima pojavilopitanje: “©to to Ëinim?!” Znao je da neπto mora promijeniti.

SlijedeÊi svoj peruanski san

Cijeloga æivota Torgeira su oduπevljavale Inke u Peruu injihova kultura. Njegov san bio je posjetiti ruπevine u Peruui saznati viπe o njima. U 2002. godini napokon je imao mo-guÊnost ispuniti svoj san i joπ se viπe zaljubio u Peru i Peru-ance.

Nakon povratka u Norveπku, poËeo je davati instrukcijejednom peruanskom djeËaku. DjeËak je æelio otiÊi u Peru iposjetiti svojeg djeda, pa je Torgeir s njim otiπao na putova-nje koje je produbilo njegovu ljubav prema toj dræavi.


Nakon toga vratio se u Norveπku i poËeo uËiti πpanjolskijer se æelio vratiti u Peru. Jednoga dana tijekom 2003. go-dine πetao se i promatrao ljepote jednog grada u Peruu kojije bio visoko na popisu gradova koje je æelio posjetiti. Osjetioje glad i uπetao u obliænji restoran. To je bio Boæji plan —jer to je bio Cayetanin restoran. Torgeir sa smijeπkom pona-vlja staru uzreËicu: Put do muπkarËeva srca vodi kroz nje-gov æeludac.

Nije otputovao ni u jedan drugi grad na svojem popisu,nego je ostao ondje gdje je bio i naposljetku je upoznao Ca-yetaninu obitelj — adventiste i voe u njihovoj crkvi. Torgeirje posjetio Peru tri puta tijekom 2003. godine i posljednjiput predao je zahtjev da Cayetana dobije vizu kako bi mogladoÊi u Norveπku i udati se za njega.

Natrag u Norveπkoj

Kada je Cayetana prvi put doπla u Norveπku, Torgeir jenazvao KrπÊansku adventistiËku crkvu u Oslu kako bi sa-znao kako doÊi do nje i u koje se vrijeme odræava bogoslu-æje. Mislio je da bi prvih nekoliko puta trebao poÊi sa svojomsuprugom i biti uz nju sve dok ona ne upozna nekoliko pri-jatelja i osjeti se prihvaÊenom.

Torgeir kaæe da je imao odliËna iskustva s crkvom pa jeBog, malo-pomalo, poËeo potiho raditi s njim.

“Jednoga dana Cayetana je zamijetila da sam kleknuo namolitvu u crkvi”, prisjeÊa se. “Ali znam da je Bog poËeo raditina meni mnogo prije toga. Otprilike pet ili πest mjeseci na-kon mojeg razvoda bacio sam cigarete i prestao sam piti alko-holna piÊa. VeÊ sam se ranije pokuπavao osloboditi tih ovis-nosti, ali ovoga puta Bog je maknuo moju æelju za njima.Vjerujem da je Bog zapoËeo mijenjati moj æivotni stil prijeviπe godina kako bi me pripremio za dolazak u Njegovu cr-kvu”, priËa Torgeir.

Nikada nije posjedovao Bibliju i nije ga zanimalo niπta oBogu, ali sada kaæe: “Ne mogu proÊi kroz dan bez prouËavanja


Biblije. »itam je na trima jezicima kako bih mogao uspo-reivati tekstove. »itam nekoliko norveπkih prijevoda te en-gleski i πpanjolski prijevod. Bog me promijenio. Ranije nisambio zainteresiran za Ëitanje Biblije, ali sada ne mogu proÊikroz dan a da ne otvorim Njegovu rijeË i sluπam πto mi Onima reÊi.”

Tiha preobrazba

Nakon πto je Torgeir πest mjeseci odlazio u KrπÊanskuadventistiËku crkvu u Oslu, pastor ga je upitao æeli li dazajedno prouËavaju Bibliju, i Torgeir je odgovorio potvrdno.

“Mjesecima smo zajedno prouËavali”, prisjeÊa se Torgeir,“i ja sam oËekivao drugo pitanje. Nakon nekog vremena, drugose pitanje pojavilo i glasilo je: ‘Æeliπ li se krstiti?’ Bio samspreman za krπtenje, i 1. travnja 2006. godine krstio sam seu srediπnjoj crkvi u Oslu. Krstio me pastor Tito. Bio je toodliËan dan!”

Torgeir kaæe kako je njegova preobrazba bila tiha. Jed-nostavno je sluπao propovijedi, prouËavao Bibliju i upijaovodstvo Svetog Duha u svojem æivotu. Svojom je voljom doπao,sjeo i sluπao. Mogao je otiÊi u bilo kojem trenutku. Nitkomu se nije suprotstavljao i nitko mu nije rekao da se morapridruæiti crkvi.

“Moju preobrazbu zasigurno je vodio Sveti Duh. Mijenjaosam se, a nisam to niti primijetio. Moja preobrazba bila jepoput cvijeta koji se polako, vrlo polako, otvarao”, zakljuËujeTorgeir.


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Misijski izazovi

u Tijekom 1874. godine uredniπtvu Ëasopisa Review & He-rald stiglo je pismo koje je napisala Reirsen, æena iz Nor-veπke. Napisala je da su njezin suprug i ona poËeli svet-kovati subotu kao sedmi dan te da se joπ nekoliko ljudizanima. Bio je to rezultat Ëitanja adventistiËkih Ëasopisa.

u Prvi adventistiËki kamp u Europi odræan je 8. srpnja 1887.u Mossu, u Norveπkoj.

u Norveπka unija konferencija danas ima 62 crkve i 4.531vjernika.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


4. oæujka 2017.

Vjeran unatoË muËenjuNorveπka

Kao πto smo veÊ proËitali i Ëuli, povijesna KrπÊanska ad-ventistiËka crkva Bethel, koja se nalazi u Oslu, u Norveπkoj,vrlo je aktivna i æiva. Osim vjernika koji su Norveæani, u ovucrkvu su dobrodoπli mnogi doseljenici koje svi doæivljavajukao dio obitelji.

Jedna takva osoba je Molalign [Moelajn] Hailu. OdrastajuÊiu Etiopiji, Molalign je patio zbog svoje vjere, baπ poput nje-govog oca prije njega.

“Moj otac bio je jedan od prvih adventista u Etiopiji”,objaπnjava Molalign. “Tijekom 1940-ih i 1950-ih godina ad-ventiste su u Etiopiji nazivali ‘Anti-Marijanima’, to jest pro-tivnicima djevice Marije.”

Molalignov otac zavrπio je u zatvoru u kojemu su ga Ëe-sto tukli. Meutim, Bog je za njega Ëinio Ëuda, kaæe Molalign.“Kada su mu stavili noge u lance, lanci su se raspuknuli nakomadiÊe! Potom su uzeli potpuno novi lanac, ali dogodilose potpuno isto Ëudo!”

Ohrabrena time, Molalignova vjera bila je sve jaËa i Ëvrπ-Êa dok je s tek πesnaest godina bio suoËen sa sliËnim pro-blemom. U razdoblju izmeu 1978. i 1991. godine u Etiopijuje doπao socijalizam i vlasti su u sovjetskom stilu nametaleateizam.

Molalign objaπnjava neke izazove s kojima su se suoËa-vali. “Svi su morali prihvatiti slogan: ‘Bog ne postoji!’ U tovrijeme pohaao sam srednju πkolu i svi smo morali prisu-stvovati politiËkim sastancima koji su se odræavali subotom.”

Kad su Molalign i druga dva adventista odbili prihvatitislogan i dolaziti na politiËke sastanke, ostali mladi nemi-


losrdno su ih tukli. Zatim su sva trojica odvedena u zatvoru kojemu ih se uËilo o marksizmu.

U zatvoru

“Æeljeli su da prokunem Boga i gazim Bibliju”, prisjeÊa seMolalign. Rekli su nam: “Religija je opijum za narod. Morateraditi subotom! Tko ste vi?! Drugi krπÊani rade subotom —rade za druπtveni napredak. Mi se muËimo kako bismo una-prijedili rast ove zemlje, a vi ste nam prepreka! UËite drugemlade ljude o toj religiji!”

Baπ poput njegovog oca prije njega, i Molalign je u zatvo-ru trpio batine i muËenje. “Udarali su me straænjim dijelompiπtolja, udarali su me nogama… To je bilo uobiËajeno”, ka-æe Molalign. Ponekad su Ëak imali i takozvani “posebni pro-gram”.

“Doπli bi pijani kako u sebi ne bi imali nimalo suosje-Êanja”, sjeÊa se Molalign. “Svezali bi nas za stolac ili objesili.Zatim bi naπa stopala udarali elektriËnim kablovima ili koæ-nim remenjem.”

Na pitanje kako je mogao podnijeti sve to, Molalign od-govara: “Pitajte Krista. Ja zbilja ne znam odgovor na to pita-nje. Ja sam se molio.”

Nakon πto je Molalign u zatvoru proveo godinu dana,njegov otac dobio je dopuπtenje da ga posjeti. “Neizmjernosam ponosan kad vidim sina koji se usuuje stajati usprav-no uz Isusa”, rekao je njegov otac. “Sada kada si zapoËeo,nemoj gledati natrag.” Zatim je dodao: “Viπe se neÊemo vidjeti.Kad Ëujeπ da sam umro, nemoj plakati. Nemoj uznemiravatisvoj um time. Ja Êu se odmarati u Gospodinu i jednom Êemose vidjeti ondje”, rekao je upiruÊi prstom prema gore.

“Nismo mi”

Nakon πto su u zatvoru proveli sedam godina, Molalign idruga dva vjerna adventista pozvani su u okruæni adminis-


trativni ured u kojemu su ih sluæbenici pokuπali osuditi nasmrtnu kaznu.

“Bog je nekako intervenirao”, kaæe Molalign. “Pokuπali sunas zastraπiti govoreÊi nam da Êe nas ubiti, ali to se nijedogodilo.”

Nakon toga jedan sluæbenik rekao je mladiÊima: “ZatoËiliste sami sebe. Odavno ste mogli biti slobodni. S druge strane,cijenim to πto ste tako postojani u svojoj vjeri. Sedam go-dina patili ste zbog svoje vjere!”

“Nismo mi, to je bilo Boæje djelo”, rekao mu je Molalign.»ovjek im je zatim rekao: “Oslobodit Êemo vas jer su ljudi

u Etiopiji sada civilizirani. Nitko neÊe prihvatiti to πto vireklamirate, odnosno to πto propovijedate. Vi ste samo kapu oceanu, stoga Êemo vas osloboditi!”

“Vi kaæete tako”, odgovorio je Molalign, “ali to se ne dogaazato πto su ljudi civilizirani ni zato πto ste ljubazni i dobriprema nama. To se dogaa zato πto je to nebeski plan zanas i vrijeme naπe patnje je zavrπilo. Gospodin je imao planza nas — zaπto bismo inaËe bili u zatvoru? Vi ste nam dalipriliku da πirimo Radosnu vijest u ovom tamnom mjestu.”

Pozvan u sluæbu

Molalign je iz zatvora izaπao kad je imao dvadeset i trigodine. Vratio se u srednju πkolu, a kasnije je studirao teo-logiju na AdventistiËkom sveuËiliπtu u istoËnoj Africi, u Ba-ratonu, u Keniji. Nakon povratka u Etiopiju, u kojoj je slu-æio kao voa mladih i upraviteljske sluæbe, Molalign je dobiopoziv da doe sluæiti meu adventistima Etiopljanima koji æiveu Londonu.

Nakon nekog vremena adventisti Etiopljani koji æive uNorveπkoj pozvali su Molaligna da doe k njima u Oslo. Tre-nutno volontira kao evanelist laik u skupini od pedesetakljudi, a zarauje radeÊi u staraËkom domu.

Osim toga, Molalign ohrabruje adventiste Etiopljane kojisu Ëlanovi KrπÊanske adventistiËke crkve Bethel u Oslu te


æeli doseÊi otprilike 3.000 Etiopljana koji trenutno æive u Nor-veπkoj.

“Molite se za nas”, Molalign moli adventiste iz cijeloga svi-jeta: “Ova skupina treba vaπe molitve. Ja trebam vaπe moli-tve.”

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Misijski izazovi

u Norveæani se veÊinom vjerski izjaπnjavaju kao luterani (Ëak90%).

u Prema popisu iz 2016. godine, oko 14% stanovnika Norve-πke Ëine useljenici i njihova djeca.

u Norveπka dræavna sveuËiliπta besplatna su za studente izcijeloga svijeta.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


11. oæujka 2017.

Potreban im je BogHrvatska

Dok je kao dijete odrastala u dræavi koja je tada bila po-znata kao Jugoslavija, Maja nikada nije Ëula za Boga. Me-utim, jednoga dana Ëula je svoju baku i prabaku kako go-vore o Isusu.

“On je bio samo dobar Ëovjek”, rekla je Majina baka.“Ne”, odgovorila je prabaka. “Isus je bio Bog.”Ta rasprava je maloj Maji postala vrlo vaæna pa ju je pa-

æljivo sluπala. Kasnije je zakljuËila da je njezina prabaka upravu i da je Isus Bog.

©est godina kasnije Maja je otiπla u jedinu crkvu za kojuje Ëula, u KatoliËku crkvu, kako bi saznala viπe. Nakon πtoje prouËila crkvena uËenja i tradicije, krstila se.

Nedugo nakon toga, dok je pohaala πkolu u selu Ma-ruπevec, upoznala se s adventistima preko svojih suuËenikaadventista. Osim toga, profesori iz obliænje adventistiËke sred-nje πkole dolazili su u seosku πkolu odræavati nastavu iz en-gleskog jezika. Majini roditelji su na roditeljskom sastankusaznali o adventistiËkoj srednjoj πkoli i odluËili su upisatiMaju u tu πkolu.

Kad je navrπila Ëetrnaest godina, Maja je poËela pohaatiadventistiËku srednju πkolu u Maruπevcu.

“U KatoliËkoj crkvi nisam Ëitala Bibliju”, prisjeÊa se Maja.“Tijekom mise Ëitali smo samo dijelove iz poslanica i psala-ma. Meutim, u adventistiËkoj πkoli netko mi je dao Biblijui poËela sam je Ëitati. PoËela sam i pjevati u crkvenom sa-stavu svakog petka prilikom poËetka subote. »lanove tog sa-stava upoznala sam kad sam prvi put doπla na bogosluæje.Tada sam vidjela i kako se poËinje subota. Za mene je tobilo vrlo vaæno iskustvo.


Kad sam proËitala tekst u Izaiji 58,13, koji govori o svet-kovanju subote, razmiπljala sam o onome πto su adventistigovorili o suboti. ZakljuËila sam da adventisti sigurno imajupotpunu istinu jer je to πto sam proËitala bilo doista vaæno,a adventisti nisu lagali o tome.”

Maja je poËela ozbiljno prouËavati svoju Bibliju. Traæilaje sve biblijske retke o toËkama koje je smatrala vaænima.

“Psalmi su me nauËili kako se moliti”, kaæe Maja.“Stari zavjet je vrlo vaæan jer sam u njemu otkrila mnoga

ohrabrenja za svoj æivot. A Evanelja i poslanice iz Novogzavjeta uËe me kako æivjeti i kako se ponaπati prema ljudi-ma.”

Maja je poËela prouËavati i subotnjoπkolsku pouku. Pri-druæila se molitvenoj skupini i nakon nekog vremena za-kljuËila je da æeli postati adventistica.

“Biblija je postala udæbenik za moj æivot”, kaæe Majaozbiljno, “i upoznala sam je upravo ovdje — u adventistiËkojπkoli.”

Kad je netko upita o iskustvu u adventistiËkoj πkoli uMaruπevcu, Maja duboko udahne i kaæe: “Oh, nemam rijeËikojima bih ga opisala! Mislim da je Bog imao vrlo velik planza mene! Doπla sam u ovu πkolu i, πto je najvaænije, u njojsam upoznala Krista.” Ondje je upoznala i svojega suprugaDaniela.

Nakon πto je zavrπila πkolovanje u Maruπevcu, Maja jestudirala u »akovcu kako bi postala uËiteljica i profesoricahrvatskog jezika i knjiæevnosti. Nakon diplome dobila je po-ziv da ostane u »akovcu i radi ondje. Meutim, primila jepoziv i da se vrati u adventistiËku πkolu u Maruπevcu.

“Kad sam dobila poziv da doem natrag u Maruπevec”,prisjeÊa se Maja, “vjerovala sam da je to neπto vaæno. Molilasam se da prepoznam Boæju volju i osjetila sam da je tajpoziv bio Boæji poziv.”

To se dogodilo prije dvanaest godina, a Maja otad sluæi uMaruπevcu. Æivi na kampusu sa svojim suprugom Danielomi njihovim sinovima od dvije i Ëetiri godine.


“U πkoli njegujemo holistiËki pristup”, objaπnjava Maja.“Za mene je najvaæniji duhovni aspekt. PotiËemo i razvoj ka-raktera, kognitivnih sposobnosti, svijesti o zdravom æivljenjui praktiËne vjeπtine. Ipak, najvaænije je da uËenici upoznajuKrista. To je najvaænije za svaku osobu”, dodaje Maja.

Maja ponekad u uËenicama vidi sebe u njihovim go-dinama. “Potrebna im je ljubav. Potrebno im je razumijeva-nje. Potrebno im je poticanje i ohrabrenje. Potreban im jeBog. Baπ kao i meni”, kaæe.

Danas πkolu pohaa 230 uËenika. Kapaciteti su ispunje-ni do krajnosti, a veÊina uËenika nisu adventisti. “Postojimnogo viπe zainteresiranih uËenika, ali trenutno ih ne mo-æemo primiti”, objaπnjava Maja. “Potrebna nam je nova zgra-da.”

UËionice se trenutno nalaze u muπkom internatu. Dio nov-Ëanih sredstava prikupljenih u daru trinaeste subote ovogatromjeseËja iskoristit Êe se za gradnju novog internata zamladiÊe, pa Êe uËenici imati viπe prostora. Osim toga, grae-vina u kojoj se trenutno nalaze uËionice i internat u potpu-nosti Êe se koristiti kao πkola.

“Ova πkola je najveÊi misijski projekt u naπoj Jadranskojuniji”, kaæe Maja. “Potrebno nam je mnogo molitava. Svakegodine uËenici odabiru adventistiËko obrazovanje, iako nisuadventisti. Moramo se pripremiti za misioniranje tim uËeni-cima kroz svoje æivote, pouËavanje i sve ostalo. Oni ovdjeprouËavaju Bibliju, a neki se Ëak odluËe krstiti. Baπ poputmene prije dvadeset i tri godine.”


18. oæujka 2017.

Bog je na prvom mjestuHrvatska

Naum se morao zauzeti za svoju vjeru kad je imao teksedam godina. U bivπoj Jugoslaviji u πkolu je bilo obaveznodolaziti i subotom. Iako je bio mlad, Naum je bio odluËan inije æelio pohaati πkolu subotom. Nakon πto je izostao dvijesubote zaredom, ovaj se prvaπiÊ naπao pred posebnim povje-renstvom okupljenim da ga ispita.

Nakon πto je skupina od pet osoba uπla u uËionicu, svasu djeca mogla otiÊi — sva, osim Nauma. Dok je pred njimastajao sasvim sâm, ovaj se sedmogodiπnjak hrabro suoËio saπkolskim ravnateljem, dvojicom uËitelja i dvojicom policajacau uniformama. Jedan policajac bio je mjesni upravitelj tajnepolicije.

“Zaπto subotom ne dolaziπ na nastavu?” zapoËeli su is-pitivanje.

“Zato πto vjerujem u Boga i, prema Njegovoj Ëetvrtoj za-povijedi, subotom ne trebam biti u πkoli. Zato Êu svake subotebiti u crkvi, a ne u πkoli”, odgovorio je Naum.

“Izbacit Êemo te iz πkole i viπe se neÊeπ imati priliku ob-razovati!” bijesno je odgovorio Ëovjek koji ga je ispitivao.

Naum je brzo odgovorio: “Svejedno Êu biti u crkvi jer je umojem æivotu Bog na prvom mjestu.”

“Pa πto vi radite u tvojoj crkvi?” nastavili su ispitivaËi.“»itamo Bibliju, pjevamo pjesme i molimo se”, glasio je

Naumov odgovor.“Otpjevaj nam neku vaπu pjesmu!” zahtijevala je skupina

ispitivaËa.Naum im je otpjevao jednu himnu i pomolio se. U svojoj

jednostavnoj molitvi zahvalio je Gospodinu za prilike koje ima,


za zdravlje i za vlasti te Ga je zamolio da usmjeri ovo povje-renstvo da odluËi ispravno i iskreno.

Nakon molitve upitali su ga je li mu njegov otac rekao dasubotom ne ide na nastavu.

“On to nije uËinio”, iskreno je odgovorio Naum.Da je njegov odgovor glasio “Da”, njegov otac bi odmah

zavrπio u zatvoru. BuduÊi da je znao da bi njegovog sina uπkoli mogli ispitivati o tome, Naumov otac mu nikada nijerekao da ne odlazi u πkolu. Umjesto toga, subotom bi gajednostavno pozivao da poe u crkvu s obitelji, a odluka ho-Êe li poÊi bila je Naumova.

»lanovi povjerenstva nekoliko su trenutaka bili tihi. Zatimsu rekli: “Bit Êeπ obavijeπten o tome moæeπ li ostati u πkoliili ne.”

Naum je poæurio kuÊi kako bi svojim roditeljima ispriËaoπto se dogodilo. Oni nisu bili iznenaeni. “Znali su koju Êuodluku donijeti”, prisjeÊa se Naum.

Od povjerenstva nije doπla nikakva odluka niti obavijestpa je Naum nastavio pohaati nastavu svih dana, osim su-botom. Nakon πto je zavrπio osnovnu πkolu, Naum zbog svojeodluke da svetkuje subotu nije mogao nastaviti πkolovanje.Iz tog je razloga veÊ s petnaest godina poËeo raditi puno radnovrijeme s ocem na njihovom imanju.

Meutim, Bog je za Nauma imao druge planove. Naum sedobro sjeÊa dana kad je saznao da Êe se otvoriti adventis-tiËka srednja πkola i fakultet u njegovoj dræavi.

“Jedan brat doπao je u posjet mojoj crkvi i rekao nam otoj adventistiËkoj πkoli koja se trebala otvoriti. Bili smo odu-πevljeni!”

©kola u Maruπevcu otvorena je 1970. godine i pohaaloju je 45 uËenika. “Imati ovu πkolu bilo je poput Ëuda!” tvrdiNaum radosno.

“Bio sam u prvoj generaciji uËenika, mi smo je zvali‘eksperimentalna generacija’. Naπi profesori Ëitali su knjiguOdgoj autorice Ellen G. White, i obrazovanje koje smo dobilibilo je najbolje!”


BuduÊi da dræava πkolu tada joπ nije priznala, uËenici sumorali na kraju svake πkolske godine poloæiti svih sedamna-est predmeta u dræavnoj πkoli.

“Bilo je to doista naporno”, prisjeÊa se Naum, “ali na krajuËetvrtog razreda imali smo bolje ocjene od uËenika iz dræav-nih πkola! Otad se smatralo kako je naπa πkola najbolja.”

Nakon πto je maturirao, Naum se upisao na SveuËiliπte uZagrebu na kojem je studirao francuski i latinski jezik. Na-kon zavrπetka studija Naum je dobio dvije ponude za posao— jednu od komunistiËke vlade, koja mu je nudila vrlo tra-æeno politiËko mjesto s mnogim povlasticama, i drugu od πkoleu Maruπevcu, u kojoj je mogao biti profesor.

Tijekom razgovora s predstavnicima komunistiËke vlasti,Naum je rekao: “Vi znate da sam ja adventist. Svake suboteodlazim u crkvu. Zaπto ste mi ponudili ovo mjesto?”

“Zato πto trebamo iskrene ljude u politici — a takvi suvrlo rijetki!” glasio je zaËuujuÊi odgovor. “Trebamo ljude snaËelima!”

“Hvala vam”, rekao je Naum, “ali veÊ sam prihvatio posaou πkoli u Maruπevcu.”

Mnogo godina Naum je vjerno sluæio uËenicima u Maru-πevcu — ne samo uËeÊi ih francuski i latinski, veÊ i vjeËnimvrijednostima.

“Æelio sam da Gospodin i spasenje budu dva pojma kojaÊe moji uËenici prvo nauËiti. Nakon njih dolazi znanje pa pri-hvaÊanje æivotnih obaveza, odnosno ozbiljno shvaÊanje æivo-ta. U æivotu se ne igramo; vremena su ozbiljna”, zakljuËujeNaum.

Danas veÊina uËenika ne dolazi iz adventistiËkih obitelji,a neki Ëak dolaze i iz ateistiËkih domova, stoga Naum Maru-πevec vidi kao veliko misijsko polje.

“Postoji razlog zaπto bi naπa πkola trebala nastaviti svojedjelovanje i razvijati se”, dodaje Naum. “Iznimna prilika dasvjedoËimo o istini nalazi se upravo ovdje. Kako biste ikadamogli okupiti dvije stotine mladih osoba koje nisu adventisti


i pouËavati ih svemu o Bogu svake veËeri, svake subote isvakog dana?”

Hvala vam πto Êete svojim darovima poduprijeti misiju uMaruπevcu, u Hrvatskoj.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zanimljivosti

u Hrvatska konferencija dio je Jadranske unije konferencija,a osnovana je 1925. godine.

u Hrvatska ima 84 adventistiËke crkve i 2.796 vjernika.u AdventistiËki teoloπki fakultet koji se sada nalazi u Hrvat-

skoj osnovan je 1931. godine u Beogradu. Taj se fakultetselio na razne lokacije, a naposljetku je preseljen na kam-pus u Maruπevcu i sada pripada Jadranskoj uniji kon-ferencija.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


25. oæujka 2017.

Potrebna pomoÊProgram trinaeste subote

Stotine osoba u Dublinu u Irskoj odgovorile su blagona-klono na adventistiËku poruku, ali jedna crkvena zgrada nijedovoljno velika da ih sve primi.

Prva KrπÊanska adventistiËka crkva u Norveπkoj osnova-na je 1879. godine. Danas je spoj æivahne zajednice mladih istarijih, starosjedilaca i useljenika. Vrijeme je da se proπiri.

AdventistiËka πkola u Maruπevcu uspjeπno djeluje veÊ Ëe-trdeset i πest godina. Meutim, πkolske zgrade treba obnovi-ti.

Televizijski kanal Hope u Poljskoj od 2012. godine emitir-a sadræaje na engleskom jeziku s titlovima na poljskom. Po-trebni su im profesionalni programi na poljskom jeziku kojiÊe iznositi zdravstvene i biblijske sadræaje.

Svim ovim projektima moæete pomoÊi svojim velikoduπnimdarom trinaeste subote ovog tromjeseËja. Hvala vam!

Ako ste zainteresirani za dodatna iskustva, video prilogei druge zanimljivosti, posjetite naπu stranicu www.Adventist-Mission.Org.


Program

Uvodna pjesma: “Bog vodi me! — to pjevam sad”, KrπÊanskehimne, 188

Pozdrav: Voditelj subotnje πkole ili jedan od uËitelja

Molitva:

Program: “PrisjeÊati se iskustava; ponuditi pomoÊ”

Prikupljanje dara:

Zavrπna pjesma: Uzdaj se, o duπo, u Boga svog, KrπÊanskehimne, 190

Zavrπna molitva:

* * *

Sudionici: Dva pripovjedaËa

Pomagala: Zastave ili slike zastava Hrvatske, Irske, Nor-veπke i Poljske. Velika karta Europe ili svijeta s oznaËenimnabrojenim dræavama

PrisjeÊati se iskustava; ponuditi pomoÊ

PripovjedaË 1: Ovog tromjeseËja Ëuli smo divna iskustvao tome kako je Bog djelovao u æivotima ljudi diljem Tran-seuropske divizije.

PripovjedaË 2: U ovoj diviziji nalaze se: Alandski otoci,Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Danska, Estonija,Farski otoci, Finska, GrËka, Grenland, otok Guernsey, Maar-ska, Island, Irska, otok Man, otok Jersey, Latvija, Litva, CrnaGora, Nizozemska, Norveπka, Poljska, Srbija, Slovenija, otociSvalbard i Jan Mayen, ©vedska, Makedonija, Ujedinjeno Kra-ljevstvo i sjeverni dio Cipra.


PripovjedaË 1: Ovog tromjeseËja Ëuli smo iskustva ljudiiz Ëetiriju dræava koje Êe ovog tromjeseËja primiti darove tri-naeste subote. To su bile priËe iz Irske, Poljske, Norveπke iHrvatske.

PripovjedaË 2: Prisjetimo se priËa i prilika da se u ovimdræavama Transeuropske divizije neπto uËini.

PripovjedaË 1: U Dublinu, u Irskoj, upoznali smo Thedu,æenu koja se godinama borila s alkoholizmom i raskinutimvezama. Meutim, njezina majka se neprestano molila za nju.Bog je odgovorio na te molitve i Theda danas svjedoËi u Ad-ventistiËkom srediπtu utjecaja Cuisle u Dublinu, u kojem po-maæe osobama koje prolaze kroz sliËne æivotne probleme krozkoje je i ona prolazila.

PripovjedaË 2: U Irskoj smo upoznali i Tatianu, mladuæenu podrijetlom iz Moldavije, koja je proπla dug i teæak putdo Irske u kojoj je dobila status izbjeglice. ProlazeÊi kroz broj-ne Ëudesne okolnosti, Tatiana je upoznala jedan adventistiË-ki braËni par koji je na sva njezina pitanja odgovorio biblij-skim navodima. Tatiana i njezino troje djece danas su rado-sni jer su adventisti.

PripovjedaË 1: PriËa Elizabeth i njenog supruga Merche,koja nam je takoer doπla iz Irske, podsjeÊa nas da Bog Ëestokoristi razliËite metode kako bi dotaknuo ljude. U MerchinomsluËaju bila je to gotovo smrtonosna prometna nesreÊa. ZaElizabeth su to bili ljubav i prihvaÊanje Merchinih roditeljate evaneoski biblijski program i prouËavanje Biblije.

PripovjedaË 2: U gradu Dublinu postoji samo jedna cr-kvena zgrada u vlasniπtvu KrπÊanske adventistiËke crkve. Bu-duÊi da je posjeÊenost crkve narasla, iz ove majËinske crkveizrasle su najmanje tri nove crkvene zajednice. Te nove sku-pine sastaju se u iznajmljenim dvoranama u πkolama, hote-lima i sliËno.


PripovjedaË 1: Dio danaπnjih darova upotrijebit Êe se zaizgradnju nove crkvene zgrade u Dublinu. Ta Êe zgrada zasve nove vjernike biti trajan molitveni dom.

PripovjedaË 2: U jednom iskustvu saznali smo kako jeBog iskoristio πetnju parkom u jednom irskom gradu kakobi spojio tri Poljakinje. Ovaj susret pretvorio se u prouËava-nje Biblije, nadu i krπtenje.

PripovjedaË 1: Moæda se sjeÊate i iskustva o “idealnom”komunistiËkom gradu u Poljskoj nazvanom Nowa Huta. Bogje u tom gradu djelovao preko zdravstvenih predavanja itelevizijskog kanala Hope.

PripovjedaË 2: Upoznali smo i Mariana, slijepog Ëovjekaiz Poljske, koji je preko svoje supruge doπao do istine zakojom je tragao. Njegova supruga je naπla letak koji je na-javljivao prouËavanja iz Biblije. Danas je Marian vrlo aktivanvoa subotnje πkole koji prati subotnjoπkolski program nakanalu Hope i preporuËuje ga drugima.

PripovjedaË 1: VeÊ nekoliko godina kanal Hope u Polj-skoj djeluje u vrlo malenom prostoru smjeπtenom u zgradiPoljske unije u Varπavi. Poljskoj je doista potreban pravi stu-dio u kojemu Êe se pripremati i iz kojega Êe se emitirati pro-grami na poljskom jeziku kako bi se dosegnuo velik broj gle-datelja u Poljskoj, ali i brojni Poljaci diljem svijeta.

PripovjedaË 2: U prekrasnom glavnom gradu Norveπke,u Oslu, posjetili smo povijesnu KrπÊansku adventistiËku cr-kvu Bethel. Ta se crkva nalazi u srediπtu grada, a u povije-snoj zgradi osim crkve nekada su se nalazili i adventistiËkisanatorij, πkola i tiskara.

PripovjedaË 1: Danas se najveÊa adventistiËka zajednicau Norveπkoj i dalje okuplja u toj zgradi. Vjernici misionirajuNorveæanima te razliËitim skupinama useljenika.

PripovjedaË 2: Jedan od useljenika u Norveπkoj je Mo-lalign, koji je doπao iz Etiopije. Kao tinejdæer, Molalign je zbog


svoje vjere trpio teπka muËenja i godinama je bio u zatvoru.Danas æivi u Norveπkoj i jedan je od starjeπina crkve Bethel.

PripovjedaË 1: Dio darova ove subote pomoÊi Êe crkviBethel pri obnovi podrumskih prostorija u kojima je adven-tistiËka tiskara poËela s radom davne 1879. godine. BuduÊida je broj vjernika narastao, ovoj crkvi potreban je veÊi pro-stor za subotnju πkolu, predavanja i za aktivnosti mladih.

PripovjedaË 2: U bivπoj Jugoslaviji sva djeca morala supohaati nastavu subotom. Meutim, nisu se svi pokorili tojodluci. PrvaπiÊ Naum je predstavnicima komunistiËke vlastirekao da je u njegovom æivotu Bog na prvom mjestu te dasubotom neÊe dolaziti u πkolu.

PripovjedaË 1: Kasnije je bio jedan od prvih uËenika unovootvorenoj adventistiËkoj srednjoj πkoli u Maruπevcu.

PripovjedaË 2: Nakon zavrπetka studija vratio se u Maru-πevec i postao profesor mnogim uËenicima. Danas uËenici uMaruπevcu veÊinom nisu adventisti, a neki Ëak dolaze iz ate-istiËkih domova. Naum u Maruπevcu vidi velike moguÊnosti iveliko misijsko polje.

PripovjedaË 1: “Iznimna prilika da svjedoËimo o istini na-lazi se upravo ovdje. Kako biste ikada mogli okupiti dvije sto-tine mladih osoba koje nisu adventisti i pouËavati ih svemuo Bogu svake veËeri, svake subote i svakog dana?” kaæe Na-um.

PripovjedaË 2: ©koli u Maruπevcu trenutno su potrebnenove spavaonice i veÊi prostor za uËionice. Dio danaπnjeg darapomoÊi Êe da se izgrade nove spavaonice za djeËake. Na tajÊe se naËin osloboditi prostorije koje trenutno sluæe kao spa-vaonice kako bi se u njih mogle smjestiti uËionice.

PripovjedaË 1: Hvala vam πto Êete velikoduπnim darovi-ma pomoÊi ovim hitnim potrebama u Hrvatskoj, Norveπkoj,Poljskoj i Irskoj kako bi se u æivotima mnogih ljudi moglenastaviti dogaati velike stvari.


[Slijedi prikupljanje darova uz prikladnu glazbenu podlogu.]

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

BuduÊi projekti trinaeste subote

SljedeÊeg tromjeseËja upoznat Êemo Zapadnu Centralno-afriËku diviziju (WAD). Posebni projekti ukljuËuju:u viπenamjenski centar na SveuËiliπtu Babcock u Nigeriji;u izgradnju AdventistiËke πkole i akademije CentralnoafriË-

ke unije u Gabonu.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Izvori i pomagala

SljedeÊi izvori podataka i informacija mogu vam biti korisniprilikom pripreme za iznoπenje Vijesti iz svijeta tijekom pro-grama subotnje πkole.

Kako biste saznali viπe informacija o kulturi i povijestieuropskih dræava o kojima govorimo ovog tromjeseËja, posje-tite mjesnu knjiænicu ili putniËku agenciju, a moæete i posje-titi priloæene web-stranice.

Irskawww.nationsonline.org/oneworld/ireland.htmwww.eupedia.com/ireland/trivia.shtmlwww.escapehere.com/destination/11-cool-facts-you-didnt-

knowabout-dublin-ireland/

Poljskago-poland.pl/10-things-you-should-know-about-polandwww.poland.travel/en/about-polandwww.slavorum.org/25-facts-about-poland-that-you-didnt-

know/


Norveπkawww.visitnorway.com/about/http://fjordtravel.no/about/norway/www.studyinnorway.no/Living-in-Norway/About-Norway

Hrvatskawww.lonelyplanet.com/croatiawww.visit-croatia.co.ukwww.slavorum.org/25-facts-about-croatia-that-you-didnt-

know/

Moæda vam mogu pomoÊi i web-stranice Transeuropskedivizije i pripadajuÊih konferencija, unija i misija:

Transeuropska divizija: ted.adventist.orgJadranska unija konferencija: http://adventisti.hrNorveπka unija konferencija: www.adventist.noPoljska unija konferencija: www.advent.plBritanska unija konferencija: adventist.org.ukIrska misija: http://adventist.ie/homeAdventistiËko teoloπko visoko uËiliπte u Maruπevcu: http:/

/atvu.orgKanal Hope Poljska: www.hopetv.org/watch/poland/

Besplatne video sadræaje u okviru Vijesti iz svijeta moæetepotraæiti i skinuti s interneta na stranici https://am.adven-tistmission.org/mission-spotlight (na engleskom jeziku) ili nahttp://adventisti.hr/vijesti-iz-misije/ (na hrvatskom jeziku).


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vaπi darovi na djelu

Vaπ dar prikupljen trinaeste subote 2013. godine pomogaoje da se obnovi Moor Close — povijesna æenska spavaonicana koledæu Newbold; osnuju centri obuke za evangeliziranjeu Ateni u GrËkoj te u Makedoniji; osmisle biblijske 3-D izloæbeu Irskoj; i osnuju mnoge razigrane crkve diljem divizije. Hvalavam na velikoduπnom davanju i podrπci Transeuropskojdiviziji!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Kazalo

Dragi voditelju subotnje πkole ............................................. 3

IrskaZlato u njihovim srcima ....................................................... 5Tatianina priËa ...................................................................... 9MoÊ primjera ....................................................................... 13

Poljska©etnja parkom..................................................................... 16Novi svijet............................................................................ 20Slijepa nada ........................................................................ 24

NorveπkaZabrinut zbog prostora ....................................................... 28Od ateista do adventista .................................................... 32Vjeran unatoË muËenju ...................................................... 36

HrvatskaPotreban im je Bog ............................................................. 40Bog je na prvom mjestu .................................................... 43

IzvoriProgram trinaeste subote ................................................... 46BuduÊi projekti trinaeste subote ....................................... 52Izvori i pomagala ................................................................ 52Vaπi darovi na djelu ........................................................... 54


www.AdventistMission.orgwww.adventisti.hr

www.znaci-vremena.com

Njiva je svijet

“ProlazeÊi uz Galilejsko more, ugleda dva brata,©imuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacajumreæu u more; bijahu ribari. I kaæe im: ‘Hajdete zamnom, uËinit Êu vas ribarima ljudi!’ Oni brzo ostavemreæe i pou za njim. Poπavπi odande, ugleda drugadva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u laisu sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreæe. Pozva injih. Oni brzo ostave lau i oca te pou za njim.” (Ma-tej 4,18-22)

Documents

VIJESTI IZ SVIJETA - Adventisti Hrvatska...VIJESTI IZ SVIJETA (1/2017) ¥ 3 Dragi voditelju subotnje πkole, Ovog tromjeseŁja predstavit æemo vam Transeuropsku diviziju (TED). U