1 PITANJE BROJ 8 VRSTE PREVOENJA Razlikujemo dvije osnovne vrste prevoenja: usmeno i pismeno prevoenje. Kod pismenog prevoenja se pisani tekst originala uobliava u pisani tekst prijevoda. Kod usmenog prevoenja prevoditelj slua izvorni tekst na stranom jeziku i svoj prijevod odmah izgovara. U ovisnosti od namjene prevoenih tekstova, razlikujemo sljedee podvrste pismenog prevoenja: prevoenje tekstova stvaranih u djelima lijepe knjievnosti (knjievno prevoenje) prevoenje tekstova iji je cilj pruanje strune ili znanstvene informacije o ivotu i svijetu uope, ovjeku, objektivnoj stvarnosti, prirodnim zakonima i zakonitostima, o razliitim ljudskim konvencijama, o proizvodnji i slino (struni prijevod ili struno i tehniko prevoenje= neknjievno prevoenje). U okviru usmenog prevoenja razlikuju se, prema nainu prevoenja, dvije osnovne vrste: konsekutivno prevoenje i simultano prevoenje. Kod konsekutivnog prevoenja prevodi se odmah poto prevoditelj odslua odreene krae ili dulje odsjeke izgovorenog teksta, a dok se prijevod izgovara pravi se pauza u iznoenju teksta na jeziku originala. Pri simultanom prevoenju prevoditelj istovremeno slua izgovoreni tekst i izgovara prijevod, pri emu se iznoenje teksta na jeziku originala tijekom izlaganja ne prekida zbog prevoenja. Meutim, neki se teoretiari opredjeljuju za sljedeu sistematizaciju prevoenja: pis meno-pismeno prevoenje (pismeno-pismeno prevoenje strune i znanstveno-tehnike literature, pismeno-pismeno prevoenje drutveno-politike literature i publicistike, i prevoenje knjievnih tekstova (proze, poezije i drame)); usmeno-usmeno prevoenje (konsekutivno i simultano prevoenje strune i tehnikoznanstvene literature odnosno drutveno-politike literature i publicistike); pis meno-us meno prevoenje (prevoenje s lista (kada prevoditelj tekst na jeziku originala ita u sebi i istovremeno ga prevodi, izgovarajui tekst prijevoda naglas) i usmeno prevoenje ranije obraenog pisanog teksta (kada prevoditelj usmeno, po dijelovima ili u cjelini, saopava prijevod ranije obraenog pisanog teksta, pratei govornika koji po dijelovima ili u cjelini na jeziku originala ita svoj ranije pripremljeni i napisani tekst); usmeno-pis meno prevoenje (prevoenje radio- vijesti i drugih snimljenih tekstova (u novinskim agencijama, razliitim prislunim stanicama i dr. ; prevoenje po diktatu (kao jedna od vjebi prilikom uenja stranog jezika). PITANJE BROJ 13 zajednike napomene: Pismeno prevoenje obuhvaa prevoenje svih vrsta pisanih tekstova. Prilikom pismenog prevoenja prevoditelj ima dovoljno vremena za tumaenje originala i za traenje odgovarajuih prevoditeljskih rjeenja, te se moe sluiti rjenicima, prirunicima i enciklopedijama. Dalje, moe se konsultirati sa strunjacima za odreeni predmet, odnosno sa strunjacima za jezik i drugim prevoditeljima. Prevoditelj se moe vie puta vraati tekstu prijevoda, te ga popravljati i dotjerivati. Meutim, ovo ne znai da je pismeno prevoenje lak i jednostavan posao. Zadatak prevoditelja je da u potpunosti shvati pievo vienje predmeta o kojem je rije i da to

2 vienje u prijevodu izrazi tekstom koji e odgovarati tekstu originala. Osnovne prevoditeljeve potekoe su, prije svega, u tome to, kao strunjak za jezik, mora biti upuen i u konkretnu oblast ue ivotne stvarnosti kojoj pripada predmet prevoenog teksta i to prevodi s prirodnog na prirodni jezik, meu kojima gotovo nikada nema potpune podudarnosti ni strogo utvrenih, for maliziranih znaenjskih veza izmeu konkretnih izraajnih sredstava. Prevoditelj je, u sutini, stvaratelj, a njegovo se stvaralatvo odvija u okvirima jezika. Razlika u prevoenju strunih i knjievnih tekstova Tekstovi koje prevode struni (i znanstveni) prevoditelji stvarani su na jeziku originala tako da, prije svega, jasno, precizno i logino opiu ono o emu se govori. U njima se, u principu, izbjegavaju dvosmislenosti i tei se ka JEDNOZNANOJ UPOTREBI RIJEI. Prevoditeljev zadatak se svodi na to da jezikom prijevoda isto tako jasno, precizno i logino opiu pojavu koja je predmet originalnog teksta. Pri tome se, kada to zahtijevaju razlike meu jezicima, mogu vriti potrebne promjene leksikog, glasovnog, morfolokog ili sintaksikog ustrojstva (st rukture) originala bez ikakve tete po sutinu stvari. Meutim, kod knjievnih (umjetnikih) tvorevina se sutina stvari, estetski dojam, po pravilu, nalazi upravo u samom JEZINOM IZRAZU. U knjievnim tekstovima ovakav ili onakav emocionalni ton, a najee, i slikovitost predstavljaju bitne imbenike pjesnikog iskaza. Slikovitost i emocionalni ton u knjievnom djelu se najee ostvaruju POSEBNOM ORGANIZACIJOM JEZIKA upotrebom rijei u njihovim osnovnim i prenesenim znaenjima, upotrebom neuobiajenih rijei, ili osvjeavanjem esto upotrebljavanih rijei aktualizacijom nekog manje uobiajenog njihovog znaenja, naroitom glasovnom ili ritmikom usklaenou teksta, posebnim redom rijei, upotrebom idioma i sl. Od knjievnog prevoditelja se trai da, prevodei na drugi jezik, prenese u nerazdvojivom sklopu misaonu (predmetno-logiku), slikovnu i emocionalnu sadrinu originala. Dakle, kod prevoenja strunog odnosno znanstvenog teksta prevoditelj je duan prenijeti predmetno- logiku dimenziju originala, dok se kod prevoenja knjievnog teksta predmetnologikoj dimenziji pridruuje, kao najbitnija, emocionalna dimenzija. Kod strunog odnosno znanstvenog teksta, predmetno- loginoj preciznosti je jezik, uoblien u jedan od funkcionalnih strunih stilova, potpuno podreen. Meutim, kod knjievnog teksta je jezik (u kojem se ostvaruje efekat i kombiniranje razliitih funkcionalnih stilova) j edan od znaajnih nositelja estetske sadrine teksta. Zadatak knjievnog prevoditelja zbog toga uspjeno moe ostvariti samo onak tko, osim znanja i vjetine, ima dovoljno PJESNIKOG TALENTA. PISMENO PREVOENJE STRUNIH TEKSTOVA (PITANJE BR. 13) Poznavanje predmeta o kojem se u originalu govori prevoditelju je neophodno potrebno u svim fazama prevoenja od razumijevanja (deifriranja) teksta originala, preko traenja odgovarajuih strunih izraza i termina u jeziku prijevoda, do uobliavanja prijevoda u smisaono i stilski adekvatan originalu pisani tekst koji e biti sainjen prema duhu i obiajima (UZUSU) jezika prijevoda. Teina ovog posla je i u tome to se esto pismeno prevode tekstovi s informacijama o novim znanstvenim i strunim saznanjima za koje obino na jeziku prijevoda nije dovoljno razraena TERMINOLOGIJA. Tada su prevoditelji duni da sami, ili u suradnji s odgovarajuim strunjacima, posebno rjeavaju terminoloke probleme. Specifinost pismenog strunog prevoenja je i u tome to osim moralne nosi i veliku materijalnu odgovornost za kvalitet rada. Teko je, ili ak nije ni mogue, nai osobu koja e se s podjednakim uspjehom baviti prevoenjem svih strunih i znanstvenih tekstova. Stoga se prevoditelji usmjeravaju na prevoenje tekstova samo iz pojedinih strunih i znanstvenih oblasti (recimo iz medicine, metalurgije, graditeljstva, medicine,

3 prava i sl.). To predstavlja poetak podjele strunih prevoditelja po UIM SPECIJALNOSTIMA: U posebne vrste tekstova se mogu izdvojiti znanstveni, tehniki, publicistiki, pravni i poslovni. Danas postoji sljedea klasifikacija strunih i znanstvenih tekstova: 1. 2. pismeno prevoenje znanstvenih i tehnikih tekstova; 3. pismeno prevoenje novinsko- informativnih tekstova; 4. pismeno prevoenje tekstova drutveno-politike sadrine; 5. pismeno prevoenje esejistikih i publicistikih tekstova; 6. pismeno prevoenje tekstova koji se odnose na pravnu regulativu; 7. prevoenje poslovne korespondencije. 8. I moda, prevoenje tekstova za znanstveno-popularne filmove i televizijske emisije. PITANJE BROJ 14 PREVOENJE KNJIEVNIH TEKSTOVA Namjena knjievnih tekstova je djelovanje na ovjekov umjetniki senzibilitet i postizanje odreenih estetskih efekata. Budui da je knjievnost umjetnost rijei, u knjievnosti jezik je znatno ee predmet poruke nego u neknjievnim tekstovima, a u takvo m sluaju prevoenje PRESTAJE i ostaje jedino mogunost prevoditeljeva vlastitog umjetninog stvaranja na zadanu temu, u nadi da e njegovo izvornom porukom nadahnuto djelo kod krajnjih primatelja stvoriti isti umjetniki doivljaj kao to ga je stvorilo djelo izvornog stvaratelja kod njegovih primatelja. Izvor osnovnih tekoa ove vrste pismenog prevoenja je u zahtjevu da se misaona (predmetnologika) sadrina originala prenese u neodvojivom sklopu s jezinim izrazom slikovnog i emocionalnog sadraja originala. Stoga je vano da prevoditelj prije nego pristupi prevoenju analizom utvrdi koji su elementi spleta/sklopa predmetno- logikog, slikovitog i emocionalnog najbitniji, koji su manje vani, a koji su, ako ve ne mogu biti prenijeti na jezik prijevoda, i potpuno zanemarljivi. Ovaj postupak je u teoriji poznat kao HIJERARHIZIRANJE ELEMENATA ORIGINALA. U sreditu prevodilake analize mora biti POETSKO-STILSKA OSOBENOST ORIGINALA. U okviru prevoenja knjievnih tekstova dosta se razlikuje pre voenje proze od prevoenja stihova. Moemo ih zvati anrovima ili podvrstama knjievnog prijevoda. Nema jo uvijek jasne klasifikacije knjievnog prevoenja, ali se moe napraviti neka koliko-toliko vaea podjela na: 1. 2. Prevoenje epske proze (vae svi principi navedeni kod prevoenja knjievnog teksta) 3. Prevoenje epskog djela u stihu ( ovdje postoji i jedan dodatni zahtjev vezani govor u pjesnikom iskazu STIH). 4. Prevoenje lirske pjesme (ovdje se javlja novi niz ve postojeim problemima lirski knjievni izraz se odlikuje misaono-emocionalnim bogatstvom koje se ostvaruje u kratkom pjesnikom iskazu. Takav iskaz je, u principu, vieznaan i afektivan (emocionalno angairan). Naglaena slikovitost i emocionalnost se u okvirima lirske saetosti ostvaruje, u prvom redu, specifinom kompozicijom (odreenim nizanjem motiva) i posebnom organizacijom jezika. Posebnim organiziranjem jezika po znaenju dobivaju se stilske figure kao to su EPITET, POREENJE, METAFORA, METONIMIJA I SL. Posebnim organiziranjem jezika po zvunosti stvaraju se tzv. Intonacijske ili zvukovne stilske figure (ASONANCA, ALITERACIJA, ONOMATOPEJA), razliite vrste rima i razliiti oblici ritmikog organiziranja pjesnikog iskaza (u okviru silabikog, silabiko-tonskog, tonskog metrikog sistema, ili u okviru tzv. Slobodnog stiha koji se temelji na razliitim varijantama sintaksikog, morfolokog, leksikog ili glasovnog paralelizma. Ako prevoditelj oekuje da svojim prijevodom ostvari estetski utisak makar i priblian utisku kojeg

4 stvara original, on mora voditi rauna istovremeno o predmetno-logikoj, figurativnoj, asocijativnoj, zvukovnoj i ritmikoj strani lirske pjesme koju prevodi.(UPAMTI: jezika organizacija pjesnikog djela predstavlja jedan od bitnih initelja njegove umjetnike sadrine). Za uspjeno prevoenje lirske pjesme posebno treba imati na umu da je knjievno djelo uvijek sazdano od doreenih tematsko- motivskih, jezikih i kompozicijskih initelja koji saznajno-estetsku vrijednost dobivaju upravo u spoju ostvarenom u konk retnom, danom djelu. I ovdje se primjenjuje postupak HIJERARHIZIRANJA elemenata originala. 5. Prevoenje drame u prozi Drama predstavlja svojevrsnu sintezu lirskog i epskog principa umjetnikog izraavanja. Meutim, poto je drama djelo namijenjeno scensko m izvoenju, i elemenat lirskog i elemenat epskog principa u njoj dobivaju jedan novi, specifian oblik. Tako, epski dogaajni tok, za razliku od epskih djela, u drami, u principu, ne moe biti u okviru direktnog opisa dogaaja, nego se daje u njegovom neposrednom toku kao radnja. Mjesto dogaaja, opa atmosfera i raspoloenje junaka se ne opisuju, nego se, opet, predstavljaju NEPOSREDNO. Prevoditelj drame mora posvetiti posebnu panju sljedeem: a. da u govoru junaka sauva neusiljenost usmenog iskaza paziti i da se reenice ne produuju zbog razlika u morfolokoj i sintaksikoj organizaciji, te da izbjegava gomilanje suglasnikih grupa koje su teke za izgovor; b. da pri razgovoru junaka sauva dijaloku povezanost njihovih replika. c. da u govoru junaka sauva sve initelje kojima ih pisac kao ljude karakterizira i individualizira; d. da osjeajna strana u govoru junaka ne ide na raun sadrine e. da prevodi precizno i tano didaskalije.

PITANJE BROJ USMENO PREVOENJE Usmeno prevoenje, kao i pismeno, obuhvaa prevoenje svih vrsta, osim knjievnih tekstova. 1. Usmeno se, po pravilu, prevode poruke (tekstovi) koji se primaju usmeno.; 2. Tekstovi koji se prevode usmeno su uoblieni u usmenom govoru (poto ih uvijek izlae jedan ovjek u svoje ime, u ime vee grupe ljudi ili neke institucije, oni su po formi iskaza MONOLOKI). 3. Sljedea osobenost je usmjerenost na MASOVNU KOMUNIKACIJU (kongresi, konferencije, javna i zatvorena savjetovanja, predavanja, diplomatski i dravni odnosno meudravni sastanci i ceremenije); 4. Jedna od osobina izvorne poruke u usmenom prevoenju je i to da je uobliena na NIVOU INDIVIDUALNOG GOVORNOG IZRAZA (jer ovu poruku uvije uobliava ovjek kao individua, pri emu na izgled te poruke bitno utjeu prevoditeljeve individualne osobine fizioloke, psiholoke, intelektualne i sl.). Vrlo je rairena praksa da se neke vrste govora prethodno uobliavaju kao pisani tekst (protokolom npr. predvieno u diplomaciji ). a) Ako prevoditelj prevodi takav govor iji tekst i sam dobije ve napisan na jeziku originala, a govornik se dri napisanog teksta, takvo prevoenje e prestati da bude isto usmeno (usmenousmeno prevoenje) i pripadat e jednoj od prijelaznih vrsta pismeno-usmenog prevoenja PREVOENJE S LISTA. b) Ukoliko napisani tekst slui govorniku kao osnova za izlaganje, prevoenje takve izvorne poruke opet dobiva karakter usmenog prevoenja i naziva se USMENO PREVOENJE S LISTA. Poruka u pisanom tekstu je uvijek razvijenija, uvijek potpunija i jasnije izraena nego u usmenom obliku. To ne mora znaiti da je primjenom usmenog iskaza komunikacija a priori siromanija i po ukupnom efektu slabija.

5 Razlike izmeu usmenog i pismenog izraavanja poruke nastaju samo zbog VRSTE KONTAKTA. Taj kontakt je kod pismenog izraavanja vremenski neogranien, ali je posredan jer se ostvaruje preko teksta koji je ispisan na papiru. Kod usmenog izraavanja je taj kontakt vremenski ogranien (jednokratan) i neposredan. Kod ovog drugog naina komunikacije kompletna poruka se izraava osim zapisanim jezikim sredstvima i nekim drugim dopunskim jezikim ili vanjezikim sredstvima. Od dopunskih jezikih sredstava za usmenog prevoditelja najvanija je INTONACIJA. Ona prevoditelju govori zavrenosti i nezavrenosti iskaza, o vjetovatnosti, problematinos ti ili kategorinosti, odreenosti ili neodreeosti i sl. Intonacija prua informaciju o logikom planu i loginoj modalnosti izraene misli, kao to esto prevoditelju, naroito u simultanom prevoenju, pomae da pravilno uoblii sintaksiku formu prijevoda prije nego govornik zavri svoju reenicu. Tekstovi koji se obino prevode usmeno imaju i nekih sintaksikih osobenosti. Primjerice, ako se pria o "vienom i doivljenom", a pria je namjenjena sugovorniku koji dosta dobro poznaje opu situaciju i dijeli govornikove pobude, usmeni monoloki govor se moe odvijati sa izvjesnom dozom gramatike nepotpunosti. Meutim ako je rije o o konsekventnom izlaganju odgovarajueg materijala (referat, predavanje) onda se "govornikov zadatak svodi na to da materijal izloi to usaglaenije i u to skladnijem logikom obliku, izdvojivi najbitnije dijelove i vodei rauna o jasnosti prijelaza s jewdnog na drugi dio izlaganja. Stilistika jo newma preciznu potpunu sliku stila usmenog monolokog govora. U svakom sluaju u njemu dolazi do mijeanja kolokvijalnog i knjievnog iskaza. Moe se govoriti o tri bitne specifine sintaksiko-strukturne crste ove vrste iskaza: 1. Izrazi i reenice kojima se posebno ukazuje na smisao iskaza sve sintagme i reenice koje se uklapaju u osnovni smisaoni tok, ali iskau iz osnovne reenine sheme u koju su umetnute, te su tako izvan osnovnog sintaksikog ustojstva. To su razliiti umeci, digresije i sl. I dopune osnovnoj niti sadraja (va grad je, dragi prijatelji, ...........; Prije pet godina, kad smo boravili u vaem gradu,........; Va kraj, bogat povijesnim spomenicima,.....); 2. Uvodne konstrukcije sline su izrazima i reenicama kojima se posebno ukazuje na smisao poruke po tome to sadrina (to se tie robne razmjene, naa suradnja...; Uvjereni smo, nai razgovori e se i one ne moraju nalaziti na osnovnoj sintaksikoj niti saopenja njima se uvodi nova...; Na osnovu dosadanjih iskustava, moemo rei...); 3. Strukturna i smisaona ponavljanja su najea osobina monolokog usmenog izlaganja. Obuhvaaju smisaono ponavljanje istih rijei, smisaono ponavljanje upotrebom sinonima, kao i ponavljanje istih gramatikih struktura a) Iskreno se divimo......; iskreno smo obradovani,....; b) Svaki radnik, svaki poljoprivrednik, svaki uenik....c) Ako hoemo bolji...., ako elimo mir, ako smo za bri razvoj.... Ovakva struktura iskaza (koji predstavlja izvornu poruku za usmeni prijevod) prua dvojake koristi teorijsku i praktinu. Teorijska jer prua materijal za potpuniji opis i preciznije selekcioniranje u utvrivanju bitnih pojava u ovoj vrsti prevoenja. Praktina korist jer utvrivanjem najuestalijih elemenata strukture ove vrste saopavanja omoguuje izraivanje racionalnog i efikasnog sistema za pravljenje pomonih biljeaka pri konsekutivnom prevoenju. Meutim, bez prethodne dulje obuke gotovo da je nemogue uspjeno se baviti usmenim prevoenjem. Stalna odlika ove vrste prevoenja je STALNA OGRANIENOST I NEDOSTATAK VREMENA. PITANJE BROJ 11 KONSEKUTIVNO PREVOENJE

6 Konsekutivno prevoenje je takav oblik usmenog prevoenja pri kojem se izvorni tekst (poruka) , primljen auditivno, prevodi SUKCESIVNO, nakon pojedinih odsjeaka toga izgovorenoga teksta, ili, u pojedinim sluajevima, i nakon govornikovog kompletnog saope nja na jeziku originala. Danas je uobiajeno da govornici zbog prevoenja prave prekide u izlaganju nakon 1-10 minuta. Meutim, to ipak nije sasvim precizno regulirano, tako da u nekim sluajevima ti odsjeci teksta (intervala) mogu biti dulji od 10 minuta. Konsekutivno prevoenje se smatra jednim od najteih oblika usmenog prevoenja. Ono se, poput ostalih oblika usmenog prevoemnja, karakterizira deficitarnou vremena u procesu rada. Njegova osobenost je izuzetno optereenje prevoditeljeve memorije. Razlikujemo konsekutivno prevoenje bez i konsek. Prev. s pravljenjem biljeki. Postoji podvrsta kons.prev. Koja se naziva ping-pong ili dvosmjerni prijevod (prevoenje naizmjenino u oba smjera). Razlikujemo tri osnovne etape u konsekutivnom prevoenju: 1. Audiranje u konsekutivnom prevoenju je primanje poruke na sluh i njeno prevodilako razumijevanje u ovoj etapi javlja se niz psiholokih tekoa koje oteavaju rad prevoditelju (poveana odgovornost za svakui izgovorenu rije, nervna napetost, zbunjenost, strah, opasnost od stupora; sve to moe imati jako veliki utjecaj na kvalitetu ovoga procesa. Dalje, tu su tekoe izazvane razliitim umovima graja ili uzvici iz mase itd. Cilj audiranja je razumijevanje primljene izvorne poruke. U vezi s tim problemom, psiholozi i lingvisti su traili osnovnu najmanju jeziku govornu jedinicu koja omoguuje da se dio izvorne poruke razumije, tj. Da se donese zakljuak o njenom smislu. Dakle, je li to fonema, slog, morfema, rije, sintagma ili reenica. Premda je fonema najmanja jedinica koja nosi znaenje (ruka, reka, raka), od nje se odustalo, a i od sloga. Dolo se do zakljuka da to nije ni reenica (sloena je informacija). Najmanja jeziko-govorna jedinica koja nosi znaenje nalazi se u granicama rijei ili grupa rijei koje su, po svome znaaju, naglaenije od ostalih. Svaki jezik ima vlastite zakone intonacije. Svako odstupanje od standardne intonacije smanjuje stupanj razumijevanja, odnosno oteava prevodilako audiranje. Dakle, intonacija pomae da se u ovoj fazi vri tzv. SEMANTIKA SEGMENTACIJA, tj. Da se uoava ta je u svakom odsjeku izvorne poruke najbitnije, radi dobrog i brzog razumijevanja te poruke. Poznavanje konteksta je znaajan faktor i za ovu fazu prevodilakog radnog procesa. Postoje dva vida konteksta: ui (mikrokontekst) i iri (makrokontekst). Mikrokontekst se moe svesti na obim kompletnog misaonog iskaza koji se na sintaksikom planu smatra reenicom, ili koji se uobliava u reeniki period. Meutim, dobro poznavanje makrokonteksta ne znai i lake prevoenje, jer loe poznavanje jezika ne moe biti kompenzirano poznavanjem bilo kojeg od postojee dvije vrste konteksta. U konsekutivnom prevoenju je za uspjeno audiranje naroito vaan jedan drugi vid makrokonteksta POZNAVANJE SITUACIJE (misli se one oko njega). Zakljuak: osnovnim smisaonim jedinicama (jedinicama razumijevanja) u konsek.prev. Mogu se smatrati KLJUNI DIJELOVI ISKAZA koji su glavne jedinice toga misaonog iskaza, odnosno reenice. Do problema u ovoj vrsti prevoenja jo dolazi kada se javi promjena tempagovora pri saopavanju poruke, ukoliko je sadraj vie apstraktan, ukoliko je izvorna poruka sintaksiki sloenija ili glomazna, ukoliko prevoditelj prilikom audiranja nepravilno rasporeuje panju zbog tekoa koje mu priinjavaju nepoznate ili tzv. Precizne rijei (brojevi, mjeseci, dani, tjedni, osobna imena, zemljopisni nazivi i sl.) i rijei koje oznaavaju specifine nacionalne ivotne pojmove (realije). 2. Faza prevodilakog memoriranja Ovaj postupak predvia svoenje izvornog teksta na glavne, elementarne jedinice znaenja. Kljuni dijelovi poruke primljene na jeziku originala u principu bi trebali biti oni elementi, one jedinice znaenja (rijei, sintagme, ili pak cijele reenice) koji prevoditelju omoguuju da dulje i sloene primljene poruke prenese bez

7 izostavljanja bilo ega to je od znaaja za informiranje sluatelja (primatelja poruke) na jeziku prijevoda. Nain i stupanj pamenja se kod ljudi znatno razlikuju. Efekat razumijevanja, pa samim time i pamenja, ovisi od prevoditeljeve prethodne informiranosti o oblasti ivota, struke ili nauke na koju se odnosi sadrina poruke. Asocijativni nain miljenja se kod ljudi jako razlikuje. Ne moe se dati univerzalni model za svoenje poruke na njezine kljune dijelove, ali valja znati da u osnovi postoje tri postupka koja su, u sutini, komplementarna: a) izbor rijei ili sintagmi s najveom koncentracijom znaenja u odnosu na cilj komunikacije; b) saimanje izraza od dvije ili vie rijei c) izdvajanje stilski markiranih rijei. POSTUPAK IZBORA RIJEI ILI SINTAGMI S NAJVEOM KONCENTRACIJOM ZNAENJA U ODNOSU NA CILJ KOMUNIKACIJE: "172 000 ozlojeenih radnika i slubenika austrijskih fabrika automobila uzelo je uea u trajku organiziranom u znak bunta protiv odluke vlasnika beke fabrike automobila FAL da otpuste 370 radnika" Svodimo na: "automobilski radnici (172.000), "trajkovali", "zbog otputanja", "FAL" - BE (370)". Ovo su stilski markirane rijei u poruci, a ovako formulirani kljuni dijelovi izvorne poruke predstavljaju samo pomono sredstvo za pamenje u cilju produciranja poruke odmah, sukcesivno nakon njenog primanja. Pronalaenje najpogodnije varijante za svoenje poruke na njene kljune dijelove ovisi, prije svega, od individualnih osobina samog prevoditelja, ali i od stupnja njegovog iskustva u ovom prevodilakom pomonom postupku. Kao priprema za PRODUCIRANJE IZVORNE PORUKE na jeziku prijevoda, faza prevodilakog memoriranja moe sadravati i biljeenje, zapisivanje kljunih dijelova izvorne poruke.Svaki prevoditelj pronalazi sistem biljeenja za sebe. Postavlja se pitanje da li se u konsek.prev. biljei na jeziku originala ili na jeziku priojevoda. To opet ovisi od prevoditeljevih individualnih osobina, od situacije, od sadrine poruke i sl. Uglavnom se javlja kombiniranje jezika originala s jezikom prijevoda. Jedan poznati sistem konsekutivno-prevodilakog biljeenja obuhvaa: princip vertikalizma, princip skraenog zapisivanja slovima i princip zapisivanja simbolima. Princip vertikalizma:predvia vertikalno zapisivanje bitnih sintaksikih odnosa izvorne poruke. Pri tom nainu biljeenja strogo se uva hijerarhija glavnih dijelova reenice. Na prvo mjesto se izvlai SUBJEKT (ili grupa rijei sa subjektnom funkcijom) ---rije ili grupa rijei s f-jom PREDIKATA (redak nie i malo udesno) --- ostali dijelovi reenice (zdesna neposredno uz rije na koju se odnose). Iznimka je ATRIBUT (uz subjekat). Kada se, recimo, nabraja vie objekata, onda se oni stavljaju jedan ispod drugog. Izrazi i reenice, van osnovnog gramatikog ustrojstva, kojima se ukazuje na smisao iskaza, ako su to obine informacije, najee se biljee u zagradi neposredno ispod rijei na koju se odnose. Ako je rije o informaciji koja je dominantna, stavlja se iznad rijei na koju se odnosi. Uvodne konstrukcije se zapisuju na poetku i sa ostalim dijelom iskaza se spajaju dvjema tokama (Uvjereni smo, nai razgovori..). Nezavisno-sloene reenice se mogu zapisivati kao dvije ili vie prostih reenica jedna ispod druge s tim to se meu njima oznaava suprotan ili iskljuni odnos (mi radimo, a oni stalno razgrauju).Uzrono-posljedini odnosi se obiljeavaju jednom kosom crtom , s ije gornje strane se biljei uzrok, a ispod nje posljedica. Odnosne (relativne veze) meu reenicama se obiljeavaju jednom vodoravnom crtom. Predikat se oznaava znakom jednakosti, a ako je veza negativna, precrtanim znakom jednakosti. Iskazivanje cilja se biljei jednom dugakom strelicom. Uvjetni odnosi (ili pogodbene konstrukcije) se biljee znakom Si ili If. Pogodbena sintaksika veza dvjema paralelnim linijama. Odnosi koji se iskazuju odrinom konstrukcijom-precrta se onaj dio reenice ispred kojeg stoji rjeca "ne". Upitne konstrukcije obrnuti znak pitanja. Prevodilaki simboli: Oni se dijele prema nainu obiljeavanja na slovne, asocijativne i izvedene simbole. Slovni simboli mogu se koristiti zvanine sktaenice naziva zemalja, saobraajne oznake za drave i gradove, kao is slovne oznake koje prevoditelj pravi za sebe V- Vlada, S-

8 stranka i sl. Asocijativni simboli su zasnovani na sposobnosti jednog znaka da izazove asocijaciju na odreene pojmove ili pojave. Vijugava vodoravna crta pokret, razvoj, manevar; ukrteni maevi oruje, naoruanje, rat, sukob; eki radnika klasa, proleterijat, rad, radnika i sl.; znak munje zategnutost, napetost meudravnih, meustranakih ili nekih drugih meuljudskih odnosa; kratka vodoravna crta usmjerena prema gore davati, prenositi, slati, izvoziti, poklanjati; Izvedeni simboli nastaju spajanjem razliitih simbola i znakova u novim znaenjskim kombinacijama ako se znak munje precrta, to znai poputanje zategnutosti; precrtani maevi prestanak rata i sl. Simboli u sistemu prevodilakog zapisivanja prema namjeni mogu biti: 1. PREDIKATIVNI: oznaavaju radnju, sadrinu f- je predikata. "znak jednakosti" zamjena za pomoni glagol TO BE; crta preko znaka jednakosti odrini oblik, kosa strelica usmjerena desno prema gore uspon, poveanje, porast; kosa strelica usmjerena udesno prema dole pad, smanjenje i sl. znak navoda "kae", "navodi", izjavljuje i sl. 2.VREMENSKI simboli su u ovom sistemu iri od gramatikog vremena. Mala strelica okrenuta prema dole sadanje vrijeme; okomita crta i vodoravna strelica nadesno pod pravim kutom budue vrijeme, okomita crta i vodoravna lijevo okrenuta strelica, a sve pod pravim kutom prolo vrijeme; zjevalica < poetak radnje, a > kraj radnje, I ---- I izvjestan ogranieni vremenski period. 3. MODALNI SIMBOLI slue za obiljeavanje govornikovog odnosa prema ono me o emu govori i govornikove ocjene u odnosu onoga o emu govori i objektivne stvarnosti is odobravanje; bi-poeljnost; ob-obavezu, ~ neodreenost (oko). 4. SIMBOLI ZA OZNAAVANJE KVALITETA obino pojaavanje (podvlaenjem jednom punom linijom znaka za ono to se pojaava), obino umanjivanje vrijednosti ili znaaja (podvlaenjem odgovarajueg znaka jednom isprekidanom linijom), superlativno pojaavanje (podvlaenjem odgovarajueg znaka dvjema punim linijama), superlativno umanjivanje vrijednosti ili znaaja (podvlaenjem odgovarajueg znaka dvjema isprekidanim linijama).

9 PITANJE BROJ 2 OSNOVNE TEORIJSKE KONCEPCIJE U SUVREMENOJ TEORIJI PREVOENJA (OSNOVNE DEFINICIJE TEORIJE PREVOENJA) (SIBINOVI, p.107). LINGVISTIKA KONCEPCIJA (DEFINICIJA) (Catford) Prevoenje je zamjenjivanje tekstualnog materijala u jednom jeziku (izvornom) jednakovrijednim tekstualnim materijalom u nekom drugom jeziku (jeziku-cilju). Znaenjska jednakovrijednost (ekvivalencija) uspostavlja se izmeu lingvistikih izraajnih sredstava dva jezika, pa se ovakav pristup prevoenju moe okarakterizirati kao LINGVISTIKI PRISTUP (Ivir, p. 34). Uspostavljanje odnosa jednakovrijednosti meu izraajnim sredstvima dvaju jezika lei u temelju svih lingvistikih pristupa prevoenju, bez obzira na detalje njihovih meusobnih razlika. Svi oni za polazite uzimaju tekst i svu panju obraaju na izraajna sredstva koja se mogu smatrati ekvivalentima u IZVORNOM JEZIKU - CILJU. Prema lingvistikoj koncepciji, prevoenje je proces u kojem se jezine jedinice jezika originala zamjenjuju odgovarajuim jezikim jedinicama jezika prevoda. Analiza prijevoda se vri na svim jezikim nivoima fonolokom, grafoloko-ortografskom, leksikom, morfolokom i sintaksikom. Nadovezuje se na materijal koji prua kontrastivno prouavanje jezika. S obzirom da meu prirodnim jezicima nikada ne moe biti potpune podudarnosti na svim jezikim nivoima, lingvistika orijentirana suvremena teorija prevoenja je, na osnovu prevodilake prakse, ustanovila sistem zakonitih PREINAAVANJA kojim se, prilikom prevoenja u okviru principa funkcionalne ekvivalentnosti a na osnovu hijerarhiziranja elemenata originalnog teksta, vre razliita preinaavanja gramatike (morfoloke, leksike i sintaksike) strukture. Takva preinaavanja su poznata pod imenom PREVODILAKE TRANSFORMACIJE. Postoje sljedei oblici prevodilakih transformacija: preraspodjela, zamjena, dodavanje, i izostavljanje. 1.) PRERASPODJELA Pod preraspodjeom se podrazumijeva promjena reda rijei; redoslijeda dijelova reenice, kao i redoslijeda samih reenica u okviru sloene reenice (fox hunting lov na lisicu, There is a cat on the roof Na krovu se nalazi/je maka; pencil sharpener otra olovaka itd.).Preraspodjela kao oblik prevodilakih transformacija je inae naroito esta na prevodilakoj relaciji izmeu jezika u kojem je redoslijed dijelova reenice zasnovan na GRAMATIKIM odnosima, pa je stalan (engleski), i jezika u kojem se taj redoslijed formira relativno slobodno, s teitem na cilju komunikacije (dakle, s teitem na upoznavanju s nepoznatim), pri emu se u emocionalno neutralnom iskazu to nepoznato saopava tako to se polazi od poznatoga (shema: poznato + nepoznato), pa je njegov redoslijed dijelova reenice relativno slobodan (hrvatski, srpski, bos.). 2.) ZAMJENA Zamjena kao oblik prevodilakih transformacija obuhvaa zamjenu rijei, zamjenu vrsta rijei, zamjenu morfolokih, kao i zamjenu sintaksikih oblika (Mijesiti kolae glagol "mijesiti" e se na eng. jeziku zamijeniti glagolom "bake", pa e onda "mijesiti kolae" postati "to bake a cake"; englesko "You don't say" se prevodi sa "Ma ta kae" ili "Ma nemoj mi rei"; Ovdje je dolo i do preraspodjele reda rijei, te morfolokih zamjena (zamjena vrsta rijei, padea, broja i sl.). U zamjenu morfolokih oblika spada i prevoenje hrvatskog aorista i imperfekta perfektom u jezicima koji nemaju prva dva vremena (ruski). Zamjena kao morfoloki oblik naroito je esta na sintaksikom planu (pasivne konstrukcije hrvatski jezik za razliku od engleskog ne trpi estu upotrebu pasivnih konstrukcija He was hit by a car yesterday Juer ga je udarilo auto.

10 3.) DODAVANJE Dodavanje kao prevodilaka transformacija motivirano je uvijek potrebom da se neki element sadraja originala izrazi nekim jezikim sredstvom koje u jeziku originala, gledano sa stanovita efekta (funkcije) ne postoji u tom obliku, ili da se jedan element sadrine, iz nekih drugih razloga, izrazi na mjestu gdje u originalu nije dat (to je tzv. POSTUPAK KOMPENZACIJE). Dodavanje tako moe biti rezultat razlike u prirodi dva jezika. Recimo, dodavanje lana uz imenicu kada se s naeg jezika prevodi na engleski ili njemaki, ili dodavanje pomonog glagola kada se s naeg jezika prevodi na engleski, ili s engleskog na na; dodavanje zamjenica (osobne ili posvojne ) kada se s naeg prevodi na engleski ili neki drugi jezik (Oprala je kosu = She has washed her hair; Napisao je domau zadau = He has written his homework); Do ovoga oblika prevodilakih transformacija moe doi i u sluajevima kad se jezici ne razlikuju u nainu iskazivanja, ali prevodilac eli poveati stupanj razumljivosti prijevoda (svrha osiguranje komunikacije). To se ini onda kada se zna da primaocima (itaocima ili sluaocima) prevoda nisu dovoljno poznate neke injenice iz vanjezine stvarnosti, pa bi to nepoznavanje moglo biti smetnja razumijevanju. (They reached Hartford Stigli su u grad Hartford). 4.) IZOSTAVLJANJE Izostavljanje kao oblik prevodilakih transformacija svodi se na isputanje rijei ili izraza koji nisu neophodni za pravilno razumijevanje poruke iz originala, a zbog razlike u prirodi jezika ili iz nekih drugih razloga (vanjezinih) nije ih mogue ukljuiti u tekst prijevoda. Primjeri koje smo naveli nza DODAVANJE VRIJEDE I ZA IZOSTAVLANJE AKO SE PREVODI U OBRNUTOM SMJERU. Izostavljanje se ponekad primjenjuje i prilikom prevoenja tekstova koji sadre neke kategorije tzv. BEZEKVIVALENTNE LEKSIKE (rijei za koje u leksikom fondu jezika prijevoda nema odgovarajuih). Razumije se da se izostavljanje moe primijeniti samo u onim sluajevima kada te rijei nisu od bitnog znaaja sa stanovita izvorne poruke. Za ostale situacije primjenjuju se druga rjeenja opisno prevoenje, stvaranje nove rijei ili adaptacija strane rijei da bi se unijela u jezik prijevoda kao REALIJA kao oznaka osobene ivotne stvarnosti sredine iz koje potie original. Polazei od prevodilake realnosti, koja obiluje prevodilakim transformacijama, lingvistiki koncipirana teorija prevoenja, u potrazi za mjerilima kojima e se utvrivati stupanj vjernosti prijevoda originalu, istie kao znaajnu kategoriju FORMALNU KORESPONDENCIJU. Ona ima dva vida: a) Podudaranje lingvistikih jedinica originala i prijevoda istovremeno i u formi i u sadrini; b) podudaranje lingvistikih jedinica u sadrini, uz razlikovanje u formi (druga vrsta rijei, drugi oblik ili drugi tip reenice u prijevodu). Meutim, primjena ovog drugog vida predvia se tek kada nema mogunosti za ostvarenje prvog vida formalne korespodencije. Ovako shvaena, FORMALNA KORESPONDENCIJA se smatra vanim regulatorom u prevoenju koji pomae sa se traenje PRIJEVODNE EKVIVALENCIJE ne ostvaruje proizvoljno i neodgovorno. Ova teorija (lingvistika) je u prolosti bila esto osporavana. Mane iskljuivo lingvistiki pristup prevoenju, bez knjievno-povijesnog i knjievno-teorijskog aspekta ne moe osigurati neophodne orijentire za objektivno hijerarhiziranje sveukupnih elemenata konkretnog knjievnog djela, elementa iji spoj nosi bitne karakteristike odreene ope estetike koncepcije, kao to uobliava i posebnost (individualitet) pisca, odnosno njegovog djela. Poznato je da u pjesnikom djelu kao cjelini "pjesniku imaginaciju" osim jezikog, uobliava isto tako tematsko- motivski i kompozicijski plan djela. Lingvistiki dosljedno prevoenje esto na jami odgovarajui umjetniki efekat djela, to znai da i lingvistiki koncipirana teorija ne moe obuhvatiti sve bitne komponente knjievnog prijevoda. Tako, mada razlikuje denotativna od konotativnih znaenja, lingvistika teorija nema dovoljno instrumenata da, polazei od sopstvenih zakonitosti i pravila, vri hijerarhiziranje elemenata

11 tematsko-motivskog plana knjievnog djela, radi prenoenja sloenog umjetnikog teksta u kojem se sutinski saznajni i estetski sadraji vrlo esto nalaze u prostoru izmeu denotativnih i konotativnih znaenja, pri emu je u toj "igri" teite upravo na konotativnim signalima koji se ponekad uobliavaju ak i u odreene sisteme. Ako se rukovodi samo jezikim zakonitostima i pravilima, ne mogu se dovoljno uspjeno rjeavati ni neki problemi koji pripadaju i upravo jezikom planu knjievnog djela. Na primjer, problemi koji se javljaju u traenju i utvrivanju ekvivalentnosti za vrlo este sluajeve kada zbog razlike u knjievnoj tradiciji ili ak i u prirodi jezika, estetiki obziri (povezani sa anrovskom osobenou djela, s poetikom u okviru koje njegov autor stvara, s pievim osobinim umjetnikim osobinama i sl.) nalau pojedine oblike prevodilakih transformacija. Moe se ak rei da iskljuivo lingvistiki orijentirana teorija ne moe uspjeno razmatrati ni prevodilake probleme versifikacije. Jer, iako se ritmiko ujednaavanje u poeziji ostvaruje upravo jezikim sredstvima, estetiki, a eto i semantiki, efekat pojedinihvrsta stihova, osim prirode jezika, ovisi i od tradicije i prakse u razliitim literaturama. A tim problemima se bave primarno razliite discipline nauke o knjievnosti (pobornici ling.konc. osporavaju postojanje knjievne koncepcije teorije prevoenja; smatraju da se i kod prevoenja tekstova koji ne pripadaju lijepoj knjievnosti mora paziti na poruku, stil, konotativnim znaenjima). FILOLOKA KONCEPCIJA (DEFINICIJA) PREVOENJA I filoloki pristup jeziku polazi od jednakovrijednosti dvaju tekstova u dva razna jezika, ali pri tome ne usmjeravaju panju na lingvistiki definirana izraajna sredstva, nego na KNJIEVNO DEFINIRANA SREDSTVA ZA OSTVARENJE ODREENOG UMJETNIKOG DOIVLJAJA. Ovaj pristup se bavi pitanjima koja se javljaju u prevoenju lijepe knjievnosti, pa prevoenje definira kao postupak zamjenjivanja jednog knjievnog teksta drugim uz ouvanje umjetnike vrijednosti koju je imao prvobitni tekst. Budui da prevodilac ne moe odjednom zadrati u glavi cijeli tekst, on ga prevodi dio po dio nastojei da u drugom jeziku zadri sve ono to se ini umjetnikim tekstom: ritam, rime, asonancije, aliteracije, igre rijeima, asocijacije, metafore i sl. Glavno zanimanje onih koji prevoenje prouavaju s toga stajalita usmjereno je na utvrivanje ekvivalencije meu pojedinim vrstama stilskih karakteristika i retorikih sredstava. Tipini primjeri filolokih preokupacija u prouavanju prijevoda su pitanja kao to su ova: a) moe li se poezija uope prevoditi? b) smije li se pjesma prevesti u prozi; c)kako prevoditi jampski metar u jeziku s preteno trohejskim naglasnim sustavom; d) kako ouvati zvukovne vrijednosti izvornoga jezika itd? KOMUNIKACIJSKA KONCEPCIJA (DEFINICIJA) PREVOENJA ako je jedna od glavnih svrha ovjekove upotrebe jezika komunikacija, onda se i prevodilac mora najprije upitati to je to odailjalac izvorne poruke elio svojim primaocima saopiti i zatim tu obavijest pokuati ponovo izraziti jezikom svojih p rimalaca, koji izvornu poruku nisu mogli razumijeti. E.A.Nida (Najda) definira prevoenje kao nalaenje NAJBLIEG PRIRODNOG EKVIVALENTA U JEZIKU-CILJU za obavijest izraenu u izvornom jeziku. Ova definicija je komunikacijska, jer polazi od obavijesti izraene u izvornom jeziku. Drugo, izraz te obavijesti u izvornom jeziku je prirodan, pa takav mora biti i u jeziku cilju; tree, prevoenjem se dobiva najblii ekvivalent, a to znai ne apsolutno nego RELATIVNO JEDNAKOVRIJEDNA PORUKA. Komunikacijski pristup prevoenju je omoguio da se ta vrsta ovjekove djelatnosti ne promatra samo kao lingvistika operacija, ve kao drutveni in u kome izvorni odailjalac stupa u interakcijski odnos sa svojim primaocima (s tim da je prevodilac jedan od primalaca njegove

12 poruke), a prevodilac pak kao odailjalac takoer stupa u interakcijski odnos sa svojim primaocima. Za potpunije razumijevanje onoga to se dogaa u prijevodnom procesu neophodno je i poznavanje toga interakcijskog odnosa u kojem se sa svojim primaocima nalaze odailjalac izvorne poruke i prevodilac kao odailjalac prevedene poruke. Sociolingvistike informacije takve vrste predstavljat e nunu komponentu jedfne sveobuhvatnije teorije prevoenja. Komunikacijski pristup prevoenju pojavio se kao posljedica saznanja da lingvistiki pristup sam ner moe dati objanjenja za sve sloene pojave do kojih dolazi u procesu prevoenja. Pored Nide, komunikacijski pristup zastupali su Revzin, Rozencvejg, Kade, Nojbert, Jeger. (Sibinovi, p.112) Teorijska koncepcija koja na prevoenje gleda kao na jedan komunikacijski model, ini se najkompleksnijom, jer se u njoj paralelno i sistematski panja usmjerava u tri pravca: na sintaktiku, semantiku i pragmatiku dimenziju prevoenja. Sintaksika obuhvata kompleks pitanja koja se odnose na jeziku strukturu originala i prijevoda, na jeziku strukturu kao sistem znakova u jednom i drugom jeziku. Semantika dimenzija prijevoda obuhvaa kompleks pitanja koja zadiru u problem odnosa izmeu znakova i predmeta koje ti znakovi obiljeavaju. Pragmatina obuhvaa kompleks pitanja koja spadaju u oblast odnosa izmeu znakova (jezika) i osobe koja se tim znakovima (jezikom) slui. Dakle, teorija prevoenja, prema ovoj koncepciji, mora obuhvatiti sve ono to spada u sloeni proces komunikacije pri kojoj se koriste dva jezika. PITANJE BROJ 27 OSNOVNI TEORIJSKI MODELI PREVOENJA (Sibinovi, p. 113) 1. DENOTATIVNI ILI SITUACIJSKI MODEL Ovaj model je zasnovan na injenici da su ivot i prirodni uvjeti na zemlji za nositelje razliitih prirodnih jezika koji se sporazumijevaju putem prevoenja u svim svojim bitnim vidovima podudarni. Zbog toga su u svakoj razvijenoj jezinoj sredini ve stvoreni odreeni jezini znaci (KODOVI) za njihovo oznaavanje. Put u prevoenju ide od jezinih znakova jezika originala ka predmetima (stvarima i biima) ili situacijama koje se njima oznaavaju, odnosno opisuju (dakle, ka ivotnoj stvarnosti), da bi se potom ti predmeti i situacije (ta ivotna stvarnost) oznaili, odnosno opisali onim jezinim znacima koji se za to upotrebljavaju u jeziku prijevoda. O------original --------------P ----prijevod ---------------JO----jezik originala ------JP ----jezik prijevoda ------S ---ivotna sredina Pored zajednikih karakteristika ivotnih sredina dva govornika razliitih jezika, postoje i znaajne osobenosti koje su nastajale kao rezultat razliitih klimatskih, povijesnih, ekonomskih, socijalnih, politikih i drugih specifinih uvjeta ivota. One se, razumljivo, ispoljavaju u jeziku. Zbog toga se u neposrednom odnosu dvaju konkretnih jezika esto nailazi na jezike znake jednoga jezika za koje u drugom, nastalom u neposrednom odnosu s drukijom ivotnom sredinom, - ne postoje odgovarajui jeziki znaci. Ovaj model ne zanemartuje ovu vanu pojavu. Meutim, zastupnici ovog modela polaze od pretpostavke da visoki stupanj globalne podudarnosti ivota i prirodne sredine stanovnika Zemlje daje dovoljno iroku osnovu za jeziko objanjenje i razumijevanje onoga to je u pojedinim jezinim sredinama osobeno. U teoriji prevoenja su izdvojena tri posebna sluaja kada se prevodilaka rjeenja ne mogu uspjeno traiti bez vraanja ivotnoj stvarnosti. To su sljedei sluajevi: 1. kada jezik prijevoda nema jezikog znaka za opisivanje odreenog predmeta, odnosno situacije; 2. kada situacija diktira izbor varijante prijevoda, bez obzira na to kojim jezikim znakom (sredstvom) je ona opisana u originalu;

13 3. Kada se tek vraanjem ivotnoj stvarnosti moe utvrditi da prevoenje uobiajenim odgovarajuim jezikim znakom u konkretnom sluaju nije umjesno, ve je za prijevod neophodno traiti drugu varijantu. U prvom sluaju prevoditelj moe pribjei adaptaciji te rijei, koju e, ako bude potrebno, objasniti u naknadnoj napomeni, ili e e posluiti stvaranjem novog izraza u okviru postojee leksike jezikaprijevoda bukvalnim prevoenjem strane rijei (Kalkiranje). S engleskog rije "polo", moramo tako prevesti, golf ili "cricket kriket". Za drugi sluaj kad se u prevoenju ne moe bez vraanja ivotnoj stvarnosti dat je primjer navijaa na ruskoj utakmici, gdje nismo mogli bukvalno prevesti njihove rijei, nego smo to prilagodili skandiranju naih navijaa otprilike. Trei sluaj You don't say Ma ta kae, Ma nemoj mi rei. 2. TRANSFORMACIJSKI TEORIJSKI MODEL Ovaj model predvia da se izvorni tekst (tekst originala), tokom prevoenja svodi na elemente tzv. dubinske odnose pojmova, kako bi se dolo do teksta prijevoda. Zasnovan je na pravcu u lingvistici poznatom kao transformacijsko-generativna gramatika. Ovaj model osigurava teorijski osnov da se prevode i oni jeziko-sintaksiki elementi koji se u dva jezika ne podudaraju. Otvara mogunost da se izbjegne bukvalno prevoenje, ali da se ipak prevodi u okviru odreenih zakonitosti koje nee dozvoliti sutinsko udaljavanje od originala. Ovaj model prevoenja obrazlae, teorijski osmiljava i predvia mogunost na primjer prevoenja njemakih, engleskih, ruskih i francuskih pasivnih konstrukcija koje se u naem jeziku rjee upotrebljavaju, ili ak i ne postoje, pa se moraju iskazati drukije (This letter was written by your best friend Ovo pismo je napisao tvoj najbolji prijatelj). Moj zakljuak ovo su prevodilake transformacije ( a crying child dijete koje plae, walking stick tap za hodanje; itd.). 3. SEMANTIKI TEORIJSKI MODEL Nastao kao pokuaj da se prevazier ogranienost transformacijskog modela. Naime, transformacijski model je preteno okrenut ka problemima prenoenja sintaksikog ustrojstva (sintaksike strukture) u procesu prevoenja, tako da mu iz vidokruga izmiu mnoga vana prevodilaka pitanja koja ne spadaju samo ili ne spadaju uope u oblast sintaksikih odnosa. Ovdje je panja prenesena sa elementarnih (dubinskih) odnosa na elementarno (dubinsko) znaenje. Time je problem prijevoda otrgnut s ravni sintaksikog ustrojstva jezikog iskaza (mada se ono i ne iskljuuje). Semantiki model, inae, predvia da se tekst originala prvo ralani na najmanje znaenjske jedinice koje e postati "jedinice prevoenja". U ovisnosti o prirodi jezika i prirodi teksta i cilju prevoenja, "jedinice prevoenja" e negdje biti morfema, negdje rije (leksema), u treem sintagma, negdje reenica, a negdje e se podudariti ak se veim dijelovima teksta od reenice. Na nivou tih jedinica prevoenja uspostavlja se odnos izmeu originala i prijevoda (izmeu teksta originala i teksta prijevoda), pri emu se jedinice prevoenja shvaaju kao svojevrsni najmanji zajedniki sadratelji na semantikoj razini dvaju tekstova. Jedinice prevoenja se u tekstu koji se prevodi prema semantikom modelu prevoenja, razlau na "elementarna znaenja". Sadraj originala se u procesu prevoenja prenosi formuliranjem elementarnih znaenja sredstvima jezika prijevoda, u okviru zakonitosti i zakona koji vae u tom jeziku. "to take a shower" ne prevodimo "uzeti tu", nego "istuirati se". Ili "to take a walk". Svaki od navedenih prijevoda moe se izvesti skoro s matematikom tonou kada se original svede na elementarno znaenje, pa se onda to znaenje iskae na jeziku prijevoda uz potivanje pravila o spojivosti rijei i obiaja (uzusa) u njegovom okviru. Meutim, da bi se ovaj princip prevoenja mogao s potrebnom preciznou primjenjivati u veim

14 razmjerima, neophodno je da su prethodno ispunjeni sljedei uvjeti: a) da i jedan i drugi jezik budu tako proueni i opisani da su ve utvreni zakoni svih moguih semantikih varijeteta i odnosa u svakom od njih posebno; b) da jezik originala i jezik prijevoda budu proueni u njihovoj neposrednoj vezi, tako da postoje unaprijed utvreni semantiki ekvivalenti na relaciji jednog i drugog jezika. A ti uvjeti su zasad teko ostvarivi ak i za jezike kojima se lingvistika nauka sistematski bavi i mnogo dulje nego naim. Ovaj model moe biti shvaen i neto ire. U takvoj njegovoj primjeni on moe na teorijskom planu omoguiti i objasniti mnoga prevodilaka rjeenja koja su, inae, vrlo poznata u prevoenju poezije. Mislimo prije svega na sluajeve kada se jedan jeziki iskaz, ako se uzme sam po sebi, moe na drugi jezik prenijeti bez ikakvih promjena, ali u konkretnoj situaciji, zbog toga to je iz estetskih ili nekih drugih razloga znaenjski (predmetno-logiki) sadraj potrebno prenijeti u njegovom jedinstvu s izvornim ritmom ili zvuanjem (asonancom, aliteracijom, rimom i sl.) - takav prijevod po cjelokupnom efektu toga iskaza ne bi bio zadovoljavajui. Svoenje na elementarno znaenje Lupus in fabula na ruskom Lak je na spominjanje svog imena, a kod nas Mi o vuku, vuk na vrata". Ovi izrazi se na povrini iskaza razlikuju kako u gramatikom, tako i u predmetno- logikom sastavu (po tipu reenice, po upotrebljenim vrstama rijei, kao i pojmovima na kojima je iskaz zasnovan). Meutim, prema situaciji u kojoj se upotrebljavaju i prema "elementarnom znaenju" (elemen.znaenje je ovdje konstatacija da se netko pojavljuje kada se spomene), sva tri navedena iskaza odgovaraju jedan drugome i kao prevodilaka rjeenja su sasvim prihvatljivi. Teoretiari osjeaju da i u okviru "jedinica prevoenja" nije uvijek ostvaren isti stupanj vjernosti originalu. Zbog toga se razlikuju dva sljedea sluaja prevodilake adekvatnosti: potpuna i nepotpuna adekvatnost. Najpouzdaniji bprimjeri za potpunu adekvatnost mogu biti neki struni termini rijei, brojevi, prijevod nekih jezikih odrednica za prostorne odnose, kao i izvjesnih osnovnih pojmova iz ekonomskog i politikog ivota pojedinih naroda (drava, ministar, diplomatski kor). Za primjere nepotpune adekvatnosti se uzimaju sluajevi kada se elementarno znaenje prenese uz izmjenu sintaksikog ustrojstva iskaza (No smoking Zabranjeno puenje, Fragile Pazi, staklo). Nijedan od ovih modela ipak ne obuhvaa istovremeno (kompleksno) sve bitne faktore sadrine teksta originala i prijevoda. Svi su oni defektni i u tome to nisu u stanju da utvrde kriterije st ilske ekvivalentnosti koji su za rjeavanje konkretnih prevodilakih problema izuzetno vani (npr. U sluaju kada se odreena situacija ili odreeno elementarno znaenje i u jednom i u drugom jeziku moe izraziti na vie razliitih naina koji se po svojoj STILSKOJ vrijednosti meusobno razlikuju. Zbog svega toga, i nekih drugih nedostataka, ine se pokuaji da se ustanovi neki cjelovitiji i obuhvatniji teorijski pristup prevoenju. Upravo iz tih pokuaja nastao je i model nivoa ekvivalentnosti sadraja. 4. NIVO EKVIVALENTNOSTI PLANA SADRAJA Formulirao ga je ruski teoretiar Vilen Komisarov u knjizi Rije o prevoenju. Prema ovom modelu tekst originala i prijevoda se dijeli na pet razliitih aspekata plana sadraja koji se nazivaju nivoima. 1. NIVO CILJA KOMUNIKACIJE misli se na cilj koji autor (poiljalac) eli ostvariti svojim tekstom (svojom porukom). Cilj, recimo, moe biti neutralno davanje podataka o vlastitom siromatvu, ali davanje podataka o tome moe biti povezano sa eljom da se, primjerice, izazove saaljenje, ili revolt kod onoga kome je upuen. Taj cilj se ostvaruje opisom odreene konkretne situacije. Iako je cilj uvijek povezan s prirodom opisane situacije, uvijek postoji vie razliitih situacija ijim opisom se on moe ostvariti. Poilja lac poruke se iz ovih ili onih razloga opredjeljuje samo za neku od njih, tako da ona postaje sastavni dio

15 poruke. Zbog toga teorijski model nivoa ekvivalentnosti plana sadraja kao posebnu znaajnu komponentu sadraja poruke izdvaja 2. NIVO OPISA SITUACIJE. 3. Ali situacija se moe opisati isticanjem (navoenjem) samo pojedinih njezinih elemenata ili svojstava (npr. Situacija s pocijepanim onovima "Nosim cipele s probuenim onovima", "Na cipelama odozdo imam rupe", "Cipele su mi odozdo kao raeto"itd. Razumije se da nije svejedno koja e se od tih varijanti uzeti za opis situacije. Zbog toga i govorimo o aspektu NIVOA SAOPENJA. 4. Ono to je dato na nivou saopenja moe se dalje iskazati na vie razliitih naina. "Nosim cipele s probuenim onovima" moe se dalje iskazati kao "Nosim cipele probuenih onova", "Ne nosim cipele s cijelim onovima", "Hou li nositi cipele s cijelim onovima". Dakle, jedno isto saopenje dobili smo u vie razliitih sintaksikih varijanata koje mogu bitno da utjeu na konani efekt poruke. Taj element, ili aspekt, poruke izdvojen je kao NIVO ISKAZA. 5. I najzad, u iskazu "Nosim cipele s probuenim onovima" konani efekat poruke moe znatno varirati ako se pojedine rijei u njoj zamjene njihovim sinonimima koji mogu biti stilski u veoj ili manjoj mjeri neutralni ili emocionalno obojeni, odnosno na neki drugi nain naglaeni (markirani). Na primjer, ako se umjesto "nosim" kae "obuvam", "vuem", "navlaim", "teglim", te umjesto "cipele" kae "cipelice", "cipeletine", "cipeline". Taj aspekt je u ovom modelu izdvojen kao NIVO JEZINIH ZNAKOVA (RIJEI). Potpuna ekvivalentnost se ne moe uvijek ostvariti na svih pet nivoa. Stepen vjernosti prevoda originalu raste s poveanjem broja nivoa na kojima je ostvarena ekvivalentnost. Minimalan uvjet za valjanost prijevoda je ekvivalentnost na nivou cilja komunikacije. Znaaj ostalih nivoa sadraja mora se utvrivati u svakom sluaju posebno, na osnovu njihove funkcije u sklopu (strukturi) konkretnog teksta (poruke) na jeziku originala. Teorijski model nivoa ekvivalentnosti otvara mogunost za rjeavanje problema prevoenja na stilskom planu. Denotativan (situacijski), transformacijski i semantiki model to nisu bili u stanju. Meutim, sva tri ova teorijska modela se lako i prirodno ukljuuju u proces pronalaenja ekvivalenata na pojedinim nivoimakoje predvia model nivoa ekvivalentnosti. Zbog toga nema sumnje da je ovaj posljednji od teorijskih modela NAJKOMPLETNIJI pa se moe smatrati jednom hipotezom koja pretendira na rang teorije. Ali ni ovaj model jo uvije nije u nauci dovoljno razraen i nije u praksi potpuno provjeren da bi se mogao prihvatiti kao teorija. Primjeujemo sljedee: a) za njegovu primjenu neophodno je da prethodno budu naelno i konkretno obraena i rijeena sva pitanja sva pitanja ekvivalentnosti izmeu dva jezika na svakome od izdvojenih nivoa (to je za sada teko ostvariti). b) neki od izdvojenih nivoa se toliko esto proimaju ili preklapaju da se postavlja pitanje ispravnosti podjele teksta na upravo ove nivoew (recimo, nivo cilja komunikacije i nivo opisa situacije ili nivo saopenja i nivo iskaza). c) iako je lako upotrebljiv za krae tekstove, odnosno odsjeke teksta (poruke) jednostavnijeg izraajno-kompozicijskog ustrojstva (strukture), on ipak ne osigurava obuhvatan teorijski osnov i potrebnu preciznost za pristup prevodilakim problemima u izrazito sloenoj strukturi slojevitog knjievnog djela koje predstavlja kompaktnu arhitektoniku cjelinu. NIVOI I OBLICI KREACIJE U KNJIEVNOM PREVOENJU (NEMA OVOGA PITANJA) (Sibinovi, 125) Na esto postavljeno pitanje je li prevoenje knjievnog djela lingvistika operacija ili je neka vrsta stvaralake aktivnosti, protivnici lingvistike koncepcije dosad su ve mnogo puta u kritikim osvrtima dokazivali jednostranost i nepotpunost shvaanja teoretiara- lingvista. Polazite za sloeniji pristup knjievnog prevoenja daje poznata Jacobson-ova klasifikacija na 1. INTRALINGVISTIKO PREVOENJE kao interpretaciju lingvistikih znakova pomou

16 znakova istog jezika, 2. INTERLINGVISTIKO kao interpretaciju jezikih znakova pomou znakova drugog prirodnog jezika, te 3. INTERSEMIOTIKO (odnosno transmutaciju) kao interpretaciju jezinih znakova pomou znakova nejezinog sistema. Ovu klasifikaciju treba proiriti. Prevoenje nije samo govorni in, nego je i sueljavanje dviju kultura. Stoga se u intersemiotiko prevoenje treba ukljuiti prenoenje umjetnike poruke s jednog nejezikog na jeziki, ili na drugi nejeziki sistem. Prema saznanjima do kojih suvremena nauka dolazi iz strukturalno-semiotikih analiza, semiotiko-emocionalna, pa dakle i estetska sadrina knjievnog djela nije zasnovana iskljuivo na jezikim znacima (ponekad ak nije ni preteno sadrana u osobenosti jezikih znakova) teite analize prijevoda knjievnih djela valja sa interpretacije jezikih prenijeti na interpretaciju semantiko-emocionalnih, odnosno estetskih znakova. Moe li se knjievni prijevod vidjeti kao umjetniko djelo? Vidovi prevodilake kreacije mogu se podijeliti na umjetniko-neumjetnike, opeumjetnike, opejezine (zajednike za sve vrste jezikog prevoenja) i specifino knjievne. U umjetniko-neumjetniko prevoenje spada: 1) knjievnoteorijska interpretacija sadrine knjievnog djela, 2. knjievnoistorijska interpretac ija sadrine knjievnog djela, 3. filozofska interpretacija sadrine knjievnog djela 4. psiholoka interpretacija sadrine knjievnog djela, 5. integralna knjievnokritika interpretacija sadrine knjievnog djela (koja obuhvaa sve ili samo neke elemente prethodna 4 pristupa). Opeumje tnike vidove prevoenja moemo podijeliti na one koji se ostvaruju na relaciji dviju razliitih umjetnosti (meumedijske) i one koji se ostvaruju u okviru iste umjetnosti (unutarmedisjke). U meumedijske se mogu svrstati: izvoenje dramskog knjievnog djela u kazalitu, na TV i filmu; izvoenje dramskog knjievnog djela na radiju, recitiranje ili umjetniko itanje lirskog ili epskog knjievnog teksta, ekranizacija jednog, dva ili vie lirskih ili epskih knjievnih djela u jednu dramaturku cjelinu na filmu i televiziji, ilustriranje knjievnih djela u slikarstvu i plastinim umjetnostima, baletsko izvoenje glazbene kompozicije i sl. U unutarmedijske oblike ope umjetnikih vidova prevoenja mogu se svrstati: vokalno-solistiko izvoenje glazbene kompozicije, vokalno grupno izvoenje istog, razliite vrste grupnog instrumentalnog izvoenja glazbene kompozicije, realizacija iste slike u vie slikarskih tehnika (olovka, ugljen, akvarel, ulje i dr.). Ako se pod lingvistikim pristupom podrazumijeva sociolingvistiki, etnolingvistiki, psiholingvistiki i jeziko-stilistiki aspekti, onda se prevoenje knjievnog teksta nee smatrati samo jezikom operacijom, zbog ega bi i teorija prevoenja knjievnih djela na viim stupnjevima apstrakcije bila "lingvistiki zasnovana disciplina". Naravno, bilo bi besmisleno negirati i dio lingvistikih sadraja procesa prevoenja. Sve vrste meujezikog prevoenja sadre lingvistike i kulturoloke probleme koji se mogu svesti na sljedee oblike prevodilake kreacije: 1. oblikovanje teksta u elementima koji se razlikuju u jezikom sistemu izvornog i ciljnog jezika na fonetskom, na morfolokom, na sintaksikom i leksikom nivou; 2. oblikovanje teksta kada jezik prijevoda nema ekvivalentnih jedinica zbog razlika u konkretizaciji jezikog sistema (a ne zbog razlika u samom sistemu izbornog i ciljnog jezika) rije je o jeziko-uzusnim, kulturnopovijesnim, drutveno-politikim i o razlikama u stupnju razvijenosti znanosti, tehnike, odnosno tehnologije. U osnovne specifine vidove knjievnog prevoenja mogu se svrstati: knjievna prerada, prepjev i prijevod u uem smislu. Postoje sljedei oblici prevodilake prerade: a) pisanje djela kao originalnog, prema tematsko- motivskoj, ili tematsko- motivskoj i kompozicijskoj sadrini djela vie stranih pisaca ije se ime ne navodi; b) pisanje djela ao originalnog, prema tematsko-motivskoj, ili tematsko- motivskoj i kompozicijskoj sadrini djela jednog stranog pisca ije se ime ne navodi; c) to isto, s navoenjem imena djela i stranog pisca;

17 ci) prilagoavanje za scensko izvoenje jednog ili vie lirskih djela; cii) dramatizacija epskog djela; ciii) parodija i sl. Prijevod u uem s mislu rijei poznaje sljedee osnovne oblike: 1) prijevod s knjievnog prijevoda; 2. prijevod s opisnog prijevoda i 3) prijevod s originala. Prepjev je prelazni vid izmeu prerade i prijevoda u uem smislu, o ijem ukljuivanju u ovu sistematizaciju bi se, moda, moglo i diskutirati. Razgovori o prevoenju knjievnih djela kao o kreativnoj umjetnikoj dje latnosti esto e se nasukati na apriorno odbijanje, zbog injenice da se prevoenjem zapravo ponavlja ve uoblieno i tekstom fiksirano knjievno djelo. Ako se primjerice jednoj solistikoj vokalnoj interpretaciji muzikog djela priznaje svojstvo umjetnikog stvaranja (ova interpretacija je visoko individualna boja glasa, osobenost pjevaevog glasovnog organa tembr, raspon glasovnih mogunosti, pjevaev individualni doivljaj partiture koji je usvjetovan mentalnim, emocionalnim, kulturolokim, i situativnim predispozicijama,), onda ne bi trebalo biti nikakvih ozbiljnih argumenata za osporavanje takve kvalifikacije prevoenju knjievnog djela. Jer, put u procesu promjene materijalne prirode znaka u prevoenju se svodi na izraavanje znacima sa znatno vie slojeva (svim onim koje sadre meusobno razliiti prirodni jezici pridodaju se i slojevi koji rezultiraju iz razliitih kulturolokih, odnosno knjievnoteorijskih tradicija). Kod knjievnog prevoenja rije je o puno sloenijem stvaralakom procesu ne go kod vokalne interpretacije ak i najsloenijih muzikih kompozicija. Nadahnue je od izuzetno velike vanosti i kod vokalne interpretacije i knjievnog prevoenja. Evo skice osnovnih oblika kreacije u knjievnom prijevodu u uem smislu: a) pronalaenje funkcionalno ekvivalentnih stilsko-jezikih kljueva u skladu s dijahronijskim i sinhronijskim karakteristikama jezika i knjievnosti primaoca; b)zamjena primarnih pojmova radi stvaranja konotativnih znaenja koja su u originalu kao cjelini smisaono primarna sa zadravanjem estetike igre preplitanja denotativnog i konotativnog (igra rijei, metafora, epitet i sl.): c) zamjena radi ouvanja ekvivalentne originalu svjeine iskaza (izbjegavanje banalnih rima, banalnih epiteta i sl.); d) preoblikovanje ritmiko- metrike osnove djela u skladu sa 1. jezikom specifinou dvaju jezika i 2. knjievnom tradicijom u knjievnostima dvaju jezika (funkcionalna ekvivalentnost). e) selektivno izostavljanje dijelova iskaza iz originala, radi uklapanja u ekvivalentnu originalu ritmiko- metriku matricu; f) dodavanje dijelova iskaza kojih u originalu nema, ali su potrebni radi ispunjavanja na tekstualno, zbog jezikih razlika, praznijim mjestima odgovarajue ritmiko- metrike matrice, ili radi ostvarivanja eufonijske ekvivalentnosti, odnosno ekvivalentnosti u rimovanju; g) kompenzacija u okviru iste poetsko- izraajne kategorije u okviru razliitih tematsko- izraajnih kategorija, na istom mjestu gdje se izostavljeno nadoknauje, naknadno ili prethodnonadoknaivanje izostavljenog. PITANJE BROJ KNJIEVNI PRIJEVOD I VRIJEME Knjievni prijevod je, kao i ostali oblici umjetnikog izraavanja, viestuko povezan s vremenom u kojem nastaje. Obim prevodilake aktivnosti neposredno ovisi o sljedeim faktorima: baze sredine za koju se prevodi, stupnja politike i kulturne otvorenosti te sredine, opeg kulturnog nivoa, odnosno irine italake publike za koju se prevodi, tradicije prevoenja na jezik prijevoda. Utjecaj vremena, odnosno sredine u kojoj se prevod pojavljuje ogleda se u izboru djela za

18 prevoenje. Na izbor djela koja se prevodi naroito utjee stupanj otvorenosti drutva za koje se prevodi, dugorona i trenutna idejna i politika orijentacija toga drutva, kao i dominantni estetiki pogledi u sredini za koju se prevodi. Objektivne faktore koji utjeu na konaan oblik prijevoda moemo podijeliti na grupu izvanknjievnih (izvanumjetnikih) i knjievnih (umjetnikih) faktora. Izvanknjievni su idejni, religiozni i politiki, a knjievni su odnos jezikih sistema jezika originala i jezika prijevoda, stupanj razvijenosti knjievnog jezika na kojem je nastao original u odnosu na stupanj razvijenosti knjievnog jezika na koji se prevodi, stupanj razvijenosti i specifinosti knjievnog procesa na jeziku originala i na jeziku prijevoda, potencijalni fond pjesnikih izraajnih sredstava na jeziku prijevoda i sl. Povijest knjievnog prevoenja biljei niz sluajeva kad se u djelu koje je ve prolo kroz prethodnu selekciju, u skladu s etikim, vjerskim, politikim ili drugim nazorima vremena i sredine u kojoj se prijevod pojavljuje, tijekom procesa prevoenja vre odreene izmjene. Nema sumnje da sve takve izmjene krnje smisaono-estetiku cjelinu originala. Meutim, ako se teine toke sadrine originala, onda kada ne postoje povoljni drutveni uvjeti za njihovo direktno prenoenje, dovedu do itaoeve svjesti makar i posredno, prijevod se ne bi mogao smatrati iznevjerivanjem originala. Razumije se, u takvoj situaciji moe doi do ozbiljnijih pomjeranja na umjetnikom planu, jer se ono to je u originalnom pjesnikovom iskazu dato direktno prenosi posredno. Odnos prema originalu kao umjetnikom djelu koje treba predstaviti drugoj jezinoj sredini, na njenom jeziku, dosta je uvjetovan dominantnim estetikim pogledima u njoj. To se najlake vidi na primjeru uoljive veze teorije i prakse prevoenja sa estetikom i poetikom vladajueg k njievnog pravca u sredini u kojoj prijevod nastaje. Teorija i praksa prevoenja ne prate mehaniku smjenu knjievnih pravaca autohtone knjievnosti, ali su u sutini dio umjetnikog ivota i knjievnog procesa meu nosiocima jezika sredine u kojoj nastaju. Zbog toga djela prevodne knjievnosti, ukoliko nisu sluajna i anahrona pojava, nikada ne izlaze izvan opih estetikih okvira svoje sredine. Meutim, iako je tromiji i amorfniji od procesa razvoja autohtone knjievnosti, pa se u njemu ne odslikavaju tako brzo promjene estetikih principa nastale smjenom knjievnih pravaca, proces razvoja teorije i prakse knjievnog prevoenja vre je i neposrednije povezan s napredovanjem teorijske misli o jeziku i knjievnosti. Zato vie i osjetno bre od autohtone knjievnosti reagira (i mora reagirati) na otkria koja se ine u oblasti teorije jezika, teorije knjievnosti, naroito teorije stiha. Humboltova jezika teorija, rezultati do kojih su u analizi strukture knjievnog djela dolazili formalisti i strukturalisti, pojava generativne gramatike, ili razvoj teorije informacije predstavljali su zbog toga poticaje koji su u teoriju i praksu prevoenja unosili kvalitativne promjene. Fond pjesnikih sredstava na jeziku knjievnosti u kojoj nastaje prijevod faktor je koji moe ograniavati umjetniki domet prijevoda, ako je knjievni proces na jeziku originala na viem stadiju razvoja od tog procesa na jeziku prijevoda. Specifinost razvoja dviju razliitih knjievnosti moe uvjetovati razlike u funkciji jednog istog izraajnog sredstva u njima. Ta specifinost je ponekad uzrok tome da su i u knjievnostima koje su u cjelini na istom stupnju razvoja nejednako razvijeni pojedini anrovi, odnosno i izraajna sredstva koja su sastavni dio umjetnike strukture tih anrova. Specifinost razvoja knjievnosti na jeziku prijevoda ponekad se ispoljava i u prevodilakoj tradiciji (npr. U obiaju da se poezija prevodi prozom, da se antiki kvantitativni stih prevodi silabiko-tonskim, da se mijenja vrsta stiha, cenzura itd.). Fond pjesnikih izraajnih sredstava kao estetiki aktualna aktiva stila vremena, prije svega, otvara mogunost, a ponekad i zahtjeva, da se ranije prevedena klasina knjievna djela, zbog kvalitativnih promjena u stilu vremena, prevode ponovo. Vrijeme u kojem nastaje prijevod ostavlja, dakle, uoljiv peat na jeziko-stilskom planu djela. To postaje naroito upadljivo u prijevodima djela pisanih arhainim jezikom koji nije izraz ni individualnog stila pisca, niti stilska specifinost samog djela, nego je jedino rezultat datosti normativnog stila epohe u kojoj je nastalo. Takbvo djelo se prevodi onda u stilskim okvirima vremena za koje se priprema. Ako se ne postupi

19 tako, onda arhainim jeziko-stilskim izrazom ne samo to se unosi jedna komponenta koje nije bilo ni u pievoj intervenciji ni u njenoj realizaciji, nego se ak podie nepotrebna barijera za spontano estetiko doivljavanje kod suvremenih italaca. Ovaj stil vremena se moe tek nagovjestiti izvjesnim blagim nanosima arhaine leksike i frazeologije. (ali se koriste suvremena pjesnika izraajna sredstva). Intervencije u tekstu originala, vrene u ime nekih izvanknjievnih obzira, nisu uvijek rezultat vanjskih pritisaka pod kojima se nalazi prevodilac. Ukoliko je tekst originala sloeniji i kompleksniji, ukoliko vie obvezuje prevodioca da prenese na drugi jezik isovremeno razliite slojeve pjesnikog sadraja, utoliko vie prijevod postaje umjetnika interpretacija, odnosno prevodioeva konkretizacija izvornika. Knjievni prijevod je dio opeg knjievnog procesa. Njegov rezultat je vie nego originalna knjievnost uvjetovan sredinom i vremenom u kojem se pojavljuje. Meutim, u dijalektikom jedinstvu _______ u odreenom trenutku on dobiva funkciju faktora koji potie idejni i umjetniki proces podruja jezika prijevoda na daljni razvoj. Dakle, mada je u principu uokviren dominantnim stilom vremena, knjievni prijevod moe postati faktor promjena, odnosno evolucije stila vremena, knjievnosti i kulturne sredine u kojoj nastaje. To naroito dolazi do izraaja u a) u vrijeme konstituiranja i prve faze razvoja knjievnog narodnog jezike, b) u vrijeme konstituiranja i prve fazew razvoja mladih pisanih knjievnosti, c) u vrijeme konstituiranja i borbe za afirmaciju novih knjievnih pravaca i pokreta.

20 PITANJE BROJ 25 VRSTE LANIH PAROVA Uvodna napome na Leksika nalaiza je usmjerena na prouavanje vokabulara odreenog jezika. Vokabular se moe prouavati sa stajalita odnosa izmeu rijei i "onoga to one predstavljaju", tj. njihova izvanjezinog sadraja. Tako za rije stado moemo rei da ona izraava izvanjezini sadraj koji se sastoji od neutvrenog broja ivotinja odreene vrste u skupini ili, u prenesenom smislu, od neutvrenog broja ljudi koji imaju karakteristiku poslunosti i slijede vou. Uavanja vokabulara je onaj koji ne promatra izdvojene rijei u odnosu prema izvanjezinim sadrajima, nego uzajamno povezane skupine rijei u njihovim sloenim meusobnim odnosima. Znaenje svake pojedine rijei u kompleksnom sklopu ovisi ne samo o izvanjezinom sadraju koji ona nosi, nego i o ostalim rijeima s kojima ulazi u znaenjske odnose. Tako se rije "stado" ne moe izolirano promatrati, nego se analiziraju i rijei "krdo" i "opor", pa "jato", pa (za preneseno znaenje) "rulja", "gomila". Rijei ulaze u meusobne odnose SINONIMIJE (slinosti po znaenju nainiti, napraviti, izraditi, sastaviti), ANTONIMIJE (suprotnosti u znaenju milostiv-okrutan), UKLJUIVANJA (npr. voe agrumi, narane), ZAJEDNIKIH LEKSIKIH POLJA (npr. kuhati, pei, priti, pirjati). S obzirom na sloenost leksikih odnosa unutar jednog jezika, lako je zamisliti da e situacija biti jo sloenija kad su u pitanju dva jezika. ak i vrlo opseni i iscrpni dvojezini rjenici teko mogu tu sloenost vjerno odraziti i dati pouzdane korespodente za sva znaenja rijei jednoga jezika u drugom jeziku. Kontrastivna analiza leksike omoguava da se odnosi meu rijeima dvaju jezika bolje shvate i nakon toga prikau u dvojezinom rjeniku. Kontrastivna naliza polazi od leksikih jedinica (rijei) jednoga jezika i njihovih formalnih korespondenata u drugom jeziku, a zatim se povratnim prijevodom vraa u prvi jezik. Ako uzmemo englesku rije "herd" dobit emo na temelju prijevodne ekvivalencije sljedeu sliku korespondentnih odnosa. Za englesku imenicu herd dobili smo est korespondentnih jedinica u naem jeziku, koje se po svojim semantikim svojstvima grupiraju u tri skupine: prvu ine "krdo", "stado" i "opor", drugu "gomila" i "rulja", treu "pastir". Prve dvije skupine spadaju zajedno, jer obje znae neutvreni broj individua u jednoj skupini bez vrste organizacijske strukture; razlikuju se po tome to rijei iz prve skupine sadre semantiku komponentu "ivotinjsko" kao primarnu odrednicu, dok je komponenta "ljudsko" sekundarna i izvedena , a rijei druge skupine sadre komponentu "ljudsko" ("gomila" i komponentu neivo), dok je komponenta "ivotinjsko" ukljuena samo posredno preko znaenja "skupina ljudskih bia bez jasne organizacijske strukture" (dakle, slina ivotinjskoj strukturi). Trea skupina, koja sadri samo rije "pastir", izdvaja se od prve dvije po tome to ne upuuje ni na kakvu skupinu nego na pojedinca. Povratni prijevod potvruje da su navedene hrvatske imenice formalni korespodenti engleske rijei "herd" (jer svaka od njih daje i herd uz ostale korespodente u povratnom prijevodu), a istovremeno odraava razlike meu njima. Te se razlike jasno vide, npr, izmeu imenica krdo i gomila, ali i izmeu opor vi stado, kada analiziramo engleske rijei koje su njihovi povratno-prijevodni ekvivalenti. Prevodilac mora kao primalac izvorne poruke ispitati semantiki sadraj leksikih jedinica koje tu poruku nose, a onda kao odailjalac prevedene poruke ispitati korespodente tih leksikih jedinica u jeziku-cilju, da bi povratnim prijevodom ustanovio koji nod korespondenata osiguraba prijevodnu ekvivalenciju u kojem sluaju. Buffalos live in herds (Bivole ive u krdima), Divljim bivolima ne odgovara rije "flock" (miran, pripitomljen), ali zato:

21 We had two herds of cattle. (Imali smo dva stada goveda), jer stado upuuje na pripitomljenost ivotinja, njihovo pokoravanje kontroli ovjeka.

herd krdo flock drove pack flock herd herd pack troop crowd HERD mob gomila herd heap pile mob rulja rabble herd shepherd pastir herder Herdsmen herd Prijevodno sparivanje leksikih jedinica Rjenik koji bi za "herd" dao samo prijevod "stado", i prevodilac koji bi u glavi uspostavio samo takvu vezu, ne bi mogao osigurati prijevodnu ekvivalenciju. Ni rjenik koji bi za "herd" dao krdo, stado, i opor, ne bi osigurao njihovu ispravnu upotrebu u prijevodnim situacijama. (lake je birati kada se prevodi na maternji jezik, nego obratno nema intuicije u zadnjem sluaju).

stado

opor

22 LANI PAROVI Lani parovi su parovi jezinih (ne samo leksikih) jedinica u dva razna jezika koje imaju neto zajednikog, ali nisu u svemu jednake. Meutim, na temelju onoga to im je zajedniko, prevodilac ih smatra pravim, meusobno zamjenjivim parovima, tako da jezinu jedinicu je zika-cilja upotrebljava u svim onim kontekstima situacija u kojima se upotrebljava i jezina jedinica izvornoga jezika. To drugim rijeima znai da on djelominu slinost tih dviju jedinica shvaa kao potpunu identinost, to je u jeziku rijedak sluaj. Prvi sluaj: slinost oblika: eventually vs eventualno, drugi: u zajednikom metajezikom nazivu koji obuhvaa obje jedinice: prezent u hrvatskom i prezent u engleskom jeziku, te napokon u nekim, ali ne svim, aspektima semantikog sadraja (npr, stado vs. flock). Da bi izbjegao lano sparivanje, prevodilac mora znati da slinost oblika nije nuno i slinost semantikog sadraja /eventually & eventualno znae sasvim razliite stvari), da isti metajezini naziv moe pokvariti pojmove koji nisu isti (hrvatski p rezent zahvaa ire podruje znaenja nego engleski prezent i pokriva i dio znaenjskog podruja present perfect tense-a), te da slaganje nekih aspekata znaenja nije garancija potpune identinosti znaenja (stado & flock se djelomino slau u znaenju, ali i razlikuju stado pokriva ire znaenjsko podruje za koje engleski pored "flock" koristi i "herd", te znaenjsko podruje stada je ue nego flock, jer flock pokriva i znaenjsko podruje za koje na jezik koristi rije jato. Prevodilake pogreke uzrokovane lanim sparivanjem jezinih jedinica lako se mogu predvidjeti. Kada se znaenja oblikom slinih jedinica sasvim razlikuju, prevodilac e zadravajui isti oblik pogrijeiti u prevoenju s maternjeg na strani i obratno. Kada jezina jedinica maternje g jezika pokriva ire znaenjsko podruje nego jedinica stranoga jezika, mogu se oekivati pogreke u prijevodu na strani jezik. Kada pak jedinica maternjeg jezika pokriva ue znaenjsko podruje nego jedinica stranog jezika, mogu se oekivati pogreke u prijevodu na maternji jezik. Manje greaka se pravi kod prijevoda na maternji jezik razlog intuitivno znanje (kada trebamo prevesti rije flock sigurno neemo rei stado ptica niti jato ovaca). LANI PAROVI-INTERNACIONALIZMI Dakle, lani parovi se meu jezicima mogu pojaviti u prevoenju uvijek onda kada meu jezinim jedinicama postoji djelomina slinost,koju prevodilac doivljava kao potpunu jednakost. To se moe dogoditi na svim razinama fonolokoj, grafoloko-ortografskoj, leksikoj i gramatikoj. Najizrazitija je ta pojava na leksikoj razini, i to meu leksikim jedinicama dvaju jezika koje su po obliku sasvim razliite. To je tip lanih parova iz kojega je potekao sam naziv i na koje se najee misli kada se govori o false pairs, false friends, deceptive cognates. Obino se pri tome radi o internacionalnim rijeima koje je i jedan i drugi od ta dva jezika preuzeo iz nekog treeg (latinskog ili grkog) jezika, a koje su u svaki od tih jezika ule s razliitim znaenjima ili su u njima razvile razliita znaenja. Ponekad se, pak, radi o rijeima jednoga jezika koje je preuzeo drugi jezik, ali su u njemu poprimile drukija znaenja nego to su ih imale u prvom jeziku. Tijekom kolovanja za prevodioce, studentima se skree panja da se u izboru znaenja ne daju zavesti vanjskim oblikom rijei, a zatim im se pruaju ispravna rjeenja za izraavanje odgovarajuih znaenja. Najzanimljiviji su oni lani parovi koji su slini ne samo po obliku, nego i velikim dijelom znaenja. Uenik ili prevodilac zna da za rije koju eli prevesti na drugom jeziku postoji odgovarajua rije vrlo slinog oblika; ako je po njegovom prethodnom iskustvu ona i znaila isto to i rije koja se prevodi, onda on nee oklijevati da te dvije rijei spari. U rjenik nee ni pogledati, a ako pogleda, lako je mogue da e tamo nai potvrdu da se zaista radi o leksikom paru, budui da i pisci rjenika potpadaju pod utjecaj velike slinosti takvih parova i previaju njihove razlike. Ako pogledamo koji su sve semantiki odnosi logiki mogui meu parovima rijei koje kao TC (tertium comparationis) povezuje ZAJEDNIKI OBLIK, vidjet emo da tih odnosa ima tri vrste:

23 a) znaenja leksike jedinice prvog jezika i leksike jedinice drugoga jezika se poklapaju; b) znaenja leksikih jedinica prvoga i drugoga jezika su sasvim razliita, tako da nema poklapanja; (ovo je vrsta odnosa zbog kojeg je uveden i naziv lani parovi); c) dvije oblikom sline leksike jedinice imaju dio znaenja zajedniki, a dio razliit, i to tako da leksika jedinica prvoga jezika ima ire znaenje, a jedinica drugog jezika ue, ili pak obratno. Prikaz formulama: L1=L2 L1 L2 L1> L2 Pravi parovi s jednakim znaenjem (L1=L2) Ovdje se nalaze parovi rije koje i u jednom i u drugom jeziku imaju isto znaenje. Parova rijei koje bi jedna i drugoj odgovarale u cjelokupnosti svojih znaenja i mogle se poistovjetiti u svim aspektima svoje upotrebe u jednom i drugom jeziku nema tako mnogo, jer detaljna analiza esto otkriva razlike koje ni sparivanja u dvojezinim rjenicima ni semantiki opisi u jednojezinim rjenicima ne iznose na vidjelo. Znaenjski identini parovi (znanstveno-tehniki nazivi): molekula molecule, fiziologija physiology, kineziterapija -kinesitherapy, teorija theory, diploma diploma, Celzijus Celsius itd. Jedna od upotrebnih razlika meu znaenjski jednakim rijeima odnosi se na njihov razliit KOLOKACIJSKI potencijal (tj. Mogunost kombiniranja s drugim rijeima i stvaranja manje ili vie vrstih leksikih sklopova). Npr. hrvatski pridjev "kemijski" i engleski "chemical" po svom se semantikom sadraju teko mogu razlikovati, ali ipak to ne znai da se kemijski moe u svakoj upotrebi prevesti kao chemical i obratno. Kemijsko ienje dry cleaning; kemijska olovka ball-point pen; kemijski odjel chemistry department itd. Stilsko pokustvo - (*stylistic furniture) period furniture Elastini plan (*elastic plan) flexible plan Elastini mozak (*elastic mind) flexible mind Rezervni dio (*reserve part) spare part Likvidirati nepismenost (*liquidate illiteracy) eradicate ili eliminate illiteracy i sl. Druga upotrebna razlika meu rijeima slinog oblika i jednakog znaenja proizlazi iz njihove razliite frekvencije ili geografske i socijalne distribucije, a s tim u vezi i stilske razine. Ako prevodilac ne vodi rauna o takvim razlikama, on e u prijevodu iznevjeriti obavijest i u komunikacijskom smislu prenijeti neto drugo od onoga to je izvorni odailjalac elio prenijeti. Hrvatska rije aerodrom ima svoj fonoloko-grafoloko-semantiki par u engleskoj rijei aerodrome, ali se ta rije jedva jo upotrebljava, a pravi prijevod je "airport". Slino je s naom rijei "analfabet": u engl. Rjenicima postoji "analphabet", ali je normalni engleski prijevod toga pojma "illiterate", dijapozitiv diapositive, a normalni prijevod je "slide", za nau rije milijarda milliard, a normalni je prijevod billion ili one thousand million. Stenografija stenography ali je upotrebljiva rije short-hand i short-hand writing, angina angina (usko medicinski naziv) sore throat, tonsillitis, quinsy su u upotrebi, itd. Lani parovi sa savim razliitim znaenjima Dok se prethodna skupina sastojala od parova slinih po obliku i jednakih po semantikom sadraju, a razliitih po upotrebnoj vrijednosti, dotle ova skupina obuhvaa lane parove u pravom smislu te rijei. To su parovi koji su po obliku slini, a po znaenju tako razliiti da se nigdje ne

24 preklapaju. Afirmirati se (establish oneself, gain a reputation, make a name for oneself) affirm (potvrditi posvjedoiti); Aktualan (current, topical, present, urgent) actual (zbiljski, stvaran); ambulanta (out-patient clinic) ambulance (kola hitne pomoi); apartman (suite), apartment (stan, namjetena soba); baraka (shed, shack, hut), barracks kasarna; deviza (foreign currency(exchange), device (naprava, sredstvo); direkcija (top management, bord of directors, direction (smjer, pravac); dres (football shirt, jersey, outfit, kit), dress (haljina, odjea); ekspertiza (expert analysis (opinion), expertise (strunost, znanje), ekstravagantan (eccentic), extravagant (neumjeren, rasipan); eventualan (possible), eventual (konaan, krajnji); evidencija (records, files), evidence (dokaz, iskaz); genijalan (ingenious, highly gifted, brilliant), genial (blag, prijatan, ugodan), gimnazija (general secondary school, grammar school), gymnasium (gimn. sala), honorarni (part-time), honorary (poasan), kompozitor (composer), compositor (slaga), konkurencija (competition, contest), concurrence (stjecanje, slaganje), konkurs (contest, competition), concourse (gomila, skup, sjedinjenje), konzekventan (consistent), consequent (posljedian, koji slijedi), korektor (proof-reader), corrector (ispravlja), kurentan (fast-selling), current (tekui, sadanji, aktualan), maneken(ka) (model), mannequin (krojaka lutka, lutka iz izloga), miting (mass rally) meeting (sastanak), moda (fashion, vogue), mode (nain), parola (slogan, banner), parole (zadana rije, uvjetni otpust iz zatvora), pretendirati (claim, aspire), pretend (pretvarati se), promocija (graduation ceremony), promotion (unaprjeenje), prospekt (brochure, leaflet, booklet, folder), prospect (izled, perspektiva, potencijalni kupac), protekcija (favoritism, patronage), protection zatita, provizija (commission, brokerage), provision (opskrba, snabdijevanje), realan (realistic, down-to-earth), real (stvaran). reklamacija (complaint, claim), reclamation (krenje,isuenje, melioracija), reprezentacija (national team), representation (predstavljanje, zastupanje, predoenje), rezimirati (summarize, abstract, recapitulate), resume (nastasviti nakon prekida), simpatian (nice, pleasant, agreeable, likeable), sympathetic (suutan, suosjeajan, pun razumijevanja), sindikat (trade unions, unions), syndicate (novinski trust, poslovno udruenje, gangstersko udruenje, sveuilini senat), solidan (reliable, good, reasonable), solid (vrst, krut, masivan), spiker (new reader, newcaster, radio commentator), speaker (govornik, zvunik), tiket (coupon, medical referral slip), ticket (ulaznica, karta). Pod utjecajem pogrenog prevoenja ovakvih leksikih parova, ponekad dolazi do infiltracije znaenja jednog jezika u drugi. Primjerice rije "brigadir" team(group) leader, assistant foreman, dok "brigadier znai brigadni general, pa se u vijestima novinskih agencija danas moe proitati da je taj i taj brigadir izvrio dravni udar. Rije "petrolej" glasi na engleskom "kerosene oil", dok englesko "petroleum" znai "nafta", , pa se danas govori o petrodolarima, o porastu cijene petroleja, o petrolejskoj krizi,a pri tome se ne misli na krizu goriva za petrolejske svjetiljke, nego na naftu. Lani parovi s djelominim preklapanje m u znaenju Ovi parovi se rijetko spominju kao lani parovi, a ipak su potencijalno daleko opasniji kao izvor prijevodnih pogreaka nego pravi lani parovi. Psiholoki razlozi za pogreno poistovjeivanje leksikih jedinica iz dvaju jezika znatno su jai nego u sluaju lanih parova sa sasvim razliitim znaenjem, budui da ovdje djeluje i pritisak slinog oblika i zajednikog dijela znaenja. Ovdje su mogua dva sluaja: L1 > L2 (kada rije prvoga jezika obuhvaa ire znaenjsko podruje nego rije drugoga jezika) i L1< L2 (kada rije prvoga jezika obuhvaa ue znaenjsko podruje nego rije drugoga jezika). Pretpostavimo da prevodilac iji je maternji jezik hrv-srp-bos prevodi na engleski jezik i da mora prevesti rije administracija u raznim kontekstima: 1.Reganova administracija postigla je prvu pobjedu na Kongresu (The Reagan administration); 2. uju se prigovori danam je savezna administracija prevelika (our federal administration).

25 3. Mjere koje je poduzela savezna administracija nisu bile dovoljne (the federal gover nment) 4. Naa administracija u poduzeu nije dosta efikasna. (the clerical service) 5. Administracija se buni protiv sadanje raspodjele dohotka u poduzeu (our office/clerical staff). 6. Uz ovoliku administraciju kojom se moram baviti, ne stignem nita uraditi (all this paper work) 7. Nai ete ga gore u administraciji (in the office). U nedostatku iscrpne, intuitivne ili eksplicitno provedene, kontrastivne analize toga leksikog para mogu se oekivati pogreke koje e se izraziti u pretjeranoj upotrebi rijei administration u engleskom jeziku, a na raun svih drugih rijei koje precizno izraavaju eljena znaenja. Kod prijevoda s engleskog na maternji, prevodilac se nee susresti s rijei administration tako esto, jer je na engleskom government vlada, clerical service uredska sluba, office staff uredsko osoblje, paper work- papirologija, office ured. Hrvatska rije "akt" ima u hsb jeziku znaenja koja rije "act" nema u engleskom. Akt neto uinjeno" i "in", ali i "spis" i "umjetniki prikaz golog ljudskog tijela", dok se ove dvije zadnje upotrebe u engleskom jeziku iskazuju kao "document" i "nude". Engleska rije "act" "zakon", in u kazalinom komadu, to znai da ovdje imamo odnos L1