Gospodar svijeta

  • View
    3.058

  • Download
    710

Embed Size (px)

Text of Gospodar svijeta

  • GOSPODAR SVIJETA

    Robert Hugh Benson Roman

    Naslov izvornika: Robert Hugh Benson, Lord of thc World

  • Predgovor

    Roman o posljednjim vremenima Gospodar svijeta engleskoga autora Roberta Hugha Bensona jedno je od najpoznatijih apokaliptinih dijela u modernoj knjievnosti. Prvi put objavljen daleke 1907. odmah je izazvao, kao to je autor i predvidio, estoke polemike u javnosti koje su na kraju uinile Bensona jednim od najzanimljivijih likova suvremene engleske knjievnosti o kojemu se mnogo raspravljalo.

    Svojim proroanskim perom Benson nas vodi u svijet u kojemu je ovjek dosegao krajnje granice materijalnoga i intelektualnog napretka, gdje je sve mehanizirano i programirano za ostvarenje jedinoga velikog plana: trijumfa humanitarizma nad svakim drutvenim i religijskim oblikom. Piui ovaj roman prije gotovo stotinu godina i smjestivi ga u 21. stoljee Benson je sa zapanjujuom tonou predvidio procese koji e se odvijati u naemu dobu poput ukidanja monarhija, ujedinjenja Europe, uspostave novoga svjetskog poretka, ozakonjenja eutanazije, medijskih manipulacija itd. Takoer na tehnikom podruju Benson je iskazao svoj proroanski duh predvidjevi masovnu uporabu letjelica, umjetne materijale, genetski modificiranu hranu, podzemni promet, klimatizacijske ureaje, uline elektronske oglasne displeje itd.

    Upravo u ovakvu futuristiku i maglovitu krajoliku kreu se, dobro iznijansirani, Bensonovi likovi, ivo i znalaki opisani: Oliver Brand, politiar, teoretiar novoga sustava za kojega je ovjek jedini bog i gospodar stvari; Mabel, lijepa Oliverova druica koja poinje nazirati mranu stranu novoga poretka; Julian Felsenburgh, ovjek koji ne samo da Bogu osporava gospodstvo nad svijetom, nego to gospodstvo eli za sebe; Percy Franklin, sveenik koji vodi snanu nutarnju borbu u kojoj se njegova vjera koleba da bi se potom nanovo utvrdila, ivlja i istinskija. Kroz ivote tih protagonista odvija se drama kraja povijesti, drama konana sukoba dobra i zla.

    Gospodar svijeta je, poevi od 1915. godine, u vie navrata objavljivan na hrvatskomu jeziku zadobivi status jednoga od najitanijih romana kranskoga nadahnua. Meutim, sva dosadanja hrvatska izdanja ovoga romana bila su znatno skraena u odnosu na izvornik te su tako izgubila na autentinosti, ivosti i jasnoi. Stoga smo se odluili za potpuno nov, suvremen i cjelovit prijevod izvornika tako da knjiga koju drite u

  • rukama predstavlja prvo cjelovito izdanje na hrvatskomu jeziku ovoga, po mnogima, najproroanskijeg djela u svjetskoj knjievnosti.

    P. B.

  • Prolog

    "Samo trenutak da se saberem", rekao je starac nagnuvi se natrag. Percy se promekoljio u stolici i ekao, naslonivi bradu na ruku. Soba u kojoj su sjedila trojica mukaraca bila je vrlo tiha, namjetena

    po najistananijemu ukusu toga doba. Nije imala ni prozora ni vrata jer je bilo prolo ve ezdeset godina otkako su ljudi - shvativi kako prostor nije ogranien samo na zemljinu povrinu - poeli graditi mnoge nastambe pod zemljom. Kua staroga gospodina Templetona bila je kojih dvanaestak metara ispod razine obale rijeke Temze, smjetena na prilino zgodnu mjestu jer mu je valjalo prijei svega stotinjak metara do sredinjega kolodvora, a neto vie od etvrt kilometra do uzletita kod Blackfriarsa. No, budui da je imao ve vie od devedeset godina, rijetko je izlazio iz kue.

    Soba je, pak, bila prekrivena blagom zelenom glazurom od ada, prema preporuci Ministarstva zdravstva, te preplavljena umjetnom sunevom svjetlou to ju je prije etrdeset godina bio otkrio veliki Reuter. Imala je ton proljetnoga drvea, a poseban ureaj zraio je i grijao prostoriju odravajui stalnu temperaturu od tono 18 stupnjeva celzijusa.

    Gospodin Templeton bio je jednostavan ovjek te se zadovoljavao ivotom kakav je prije njega ivio njegov otac. I pokustvo je po izradbi i dizajnu bilo pomalo staromodno, no svejedno u skladu s vladajuim standardima, izraeno od metala prekrivena posebnom glazurom koja je podsjeala na mahagonij i bila neunitiva i ugodna na dodir. Nekoliko se dobro popunjenih polica za knjige protezalo s obje strane elektrina kamina na bronanu postolju pred kojim su trojica mukaraca sjedila. U udaljenim su se kutovima nalazila hidraulina dizala otkrivajui ulaze: jedan u spavau sobu, a drugi u hodnik petnaestak metara vie, koji je izlazio na obalu.

    Otac Percy Franklin, stariji izmeu dvojice nazonih sveenika, bio je prilino naoit mukarac od najvie trideset i pet godina, no potpuno sijede kose. Njegove su sive oi, smjetene ispod izrazito tamnih obrva, nekako posebno svijetlile, gotovo arile, ali su zato istaknut nos i brada te iznimna odlunost njegovih ustiju promatrau otkrivali snagu njegove volje. Bio je od onih ljudi od kojih se teko odvraa pogled.

    Meutim, otac Francis, koji je sjedio na uspravnoj stolici na drugoj strani ognjita, bio je neupadljiva izgleda: iako su njegove smee oci bile

  • ugodne i suutne, lice mu nije odavalo odlunost; kutovi su njegovih usana, kao i istaknuto sputeni kapci, ak otkrivali izvjesnu melankolinost svojstvenu enama.

    Gospodin Templeton bio je obian starac, snana naborana lica, svjee obrijana poput ostalih, te se trenutno odmarao na svojim vodenim jastucima, pokrivaa prebaena preko nogu.

    Napokon prekine tiinu, pogledavi prvo u Percyja, sa svoje lijeve strane.

    "Pa", rekao je, "nije jednostavno prisjetiti se svih tih dogaaja, ali evo kako ih ja doivljavam.

    U Engleskoj je parlamentarni ivot prvi put bio ozbiljno uzdrman laburistikim Parlamentom 1917. godine. To nam je pokazalo kako je duboko herveizam prodro u itavo drutveno ozraje. I prije je bilo socijalista, ali nitko nije bio poput Gustavea Hervea u njegovoj starosti - barem ne njegove snage. On je - kao to ste moda itali - nauavao posvemanji materijalizam i socijalizam dotjerane do svojih loginih konzekvenca. Domoljublje je, prema njegovim rijeima, bilo zaostavtina barbarizma, dok su tjelesni ui ci predstavljali jedino sigurno dobro. Dakako da su mu se svi smijali. Reeno je kako bez vjere ne moe biti odgovarajuega motiva meu masama za makar i najjednostavniji drutveni poredak. No, inilo se kako je ipak bio u pravu. Nakon pada francuske Crkve poetkom stoljea te masakra iz 1914. buroazija se primirila kako bi izvrila reorganizaciju. Taj je iznimni pokret, dakle, zapoeo iskreno, poduprijet od srednjih slojeva, bez domoljublja, bez klasnih razlika te praktino bez vojske. Razumljivo da su svime upravljali slobodni zidari. To se proirilo na Njemaku, gdje je utjecaj Karla Marxa ve..."

    "Da, gospodine," obazrivo se ubacio Percy, "ali to je bilo s Engleskom, ako nemate nita protiv..."

    "A da, Engleska. Pa, godine 1917. Laburistika stranka je preuzela vodstvo te je komunizam doista zapoeo. Bilo je to puno prije no to dosee moje pamenje, dakako, ali mi je otac spominjao poetke upravo tada. udno je jedino to to se stvari nisu bre razvijale, no pretpostavljam kako je bilo ostalo jo prilino konzervativnoga kvasca. Nadalje, stoljea su openito pretjecala sporije od oekivanoga, napose nakon ustra poetka. No, to je bio poetak novoga poretka. Komunisti otada nikada nisu pretrpjeli ozbiljniju krizu, osim jedne manje 225. godine. Times je prestao izlaziti te je Blenkin utemeljio Novi narod. No - zauujue

    Gornji je dom odolijevao sve do 1935. Godine 1939. dokinuta je dravna Anglikanska crkva."

  • "Kakve su bile vjerske posljedice toga?" brzo je upitao Percy kada je starac zastao i blago se nakaljao, podiui svoj inhalator. Sveeniku je bilo stalo do toga da se dri teme.

    "Dokidanje Anglikanske dravne crkve bilo je vie posljedica gubitka religioznosti nego njegov uzrok. Vidite, ritualisti su se - kako su nazivali one meu anglikancima koji su pristajali uz dogmu i kult - najprije oajniki pokuali infiltrirati u laburistiki zamah. Poslije toga, nakon to je na Sinodi Anglikanske crkve 1919. godine odbaeno Nicejsko vjerovanje zajedniko svim kranima, ritualisti su pristupili Katolikoj Crkvi. Oni su bili jedini meu anglikancima koji su doista sauvali istinski religiozni ar. Moda se jedini znaajniji uinak dokidanja dravne Crkve sastojao u tome to se dravna Crkva pretopila u slobodnu Crkvu koja se temeljila iskljuivo na neodreenoj sentimentalnoj pripadnosti. Njemaka biblijska kritika je u to vrijeme definitivno sruila autoritet Biblije kao objavljene knjige meu svima koji nisu istinski odani katolicizmu. Ve poetkom stoljea Kristova boanska narav ostala je tek mrtvo slovo na papiru za veinu protestanata. Jo prije toga pojavio se onaj udan pokret meu sveenicima slobodne Crkve kada su oni, slijedei kulturnu plimu toga doba, masovno naputali sveenitvo. Neobino jc u povijesti toga vremena itati kako ih se zbog toga slavilo kao neovisne mislioce, a ustvari su bili robovi vladajucega mentaliteta...

    O emu sam ono govorio?... Ah, da! Svi ti dogaaji su nama pripravljali teren pa je Katolika Crkva neko vrijeme iznimno napredovala - iznimno, razumije se, s obzirom na okolnosti jer ne smijete zaboraviti kako su se stvari tada bitno razlikovale negoli kakvih dvadeset, pa ak i deset godina prije toga. Naime, grubo govorei, zapoelo je odvajanje ovaca od jaraca. Svi religiozni ljudi su se pridruili katolicizmu i potovali su dostojanstvo ljudske osobe dok su ostali u potpunosti odbacivali nadnaravno te su svi do jednoga pristali uz materijalizam i komunizam. No, mi smo napredovali jer smo raspolagali nekolicinom iznimnih ljudi - primjerice filozofom Delaneyjem, dobrotvorima McArthurom i Largentom, i tako dalje. Uistinu se inilo kako su Delaney i njegovi uenici kadri sve nositi. Sjeate li se njegove Analogije? O, da, nalazi se u svim udbenicima...

    Potom, po odravanju Vatikanskoga sabora - sazvana u 19. stoljeu, a nikada rasputena - dolo je do velika otpada od Crkve zbog saborskih zakljuaka. Svijet je to nazvao 'egzodusom intelektualaca'..."

    "Bila je to posljedica zakljuaka o tumaenju Svetoga pisma", ukljuio se mlai