SVEUILITE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ANDREA MINIGO

KALKULACIJE CIJENA TRGOVAKE ROBE NA PRIMJERU

TRGOVINE BIJELOM TEHNIKOM

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUILITE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

KALKULACIJE CIJENA TRGOVAKE ROBE NA PRIMJERU

TRGOVINE BIJELOM TEHNIKOM

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Raunovodstvo trokova

Mentor: dr. sc. Mira Dimitri

Student: Andrea Minigo

Smjer: Poduzetnitvo

JMBAG: 0081079559

Rijeka, svibanj 2013.

SADRAJ:

1. UVOD ....................................................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraivanja ............................................................................... 2

1.2. Znanstvene metode, svrha i ciljevi rada ............................................................................. 3

1.3. Struktura rada ..................................................................................................................... 4

2.TEORIJSKO POJMOVANJE KALKULACIJA KAO OBRAUNSKOG POSTUPKA ........ 5

2.1. Pojam i naela kalkulacija .................................................................................................. 6

2.2. Vrste kalkulacije ................................................................................................................. 8

2.2.1. Kalkulacije prema vremenu sastavljanja .................................................................... 8

2.2.2. Kalkulacije prema podruju ........................................................................................ 9

2.2.3. Kalkulacije prema nainu izrade sadraju ............................................................. 10

2.3. Metode kalkulacija u trgovini .......................................................................................... 10

3. KALKULACIJE CIJENA NA PRIMJERU TRGOVINE BIJELOM TEHNIKOM .............. 15

3.1. Osnovni podaci o poslovanju poduzea i prodajnom asortimanu .................................... 15

3.2. Pokazatelji financijske analize poduzea ......................................................................... 18

3.3. Proces nabave i politika prodajnih cijena poduzea ......................................................... 35

3.4. Raunovodstveno evidentiranje procesa nabave i prodaje ............................................... 46

3.5. Kalkulacije nabavnih i prodajnih cijena na primjerima ................................................... 50

4. ZAKLJUAK ......................................................................................................................... 58

LITERATURA ............................................................................................................................ 59

POPIS SLIKA I TABLICA......................................................................................................... 60

1

1. UVOD

U specijaliziranim maloprodajnim trgovinama najvaniji dio ukupne strategije ini

odluivanje o cijenama. Cijena ima viestruki znaaj jer se pomou cijene usluga i

proizvoda s jedne strane, te prihoda i rashoda s druge strane zbrajaju svi rezultati i

ukalkuliraju se u cijenu trgovake robe. Ona esto predstavlja polaznu osnovu u

kreiranju poslovanja trgovine. Svaka trgovaka roba ima svoju cijenu kotanja, tako da

je politika cijene odreene robe zahtjevan posao iz kojega se u konanici oekuju

pozitivni rezultati kako od strane prodavaa, tako i od strane kupca. To znai da

trgovina svojim prihodima od prodaje trgovake robe mora pokrivati trokove

poslovanja. Kako bi se to postiglo mora se dobro poznavati ponaanje trokova, te

odnos ponude i potranje na tritu.

U formiranju krajnje cijene trgovake robe nema jedinstvenog odgovora za odreivanje

univerzalnog modela izrade cijena, jer onaj model koji se pokazao uspjenim u jednoj

situaciji moe biti potpuno neodgovarajui u drugoj situaciji.

Kupci su jedni od najvanijih karika u tome lancu. Oni direktno utjeu na formiranje

cijene i kod njezinog formiranja cijena se mora sagledati njihovim oima. U sluaju

krive procjene cijene, kupac odlazi konkurenciji. Konkurencija je u dananje vrijeme

veoma jaka, te samim time poduzea nemaju mogunost imati potpunu kontrolu nad

cijenama koje nudi konkurencija, te iz toga razloga poduzea prihvaaju cijene koje

definira trite. Takoer, ima i kupaca kojima je cijena pokazatelj kvalitete robe, te se

tada odluuju za viu cijenu. Zbog toga je odreivanje cijene trgovake robe veoma

sloen i osjetljiv posao.

Takoer, jedna od vanijih karika su i dobavljai, jer se na temelju njihove cijene

odreuju krajnje cijene trgovake robe. Ako povoljnije nabavimo trgovaku robu i

pravilno odredimo cijenu prema mogunostima plasmana i zadovoljstva kupca, klju je

uspjenog poslovanja specijalizirane trgovine, a i vea je mogunost za pruanjem niih

krajnjih cijena ili dodatnih popusta, tako da i u tom segmentu se mora dobro paziti u

odabiru dobavljaa.

2

Mora se paziti i na ostale trokove poslovanja kako bi se na nabavnu cijenu trgovake

robe mogla uraunati konkurentna mara koja bi pokrila razne vrste trokova

poslovanja, a ujedno se sa krajnjom cijenom mora biti konkurentan na tritu. Kada se

to sve dobrom poslovnom politikom obradi i sagleda, prelazi se na konaan izraun

cijene kotanja robe.

Kako bi se utvrdila struktura cijene trgovake robe potrebno je napraviti raunski

postupak pod nazivom kalkulacija. Ona uvjetuje nain izraavanja elementa cijene.

Sastoji se od trokova dobavljaa i razlike do prodajne cijene. Donja cijena uvjetovana

je kao nabavna cijena od dobavljaa, a gornju granicu odreuje trite. Cijena koja se

odreuje prema tritu nije jednaka cijeni stvarnih trokova. Ona moe biti via ili nia.

Ako se ne podmiruju nastali trokovi govori se o gubitku prodaje. U dananje vrijeme,

da bi se uklopili u postojee trokove mora se uklopiti i prilagoditi, odnosno manevrirati

raspodjelom predviene razlike do maloprodajne cijene na pojedinu robu. Na stvarnom

primjeru prikazati e se cijeli postupak izrade kalkulacije i formiranja prihvatljive

maloprodajne cijene trgovake robe.

1.1. Problem, predmet i objekt istraivanja

Problem istraivanja ovoga diplomskog rada je nain izrade kalkulacije cijena trgovake

robe u maloprodajnom specijaliziranom poduzeu kako bi svi aspekti potrebni za izradu

konane maloprodajne cijene bili zadovoljeni.

Predmet istraivanja koji se postavlja je odrediti pojmovno znaenje kalkulacije, te vrste

i metode kalkulacija u trgovini. Samim time odreuje se i upoznaje sa nainom i

sastavnim dijelovima kalkulacije na primjeru maloprodajnog poduzea bijelom

tehnikom, na nain da formirana maloprodajna cijena pokriva sve trokove proizvoda

nastale od procesa nabave do procesa prodaje, a samim time i da bude prihvatljiva

krajnjem potroau.

3

Iz problema i predmeta istraivanja odreuje se objekt istraivanja koji u ovome

diplomskom radu predstavlja kalkulacija cijene trgovake robe u trgovini bijelom

tehnikom.

1.2. Znanstvene metode, svrha i ciljevi rada

Pri izradi diplomskog rada koritene su znanstvene metode, kao to je metoda

mikroekonomske analize koja je usmjerena na izuavanje i objanjenje pojedinog

gospodarskog subjekta, u ovome sluaju poduzea. Koristila se i metoda kvalitativne

analize koja daje ocjenu o korisnosti nekog dobra, o utjecaju psiholokih elemenata na

potranju odreenom robom; zatim metoda kompilacije jer su se u svrhu pisanja ovoga

diplomskog rada koristili rezultati tuih znanstveno istraivakih radova. Tu je i

matematika metoda koja prikazuje kreiranje kalkulacije i izraunavanje svakog

sastavnog dijela kalkulacije pomou raunskih postupaka. Povijesna metoda u ovome

radu definira se pomou opeg pojma kalkulacije i njenog razvitka. Metoda klasifikacije

predstavlja odreivanje pojmova u nekom podruju stvari i podjelu opeg pojma na

posebne. Koristila se i empirijska metoda koja se zasniva na iskustvu, konkretno u

ovome radu na iskustvu ispravnog sastavljanja kalkulacije; te metodu studije sluaja

gdje se analizirala produktivnost nekog artikla ili grupe artikala.

Svrha i ciljevi istraivanja ovoga diplomskog rada su objasniti sve vanije znaajke

kalkulacije cijena trgovake robe u maloprodajnom poduzeu bijele tehnike, analizirati

nain izrade i formiranja maloprodajne cijene u kalkulaciji, te ukazati na neke od

pogreaka ne formiranja adekvatne maloprodajne cijene trgovake robe.

U radu se daju odgovori na sljedea pitanja:

1) to je kalkulacija cijene trgovake robe?

2) Koja naela kalkulacije se moraju potivati?

3) Koje su vrste kalkulacija cijena?

4) Koji se redoslijed postupanja u procesu nabave primjenjuje u poduzeu bijele

tehnike?

5) Na koji nain se provodi politika prodajnih cijena u poduzeu bijele tehnike?

4

6) Na koji nain se obavlja raunovodstveno evidentiranje procesa nabave i

prodaje?

7) Koji je redoslijed i nain sastavljanja kalkulacije nakon zaprimanja rauna ili

otpremnice u poduzeu bijele tehnike?

1.3. Struktura rada

Diplomski rad sastoji se od 4 meusobno povezana poglavlja. U prvome dijelu

definirani su problem, predmet i objekt istraivanja, navedene su znanstvene metode

koje su koritene u pisanju rada, obrazloeni su svrha i ciljevi rada, te sama struktura

rada.

U drugom dijelu definirano je teorijsko pojmovanje kalkulacije kao obraunskog

postupka, odnosno definiran je pojam kalkulacije, opa pravila kalkulacije, te osnovni

zadatci same kalkulacije i navedena su i objanjena naela kalkulacije. Takoer u

ovome dijelu nabrojene su vrste kalkulacija, kao to su kalkulacija prema vremenu

sastavljanja, kalkulacija prema podruju i kalkulacija prema nainu izrade, odnosno

sadraju. U svakoj od ovih osnovnih podjela vrsta kalkulacija navedene su potpodjele te

su objanjene osnovne razlike izmeu njih. Takoer su navedene metode kalkulacija

koje se koriste u trgovini.

U treem dijelu definirana je i obrazloena kalkulacija cijene trgovake robe na

primjeru trgovine bijelom tehnikom. Navedeni su osnovni podaci o poslovanju

poduzea i prodajnom asortimanu, te su takoer navedeni i obrazloeni financijski

pokazatelji navedenog poduzea bijele tehnike u posljednje tri godine. Definiran je

proces nabave i politika prodajnih cijena koja se primjenjuje u poduzeu, te je naveden

postupak raunovodstvenog evidentiranja procesa nabave i prodaje. Na temelju tri

kalkulacije razliitih dobavljaa definiran je postupak izrade, te osnovne razlike

formiranja maloprodajne cijene.

etvrti dio je zavrni zakljuak istraivanja i on predstavlja sintezu svih dijelova rada.

5

2. TEORIJSKO POJMOVANJE KALKULACIJA KAO

OBRAUNSKOG POSTUPKA

Struktura cijene i nain njezinog utvrivanja su propisani zakonom, dok obveza

sastavljanja kalkulacije nije propisana ve se cijena moe utvrditi na dokumentu kojim

je roba zaduena. No unato neobaveznom zakonskom sastavljanju kalkulacije su se i

dalje zadrale kao pomono sredstvo za utvrivanje cijena jer je iz same kalkulacije

vidljiva nabavna vrijednost robe, ali i svi ostali bitni elementi. (Vuk, 12/2009:19)

Za poslovanje svakog poduzetnika kalkulacija je bitna jer na taj nain mu pomae pri

donoenju poslovnih odluka, a takoer je neprocjenjiva i pri kontroli samih trokova.

Trokovi se putem kalkulacije dovode u izravnu vezu s uincima. Smisao svake

kalkulacije je utvrditi pokriva li vrijednost uinaka koja se moe realizirati na tritu

uloena sredstva i u kojoj mjeri. U trgovakoj djelatnosti kalkulacijom se izraunava

nabavna i prodajna cijena. (Vuk, 9/2009:47)

Prodajna cijena je vrijednost robe izraena u novcu. U dananje vrijeme jako je teko

odrediti nekom artiklu cijenu jer trgovac mora privui kupce, ali u isto vrijeme i neto

zaraditi. Kupac eli kupiti to jeftinije, a trgovac eli zaraditi to vie. Trgovac oslukuje

trite kako bi mogao procijeniti s kojom cijenom je kupac zadovoljan, ali u isto vrijeme

mora poznavati i svoje trokove koje mora nadoknaditi iz prihoda ostvarenog pri

prodaji. Postoji vie vrsta cijena: cijena po kojoj nabavljamo robu nabavna cijena i

cijena po kojoj prodajemo robu prodajna cijena. Trgovaka roba u trgovini na malo

vodi se po prodajnoj cijeni. Iznos prodajne cijene ovisi o tritu. Iz tog razloga trgovac

mora dobro poznavati pravila kalkuliranja cijena i njihov izraun. Pri izradi prodajnih

cijena koristimo se kalkulacijama iz kojih je vidljiva nabavna vrijednost i svi ostali

elementi koji su sadrani u formiranju prodajne cijene. (Vuk, 12/2009:19)

U ovom poglavlju obraditi e se osnovni pojam i naela kalkulacije kojih se svako

poduzee mora pridravati i ispunjavati. Osim vrsta kalkulacija koje se primjenjuju, bit

e obraene i metode kalkulacije koje se primjenjuju u trgovini.

6

2.1. Pojam i naela kalkulacija

U uem smislu kalkulacija je raunski postupak kod kojeg se kao rezultat pojavljuje

cijena dobara ili usluga, koja moe biti nabavna, prodajna, cijena proizvodnje ili cijena

kotanja, dok u irem smislu kalkulacija se definira kao instrument kojim poduzetnik

moe kontrolirati i upravljati trokovima i prihodima. Rije kalkulacija potjee od

latinske rijei calculatio, to znai kameni za brojanje ili raunanje.

Opa svrha izrade kalkulacija predstavlja izraunavanje trokova i cijena. Osim

izravnog utvrivanja trokova i cijena, kalkulacije se koriste i kao podloga prilikom

donoenja razliitih kratkoronih i dugoronih poslovnih odluka. Pri tome se

podrazumijeva utvrivanje optimalnog opsega, strukture i intenziteta proizvodnje, zatim

odreivanje optimalnog vijeka i najpovoljnijeg obujma koritenja tehnikih sredstava, te

ocjenjivanje veliine i ekonomske opravdanosti trajnih ulaganja, odnosno investicija.

Samim time kalkulacije su osnova za izradu planova poduzea, te za praenje i analizu

ostvarenih rezultata poduzea. Izradom kalkulacija rjeavaju se razliiti ekonomski i

organizacijski problemi u odreenom poduzeu. (Kari, 2002:98)

Kalkulacija ima dva temeljna zadatka, a to su obuhvatiti sve trokove i rasporediti ih na

uinke na nain da svaki uinak terete oni trokovi koji se na njega i odnose. Obuhvat

trokova provodi se popisom trokova prema odreenim stajalitima, te se pritom svaki

pojedini troak treba dokumentirati iz razloga to se troak iji nastanak ne prati

vjerodostojna isprava ne moe ukljuiti u kalkulaciju. Pod odreenim stajalitima

trokova moe se definirati vrsta, mjesto nastanka troka, vanost ili vrijednost troka za

koji se mora imati vjerodostojna isprava. (Vuk 9/2009:47)

Prije sastavljanja kalkulacije pregledavaju se koliina i kakvoa artikla, te zavisni

trokovi. Odreuje se naziv i ifra koja e se dodijeliti novom artiklu, te grupa artikala

kojoj pripada. Trgovac mora dobro poznavati sve mogunosti koje mu se pruaju, te to

sve moe ukljuiti u nabavnu cijenu, odnosno prodajnu cijenu. Nakon toga kree se sa

fazom izrade kalkulacije. (Vuk, 9/2009:50)

7

Pri izradi kalkulacije svaki poduzetnik mora se pridravati opih naela, ali takoer i

naela koja odreuju standardi financijskog izvjetavanja, kao to su HSFI (Hrvatski

standardi financijskog izvjetavanja) i MSFI (Meunarodni standardi financijskog

izvjetavanja). Standardi financijskog izvjetavanja odreuju sadraj ili trokovne

elemente vrijednosti koji se pojavljuju kao rezultat kalkuliranja. Na taj nain

poduzetniku se nude i alternativna rjeenja ijom primjenom poduzetnik moe ukljuiti

troak u vrijednost dobra koje nabavlja ili on moe biti troak razdoblja.

Postoji nekoliko najvanijih naela kojih se poduzetnik mora pridravati pri izradi

kalkulacije. Ope naelo kalkulacije je tonost kojom se odreuje toan obuvat trokova

koji se unose u kalkulaciju na nain da mora biti u vezi sa uinkom koji se kalkulira,

dok svota mora biti tona i provjerena. (Vuk 09/2009:48)

Preglednost je takoer jedno od naela i predstavlja strukturu kalkulacije koja se

prikazuje kroz tablicu. Svi trokovi moraju biti obuhvaeni, te se moraju prikazati

pojedinano po vrstama i biti razvrstani po skupinama. ( Kari, 2002:96)

Uz preglednost, vezano je i naelo usporedivosti kojom se izraava da struktura tablice

treba osigurati usporedbu sa prethodnim podacima o uinku ili usporedbu planiranih i

ostvarenih trokova i cijena. (Vuk, 9/2009:48)

Kod naela prilagoenosti sadraj kalkulacije i postupak izrade moraju biti prilagoeni

vrstama i sastavu uinaka pri proizvodnji, unutarnjoj organizaciji, te koritenom

tehnolokom procesu.

Naelo pravovremenosti definira se pri tome da kalkulacija mora biti sastavljena na

vrijeme, odnosno prije donoenja odluke koja se temelji na podacima koji su prikazani u

kalkulaciji.

Naelo ekonominosti oznaava koritenje to jednostavnijih postupaka pri izradi

kalkulacije kako bi se dobile dostatne informacije bez ulaganja previe vremena i drugih

resursa. (Kari, 2002:96)

8

2.2. Vrste kalkulacije

Prilikom izrade kalkulacije utvruju se odreeni kriteriji prema kojima se kalkulacije

dijele. U poduzeu se mogu koristiti razliite vrste kalkulacija. Primjenjuje se podjela

kalkulacija na kalkulacije prema vremenu sastavljanja, kalkulacije prema podruju na

koje se odnose, te kalkulacije prema sadraju i nainu izrade.

2.2.1. Kalkulacije prema vremenu sastavljanja

Prema kriteriju vremena sastavljanja kalkulacije se dijele na planske i prethodne, te

naknadne i obraunske kalkulacije. Kod ovoga kriterija vrijeme sastavljanja kalkulacije

ini polaznu osnovu u njenom zadatku.

Prethodna kalkulacija koja se esto naziva jo i pretkalkulacijom sastavlja se prije

poetka procesa proizvodnje ili prije donoenja neke odluke. Temelji se na planom

odreenim normativima utroka materijala, radnoj normi i sredstvima za rad, te se pri

njezinom sastavljanju treba uvaiti i porezni propis kao to je posebni porez koji se

ukljuuje u vrijednost zaliha. (Vuk, 9/2009:48)

Planske kalkulacije sline su prethodnim kalkulacijama, ali osnovna razlika je u tome da

se planske kalkulacije odnose na odreeno plansko razdoblje, dok se prethodne odnose

na odreenu proizvodnju ili izvrenje nekog poslovnog pothvata neovisno o duini

trajanja razdoblja na koji se odnose.

Planska i prethodna kalkulacija mogu se izraivati za jedan ili vie gotovih proizvoda.

Ovom kalkulacijom mogue je izraunati i profitabilnost proizvoda na nain da se u

kalkulaciju uvrsti i prodajna cijena proizvoda i planirani rabat na prodajnu cijenu.

(Mandi, 2009:2)

Naknadna ili stvarna kalkulacija sastavlja se po zavretku same proizvodnje ili nakon

realizacije neke odluke neovisno o razdoblju na koje se odnose, te predstavlja

kalkulaciju u koju se unose stvarno nastali trokovi, te se cijena proizvodnje koja je

navedena u takvoj kalkulaciji knjii pri zaduenju zaliha za gotove proizvode. (Mandi,

2009:2)

9

Od naknadne kalkulacije treba razlikovati obraunsku kalkulaciju koja se sastavlja na

kraju nekog odreenog razdoblja, te se sastavlja kontinuirano i redovito. Obraunska

kalkulacija sadri stvarno nastale trokove odreene proizvodnje koji su nastali tijekom

razdoblja za koje se kalkulacija sastavlja.

Naknadna i obraunska kalkulacija usporeuju se sa planskom kalkulacijom, te se na taj

nain utvruju razlike, ali ujedno se provodi i kontrola i analiza trokova. Pri tome

planirani trokovi preraunavaju se na ostvareni opseg proizvodnje, te razlika u opsegu

ne utjee na utvrena odstupanja od planiranih trokova. Prilikom mogunosti praenja

ostvarenih veliina, potrebno je kalkulacije sastavljati na nain da se osigura

usporedivost planskih i obraunskih kalkulacija, te prethodnih i naknadnih kalkulacija.

(Kari, 2002:97)

2.2.2. Kalkulacije prema podruju

Kalkulacije prema podruju sastavljanja dijele se na mikroekonomske i

makroekonomske kalkulacije.

Mikroekonomske kalkulacije sastavljaju se za potrebe pojedinanih poduzea i temelje

se na uvjetima poslovanja odreenog gospodarskog subjekta. Pri tome se uzimaju

prinosi, tehniki normativi, te prirodni i drugi uvjeti koji vrijede i odnose se na to

poduzee, te nabavne i prodajne cijene koje ono postie na tritu.

Makroekonomske kalkulacije u odnosu na mikroekonomske sastavljaju se za ire

proizvodno podruje, kao to je primjerice odreena regija. Makroekonomske

kalkulacije temelje se na prosjenim uvjetima proizvodnje, te prosjenim prirodnim i

trinim uvjetima koji se primjenjuju za odreeno podruje. Uzimaju se pune cijene

resursa i proizvoda bez korigiranja za novane naknade, premije i novane poticaje koje

drava plaa proizvoaima. Na temelju ove vrste kalkulacije vlada utvruje mjere

ekonomske politike, odnosno utvruje uvjete kreditiranja, visinu poreza, carine. (Kari,

2002:98)

10

2.2.3. Kalkulacije prema nainu izrade sadraju

Kalkulacije prema kriteriju naina izrade, odnosno sadraju sastoje se od nekoliko vrsta

kalkulacija kao to su analitike, sintetike, investicijske kalkulacije, kalkulacije prema

koritenju kapaciteta.

Analitike kalkulacije primjenjuju se kod kalkuliranja cijene samo jednog proizvoda ili

usluge.

Sintetike kalkulacije koriste se kod kalkuliranja cijene za cjelokupnu proizvodnju,

odnosno na poduzee u cjelini.

Investicijska kalkulacija predstavlja raunski postupak na temelju kojega se pomou

odnosa priljeva i odljeva novanih sredstava ocjenjuje isplativost investiranja kapitala u

investicijski objekt. Pri izradi ovih kalkulacija mogu se primjenjivati dvije vrste metoda,

a to su dinamika metoda u koju ubrajamo metodu neto sadanje vrijednosti i metodu

internog kamatnjaka ili statistike metode kao to su metode koje se raunaju s

prosjenim godinjim tekuim primitcima i izdatcima. (Vuk, 9/2009:48)

Kalkulacije prema koritenju kapaciteta odnose se na uinke pojedinih tehnikih

sredstava.

2.3. Metode kalkulacija u trgovini

U raunovodstvenim politikama poduzetnik sam utvruje koje e metode primjenjivati

pri izradi kalkulacija i tih metoda se tokom izrade mora dosljedno pridravati. Metode

se odabiru ovisno o djelatnosti kojom se poduzetnik bavi. Drutva koja se bave

prodajom dobara ili pruanjem usluga kalkuliraju nabavnu cijenu i od iznimne vanosti

im je to mogu ukljuiti i troak nabave, jer je to u izravnoj vezi s formiranjem

vrijednosti zaliha i rashoda razdoblja.

Kalkulacija se sastavlja na temelju rauna ili otpremnice na raunalu. Iz rauna se

upisuje naziv dobavljaa od koga se nabavila trgovaka roba. Takoer se upisuje i broj

rauna ili broj otpremnice, te datum rauna ili otpremnice. Kod sastavljanja kalkulacije

11

mora se obratiti panja na toan unos ifre, kao i naziva kako ne bi dolo do zamjene

artikala. Krivi upis koliine takoer moe izazvati probleme, jer e se dogoditi viak ili

manjak odreenog artikla u prodavaonici. U oblikovanju cijene postoje pravila

uraunavanja trokova koji su nastali u vezi s dostavom robe u prodavaonicu. Prema tim

odreenjima to su:

nabavna cijena dostavljaa

trokovi prijevoza i

svi drugi izravni trokovi koji su u vezi s dostavom robe.

Razlikuje se nekoliko vrsta metoda kalkulacije koje se primjenjuju u trgovini, a neke od

njih su progresivna metoda, retrogradna metoda, direct costing metoda, jednostupanjska

divizijska kalkulacija, viestupanjska kalkulacija ekvivalentnih brojeva, dodatna

kalkulacija, te ABC metoda kalkulacije.

Progresivna metoda primjenjuje se u trgovini u situaciji kada je kupovna ili fakturna

cijena robe poznata ukljuujui i sve ostale trokove nabave kao to su prijevoz, carine i

slino. Postupnim zbrajanjem svih elemenata kao rezultat pojavljuje se troak nabave na

temelju kojega se zalihe zaduuju, a dodavanjem na to postotka razlike u cijeni i PDV-a

dolazi se do prodajne cijene s ukljuenim PDV-om (Vuk, 09/2009:49). U nastavku je

naveden primjer izrauna prodajne cijene s PDV-om na principu progresivne metode za

1 komad i za 10 komada perilica rublja Bosch WAB-20260 BY.

Tablica 1. Izraun prodajne cijene s PDV-om progresivnom metodom

TEKUI

BROJ ELEMENT CIJENE

PERILICA

RUBLJA

1 KOM

PERILICA

RUBLJA

10 KOM

1. Neto fakturna cijena robe

kupovna cijena 1 312,00 13 120,00

2.

Zavisni trokovi nabave

robe

- prijevoz, pretovar,

osiguranje robe na putu

20,00 200,00

3. Carina i druge pristojbe 0,00 0,00

4. Posebni porezi

(troarine) 0,00 0,00

12

I. NABAVNA CIJENA

(troak nabave) 1 332,00 13 320,00

5. Razlika u cijeni 20,06 % 267,20 2 672,00

II. PRODAJNA CIJENA 1 599,20 15 992,00

6. PDV 25% 399,80 3 998,00

III. PRODAJNA CIJENA S

PDV-om 1 999,00 19 990,00

Izvor: Prilagoeno prema: Vuk, 09/2009, p. 49

Retrogradnu metodu poduzetnik primjenjuje u situaciji u kojoj unaprijed zna po kojoj

prodajnoj cijeni e se prodavati roba. U veini sluajeva primjenjuje se kod

pretkalkulacija kada se eli izraunati isplativost uvoza ili izvoza jer se tom metodom

od poznate prodajne cijene oduzima nabavna cijena kako bi se dobila razlika u cijeni.

Kalkulacija izraena prema retrogradnoj metodi sastoji se od istih elemenata kao i

progresivna metoda, samo na nain da se izraunava obrnutim redoslijedom u odnosu

na progresivnu metodu. Polazite je prodajna cijena s PDV-om, odnosno cijena koja se

moe realizirati na tritu. Preraunatom stopom iz prodajne cijene s PDV-om

izraunava se stopa PDV-a za koju se smanjuje prodajna cijena s PDV-om i na taj nain

dolazi se do prodajne cijene. Razlika izmeu prodajne i nabavne cijene predstavlja

planiranu razliku u cijeni. (Vuk, 9/2009:49)

Kalkulacija na osnovi graninih trokova (Direct Costing) definira se na strogoj podjeli

trokova na fiksne i varijabilne trokove. U fiksne trokove maloprodajnog poduzea

ubrajaju se trokovi osoblja, najamnina, amortizacija opreme i ostali trokovi, te nastaju

bez obzira da li se imbenici radnoga procesa upotrebljavaju ili ne.

Varijabilni trokovi su trokovi koji ovise o uincima i nastaju samo u onom trenutku

kada se radi, te oni variraju ovisno o koliinama koje se prodaju. Pod varijabilnim

trokovima navode se trokovi nabave robe, prodajne premije, trokovi izlaza robe iz

maloprodajnog poduzea, kao to su pakiranje, prijevoz, potarina i slino. Ova skupina

trokova definira se kao varijabilni pojedinani troak. Nasuprot tome, drugu skupinu

ine varijabilni zajedniki trokovi koji se mijenjaju proporcionalno ostvarenju prodaje,

te nastaju zajedniki za veinu artikala. U ovu skupinu ubrajamo trokove kvarenja,

nestanaka i drugih gubitaka koji mogu nastati na robi, a otpisuju se na osnovi

kalkulacijskih zaraunavanja te ukalkulirane kamate na robne zalihe. No ova metoda se

u praksi u veini sluajeva ne primjenjuje jer nailazi na velike potekoe. Glavni

13

problem stvara podjela na fiksne i varijabilne trokove i dodavanje varijabilnih

zajednikih trokova na pojedine artikle, odnosno robne grupe. (Segetlija i Lamza

Maroni, 2001:366)

Jednostupanjska divizijska kalkulacija koristi se u situacijama kada postoji jedna vrsta

robe ili materijala i kada se nabavna cijena dijeli na jedinicu mjere, te se na taj nain

dobiva jedinina nabavna cijena. U praksi se ova metoda najee koristi, te je u

koritenju ove metode najvanije precizno odrediti svaki element kalkulacije. Cijena po

komadu robe dobiva se na nain da se ukupni trokovi nabave podijele sa koliinom u

ukupnoj nabavi robe. (Brkani, 09/2008:52)

Viestupanjska kalkulacija ekvivalentnih brojeva primjenjuje se u okviru jedne nabave s

istim prijevoznim sredstvom kada udio jednog predmeta nabave odreuje stupanj

vezivanja zavisnih trokova, posebice prijevoza, osiguranja ukrcaja ili iskrcaja za

pojedinu vrstu predmeta nabave. Formula koja se koristi pri izraunu ove kalkulacije

glasi:

Cj predstavlja cijenu za jedinicu koliine koja se izraunava. Fakturna vrijednost (Fv)

pojedine robe dijeli se sa koliinom (Kr) pojedine vrste robe, te se zbraja sa sumom

podijeljenih zavisnih trokova nabave (Ztn) i koliine ukupne nabave (Ku) koja se

prevozi i naposljetku se mnoi sa ekvivalentnom jedinicom (Ej) prema odnosu

vrijednosti robe koja se nabavlja. (Brkani, 9/2008:53)

Dodatna kalkulacija predstavlja raunski postupak kojim se cijena kotanja izraunava

posebnim postupcima dodavanja opih trokova na izravne trokove i dijeljenjem na taj

nain dobivenih ukupnih trokova razliitih proizvoda sa njihovim koliinama.

Dodatna kalkulacija ima zadatak da troak proizvodnje svakog pojedinog proizvoda

obuhvaa one trokove koje je proizvodnja uzrokovala. Pri tome, trokovi se dijele na

izravne i ope trokove proizvodnje. (Vuk, 9/2009:49)

Pojedine metode dodatne kalkulacije razlikuju se prema nainu obuhvata i dodavanja

opih trokova, a dvije osnovne metode dodatne kalkulacije su skupna ili sumarna

dodatna kalkulacija i ralanjena ili diferencirana dodatna kalkulacija. (Kari, 2002:105)

14

ABC metoda ili activity based costing metoda prua kvalitetne podatke o trokovima

na temelju kojih svi korisnici u procesu poslovnog odluivanja imaju koristi. Najvaniji

korisnik tih informacija je menadment na razliitim razinama odluivanja. To je

metoda rasporeivanja trokova na bazi aktivnosti odnosno procesa koji su koriteni u

proizvodnji proizvoda odnosno izvravanju usluga. Pretpostavka od koje polazi ova

metoda glasi da proizvodi ili usluge konzumiraju odreene aktivnosti, a te aktivnosti

ukljuuju trokove. Cilj metode je usmjeriti troak na nositelja troka koji ga je

uzrokovao.

ABC metoda obrauna trokova fokusira se na ope trokove proizvodnje (OTP). Opi

trokovi proizvodnje su iskljuivo indirektni trokovi jer se ne mogu direktno obuhvatiti

po nosiocima trokova, kao to je to mogue kod trokova direktnog materijala i

direktnog rada. ( http://savjetnik.ba/kutak-za-klijente/poslovne-zanimljivosti/239-abc-

metoda-obrauna-trokova-.html )

ABC metoda provodi se kroz nekoliko koraka i to:

odreivanje nositelja trokova (proizvodi ili usluge)

utvrivanje izravnih trokova (materijal izrade i plae izrade)

utvrivanje aktivnosti (mjesta neizravnih trokova) i baza za njihovu

raspodjelu

utvrivanje trokova za bazu raspodjele

raspodjela neizravnih trokova na nositelje

utvrivanje ukupnih trokova po jedinici proizvoda. (Vuk, 09/2009:50)

Iz svega navedenog moe se zakljuiti kako se u trgovini mogu primjenjivati sve

prethodno navedene metode kalkulacije i obraunski postupci.

U kalkulaciji se artikli zaduuju po prodajnim cijenama. Sastavljena kalkulacija se

pregledava i ako je sve u redu dokument se knjii kako bi se roba zaduila na

maloprodajno skladite trgovine na malo. Dokument maloprodajne kalkulacije

obavezno se potpisuje, te zajedno sa raunom alje u knjigovodstvo na knjienje u

financijsko knjigovodstvo. (Brkani, 12/2009:22-25)

http://savjetnik.ba/kutak-za-klijente/poslovne-zanimljivosti/239-abc-metoda-obrauna-trokova-.htmlhttp://savjetnik.ba/kutak-za-klijente/poslovne-zanimljivosti/239-abc-metoda-obrauna-trokova-.html

15

3. KALKULACIJE CIJENA NA PRIMJERU TRGOVINE BIJELOM

TEHNIKOM

Trgovina na malo je gospodarska djelatnost kupnje i prodaje robe koja kupuje robu radi

daljnje prodaje fizikim osobama. Njome se bavi trgovac koji je registriran kao pravna

osoba za obavljanje trgovine. Predmet trgovanja ove trgovine je trgovaka roba bijelom

tehnikom i malim kuanskim aparatima.

U daljnjem tekstu obraditi e se osnivanje i financijski pokazatelji trgovine bijelom

tehnikom. Osvrnuti e se na prodajni asortiman trgovine, na dobavljae, uvjete plaanja,

razne vrste rabata, kao i na sve one faktore koji su od bitne vanosti za dobre financijske

pokazatelje.

Opisati e se sam proces nabave i politike prodajnih cijena poduzea i prikazati kako se

taj proces nabave i prodaje raunovodstveno evidentira na stvarnim primjerima iz

trgovine.

Na kraju ovog poglavlja prikazati e se kalkulacije nabavnih i prodajnih cijena na

primjerima trgovine bijelom tehnikom. Primjeri e biti prikazani na stvarnim

kalkulacijama trgovine bijelom tehnikom, a primjeniti e se metode i naela koja su se u

prethodnim poglavljima openito objasnili.

3.1. Osnovni podaci o poslovanju poduzea i prodajnom asortimanu

Tvrtka Minigo d.o.o. osnovana je 1995. godine pod prvotnim nazivom INOX d.o.o.

Bjelovar. Osnovna djelatnost tvrtke je bila trgovina na malo i veliko. U prvim godinama

tvrtka je zapoljavala tri zaposlenika i poslovali su u prostoru od 33 m. Tijekom 17

godina poslovanja, tvrtka se selila nekoliko puta na razliite lokacije. Godine 2006.

tvrtka INOX d.o.o. mijenja naziv u Minigo d.o.o. Bjelovar i iri svoju djelatnost na

trgovinu na malo i veliko, servis, tranzit. U ovom razdoblju tvrtka broji etiri

zaposlenika i posluje na prostoru od 150 m. Puni naziv tvrtke je Minigo drutvo s

ogranienom odgovornou za trgovinu i usluge sa sjeditem u eljka Sabola 7,

16

Bjelovar, a skraeni naziv Minigo d.o.o.. Pravno ustrojeni oblik d.o.o. je dodijeljen

prema Zakonu o trgovakim drutvima. Pripada u privatno vlasnitvo i svrstan je u mala

poduzea. Brojana oznaka razreda djelatnosti je 4754 Trgovina na malo elektrinim

aparatima za kuanstvo u specijaliziranim prodavaonicama.

Predmet poslovanja djelatnosti su:

trgovina na veliko i posredovanje u trgovini

trgovina na malo elektrinim aparatima za kuanstvo

trgovina na malo u nespecijaliziranim prodavaonicama

trgovina na malo izvan prodavaonica

prijevoz robe (tereta) cestom

kupnja i prodaja robe

obavljanje trgovakog posredovanja na domaem i inozemnom tritu

javni cestovni prijevoz putnika i tereta u unutarnjem i meunarodnom

cestovnom prijevozu

Navedene djelatnosti su registrirane prilikom promjene naziva tvrtke, te tvrtka obavlja

sve djelatnosti osim javnog cestovnog prijevoza putnika i tereta u unutarnjem i

meunarodnom cestovnom prijevozu, te trgovakog posredovanja na inozemnom

tritu.

Tvrtka se bavi prodajom asortimana bijele tehnike, malih kuanskih aparata, audio-

video tehnike, rezervnih dijelova za asortiman bijele tehnike i ostalih proizvoda vezanih

za kuanstvo. Tvrtka Minigo d.o.o. nudi asortiman aparata poznatih svjetskih

proizvoaa kao to su Gorenje, Electrolux, Bosch, Philips, Zanussi, Tefal i slino, te je

ekskluzivni distributer aparata za kuanstvo proizvoaa Beko i Blomberg u

Bjelovarsko-bilogorskoj upaniji. Svaki od ovih proizvoaa jednom do dva puta

godinje izrauje, odnosno mijenja cjenike. Svaka tvrtka bi se u pravilu trebala

pridravati preporuenih maloprodajnih cijena koje je proizvoa odredio. Kod nekih

sezonskih dijelova asortimana postoje nacionalne akcije i u tome sluaju svi su obvezni

pridravati ih se. Prilikom izrade cjenika proizvoai odreuju veleprodajne cijene i

nude odreeni rabat, te valutu plaanja. Valuta plaanja razlikuje se od dobavljaa do

17

dobavljaa, a isti sluaj odnosi se i na iznos rabata. Ponekad razlika u iznosu rabata je i

u situaciji da li se roba nabavlja direktno od proizvoaa ili od nekog dobavljaa koji

predstavlja drugu ruku u procesu nabave proizvoda. Takoer u odreenim ugovorima

koji se sklapaju sa dobavljaem postoje posebne dopune uvjeta plaanja u kojima

primjerice, ako se iznos rauna plati u odreenom vremenskom periodu prije zadane

valute dobiva se dodatni rabat u iznosu od 2%.

U nastavku je prikazana bilanca poslovanja poduzea za prethodne tri godine.

Tablica 2. Bilanca poduzea za 2010., 2011. i 2012. godinu

Naziv pozicije 2010. 2011. 2012.

AKTIVA

DUGOTRAJNA IMOVINA 14.856 6.134 3.016

I. Nematerijalna imovina 3.650 0 0

Koncesije, patenti, licencije 3.650 0 0

II. Materijalna imovina 11.206 6.134 3.016

Postrojenja i oprema 1.291 0 0

Alati, transportna sredstva 9.915 6.134 3.016

KRATKOTRAJNA IMOVINA 988.389 622.831 647.582

I. Zalihe 534.656 424.922 411.545

Trgovaka roba 534.656 424.922 411.545

II. Potraivanja 118.728 120.355 58.868

Potraivanja od kupaca 118.728 102.439 56.170

Potraivanja od drave i

drugih institucija 0 17.916 2.698

III. Kratkotrajna financijska

imovina 89.505 944 944

Dani zajmovi, depoziti i sl. 88.561 0 0

Ostala financijska imovina 944 944 944

IV. Novac u banci i blagajni 245.500 76.610 176.225

PLAENI TROKOVI

BUDUEG RAZDOBLJA I

OBRAUNATI PRIHODI

2.869 2.870 2.040

UKUPNO AKTIVA 1.006.114 631.835 652.638

PASIVA

KAPITAL I REZERVE 223.357 106.327 141.692

I. Temeljni (upisani) kapital 18.000 18.000 18.000

V. Zadrana dobit ili preneseni

gubitak 21.351 21.351 88.327

Zadrana dobit 21.351 21.351 88.327

VI. Dobit ili gubitak poslovne

godine 184.006 66.976 35.365

Dobit poslovne godine 184.006 66.976 35.365

KRATKORONE OBVEZE 782.757 525.508 510.946

Obveze za zajmove, depozite 126.042 38.802 38.605

18

Obveze prema dobavljaima 592.601 430.132 418.004

Obveze prema zaposlenicima 18.086 15.454 15.684

Obveze za poreze,doprinose i sl. 43.159 38.250 36.613

Ostale kratkorone obveze 2.869 2.870 2.040

UKUPNO PASIVA 1.006.114 631.835 652.638

Izvor: Obrada autora prema financijskim izvjetajima poduzea

U tablici su navedeni podaci tvrtke iz bilance za 2010., 2011. i 2012. godinu.

Usporeivanjem trogodinjeg razdoblja oituje se smanjenje aktive i pasive u 2011. za

neto manje od 50% u odnosu na 2010., a 2012. godina predstavlja blagi porast u

odnosu na 2011. godinu.

Kod aktive, najvei pad u 2011. godini u odnosu na 2010. zabiljeen je u kratkotrajnoj

imovini gdje je kratkotrajna financijska imovina skoro nestala, odnosno smanjila se na

1%. U 2012. godini dolazi do smanjenja zaliha u odnosu na 2010. i 2011. godinu, a

takoer se smanjuju i potraivanja od kupaca zbog naplaivanja trgovake robe

kupcima po ponudama.

Kod pasive, usporeujui navedeno razdoblje od tri godine najvei pad zabiljeen je u

dobiti poslovne godine 2011. u odnosu na 2010. kada se iznos trostruko smanjio, a

2012. godine prepolovio u odnosu na 2011., te u odnosu na 2010. smanjio se ak 6

puta. Neto vei pad oituje se kod kratkoronih obveza usporeujui podatke od 2012.

godine sa podacima 2011. i 2010. godine. Najvei pad kod kratkoronih obveza odnosi

se na obveze za zajmove i obveze prema dobavljaima.

Iz ovih pokazatelja bilance moe se zakljuiti kako je 2011. godina bila prijelomna

godina u poslovanju tvrtke, kada je dolo do velikog pada u poslovanju, dok se u 2012.

godini oituje mali pomak prema uspjenijem poslovanju.

3.2. Pokazatelji financijske analize poduzea

Financijska analiza predstavlja vaan alat koji se koristi pri donoenju odluka vezanih

za poslovanje poduzea. Postoje razliite vrste analiza, a ovise prvenstveno o interesima

subjekta koji provodi analizu. Zajednika im je primjena razliitih analitikih sredstava i

tehnika pomou kojih se podaci iz financijskih izvjetaja pretvaraju u upotrebljive

19

informacije relevantne za upravljanje. Bitno je znati da informacije koje proizlaze iz

analize nisu sveobuhvatne i ne osiguravaju razmatranje cjeline poslovanja poduzea jer

analiza prua samo financijske informacije.

Pokazatelji financijske analize su racionalni, odnosni brojevi, tj. financijski indeksi koji

pokazuju uspjenost poslovanja poduzea stavljajui u odnos odreene veliine. Najvei

dio podataka koji se koristi prilikom izrauna pokazatelja financijske analize nalazi se u

financijskim izvjetajima, kao to su bilanca, raun dobiti i gubitka, te izvjetaj o

novanim tokovima. Osnovna svrha i razlog formiranja i izrauna pokazatelja

financijske analize je stvaranje informacijske podloge potrebne za donoenje odreenih

odluka. Vrste pokazatelja koje e se raunati prvenstveno ovise o odluci koja se treba

donijeti. Razlikujemo nekoliko pokazatelja financijske analize, kao to su pokazatelj

likvidnosti, pokazatelj zaduenosti, pokazatelj aktivnosti, pokazatelj ekonominosti,

pokazatelj profitabilnosti i pokazatelj investiranja. (ager K. i ager L., 1999:171-172)

Slika 1. Pokazatelji financijske analize poduzea

Izvor: ager K. i ager L., 1999, p.173

Pokazatelji analize

financijskih izvjetaja

Pokazatelji likvidnosti

Pokazatelji zaduenosti

Pokazatelji aktivnosti

Pokazatelji ekonominosti

Pokazatelji profitabilnosti

Pokazatelji investiranja

20

Ako su u poslovanju zadovoljena dva kriterija, kriterij sigurnosti u kojega se ubraja

likvidnost, financijska stabilnost i zaduenost, i kriterij uspjenosti, tj. efikasnost kao to

su profitabilnost, odnosno rentabilnost podrazumijeva se dobro poslovanje poduzea.

Pokazatelji aktivnosti smatraju se pokazateljima i sigurnosti i uspjenosti.

Pokazatelj likvidnosti mjeri sposobnost poduzea za podmirenje dospjelih kratkoronih

obveza. Likvidnost predstavlja svojstvo imovine ili njezinih pojedinih dijelova koji se

mogu pretvoriti u gotovinu dostatnu za pokrie preuzetih obveza. Razlikuje se nekoliko

pokazatelja likvidnosti:

1) koeficijent tekue likvidnosti

2) koeficijent ubrzane likvidnosti

3) koeficijent trenutne likvidnosti i

4) koeficijent financijske stabilnosti.

Svi pokazatelji raunaju se na temelju podataka iz bilance. (ager K. i ager

L.,1999:176)

1. Koeficijent tekue likvidnosti pokazatelj je likvidnosti najvieg stupnja, te u odnos

dovodi pokrie i potrebe za kapitalom u roku od godine dana. Ovim pokazateljem mjeri

se sposobnost poduzea za podmirenje svojih kratkoronih obveza. Formula za izraun

ovog pokazatelj glasi:

Nakon izrauna pokazatelja rezultat je potrebno usporediti s drugim poduzeima u

grani. Nia vrijednost pokazatelja u odnosu na prosjek prikazuje moguu nelikvidnost

poduzea. Koeficijent tekue likvidnosti manji od 2 implicira mogunost da poduzee

ostane bez sredstava za podmirenje kratkoronih obveza, dok pokazatelj ija je

vrijednost znatno vea od prosjeka moe predstavljati poduzee koje efikasno ne koristi

svoja sredstva. Obino se zahtijeva da koeficijent bude vei od 2, odnosno da

kratkotrajna imovina mora biti dvostruko vea od kratkoronih obveza.

21

Tablica 3. Koeficijent tekue likvidnosti

Godina Kratkotrajna

imovina

Kratkorone

obveze

Koeficijent tekue

likvidnosti

2010. 988.389 782.757 1,26

2011. 622.831 525.508 1,19

2012. 647.582 510.946 1,27

Izvor: Obrada autora

Navedeni pokazatelji nam prikazuju koeficijent tekue likvidnosti koji je neto vei od

1 i pokazuje malu oscilaciju tijekom ove tri godine. U poduzeu prevladava kratkotrajna

imovina, te visina kratkotrajne imovine moe podmiriti sve kratkorone obveze koje

poduzeu stiu na naplatu. Iz razloga to poduzee ima dobar obrtaj zaliha i podmiruje

sve svoje kratkorone obveze na vrijeme prihvatljiv je i ovaj manji koeficijent od

preporuenog koeficijenta koji mora biti vei od 2.

2. Koeficijent ubrzane likvidnosti mjerilo je drugog stupnja likvidnosti, a formula za

izraun ovog pokazatelja glasi:

Ovaj koeficijent koristi se za procjenu da li poduzee moe podmiriti kratkorone

obveze upotrebom svoje najlikvidnije imovine. Ovim pokazateljem izuzimaju se zalihe

iz izrauna, te se ovaj pokazatelj smatra preciznijim u odnosu na ostale pokazatelje

likvidnosti. Vrijednost koeficijenta ubrzane likvidnosti mora biti minimalno 1 ili vie,

odnosno kratkorone obveze ne bi smjele biti vee od zbroja iznosa novca i

potraivanja. (Vukoja, www.revident.ba/public/files/primjena-analize-financijskih-

izvjestaja-pomocu-kljucnih-financijskih-pokazatelja.pdf )

Tablica 4. Koeficijent ubrzane likvidnosti

Godina Novac +

potraivanja

Kratkorone

obveze

Koeficijent ubrzane

likvidnosti

2010. 364.228 782.757 0,47

2011. 196.965 525.508 0,38

2012. 235.093 510.946 0,46

Izvor: Obrada autora

http://www.revident.ba/public/files/primjena-analize-financijskih-izvjestaja-pomocu-kljucnih-financijskih-pokazatelja.pdfhttp://www.revident.ba/public/files/primjena-analize-financijskih-izvjestaja-pomocu-kljucnih-financijskih-pokazatelja.pdf

22

Koeficijent ubrzane likvidnosti je manji od 1 u razdoblju od 2010. do 2012. godine to

predstavlja vee kratkorone obveze u odnosu na novac i potraivanja kojim poduzee

posluje. U 2011. koeficijent je manji u odnosu na 2012. kada iznosi 0,46, te u odnosu na

2010. kada je 0,47. Budui da kratkotrajne obveze pristiu na naplatu u vremenu od 2 -

3 mjeseca, iznos novca i potraivanja u tom razdoblju e se poveati, te e poduzee bez

ikakvih problema moi podmiriti obveze, a samim time i koeficijent ubrzane likvidnosti

bi se poveao.

3. Koeficijent trenutne likvidnosti rauna se prema formuli:

Koeficijent trenutne likvidnosti pokazuje sposobnost poduzea za trenutno podmirenje

obveza. Omjer bi trebao iznositi vie od 1, ali manje od 2 jer bi znailo da poduzee

dobro ne raspolae gotovinom, odnosno da ima prevelike zalihe u odnosu na stvarne

potrebe.

Tablica 5. Koeficijent trenutne likvidnosti

Godina Novac Kratkorone

obveze

Koeficijent trenutne

likvidnosti

2010. 245.500 782.757 0,31

2011. 76.610 525.508 0,15

2012. 176.225 510.946 0,35

Izvor: Obrada autora

Koeficijenti trenutne likvidnosti manji su od 1, te tijekom promatrane tri godine

koeficijent trenutne likvidnosti oscilira. U 2011. koeficijent je bio najmanji i iznosio je

0,15 u odnosu na 2010. kada je iznosio 0,31. U 2012. koeficijent je bio najvei i iznosio

je 0,35 i upuuje na tendenciju poveanja likvidnosti u odnosu na ostale dvije

promatrane godine.

23

4. Koeficijent financijske stabilnosti rauna se prema formuli:

Koeficijent mora biti manji od 1 iz razloga to se iz dijela dugoronih izvora mora

financirati kratkotrajna imovina. U sluaju da je koeficijent financijske stabilnosti vei

od 1 znai da je dugotrajna imovina financirana iz kratkoronih obveza. (ager K. i

ager L., 1999:176-177)

Tablica 6. Koeficijent financijske stabilnosti

Godina Dugotrajna imovina Kapital +

dugorone obveze

Koeficijent

financijske stabilnosti

2010. 14.856 223.357 0,07

2011. 6.134 106.327 0,06

2012. 3.016 141.692 0,02

Izvor: Obrada autora

Koeficijent financijske stabilnosti poduzea je u sve tri promatrane godine manji od 1,

te se na taj nain vidi da poduzee kratkotrajnu imovinu financira iz dugoronih izvora.

Pokazatelj zaduenosti definira strukturu kapitala i naine na koje poduzee financira

svoju imovinu. Predstavlja svojevrsnu mjeru stupnja rizika ulaganja u poduzee.

Poduzea koja imaju znaajno visoki stupanj zaduenosti gube financijsku fleksibilnost.

Stupanj zaduenosti ukoliko je pod kontrolom i redovito se prati, a posuena sredstva

koriste na pravi nain, u tom sluaju zaduenost moe rezultirati porastom povrata na

investirano. Najei pokazatelji zaduenosti su koeficijent zaduenosti, koeficijent

vlastitog financiranja i koeficijent financiranja. Ova tri pokazatelja zaduenosti odnose

se na statistiku zaduenost u odreenom vremenskom trenutku, te su formirana na

temelju bilance. Neki od pokazatelja zaduenosti su:

1) koeficijent zaduenosti

2) koeficijent vlastitog financiranja

3) koeficijent financiranja

4) pokrie trokova kamata

5) faktor zaduenosti

24

6) stupanj pokria I. i

7) stupanj pokria II.

1. Koeficijent zaduenosti prikazuje do koje mjere poduzee koristi zaduivanje kao

oblik financiranja.Vrijednost koeficijenta zaduenosti trebala bi iznositi 0,50 ili manje.

Formula za izraun koeficijenta zaduenosti glasi:

Tablica 7. Koeficijent zaduenosti

Godina Ukupne obveze Ukupna imovina Koeficijent

zaduenosti

2010. 782.757 1.003.245 0,78

2011. 525.508 628.965 0,84

2012. 510.946 650.598 0,79

Izvor: Obrada autora

Izraun ovog pokazatelja prikazuje da je 78% imovine financirano iz tueg kapitala

(obveza) 2010. godine, dok je 2011. taj postotak iznosio 84%, a 2012. 79%. Iz

navedenoga se vidi da se zaduenost poduzea u 2012. smanjuje i poveava se udjel

vlastitog financiranja u odnosu na 2011. godinu.

2. Koeficijent vlastitog financiranja definira postotak imovine koji je financiran

putem vlastitog kapitala poduzea. Vrijednost koeficijenta trebala bi iznositi vie od

0,50 to znai da se poduzee financira s vie od 50% iz vlastitih izvora. Formula za

izraun glasi:

25

Tablica 8. Koeficijent vlastitog financiranja

Godina Glavnica Ukupna imovina Koeficijent vlastitog

financiranja

2010. 223.357 1.003.245 0,22

2011. 106.327 628.965 0,17

2012. 141.692 650.598 0,22

Izvor: Obrada autora

Koeficijenti vlastitog financiranja osciliraju, odnosno koeficijent u 2011. smanjuje se na

17% u odnosu na 2010. godinu kada iznosi 22%, dok se 2012. koeficijent poveava i

iznosi 22% u odnosu na 2011. godinu. Ako je vrijednost koeficijenta vlastitog

financiranja vea, vei je i postotak financiranja iz vlastitih sredstava.

3. Koeficijent financiranja izraunava se pomou slijedee formule:

Ovim koeficijentom odreuje se rizinost ulaganja u dotino poduzee. U dananjim

uvjetima granica se sa prijanjeg odnosa 1:1, pomaknula na omjer 30:70 u kojemu se

tolerira vea zaduenost poduzea, te se pomie odnos vlastitog i tueg kapitala.

(Vukoja,www.revident.ba/public/files/primjena-analize-financijskih-izvjestaja-pomocu-

kljucnih-financijskih-pokazatelja.pdf)

Tablica 9. Koeficijent financiranja

Godina Ukupne obveze Glavnica Koeficijent financiranja

2010. 782.757 223.357 3,50

2011. 525.508 106.327 4,94

2012. 510.946 141.692 3,61

Izvor: Obrada autora

Koeficijent financiranja pokazuje kako su ukupne obveze vee od glavnice poduzea.

Koeficijent financiranja je bio najvei u 2011. godini, a najmanji u 2010. godini. U

2012. koficijent se smanjuje u odnosu na 2011. godinu, a samim time i rizinost

ulaganja u poduzee je manja.

http://www.revident.ba/public/files/primjena-analize-financijskih-izvjestaja-pomocu-kljucnih-financijskih-pokazatelja.pdfhttp://www.revident.ba/public/files/primjena-analize-financijskih-izvjestaja-pomocu-kljucnih-financijskih-pokazatelja.pdf

26

4. i 5. Pokrie trokova kamata i faktor zaduenosti upozoravaju na dinamiku

zaduenost i utvruju se na temelju podataka iz bilance i rauna dobiti i gubitka.

Prilikom utvrivanja pokria trokova kamata razmatra se koliko su puta kamate

pokrivene ostvarenim iznosom i bruto dobiti. U sluaju da je pokrie vee, zaduenost

je manja i obrnuto, dok kod faktora zaduenosti manji faktor oznaava manju

zaduenost i obrnuto. On pokazuje koliko je godina potrebno za podmirenje ukupnih

obveza iz ostvarene zadrane dobiti koja je uveana za amortizaciju. (ager K. i ager

L., 1999:177)

Ovaj izraun nije izraen iz razloga to poduzee nema trokova kamata.

Tablica 10. Faktor zaduenosti

Godina Ukupne obveze Zadrana dobit +

amortizacija

Faktor

zaduenosti

2010. 782.757 29.767 26,30

2011. 525.508 30.072 17,48

2012. 510.946 91.016 5,61

Izvor: Obrada autora

Kod faktora zaduenosti manji faktor zaduenosti znai manju zaduenost, te prikazuje

koliko je godina potrebno kako bi se iz ostvarene zadrane dobiti uveane za

amortizaciju podmirile ukupne obveze. Iz primjera se vidi kako je faktor zaduenosti u

2012. godini najmanji i iznosi 5,61 godinu, te je i zaduenost samim time najmanja. U

odnosu na 2010. godinu taj faktor se smanjio 5 puta, a u odnosu na 2011. smanjio se za

3 puta.

6. i 7. Stupanj pokria I. i II. raunaju se na temelju podataka iz bilance. Predstavljaju

pokrie dugotrajne imovine glavnicom, odnosno glavnicom koja je uveana za

dugorone obveze. Pokazatelje stupnja pokria mogue je razmatrati i kao pokazatelje

27

likvidnosti. Stupanj pokria II. mora imati vrijednost veu od 1 jer dio dugoronih

izvora mora biti iskoriten za financiranje kratkotrajne imovine.

Tablica 11. Stupanj pokria I.

Godina Glavnica Dugotrajna imovina Stupanj pokria I.

2010. 223.357 14.856 15,03

2011. 106.327 6.134 17,33

2012. 141.692 3.016 46,98

Izvor: Obrada autora

Iz ovoga izrauna vidi se da stupanj pokria ima tendenciju rasta u promatrane tri

godine, to znai da se zaduenost poduzea smanjuje, a likvidnost poveava.

Tablica 12. Stupanj pokria II.

Godina Glavnica +

dugorone obveze

Dugotrajna

imovina

Stupanj pokria

II.

2010. 223.357 14.856 15,03

2011. 106.327 6.134 17,33

2012. 141.692 3.016 46,98

Izvor: Obrada autora

Izraun za stupanj pokria II. identian je prethodnom izraunu stupnja pokria I. iz

razloga to poduzee nema dugoronih obveza.

Pokazatelji aktivnosti definiraju brzinu cirkulacije imovine u poslovnom procesu, a

raunaju se na temelju odnosa prometa i prosjenog stanja. Ovim pokazateljima

izraava se relativna veliina kapitala koja podrava obujam poslovnih transakcija. U

sluaju kada je koeficijent obrtaja poznat mogue je izraunati i prosjene dane

vezivanja sredstava, odnosno prosjeno trajanje obrtaja. Osnovno pravilo ovih

pokazatelja govori kako koeficijent obrtaja treba biti to vei, odnosno vrijeme

28

vezivanja ukupne i pojedine vrste imovina treba biti to krae. Pokazatelji aktivnosti

raunaju se na temelju podataka iz bilance i rauna dobiti i gubitka. Pokazatelji koji se

raunaju kod pokazatelja aktivnosti su:

1) koeficijent obrtaja ukupne imovine

2) koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine

3) koeficijent obrtaja potraivanja i

4) trajanje naplate potraivanja u danima.

1. Koeficijent obrtaja ukupne imovine odnosi se na broj puta koliko se ukupna

imovina poduzea obrne u godini dana, odnosno koliko poduzee uspjeno koristi

imovinu s ciljem stvaranja prihoda. Ovo je jedan od najee koritenih pokazatelja koji

izraava veliinu imovine koja je potrebna kako bi se obavila stanovita razina prodaje.

Formula prema kojoj se rauna glasi: (Vukoja, www.revident.ba/public/files/primjena-

analize-financijskih-izvjestaja-pomocu-kljucnih-financijskih-pokazatelja.pdf)

Tablica 13. Koeficijent obrtaja ukupne imovine

Godina Ukupni prihod Ukupna imovina Koeficijent obrtaja

ukupne imovine

2010. 4.576.725 1.003.245 4,56

2011. 3.288.636 628.965 5,23

2012. 2.908.918 650.598 4,47

Izvor: Obrada autora

Koeficijenti obrtaja ukupne imovine osciliraju, odnosno koeficijent u 2011. godini je

najbolji, te se 2012. koeficijent pogorao i loiji je u odnosu na koeficijent iz 2010.

godine. Rezultati prve dvije promatrane godine pokazuju smanjenje prosjenog trajanja

obrtaja, dok zadnja godina ima suprotan efekt.

2. Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine predstavlja broj puta koliko se

kratkotrajna imovina tvrtke obrne u jednoj godini. Ovaj pokazatelj mjeri relativnu

efikasnost kojom poduzee koristi kratkotrajnu imovinu kako bi ostvarila prihode.

Formula za izraun je:

http://www.revident.ba/public/files/primjena-analize-financijskih-izvjestaja-pomocu-kljucnih-financijskih-pokazatelja.pdfhttp://www.revident.ba/public/files/primjena-analize-financijskih-izvjestaja-pomocu-kljucnih-financijskih-pokazatelja.pdf

29

Tablica 14. Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine

Godina Ukupni prihod Kratkotrajna imovina Koeficijent obrtaja

kratkotrajne imovine

2010. 4.576.725 988.389 4,63

2011. 3.288.636 622.831 5,28

2012. 2.908.918 647.582 4,49

Izvor: Obrada autora

Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine tijekom godina oscilira, ali s obzirom na to

kratkotrajna imovina ima dobar obrtaj, te poduzee dobro raspolae kratkotrajnom

imovinom i smanjuje se prosjeno trajanje obrtaja gledajui rezultate za 2010. i 2012.

godinu u odnosu na 2011.

3. Koeficijent obrtaja potraivanja u omjer stavlja prihod od prodaje sa stanjem na

kontu potraivanja. Pomou dobivene vrijednosti koeficijenta utvruje se prosjeno

trajanje naplate potraivanja, te je takoer mogue raunati koeficijente obrtaja

potraivanja za svakog pojedinog kupca.

Tablica 15. Koeficijent obrtaja potraivanja

Godina Prihodi od prodaje Potraivanja Koeficijent obrtaja

potraivanja

2010. 4.572.658 118.728 38,51

2011. 3.278.059 120.355 27,24

2012. 2.904.836 58.858 49,35

Izvor: Obrada autora

Koeficijent obrtaja potraivanja oscilira u zadnje tri godine. 2012. koeficijent je najbolji

u odnosu na 2010. i 2011. godinu u kojoj je koeficijent obrtaja potraivanja ujedno i

najmanji. to je vei koeficijent obrtaja potraivanja krae je vrijeme od prodaje do

naplate potraivanja.

30

4. Trajanje naplate potraivanja u danima

Tablica 16. Trajanje naplate potraivanja u danima

Godina Broj dana u

godini

Koeficijent obrtaja

potraivanja

Trajanje naplate

potraivanja u danima

2010. 365 38,51 9,48

2011. 365 27,24 13,40

2012. 365 49,35 7,40

Izvor: Obrada autora

Trajanje naplate potraivanja u danima takoer osicilira u zadnje tri promatrane godine.

U 2010. godini trajanje naplate iznosilo je 9 dana u odnosu na 13 dana u 2011., dok se

je u 2012. trajanje naplate potraivanja smanjilo na 7 dana.

Pokazatelji ekonominosti mjere odnos prihoda i rashoda, te pokazuju ostvarenje

prihoda po jedinici rashoda. Izraun pokazatelja ekonominosti dobiva se na temelju

rauna dobiti i gubitka. Prilikom izrauna koeficijenta ekonominosti poeljno je da

koeficijent bude to je mogue vei broj, ali mora biti vei od 1. Razlikuje se nekoliko

pokazatelja ekonominosti:

1) ekonominost ukupnog poslovanja

2) ekonominost poslovanja (prodaje)

3) ekonominost financiranja

4) ekonominost izvanrednih aktivnosti

1. Pokazatelj ekonominosti ukupnog poslovanja, koji je ujedno i osnovni pokazatelj

ekonominosti, stavlja u odnos ukupne prihode i ukupne rashode. (ager K. i ager L.,

1999:179)

31

Tablica 17. Ekonominost ukupnog poslovanja

Godina Ukupni prihodi Ukupni rashodi Ekonominost

ukupnog poslovanja

2010. 4.576.725 4.346.718 1,05

2011. 3.288.636 3.206.485 1,03

2012. 2.908.918 2.866.219 1,01

Izvor: Obrada autora

Koeficijenti su tijekom posljednje tri promatrane godine vei od 1 to govori da je

poslovanje poduzea bilo uspjeno. Koeficijent ekonominosti opada u odnosu na svaku

prethodnu promatranu godina ali je jo uvijek iznad 1, odnosno poduzee ostvaruje vie

prihoda u odnosu na rashode.

2. i 3. Prilikom kompleksnijeg sagledavanja poslovanja poduzea, potrebno je

raunati druge pokazatelje ekonominosti, takozvane parcijalne pokazatelje

ekonominosti. Pomou parcijalnih pokazatelja ekonominosti mogue je sagledati

njihov utjecaj na ukupnu ekonominost poslovanja.

Tablica 18. Ekonominost poslovanja (prodaje)

Godina Prihodi od prodaje Rashodi prodaje Ekonominost

poslovanja

2010. 4.572.658 3.651.106 1,25

2011. 3.278.059 2.583.265 1,27

2012. 2.904.836 2.266.579 1,28

Izvor: Obrada autora

Koeficijenti u posljednje tri promatrane godine imaju tendenciju rasta te prikazuju

zadovoljavajue stanje ekonominosti.

32

Tablica 19. Ekonominost financiranja

Godina Financijski

prihodi

Financijski

rashodi

Ekonominost

financiranja

2010. 1.223 1.514 0,81

2011. 1.118 0 0

2012. 509 0 0

Izvor: Obrada autora

Koeficijent ekonominosti financiranja moe se izraunati samo za 2010. godinu, jer u

2011. i 2012. godini poduzee nije imalo financijskih rashoda. Koeficijent

ekonominosti financiranja manji je od 1, ali to ne utjee bitno na ukupnu ekonominost

jer financijski prihodi i rashodi u strukturi ukupnih prihoda i rashoda ine mali udio.

U izraunu pokazatelja profitabilnosti razmatraju se pokazatelji mare profita,

rentabilnost ukupne imovine, te rentabilnost vlastitog kapitala. Analiza profitabilnosti

poslovanja uvrtava se u najvaniji dio financijske analize poduzea. Pokazatelji

profitabilnosti definiraju se kao odnosi povezivanja profita s prihodima iz prodaje i

investicijama. Najee koriteni pokazatelji profitabilnosti su:

1) neto mara profita

2) bruto mara profita

3) neto rentabilnost imovine

4) bruto rentabilnost imovine

5) rentabilnost vlastitog kapitala (glavnice)

1. i 2. Mara profita izraunava se na temelju podataka iz rauna dobiti i gubitka. Neto

mara profita izraunava se uzevi u omjer neto dobit uveanu za kamate i ukupni

prihod, dok bruto mara u omjer uzima neto dobit prije poreza uveanu za kamate i

ukupni prihod. Neto profitna mara predstavlja sposobnost menagementa u voenju

poduzea. Odnos neto dobiti prema prodaji izraava razinu odnosa troak/cijena u

poslovanju. Prilikom usporedbe ova dva pokazatelja govori se koliko relativno u odnosu

na ostvareni ukupni prihod iznosi porezno optereenje. (ager K. i ager L., 1999:180)

33

Tablica 20. Neto mara profita

Godina Neto dobit +

kamate Ukupni prihod Neto mara profita

2010. 184.006 4.576.725 4,02%

2011. 66.976 3.288.636 2,03%

2012. 35.365 2.908.918 1,22%

Izvor: Obrada autora

Tijekom promatrane tri godine neto mara profita se postepeno smanjivala svake

godine. Usporeujui 2010. i 2012. godinu mara se trostruko smanjila, dok je 2011.

mara bila dvostruko manja u odnosu na 2010. godinu.

Tablica 21. Bruto mara profita

Godina Dobit prije poreza

+ kamate Ukupni prihod

Bruto mara

profita

2010. 230.007 4.576.725 5,03%

2011. 82.151 3.288.636 2,50%

2012. 42.699 2.908.918 1,47%

Izvor: Obrada autora

Izraunati pokazatelji upuuju na tendenciju smanjenja bruto mare profita, isto kao i

kod prethodnog pokazatelja.

3., 4. i 5. Pokazatelji rentabilnosti raunaju se pomou rauna dobiti i gubitka.

Prilikom utvrivanja rentabilnosti razlikuje se neto i bruto rentabilnost imovine, te kao i

u prijanjem primjeru razlika je u obuhvatu poreza u brojniku pokazatelja. Razlika

izmeu ova dva pokazatelja upuuje na relativno porezno optereenje u odnosu na

ukupnu imovinu poduzea. Osim ova dva pokazatelja rentabilnosti rauna se i

pokazatelj rentabilnosti vlastitog kapitala (glavnice), koji je ujedno i najznaajniji.

34

Tablica 22. Neto rentabilnost imovine

Godina Neto dobit +

kamate Ukupna imovina

Neto rentabilnost

imovine

2010. 184.006 1.003.245 18,34%

2011. 66.976 628.965 10,65%

2012. 35.365 650.598 5,44%

Izvor: Obrada autora

Usporeujui podatke za posljednje tri godine neto rentabilnost imovine se smanjuje

tijekom godina, te se samim time i profitabilnost poduzea smanjuje.

Tablica 23. Bruto rentabilnost imovine

Godina Dobit prije poreza

+ kamate Ukupna imovine

Bruto rentabilnost

imovine

2010. 230.007 1.003.245 22,93%

2011. 82.151 628.965 13,06%

2012. 42.699 650.598 6,56%

Izvor: Obrada autora

Bruto rentabilnost imovine se tijekom promatrane tri godine smanjuje kao i kod

prethodnog pokazatelja.

Tablica 24. Rentabilnost vlastitog kapitala (glavnice)

Godina Neto dobit Vlastiti kapital

(glavnica)

Rentabilnost

vlastitog kapitala

2010. 184.006 223.357 82,38%

2011. 66.976 106.327 62,99%

2012. 35.365 141.692 24,96%

Izvor: Obrada autora

35

Pokazatelji rentabilnosti vlastitog kapitala tijekom promatrane tri godine imaju

tendenciju opadanja. U ovome sluaju pokazatelji rentabilnosti vlastitog kapitala vei su

u odnosu na pokazatelje stope rentabilnosti imovine, te se tada isplati koristiti tui

kapital.

3.3. Proces nabave i politika prodajnih cijena poduzea

Glavni zadatak trgovine na malo je posredovanje izmeu proizvodnje i potronje u ulozi

kupca i prodavaoca robe i usluga, te organizatora trita. Iz toga proizlazi da se poslovni

proces trgovine sastoji od: nabave, skladitenja, rukovanja s robom i prodaje.

Prvi poslovni proces trgovine je nabava robe, te je izravno vezana uz trite. Trgovina

mora nabavljati kvalitetnu robu kako bi se osigurala neprekidna prodaja. Mora pratiti

kretanja potranje i opskrbljenost konkurentnih trgovina. Nabava ovisi o prodaji, o

mjestu gdje se nalazi, o vrsti prodavaonice, o cijenama, nainu plaanja i kreditiranja.

Ona je vana jer prilikom pogrene odluke nabave moe doi do tekoa u prodaji to

dovodi do gubitka u poslovanju. Nabavu moemo podijeliti na etiri funkcije:

na pripremu nabave

na pregovaranje s poslovnim partnerima

na zakljuivanje nabave

na izvravanje nabave.

Pod pripremom nabave misli se na odabir vrste roba i usluga. Izrauje se na osnovi

istraivanja prodajnog trita. Priprema nabave izvodi se po grupama roba i to po

mjesecima, ponekad i po tjednima.

Pod pregovaranjem s poslovnim partnerima podrazumijeva se kontaktiranje s

dobavljaima o ponudama i uvjetima prodaje i novitetima robe na tritu. Tu se

dogovaraju i posebni bonusi na prodanu robu mjeseno ili godinje. Ti uvjeti mogu se

dogovoriti i poetkom godine prilikom sklapanja ugovora izmeu dobavljaa, a neki

uvjeti za akcijske cijene dogovaraju se tokom mjeseca.

Nakon pregovaranja s poslovnim partnerima dolazi do zakljuivanja nabave. Ova faza

predstavlja potpisivanje ugovora koji sadri uvjete vezane uz nabavu, koliinu, cijene,

uvjete plaanja, dodatne bonuse i slino.

36

Kada su sve faze zavrene pristupa se izvravanju nabave. To se odnosi na postupak

dobivanja robe i njezino plaanje. U izvravanju nabave bitna su pitanja prijevoza robe,

preuzimanja robe, razne reklamacije, provjere ulaznih rauna. (Segetlija i Lamza -

Maroni, 2001:191-193)

Prilikom naruivanja odreene robe mora se donijeti odluka o nabavi prilikom koje e

se odluiti od kojeg dobavljaa naruiti robu, odnosno koji ponua je najpovoljniji.

Osnovni imbenici izbora dobavljaa su: nabavna cijena, ponuda robe koja je potrebna

za asortiman, bonusi, vrijeme plaanja, trokovi prijevoza i slino. (Segetlija i Lamza -

Maroni, 2001:194)

Prilikom nabave trgovake robe tvrtka svakodnevno obraa panju na odabir odreenih

artikala. Svakodnevno se oslukuje trite i prate zalihe robe kako bi se znalo za koje

artikle postoji potreba narudbe i kod kojih dobavljaa. Tvrtka ima ve sklopljene

ugovore o prodaji robe s Kralj Commerce d.o.o. Zagreb, E-Plus d.o.o. Zagreb,

Brodomerkur d.d. Split, Gorenje d.o.o. Zagreb, Batis d.o.o. Zagreb, Alca d.o.o. Zagreb,

Orbico d.o.o. Zagreb i nekim drugim tvrtkama s kojima su definirani uvjeti nabave,

rabati, vrijeme plaanja i neki dugi uvjeti bitni za naruivanje najpovoljnije robe. Sve

ee se dobivaju razne mjesene akcije i cjenici od gore navedenih dobavljaa tako da

se mora stalno pratiti nabavna cijena artikala. Provode se razliiti izrauni i naruuje se

roba kod najpovoljnijeg dobavljaa. Ponekad nabavna cijena kod razliitih dobavljaa je

jednaka, ali je razlika u postotku rabata ili eventualno u danima odgode plaanja. Svi

ovi faktori su veoma bitni kod naruivanja s obzirom da se u ovoj tvrtci ne radi o

trgovakoj robi s velikim i brzim obrtajem zaliha. Tako ponekad i 15 dana odgode vie

ili samo 2% rabata vie daju presudnu odluku u izboru dobavljaa trgovake robe.

Takoer neki dobavljai za veu koliinu trgovake robe koja se naruuje osiguravaju

svoju dostavu, te na taj nain tvrtka nema zavisnih trokova nabave.

Kako bi se to sve pretvorilo u dobit tvrtke mora se imati razraena politika cijena, jer je

ona najvaniji element koji utjee na poloaj tvrtke na tritu i na njezinu rentabilnost,

te se mora donositi u skladu s poslovnom i ekonomskom politikom drutva. Cijena je

jedna od najvanijih pitanja poslovne politike i pri njezinom odreivanju mora se

obratiti pozornost da je za cijenu zainteresiran kupac, ali i konkurencija. (Beni,

1990:111-113)

37

Prema Ph. Kotleru, etiri su glavna cilja u politici cijena:

postojanje ako trgovina ima neki proizvod dugo vremena na zalihi smanjuje

cijenu jer je dobit manje vana od postojanja

maksimiziranje tekue dobiti odreivanje cijene koja daje maksimalnu tekuu

dobit

vodstvo u trinom udjelu odreivanje cijene to je mogue nie da bi dobila

vodstvo na tritu

vodstvo u kvaliteti proizvoda odreivanje visoke cijene kako bi se pokrila

visoka kvaliteta proizvoda i visoki trokovi. (Beni, 1990:114)

Predmet politike cijena u trgovini je razlika izmeu prodajne i nabavne cijene. Tu

razliku nazivamo mara. Budui da trgovine na malo prodaju robu krajnjem kupcu,

moraju se ispuniti neka oekivanja, kao to su kvalitetna roba, istinite informacije,

lijepo ponaanje osoblja i kao najvanije cijena. Kupac prilikom kupnje robe razmilja o

cijeni te prema njoj izabire vrstu proizvoda i mjesto kupnje. Odreivanje cijene u

trgovini na malo je veoma sloen posao iz razloga to se mora paziti na sve zahtjeve

kupaca, a ujedno i na cijene konkurencije. Prilikom nabave robe mora se paziti na to

povoljniju nabavu, kako bi kupci bili zadovoljni, a samim time i poduzee ostvarilo

zaradu, a da pri tome bude konkurentno na tritu. Cijena se definira pri formiranju

asortimana, a ne kasnije. Pri formiranju politike cijena mora se odluiti da li e se

provesti politika jedne cijene ili politika diferenciranja cijena. Kod politike jedne cijene

formira se cijena za proizvod koji se odnosi na sve kupce i ona se moe mijenjati navie

ili nanie pod istim uvjetima za sve kupce. Politika diferenciranja cijena podrazumijeva

da se ista roba prodaje istim ili razliitim kupcima po razliitim cijenama. Politika linije

cijena sastoji se u odreivanju cijena za sve grupe proizvoda i dranju tih proizvoda po

tim cijenama. Ovdje se mora posvetiti panja rasponu cijena, koji ne bi smio biti ni

prenizak ni previsok, ve takav da kupca upozori na razlike kvalitete robe. U takvoj

politici cijena potroau je lake obavljati kupovinu jer u irem asortimanu odabire

proizvod koji mu odgovara. (Beni, 1990:115)

U politici cijena mjesto mora zauzeti i snienje cijena koju snizuje prodava. To

snienje moe biti bazirano na oteenju robe ili velikoj koliini neprodanog proizvoda

na skladitu prodavaonice. Snienje mora biti dovoljno veliko da izazove kupca da kupi

proizvod.

38

Kada postoje svi potrebni imbenici oko nabave robe i plana prodajne cijene, pristupa se

nabavi robe. Trgovac naruuje robu putem narudbenice od dobavljaa uz odreene

uvjete. U dananje vrijeme roba se naruuje i preko trgovakog putnika odreenog

proizvoaa. Takoer se roba moe naruiti i usmenim putem.

Nakon nabave, roba se mora zaduiti u trgovini na malo po maloprodajnim cijenama.

Prvi korak je pregledavanje ispravnosti rauna ili otpremnice dobavljaa. Zatim se

provjerava koliina dospjele robe, te kvaliteta iste. Nakon provjere, utvruje se

postojanje zavisnih trokova koji su iskazani na raunu dobavljaa, a nastali su prilikom

nabave i dostave trgovake robe na odreenu lokaciju.

Tada se pristupa zaduenju prodavaonice na nain da se izrauje kalkulacija

maloprodajne cijene na temelju rauna ili otpremnice dobavljaa.

Formiranje cijena preko kalkulacije trebalo bi provoditi u tri faze:

izraunavanje nabavne cijene,

formiranje prodajne cijene na temelju prosjene mare za pojedine artikle ili

grupu artikala i

usuglaavanje mare, odnosno cijene s trinim cijenama.

Kod izraunavanja nabavne cijene poznata su dva osnovna elementa, a to je nabavna

cijena i zavisni trokovi. Kod nabavne cijene se uzima neto nabavna cijena dobavljaa,

a zavisne trokove treba uvrstiti u direktne trokove nabave. Ako raun ima vie

artikala, tada zavisni trokovi postaju opi, indirektni, te se u toj situaciji izrauje

sloena kalkulacija. (Beni, 1990:155-156)

Kupovna cijena proizvoda je ona cijena koja je iskazana na raunu dobavljaa. Ovisno o

ugovorenim uvjetima izmeu dobavljaa i kupca, zavisni trokovi mogu biti

ukalkulirani u kupovnu cijenu ili se posebno obraunavaju i evidentiraju na drugom

raunu. Zavisni trokovi su uvozne carine i drugi porezi, trokovi prijevoza, utovara,

istovara, manipulativni trokovi, trokovi kontrole i drugi trokovi koji se direktno

mogu pripisati nabavi robe.

Prilikom utvrivanja troka nabave trgovaki popusti, rabati i sline stavke oduzimaju

se, te smanjuju iznos plaanja po raunu dobavljaa i to odreuje nii troak kupnje. Svi

rabati su dogovoreni s dobavljaem i u odreenom postotku od prodajne cijene iskazani

na raunu. U takvom sluaju trgovina dobiva svoj udio u prodajnoj cijeni, a odobreni

rabat poprima obiljeje mare.

39

Pri odreivanju maloprodajnih cijena trgovac moe primijeniti tzv. zidanu kalkulaciju

gdje polazi od ve utvrene stope mare koju obraunava na nabavnu vrijednost robe.

Tada visina mare ovisi o trokovima trgovine koje trgovina mora nadoknaditi i neto

zaraditi.

U praksi maloprodaje ee se polazi od krajnje, maloprodajne cijene s PDV-om, iz

koje se preraunatom stopom poreza od 20% izraunava svota PDV-a, a potom se kao

razlika izmeu prodajne cijene bez PDV-a i nabavne cijene utvruje mara

prodavaonice.

Zidana kalkulacija predstavlja kalkulaciju kod koje se polazi od unaprijed utvrene

prodajne cijene s PDV-om. Prikazana je shema kalkulacije prodajne cijene s uraunatim

PDV-om po stopi od 25% na primjeru ugradbenog hladnjaka Blomberg iz asortimana

trgovine bijelom tehnikom.

1. Neto fakturna cijena robe (kupovna cijena bez PDV-a) 2.390,40 kn

2. + Zavisni trokovi nabave 100,00 kn

3. = TROAK NABAVE (nabavna cijena) 2.490,40 kn

4. + Mara prodavaonice 548,80 kn

5. = PRODAJNA CIJENA BEZ PDV-a 3.039,20 kn

6. + 25% PDV-a 759.80 kn

7. = PRODAJNA CIJENA S PDV-OM 3.799,00 kn

Shema kalkulacije kod koje se polazi od unaprijed utvrene prodajne cijene s PDV-om.

Prodajna cijena s PDV-om x 20% = PDV 3.799,00 x 20% = 759,80

Prodajna cijena s PDV-om PDV = Prodajna cijena 3.799,00 759,80 = 3.039,20

Prodajna cijena nabavna cijena = Mara 3.039,20 2.490,40 = 548,80

Zavisni trokovi nabave uraunavaju se po neto-vrijednosti primljenog rauna

umanjenog za PDV koji predstavlja pretporez, u sluaju da su zadovoljeni svi preduvjeti

za odbitak pretporeza. (Belak i suradnici, 2006:818)

40

Primjer :

Kod artikla ugradbenog hladnjaka Blomberg poznata je maloprodajna cijena u iznosu

od 3.039,20 kn (bez PDV-a) i njegova nabavna cijena u iznosu od 2.390,40 kuna, a

nepoznata je mara u apsolutnom iznosu i postotku. Prema navedenoj formuli mara e

se izraunati na nain da se od maloprodajne cijene bez PDV-a oduzme nabavna cijena,

te se dobiva iznos od 648,80 kuna. Kako bi se izraunala mara u postotku apsolutni

iznos mare dijeli se sa maloprodajnom cijenom bez PDV-a, te se taj iznos mnoi sa

100 i dobiva se iznos mare u postotku od 21%.

Iz ovoga se moe zakljuiti da je mara predmet politike cijena trgovine, a o ijoj visini

ovisi maloprodajna cijena robe, pa izravno utjee na ekonomski poloaj trgovine.

Mare se mogu odrediti po komadu robe ili po grupama robe. Kod izrauna mare moe

se koristiti postotak ili mogu biti izraene u novanom iznosu, kao to je i prikazano u

prethodnom primjeru. Takoer, mara se moe odrediti i po vremenskom razdoblju, kao

na primjer odreeni postotak mare za blagdane ili neke druge dogaaje. Mara se moe

odrediti kao minimalna, fiksna ili maksimalna koja se ugovara. Postoji vie vrsta mari

kao to su: individualna mara, kumulativna mara, prosjena mara, poetna mara,

ostvarena mara i dodatna mara. (Beni, 1990:155-156)

Individualna mara se izraunava za pojedinani proizvod. Mora biti dovoljno velika

da bi pokrila trokove poslovanja, a ujedno ostvarila i dobit na nain da se visina

planirane prosjene mare odrava. Meutim individualna mara se esto razlikuje od

mare zbog raznih faktora koji utjeu na pojedinanu maloprodajnu cijenu svakog

artikla.

Neki od bitnih faktora koji utjeu na individualnu maru su:

konkurencija

vremenska prodaja odreenog artikla

razni gotovinski popusti

trokovi prodaje trgovake robe.

S obzirom na ove faktore individualna mara moe biti via ili nia od planirane

prosjene mare, ali u nekom planiranom razdoblju, da bi ostvarili dobit, mora postii

planiranu prosjenu maru.

41

Moe se izraunati:

u apsolutnom iznosu razlika izmeu maloprodajne i nabavne cijene i

u relativnom iznosu izraun mare u postotku, u odnosu prema maloprodajnoj

i nabavnoj cijeni robe. (Beni, 1990:159)

Kumulativna mara se jo naziva i skupnom marom, jer se utvruje mara na

ukupnom asortimanu trgovake robe koja se nudi kupcima u odreenom razdoblju. To

je jedna vrsta prosjene mare koja se utvruje iz mari na poetnoj zalihi trgovake

robe i nabavci u odreenom razdoblju, koja je najee jedan mjesec. Obino se odnosi

na cijelu prodavaonicu, prodajno odjeljenje, grupu robe, ali nikako na pojedinanu robu.

Kod njezinog izrauna ne uzimaju se u obzir snienja. Jednaka je razlici izmeu zbroja

maloprodajnih cijena i zbroja nabavnih cijena. Na primjeru grupe artikala perilica rublja

u vremenskom razdoblju od 01.03. 31.03.2013. moe se izraunati apsolutna

kumulativna mara na nain da se od maloprodajnog iznosa od 36.412,04 kn oduzme

nabavni iznos od 30.887,00 kn, te se dobije kumulativna mara od 5.525,04 kune.

Kumulativna mara se moe izraunati i u relativnom iznosu, te glasi:

Prosjena mara se moe odnositi na:

zalihu,

jednu nabavku

grupu nabavki ili

ukupnu trgovaku robu.

Na nju mogu utjecati neki faktori, kao to su nabavne cijene koje esto variraju i kao

posljedicu imaju razliite mare u maloprodaji. Prosjene mare nabave usklaene s

poetnom inventurom mogu se pratiti tjedno, pa se lako moe dostii planirana

kumulativna mara. To znai da ako je ostvarena prosjena mara ispod planirane

kumulativne mare za taj mjesec, tada se nabavlja roba na koju e se obraunati vea

42

mara ili obrnuto. Povoljne nabavke robe, kao akcijske nabavke, nabavke u veim

koliinama, omoguavaju poboljanje prosjene mare. (Beni, 1990: 160-161)

U ovome primjeru mare temeljenom na promatranom poduzeu bijele tehnike,

poduzee ne izraunava ovaj oblik mare iz razloga to se trgovaka roba naruuje po

potrebi i po eljama kupaca, te je mara po artiklima definirana aktualnim cjenicima

svakog proizvoaa kojih se mora poduzee u pravilu pridravati.

Poetna mara se jo zove i inicijalna mara. Predstavlja razliku izmeu prodajne

cijene i nabavne cijene. Mora biti dovoljno visoka da moe pokriti sve trokove

poslovanja i ostvarenje dobiti u poduzeu. Prikazuje razliku izmeu prve prodajne

cijene formirane za trgovaku robu i njezine nabavne cijene. To je mara kojoj je

osnova originalna prodajna cijena. Moe praktino i teorijsko biti jednaka ostvarenoj

mari kojoj je osnova krajnja ili stvarna prodajna cijena, ali u praksi to esto nije.

Poetna mara je obino razliita od ostvarene mare zbog raznih popusta i eventualne

dodatne mare. Izrauni ove mare su izraeni na primjeru ugradbenog hladnjaka

Blomberg kojemu je nabavna cijena 2.390,40 kn, a prva prodajna cijena iznosi 3.039,20

kuna.

Poetna mara za ugradbeni hladnjak Blomberg iznosi 648,80 kn, odnosno 21,35%.

Kako bi se dobila eljena mara, moraju se procijeniti svi maloprodajni popusti i

jednostavnom formulom dobiva se postotak poetne mare. Na primjeru, poduzee

bijelom tehnikom e nabaviti 10 komada ugradbenih hladnjaka Blomberg u iznosu od

23.904,00 kn. Oekuje se da se nabavljena trgovaka roba proda u iznosu od 30.392,00

kn, dok se oekuje snienje nabavne vrijednosti za 5% u vrijednosti od 1.195,20 kn.

43

Nakon snienja nabavne vrijednosti od 5% mara na ugradbenim hladnjacima Blomberg

iznosi 7.683,20 kn, odnosno 24,32 % ili 768,32 kn po komadu.

Paljivim planiranjem poetne mare mogu se dati razni popusti i snienja, a da se u

isto vrijeme pokriju trokovi poslovanja i ostvari eljena dobit. Planira se za cijelu

prodavaonicu za svaki mjesec, te u prosjenoj veliini za itavu godinu. (Beni,

1990:162)

Za ostvarenu maru je osnova krajnja ili stvarna prodajna cijena trgovake robe.

Najee je razliita od poetne mare zbog:

snienja;

popusta;

manjkova trgovake robe;

postojanja dodatne mare.

Ne moe se unaprijed kalkulirati zbog toga to su neto promet i nabavne cijene prodajne

robe po prirodi povijesne kategorije te se temelje na neemu to se dogodilo.

Moe se kalkulirati za pojedinu robu, pojedine grupe robe ili maloprodajni objekt, ali se

najee kalkuliraju za ukupni promet grupa robe ili maloprodajni objekt. Da bi se

ostvarila vea dobit mora se paljivo analizirati i kontrolirati. Na ostvarenu maru

djeluju razni faktori, a jedan od vanijih faktora su manjkovi robe koji se mogu dogoditi

od greaka u knjienju do krae zaposlenika i potroaa. Makar su manjkovi robe

unaprijed planirani, kontrola mora biti stalna jer ti manjkovi direktno utjeu na

ostvarenu maru odnosno na dobit. (Beni, 1990:162-163)

Dodatna mara je definiranje prodajne cijene navie. Tu se radi o dodatku poetnoj

mari, te ta mara nema veliko znaenje u trgovini na malo. Najee se realizira kada

44

dobavlja povisi cijene odreenoj robi, pa trgovac na malo toj robi povisi dodatnom

marom cijenu do iznosa koji bi bio pri nabavi po novoj cijeni. Promjena cijene

dodatnom marom navie moe biti u vezi s neoekivano velikom potranjom odreene

robe. Takoer, ako je ponuda robe mala, trgovac moe obraunati dodatnu maru. U

tom sluaju mora biti veoma paljiv da ne izazove suprotan efekt, jer bi kupci mogli

odustati od kupnje te robe zbog estog mijenjanja njezine cijene. (Beni, 1990:163)

Nakon raznih mogunosti obrauna mari pristupa se zaduivanju prodavaonice na

temelju rauna ili otpremnice tako da se izrauje kalkulacija. Po Zakonu o trgovini

ukinuta je obveza voenja Knjige popisa, ali prodavaonice je i dalje vode iz razloga to

je jedino iz nje mogue utvrditi stanje robe u prodavaonici, ali samo vrijednosno

maloprodajna cijena s PDV-om. To se dobiva tako da od dnevnog zaduenja oduzmemo

dnevno razduenje prodavaonice. Prodavaonice koje zaduenje i razduenje vode u

knjigovodstvenim programima po ifri, nazivu, koliini i maloprodajnoj cijeni imaju

osigurane podatke o stanju robe u prodavaonici. Ta roba mora imati ifru kako bi se na

temelju podataka o prodajnoj robi iz gotovinskog rauna moglo knjiiti razduenje

prodavaonice po vrsti, koliini i vrijednosti robe.

Slijedei korak u prodavaonici na malo je da se po odreenoj kalkulaciji istie cijena

proizvoda, jer je to propisano Zakonom o zatiti potroaa i Zakonom o trgovini.

Maloprodajna cijena mora biti jasno, vidljivo i itljivo ispisana. Mora biti napisana na

proizvodu ili na prodajnom mjestu, ukljuujui i izlog, ali ne smije otetiti proizvod. Na

prodajnom mjestu ne smije se istaknuti druga cijena osim utvrene maloprodajne cijene

neovisno o tome hoe li je kupac platiti novanicama, ekom ili kreditnim karticama. U

sluaju rasprodaje i snienja na proizvodu moraju biti istaknute dvije cijene cijena

prije i poslije snienja. U prodavaonici na malo moraju postojati i napisani uvjeti

prodaje tako da se trgovac mora pridravati osnovnih naela pri prodaji robe, a kupac

bude upoznat s uvjetima koje prodavaonica nudi. U nastavku je primjer maloprodajne

cijene istaknute na artiklu perilice rublja u promatranoj prodavaonici bijele tehnike.

45

ifra 55-1131 Naziv PERILICA

BOSCH WAA-

2426KBY

MPC kom 2999,00 kn

Kada su ispunjeni svi preduvjeti moe se pristupiti prodaji robe. Prilikom prodaje robe

trgovac je kupcu obvezan ispostaviti raun za gotovinski promet. Kod blagajni

prodavaonice, obvezno je i