Islamska zajednica u BiHUniverzitet u Sarajevu

Fakultet islamskih naukaPostdiplomski studij

ULOGA I FUNKCIJA DŽAMIJE

Istraživački rad

Radna grupa: Mentor: Hafizović Muhamed prof. dr. Senadin Lavić Jusić MuamerHalilović SalihMešić Mevludin Botonjić Sabahudin

Sarajevo, April 2008.

Sadržaj

Uvod ......................................................... 3

Džamija (jezičko značenje) ......................................................... 5

Uloga džamije u doba Poslanika a.s. ......................................................... 6

Džamija kao duhovno središte ......................................................... 7

Odvajanje funkcija džamije ......................................................... 8

Džamijski obredi ......................................................... 8

Doprinos imama funkciji džamije ......................................................... 12

Džamija kao značajan medij u društvu ......................................................... 13

Džamija i mekteb ......................................................... 14

Mogučnosti za uspostavu „novog mekteba“ ......................................................... 16

Medžlis Islamske zajednice Sarajevo ......................................................... 19

Zaključak ......................................................... 24

Literatura ......................................................... 26

2

Uvod

Tema ovog istraživačkog rada jeste uloga i funkcija džamije. Džamija je okosnica

islamskog vjerskog života. Funkcije džamije su mnogobrojne. Mnoge od njih su se vremenom

odvojile od džamije i poprimile karakter samostalnih i neovisnih ustanova i institucija. Pored

toga veliki broj tih funkcija ostao je vezan uz džamiju i skoro da je neodvojiv od nje. U ovom

istraživačkom radu mi ćemo se dotaknuti nekih njenih najznačajnijih uloga i funkcija u

društvu. Razlog zbog kojeg smo se odlučili za ovu temu istraživanja jeste to što smo uključeni

u rad mekteba i džamija i vjerujemo da se mogućnosti i potencijali džamija i mekteba

nedovoljno iskorištavaju.

Definiranjem predmeta istraživanja pokušali smo provjeriti da li su svi potencijali,

mogućnosti i funkcije džamije u potpunosti iskorišteni u današnjem vremenu kod Bošnjaka u

BiH.

Kao zavisne varijable uzeli smo opremljenost džamija i mekteba, uključenost djece u

mekteb, sudjelovanje omladine i odraslih u džamijskim aktivnostima, spremnost i predanost

imama u obavljanju njihovih dužnosti te raznovrsnost sadržaja koje nudi džamija.

Naša hipoteza jeste da mogućnosti i potencijali džamije i mekteba nisu u potpunosti

iskorišteni u današnjem vremenu kao i to da imami nisu dovoljno zainteresirani za dodatne

aktivnosti i sadržaje kako bi ljude, posebno omladinu, motivisali na češći dolazak u džamiju.

Cilj i zadatak je bio da uočimo te probleme i da nađemo rješenja da se ti problemi

uklone. To smo pokušali tako što smo se na početku ovog rada objasnili jezičko značenje

samog izraza džamija i osnovne obrede koji se obavljaju u njoj. Zatim smo objasnili kakva je

uloga džamije bila u vrijeme Poslanika a.s. i šta se to tokom minulog vremena promjenilo po

pitanju funkcija vezanih za džamiju.

Glavni zadatak je bio referiranje na klasičnu islamsku literaturu koja govori o ulozi i

značaju džamije, anketiranje, intervjuisanje i posmatranje populacije i uzoraka istraživanja

tako da glavni dio našega rada jeste teoretska analiza dobivenih podataka.

3

Uzorak našeg istraživanja jesu 28 imama na području Medžlisa Tuzla, zatim četiri

mekteba i dva razreda osnovne škole na području općine Gradačac i dva džemata (60

ispitanika) u Medžlisu Sarajevo.

4

Džamija (jezičko značenje)

Riječ „džamija“ je arapskog porijekla, a u bosanskom jeziku označava vjerski (islamski)

objekat u kome se okupljaju vjernici radi zajedničkog obavljanja namaza (salata), ili povodom

nekihh drugih aktivnosti. U bosanskom jeziku, tj. u rječniku muslimana BiH, džamija je

nezamisliva bez munare, pa se svaki vjerski (islamski) objekat bez munare naziva mesdžidom

ili mektebom. Stoga svi ti nazivi u jezičkoj upotrebi Bošnjaka određuju mjesto za namaz.

Pošto su ti pojmovi arapskog porijekla, potrebno je dati pojašnjenje za svaki od njih

pojedinačno, u izvornom arapskom jeziku:

a) Džamija: korijen ove riječi je “džemea”, a u sebi nosi značenje skupa, zajednice,

društva, udruženja, grupa ili tome slično, tako da njen korijen u arapskom jeziku daje

bogatu lepezu značenja među kojima je i to da se u arapskom jeziku i univerzitet naziva

džamijom. Iz istog korijena je i riječ “džemat”, što označava skupinu vjernika.

b) Mesdžid: korijen ove riječi je „sedžede“, a znači mjesto gdje se čini sedžda, tj. spuštanje

čela i nosa na zemlju za vrijeme namaza. Na taj način mesdžid postaje svaki objekat,

prostor, soba ili drugi lokalitet gdje vjernici obavljaju namaz.

U jednom od hadisa (izreka Muhameda s.a.v.s.) kaže se da je on, Muhamed s.a.v.s.

odlikovan između odtalih Allahovih poslanika i po tome što mu je Allah dž.š. cijelu zemlju

učinio ćistom, te se zato molitve mogu obavljati i na livadi, šumi, poljima i drugim ćistim

dijelovima zemljine površine.

Na taj način saznajemo da se džemat (skup) može formirati čak i prije izgradnje objekte za

obavljanje namaza. U arapskoj islamskoj literaturi izraz „mesdžid“ je u široj upotrebi u

odnosu na druge izraze, te svi takve objekti (dakle, sa i bez munare) nose u sebi značenje

glavnog objekta u vjerskom životu muslimana.

Zanimiljivo je reći i to da se u Kur’anu uopšte ne spominje riječ džamija (u smislu

vjerskog objekta) nego da se, u tom smislu, uvijek upotrebljava riječ mesdžid.

c) Mekteb (mejtef): korijen ove riječi je „ketebe“ što znači pisati, te to ovako označava

mjesto gdje se nešto piše, čita, uči ili podučava. On je vrlo čest sinonim u bosanskom

jeziku riječju mesdžid. Međutim, u savremenom arapskom jeziku ova riječ znači biro,

ured, kancelarija i tome slično.

5

Nakon svih ovih jezičkih određenja za pomenute pojmove u daljem tekstu ćemo koristiti

uobičajeni bosanski izraz džamija koji podrazumijeva ulogu sva tri spomenuta izraza.

Uloga džamije u doba Poslanika, a. s.

Nimalo nije bilo slučajno da gradnja džamije bude prvi korak koji je Poslanik, a. s., učinio

po dolasku u Medinu. Bio je to očigledan i jasan pokazatelj da je mesdžid najvažniji faktor u

izgradnji i uspostavljanju jakog islamskog društva. To je, zapravo, kamen temeljac za

izgradnju, kako pojedinca tako i društva. To je čvrsta i neraskidiva veza koja neprekidno i

permanentno povezuje vjernike u ideološkom, kulturnom i civilizacijskom pogledu, kroz

druženja, sticanja znanja, mjesto informisanja vjernika o aktuelnom stanju zajednice, kao i

mjesto za prakticiranje i doživljavanje raznih vrsta ibadeta.

Poslanikova, a. s. džamija nije bila mjesto isključivo za ibadet, već prostor kroz koji se

odvijao cjelokupan život muslimana sa svim njegovim sadržajima, vjerskim, društvenim,

kulturnim, političkim, ekonomskim i dr. Poslanikov, a. s., mesdžid bio je centar koji je nudio

znanje i djelo, teoriju i praksu, tu se vršilo čišćenje duše i tijela, tu su se određivali ciljevi

ummeta i odabiralo se najadekvatnije sredstvo za njegovu realizaciju. Tu su se jasno

raspoznavala prava i obaveze, poklanjala se pažnja odgajanju duša i jačanja vjernika.

Poslanikova, a. s., džamija bila je institucija, državna ustanova, stjecište građana, gdje je

nezaposleni nalazio posao, neuki nalazio znanje, tu se iskorjenjivalo siromaštvo, dobijali

savjeti, tu se liječile organske i neorganske bolesti, razmjenjivala razna iskustva, tu su građani

dobijali potrebne informacije i to kroz obligatne obrede kakav je džuma namaz, dakle, bili su

obavezni doći po informaciju, morali su biti informisani! Nadalje, tu su dočekivane razne

delegacije, tu su se donosili strateški planovi, pripremalo za odbranu interesa zajednice. Bio je

to institut praktičnog odgoja, teren za praktičnu primjenu teorijskih i humanih principa vjere.1

Ima li impresivnijeg prizora od Poslanikove, a. s., džamije u čijem je okrilju našao smiraj i

slobodu Suhejb – Vizantinac, Selman – Perzijanac, Bilal – Abesinac i drugi? Koje je to krilo

bilo toplije da bi u njemu našli mira, sigurnosti i slobode dva medinska zaraćena plemena

Ews i Hazredž i ugasili svoju mržnju i netrpeljivost i postali istinska braća?! Šta je to tako

1 www.Sadrvan.com; Društveno odgojna uloga džamije i nemarnost muslimana, 30. 03. 2008.

6

čvrsto povezalo Muhadžire i Ensarije, da su više voljeli jedni drugima nego sami sebi?

„Odricali su se u korist drugih iako su i sami bili ugroženi“! (Al-Hašr, 9.). To je džamijski

odgoj na principima islama.2

Zato, nije iznenađujuće da su džamije zauzimale ogromno društveno i duhovno mjesto u

životima muslimana. Džamija ujedinjuje njih i njihove ciljeve. Džamija prefinjuje njihove

duše i pobuđuje njihove misli i srca. Ona rješava njihove probleme. Pokazuje njihovu snagu i

kohezivnost.3

Džamija kao duhovno središte

Od vremena Poslanika, a. s., pa do danas džamija je imala veoma bitnu ulogu u životu

muslimana. Kako smo već naveli, u samim počecima islama, džamija je bila srž, duša, centar

svih segmenata života. Međutim, vremenom je džamija polako gubila svoj širi značaj.

Odvajanjem različitih nivoa vlasti u doba prve četvorice halifa, i kulturni, vjerski i politički

život džamije se razdvaja. Uvođenjem parlamenata u državne sisteme, konačno se ovaj

šaroliki i bogat život džamije rasparčao. Ipak, značajno je spomenuti da džamija, uprkos svim

nedaćama i problemima sa kojima su se muslimani susretali tokom historije, nije izgubila svoj

bitan značaj – ostala je centar duhovnog središta.

Džamija je održala segment obredoslovlja, jer su ljudi oduvijek imali potrebu za Bogom.

Ljudska svijest o stalnoj Božijoj sveprisutnosti je činjenica koja je danas izrazito primjetna.

Današnji čovjek, u jeku trke za materijalizmom, treba džamiju doživljavati kao najjači poticaj

za svijest o Bogu. U biću Bošnjaka džamija ima značaj permanentnog okupljanja i

povezivanja, jedinstva i potpomaganja u problemima, jer je duboko uvjeren da bez džamije

kao Božije kuće, čovjek postaje izgubljen.

2 www.Sadrvan.com; Ibid, 30. 03. 2008.3 www.Islaam.com; The Importance of the Mosque in Islam, 28. 03. 2008.

7

Odvajanje funkcija džamije

Posmatrajući historijske tokove islama i uloge džamije, primjetićemo da su među

generacijama muslimana postojali različiti pristupi izučavanju historije islama i o značaju

džamije. U želji da poprave situaciju, muslimani su imali različita mišljenja. Tradicionalisti su

zahtijevali povratak izvorima vjere u cilju očuvanja temeljnih vrijednosti islama i džamije.

Revivalisti su smatrali da se muslimani moraju aktivnije uključiti u savremene tokove života,

na način da se ponude nova rješenja donesena razumom. Imajući u vidu ove činjenice,

društveni, politički, kulturni i ekonomski segment džamije se izdvajaju iz nje. Džamije

postaju mjesta za obavljanje obreda, mjesto čiste duhovnosti i povezanosti s Bogom.

Posljednjih nekoliko stoljeća, tačnije od dolaska Turaka na područje Bosne, zajedno sa

dolaskom islama, pravljene su džamije kao objekti u kojima se prakticirala vjera. Uz džamije

su pravljeni prateći objekti, biblioteke, medrese. Ali je očito, da džamija zadržava samo onaj

segment koji se tiče obreda. Sve ostale funkcije džamije, kao iz doba Poslanika, a. s., su

odvojene od džamije. Ta praksa se održala i do danas, uz pojedine izuzetke, gdje džamije u

većim mjestima imaju više funkcija uz dodatak islamskog centra.

Džamijski obredi

Po islamskom učenju čovjek je i dualističko i socijalno živo biće. Dualističko je po

tome što se sastoji od tijela i duše. Uzvišeni Allah kaže: “Stvorio sam čovjeka u najljepšem

obliku.”4 Također, u tom smislu kaže da je čovjek stvoren od zemlje, kome je zatim On

udahnuo od Sebe dušu”5, a čime ga je odlikovao iznad ostalih stvorenja.

Čovjek je i socijalno biće, jer samo kao član zajednice može dobiti na vrijednosti. Zato je

institucija džamije i džemata osnova za pravilan i zdrav razvoj islamskog društva. Džematlije

pripadaju određenoj džamiji i upučeni su jedni na druge u svim segmentima zajedničkog im

života. Cijelim nizom propisa islam je posvetio posebnu pažnju podizanju svijesti pojedinca u

zajednici, svijesti o ljubavi prema braći muslimanima, kao i humanizmu prema svim drugim

4 Kur'an, poglavlje At-Tin, 45 Kur'an, poglavlje Al-Hidžr, 29

8

ljudima i bićima. U kombinaciji dualističkog i socijalnog čovjeka islam zahtijeva ravnotežu

duha i tijela, jer takav sklad omogučava napredak i u duhovnom i u materijalnom pogledu,

kako pojedinaca, tako i društva u cjelini. Svaki poremečaj ravnoteže odražava se na život i

zdravlje, opet i pojednica i zajednice.

Džamija sa aktivnim imamom i džematlijama pruža velike mogućnosti u razvoju i

napretku društva, kako na duhovnom, tako i u materijalnom pogledu. Ona je još uvijek

centralno mjesto svakodnevnog muslimanskog života oličenog u zajedničkim namazima,

vjerskoj pouci i druženju općenito.

Uloga džamije nije ista kao nekad i sad. Mnogo toga se promjenilo od vremena

Poslanika Muhameda a.s. ali određena uloga džamije kao i pojedini obredi i dalje su ostali

nepromjenjeni i strogo vezani za džamiju. Neki od tih obreda vežu se još od prvih dana islama

i prve džamije u Medini i kao takvi imaju uporište u Kur'anu i sunetu, ali i neki su s

vremenom nastajali i do dana današnjeg ostali neizostavni dio džamijskih obreda pogotovo

kod nas u Bosni i Hercegovini.

Kada su u pitanju obredi koje je Kur'an i sunet naredio ili preporućio muslimanima da

obavljaju u džamiji jesu namazi u džematu. Prije svega to su svakodnevni namazi kojih ima

pet, ali i pored njih tu su još i džuma namaz, zatim dva bajrama, teravih namaz, dženaza

namaz te razne nafile namazi.

1. Namaz je posebna vrsta ibadeta. Kao takav, namaz je stub, temelj i osnova islama. To

je prvi farz (stroga obaveza), posle očitavanja Allahove dž.š. jednoče i priznavanje

Muhammeda a.s. kao Allahovog poslanika. Namaz su klanjali svi Božiji poslanici od

Adema do Muhammeda a.s.. Svrha namaza je da nas duhovno približi Allahu i da u

našoj svijesti oživljava i jača misao o Njemu. Vjernik se pomoću namaza uzdiže

svome Gospodaru, pa Ga spominje, moli i doziva.

Kaže Uzvišeni Allah:

"Ja sam uistinu Allah, drugog boga, osim Mene nema; zato se samo Meni klanjaj i namaz obavljaj - da bi ti uvijek na umu bio."6

6 Kur'an, poglavlje Taha, 14

9

Dnevnih namaza ima pet i svaki obavljen u džematu ima određenu vrijednost i nagradu. Prvi

muslimani su posebno pazili i vodili računa da pet dnevnih namaza obavljaju u džematu u

džamijama. Kod nas u Bosni i Hercegovini pet dnevnih namaza su neizostavni dio džamijskih

obreda. U mnogim džamijama se obavlja svih pet dnevnih namaza, ali na žalost ima i džamija

u kojima se obavljaju samo dva ili tri dnevna namaza. Ima čak i džamija u kojima se nikako

ne obavljaju dnevni namazi, samo džume ili bajram namazi kao i teravih namaz u vrijeme

ramazana.

2. Džuma – sedmični namaz. Imami se trude da u džamijama objasne važnost naredbi i

zabrana koje je Zakonodavac uspostavio. Džamije u kojima su imami kvalitetni,

postižu izuzetne uspjehe u tom pogledu, pa se često može čuti kako je imam održao

veoma dobru hutbu (predavanje petkom prije klanjanja džume namaza) da se poslije to

i prepričava. Sedmični namazi odlikuju se i prisustvom većeg broja vjernika -

džematlija u odnosu na brojnost džemata na dnevnim namazima. U takvim prilikama

imam, svojom sposobnošću, ukazuje na stalnu potrebu očuvanja i jačanja svoga imana

i vjere i ubjeđenja, čime se postiže veće duhovno zadovoljstvo.

3. Bajram-namazi – Dva su bajram-namaza u godini i tada su naše džamije

najposjećenije. Imami treba to da iskoriste kao dobru priliku kako bi što više rekli, jer

tu su i oni posjetioci koji dođu dva puta godišnje što je prema našim saznanjima

nerazjašnjen fenomen budući da je prisustvo na bajramima i do deset puta veće.

4. Dženaza-namaz; Klanjati dženazu-namaz umrloj osobi je obavezujuća dužnost 'farzi

kifaje' za muslimana. Kod nas je dugo vremena uobičajeno da se dženaza-namaz

umrlim obavlja obično pred džamijom, iza obavljenog nekog redovnog namaza, podne

ili ikindije, i to uvijek skupno za imamom. I na dženazama je izražena prisutnost ljudi

koji ne prakticiraju odlazak u džamiju.

5. Jedna od značajnijih dobrih inovacija je i godišnje obilježavanje Poslanikova

rođendana (Mevludun~Nebijj). Ovaj događaj se proslavlja širom islamskog svijeta

10

gdje se ljudi okupljaju radi učenja Kur'ana, raznih Islamskih sadržaja i ponaosob

podsjećanja na Poslanikovo rođenje, život i Božansku misiju cijelom svijetu. Tom

prilikom se često žrtvuju kurbani, pripremaju razna dozvoljena (halal) jela i pića da se

počaste siromasi i vjernici općenito. Tom prilikom se vjernici zahvaljuju Allahu

tražeći od Njega da još više uzvisi i počasti Svog zadnjeg Poslanika Muhammeda

(sallallahu alejhi ve sellem). Pravedni, učevni i plemeniti vladar: el~Muzaffer, Kralj

Irbila je inicirao ovu praksu obilježavanja Poslanikova rođendana prije nekih 900

godina, i naišao na mnoge pohvale kako od običnog naroda tako i od Islamski vjerskih

autoriteta kao što su Egipatski hafizi: Ibn Hadžer El-Asqalanijj i Dželalud-Din Es-

Sujutijj. Poznati učenjak Hadisa, Ebul-Hattab Ibn Dihjah, je napisao knjigu za tog

kralja koja će se čitati specijalno na toj proslavi, i ne postoji nijedan značajniji učenjak

koji je pokudio ovu inovaciju proslave Poslanikova rođendana. Mevludi se kod nas u

Bosni još i uče povodom drugih značajnijih događaja, prije svega povodom četiri

mubarek noći.

6. Tevhidi- Pored učenja Kur'ana umrlim, čitavog ili u odlomcima, te obavljanja namaza

u istu svrhu, kod naših muslimana je običaj da se uče tevhidi. Tevhid kao oblik ibadeta

je tzv. skupni ili zajednički ibadet gdje se izražava i očituje Allahovo jedinstvo. Sastoji

se od učenja određenih Kur'anskih sura, ašereta i ajeta, zatim od izraza pokajanja za

učinjene grijehe (istigfar), potom od salavata na Allahovog Poslanika i njegovu

porodicu (S), te napokon od skupnog i jedinstvenog zikra – izgovaranja, sjećanja i

dozivanja Allaha Njegovim lijepim imenima. Tevhid se uči na taj način što učesnici

sjede na koljena tako da oblikuju krug/halku. Imam, šejh, bula, muallima ili za to

ovlaštena osoba sjedi u pročelju i vodi zikr – tevhid. Po njegovom završetku uči se

dova, a sevabi od proučenog zikra poklanjaju se duši umrle osobe zbog koje se uči i

održava tevhid. Učačima i svim prisutnima također pripadaju mnogostruke koristi i na

ovom i na budućem svijetu, a što se često gubi iz vida i zapravo ne vjeruje u takvo što.

Ovi tevhidi se mahom uče po kućama, rijeđe po džamijama i tekijama. Uglavnom su

to „ženski tevhidi“ čiji je fenomen naglašeno izražen na području Sarajeva i to među

populacijom koja ovo okupljanje (tevhid) smatra važnijim nego neku drugu

prvostepenu vjersku dužnost.

11

Doprinos imama funkciji džamije

U ovom podnaslovu želimo ukazati na ličnost imama kao nosioca jedne od funkcija

džamije, obrazovanosti imama na području Medžlisa Tuzla, te o tome koliko imami ulažu

truda u što dosljednijem obavljanju ove svete dužnosti. Od 25 stalno uposlenih imama 12 ih je

visokoobrazovanih, jedan je magistar. Primjetna je tendencija u posljednjih nekoliko godina

porasta obrazovanosti imama i rada na usavršavanju.

Želimo skrenuti pažnju na nekoliko bitnih odrednica. Naime, postavlja se pitanje koliko

zaista imami ulažu truda i želje u što bolje izvršavanje svojih diužnosti. Veoma je slab odnos

između imama i vjeroučitelja u školama na planu poboljšanja usvajanja moralnih i ljudskih

vrijednosti kod djece. Udžbenike, koji su predviđeni za izvođenje vjerske nastave u školama,

veoma rijetko pišu imami. Razlog za to nalazimo u pasivnosti imama za konkretni doprinos.

Kao još jedna pogubna činjenica jeste i, da se sve više među imamima javlja nedosljednost, te

da u prvi plan često pomjeraju obrazovanje naspram odgoja. Od djece se zahtijeva usvajanje

nebrojeno mnogo podataka i činjenica, uz malo obraćanje pažnje na odgoj djece kao

moralnih, čestitih i poštenih ljudi.

Ova pasivnost spram odgoja djece, treba se tražiti u tome što u pojedinim slučajevima

imami zamjenjuju pojam religije i vjere. Funkcije džamije treba obavljati s ljubavlju, s više

vjere, odnosno nastojati promjeniti ovakvo stanje jačanjem vjere, a slabljenjem religije.

Obavljati svoje obaveze zato što je to sveta dužnost, dato od Boga Dragog, a ne zato što je tu

prisutan ljudski zakon, zajednica koja je iznad pojedinca.

Napravili smo kraći intervju sa trojicom imama, te im postavili nekoliko pitanja, kao što

su: Koliko su imami na području Medžlisa Tuzla obrazovani i postoje li tendencije u daljem

obrazovanju imama? Koje su uloge imama u džamijama, te koliko ih sprovode u stvarnosti?

Trebaju li imami uložiti više napora u obavljanju svojih zadaća? Da li džamiji treba vratiti onu

ulogu koju je imala u vrijeme Poslanika, a. s.? Dobili smo veoma oprečne odgovore. Svi su

složni da je obrazovanost imama u stalnom porastu, jer ovaj Medžlis daje izuzetno veliku

podršku stručnom usavršavanju imama.

Međutim, razlike se javljaju kod uloge džamije. Jedan od imama tvrdi da džamija treba

imati ulogu kao i u doba Poslanika, a. s., a razlog tome je, što će se na taj način, nudeći širi

12

dijapazon funkcija džamije, više privući djece, omladine i starijih. Oprečno mišljenje je da je

nemoguće u današnjoj situaciji, u društvenom poretku kakav jeste, oživiti one uloge džamije

iz doba Božijeg Poslanika. Džamija treba da ostane duhovno središte u životu svakog

vjernika, ambijent gdje će napajati svoje duše vjerom, pokornošću Allahu, ambijent koji će ih

svakog trenutka podsjećati na Uzvišenog, gdje će razvijati svijest o stalnoj potrebi za Bogom.

Džamija će biti mjesto stalnog jačanja imana-vjere, zajedništva i potpomaganja u vjeri.

Džamija kao značajan medij u društvu

Iako živimo u društvu gdje je vjera odvojena od države, možemo kazati da džamija ipak

ima veliki utjecaj na društvo i javno mišljenje. Džamija, iako predstavlja mjesto za duhovno

uzdizanje i pokornost Allahu, imami u džamijama imaju potpunu slobodu mišljenja i govora.

Na indirektan način mogu uticati na razmišljanja ljudi. Preko sedmičnih predavanja-džuma i

drugih oblika usmenog izlaganja i prenošenja informacija, imami ljude savjetuju kako u

pitanjima vjere, tako i u segmentima života koji su odvojeni od džamije. Jer je dužnost imama

da džematlije obavještavaju o svemu što se dešava oko njih, da im daju korisne životne

savjete.

13

Džamija i mekteb

Ovim dijelom istraživanja pokušaćemo ustanoviti koji su potencijalni razlozi zbog

kojih samo 36,66 ٪ djece7 koja spadaju u skupinu mektebske populacije8 upisuju mektebsku

pouku, te zašto je procenat prisutnosti upisane djece na časovima 64, 91 ٪ ? Jesu li razlozi

tome nemogućnost mekteba da odgovore potrebama i interesima današnjih mladih naraštaja,

slabi materijalno-tehnički uvjeti i neopremljenost, neadekvatnost mektebskih nastavnih

planova i programa, indolentnost i nestručnost muallima ili neki drugi razlozi?

Nema sumnje da su mektebi kroz cijelu povijest muslima Bosne i Hercegovine igrali

važnu ako ne i najpresudniju ulogu u vjerskom obrazovanju i odgoju bosanskih muslimana.

Kad je BiH u minulom desetljeću stekla neovisnost i mektebi zadobijaju potpunu slobodu u

svom djelovanju i radu nakon što je u manjoj ili većoj mjeri njegovo djelovanje ponekad

znalo biti i opstruirano u prethodnim periodima. Prema podacima Vjersko prosvjetne službe

Rijaseta IZ 94,44 ٪ djece bošnjačke nacinanosti uzrasta od 6-15 godina pohađa islamsku

vjeronauku u školi, a samo 36,66 ٪ njih su polaznici mektebske pouke. Dakle, 57,78 ٪ djece

koja idu na vjeronauku ne idu u mekteb. Imajući u vidu da je vjeronauka izborno-obavezan

predmet i da roditelji prije početka svake školske godine odlučuju hoće li ili ne njihova djeca

pohađati vjeronauku pretpostavljamo da roditelji i njihova uvjerenja ne predstavljaju prepreku

na putu odlaska djece u mektebe, jer ukoliko im dozvoljavaju da pohađaju vjeronauku zašto ih

ne bi pustili da idu i na mektebsku nastavu. Dakle, glavni je zadatak motivirati, zainteresirati i

privući djecu da se upišu a potom i redovito dolaze u mekteb. No, imamo li mektebe i

muallime koji će udovoljiti ovom zadatku i koji će privući i ostatak od 57,78 ٪ djece u

mektebe.

Da bismo ovo provjerili posjetili smo dva mekteba iz ruralne sredine (mektebi u

džematima Srnice i Međiđa Donja) i dva mekteba iz urbane sredine (mektebi Reuf-begove

džamije i Bukvare) na području Medžlisa Gradačac. Prisustvovali smo na po tri časa u

svakom mektebu, promatrali izvođenje nastave i i stekli uvid u uvjete u kojima funkciniraju.

7 Časopis za odgoj i obrazovanje Novi Muallim,br. 2, Udruženje ilmijje Islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 2000., str.79.

8 Pojam ''mektebska populacija'' u ovom radu označava djecu od 6-15 godina čiji su roditelji saglasni da im djeca pohađaju

islamsku vjeronauku.

14

Materijalno-tehnički uslovi

-Nijedan od četiri mekteba u potpunosti ne udovoljavaju materijalno-tehničkim

uvjetima koje pred njih postavlja Pravilnik o mektebima i mektebskoj nastavi. Štaviše, dva

mekteba su na granici minimalnih uvjete za rad.

-Od nastavnih pomagala mektebi raspolažu samo tablom, kredom, jednim do dva plakata i

kasetofonom dok samo jedan mekteb posjeduje projekat i fonolaboratorijsku opremu što je

daleko iznad zahtjeva pravilnika.

Način izvođenja nastave

- nastava se izvodi po grupama koje uključuju po nekoliko razreda,

-najčešće se koriste tradicionalni individualni i grupni oblik rada,

-u svim mektebima nastava se redovno održava, svi muallimi uredno vode Matične knjige,

Razredne knjige i sveske priprema.

Stručna sprema muallima

-jedan muallim ima VSS, jedan VŠS, a dva SSS,

-rijetko ili gotovo nikako se ne organizuju stručna usavršavanja i seminari za muallime iz

metodike islamske vjeronauke,

Vannastavne aktivnosti

-dva od četiri mekteba organizuju jednom godišnje ekskurziju i izlete,

-osim povremenog okupljanja horske sekcije ne postoje vannastavne aktivnosti i sekcije.

Neovisno od ovih posjeta mektebima, napravili smo i posjetu dva odjeljenja šestog

razreda JU OŠ ,,Dr. Safvet-beg Bašagić'' u Gradačcu. Među njima su bili učenici koji

pohađaju mektebsku nastavu u mektebima Reuf-begova džamija i Bukvara ali i onih učenika

koji uopšte ne pohađaju mektebsku nastavu. Učenicima smo postavili dva pitanja: ''Šta biste

voljeli da imate u mektebu?'' i ''Šta vam se ne sviđa u mektebu i mektebskoj nastavi?'' Na

prvo pitanje dobijali smo sljedeće odgovore:

- Da se pribave stolovi i stolice i da zimi redovno ima grijanje.

15

- Da imamo kompjutere kako bismo ponekad mogli igrati igrice.

- Da se uz mektebe napravi igralište i da se poslije nastave održavaju vannastavne

sportske aktivnosti.

- Da se s vremena na vrijeme organizuje malonogometna mektebska liga za dječake a

za djevočice u odbojci u kojoj bi sudjelovalo više mekteba.

- Da se napravi horska sekcija koja će se češće okupljati a ne samo pred blagdane.

- Da se organiziraju kursevi arapskog i engleskog jezika.

- Da se ponekad održe izleti i ekskurzije.

- Da se češće organizira ''islamski kviz'' i drugi vidovi takmičenja.

- Da nam se da više prilike da pokažemo i prezentirati naučeno znanje roditeljima i

rodbini.

- Da se nastava ponekad održi i na otvorenom.

Na pitanje ''Šta vam se ne sviđa u mektebu i mektebskoj nastavi?'' dobili smo sljedeće

odgovore:

- Što ponekad moram sjediti na podu.

- Što ponekad nemamo grijanja.

- Što moram dugo čekati na red da bih odgovarao svoju zadaću.

- Što moram čekati da svi odgovaraju zadaću iz moje grupe pa tek onda da idem kući.

- To što je gradivo prilično dosadno kao da se uči uvijek jedno te isto.

- Što moramo učiti dosta toga napamet

- Jedan učenik je kazao: Ne sviđa mise to što se u mektebu, ukoliko ne želim učiti

arapsko pismo, ne može naučiti ništa više od onog što se uči na časovima vjeronauke.

Mogućnosti za uspostavu „novog mekteba''

Smatramo da je mekteb oduvijek igrao važnu ulogu u prosvjetljivanju mladih

naraštaja i njihovom spremanju da se ispravno suoče sa moralnim dilemama i izazovima..

Ovakva uloga mekteba naročito je neophodna u današnjem vremenu kada su i djeca suočena

sa raznim pošastima modernog doba kao što su droga, alkohol, kocka, nemoralnost,

prepuštenost ulici, otuđenost i sl. Uz porodicu i školu, i mekteb može dati ogroman doprinos u

spašavanju mladih i osposobljavanju mladih za zdrav i ispravan život.

16

Međutim, iz istraživanja se da primijetiti da neki mektebi još uvijek nemaju

obezbijeđene optimalne materijalno-tehničke uslove rada. To sigurno djeluje na motivaciju

učenika što su oni i sami potvrdili. Zaista je teško očekivati da će djeca iz tople sobe dolaziti u

hladan mekteb i slušati predavanja. Isto tako nepojmljivo je da su neki od džemata mnogo

više obraćali pažnje na enterijer i eksterijer džamije i džamijskog dvorišta nego na

opremljenost učionice. Tako jedna od četiri džamije ima mimberu od nekoliko hiljada KM, a

nema klupa u učionici! Imami bi morali biti svjesni ovog ( svog ili propusta džematlija, nije ni

bitno) i trebali bi raditi da se u opremanju džamije prioritet da mektebskoj učionici nad svim

ostalim.

Nadalje, ukoliko se želi cijela mektebska populacija privući u mektebe oni se moraju

opremiti savremenim nastavnim sredstvima i pomagalima poput kompjutera, projektora,

interneta, karti i plakata, odgovarajućih nastavni materijala i sl. Time bi se mektebska nastava

značajno osavremenila i učinila mnogo interesantnijom, a muallim bi koristeći ova pomagala

postao mnogo cjenjeniji u očima učenika. To bi mu otvorilo mogućnost da suhoparne

nastavne jedinke i časove poprati odgovarujićim dokumentarnim programima, filmovima,

crtićima, slikama, prezentacijama i sl. i na taj način mobilizira učeničku pažnju i obogati i

proširi njihove interese.

Analizom sadržaja nastavnih planova i programa islamske vjeronauke i mekteba

došli smo do saznanja da je velik broj sadržaja identičan. Budući da svi učenici, izuzev onih

mlađih od šest godina, koji idu u mekteb pohađaju istovremeno i islamsku vjeronauku u

školama, potrebno je voditi računa da se isti sadržaji ne ponavljaju i u mektebu. U tom smislu

muallim treba uspostaviti suradnju sa vjeroučiteljem škole u koju idu njegovi učenici.

Međutim, praksa pokazuje da je saradnja između vjeroučitelja i muallima izuzetno slaba iako

rade na ostvarivanju skoro istih ciljeva i zadataka. Izbjegavanjem ponovnog učenja onog što

su učenici već obradili na časovima islamske vjeronauke u školi, muallim dobija daleko više

vremena za uvođenje slobodnih aktivnosti.

Jedna od stvari na kojima su djeca najviše insistirala bile su vannastavne aktivnosti, a

naročito sportske. Premda nijedan od navedenih mekteba nema svoje igralište, ipak postoji

način da se neke od vannastavnih aktivnosti organiziraju. Za sekciju stonotenisa naprimjer,

nije potrebno igralište niti velik prostor, a za učenike bi predstavljala veliku radost. Uz manja

ulaganja mogu se organizirati barem mjesečno razna sportska takmičenja na obližnjim

sportskim igralištima između učenika različitih razreda mektebske nastave ili se može čak

pokrenuti mektebska liga na području cijelog medžlisa. Teško je očekivati da će neki mektebi

ikada imati igralište zbog iskrivljenog mišljenja pojedinih džematlija da bi igralište uz

17

džamiju povrijedilo svetost harema ( džamijskog dvorišta) ili zbog skučenosti prostora. Dotad

bi trebalo raditi na promjeni takvog mišljenja i uslovljavati, kao što to Pravilnik o mektebima

i mektebskoj nastavi i čini, sve novije mektebe ili mektebe koji su u procesu izgradnje da ih

posjeduju.

Osim sportskih vannastavnih aktivnosti u mektebu se mogu pokrenuti i druge sekcije

za koje učenici iskažu interes. Bilo bi poželjno organizirati kurs arapskog i engleskog jezika,

horsku sekciju, kurseve iz povijesti islama, islamske kulture i civilizacije, pokrenuti izdavanje

mektebskih novina, organizirati ljetnu školu Kur'ana i sl. za učenike većeg uzrasta. Kurs

arapskog jezika bi umogućio učenicima da lakše steknu uvid u značenja kur'anskih poglavja

koja se uče u namazima, a kurs engleskog da učenici povećajui stupanj svog općeg

obrazovanja. Na ovome bi trebalo insistirati naročito u ruralnim sredinama u kojima učenici

nemaju puno mogućnosti da i izvan škole obogaćuju i proširuju svoja znanja.

No, da li muallimi svojom stručnom spremom mogu odgovoriti ovim zahtjevima?

Prema Izvještaju o radu Medžlisa IZ Gradačac za 2007. god. s čijeg područja smo odabrali

pomenuta četiri mekteba kao uzorke ovog dijela istraživanja, od 32 zaposlena imama srednju

stručnu spremu imaju 23, višu 3, a visoku 6. Prema tome, teško da imami sami mogu

udovoljiti gornjim zahtjevima. Stoga je pored stručnog usavršavanja i doškolovavanja

muallima potrebno uspostaviti čvrstu suradnju sa lokalnom zajednicom bez čije potpore se ne

mogu očekivati značajni rezultati. Izvođenje vannastavnih aktivnosti može se realizirati uz

pomoć starijih učenika, studenata, stručnjaka različitih profilai svih onih koji na odgovarajući

način mogu doprinijeti osmišljavanju i osvježavanju odgojno-obrazovnog procesa u mektebu.

Ovakav pristup izgrađuje svijest o izuzetnom društvenom značaju mekteba i omogućava da se

svaki pojedinac osjeća korisnim i važnim za pravovremeno i sadržajno upotpunjavanje

islamskog života u svojoj sredini.

18

Medžlis Islamske zajednice Sarajevo

U ovom dijelu rada cilj nam je istražiti kolika je prisutnost omladine u obavljanju

svakodnevnih vjerskih obreda, zbog čega mladi ne dolaze u džamiju, koliko se imami trude u

radu s mladima, koje sadržaje nam nudi džamija, jesu li mogućnosti džamije iskorištene u

današnjem vremenu i šta je, prema mišljenju mladih, neophodno poduzeti da omladina češće

dolazi u džamiju.

Istraživanja su provedena u dva sarajevska džemata, džematu Ilidža i Vogošća.

Podatke smo prikupili anketiranjem i intervjuiranjem a na kraju smo tekstualno obradili

dobivene podatke.

Ankete

Anketa za mlade džematlije sadrži 10 pitanja, a obuhvatila je ukupno 60 ispitanika sa

područja sarajevskoga medžlisa, tačnije, po 30 ispitanika iz svakog džemata. Anketa je rađena

za mlade džematlije u dobi od 8. razreda osnovne škole do perioda ženidbe u periodu od

15.02.2008. do 15.03.2008. godine. U anketi se nismo koristili metodom slučajnoga uzorka iz

objektivnog razloga što su nam za relevantne podatke trebali ispitanici za koje se pretpostavlja

da koliko-toliko poznaju problem koji istražujemo i da, bar ponekad, dolaze u džamiju, tako

da su anketirane samo osobe koje su u datom periodu dolazile u džamiju.

Analizirajući odgovore dobivene anketom došli smo do sljedećih zaključaka:

Na jedno od najbitnijih pitanja za naše istraživanje Da li vaši vršnjaci redovno

izvršavaju vjerske obaveze svih 60 ispitanika je odgovorilo da smatraju da njihovi

vršnjaci ne izvršavaju redovno svoje vjerske obaveze.

Anketom smo došli do saznanja da većina anketiranih, njih 24, svakodnevno dolazi na

namaz, 18 dođe ponekad, a 16 samo petkom.

Također, većina-50 ispitanika, smatra da su obavezni dolaziti u džamiju i da su od

svojih imama naučili koja je važnost džamije i džemata za mlade ljude.

19

Kao razlog za nedolazak u džamiju većina-32 ispitanika kao razlog navodi nedostatak

vremena, 8 ispitanika ne dolaze jer nema mladih osoba, 4 jer im imam i džamija ne

nude ništa interesantno i iće će kad ostare, dok 12 ispitanika ne dolazi iz drugih

razloga.

Iz pitanja o aktivnosti imama došli smo do podataka da se imami dovoljno trude-36

ispitanih, 20 je odgovorilo da se trude ali nedovoljno, dok su samo 4 odgovora da se

imami ne trude nikako. 26 je odgovorilo da ih često imami pozivaju na dodatne

aktivnosti za mlade, 24 da je to rijetko i 10 nikako.

Na pitanje Da li bi se upisali u mekteb za osobe njihove životne dobi čak 40 mladih je

odgovorilo da bi, a samo 14 da ne bi. Ovaj podatak je bitan iz razloga što već od

sedmog razreda osnovne škole mladi prestaju ići u mekteb a u srednjoj školi u

Sarajevu nema vjeronauke. Ovaj odgovor nam kazuje koje su želje i potrebe mladih i

šta zahtijevaju od svojih imama i džemata.

Svi ispitanici smatraju da potencijali i mogućnosti džamije u današnjem vremenu nisu

dovoljno iskorištene

Na pitanje šta je potrebno poduzeti da bi mladi ljudi više i češće dolazili u džamiju

većina mladih, njih 26, odgovorili su da je potrebno organizirati dodatne aktivnosti za

omladinu (predavanja, druženja, videoprojekcije i sl.)

Također, 22 ispitanika smatra da nedostaje poseban prostor za mlade (prostor za

druženje, zabavu, edukaciju i sl.)

Samo mali broj, šest anketiranih smatra da se mladi trebaju uključiti u organizaciju

džemata.

Intervju

Pored anketnih upitnika, u ovom dijelu rada uradili smo i intervju sa zamjenikom

glavnog imama MIZ Sarajevo Malik ef. Šljivom, koordinatorom Omladinskog sektora

Medžlisa Miralemom Babajićem i jednim od najuspješnijih imama u radu sa omladinom

hafizom Sadrudin ef. Išerićem-imamom Careve džamije. Cilj i zadatak intervjua sa

pomenutim osobama u Medžlisu je, prije svega, doći do saznanja bitnih za naše istraživanje

kao što su:

20

-da li i na koji način Medžlis vodi brigu o mladim džematlijama,

-kako ocjenjuju stanje u kompletnom Medžlisu po ovom pitanju,

-koje aktivnosti Medžlis organizuje sa omladinom,

-koji je razlog uspješnosti najuspješnijih imama,

-koji su njihovi prijedlozi u smislu većeg broja mladih u džamijama i slično.

Rađen je vezani9 tip intervjua.

Intervju sa zamjenikom glavnog imama MIZ Sarajevo Malik ef. Šljivom

Iz intervjua sa Malik ef. Šljivom došli smo do sljedećih podataka:

Da Medžlis nema uopće podataka koliko mladi ljudi dolaze u džamiju i kakvo

je stanje u džematima u tom smislu te da i imami ne vode evidenciju o broju

mladih osoba u njihovim džematima

Po mišljenju Malika ef. angažiranost imama po ovom pitanju je nedovoljna i

mladi su zapostavljeni

U kontinuitetu nema posebnih sastanaka, seminara, okruglih stolova i sl. za

imame po ovom pitanju

Također, ovakvih susreta nema ni sa mladima osim u džematima studentskih

domova

Da se mladi vrlo rijetko obraćaju s ciljem pokretanja određenih aktivnosti u

Medžlisu ili nekom od džemata, ali je na njihovu incijativu osnovan

Omladinsku sektor Medžlisa 2006. godine

Malikov prijedlog za rad sa omladinom jesu programi van džamija

Intervju sa koordinatorom Omladinskog sektora Medžlisa Miralemom Babajićem

Pošto smo iz intervjua s Malik-efendijom došli do saznanja da je pri Medžlisu osnovan

poseban sektor za omladinu i s obzirom na predmet ovog dijela rada odlučili smo se i na

intervju sa njegovim koordinatorom kako bismo došli do što je moguće relevantnijih podataka

za naše istraživanje.

99 Dr. Vladimir Mužić u djelu Metodologija pedagoškog istraživanja vezani intervju definiše kao onaj u kom su pitanja unaprijed precizirana, ponekad i doslovno, a ponekad samo sadržajno. Više o ovome vidjeti u: cit. djelo, Svjetlost, Sarajevo 1979. god.

21

Došli smo do sljedećih saznanja:

Omladinski sektor svoju je aktivnost fokusirao na obilazak džemata i animiranje

omladine na samoorganizovanje po džematima, organiziranje različitih sadržaja za

ovu populaciju džemata

Ideja je dobro prihvaćena od mladih koji su najviše zainteresovani za druženje i

edukaciju

Trenutno se stalo sa navedenim aktivnostima i svedene su na pojedinačne projekte

povodom značajnijih datuma u hidžretskom kalendaru

Miralem kao uzrok tomu smatra:

- nepostojanje volje kako od Rijaseta i Medžlisa tako i od mladih

- nedostatak posebnog prostora za potrebe mladih van džamija

- nedovoljan broj angažiranih u radu sa omladinom

- nedostatak financijskih sredstava

- postojanje drugih organizacija koje s mladima rade na vjerskoj bazi i koje imaju

posebne prostorije koje Rijaset nema

Ne postoji strategija rada sa omladinom i volja da se ovo pitanje pokrene sa mrtve

tačke

Intervju sa hafizom Sadrudin ef. Išerićem

U uvodu u naš rad rekli smo da ćemo kao metodu prikupljanja podataka koristiti

intervju s najuspješnijim imamima u radu sa džematlijama, posebno omladinom, kako bismo

pokušali doznati metode njihove uspješnosti. Hafiz Išerić je imam Careve džamije u Sarajevu

i jedan je od uspješnijih imama u Medžlisu. Iz našeg intervjua s njim došli smo do

interesantnih podataka. Neki od njih nam ukazuju na moguće uzroke njegovog uspjeha, a to

su:

Pored beš-vakata namaza, mektebske nastave, džume-namaza hafiz Išerić organizuje

dodatne aktivnosti imama u džematu a neke od njih su:

- halka tefsira-tumačenje Kur'ana ponedjeljkom poslije jacije-namaza

- omladinsko druženje četvrtkom poslije jacije-namaza gdje mladi uče o islamu,

organizuju predavanja, iftare u ramazanu, planiraju izlete i akcije

humanitarnog karaktera i sl.

22

- druženje za odrasle džematlije petkom poslije akšama gdje se izučava

Kur'ansko pismo-sufara, tedžvid-pravilno učenje Kur'ana i tefsir-tumačenje

Kur'ana

desno krilo džamije rezervisano je za dodatne aktivnosti i ono je odvojeno od prostora

za namaz

Na omladinskim druženjima bude 20-30 osoba iz različitih džemata

Na pitanje Šta bi, prema Vašem mišljenju trebalo poduzeti da ljudi, posebno mladi,

više i češće dolaze u džamiju hafiz Išerić smatra da su to različite aktivnosti sa

džematlijama. Iz svoga iskustva keže da, npr. polaznici sufare, nakon završenog kursa

i dalje dolaze u Carevu džamiju i tu slušaju mukabelu.

U Carevoj džamiji adaptira se prostor od 70 kvadratnih metara koji se nalazi u

podrumu ispod uredništva „Glasnika“ koji će se koristiti za potrebe mladih. U taj

prostor uloženo je oko 20 000 KM.

23

Zaključak

Rezimirajući sve naprijed napisano, nameće nam se nekoliko zaključaka. Bosna je kroz

historiju pretrpjela mnoge promjene, bila je pod Osmanskom vlašću, potom Austro-

Ugarskom, a danas se u njoj smjenjuju različite vladajuće strukture. Džamija kao duhovno

središte muslimana, uvijek je okupljala vjernike, čineći ih ujedinjenim. Ona je bila centar

njihovog svakodnevnog zbivanja, dajući im snage za sučeljavanje sa problemima.

Realno posmatrajući situaciju Bošnjaka, njihov odnos prema džamiji, shvatamo da u

ovakvim okolnostima, džamija nam mora biti duhovno središte, poticaj na svijest o Bogu

Uzvišenom. Neizvodivo je danas napraviti da džamija u sebi sadrži sve ono što je ona bila u

doba Božijeg Poslanika, jer su se mnoge institucije odvojile od džamije. Međutim, džamije

nam pružaju niz drugih mogućnosti koje se mogu iskoristiti u savremenom dobu.

Istraživanja su pokazala da većina mladih ne izvršavaju vjerske obaveze i da je ova

populacija, koja je bila uzorak istraživanja, potpuno zanemarena, te da je gotovo nema u

džamijama. Rezultati pokazuju da potencijali i mogućnosti džamije nisu u potpunosti

iskorištene u današnjem vremenu kao i to da imami nisu dovoljno zainteresovani za dodatni

rad s omladinom. Uzmemo li u obzir da većina sarajevskih džamija, ili da svaka općina, ima

džamiju s dodatnim, neiskorištenim prostorom ( Istiqlal, Č.Vila, Sokolović Kolonija, Hadžići,

Kobilja Glava, Dobrinja ) možemo zaključiti da džamije donekle mogu zadovoljiti potrebe

mladih. Mnogo je mogućnosti koje džamija pruža, a koje se ne iskorištavaju. Jedna od njih je

ćurs-mjesto za predavanje koji se danas samo radi forme gradi u džamijama, a moguće ga je

ustupiti stručnjacima iz različitih oblasti kako bi držali predavanje o aktuelnim, životnim

pitanjima današnjice u kojima imami nisu kompetentni. Rezultati pokazuju da opremljenost

džamije nije uzrok aktivnog džemata, već je to ipak imamovo zalaganje i sadržaji koje on

organizuje. Tako je u džematima moguće organizovati različite programe, predavanja,

projekcije, druženja, izlete, kvizove, sportska takmičenja, iftare, humanitarne akcije i sl. za

koje nisu potrebni posebni uslovi, a predpostavljamo da bi povećali broj mladih osoba u

džamiji.

Saznali smo da Rijaset i Medžlis, osim tretiranja problema, uopće nemaju strategiju rada s

omladinom. Smatra se da su za rad s omladinom potrebni programi van džamija, ali kako

24

Rijaset, tako ni Medžlis ni džemati, ne nude ništa od programa van džamije. Činjenice

potvrđuju da su mladi organizovani van institucija Islamske zajednice kroz tekije, džemate

studentskih domova, razna udruženja i organizacije. Također, prisutna je pojava izostanka

populacije srednje dobi u džamijama budući da su ankete radili uglavnom mladi. Iz razgovora

sa jednim od imama zaključili smo da razlog izostanka ove populacije jeste njihovo

nepohađanje mekteba u ranoj životnoj dobi.

Djecu u mektebima trebamo mnogo više odgajati, pa onda obrazovati, tako što ćemo ih

odgajati da odrastu kao zdrave ličnosti, čestite, moralne, pune razumijevanja za druge i

drugačije, a džamija treba ostati kao duša svakog vjernika, bez koje bi mu život bio

nezamisliv.

Uloga mekteba kojeg danas posjedujemo reducirana je na čisto vjersku pouku.

Suvremene potrebe najmlađih pripadnika islama iziskuju nužne promjene u njegovom načinu

funkcioniranja. „Novi mekteb'' treba da bude ne samo učionica za stjecanja vjerskog znanja

već i mjesto za usvajanje raznovrsnih edukativnih sadržaja, mjesto za odmor, druženje,

rekreaciju i razonodu sa vršnjacima. Na taj način bi se motivirali svi pripadnici mektebske

populacije na dolazak u mektebe.

Glavne pretpostavke za uspostavu ovako koncipiranih mekteba su: mektebski

prostori sa odgovarajućom opremom i infrastrukturom, kadrovsko jačanje i dodatno

osposobljavanje muallima te razvijena suradnja sa džematom. Vrlo je vjerovatno da mekteb

kakav sada imamo u nadolazećem vremenu neće moći zadovoljiti ni minimum potreba koje se

traže od njega.

Utjecaj mekteba na profiliranje tokova vjerskog odgojno-obrazovnog rada može ići

do neslućenih razmjera. Ti utjecaji su sada potrebniji nego ikad i zato je njegova

transformacija nužna. Cjelovita transformacija će biti i ostvariva ako se tome priđe kao

jednom procesu i zadatku koji će, idući iz faze u fazu, stajati pred ovim, ali i mnogim

narednim generacijama.

Činjenice su da se sve više gradi novih džamija u BiH, kao i to da se mnogi protive

tolikom broju džamija smatrajući ih nepotrebnim. Mi smatramo, ako budu u potpunosti

iskorištene mogućnosti džamije, da će to dovesti do smanjenja sve veće pojave društvenih

devijacija kao što su droga, alkohol, prostitucija, kriminal, nasilje, korupcija, raspad porodice

itd.

25

Literatura

1. Korkut, Besim, Kur'an Časni, Medina Munevera, 1991.

2. Mužić, Vladimir: Metodologija pedagoškog istraživanja, Sarajevo, Svjetlost, 1979.

3. www.bakije.com/zucenje.htm

4. www.hajrat.com/files/Literatura/tekstovi/Dvije%20tri%20o%20mevludu.doc

5. www.iltizam.org/index.php?ime=tekstovi&tekstovi=tekst&id=-28294844

6. www.Islaam.com; The Importance of the Mosque in Islam, 28. 03. 2008.

7. www.novihorizonti.com/test/tekst.asp?ArtikalID=538

8. www.rijaset.ba/index.php?Itemid=57&id=778&option=com_content&task=view

9. www.Sadrvan.com; Društveno odgojna uloga džamije i nemarnost muslimana, 30. 03.

2008.

10. www.Sadrvan.com; Ibid, 30. 03. 2008.

11. www.znaci.com/islam_u_drustvu/fenomenologija/art107_0.html

26