Spencer Dean:

SMRTONOSNO

VOĆE

TRAG

biblioteka kriminalističko-ljubavnih

romana

Spencer Dean: SMRTONOSNO VOCE

Recenzija: Ana Hrastović, profesor

Prijevod: Marija Manolić

Redaktura: Slavko Mihalić Urednik: Borivoj Jurković

TRAG, biblioteka kriminalističko-ljubavnih romana – Izdavač:

OOUR izdavačke djelatnosti »Vjesnik«, Zagreb, Ljubice Gerovac 1 –

Glavni i odgovorni urednik: Borivoj Jurković – Tisak: OOUR

novinsko, revijalna štamparija i OOUR TMG, »Vjesnik«, Zagreb,

Ljubice Gerovac 1 – Zagreb 1974.

Copyright (sva prava za Jugoslaviju): Vjesnikova Press-ageneija,

VPA Zagreb

Elektriĉna sušilica za kos iskljuĉila se sama od sebe.

U ušima joj je odmah prestalo šumjeti, ali je ostala bol u

sljepooĉicama. Mukli udarci, poput bubnjeva u prašuma, još su joj

odjekivali u glavi. Konaĉno joj je postalo jasno: njeno je bilo udaralo

strelovitom brzinom... Nije znala zašto...

Pokušala se opustiti ispod aluminijske kape. Nestrpljivo je ĉekala

da se pojavi frizerka. Glas ţene u susjednom odjeljku nije nimalo

smirivao njeno ubrzano bilo. Bio je to piskutav, neobiĉno prodoran

glas...

– Ovaj ĉešalj ima previše šiljate zupce, Armand. Ali, moţda je i

koţa na mojoj glavi danas previše osjetljiva... silno sam uzrujana...

– GospoĊa ima briga?

Tipiĉni Armand! Ţena u susjednom odjeljku vjerojatno je bila

naroĉito bogata, ili jako utjecajna. Armand svakako ne bi osobno

posluţivao obiĉnu namještenicu velike robne kuće Amblett u Petoj

aveniji... kakva je ona.

– Bio je to strahovit udarac za mene. – Sada je glas bio nešto

prigušen. – Malo prije sam doznala da moja prijateljica kani ubiti

svog muţa...

Armand je nešto promrmljao. Drţao je da takve prijetnje ne valja

uzimati ozbiljno.

– Ali, ona to posve ozbiljno misli – proturjeĉio je piskutav glas. –

Ona će ga ubiti! I zbog toga sam u tako uţasnoj neprilici. Jasno,

nemam nikakva prava o tome govoriti, ali...

Ali, ti ćeš reći kako bi se oslobodila tereta! Imaš sreću što je ovdje

netko tko te sluša, makar to bio i ovaj snobovski frizer što i za to

oĉekuje napojnicu... Ja, meĊutim, nemam nikoga, kome bih se mogla

povjeriti...

Taj uţasni glas! Išao joj je na ţivce poput škripe pile za drva.

Ĉinilo joj se da je stara stotinu godina, a ne dvadeset šest.

Izgledala je poput stare vještice. Zbog toga je i pobjegla ovamo.

Nadala se da će joj nova frizura dati bar izvanjski izgled opuštenosti,

koju u sebi nije osjećala već tjednima. Osim toga, htjela je bar na

neko vrijeme pobjeći masi kupaca koje je poseban popust privlaĉio u

njeno odjeljenje. Ali, sada je sjedila ovdje, dok joj je piskutav glas iz

susjedstva oduzimao mir, tako neophodno potreban da bi mogla

izdrţati...

– Vidite, moja prijateljica je već godinama sretno udata... ima

dvoje draţesne djece... Uvijek je pruţala muţu udoban dom... i

brinula se o njegovim zahtjevima... Mogao je spokojno u klubu igrati

golf ili odlaziti u lov... ona mu nikad nije prigovarala...

– Hm!

Lov oĉito nije ostavljao naroĉit dojam na Armanda...

– Sve do prije kratkog vremena uopće nije vjerovala da bi joj

mogao biti nevjeran... Ali jasno ţena na kraju ipak primijeti ako muţ

prestane pokazivati zanimanje za nju... Kad je poĉeo izostajati i

preko vikenda, dala ga je nadzirati...

– Znaĉi... unajmila je detektiva...

– Recimo... dala ga je nenametljivo promatrati... To ne zvuĉi tako

nezgodno... U svakom sluĉaju, sada zna da je noći provodio s

drugom ţenom.

– Mi u Parizu ne shvaćamo takve pustolovine jako ozbiljno –

odgovorio je Armand.

– Ali, mi ţivimo u New Yorku! A moja prijateljica neće dopustiti

da budućnost njene djece bude uništena, njen dom razoren, samo

zato što je neka drolja poţeljela novac njenog muţa... Nije luda da

ĉeka dok on ne izmisli neku izliku i zatraţi rastavu. Tada bi ostala

sama, s malom rentom, od koje bi jedva ţivotarila... Osim toga, on je

svojedobno zakljuĉio visoko osiguranje, pa bi ona i od toga...

kasnije... htjela nešto imati.

– Nevjerojatno! – Armand je bio paţljiv slušatelj.

– Nevjerojatno! Da, to je prava rijeĉ .. .

U svakom sluĉaju, nije bilo nimalo nevjerojatno to što je jedna

,druga ţena bila nesretna zbog toga jer je voljela tuĊeg muţa... Takve

su se stvari dogaĊale svakog dana... S jedne strane, muţ je ćutio

odgovornost prema obitelji, s druge, osjećao je potrebu za ljubavlju i

razumijevanjem, kakvo nije mogao naći u svoje ţene...

Nevjerojatno je u stvari bilo samo to što je morala sjedili ispod

ove sušilice i slušati o prijetnji ubojstvom...

– Shvatite, Armand, u okolnostima u kojima se našla ima pravo

ubiti muţa kako bi na taj naĉin zaštitila djecu...

– Ali, mora li za to platiti tako visoku cijenu? Ĉak i u francuskoj,

gdje postoji mnogo razumijevanja za zloĉin iz strasti, ne opravdava

se ubojstvo s predumišljaj em...

– Oh, ona će se već pobrinuti da je ne ulove... Upotrijebit će

oruţje s dvije cijevi...

– Kako?

– Ona će to tako izvesti da će ona druga ispasti ubojica! Ona će,

slikovito govoreći, pucati iz obje cijevi... I zbog toga sam tako silno

uzbuĊena...

– A sada ćemo ovaj uvojak... – prešao je Armand na poslovni

dio...

Samo kad bi stigla ta frizerka i oslobodila je ove stolice! Kako se

ţeljela osloboditi tog piskutavog glasa, koji je po svemu sudeći

mogao biti i njena vlastita savjest!

Piljila je u zrcalo, u blistavu sušilicu iznad svoje glave. Usta su joj

bila suha. Bilo ubrzano. A onda su se frizerska stolica i elektriĉna

sušilica neoĉekivano, u njenoj mašti, pretvorile u elektriĉnu stolicu!

Pa, to nije bilo moguće!... Nije bilo moguće da je ţena u

susjednom odjeljku bila upravo ona koju doduše nikad nije vidjela,

ali je zbog nje provela toliko besanih noći...

– Ne mogu otići na policiju, Armand. Nemam nikakvih dokaza.

Ni poslije neće postojati dokazi protiv nje. Samo, još uvijek ne znam

hoću li ili neću upozoriti onu drugu...

Sušilicu u ogledalu kao da se naglo poĉela vrtjeti. Zatvorila je

oĉi... Jedva je i primijetila da se frizerka vratila.

– Tako, draga moja. Mislim da je gotovo...

1

Krupne kapi tuĉe udarale su o prozore. Mlad ĉovjek, uska,

suncem opaljena lica i prerano posijedjele kose, mogao je ovo

smatrati lošim predznakom za burni ponedjeljak 'što je uslijedio

poslije vikenda. Ali, Donu Cadeeu, glavnom detektivu u Ambeltta,

nije bio potreban nikakav predznak. Dan je poĉeo i s previše

neprilika. Konaĉno, nije se ĉesto dogaĊalo da neka robna kuća ostane

bez ĉitavog skladišta punog robe!

Telefon je neprekidno zvonio. Odjeljenje za bijelo rublje,

odjeljenje tkanina, šef ekspedita direktorov pomoćnik...

Zaista nije bilo lako opisati dosad poznate ĉinjenice o išĉezlom

skladištu. Don je odjelu za bijelo rublje dodijelio svoju najbolju,

ujedno i najzgodniju suradnicu, Sibyl Forde, dok je Big Pata Kenne-

dy]a poslao dobavljaĉu, ĉiji ga je šofer obavijestio o neshvatljivom

nestanku skladišta. Becky Kahn, njegova tajnica, sada je s pomoću

telefona pokušavala riješiti zbrku.

U meĊuvremenu su na Petoj aveniji bila otvorena široka ulazna

vrata. Plima kupaca krenula je prizemljem. Istodobno stigoše i

dugoprstići... Poĉeo je istinski posao kućnih detektiva, bez obzira što

je malo prije nestalo ĉitavo skladište...

Don Cadee je morao izvršiti preraspodjelu svog osoblja kako bi

kradljivci mogli biti uhvaćeni već u prizemlju. Gripa nije poštedjela

ni njegove ljude, a posao mu je oteţavala i ĉinjenica da je Pat i Sibyl

zaposlio na drugom mjestu. Tako je morao povući dvije smjene s

gornjih katova, a dva noćna ĉuvara premjestiti u dnevnu smjenu...

U svakom sluĉaju nije bio bespomoćan: posjedovao je posve novi

televizijski ureĊaj s pomoću kojeg je prodajne prostorije mogao

promatrati sve do posljednjeg ugla. Ipak, još nije bio sasvim uvjeren

u djelotvornost svog elektronskog pomoćnika. Osim toga, njemu je

osobno taj ureĊaj bio antipatiĉan. Zacijelo, smanjit će se sitne kraĊe

prodavaĉica i pomoćnog osoblja po skladištima, ali, one su ionako

predstavljale beznaĉajan dio sveukupnog gubitka. Mnogo je više

štetilo opravdano nezadovoljstvo namještenika koji su prosvjedovali

protiv toga da ih nadzire televizijsko oko sa stropa.

Plakati su posvuda u kući upozoravali da televizijske kamere

nadziru tezge. Moţda će zbog toga poneki kradljivac doista odustati

od svoje namjere, iako ga direktorov pomoćnik, na ĉiju je inicijativu

ureĊaj postavljen, nije mogao u to uvjeriti. Dok je slutio da se na taj

naĉin ne mogu uplašiti profesionalni kradljivci, koji su uvijek bili

prepuni lukavih podvala. Nisu li ti majstori uspjeli jednoj

prodavaĉici ukrasti prsten s ruke...

Don nije mogao uvjeriti upravni odbor da nikakav televizijski

ureĊaj ne moţe nadomjestiti dobre kućne detektive, niti sprijeĉiti

kraĊe. Dakako, bilo je mnogo robnih kuća ĉijim je šefovima

detektiva bilo i te kako stalo da ulove što više kradljivaca i izvedu ih

pred sud. Don je zastupao drugaĉije mišljenje. Uvijek je nanovo

zahtijevao od svojih ljudi da uskoĉe prije no što kraĊa bude izvršena.

Na taj je naĉin mnogoj ţeni bilo ušteĊeno odvoĊenje na policiju, ime

mnogih mladih djevojaka nije bilo uneseno u policijske papire.

Televizijsko oko nije dopuštalo obzirnost. Kad je nekog ulovilo u

kraĊi, bilo je kasno za bilo kakvo upozoravanje...

Don je ukljuĉio ureĊaj. Dok su se cijevi zagrijavale, brzo je

pregledao poštu. Policijske tjeralice, okruţnice osiguravajućih

društava, obavijesti saveza kućnih detektiva s imenima nedavno

puštenih zatvorenika ili opisom novih trikova pri kraĊama. Nimalo

vesela lektira.

Ukljuĉio je kameru A4. Na ekranu su se pojavila dizala i pokretno

stubište na trećem katu, uz to dijelovi odjeljenja rublja i odjeljenja

tkanina. Teleobjektiv je primaknuo bliţe kupcima koji su stizali

pokretnim stubištem. Kraj teretnog dizala stajala je grupa skladišnih

radnika. Dva su dekoratera razgovarala s jednom prodavaĉicom.

Oĉito, zaboravili su na televizijsko oko. Neka starija prodavaĉica je

raširila stolnjak pred mlaĊim braĉnim parom. Don je ukljuĉio

kameru B4.

Objektiv je obuhvatio Sibyl Forde što je stajala pred vratima šefa

odjeljenja, podboĉivši se šakama, borbeno isturene brade. Na glavi je

imala nakrivljenu francusku kapicu. Don je poznavao to drţanje.

Sibyl je bila ljutita. Privukao je sliku bliţe.

Podigla je oko vratnik škotskog kaputića i ĉovjek bi pomislio da

se upravo vratila sa skijanja. Iako je televizor davao crnobijelu sliku,

Don je naslućivao njene zarumenjene obraze i zelenu vatru njenih

oĉiju. Tek se prošle noći mogao iz blizine diviti svemu tome.

Visoka mlada djevojka u otmjenom sivom kostimu koji je spretno

krio njenu mršavost, izišla je iz svoje sobe i zaĉuĊeno piljila u neku

ceduljicu. Bila je to Christiane Leblanc, šef odjeljenja za bijelo

rublje.

Dala je Sibyl ceduljicu, odmahnula glavom i nešto rekla. Sibyl se

nasmijala i nestala u sobi.

Zujanje interfona vratilo je Dona za njegov pisaći stol.

– Da, Becky?

– Došao je Halloran

– Hm.

Radije bi vidio bilo koga drugog nego tog Pussa Hallorana iz

osiguravajućeg društva. Taj se ĉovjek niska rasta, s ušima kao u

šišmiša i s oĉalima zbog kojih je djelovao poput uĉitelja, svagda

pojavljivao u trenutku kad bi se pojavile neke poteškoće. Ali, bilo je

besmisleno izbjegavati ga. On se jednostavno nije dao otpraviti.

– Neka izvoli, Becky. .

Zar je bilo moguće da je Halloran već doznao za išĉezlo

skladište? Još do prije sat vremena nitko iz robne kuće Ambeltt nije

o tome ništa znao.

Halloran je oklijevao na vratima:

– Ne volim vam smetati, gospodine Cadee. Ali, stvar o kojoj se

radi je osjetljiva pa moram s vama osobno razgovarati, u ĉetiri oka.

Don je iskljuĉio televizor.

– Mislite li na to da moja tajnica, u naroĉitim prilikama, snima

telefonske razgovore za magnetofon?

– Oh, ne! – Sjeo je. – Ne sumnjam u diskreciju vaše tajnice, ali, u

pitanju je... nešto vrlo osjetljivo.

– Tada se, oĉito, radi o nekoj sablazni.

– Toĉno. Prijeti sablazan koja bi svakog trenutka mogla izbiti u

javnost. Posljedice bi bile uţasne!

– Netko iz naše kuće?

– Dvoje rukovodilaca. Muškarac je oţenjen. Ţena... nije...

– Nećemo okolišati. Imamo ĉetrdeset ili pedeset oţenjenih

rukovodilaca. Ne znam koliko ţena nema muţeve.

– Nevolja je u tome što ţena ima svog., hm... muškarca, premda

nije za njega udata. Podrţava vrlo tijesne veze s gospodinom Nelsom

Broanesom. Sada je to otkrila njegova ţena, a ja se bojim katastrofe.

Nels Broanes, šef prodaje, ĉlan uprave! Jedan od najboljih

momaka u kući, Donov dobar prijatelj.

– Ne moram niti pitati imate li dokaza za svoju tvrdnju...

– Jasno, sve sam ispitao.

– Zajedno s gospoĊom Broanes?

– Ne. Imam vlastiti naĉin.

– Svakako.

Don je dobro znao Hallorarsov »naĉin« Podmićivao je

kućepazitelje u kućama za izdavanje apartmana, ponekad su mu oni

davali kljuĉeve od stanova. Telefonistkinjama je za stanovite

obavijesti davao obilne napojnice.

– A tko je dama o kojoj se radi?

– GospoĊica Christiane Leblanc, – Halloran je podigao ruku. – Vi

ćete sada reći da se Ambeltta i našeg osiguravajućeg društva ne tiĉe

što u svoje slobodno vrijeme rade šef prodaje i šefica odjeljenja

bijelog rublja. Ali, varate se.

– Kako to mislite?

– Raspolaţem podacima da gospodin Broanes misli dati ostavku

Ambelttu, napustiti ţenu, pa ĉak otići u inozemstvo. – Halloran je

podigao prst poput uĉitelja. – Svako će vam osiguravajuće društvo

potvrditi staro pravilo da muškarac koji kani napustiti obitelj,

prijatelje i poduzeće, pokušava nabaviti što više novaca. Iz iskustva

znamo da će novac nastojati nabaviti bez obzira na okolnosti, bilo na

pošten, ili nepošten naĉin. Pri tome je sasvim nevaţno je li se do

sada ponašao korektno i kakvo je povjerenje uţivao.

2

Za vrijeme rata Don se uvijek pouzdavao u svoj nagon. Psiholog

bi to vjerojatno objasnio automatskim zbrajanjem iskustava

sakupljenih u podsvijesti. Don je posjedovao dovoljno zdravog

razuma da se nije pouzdavao samo u osjećaje, ali mu je brza i nagla

odluka više puta spasila ţivot, a i ţivote onih koji su mu bili

povjereni.

Sada je tako spasio Nelsona Brpanesa.

Bilo je jasno da je izmeĊu prijeteće sablazni i na neobjašnjiv

naĉin nestalog skladišta, morala postojati veza. Ako ovaj buldog iz

osiguravajućeg društva sada podnese svoj izvještaj, doći će do

katastrofe u kojoj će stradati Nelson Broanes i Christiane Leblanc.

Donu nije bila sasvim jasna ta mirna djevojka kestenjaste kose i

ozbiljna izraţaja lica. U tom pogledu morat će se pouzdati u Sibylino

mišljenje.. Nasuprot tome. što se tiĉe Nelsa, bio je potpuno siguran.

Nels je bio briljantni analitiĉar, struĉnjak za reklamu s mnogo

ideja, uzoran rukovodilac koji je uţivao povjerenje svojih suradnika.

Prije svega, oduvijek je bio paţljiv i savjestan. Nije se moglo

zamisliti da bi taj ĉovjek mogao biti upleten u bilo kakve zloĉinaĉke

spletke.

Najvaţnije je sada bilo iskljuĉiti Pussa Hallorana prije nego

dospije uništiti ugled, a moţda ĉak i ţivote dvoje ljudi. Ne treba, niti

spominjati što bi otkrića ovog sitniĉavog ĉovjeka znaĉila za ugled

poduzeća. Ali, u ovom je trenutku Donu bilo najviše stalo do Nelsa

Broanesa i Christiane Leblanc.

Don se prisilio na nadmoćni osmijeh. Iz dugotrajnog je iskustva

znao da Pussa Hallorana najteţe pogaĊa kad ga se ne shvaća

ozbiljno.

– Dobro znam da bi bilo besmisleno sumnjati u vaše dokaze.

Samo. jeste li zaista uzeli u obzir sve potrebne ĉimbenike?

Halloran ga je pogledao iskosa.

– Da sam se zadovoljio povremenim virenjem kroz kljuĉanicu,

već bih i time stekao dovoljno dokaza na osnovu kojih bi gospoĊa

Broanes mogla dobiti rastavu.

– Vidite, to sam htio. – Don se još jaĉe nasmiješio. – Imale li,

sluĉajno, i neke podatke o toj dami... o gospoĊi Broanes?...

Halloran se primio za uho.

– Kao djevojka, zvala se Matilda von Doventer, roĊena je 7.

sluĊenog 1941. u Rhinecliffu, New York...

– Kao kćerka imućnih roditelja, pretpostavljam.

– Zacijelo, gospodine Cadee. Kad je navršila godinu dana, njen je

otac poĉinio samoubojstvo. Bio je predsjednik Nacionalne banke i

izvršio je neke pronevjere. Uprkos tome, ostalo je dovoljno novaca...

– ...da bi se djetetu ispunile sve ţelje! – prekinuo ga je Don. – A

kasnije se ponašala tako da se upoznala sa sudom za maloljetnike.

Kad se udavala, novine su imale dosta pikanterija za rubrike traĉeva.

A njen je muţ, nakon toga, imao s njome dosta jada.

– Traţite opravdanja za gospodina Broanesa?

– Ni govora! Sumnjam da mu je za njegovo ponašanje potrebno

više isprika, nego njegovoj ţeni za njene gluposti. Ali, vidim kako

previĊate ĉinjenicu da se Broanes ţeli rastati samo zato kako bi

mogao oţeniti gospoĊicu Leblanc.

– To bi mogla biti samo vaša pretpostavka.

– Već sam izrazio sumnju jeste li uzeli u obzir sve potrebne

ĉimbenike. Obrukat ćete se podnesete li strogo povjerljiv izvještaj

koji će sadrţavati već poznate podatke. Mogli bi vas osumnjiĉiti da

pomaţete gospodi Broanes kako bi dobila rastavu, a time vaše

osiguravajuće društvo ne bi bilo oduševljeno.

– Ne bi to bilo prvi put da me krivo shvate. Ali. kasnije se uvijek

pokazalo da sam bio u pravu. Put avionom što ga planiraju...

– ... je dopust koji su trebali odavno nastupiti. – Na ovo je Don

bio spreman. Nadao se jedino da se Halloran nije raspitivao u

tajništvu. – Nels već odavno nije imao ni jedan slobodan dan.

GospoĊica Leblanc je slobodna graĊanka i već priliĉno dugo

punoljetna. Ako dakle mlada dama odlazi na dopust sa ĉovjekom za

kojeg se kani' udati, vjerujem da se to ne bi smjelo ticati

osiguravajućeg društva. Ili?

Na interfonu se zapalila crvena ţarulja. Don je pritisnuo tipku.

– Ne ţelim da me, sada, itko smeta, Becky.

– Da, gospodine Cadee. – Tajnica je malo oklijevala. – Ali

gospoĊice Forde i Leblanc...

– Trenutak. – Don je upitno pogledao Hallorana. – Evo i treće u

savezu. Hoćete li je pitati jesu li joj roditelji dopustili da ode na to

putovanje?

– Od toga ne bi bilo koristi. – Halloran je pocrvenio.

– Lijepo! Ali, moţemo je ipak pitati jesu li njene namjere s

Nelsom ĉasne. – Ponovno je pritisnuo tipku. – Pošaljite obje ovamo,

Becky.

Ĉovjek iz osiguravajućeg društva brzo je ustao.

– Moram dalje...

– A kako je s izvještajem? Halloran se nestrpljivo premještao s

noge na nogu.

– Razgovarat ćemo kasnije. Naklonio se Sibyli i Christiani i brzo

je nestao.

Sibyl je sumnjiĉavo pogledala prema vratima što su se zatvorila

za njim.

– Kako je stari Pussy tako brzo doznao za neprilike sa skladištem?

Don je pruţio Christiani ruku.

– Halloran je dolazio zbog neĉega drugog... Dakle, o ĉemu se

radi?

Sibyl se naslonila o pisaći stol.

– Najbolje će biti da Christiane ispriĉa sve po redu. Sjednite! –:

Rukom je pokazala naslonjaĉ. – Ona je stolica za okrivljene.

Christiane je rukom prešla preko ĉela.

– Gotovo se bojim da ću izgubiti razum. Ili sam mjeseĉarka.

– Poĉnite s telefonskim pozivom, Chris – rekla je Sibyl

umirujućim glasom.

– Došla sam jutros oko osam sati, nešto ranije nego inaĉe, jer sam

u nedjeljnim novinama objavila oglas o prodaji stolnih garnitura po

37,98 dolara. Glavna dostava trebala je stići u petak, od Kortenkiana.

Do petka uveĉer, kad smo zatvarali preko vikenda, roba još nije

stigla. Zbog toga sam i htjela jutros rano ispitati tu stvar. U ĉetvrt

devet telefonirali su mi iz odjela za primanje robe da Kortenkian –

ţeli danas u podne isporuĉiti stotinu i pedeset tih stolnih garnitura.

Ali, kako se skladište preselilo, htjeli bi znati kamo da pošalju

narudţbu...

Iako je već znao verziju odjela za otpremu, Don ipak nije

prekidao gospoĊicu Leblanc. Ona kao da se trudila kako bi toĉno

iznijela ĉinjenice. Pri tom je bila zbunjena i zbrkana, ali je ipak

nekako uspijevala djelovati mirno.

– Bilo je to jednostavno besmisleno – nastavila je. – Ali, kad sam

nazvala Kortenkiana, rekli su mi nešto još ĉudnije, to jest, pitali su

me... – Oĉi su joj dobile zamišljen izraţaj. – Pitali su me mogu li

ostale stolne garniture, od metar pedeset jedan naprama dva metra,

isporuĉiti tek u srijedu... A tu robu nikad nisam naruĉila. Ovako

nešto Amblett uopće ne drţi. prema tome, nisam to mogla niti

naruĉiti. Ali, Kortenkianov ĉovjek mi je proĉitao broj i datum

narudţbenice. Pokušala sam mu objasniti da se mora raditi o zabuni,

ali je on rekao da pred sobom ima Amblettove formulare koji su ne

samo potpisani nego i su potpisani... Jeftini stolnjaci za ĉetrnaest

tisuća dolara...

– A veći dio narudţbe već je izvršen, Don – dodala je Sibyl. –

Pogodite kamo je roba dopremljena!

Don je podigao obrve.

– U skladište broj dva – rekla je Christiane. – Odmah sam nazvala

odjel za primanje robe kako bih se uvjerila nisam li sve to sanjala.

Ali zaista je tako: mi uopće nemamo takvo skladište!

– Je li Kortenkian rekao gdje bi se to skladište trebalo nalaziti –

upitao je Don. Bio je uvjeren da je Christiane, ukoliko je njena

zbunjenost samo gluma, izvrsna glumica.

– Na Long Island Cityju.

– Znate li ulicu?

Izvukla je ceduljicu iz dţepa.

– Side Creek Road. sedamdeset jedan.

Sibyl je uzdahnula.

– Nemam pojmu gdje je Side Creek Road, ali, toĉno znam da se

naše skladište nalazi u Commercial Street, broj ĉetiri stotine.

– Uvjerila sam se u nabavnom odjelu da doista nismo ispostavili

takvu narudţbenicu. – Christiane kao da je napregnuto razmišljala. –

Zatim me je nazvala tvrtka Arts of the Azores. Htjeli su isporuĉiti

stotinu djevojaĉkih oprema, ali vozaĉ ne moţe naći navedenu adresu.

Nikada nisam izdala takvu narudţbenicu. Ĉitavu godinu ne bismo

prodali stotinu komada te robe. U svakom sluĉaju, sada sam znala da

ne sanjam, a usprkos tome doţivjela sam u devet sati ujutro pravu

moru.

– Sada je i mene poĉela zanimati ta stvar – upala je Sibyl. –

Nazvala sam firmu »Arts of the Azores« da bih ustanovila trebaju li

moţda uslijediti još neke isporuke u to nepostojeće skladište, ili je

ĉak nešto već bilo otposlano. I bilo je, prošlog petka.

– Roba u vrijednosti od šesnaest tisuća dolara – zbunjeno je rekla

Christiane.

Ţaruljica na interfonu je zasvjetlucala.

– Na telefonu dva javlja se Pat.

Don je podigao slušalicu.

– Dakle, Pat?

– Najĉudnija priĉa na koju sam ikad naišao – ĉuo je glas

brzopletog Irca. – Još uvijek ništa ne mogu shvatiti.

– Priĉajte. Moţda vam povjerujem...

– Pronašao sam" Kortenkianovog vozaĉa. Posjeduje inteligenciju

desetgodišnjaka. Zbog toga sam uvjeren da ne laţe.

– Poznam desetgodišnjake koji spretno laţu, Pat...

– Jasno. Ali, znate što mislim... Ĉovjek je pošten... U petak je bio

dva puta u Amblettovom skladištu broj dva. Staro stovarišno

skladište s razlupanim prozorima i zarĊalim krovom od savijenog

lima. ZaleĊena utovarna rampa... Ali i veliki natpis naše kuće:

otprilike deset naprama pedeset metara, kao na našem pravom

skladištu u Commercial Streetu... Ĉovjek je više puta bio tamo... I

ĉuvar vi Amblettovoj uniformi... Istoj kao što je ima Andy u Com-

mercial Streetu...

– Je li ĉovjek vidio unutrašnjost skladišta?

– Ne... Pitao sam ga to, ah nije bio unutra... Nije u tome vidio

ništa neobiĉno, jer se ĉesto dogaĊa da se isporuke ostavljaju kod

utovarne rampe. MeĊutim, jutros se silno iznenadio. Nije više bilo

nikakvog skladišta, samo prazan prostor i stroj za izravnavanje

zemljišta koji je odguravao posljednje opeke... A znate li što je

Kortenkianovom vozaĉu rekao ĉovjek na stroju?

– Da?

– Da je lud! Tamo nikada nije bilo nikakve zgrade za

uskladištenje robe... Samo otvoreno skladište mramora i nadgrobnih

spomenika...

3

– ... Nadgrobnih spomenika! – ponovio je Don. – Mogli ste

odmah postaviti jedan kao uspomenu na nestalo skladište!... Jeste li

pitali vozaĉa nije li vidio kakva druga vozila što su dopremala robu?

– Jesam. Kraj stovarišne rampe je vidio crno-ţuti otvoreni

kamion, ali se nije mogao sjetiti imena tvrtke. Misli da bi moglo

glasiti Nific, »Mike Niffic« ili sliĉno...

– Uzmite taksi i odvezite se u Side Creek Road, Pat...

– A gdje je to?

– Blizu teretnog kolodvora na Long Islandu. Ulica vodi dolje

prema East Riveru. Ispitajte policajca koji tamo vrši ophodnju,

pismonošu, krĉmara iz najbliţe

krĉme, ukratko, svakog koga stignete. Pokušajte što više doznati o

ljudima koji su postavili laţni natpis naše tvrtke. Kako su izgledali,

kako su dugo tamo bilk., i tako dalje...

– Mogao bih se raspitati i kod vodovoda i ureda za komunalne

poslove...

– Toĉno. Uĉinite sve što moţete.,

– Već sam krenuo, šefe!

Don je spustio slušalicu i ponovno se obratio Christiani. – Znate li

koji datum nose krivotvorene narudţbenice za Kortenkiana?

– Od prošlog ĉetvrtka, od dvadesetog. – Djevojka je naborala

ĉelo. – Brojevi su mi sasvim nepoznati.

– Tko mora supotpisati narudţbenice koje vi izdajete?

– Iras Lebwitz. O tome se uglavnom brine Louise Eston.

Kortenkianova sluţbenica mi je rekla da je gospoĊica Eston nazvala i

izriĉito joj naglasila da pošiljku ne šalje u Commercial Street nego u

skladište broj dva.

– Hoće li vam izruĉiti te krivotvorene narudţbenice.

– Da – odluĉno je rekla. – Dobit ću ih.

– Kao prvo, ustanovite vrijeme kad je roba poslana – predloţio je

Don.

– Ali, najviše brige mi zadaje – pogledala je Sibyl – što ćemo

danas dopodne prodavati? Zbog oglasa u novinama moje će

odjeljenje zacijelo biti preplavljeno, a mi imamo samo ĉetiri ili pet

reklamiranih garnitura na raspolaganju.

– Moţda bismo vam ipak mogli nabaviti još nekoliko garnitura...

– Ali neka ih dovezu u oklopnim kolima – utuĉeno je odgovorila

Christiane i ustala.

Kad je izišla, Sibyl je iza nje zatvorila vrata i prišla pisaćem stolu.

– Što se zapravo dogaĊa. Don?

– Zar si primijetila da me ta priĉa naroĉito zanima? – Don se

smiješio.

– Isuviše te dobro poznam. Vjeruješ da je Christiane upletena u tu

priĉu sa skladištem... Varaš se...

– Uzimaš je u zaštitu?

– Ja? Uĉinile bi to stotine. Sve bi djevojke iz njenog odjela dale

glavu za nju, a svi joj mladi namještenici udvaraju.

Don je pritisnuo tipku i zamolio tajnicu da ga spoji s Irasom Leb-

witzom iz odjela za kupovine.

– Ne uzimajući u obzir njenu neobiĉno dopadljivu pojavu, što

zapravo znaš o njoj, Sib?

– Neobiĉno je vrijedna. Ĉula sam da se i uvoznici savjetuju s

njom prije nego odluĉe naruĉiti neki novi proizvod. Takvoj ţeni nije

potrebno uzimati postotak od nabavljaĉa ili pisati laţne narudţbenice

za skladišta, što odjednom nestaju s površine zemlje.

– Jasno. Mnogo govori protiv toga.

Zazvonio je telefon. Don je podigao slušalicu.

– Gospodin Lebwitz će doći tek oko podne, gospodine Cadee –

ĉuo je bojaţljiv djevojaĉki glas. – Mogu li vam nekako pomoći?

– Dajte mi onda gospoĊicu Eston.

– Zao mi je, upravo je izišla van.

– Ĉim doĊe neka me nazove.

– Reći ću joj, gospodine Cadee...

Don je spustio slušalicu.

– Christiane je vrlo marljiva, zar ne?

– Nikad se ne pravi vaţna. Koliko znam, ne dolazi ujutro ranije

od ostalih, a ne radi ni prekovremeno. Jasno, ponekad izlazi.

– S kime?

– S prijateljima, jasno. Koliko znam, nema roĊaka. Po mom

mišljenju, mogla bi svaku veĉer izlaziti s drugim muškarcem, kad bi

htjela. Ali, ona neće. Najradije je kod kuće.

– A s kime?

Sibyl mu je zaprijetila: prstom.

– Moţda previše priĉam.

– Nelson Broanes?

– Oh! I ti dakle imaš oĉi u glavi!

– Priĉa li se u kući o tome?

– Ne vjerujem: Njih su oboje vrlo paţljivi.

– Ali, oĉito ne dovoljno. Puss mi je upravo o tome priĉao.

– Oh, taj uţasni starac!

– Da bih ga sprijeĉio da o tome ne napiše izvještaj i time ne

prouzroĉi sablazan, rekao sam mu da Nelson kani oţeniti djevojku.

– Ona bi se htjela udati za njega, ako se ne varam... Ali, bilo bi

preporuĉljivo da o tome obavijestiš gospodina Broanesa. – Sibyl je

podigla bradu i s divljenjem promatrala Dona. – Odmah si vidio do

ĉega bi to moglo dovesti, zar ne? Da je Puss Halloran napisao

izvještaj, odmah bi njih dvoje povezali s prijevarom oko skladišta.

To bi bio kraj dviju karijera.

– I nevolje i brige za dva draga ĉovjeka. – Don je naborao ĉelo. –

Još je prerano za kavu, dakle, gospoĊica Eston je mogla otići u

prostoriju za pranje ruku. Ĉudim se da me još nije nazvala. Pogledaj

molim te gdje je, pa je dovedi ovamo.

Sibyl mu je prišla i poljubila ga u ĉelo.

– Znaš, kad ne bih u stanovitom smislu bila s tobom zaruĉena,

smatrala bih te izvanrednim ĉovjekom.

Don se nasmiješio.

– I pošalji mi Becky s blokom za stenografiranje, da?...

Njegova tajnica bila je neupadljiva djevojka blagih smeĊih oĉiju.

Tako je dobro razumjela svog šefa da ĉesto nije morao niti izgovoriti

svoje ţelje. Sada se pojavila s blokom za stenografiranje, listom

ispisanog papira i mapom.

– Razgovor s gospoĊicom Leblanc i gospoĊicom Forde još nisam

prepisala, ali ovo je vaš razgovor s gospodinom Halloranom i

dokumenti gospoĊice Leblanc.

– Vi zaista umijete ĉitati misli – pohvalio ju je Don. – Ali, još

nešto: nazovite Mikea. On je jamaĉno još u krevetu, ali to mu ne

pomaţe. Recite mu da ga hitno trebam. Mora zamijeniti Pata.

Zabiljeţila je.

– Tada nazovite Alice. Potrebna mi je ovdje pred televizorom.

Neka naroĉito pazi na odjel s nakitom, kratku robu i kozmetiku.

– Alice neće biti oduševljena.

– Nitko od nas nije oduševljen, Becky. Ali ni prisluškivanje

razgovora nije mnogo otmjenije. U redu! I nazovite još Halta

Mauroisa iz Lord and Taylora Zamolite ga da mi danas posudi jednu

detektivku. Ukoliko pristane, neka preuzme Sibylin odjel u

prizemlju.

– Da, gospodine. Je li priĉa s skladištem strašna?

– Mnogo strasnija nego smo mislili. Ĉini se da je u nju upleten

netko iz kuće. Na ţalost, još nije pronaĊen nikakav aparat koji bi

mogao nadzirati misli namještenika.

Kad je Don ponovno ostao sam, otvorio je Christianine

dokumente. Fotografija je pokazivala veselo nasmiješenu djevojku,

kakvu je uopće nije poznao. Slika je oĉito bila snimljena na nekom

skijaškom izletu. Imala je na sebi pulover i pletenu kapu. Tada

vjerojatno još nije bila zaljubljena u oţenjenog ĉovjeka.

Rodila se u Manchesteru, New Hampshire, kao kćerka francuskog

radnika u tkaonici. Srednju školu je polazila u Manchesteru, a

gospodarski fakultet na sveuĉilištu u New Yorku. Po svoj prilici je

odmah nakon studija morala poĉeti zaraĊivati... Po svemu sudeći

ambiciozna djevojka. Tvorniĉka škola, Basel... Studij u Švicarskoj

nije mogao biti jeftin. Vjerojatno je morala sama zaraĊivati novac...

Zena koja je znala što hoće.

Upravo kad je poĉeo prouĉavati njene preporuke, zazvonio je

telefon.

– Don! – Sibylin je glas bio uzbuĊen.

– Što se dogodilo?

– DoĊi brzo gore!

– Kamo?

– U WC za ţene, ĉetvrti kat. Već sam poslala po lijeĉnika.

– Louise Eston?

– Da. Htjela sam joj pruţiti prvu pomoć, ali bilo je prekasno. Već

je mrtva...

4

... Louise Eston? Zašto se ovako nešto moralo dogoditi upravo

jednoj od najsimpatiĉnijih namještenica njihove robne kuće. Da bi

uštedio na vremenu, Don je odmah pojurio uz stubište. Kad je

prolazio pokraj prostorija sa strojevima za knjiţenje, tišina mu je

odala da se vijest već proĉula.

Louise Eston je bila desna ruka Irasa Lebwitza. Mnogi će za

njome ţaliti. Radila je u Ambletta i prije nego je on nastupio mjesto

šefa detektiva. Prvih mu je dana mnogo pomagala blistajući od

ljubaznosti. Bila je srednjih godina, malo punašna, a razlikovala se

od svojih prijateljica jednostavnošću u odijevanju. Iako je bila

kratkovidna i nije dobro ĉula, svi su je zastupnici voljeli. Svima će

nedostajati.

Ispred WC-a stajale su tri sluţbenice i uzbuĊeno šaputale. Kad se

Don pojavio, trenutak su zašutjele, da bi odmah zatim sve tri u jedan

glas progovorile.

– Kraj nje je gospoĊica Forde. gospodine Cadee. Inaĉe, nikog

drugog nema tamo. Samo idite unutra...

Sibyl je bila naslonjena na ljubiĉasti umivaonik i piljila u nešto

što je liĉilo na hrpu smeĊih haljina pokraj para smeĊih cipela niskih

peta.

– Jadnica... Nisam je dotakla, samo sam joj opipala puls...

Don se sagnuo i posegnuo za Louisinim ruĉnim zglobom. Još je

bio topao. Mrtva je ţena, ĉudno zgrĉena, kleĉala u kutu. Zar je klekla

da se pomoli, a pri tom ju je iznenadila smrt, pomislio je Don.

– Ti si je ovako našla, Sib?

– Vojvotkinja... to je Marie Dorchess... Louisina tajnica... ona ju

je našla...

– Ona mala, punašna?

– Da. Svi je zovu Vojvotkinja. Pretpostavljala je da je gospoĊica

Eston samo otišla s Christianom do dizala.

– Znaĉi da je gospoĊica Leblanc bila ovdje, nakon što je izišla iz

mojeg ureda?

– Oĉito. Rekla sam Vojvotkinji da traţim Louise i zamolila je

neka pogleda u prostoriji za pranje ruku. Premda su vrata bila

zatvorena, vjerojatno su je sve do prizemlja ĉuli kako viĉe.

Don je promatrao lice mrtve ţene. Bilo je zgrĉeno, vidjeli su se

zubi.

– Nije lako umrla.

– Ĉini se da se htjela zavući u kut.

– Vjerojatno zbog boli. Moţda je uzela neki lijek.

Promatrao je crvenkastu mrlju na bijelim ploĉicama na zidu.

– Misliš li da je... poĉinila samoubojstvo, Don?

– Zapravo, joj to ne bi dolikovalo, zar ne?

Crvenkasta mrlja nije bila krv. Liĉila je na sićušni komad kore

nekog voća. Ali, to će ustanoviti lijeĉnik.

U tom je trenutku ušao doktor Parker.

– Zao mi je što smo vas morali pozvati zbog tako tuţne stvari,

doktore.

Kućni je lijeĉnik kimnuo i stavio torbu na rub umivaonika. Zatim

je ĉuĉnuo pokraj mrtve ţene.

– I meni je ţao. Don. Tek sada vidim o ĉemu se radi. Bila je vrlo

draga djevojka. Zaista strašno... Gle, kap da je imala grĉeve...

Znakovi kroniĉne slabosti srca... Vjerojatno iznenadni napadaj...

Prije toga nije ništa osjećala?...

– Ništa ne znamo...

– Hm... Znakovi trovanja... Nije jednostavno... Bit će potrebna

obdukcija.

– Znaĉi, ne moţete potvrditi da je umrla prirodnom smrću? –

mraĉno je upitao Don.

– Ne, ni u kom sluĉaju. Eventualni prirodni uzrok smrti, morao bi

se tek ustanoviti... Smatrate li ovaj uplašeni izraţaj lica prirodnim?

– Nije li se iznenada uplašila i... – umiješala se Sibyl.

– Da – kimnuo je lijeĉnik. – Mogao je to biti i iznenadni jaki

alergiĉni podraţaj. Moramo svakako mnogo više doznati o

okolnostima...

– Moţda je pojela nešto što...

– Ili uzela, tako mislite. Don? – Lijeĉnik je podignuo jedan kapak

mrtve ţene. – Nešto što je djelovalo tako brzo da nije stigla pozvati

pomoć... Moţda, otrov?

– To se oĉito moţe ustanoviti jedino s pomoću kemijske analize –

primijetio je Don.

– Sasvim toĉno. Svakako, ovo je sluĉaj za sudsku medicinu. –

Lijeĉnik se podignuo. – Da obavijestim policiju, Don?

– Ja ću telefonirati, doktore.

– Tada ovdje ne mogu više ništa uĉiniti.

Lijeĉnik je oprao ruke, uzeo torbu i otišao. Sibyl je teško disala.

– Otrovana...

– Nećemo spominjati tu rijeĉ, Sib. Ne, tako dugo dok struĉnjaci

ne ustanove nešto sliĉno. Reci svima da ne znamo što se dogodilo...

Vjerojatno, srĉani udar... Stavi na vrata natpis: »Ne radi«. Ja ću sada

telefonirati iz Louisine kancelarije.

Prostorija je imala oblik duguljastog ĉetverokuta. Na jednoj strani

su se nalazile zelene police. U sredini je bio ogroman stol pun pošte i

kataloga. Blizu vrata stajala su dva pisaća stola. Uz onaj manji

sjedila je debeljuškasta djevojka. Plakala je.

Kad je Don podignuo slušalicu okrenula se njemu. U slijedećem

trenutku izvadila je maramicu i ogledalo.

– Becky? Ja sam u kancelariji gospoĊice Eston. Nazovite

policijsku postaju i nastojte pronaći Lucasa. Neka bude tako dobar

da odmah doĊe ovamo.

– Da, gospodine Cadee. Zabiljeţila sam mnogo telefonskih poziva

za vas.

– Ţelim razgovarati jedino s Patom, ukoliko nazove.

– Zar je. gospoĊica Eston, zaista... .

– Da. – Spustio je slušalicu. – GospoĊice Dorchess?

– Molim? – Djevojka se stidljivo okrenula.

– Jeste li moţda sluĉajno ĉuli o ĉemu su malo prije razgovarale

gospoĊice Leblanc i Eston?

– Oh... – zajecala je. – GospoĊica Leblanc se uzrujavala zbog one

zbrke s isporukama od Kortenkiana.

– Jako se ljutila, zar ne?

– Mislim. SvaĊala se s gospoĊicom Eston. Rekla je da je netko

telefonirao Kortenkianu i promijenio upute u vezi s narudţbom.

GospoĊica Eston je odgovorila da ona nije nazivala. – Oĉi su joj se

ponovno napunile suzama. – Ni ja nisam ĉula da je ona nazivala, a ja

konaĉno ĉitav dan sjedim ovdje. Sada se više ne moţe niti braniti...

Bila je uvijek tako dobra prema meni...

– I ja sam jako cijenio Louise Eston, gospoĊice Dorchess.

Djevojka se naglo okrenula i glasno zaplakala.

– Niste je više vidjeli nakon što je s gospoĊicom Leblanc

napustila ured?

Odmahnula je glavom.

Kroz vrata je ušao visok muškarac. Kad je iza pisaćeg stola

gospoĊice Eston ugledao Dona i zaplakanu tajnicu, ostao je kao

.skamenjen.

Visok stas Nelsona Broanesa i njegovo rumeno lice bolje bi

pristajali drvosjeĉi nego rukovodećem sluţbeniku koncerna robnih

kuća. Lice mu je odavalo bijes, bradu je borbeno isturio naprijed.

Obiĉno bi veselo svjetlucanje sivih oĉiju opovrgavalo dojam grube,

napadaĉke osobnosti. MeĊutim, sada se od toga ništa nije vidjelo.

Pogled mu je bio sumoran i ogorĉen.

– Što se dogaĊa, Don? Zašto plaĉete. Vojvotkinjo?

– Zdravo, Nels – pozdravio je Don. – Niste još ĉuli?

– Ona je mrtva, gospodine Broanes. – Djevojka je plakala. –

GospoĊica Eston je mrtva. Još prije pola sata diktirala mi je poštu i

sada leţi... – rukom je pokazala prema hodniku.

Nelson Broanes je prišao bliţe.

– Srĉani udar?

– Još ne znamo – odgovorio je Don. – Lijeĉnik je upravo bib

ovdje. Nije još posve uvjeren.

– Govorite, konaĉno! – Nelson Broanes se naljutio. – Zar je

poĉinila samoubojstvo?

– Moramo priĉekati rezultat obdukcije.

– Je li policija već obaviještena''

– Svakog trenutka oĉekujem poruĉnika iz policijske postaje.

Broanes se naslonio o jelov stol i rukom prešao preko oĉiju.

– Htio bih svakako razgovarati s vama prije nego stigne.

– Zar je tako hitno, Nels?

Visok ĉovjek se uspravio, prišao stolu Louise Eston i desnicom

lupio po njemu. Zatim se nagnuo tik do Donova uha.

– Više nego hitno. Ako je Louise Eston ubijena, onda sam za to ja

odgovoran...

5

...Don je ustao i zgrabio Nelsa za ruku.

– Hajdemo u Irasovu kancelariju. Tamo nam neće nitko smetati. –

Obratio se Marie Dorchess. – Neka me nitko ne smeta sve dok ne

doĊe poruĉnik, razumijete li?

– Policija? – širom je otvorila oĉi. – Razumijem...

Don se spustio u crvenu koţnatu fotelju. Zar mu je Nels htio

priĉati o svojim obiteljskim teškoćama, o stvarima koje je Puss

Halloran nagovijestio?

Direktor prodaje je prišao prozoru i ruke zakopao duboko u

dţepove.

– U petak uveĉer bio sam u Waldorfu na godišnjem banketu

Industrijskog saveza proizvoĊaĉa sagova i dekorativnih tkanina.

– Znaĉi, proizvoĊaĉi sagova i dekorativnih tkanina duboko su

posegnuli u dţepove...

– Kao obiĉno... samo muško društvoi.; Nakon veĉere zahvalio mi

je Harry Joungdad iz »Woven Beautyja« na velikoj narudţbi.

»Woven Beauty« je tvrtka koja nas opskrbljuje šarenim zidnim

zavjesama za djeĉje odjeljenje. Nisam ništa znao o toj narudţbi, ali

mu isto tako nisam htio proturjeĉiti u prisutnosti drugih... Tijekom

veĉeri još mi se nekoliko puta zahvalio. Cak je htio znati kako se

uspijevam u jednom jedinom tjednu riješiti ĉetiri stotine komada tih

stvari... Prodajemo ih uz cijenu od 30 dolara po komadu, ali se ĉetiri

stotine tih zavjesa ne bismo mogli lako riješiti, a nikako tijekom

jednog jedinog tjedna!... Mislio sam da je popio nekoliko martinija

previše i pustio ga neka priĉa što hoće ... Ali, što sam dulje

razmišljao, sve sam se više ĉudio. Koliko sam znao, imali smo još

dosta tih zavjesa... Slijedećeg jutra sam se osobno uvjerio. Toĉno

sam pretpostavljao. Imali smo ih još oko osamdeset komada. Došao

sam dolje u odjeljenje, nadajući se da je Iras tamo, ali on je bio

otputovao u Atlantic City. Ali, našao sam Louise Eston. Sjedila je za

Irasovim pisaćim stolom i pregledavala njegovu korespondenciju u

srednjoj ladici.

Prišao je pisaćem stolu i pokušao izvući srednju ladicu. Bila je

zakljuĉana.

– Louise je uţivala Irasovo povjerenje – primijetio je Don. – Njoj

nije bilo potrebno da za vrijeme njegove odsutnosti pregledava

njegovu korespondenciju. Osim toga, imala je i duplikate kljuĉeva.

– Toĉno. Zbog toga sam i bio više nego iznenaĊen što se, kad sam

ušao. napadno trgnula. Prvi put sam je vidio tako uznemirenu.

Jednim je pokretom zatvorila ladicu i rekla nešto sasvim besmisleno.

»Oh, nisam znala da ste to vi...« ili nešto sliĉno. Ponašala se poput

djeteta uhvaćenog u neĉemu nedopuštenom.

– Ali, to uopće ne sliĉi na nju.

– Tako je. Ali, to još nije bilo ništa u usporedbi s onim kako je

reagirala kad sam od nje htio doznati što smo naruĉili od »Woven

Beauty«. Ĉinilo mi se da je znala odgovor još prije nego je ,i ruke

uzela mapu. Jasno, nije postojala nikakva narudţba. Tada sam joj

rekao da ću odmah nazvati Harryja kako bih uklonio zabunu, ali

onda ju je obuzela panika... Poĉela mi je objašnjavati kako već dulje

vrijeme nešto ispituje. Uvjerena je da je u toku dalekoseţna prijevara

s krivotvorenim narudţbenicama. Ako bih sada razgovarao s Harry-

jem, vjerojatno bih uništio sve njene dosadašnje rezultate, pošto još

uvijek ne raspolaţe s dovoljno podataka da bi mogla raskrinkati

kradljivce. Ona bezuvjetno mora priĉekati dok se Iras ne vrati iz

Atlantic Cityja.

– Prema tome je pretpostavljala da lopove mora traţiti u samoj

tvrtki. Na koji je naĉin uopće doznala za prijevare?

– Veĉer prije toga ostala je dulje u kancelariji kako bi završila

neke poslove koje joj je ostavio Iras. U triĉetvrt šest, bila je sama u

ĉitavom nabavnom odjeljenju, nazvali su iz našeg skladišta u Com-

mercial Streetu, Stigla je veća koliĉina lanenih stolnjaka, a nisu imali

kopije narudţbenice za usporedbu. I sami znate koliko papira

iziskuje svaka narudţba.

– Svakako. Narudţbenice se pišu u pet primjeraka. Jedan

primjerak dobije i nabavno odjeljenje u kontrolne svrhe.

– Tako je. Louise je dakle ispitala tu stvar. Za pristiglu robu nije

postojala nikakva narudţbenica. Isto tako nije bila otvorena nikakva

druga narudţba za »Fayal Fabries«, tvrtku koja je poslala stolnjake.

Zato je Louise Eston nazvala »Fayal Fabries« i sluĉajno našla

vlasnika. Objasnila mu je o ĉemu se radi i pitala nije li ta isporuka

moţda bila namijenjena nekoj drugoj tvrtki. Ali, vlasnik nije trebao

gledati dokumente. Objasnio je da mu je gospoĊica Leblanc

telefonirala i pismeno potvrdila narudţbu.

– A roba je trebala biti otpremljena u Commercial Street?

– Ne... Sada priĉa poĉinje biti zanimljiva... Uvoznik, je proĉitao

Louisi broj narudţbesii«. datum, koliĉinu, cijenu i uputstvo o naĉinu

otpreme. Robu je trebalo dostaviti u skladište u Side Creek Roadu.

Pošto je vozaĉ bio naviknut da svu robu dopremi u Commercial

Street, nije ni pogledao isporuĉnu potvrdu. To je bila naša sreća.

Louise je odmah posumnjala da je u toku neka prijevara, ali o tome

nije uvozniku ništa rekla. Još iste veĉeri i tijekom noći pokušala je

pronaći gospoĊicu Leblanc, ali je nije našla.

Broanes koji je posljednjih nekoliko minuta hodao gore-dolje po

sobi, sada je zastao kraj prozora.

– Sada je posve jasno da se jadi o nekoj prijevari. Louise se

uvjerila da u nas ne postoji nikakva narudţbenica u tom smislu. Broj

koji je naveo uvoznik, bio je broj jedne narudţbenice za kupaće

kostime, ali ne iz odjeljenja bijelog rublja. Znaĉi, narudţbenica je

bila krivotvorena Ostaje dakle samo pitanje je li Christiane Leblanc

sudjelovala u prijevarama.

– Znaĉi, valja objasniti je li gospoĊica Leblanc uistinu preko

telefona izdala taj nalog?

– Sasvim toĉno... Louise je bilo vrlo neugodno što mi je sve to

morala ispriĉati. Oĉito, ona je ĉula, vjerojatno kao i vi, da se

zanimam za Christianu. – Zašutio je. – Ne poriĉem da me zanima,

premda sam se jako trudio da je poštedim ogovaranja. Iskreno

reĉeno, Don, htio bih oţeniti tu djevojku, ako uspijem riješiti moje

obiteljske prilike, a da ne moram javno prati prljavo rublje.

– Za to je zaista krajnje vrijeme, dragi moj – promrmljao je Don.

– I zato sam doveo Louise u nepriliku, pitajući je ne sumnja li

moţda u gospoĊicu Leblanc.

– Louise je suviše dobro poznala ljude a da bi sumnjiĉila

gospoĊicu Leblanc.

Broanes se okrenuo.

– Raduje me što imate povjerenja u nju, Don. Ali, varate se.

Louise je drugaĉije mislila.

– Ne mogu vjerovati.

– A ipak je tako... Louise je priznala da se jako divi Christiani,

ona uţiva vrlo dobar glas, gotovo uzorno vodi svoje odjeljenje, no i

takvi su ljudi sposobni ponekad uĉiniti nešto što ne odgovara ni

njihovu znaĉaju, ni ranijem naĉinu ponašanja... Nije htjela tvrditi da

je Christiane uĉinila nešto što nije u redu, ali je morala voditi raĉuna

o objektivnim ĉinjenicama... Osim toga, onaj telefonski razgovor...

– Koji razgovor?

– Otprilike pola sata prije nego sam stigao, uslijedio je telefonski

poziv koji ju je zapanjio. Bila je subota, pa se nije moglo oĉekivati

da će netko biti u nabavnom odjeljenju. U svakom sluĉaju nitko nije

mogao znati da je Louise tamo... Netko je nazvao Irasov privatni

telefon. Broj se ne nalazi u telefonskoj knjizi, a niti piše na samom

aparatu. Louise nije vjerovala da taj broj zna više od dvadeset i pet

ljudi u New Yorku.

– Je li se javio neki muškarac ili ţena?

– Muškarac... napadno blagog, umiljatog glasa. Louise se ĉinilo

da odnekud pozna taj glas, ali se nije mogla sjetiti kome pripada. A

najviše ju je zbunilo ovo: nije još sasvim podignula slušalicu, ĉak ni

rekla »halo«, a gle« na drugom kraju ţice već je rekao: »Dobro jutro,

gospoĊice Eston.« A ni ţivoj duši nije spomenula da će otići u ured...

– Neznanac se trudio da izgleda kao da je u sve vrlo dobro

upućen?

– Na Louise je to tako djelovalo da je zapamtila svaku njegovu

rijeĉ. Rekao je: »Govori jedan Amblettov prijatelj, gospoĊice Eston.

Jedna od vaših šefica odjeljenja bavi se nepoštenim poslovima. To je

Christiane Leblanc. Smatram da to morate znati«.

– Je li iznio kakve dokaze za svoju tvrdnju.

– Louise ga je zamolila da joj kaţe pojedinosti, ali, on je samo

odgovorio: »Promatrajte tu djevojku, gospoĊice Eston. Neće se

ustruĉati ni pred ĉime, samo da postigne ono što hoće... ĉak ni

ubojstva...«

6

...Don je sjeo za Irasov pisaći stol i promatrao blok za bilješke.

– Je li se Louise barem nadala da će se sjetiti ĉiji je to glas bio?

– Bila je gotovo uvjerena u to. Smatrala je da je to morao biti

zastupnik nekog isporuĉitelja Ili nekadašnji Amblettov namještenik.

Don je ĉitao bilješke na podsjetniku:

Pacific Milles; sastanak u vezi s ambalaţom; W. Maldin; I. Mil-

ler: dogovor u laboratoriju za tekstil; Porgie.

Sve je to bilo ispisano Louisinim ĉitkim okruglim rukopisom. Sve

poslovne stvari, osim posljednje. Sto je znaĉila ta bilješka? Ime neke

tvrtke?

– Vama ništa ne pada na pamet, Nels? Nemate pojma tko je

mogao nazvati... ili naći nekoga da nazove?...

– Oh, imam jednu ideju. Louisi nisam ništa spomenuo, ali a Chris

sam razgovarao o tome. Jedini ĉovjek koji Chris mrzi poput kuge,

jest moja ţena. – Broanesov je glas bio grub, a s lica mu nestalo

svake boje. – Nisam imao pojma da je Tildy naĉula za moju vezu s

Chris. MeĊutim, Chris je to znala. Bila je uvjerena da će nam Tildy

prirediti grdne neprilike.

– Vaša ţena ima u tome iskustva, zar ne?

– Da, gotovo je struĉnjak na tom podruĉju. Sve dosad oteţavala je

ţivot prije svega sebi i djeci. Ali, sada je ĉini se poĉela pripremati

nešto zaista strašno protiv Chris i mene. – Broanes je udario desnom

šakom po lijevom dlanu. Zazvuĉalo je poput zviţduka biĉem. – To je

razlog zbog kojeg se osjećam odgovornim za Louisinu smrt. Morao

sam uporno zahtijevati da vam ona odmah sve ispriĉa.

– U to doba bio sam u Connecticutu, u divljini.

– Tada sam morao obavijestiti policiju. To sam joj i predloţio, ali,

Louise je smatrala da se radi o internoj stvari, koja se odnosi jedino

na nabavno odjeljenje. Odmah je poĉela sastavljati popis svih

liferanata bijelog rublja i tkanina, kako bi danas ujutro odmah stupila

u vezu s tim ljudima. Na taj je naĉin htjela doznati jesu li i druge

firme dobile krivotvorene narudţbenice. Nadala se da ćemo na taj

naĉin ući u trag varalici... Da sam barem ostao pri svojem prvom

prijedlogu...

– Ne morate sebi ništa predbacivati, Nels. Mislim da Louisina

ideja nije bila baš tako glupa. Ne znam što bi se inaĉe...

Zazvonio je jedan od dva telefona. Bio je to aparat bez broja. Don

je podignuo slušalicu.

– Da?

– Cadee? – zazvuĉalo je poput lajanja ogromnog psa. – Pomoćnik

direktora.

– Izvolite, gospoĊine Maldin?

– DoĊite odmah u moju kancelariju.

Ovaj zapovjedni naĉin naljutio je Dona. Bob Stolz koji je trenutno

zamjenjivao direktora, pozivao ga je ponekad u svoj ured, ali nikad

nije s njim razgovarao tim tonom.

– Zao mi je, gospodine Maldin. Oĉekujem svakog trenutka

policiju.

– Policiju? Do vraga, Cadee! Sjedim ovdje i ĉekam vaš izvještaj o

velikom gubitku što ga je pretrpjela naša tvrtka, a vi besposliĉarite i

dajete policiji da obavlja vaš posao.

– Nije baš tako, gospodine Maldin. Na ţalost, u obitelji Amblett

je došlo do smrtnog sluĉaja, a naš kućni lijeĉnik nije posve uvjeren u

uzrok smrti.

– O kome se radi?

– Louise Eston.

– Ne! Kada se to dogodilo?

– Prije pola sata. Doktor Parker ţeli da se izvrši obdukcija. Prema

tome, obavijestio sam nadleţnu policijsku postaju koja će poslati

sudskog lijeĉnika.

– Znaĉi, doktor smatra da je u pitanju samoubojstvo?

– Nije se izjasnio, gospodine Maldin.

– Postoji li moţda veza izmeĊu proklete zbrke u nabavnom

odjeljenju i tog tragiĉnog smrtnog sluĉaja, Cadee?

– Kao prvo, htio bih ustanoviti da ne postoje nikakvi dokazi za

bilokakve nepravilnosti u nabavnom odjeljenju. Cini se samo da

netko kupuje u ime Ambletta.

– Kad bi nabavno odjeljenje bilo organizirano kako valja, da

postoji djelotvorni nadzorni sustav, onda...

– Organizaciono pitanje nema s time nikakve veze. – Don je

udaljio slušalicu malo dalje od uha. – Ali, da odgovorim na vaše

pitanje: po mom mišljenju, ne postoji nikakva sumnja da su

iznenadna smrt gospoĊice Eston i prijevare u meĊusobnoj vezi.

– Nećete valjda time nagovijestiti da je gospoĊica Eston ubijena?

– Upravo to tvrdim. Maldinov je glas postao joj glasniji.

– Tada dobro pazite da tome ništa ne nasluti novinstvo, jeste li

shvatili? Neka policija riješi sluĉaj.

– Moţda biste sami ţeljeli razgovarati s njima?

– Ne. Ionako imam previše posla. Vi ćete mi podnijeti izvještaj

ĉim policija napusti kuću, Cadee.

– U redu. – Don je spustio slušalicu. – Jednog ću dana i ja

zaboraviti rijeĉ »gospodine« kad budem s tobom razgovarao – ljuti

to je promrmljao.

– Da ostanem ovdje i razgovaram sa sluţbenicima? – upitao je

Broanes.

– Ne. Ali, ako vam to vrijeme dopušta i ţelite biti korisni, onda

ustanovite gdje je gospoĊica Leblanc. Otišla je Kortenkianu da uzme

originale krivotvorenih narudţbenica. To je samo šest blokova dalje

od nas i ona se, zapravo, već morala vratiti. Kado bih joj postavio

nekoliko pitanja prije nego li stigne policija.

– Imate mnogo razumijevanja, Don. Hvala.

Don je ponovno prouĉavao rijeĉ Porgie. Volio bih da i neke druge

stvari mogu isto tako dobro shvatiti – promrmljao je.

Otpratio je Broanesa do vrata.

– Ĉovjek ne mora biti naroĉito oštrouman da primijeti kako se

netko trudi da gospoĊicu Leblanc dovede u neugodan poloţaj. – Dok

je otvarao vrata, iza njega je zazvonio telefon, a gotovo je u istom

trenutku ušao i poruĉnik.

Don je kratko predstavio:

– Nelson Broanes, naš direktor prodaje... poruĉnik Lucas U

policijske postaje...

Dva su se muškarca rukovala.

– Vjerojatno me niste pozvali zbog neke obiĉne kraĊe – gunĊao je

Lucas idući prema ţenskom WC-u. – Vjerojatno se radi o ubojstvu

koje ţelite zataškati.

– Sumnjam da će se moći zataškati, poruĉnice. Ali, to nije jedini

razlog zbog kojeg sam pozvao upravo vas. Stalo mi je do vaše

pomoći. Moram s vama suraĊivati.

Lucas je promatrao mrtvu ţenu.

– Tko je ona?

– Louise Eston iz nabavnog odjeljenja.

– Nema nikakve rane, nikakvog oruţja. Otrov?

– Naš kućni lijeĉnik nije iskljuĉio tu mogućnost.

– Postoji li motiv za samoubojstvo?

– Moţda. Reći ću vam što se dogaĊa. – Don ga je ukratko

obavijestio o dogaĊajima posljednjih dana.

Poruĉnik je slegnuo ramenima.

– Moram . obavijestiti odjeljenje za ubojstva, gospodine Cadee.

– Naravno. Ali, ako to prikaţemo kao vjerojatno samoubojstvo,

neće biti uzvitlano toliko prašine.

– A vi ipak vjerujete da je u pitanju ubojstvo?

– Ne sumnjam u to. Poruĉnik je kleknuo i promatrao usta mrtve

ţene.

– Dakle, treba da umjesto vas preuzmem odgovornost?

– Tako bi se moglo reći. – Don se nagnuo i noktom kaţiprsta

strugao sićušnu crvenu mrlju na zidu, što je liĉila na komadić kore

voća. – Ukoliko bih bio u pravu... ako se zaista radi o umorstvu...

tada je ono u vezi s prijevarama... a tada opet mora iza svega stajati

netko ttoo se dobro snalazi u tvrtki...

– Kako ste došli na tu pomisao?

– Varalice krivotvore naše formulae narudţbenica, što nekome

izvana ne bi bilo lako. Brojevi narudţbenica zaista su bili rabljeni u

nabavnom odjelu, samo za druge narudţbe. Što se tiĉe naruĉene

robe, to su stvari što se doista prodaju u nas, bar veći dio toga. Znaĉi,

poĉinitelj je upućen u naše poslovanje.

– A zašto to ne bi smjeli doznati, sluţbenici komisije za ubojstva?

– Oni će to svakako doznati, ali bih prije toga htio da još neko

vrijeme imam slobodne ruke. Na svom poloţaju mogu prije otkriti

poĉinitelje nego komisija za ubojstva. Njima će trebati stanovito

vrijeme dok ne upoznaju sredinu.

– A što bih pri tom ja morao raditi?

Osjetivši iznenada bol u jabuĉici prsta, nalik na ubod iglom, Don

je morao spustiti pogled. Nateĉeni vrh njegova prsta gotovo je

prekrio komadić ljuske. Nokat se crveno blistao. Ĉitava ga je ruka

već boljela.

Uzeo je dţepni noţić i izvadio ono sićušno nešto ispod nokta.

– Moţda ćete tom prilikom biti pohvaljeni i onda će vas uskoro

unaprijediti u kapetana. – Podigao je prst Lucasu pod nos.

– Što je s vašim prstom?

– Nemam pojma. – Don je pokazao sićušan komadić crvene

ljuske na sjeĉivu noţa. – Ali, ako je dovoljno petnaest sekundi da

osjetim bol u ruci sve do lakta, tada ne bi smjelo biti potrebno mnogo

toga, da se s ovime nekog ubije. . Pretpostavljam da će vaš

toksikolog ustanoviti da je ta stvarca prouzrokovala smrt gospoĊice

Eston.

Lucas je naborao ĉelo.

– Gdje ste to našli?

– Ovdje, na zidu. Moţda je to ona ispljunula trenutak prije nego

je umrla. – Don je pruţio poruĉniku noţić. – Evo, to je vaše. OtiĊite

u laboratorij. Ne ţelim imati više nikakve veze s time. – Prišao je k

umivaoniku i pustio neka mu hladna voda teĉe na nateĉeni prst.

Lucas je uzeo noţ.

– Sada ću telefonirati. Ali, ne mogu vam ništa obećati.

– U redu, poruĉnice. Ako s pomoću vaše diplomacije uspijete da

nam ostave dvadeset i ĉetiri sata vremena, mogao bih vas moţda još

na nešto upozoriti...

– Gdje je najbliţi telefon?

– U uredu gospoĊice Eston.

*

Kad su oba muškarca ušla, punašna je tajnica skoĉila.

– Gospodin Broanes vam je nešto poruĉio, gospodine Cadee...

– Da?

– Nazvao je Kortenkiana i tamo su mu rekli da je gospoĊica

Leblanc bila tamo, uzela narudţbenice i već prije pola sata otišla.

Nakon toga se raspitao u odjeljenju bijelog rublja, ali je tamo nisu

vidjeli... Nitko ne zna gdje je... Gospodin Broanes je otišao vi

potragu za njom.

7

Nekoliko minuta prije jedanaest sati otišli su konaĉno i posljednji

kriminalistiĉki sluţbenici. Don je sjedio za pisaćim stolom Louise

Eston i razgledavao sadrţaj njene ruĉne torbice.

– Gdje je ĉuvala svoje kljuĉeve? – upitao je.

Buka pisaćeg stroja je utihnula.

– Ne znam.

– Kljuĉeve pisaćeg stola ormara?

– Nikad mi to nije rekla.

Don je bio prisutan kad su pretraţivali dţepove na kaputiću

kostima mrtve ţene. Cigarete, upaljaĉ, maramica. Gdje je ostavila

kljuĉeve? U pisaćem stolu nisu bili...

Pisaći stol mu je dosad otkrio da je Louise Eston imala

promjenljivu sreću u okladama na konje, te da je sebi povremeno

dopustila gutljaj votke. Boca je leţala u najdonjoj ladici.

Osim toga, redovno je davala priloge društvu slijepih.

Pretpostavljam da gospodin Lebwitz zna gdje se nalaze kljuĉevi.

– Prišao je velikom stolu. – Kako se zapravo rješavala pošta?

– GospoĊica Eston mi je diktirala...

– Ona što je dolazila – prekinuo je Don djevojku.

– Portir je donosi gore. Dva puta tijekom prijepodneva i jednom

poslije podne. GospoĊica Eston je odabirala pisma koja su morala

biti pokazana gospodinu Lebwitzu, a meni davala kataloge i cjenike

da ih odloţim. Tada bi ona pregledala ostatak koji je većinom

završavao ovdje. – Pokazala je veliku košara za papir što je stajala

kraj stola.

– Dolazi li još netko ovamo i gleda poštu?

– To gospoĊica Eston nikad ne bi dopustila. – Neko je vrijeme

pisala. – Hoću li moći otići na pogreb?

– Lebwitz će vas zacijelo pustiti. Je li vam Louise jutros dala da

napišete neke brzojave?

– To upravo sada pišem, gospodine Cadee... Jedan dio je već

gotov... Tekst je svuda isti...

– Proĉitajte mi.

– »Hitno nam je potreban popis svih naših narudţbi koje su nam

isporuĉene tijekom posljednjeg tjedna, ili još nisu isporuĉene.

Potrebni su nam brojevi narudţbenica, koliĉine, vrste roba, kao i

upute o naĉinu slanja robe. Molimo da to smatrate strogo

povjerljivim i vaţnim i za vaše probitke. Potpis: Louise Eston«. Sada

pišem imena liferanata, ali ĉesto griješim. Moram uvijek nanovo

misliti kako sam je našla da leţi na podu...

– Nemojte više o tome razmišljati. Nastojte da što prije završite

posao, i njoj bi bilo stalo do toga. – Don je ponovno stavio sve u

ruĉnu torbicu. – Recite gospodinu Lebwitzu da ću oko podneva

ponovno doći. – Zastao je pokraj nje i stavio joj je ruku na rame.

Tuţno ga je pogledala. – I što manje priĉajte o tome kako ste je

našli...

* * *

Kad je ušao u svoje predsoblje, Becky je upravo telefonirala.

– Da, gospodine Maldin. Reći ću mu odmah, ĉim ga budem

vidjela... Da, gospodine Maldin. – Spustila je slušalicu i uzdahnula. –

Sada je, za posljednjih pola sata, po ĉetvrti put telefonirao.

– On bi trebao prijeći u diplomaciju.

– Njegova tajnica ga zove »gospodin Svakako« jer svakako

svakih ĉetrdeset minuta eksplodira. Dakle, Mike je sada u sluţbi na

pokretnom stubištu, gospodine Cadee. Nije se uopće bunio, premda

je samo dva sata spavao.

– Ubiljeţite mu zlatni kriţić u njegovu knjigu. A što je s

Mauroisom?

– Bio je vrlo ljubezan i poslao nam stanovitu gospoĊicu Zabrisky.

Ona je sada u prizemlju.

– A Alice?

– Ona je u odjeljenju parfumerije izvršila jedno hapšenje. Opazila

je na televizijskom ekranu nekog momka kako u dţepove trpa velike

koliĉine boĉica s parfemom. Sada je gospoĊica Forde pred

televizorom.

Pruţila mu je mapu.

– Dokumenti Louise Eston – nasmiješio se. – Ako vam netko

nekad bude rekao da ste vrijedni, znaĉi da ne umije cijeniti vaše

zasluge.

Kad je Don ušao u svoju sobu, Sibyl je upravo usmjerila

teleobjektiv na ulaz na Petoj aveniji.

– Nadam se da će se Christiane konaĉno pojaviti – objasnila je. –

Ozbiljno sam zabrinuta, Don.

– Ni ja nisam manje zabrinut za Nelsa.

– Svakih petnaest minuta nazivam njen stan.

– Pokušaj još jednom kod »Arts of the Azores«. Moţda je htjela

usput posjetiti i tu tvrtku.

– U tom bi nam sluĉaju rekla... Bila sam dolje u odjeljenju bijelog

rublja da vidim zna li koja od djevojaka gdje bi mogla biti. – Njene

su zelene oĉi ljutilo zasvjetlucale. – Jedna od tih budala usudila se

zapitati nije li Christiane pobjegla. – Kad je stavljao mapu na pisaći

stol, posegnula je za njegovom rukom. – Sto ti se dogodilo s prstom?

– Ugrizao me komadić voća – prepustio joj je svoju ruku.

– Oh, Don! Mora da te jako boli!

– Ne jaĉe nego prije sat vremena.

– Zatim joj je ispriĉao sve o neĉemu crvenom što je liĉilo na

ljusku kakvog voća.

– Bilo je kao da me ugrizao otrovni pauk. Moţeš dakle zamisliti

što je Louise morala pretrpjeti.

– Zaboga, kakva je to vraţja stvar? – njeţno je stavila njegov

pocrvenjeli prst na svoj obraz.

– Da bismo mogli odgovoriti na ovo pitanje, moramo priĉekati

kemijsku analizu. Nadam se da će oni u laboratoriju moći nešto

otkriti. Pitam se samo gdje je ostatak ukoliko je Louise zaista

zagrizla to voće. Komadić što je tako udesio moj prst, jedva je bio

dug centimetar.

Sibyl se namrštila.

– Nadam se samo da neće i Christiani ponuditi to ubilaĉko voće. –

Pogledala je televizijski ekran. – Daj mi konaĉno nekakvog posla!

Ĉini mi se da ću poludjeti sjedeći ovdje i buljeći u ovo.

– Sada ću to ja ponovno preuzeti, Sib. Ti ćeš napraviti, popis

pronevjerene robe i obavijestiti maloprodavaĉe neka paze hoće li im

netko ponuditi nešto od toga.

– To neće biti naroĉito teško. Radi se samo o predmetima

odjeljenja za bijelo rublje.

– Ne... Ti su lopovi naruĉili i veću pošiljku zidnih zastora...

Raspitaj se u odjeljenju dekorativnih tkanina.

Don je usmjerio kameru na pokretno stubište i ugledao Mikea na

njegovu mjestu. – Uostalom, ne bih se iznenadio ako bi tvoj popis

postao znatno duţi. Mislim da bi se tu mogli naći i skupi predmeti.

Moţda kristalna roba ili nešto sliĉno.

Sibyl je malo nakrenula glavu.

– Na primjer, luksuzna kristalna kugla za gledanje u budućnost?

– Nisam vidovit, draga moja, ali mislim da umijem logiĉno

misliti.

– Interfon...

– Da, Becky?

– Zove vas Pat, gospodine Cadee.

– Spojite me.

Irac je govorio napadno tiho.

– Imam nešto za vas, šefe... Ne znam samo kako ću dugo moći

zadrţati tipa...

– Gdje ste?

– U otmjenoj krĉmi, barem mora da je u doba kopaĉa zlata bila

takva... Jedan blok sjevernije od Side Creek Roada, na uglu bulevara

Shiproad... I to mi je neki bulevar! Sama prljavština i blato... Ugao

Shiproad bulevara i West Marketa... Krĉma se zove »Sanssouci«...

– Zar ste nešto ulovili?

– To bi se u stanovitom smislu moglo reći, šefe. Puno jede i

zaudara. Govorim o straţaru koji je bio viĊen pokraj istovarne rampe

tajanstvenog skladišta, a bio je odjeven u Amblettovu odoru. Tako

sam ga i našao. On tu odoru još uvijek ima na sebi.

– Obavijestite policiju. Dajte ga zatvoriti.

– Kako ţelite, šefe. Ali, bojim se da bismo time propustili dobru

priliku.

– Kako to?

– Vidite, ako bude zatvoren, moţda se otrijezni prije nego od

njega doznamo nešto korisno. Trenutno mu je jezik priliĉno

slobodan. Zbog toga bih htio da doĊete ovamo i da ga malo

poslušate. Tako bismo dobili izjavu što vrijedi pred sudom. Ja nisam

više u stanju s njime piti. – Oĉito,, podmazujete mu jezik?

– Posebnim uljem... Irskim viskijem i muškatom... Jeste li ikad

ĉuli da se prvorazredni alkohol moţe kvariti na taj naĉin? Kaţem

vam, to je strašno! Pije samo ako i ja pijem. Ĉašu po ĉašu. Ne znam

kako ću još dugo izdrţati. U »Sanssouciju« imaju za jelo jedino slani

kikiriki. Tu postoje samo automati za kikiriki i glazbu. A izmeĊu

dviju ploĉa on mi priĉa kako je pomogao pretovari vati robu iz

jednih kola u druga, a da te stvari nisu ni dotakle rampu za pretovar.

– Koje je nacionalnosti taj ĉovjek, Pat?

– Ne bih ţelio uvrijediti ni jednu naciju... Mislim da bi ga

Indijanci utopili... Sada opet orla za viskijem sa muška tom. Moram

završiti, šefe, inaĉe će mi pobjeći.

– Ostanite uz njega, Pat. Ja sam već krenuo.

8

U taksiju je ĉitao dokumente Louise Eston. Iz njih je proizlazilo

da je pokojnica bila već šesnaest godina kod Ambletta. Sa dvadeset

godina je poĉela raditi u kartoteci nabavnog odjeljenja. Ĉini se da

nije imala novĉanih briga, jer je posjedovala sedamdeset ĉetiri

akcije. Onaj tko je posjedovao toliko Amblettovih akcija – svaka je

vrijedila tri stotine dolara – jedva je mogao dospjeti u napast da

sudjeluje u prijevari iz koje bi izvukao jedva nekoliko stotina dolara.

Prislonio je prst uz staklo automobila da bi ublaţio bol.

Kakav bi to otrov mogao biti? Lucas je spomenuo koru drveća s

Tahitija iz koje su se izraĊivali amuleti. Tek nakon što je nekoliko

djece sisalo tu koru i dospjelo u bolnicu, mogli su je zaplijeniti. Ali,

Louise Eston je umrla zato što je pojela neko voće, moţda jagodu?

Gdje se u New Yorku, u veljaĉi, moglo naći nešto takvo.

Uostalom, zašto da razmišlja o tome? Sudska medicina i kemiĉari

imat će za dvadeset i ĉetiri sata odgovor. On je sada morao slomiti

tvrĊi orah ...

Tko je mogao biti ĉovjek s umiljatim glasom? Netko od varalica?

Nekadašnji sluţbenik koji je dobro poznao put narudţbi i zbog toga

mogao krivotvoriti narudţbenice? Ili, jednostavno, neko oruĊe Tildy

Broanes, koja je htjela dovesti Christianu u nepriliku?

Što se zapravo dogodilo s Christianom? Gdje je bila? Zar je ista

osoba koja je bila odgovorna za smrt Louise Eston sklonila s puta i

Christianu, ne bi 11 pobudila dojam kako je šefica odjeljenja bijelog

rublja sudjelovala u prijevarama i sada pobjegla?

Šofer je skrenuo udesno i zaustavio auto. Zatim je pogledao oko

sebe i paţljivo pogledao Donovu odjeću.

– Jeste li uvjereni da ste htjeli upravo ovamo, gospodine?

– Da. Morao sam obući gumene ĉizme, ali, i ovako je dobro. Don

je promatrao staru nisku zgradu obojenu prljavoţutom bojom. Na

zidu iznad vrata visio je natpis: »Sanssouci«.

– Da ĉekam?

Šofer je oĉito smatrao da se njegov putnik neće dugo zadrţati u

ovakvoj rupi.

– Ne. – Don je platio. – Ostat ću neko vrijeme ovdje.

Ušao je u loše rasvijetljenu krĉmu. Na jednoj strani je stajala

staromodna visoka tezga. Veliko ogledalo iza nje bilo je oblijepljeno

papirima: grog – 40; vrući rum s jajetom – 45; viski – 20. Nasuprot

baru stajao je niz šareno osvljetljenih automata. Iz jednog glazbenog

ormara dopiralo je nazalno jecanje.

Big Pat je sam stajao pokraj ormara. Skinuo je ogrtaĉ i otkopĉao

kaputić odore. Njegovo je dobroćudno lice bilo zarumenjeno od

vrućine i alkohola.

Nekoliko luĉkih radnika stajalo je oko automata za igru i s

velikom galamom puštalo kuglice da se kotrljaju niz ploĉu. Neki se

ĉovjek oslonio na bar. Nije bilo ni stolica ni stolova. Oĉito, nije bilo

poţeljno da se ovdje netko udobno smjesti, već da marljivo tovi

otvore Sto su gutali novac.

Don je previdio Pata. Naslonio se o bar i kimnuo barmenu, nekom

visokom ĉovjeku crne kose, sa ţivim crnim oĉima i ţvakaćom

gumom u ustima.

– Imate li nešto ĉime bi se ĉovjek zagrijao pri ovako ruţnom

vremenu?

Barmen je promatrao otmjeni šešir i odijelo šiveno po mjeri.

– Jamaica rum... Traţite li nekog?...

– Ne, ne ovdje unutra. – Don je odmahnuo glavom, uzeo svoju

ĉašu i pribliţio se Patu.

– Upravo sam na ovome uspio zaraditi sedamdeset šest tisuća –

viknuo je Pat idući mu u susret. Pokazao mu je brojke ispod jarko

osvijetljene gole djevojke. – Kladim se u dolar, gospodine, da vi

nećete postići sedamdeset tisuća.

– Oklada vrijedi. – Don je bacio novĉić u otvor i potegnuo

polugu.

Pat mu je prišao sasvim blizu, – Upravo je još jednom izišao van.

Mora se svakog trenutka vratiti.

– Kako ste mu se uspjeli pribliţiti, kad nosite ovu odoru?

– Upravo zbog toga mi je tako brzo uspjelo. On, naime, umišlja

sebi, kako zaista radi za Ambletta. Ja sam njegov kolega i sada se

zajedno ljutimo zbog niskih plaća koje nam daju.

– Kako ste naletjeli na njega?

– Nije bilo jednostavno, šefe. Najprije sam trĉao od Poncija do

Pilata kako bih pronašao neki trag. Momci nisu koristili elektriĉnu

struju, zbog toga mi komunalci nisu mogli ništa reći. Nisu imali ni

telefon, ni plin, ni vodu. Baš ništa. Cak nisu imali ni dozvolu da uĊu

u zgradu. Zemljište je prodano prije mjesec dana i zbog toga je raniji

vlasnik morao sve oĉistiti. Nitko mi nije mogao reći kako su lopovi

saznali da je zemljište prazno i tko su oni zapravo bili. Namrtvo sam

se namuĉio, bio sam na svim pristaništima, proĉešljao sam pokrajnje

ulice, ali ništa nisam uspio uĉiniti.

– Oh! – Don je toboţe bio silno oduševljen kad su se zapalile

šarene svjetiljke. – Hajde, izvadite sada svoj dolar.

– Imao sam posve mokre noge od silnog trĉanja i onda sam ušao

ovamo da se ugrijem. I što sam ugledao kao prvo: Amblettovu

odoru... Evo, dolazi...

Don je izvukao polugu kako bi posljednju kuglicu poslao na put.

Nije podigao pogled, ali je krajiĉkom oka primijetio da se kraj njega

pojavila druga ruka u zelenoj odori.

– Nije loše za poĉetnika – rekao je pridošlica glasom hrapravim

od alkohola,

– Hajde, novac na svjetlo – Don se nasmiješio Patu.

– Ili dvostruko, ili ništa, ako vas ne pobijedim u slijedećoj igri –

odgovorio je Pat.

– Pristajem.

– Kako bi bilo da igramo u troje – zamolio je hrapav glas. – Dajte

da i ja sudjelujem, hoćete li? I kako bi bilo da nešto popijemo?

Pat je kimnuo:

– Jasno, Arto, zašto ne? Pošao je prema baru.

Don je pogledao došljaka. Bio je to umoran ĉovjek otprilike

ĉetrdesetih godina, ĉovjek koji je nekoć bio snaţan i zdrav, ali mu je

koţa sada već posivjela a i naborala se. I oĉi su mu bile bez dubine i

sjaja, usne modrikaste, nos crven.

– I vi radite za Ambletta – pojeo je Don razgovor.

– Ne znam jesam M tamo ili nisam. Posljednjeg tjedna još sam

bio. Onaj me je tip uzeo za ispomoć, ali ne bih niti preuze« to mjesto

da sam znao da je samo za tjedan dana.

– Zar vas je otpustio?

– Ĉitavo prokleto skladište je nestalo. Tamo više nikog nema. I

onda sam se odvezao u upravu, prijeko, u New York i tamo su me

slali od jednog do drugog. Govorili su da sam lud, jer to skladište

uopće ne postoji. Pitao sam ih kako sam onda došao do ove odore,

ali o tome nije nitko ţelio ništa znati.

– Moţda je netko sebi priuštio glupu šalu s vama? – Donu se

ĉinilo o?a Arto nije onako pijan kako se pravio.

– Nemoguće – ljuti to je odgovorio ĉovjek. – Momak mi je od

poĉetka govorio da je u pitanju hitna pripomoć. U zgradi gdje je

glavno skladište izbio je poţar, a ukoliko se prihvatim posla, on će

nastojati da dobijem stalno namještenje. Kao da je toĉno znao o

ĉemu je govorio. Mora da već godinama radi u tom otmjenom

dućanu.

Pat je donio piće i ĉuo još posljednje rijeĉi.

– A kako se zove ta ĉudna ptica? Sjećaš U se još?

– Pete – odmah je odgovorio Arto. – Pete Ryan.

Pat je gurnuo jednu blistavu kuglu kroz zbrku zapreka.

– Dakle, još jedan valjani Irac. A vas ste dvojica bili jedini u tom

skladištu?

Art je jednim gutljajem sruĉio svoj viski. – I šofer.

– Mike? – dobacio je Don. Ĉovjek ga je promatrao bezizraţajnim

oĉima.

– Ne. Zove se Fred.

– Krupan momak s ćelom? – progunĊao je Pat.

– Ne. – Arto je sada ispio muškat. – Nizak snaţan i vrlo

razdraţljiv. Vozi svake noći u Philadelphiju, a slijedećeg se jutra

vraća. Tada je tako nepodnošljiv da, ako mu ĉovjek proturjeĉi,

odmah eksplodira.

Sve se odvijalo suviše glatko. IM je ovaj momak bio budala kojeg

su namjerno ostavili ovdje kako bi skrenuo istragu u krivom smjeru,

ili je bio plaćen da laţe.

– Znate li što bih ja uĉinio na vašem mjestu, Arto?

– Što?

– Odvezao bih se s Patom Amblettu i ispriĉao što se dogodilo.

– To bi bilo najpametnije – Pat je odmah pristao na Donov

prijedlog. – Pretpostavimo da je taj Pete izveo nešto protuzakonito i

ţeli krivnju svaliti na tebe. Tada bi ti mogao zapasti n grdne

poteškoće. Najbolje je da odmah krenemo.

– Nisam u škripcu, a i ne pomišljam na to da bih se uvalio u

neprilike time što bih s tobom otišao u New York.

– Ali to je za vas, ĉovjeĉe uistinu najbolje rješenje. – Don ga je

uhvatio za rame.

– Pustite me!

– Povedite ga sa sobom, Pat. Pat ga je primio za ruĉni zglob.

– Pustite me! Billy!... Ovi me hoće silom odvesti!

Krĉmar je odjednom stajao u vratima. U ruci je drţao skraćeni

biljarski štap. Ljudi su se odmakli od automata za igru i pribliţavali

im se; usput je svaka uzeo po koju praznu bocu piva sa stola...

9

Don se nasmiješio. – Da sam filmski reţiser, sve bih vas uzeo za

scenu tuĉnjave u nekom vesternu. Ali, nećemo se tući, nismo

raspoloţeni za to.

Krĉmar im je prišao bliţe.

– Onda ćete ostaviti Arta na miru, zar ne?

– Ja sam šef detektiva Ambletta – rekao je Don. – Gospodin s

moje lijeve strane jedan je od naših detektiva. Ĉovjek izmeĊu nas

nosi bespravno našu odoru. Ona je ukradena.

– Laţu! – zaurlao je Arto. – Tu sam odoru dobio!

– Odora ne samo što je ukradena, nego je bila i izrabljena za

kraĊu velike koliĉine robe.

– Ja nisam kradljivac! – viknuo je Arto.

Krĉmar je prišao još korak bliţe.

– Pustite ga!

– Maknite se i ne uplićite se u ovo! – zareţao je Pat.

– Smirite se – rekao je Don. – Sada ću pozvati policiju.

– Tako? – zasiktao je krĉmar.

– Telefon ne radi.

– Spremni ste da pomognete?

– Don je izvukao iz dţepa novĉanicu od deset dolara. – Moţda će

ovo pomoći. Dobit će je onaj tko dovede policiju. Nama se ne ţuri.

Ĉekat Ćemo dok ne doĊe policija.

Nitko nije ţelio zaraditi deset dolara. Jedan od ljudi se oprezno

pribliţavao Patu, drţeći bocu u ruci.

– Oprez! – viknuo je Pat. – Arto je uhapšen. Ako nas budete

smetali u vršenju duţnosti, bit ćete optuţeni kao njegovi pomagaĉi.

Arto je udario Pata po nosi dok ga je netko tresnuo bocom po

glavi. Pat se sagnuo, boca se razbila. Arto ga je još jednom lupio

koljenom, a kad su ostale boce poletjele na njih, spustio se na pod.

Puzeći ţurio je prema vratima.

Luĉki radnici su se polako pribliţavali dvojici Amblettovih

sluţbenika.

Don je vješto izbjegao jednu bocu, strelovitom brzinom oteo

krĉmaru štap i mlatio njime desno i lijevo kako bi sebi prokrĉio put.

Na taj je naĉin dospio do vrata, pri je nego su se ona zatvorila iza

Arta. U pozadini se, uz glasan tresak, srušio jedan od automata za

igru. Pat je bijesno zaurlao.

Arto je dugim koracima jurio prema keju Side Creek Roada, ali

nije uspio odrţati tempo. Pretrĉao je preko nekog praznog gradilišta,

pokliznuo se na jednom zaleĊenom mjestu i pao.

U slijedećem se trenutku Don našao iznad njega. Arto se

otkotrljao u stranu i posegnuo rukom u dţep od hlaĉa. Bljesnuo je

noţ na sklapanje. Slobodnom je rukom posegnuo za hlaĉama

protivnika i srušio ga na tie. Don je teško tresnuo na zemlju, dok je

Arto skoĉio i usmjerio noţ prema njegovim rebrima.

– Baci noţ, Arto! – dotrĉao je Pat.

– Zarinut ću mu ga u ţeludac ako priĊeš bliţe! – zaurlao je.

– Naprijed, Pat! Zgrabi ga... Dobro je!

– Zašto ga nisam zarinuo? – zastenjao je Arto kad ga je Pat

okrenuo tako naglo da nm je noţ pao iz ruke.

Don je otresao blato.

– Reći ću vam zašto to niste uĉinili, Arto. Već ste jednom sjedili i

dosta vam je bilo toga. – Zatvorio je noţ. – U redu, pruţit ćemo vam

priliku da ostanete na slobodi. Znaĉi, moći ćete popiti viski kad se

bude našla budala da vas poĉasti.

Pat je obrisao krv s brade.

– Ovo ne bih ţelio nikad više doţivjeti, šefe. Već sam mislio da je

završeno s vama.

– Kakvu ćete mi priliku pruţiti? – jadikovao je Arto. Don ga je

ĉvrsto zgrabio. – Priliku da iskoristite vaše pamćenje. Hajde,

naprijed, Arto!

– Strpat ćete me u zatvor?

– Idemo u moj ured. Tamo ćemo vidjeti što će biti dalje. – Obratio

se Patu: – Vi već poznate ovaj kraj. Gdje ima govornici da

pozovemo taksi?.

Morali su pola milje hodati kroz blato, a nakon toga su pola sata

ĉekali u nekoj trgovina. Par je brisao krv s lica razrezanog staklom.

Arto ih je neprekidno uvjeravao u svoju neduţnost. Don je nazvao

Sibyl kako bi mu ispriĉala što se u meĊuvremenu dogodilo.

* * *

Ponajprije, njegova je pretpostavka u vezi s odjeljenjem stakla

bila toĉna. Posljednjeg je petka u skladište broj dva bila otpremljena

pošiljka crvenog i bijelog staklenog posuĊa. Kako je on to zaboga

mogao znati?

Zatim: Iras Lebwitz je nazvao iz Elizabetha, New Jersey, i

obavijestio ured da kasni zbog zaleĊene ceste i kvara na gumi. Kad

je doznao za smrt svoje suradnice, tako se uzbudio da je uspio

promucati samo nekoliko nesuvislih rijeĉi.

Zatim: ipak se uvjerila da je nadzor s pomoću televizijskog oka

sasvim koristan, jer je na taj naĉin mogla promatrati kako se neka

šiparica htjela domoći ruĉne torbice ţene koja je birala veĉernje

cipele.

Zatim: Maldin je ponovno eksplodirao, doznavši da je on. Don,

napustio kuću.

Zatim: Nelson Broanes je sav oĉajan jer nije mogao pronaći

Christianu. Sada naziva sve bolnice u Manhattanu.

Sibylino se raspoloţenje nije poboljšalo kad joj je Don, zaĉuvši

posljednju novost, predloţio neka se oprezno raspita u

mrtvaĉnicama.

Arto je paţljivo prisluškivao sve što je Don govorio. Kad je

konaĉno stigao taksi, djelovao je zbunjeno i zabrinuto.

Don mu nije obraćao paţnju, nego je rekao Patu:

– Lebwitz ĉini se ne moţe shvatiti da je Eston ubijena.

– Ni ja, šefe! Je li to ubojstvo u vezi s laţnim skladištem?

– Da. I svi koji su sudjelovali u toj prijevari, bit će smatrani

sudionicima u ubojstvu.

Taksi je skrenuo u tunel ispod East Rivera.

Arto je odjednom planuo:

– Ne moţete me blefirati vašim brbljarijama o ubojstvu! Nikad

nisam ĉuo za tu ţenu koja je navodno ubijena!

Don ga je pustio neka se znoji sve dok taksi nije izišao iz tunela.

– Znamo da su vam poznate neke pojedinosti, Arto, – poĉeo je. –

Stanoviti Pete vas je najmio. Stanoviti Fred je vozio kamion s

prikolicom. Ţelimo vaš iskaz, i to istinit! Prava imena i sve

pojedinosti. Dobro promislite, jer, ukoliko budete pokušali lagati,

dospjet ćete tamo gdje nema nikakvih automata za igru. A kad

ponovno iziĊete van, bit ćete starac.

Arto je šutio sve dok se taksi nije zaustavio ispred robne kuće na

Petoj aveniji.

– Odvedite ga gore u sobu za preslušavanja, Pat, – zapovjedio je

Don. – Dajte mu papir i olovku i ne ispuštajte ga iz vida dok ne

napiše sve što zna.

Kad je ušao u svoj ured, Bekky se zaprepastila ugledavši njegov

prljavi razderani ogrtaĉ.

– Zaboga, gospodine Cadee!

– I to se ponekad dogodi, Bekky…

– GospoĊica Forde vam je poruĉila da će vas nazvati ĉim bude

doznala pojedinosti.

– O ĉemu?

– Oprostite, mislila sam da ste već ĉuli.

– Ne morate se truditi da mi oprezno saopćite. Radi se o gospoĊici

Leblanc.

– Da, gospodin Broanes ju je našao. Ona je na klinici Cornell, u

operacionoj dvorani.

– I što joj se dogodilo? – Don je gotovo osjećao olakšanje zbog

toga što je uopće bila ţiva.

– Neki je kamion naletio na nju i pritisnuo je o uliĉnu svjetiljku...

Toĉno ispred Kortenkiana...

– Hoće li ostati ţiva?

– GospoĊica Forde je odmah otišla tamo, kako bi to doznala.

Znate da bolnice nerado daju takve obavijesti preko telefona.

Don je otišao u svoju sobu i iskljuĉio televizor.

10

Nateĉeni prst mu je još kuckao. Pri pomisli kako je Louise Eston

morala trpjeti, uvijek se nanovo uţasavao.

Nije mogao zamisliti da bi normalan ĉovjek izvršio samoubojstvo

na takav naĉin. Teorija o samoubojstvu ionako je otpala, nakon što

se i Christini nešto dogodilo. Nije li šofer kamiona bio lako

razdraţljiv momak po imenu Fred?

– Spojite me s personalnim odjeljenjem, Becky. S Tommyjem

Welsom, ako se vratio s ruĉka. – Don je promatrao potvrdu koju je

potpisao kradljivac parfema kojeg je ulovila Alice. I ta se kraĊa

parfema, iako se radilo o predmetima vrijednim stotinu dolara, ĉinila

beznaĉajnom u usporedbi sa zloĉinom koji je već izbacio iz stroja

dvije najbolje Amblettove namještenice.

– Tommy?... Ako neki od naših šofera otkaţe, ili mu mi

otkaţemo, što se dogodi ako ne vrati svoju odoru?

– Odbije mu se stanovita svota od njegove otpremnine, odnosno

plaće. To se ne dogaĊa ĉesto, Don...

– Znaĉi, moţda neće biti teško ispitati jedan sluĉaj. Doznajte

najprije koji od vozaĉa otpuštenih za posljednje dvije ili tri godine

nisu vratili odore. Molim, obavite to ĉim brţe.

Don je ĉuo Beckyn glas u predvorju, ali kao da nije telefonirala.

– Reći ću mu da ste ovdje, gospodine Maldin.

MeĊutim, direktorov pomoćnik nije ĉekao da bude najavljen.

Jednostavno je ušao, noseći ĉitav sveţanj brzojava.

– Jeste li vidjeli ovo? – ljutilo je upitao pokazujući brzojave. – A

što vi radite? Ništa! – Mahao je brzojavima ispred Donova nosa. –

Ukradena vam je pred oĉima roba u vrijednosti od najmanje petnaest

tisuća dolara, a vi tu mirno sjedite, a Becky toboţe ne zna jeste li

ovdje!

Don je mogao zamisliti tekst brzojava. Gledao je Maldina u oĉi.

– Na ţalost, niste toĉno obaviješteni. Ništa nije ukradeno pred

mojim oĉima, a ni Amblettu. Roba što nedostaje, vlasništvo je

proizvoĊaĉa i uvoznika. Ništa od toga nije izruĉeno nama.

– Ali, mi odgovaramo za tu robu. Naruĉena je u naše ime.

– S pomoću krivotvorenih narudţbenica. Moţda je i neki od naših

sluţbenika upleten u to. Jedini su pravi gubici koje smo pretrpjeli

Louise Eston i Christiane Leblanc... Za ovu posljednju sam mnogo

jaĉe zabrinut nego za sve krivotvorene narudţbenice ili otpremne

raĉune.

– Što se dogodilo Christiani Leblanc?

– Kad je izlazila od Kortenkiana, naletio je na nju neka kamion.

Poslao sam je Kortenkianu po krivotvorene narudţbenice.

– Oh... to je strašno. Ali, moţda je bio samo nesretni sluĉaj?

– Ne vjerujem.

Maldin je spustio brzojave na stol.

– Iz njih se moţe naslutiti da je netko iz naše tvrtke upleten u

prijevaru. Prema tome, nije iskljuĉeno da bi to mogla biti neka od

naših šefica odjela ili pomoćnica šefa prodaje?

– Pretpostavljam da ni jedna od njih nema s time nikakve veze –

odgovorio je Don i pomislio kako je vijest o Christianinoj nezgodi

zapravo morala potresti direktorova pomoćnika.

– Za oba ova tragiĉna sluĉaja imam samo jedno objašnjenje.

Smatram naime da se netko bojao da bi naše sluţbenice mogle otkriti

ĉitavu tu prijevaru i pronaći krivca, kao i mjesto gdje se prodaje

ukradena roba. Konaĉno, tim ljudima treba stanovito vrijeme dok

ukradenu robu ne pretvore u novac.

– Sve je to stvar za policiju.

– I za mene – odluĉno je rekao Don.

– Slušajte, Cadee! Naš detektivski odjel nije opskrbljen...

– ...mrtvaĉnicom, kemijskim laboratorijem i svim ostalim što

posjeduje policija, htjeli ste reći... To znam... Ali, pošto mi poznamo

zbivanja u kući, nanjušit ćemo ukradenu robu prije policije. A kad to

bude razjašnjeno, znat ćemo i tko je otpremio prvu ţrtvu u

mrtvaĉnicu, a drugu u operacionu dvoranu.

– Ali to je priliĉno teško, zar ne? Zašto ne biste sve što znate

jednostavno ispriĉali nadleţnim vlastima i prepustili im ostalo.

– Time bismo stavili u 'pokret prevelik aparat. Ako se ne varam,

ta roba neće biti prodana u New Yorku. Znaĉi, morala bi biti

ukljuĉena i policija drugih saveznih drţava, a i FBI. A to zahtijeva

previše vremena.

– Tako... A koliko će vremena trebati vama? – razdraţeno je

upitao Maldin. – Konaĉno, imate i druge duţnosti! Vaše je mjesto

ovdje u kući! Jurnjava po ĉitavoj zemlji ne...

– Trenutak! – Don je izvadio iz dţepa sveţanj kljuĉeva i stavio ga

na hrpu brzojava. – To su moji kljuĉevi. Uzmite ih i za mene je ovaj

sluĉaj završen!

Maldin je, šutke piljio u njega.

– Znam svoj posao i svjestan sam da bih izgubio povjerenje ĉetiri

tisuće Amblettovih namještenika, ukoliko se ne bih doĉepao tipa koji

je otrovao Louisu Eston i dao pogaziti Christiane Leblanc. A kao šef

detektiva moram ipak posjedovati povjerenje svakog pojedinog

namještenika i sa svima suraĊivati. Osim toga. ne bih mogao mirno

spavati, ukoliko bi objašnjenje tog sluĉaja bilo povjereno nekom

drugom.

– U redu. Spremite kljuĉeve. – Maldin je odmahnuo rukom. –

Znaĉi, vjerujete da ste u kući pronašli trag koji ukazuje gdje bi mogla

biti ukradena roba?

– Svatko tko radi u toj struci, zna gdje moţe prodati takve stvari.

Postoji otprilike deset do petnaest tisuća malih preprodavaĉa i onih

koji daju na draţbu kućansko rublje i sagove. Neki već godinama

imaju isto mjesto...

»Zašto mu, zapravo, krijem svoie pravo mišljenje« pomislio je

Don.

– Ako postoji petnaest tisuća tih preprodavaĉa i on:h koji

prireĊuju draţbe, kako ćete pronaći pravog?

– Big Pat je ulovio tipa koji je u Amblettovoj odori radio u tom

laţnom skladištu. Moţda ćemo njega navesti da progovori.

– Gle! – Maldin se mraĉno smiješio. – To je pravi put. Pustite ga

neka se dobro oznoji. Uzmite gumenu cijev. Tada ćete brzo postići

uspjeh.

Zar je Maldin uistinu mislio da će on primijeniti treći stupanj''

– Obavještavat ću vas o svemu...

– U redu. I neka Nels obavijesti tvrtke ĉija je roba nestala.

Nećemo za nju preuzeti nikakvu odgovornost. – Maldin je zatim

uzeo brzojave i ponosno išetao van.

Odmah zatim ušla je Becky.

– Nazvao je Wells, ali vas nisam htjela smetati. – Pruţila je Donu

mapu s dokumentima na kojoj je pisalo: Frederik Nafkor. – Jedina

odora koja nije bila vraćena unatrag tri posljednja mjeseca, pripadala

je tom vbzaĉu.

– Sjećam se tog momka, Bekky. Uvijek je imao »smolu«!

Kradljivci su uvijek nanovo krali upravo iz njegovog kamiona... Fred

Nafkor!... Zapravo, mogao sam odmah pomisliti na njega!

Otvorio je mapu i odmah pred sobom ugledao tog ĉovjeka. Sjetio

se jedinog razgovora što ga je s njime vodio. Bio je tada neugodno

dirnug drskošću tog momka. I fotografija je prikazivala bezdušnog.

grubog ĉovjeka.

Stotinu šezdeset i osam centimetara visok, osamdeset i pet

kilograma teţak, dakle, nizak i deţmekast. Tamna kosa. ravan nos

uglata brada, dobro oĉuvano zubalo. Dvadeset i šest godina star,

neoţenjen. Stanovao je u sestre i šogora, avenija Grandview 691.

Weehavken. Ne bi imalo mnogo smisla raspitivati se na toj adresi

ukoliko je Fred u meĊuvremenu postao profesionalni gangster.

Posljednje radno mjesto: Cudahy i Coombs, Jersey City,

veletrgovina kratkom robom. Ovo je personalno odjeljenje ispitalo

prije nego su ga zaposlili... Bio je otpušten zbog ĉestih gubitaka kod

prijevoza. Sasvim dolje je bila primjedba: Nije vratio vlasništvo

tvrtke. Odbitak 58.75 dolara.

– Bit ću u sobi za preslušavanje, Becky. Nemojte me spajati ni sa

kime, osim...

– S gospoĊicom Forde. – Tajnica se nije smiješila. – Moţda još i s

gospodinom Broanesom?

– Da, i s njime...

Big Pat je sjedio opkoraĉivši stolicu i ruke prekriţio na naslonu.

Arto se zgurio pokraj stola i igrao se olovkom.

Pat je uzdahnuo.

– Morat ćemo našeg malog Arthura predati policiji. Izgubio je,

naime, pamćenje.

Don je stavio otvorenu mapu pred njega i prstom pokazao

fotografiju.

– Moţda će vam ovo osvjeţiti uspomene, Arto.

Ĉovjek je ţmirkao i samo letimiĉno pogledao sliku.

– Ne... ovog gospodina, nikad nisam vidio...

– Dosta! – zareţao je Pat. – Ovo je šofer kojeg zoveš Fred.

– Ne, to nije on – Arto je obrisao znojno ĉelo.

– U tom sluĉaju, najbolje je neka ode, Pat.

– Kako? – Irac je bio zapanjen.

– Upravo tako. A kad veĉeras bude objavljeno u novinama da

smo preslušali Arta, a dva retka niţe da je vozaĉ prepoznat i da se

zove Fred Nafkor...

– Ne, ne moţete ovako nešto dati u novine! – podigao je Arto

oĉajniĉki obje ruke u zrak.

– Zašto ne? – Don je slegnuo ramenima. Vas smo preslušali, a

Nafkor je prepoznat. Ako on i njegovi iz toga zakljuĉe da ste ih vi

odali, tim gore po vas.

– Ne! – Arto je drhtao od pete do glave. – To ne moţete uĉiniti!

– Ako ti nije prijatelj, zašto se zbog njega uvaljuješ u nevolje? –

upitao je Pat.

Arto je teško disao.

– Ako dobro promislim, ĉini mi se da ipak postoji neka sliĉnost.

Ali ne bih htio iz toga izvući neke zakljuĉke, jer je taj ĉovjek silno

opasan. Vrlo je dobar prijatelj velikog gangstera šefa Društva

ubojica...

11

– Dakle, dobro te je prestrašio – rugao mu se Pat.

– Trenutak, Pat! – Don nije vjerovao u tu priĉu, smatrao je

Nafkora obiĉnim lopovom. – Kako znate, Arto, da mu je prijatelj?

– Ni ja mu nisam vjerovao. Ali, pokazao mi je sliku tog gangstera

s posvetom i potpisom »Mom svadljivom prijatelju Fredu Nafkoru«.

I rekao mi je da ju je dobio zato što mu je jednom uĉinio veliku

uslugu i... Ako bi ga ikad zamolio za uslugu, uĉinio bi sve za njega...

Prema tome, ako se dozna...

– To će ostati naša tanja – obećao je Don. – U meĊuvremenu

ćemo vas smjestiti na pouzdano mjesto, tamo gdje vas neće pronaći

nikakav gangster... u zatvor...

– To mi je hvala za uslugu! Razbojnici! Sada ćete me drţati u

zatvoru sve dok ne ostarim.

– Ne! Dan nakon što ćemo strpati Freda i njegove iza rešetaka, bit

ćete .slobodni. Cak ćemo vas optuţiti zbog krade, kako vas gangsteri

ne bi uz kauciju izvukli van. Odugovlaĉi t ćemo suĊenje. Ali,

nemojte nikome govoriti o našem sporazumu, Arto!... Fred bi svuda

mogao imati prijatelje... Prema tome, šutite!...

* * *

Kad je Don prolazio kraj Bekkynog pisaćeg stola, odmah je

odgovorila na neizgovoreno pitanje.

– Ne, još nema nikakvih vijesti iz bolnice. Ali, upravo je stigao

gospodin Lebwitz.

– Nazovite Osiguravajuće društvo, Becky, molim... Treba Pussy-

foota Hallorana.

Uspinjući se stubama, odluĉio je da Lebwitza ne iskljuĉuje s

popisa sumnjivih. Istina, znao ga je više godina nego Nelsa, ali ni iz

daleka tako dobro kao šefa prodaje.

Lebwitz je bio visok d snaţan, aid nimalo dobroćudna izgleda.

Sada je sjedio iza svog pisaćeg stola mraĉna izraţaja lica,

stisnutih usana i hladna pogleda. Imao je široko glatko obrijano lice i

crnu kosu s razdjeljkom na sredini.

– Ovo je najveća svinjarija koju sam ikad doţivio, Don!

Jednostavno ne mogu to shvatiti. A sve kao da se odigralo brzo i

sasvim neupadljivo.

– U svakom sluĉaju, zloĉinci su morali imati pomoćnika « kući.

– Ne vjerujem da bi netko od Amblettovih ljudi morao bezuvjetno

biti upleten. To je samo jedna od mogućnosti...

– A koje još mogućnosti po vašem mišljenju postoje?

– Mogao bi to bili netko tko je dosta ĉesto imao posla u

nabavnom odjelu... dosta ĉesto da bi dobro upoznao naš rad...

– I, još?

– Netaktiĉno je da tako nešto kaţem, ali, ne mogu pomoći

samome sebi: moţda neki Louisin prijatelj... Naglašavam da niti ne

pomišljam da bi sudjelovala osobno. Dobro sam je znao. Bila je

jedna od najboljih suradnica koju sam ikad imao. Ali, ţena ponekad

popije koju ĉašicu previše, ili se zaljubi u krivog ĉovjeka... znate,

već, i sami – Lebwitz je potišteno gledao preda se. – Ako se tako

dogodilo i Louise je postala svjesna posljedica... tada je bila u stanju

uĉiniti, ono što je uĉinila...

– Uopće još ne znamo je li to bilo samoubojstvo, Iras. Morajmo

priĉekati obdukciju.

– Oh! Shvatio sam Willa Maldina kao...

– On ne zna ništa više od mene. Nakon svega što sam doznao,

smatram da ni jedan normalan ĉovjek ne bi na taj naĉin mogao sebi

oduzeti ţivot...

Šef nabavnog odjela, premještao je papire na svom stolu.

– U stanovitom ste mi smisla skinuli kamen sa srca. Pomisao da je

zbog osjećaja krivnje poĉinila samoubojstvo, bila bi za mene strašna.

– Ja sam razgovarao s njom. Bila je zaprepaštena zbog tako velike

prijevare i zaista nisam na njoj mogao primijetiti nikakav osjećaj

krivnje...

– Ja se osobno osjećam krivim, Don. Da nisam prihvatio taj glupi

poziv u Altantic City, bio bih u subotu ovdje. Tada bismo odmah

obavijestili policiju pa bi moţda još bila ţiva.

– Zar nije pokušala dobiti vezu s vama, u Atlantic Cityju?

– Iza osam sati uveĉer nisam više bio u hotelu. Cak nisam tamo

niti doruĉkovao. Najprije sam otišao »Sheylinsu« na obalno šetalište.

Tamo je bio prireĊen doruĉak za radnu grupu, a zatim je uslijedila

rasprava. Ostatak dana proveo sam u kongresnoj dvorani, a tamo bi

me ionako bilo isto tako teško pronaći kao da sam stajao na glavnom

trgu. Da me je, bar, uspjela pronaći... – odmahnuo je glavom.

– Pomirimo se s neminovnim, Iras. Sto bismo po vašem mišljenju

morali poduzeti?

– Traţite onog tko je otrovao Louise. NaĊete li njega, imat ćete

ĉitavu druţinu. Ali, kako ćemo doznati kad su joj dali tu otrovnu

voćku?

– To će biti teško... Kako bi bilo da potraţimo onog... izvana... za

kojeg mislite da je dobro upućen u poslove naše tvrtke?

– To mora biti netko od opskrbljivaĉa, netko tko ĉesto dolazi u

naše urede i pozna naše narudţbenice i naĉin kupovanja.

– To bi isto tako mogao biti i netko od naših sluţbenika...

– Da. Ali, nitko od njih, osim Louise i mene, ne zna koju robu i uz

koju cijenu nabavljamo od kojeg nabavljaĉa... Cak ni ja to ne bih

znao tako dobro kao Louise... Ona je imala sve podatke u glavi.

Poput kompjutora...

– A kako bi zastupnik neke tvrtke znao za sve kuće što dolaze u

obzir?

– Pa, to mu je posao, Don. Poneki zastupnici poznaju bolje robu

konkurencije nego vlastitu.. Nas dvojica još tapkamo « tami. Moţda

se varam, ali, kladio bih se da glavni kolovoĊa radi ili je radio za

jednu od tvrtki s kojima poslujemo. Zazvonio je telefon.

– Lebwitz. – javio se, a onda je podigao pogled i pruţio slušalicu

preko stola. – GospoĊica Forde.

– Što je Sib? – rekao je Don.

– Prije deset minuta su je doveli iz operacione dvorane. Tada su

lijeĉnici još bili zadovoljni.

– A sada nisu?

– Ne... Potreban joj je potpuni mir... Nikakvi posjeti... Prije svega,

ne smije govoriti. Ali ona uporno zahtijeva da ti doĊeš. Meni neće

ništa reći, ĉak ni Nelsonu. Samo neprekidno ponavlja kako mora

hitno tebi nešto reći. Kako bi je konaĉno smirio, lijeĉnik je pristao.

Dakle, dodir brzo ovamo...

12

Bilo je to ĉudno. Sto mu je Christiane htjela reći? Zašto se nije

povjerila Nelsonu? Zašto nije razgovarala sa Sibyl, za koju je znala

da je njegova, Donova desna ruka?

Don je stavio brzojave koje je primio od Maldina na Lebwitzov

pisaći stol.

– Veliki šef ţeli da svi ovi ljudi budu obaviješteni kako mi nismo

odgovorni za isporuke u nepostojeća skladišta. MeĊu nama reĉeno,

ja s time ne bata naroĉito ţurio. Zasad bi bilo vaţno napraviti popis

robe odaslane na krive adrese. Neka vam šefovi odjeljenja dadu što

više pojedinosti...

– Većina se toga odnosi na odjeljenje bijelog rublja i odjeljenje

tkanina. Ne mogu zasad ništa naroĉito poduzeti, pošto Christiane

Leblanc lebdi u bolnici izmeĊu ţivota i smrti.

– Gladys Ridley je dovoljno dugo njena pomoćnica i u sve je

dobro upućena. Ali, najvaţnije je da naše dobavljaĉe ne obuzme

panika. Ukoliko se o našem, problemu poĉne pisati u »Journal of

Commerce« ili neki drugi struĉni list podigne uzbunu, bit će nam

mnogo teţe pronaći nestalu robu... Odvest ću se sada u Cornellovu

kliniku... Donijet ću nekoliko onih krivotvorenih narudţbenica.

Kad je Don ušao u predvorje, Dorchess mu je zbunjeno mahnula:

– Traţe vas...

Bio je Halloran.

– Dogodilo se dakle ono što sam nagovijestio. Da, da, mogao sam

vam već i jutros mnogo više reći, da me niste onako brzo otpravili iz

svojeg ureda...

– Nadam se da se u Ambletta ne zna kako vam je Christiane

Leblanc bila antipatiĉna, prijatelju. Mlada ţena ima naime mnogo

prijatelja koji su bijesni zbog toga što je na nju namjerno naletio

kamion i ona umalo nije smrtno stradala... Ovo je dopuna vašim

proraĉunima..

– Hm... Ţao mi je što sam to morao ĉuti. Nisam to znao. Ali zbog

toga neću promijeniti mišljenje. Baš . nasuprot, ono je potvrĊeno

vijestima o znatnim gubicima u vašim skladištima.

– Vaša je informacija samo napola toĉna, Halloran. Postoje znatni

gubici, ali se oni ne tiĉu nas.

– Usprkos tome. moja će tvrtka morati vaditi kestenje iz vatre.

Doći će do odštetnih zahtjeva...

– Sumnjam. Osim toga, sada to i nije vaţno. Kad biste samo jednu

minutu prestali sa svojim besmislenim teorijama, moţda biste mogli

uĉiniti ĉak i nešto Korisno. Doĉuli smo da se ukradena roba nudi u

okolici Philadeiphije. Ako bi se vaša tamošnja podruţnica povezala s

Lebwitzom, on bi im mogao dati popis nestalih stvari.

– Ako su te stvari uskladištene, one neće dospjeti na trţište sve

dok se bude za njima tragalo...

– Kradljivci to ne mogu sebi priuštiti. Tada bi sva njihova roba

vrijedila svega nekoliko centi. Ono malo jataka što kupuju ukradenu

robu u bescijenje, a zatim je ispod pulta preprodaju, sasvim bi se

povukli. Ne, lopovi moraju brzo prodati robu, a to će se vjerojatno

obaviti putem licitacije i to na nekom trećerazrednom mjestu. Iz

kataloga se neće vidjeti da se radi o ukradenoj robi, a kupci neće

imati razloga da podnesu prijavu, jer će dobiti dobru robu.

Halloran se nije dao lako uvjeriti.

– A, vjerujete li da su vaše obavijesti u vezi s Philadelphijom

toĉne?

– Da. Imamo svjedoka koji je prisustvovao utovaru u kamion.

– Dobro. Idem na posao.

Don je brzo spustio slušalicu, pozvao Becky i rekao joj da je

Christiane vjerojatno izvan ţivotne opasnosti. On će se sada odvesti

na kliniku.

U taksiju je postao svjestan da su njegove rijeĉi s medicinskog

stajališta moţda toĉne, ali ipak ne odgovaraju stvarnosti. Ako je ono

što je Christiane znala, ili doznala, bilo dovoljno da je usred bijela

dana, u središtu

Manhattana, snaĊe »nesreća«, tada je još i sada lebdjela u ţivotnoj

opasnosti. A zakljuĉak što je proizlazio iz toga bio je Donu jasan:

Christiane Leblanc je moţda znala tajanstvenog neznanca koji je u

subotu ujutro nazvao Louise Eston u ured. Moţda se zbog nekog

posla sastala s njime. Moţda je ipak bila toĉna Irasova pretpostavka

da je u pitanju bio nabavljaĉ neke tvrtke....

Sibyl ga je ĉekala u predvorju klinike, kraj recepcije. Doimala se

uznemireno.

– Još prije pola sata Nelson Broanes nije znao mora li se pobrinuti

za privatnu sobu ili pogreb. A sada, kad je operacija dobro prošla,

lijeĉnici su zabrinutiji nego ranije.

– Komplikacije? – slijedio ju je u dizalo.

– Postoji opasnost upale pluća... Kamion ju je odbacio o stup

svjetiljke i ona je pala u kameni oluk pun rastopljenog snijega. Sok

je sasvim dobro preţivjela, ali ju je sada nemoguće smiriti...

Neprekidno zahtijeva da razgovara s tobom...

– Nadam se da ne ţeli pred smii priznati krivnju...

– Ne znam... Zao mi je Broanesa.. Ne ţeli ga vidjeti...

– Gdje je on?

– Bolniĉka sestra ga je poslala odavde. Vjerojatno negdje pije

dvostruke viskije ili kupuje najljepše gladiole koje se mogu naći u

New Yorku. – Zastala je pred vratima na kojima je pisalo »Posjete

zabranjene«. – Ne idem s tobom unutra. Lijeĉnik te je zamolio da

razgovor bude što je moguće kraći.

Kraj njih je zašuštala uškrobljena uniforma bolniĉarke.

– Gospodin Cade?

– Cadee.

– Molim vas, nemojte ostati više od jedne minute.

Sestra je iza njega zatvorila vrata.

Soba je bila zamraĉena. Christian! bi zacijelo bilo svejedno i da je

bila jarko osvijetljena. Ĉitava joj je glava bila zavijena, vidjele su se

samo nosnice i usta. Don nije znao hoće li ga ĉuti. Nagnuo se nad

spodobu ispod bijelog pokrivaĉa i izgovorio njeno ime.

– Došli ste, dakle. – Glas joj nije bio tiši nego inaĉe. – Je li još

netko u sobi?

– Sam sam. Što ste mi htjeli reći? Jeste li prepoznali šofera koji

vas je pregazio?

– Ne, baš ništa nisam vidjela. – Teško je disala. – To je... Ne

mogu reći nikome osim vama...

– Govorite, onda.

– Ne znam je li to sa mnom bio sluĉaj ili... Ali, ako se Nelsu._

nešto dogodi, neće biti sluĉajno. Ona se prijetila... da će ga ubiti...

– Tildy?

– Da. Sama sam ĉula. A to mu... ne mogu reći... Ali, vi... Vi ćete

to sprijeĉiti! – Izvukla je lijevu ruku ispod pokrivaĉa i oĉajniĉki

traţila njegovu. – Obećajte da... nećete dopustiti da ga ubije... Ne bih

mogla ovdje mirno leţati, znajući što... namjerava... Obećavate li mi?

– Obećavam – pomilovao joj je ruku.

Bolniĉarka je provirila kroz vrata.

– Tako, dosta ste se napriĉali. Sada ćete spavati – rekao je Don.

– Narudţbe.. – promrmljala je.

– Sve će biti u redu. Sibyl će sve srediti. Samo se nemojte ni za

što brinuti. – Mahnuo je sestri i izišao.

Sibyl je podignula obrve.

– Nešto strašno?

– Nešto vrlo neprijatno. Vjerojatno je u vezi s našim sadašnjim

problemom. Gdje Christiane stanuje?

– Ĉudno da me to pitaš... Trebala bih joj naime donijeti neke

stvari... Stanuje u Bridgewaterovim apartmanima, u 60. ulici. Tik

kraj East Rivera,

– Idem s tobom Sib.

Šutjela je dok nisu stigli pred kliniku i zastali da priĉekaju taksi. –

Nije valjda nešto priznala, Don?

– Ni govora. Bila je to optuţba. Ne boji se za sebe. Vjerojatno i ne

zna kako je bila blizu smrti. Boji se za Nelsona. Tvrdi da Tildy

Broanes namjerava ubiti svog muţa.

– Oh.... ne!

– Moţda je to manje opasno nego što zvuĉi. – Otvorio joj je vrata

taksija. – Moţeš li zamisliti što bi ĉovjeka na Broanesovu poloţaju

moglo pouzdanije ubiti, ljudski i profesionalno, od sumnja da je

sudjelovao u prijevari vlastite tvrtke?

– Šezdeseta ulica, kraj East Rivera – rekao je šoferu...

13

... Sibyl se pribliţila Donu.

– Mathilda Broanes je ţena bez savjesti. Uvjerena sam da bi

ĉovjeku koji je razljuti, mogla prirediti pakao na zemlji. AM, kad bi

upropastila muţevljevu karijeru, to bi i nju pogodilo.

Don ju je blago pri vio uza se.

– Bez obzira na sve svoje loše osobine, a tih je mnogo, Tildy nije

glupa. Nels joj je vjerojatno rekao da hoće rastavu, ona se osjeća

poniţenom i misli samo na to kako bi ga obeshrabrila.

– Zacijelo je već odavno znala da će Nels zatraţiti rastavu braka.

– Nisam u to posve uvjeren. Takve ţene ĉesto podcjenjuju muţa

koji je godinama podnosio njihov teror. Moţda se ĉak silno

iznenadila.

– Mislim da se neću udati za ĉovjeka s tvojim iskustvima –

pokušala se našaliti. – Odakle zapravo tako dobro poznaš tu vrstu

ţena?

– Detektiv u robnoj kući ima prilike upoznati najraznovrsnije

ljude. Zar to nisi znala? Osim toga, znaš ĉitavu priĉu upravo kao i ja.

Misliš li uistinu da bi se Tildy zadovoljila time da samo ponizi

Nelsa? Petpostavimo da je ona smislila sve te prijevare, kako bi na

taj naĉin povećala svoje dohotke, koje će izgubiti zbog upropaštenog

muţevljevog profesionalnog ugleda. Ili, recimo, da se u sve to

upustila s nekim trećim. Zar ni onda ne bi mogla povjerovati da je

sposobna organizirati da njenu suparnicu pregazi kamion?

– A što je s Louise? Ne vjeruješ valjda da je Nels i s njome imao

vezu?

– Moţda ideja d njenom ubojstvu uopće ne potjeĉe od Tildy. Ako

se zaista radi o ubojstvu trovanjem – ona nije dala ţrtvi otrov. Mogla

je jedino biti pomagaĉica. Oruţja našeg protivnika proteţu se od

komadića otrovnog voća do kamiona od pet tona. Uostalom, pokaţi

krivotvorene narudţbenice koje ti je dala Christiane.

Pogledao ih je i ustanovio da su priliĉno dobri falsifikati, iako je

papir bio lošije kakvoće.

Taksi se zaustavio pred staromodnom gradom.

– Mislio sam da stanuje u nekom od onih supermodernih

apartmana na East Riveru.

– Christiane nije ţeljela vlastiti stan, nego kućicu izvan grada.

– Takva bi i nama dobro došla. Nadajmo se da ćemo je imati...

Ĉini se da ovdje nema kućepaziteija... Imaš li kljuĉeve?

– Bolniĉarka mi ih je dala. Sibyl je slijedila Dona preko

ploĉnika, tek za nuţdu oĉišćenog od snijega. Ušli su preko dvije

stube u uski, mraĉni hodnik, iz kojeg se protezalo stubište.

Nadziranje ovakve kuće nije moglo detektivu specijaliziranom za

rastave braka priĉinjavati nikakve poteškoće. Moţda je ĉak mogao,

jednostavno i neprimjetno, dospjeti u stan i tamo špijunirati.

Vidjeli su tri ormarića za poštu. Na svakom je bila crna tablica s

ugraviranim imenom stanara. »C. Leblanc, Apt. 3« pisalo je na

trećem ormariću.

Dok su se penjali na prvi kat, nisu nikog sreli. MeĊutim, kad su

stigli gore, zapanjeno su ustanovili da su vrata apartmana 3 samo

prislonjena.

Don je podignuo ruku i napregnuto osluškivao. Kao da je unutra

netko odmatao pakete – šuškali su papiri i kartom.

Don je šapnuo Sibyl:

– Netko je u kuhinji. Idem unutra. Ti ostani ovdje i nemoj se

micati.

Odgurnuo je vrata i u istom trenutku saznao tko je prouzrokovao

buku. Srebrnosivi ogrtaĉ na stolici pripadao je Nelsonu Broanesu.

– Zdravo, Nels...

– Tko je? – Direktor prodaje pojavio se na vratima, kraj

starinskog kamina. – Don! Sto radite ovdje? Kako je Chris?

– Kad smo prije nekoliko minuta napustili kliniku, bilo joj je

dobro. – Don se okrenuo. – DoĊi unutra, Sib. i zatvori vrata.

Prošao je kroz veliku sobu za dnevni boravak, diveći se ukusnom

namještaju i pogledu na blistavosivu rijeku.

– Bolje joj je i nadam se da će se uskoro oporaviti.

– Što vam je htjela reći? – Broanes je kimnuo Sibyl, a da nije

maknuo pogled s Donova lica.

– Morao, sam joj obećati da ću vas sprijeĉiti da se zbog nje

izlaţete opasnosti. – Kuhinjska su vrata bila otvorena. Don je mogao

vidjeti kutije i zamotke što su stajali na stolu, stolicama, hladnjaku i

elektriĉnom štednjaku. – Obećao sam joj i sretan sam što mogu

ustanoviti kako ne dovodite sebe ni u kakve neprilike.

– Do vraga! Ni sam ne znam, ne dovodim li sada sebe u kakvu

nepriliku. – Rukom je pokazao nered u kuhinji. – Kad me na klinici

nije htjela vidjeti, odvezao sam se ovamo, kako bih uklonio sve

dokaze svojih posjeta. – Pogledao je Sibyl ispriĉavajući se. –

Pidţame, papuĉe pribor za brijanje i sliĉno.

– Mislim da je to dobra ideja – rekla je Sibyl.

Nelson se zahvalno nasmijao.

– Nisam znao što bih zapoĉeo sam sa sobom, i kad već nisam

smio ostati u njenoj blizini, htio sam barem biti u njenom stanu. Ali,

kad sam stigao, zaboravio sam zbog ĉega sam došao. Pred njenim su

vratima bili metar visoko naslagani ovi paketi i kutije.

– Stvari adresirane na skladište broj dva? – više je ustanovio nego

pitao Don.

– Tako je. Ne na Chris. Stvari imaju oznaku »Amblett, Peta

avenija«. – Broanes je pogledao Dona. – Vjerojatno vam ne moram

reći kako Chris zacijelo nema pojma odakle su stigle te stvari i tko ih

je poslao.

– U to ne sumnjam. – Don je prošao pokraj njega u kuhinju. U

dugim uskim kartonskim kutijama kao da su bile stolice na

sklapanje. Na njima je bio napis »Kortenkian«. Kartoni na stolicama

bili su iz veletrgovine sagova na aveniji Madison, a na kutiji na

hladnjaku, pisalo je: 12 baršunastih zeĉeva, Snuggle – Toys, Inc.

Don je uzeo kutiju i odnio je u sobu za dnevni boravak. Dţepnim

noţićem je razrezao vrpcu. Malo zatim drţao je u ruci

tamnoljubiĉastog zeca od baršuna, s ogromnim staklenim oĉima i

smiješno isturenim zubima. – Jeste li ikad vidjeli kod Ambletta

ovako nešto?

– To je roba za sajam – prezrivo je rekao Nels.

– Toĉno! A koji bi donekle razuman ĉovjek mogao doći na ideju

da sluţbenica na rukovodećem poloţaju nagomilava ovakve stvari?

– Ovo je spletka, zar ne? – upitao je Nels. – Netko će obavijestiti

policiju da se u Chrisinom stanu nalazi ukradena roba. Oni će izvršiti

premetaĉinu, a ona neće moći dokazati da s time nema nikakve veze.

– Najbolje će biti da to uklonimo odavde – predloţila je Sibyl.

– Imamo još vremena. – Don Je pogledao na sat. – Petnaest

minuta do ĉetiri Pogledaj, Sib, u telefonskoj knjizi gdje su ti Snug-

gle-Toysi.

– Ĉasna rijeĉ? – obratio se Nels Donu. – Chris doista nije htjela

ništa drugo od, vas, nego da pazite na mene?

– Bilo je to sve što je htjela, Nels.

– Oh, zašto sam tako dugo oklijevao da se riješim Tildy.

– Dvadeset i osma ulica, trideset jedan – doviknula je Sib.

– Ako odmah uloviš taksi, moţeš stići tamo prije nego zatvore –

odgovorio je Don.

– Ja? Molim te, ne zaboravi da moram odnijeti Christianine stvari

na kliniku.

– Sada je vaţnije razgovarati s Snuggle-Toysima. – Don je stavio

zeca na divan. – Moţeš prije toga spakirati stvari, a Nels će ih

odnijeti.

– Što je na tom zecu tako zanimljivo?

– Osim na godišnjim sajmovima i u zabavnim parkovima, takvi se

zeĉevi, medvjedi, psi i ostale ţivotinje od baršuna šire i na drugi

naĉin meĊu ljude. – Don je nestao u kuhinji vratio se s paketom na

kome je bila naljepnica »Wynekoop i Strauss, uvoznici irskog

lanenog platna – tucet ruĉnika za goste, rukom izvezenih«.

– Mjesto na koje mislim, ne prodaje ţivotinje od baršuna, nego

velike koliĉine ovakvih ruĉnika i sliĉnih proizvoda. Baršunasta se

ţivotinja dariva kao mamac da bi ljudi ušli.

– Draţbovaonice – progunĊao je Nels. – A tamo se otprema i

ukradena roba. Sada moramo samo...

– Objasniti uzajamne veze. I to lijepo, po redu. – Don je otišao u

spavaću sobu.

14

– Kao prvo, Nels, neka vaše stvari nestanu odavde!

Spavaća je soba bila svijetla i lijepo ureĊena, s ruţiĉastim

prekrivaĉem na starinskom francuskom krevetu. Na noćnom

ormariću leţala je knjiga o prodaji tkanina tijekom stoljeća.

Christiane se i u slobodno vrijeme bavila profesionalnim stvarima.

Don je na brzinu pregledao ormar, zidove iza kreveta i komodu,

traţeći eventualni ureĊaj za prisluškivanje.

Ostavio je Nelsa koji je, mraĉna izraţaja lica, bacao razne odjevne

predmete na krevet.

– Ne znam zapravo koliko je tih draţbovaonica koje daju

ţivotinje od baršuna kao mamac – rekao je Don Sibyl i zamišljeno

cupkao zeĉje uho. – Nas zanimaju samo stanovite...

– One, do kojih se iz New Yorka moţe stići za svega nekoliko

sati?

– I od njih takoĊer samo stanoviti dio. Ne vjerujem da bi ozbiljne

draţbovaonice nudile na prodaju robu sumnjiva porijekla.

– Dakle one u kojima se licitiraju laţni majstori, imitacije

perzijskih sagova i drugorazredni briljanti?

– Toĉno. No još uvijek moţemo suţavati njihov broj. Postoji

nekoliko tvrtki koje povisuju cijenu jeftinih stvari tako da im dodaju

neku priĉu. Kao da nitko ne razmišlja kako se na draţbi odjednom

pojavila narukvica što je toboţe pripadala Eleonori Roosevelt ili sat

Andrewa Carnegieja. A kad potroše zalihu slavnih liĉnosti, zacijelo

se naĊe i neko sumnjivo ime.

Broanes je izišao iz spavaće sobe, stavio kovĉeg na pod i slušao

sa zanimanjem.

– Tada se uz veliku galamu proglasi kako će se obaviti licitacija

stvari nekog muškarca ili ţene koji su bili upleteni u neku sablazan,

na primjer, ljubavnice koja je ubila nekog milijunaša ili ubojice koji

je stradao u pucnjavi s pripadnicima policije.

– Misliš li da ima ljudi koji s uţitkom kupuju krevet ubojice ili

narukvicu samoubojice? – zaĉudila se Sibyl.

– Njima je to uzbudljivo i kasnije predstavlja vjeĉnu temu

razgovora.

– Takvi ljudi zasluţuju da upadnu u neprilike – ogorĉeno je

izjavila Sibyl.

– Svakako – suglasio se Don. – A većina tih stvari potjeĉe iz

skladišta neke velike draţbovaonice i samo se prigodom prodaje

pretvori u toboţnje vlasništvo ljudi o kojima se govorilo.

Sibyl je pošla u spavaću sobu.

– A mi bismo morali naći sasvim odreĊenu draţbovaonicu koja

provodi takve licitacije.

– Ne znam – Don je strpao zeca natrag u kutiju. – Moţda ne

postoji samo jedna, nego više njih. Glavno skladište se vjerojatno

nalazi tamo gdje se moţe raĉunati s velikim brojem posjetitelja.

Snuggle-Toys vjerojatno opskrbljuje većinu draţbovaonica u okolini.

U svakom sluĉaju, tvrtka mora posjedovati popis svih

draţbovaonica, a mora znati i koje se od njih sluţe ovakvim

podvalama.

– Pokušat ću doznati. – Sibyl je brzo spakirala mali kovĉeg. –

Moram li reći da dolazim od Ambletta?

– Svakako. – Don je prišao telefonu. – Ispriĉaj im ĉitavu priĉu.

Jasno, Louisinu smrt i Christianinu nezgodu moţeš izostaviti. Ali,

daj im na znanje kako bi svojim informacijama moţda mogli

sprijeĉiti daljnje prijevare.

Nazvao je Ambletta i zatraţio Pata.

Sibyl je pruţila Broanesu kovĉeţić; – Mislim da je to sve što će za

sada trebati. – Prišla je Donu i povukla ga za rukav. – Idem. Vraćaš

li se Amblettu?

– Da. Tamo ćemo se naći. – Smiješio joj se, ali se sav usredotoĉio

na telefonski razgovor. – Pat! Paţljivo zabiljeţite slijedeću adresu...

– Nakon što je toĉno opisao Christianin stan, nastavio je: – OtiĊite

dolje u odjel za prijem i otpremu robe i recite Helleru da, po mom

nalogu, hitno trebate kamion za otpremu robe. Ali nemojte reći za

što ih trebate. Ukoliko bi vam pravio poteškoće, neka me nazove. I

tada ćete, najbrţe što je moguće, doći s kamionom ovamo.

– Da... Ostalo zacijelo moţe priĉekati dok ne doĊem k vama.

– Što to moţe priĉekati?

– Ono što mi je Arto rekao putem za policijsku postaju.

– Da ĉujem!

– Vjerojatno to ništa ne znaĉi, moţda se samo htio praviti vaţan.

Tvrdio je, naime, kako se odjednom sjetio da mu je Fred rekao, kad

mu je pokazivao sliku onog gangstera, kako i kod Ambletta ima

prijatelja, osobu na visokom poloţaju.

– Moglo bi tako biti, Pat. Ali, moţda se Fred htio samo praviti

vaţan... U svakom sluĉaju, nećemo to zaboraviti... A sada doĊite

brzo ovamo. – Spustio je slušalicu i podignuo kovĉeg što ga je

»pakirao Broanes.

– Jeste li kanili otputovati s Christiane na mali dopust?

– Ne bi se baš moglo reći dopust. Htio sam s njom preko blagdana

odletjeti u Meksiko, ukoliko Tildy ne bi pristala na rastavu. Htio sam

u Meksiku podnijeti zahtjev za rastavu braka... Je M vam Chris

priĉala o tome?

– Ne... Ali, imate sjenu...

– Tildy je unajmila detektiva?

Don je kimnuo.

– Prema tome, teško biste dobili rastavu, a da krivnja ne padne na

vas.

– To mi je, iskreno reĉeno, posve svejedno! – Broanes je mraĉno

gledao preda se. – Sto se toga tiĉe, mogao bih kao protutuţbu navesti

desetak imena. Zbog djece sam ţelio sporazumnu rastavu, ali, ako

me pokuša optuţiti, neće ni ona ostati ĉista.

– Ne zaboravite, bit će upletena i Christiane.

– Znam. A to bih svakako ţelio sprijeĉiti. No još me više

zabrinjava pomisao da bi joj se ponovno moglo nešto dogoditi. Ne

vjerujete valjda da se danas radilo o nesretnom sluĉaju?

– Ne, Nels, ne vjerujem.

– Onda smo suglasni. Ali, recite mi iskreno: Vjerujete li da je

moja ţena upletena u cijelu ovu igru?

– Ništa što sam dosad doznao, ne bih mogao dovesti u vezi s

njom. Na ţalost, znam kakve osjećaje gaji prema vama.

– Osjećaje! – zareţao je Broanes. – Nikad nije bila osjećajna ţena,

a ni dobra majka. Ne znam što bi je sada moglo navesti da se

promijeni. Imam svoje mišljenje o ovome – promijenio je temu i

pokazao zamotke u kuhinji. – Ovo je podli pokušaj da se policija

uvjeri kako je Christiane upletena u te prijevare. Drugo objašnjenje

ne postoji. Recite sami, kome bi osim mojoj ţeni moglo biti stalo da

naškodi Christiani?

– Znaĉi, vjerujete da je Tildy zaĉetnik ĉitave ove priĉe? No pri

tom bi joj svakako morao pomoći netko tko vrlo dobro pozna

Amblettovo poslovanje. Znate li, ima li prijatelja u našoj kući?

– Bezbroj. Kad pusti novog prijatelja u svoju spavaću sobu, za nju

je to isto kao da za promjenu kuša novo jelo. Bila je bar na deset

priredbi što je organizirala tvrtka. Upoznala je sve direktore i

rukovodioce, Boba Stolza, Willa Maldina, Kenny ja Oatesa, Grega

Gatewooda, Irasa Lebwitza... A i vas... Vidite kako neka ţena moţe

izvesti muškarca iz ravnoteţe... Zapravo, ne bih smio vjerovati ni

vama...

– Smirite se prijatelju. Toj će nevolji uskoro, na ovaj ili onaj

naĉin, doći kraj.

– Stigao sam dotle da se više ne mogu smiriti. Sada ću sve

rašĉistiti. Odvest ću se kući, prvi put nakon nekoliko tjedana i izvući

iz Tildy istinu o ovom nesretnom sluĉaju, pa makar je morao

zadaviti! – Prkosno je pogledao Dona, kao da je oĉekivao da će mu

ovaj proturjeĉiti. – Moţda bi to bio najsigurniji naĉin da se Chris i

opet nešto ne dogodi.

– Jedno se zacijelo ne bi dogodilo, naime to da se oţenite. – Don

je stavio ruku na Nelsovo rame. – Imam bolji prijedlog. Razgovarat

ćemo o njemu u mojem uredu. Recimo, u šest sati. Tada ću vas

poĉastiti pićem...

– Ne vraćam se više tamo. Do vraga s Amblettom! Sada moram

konaĉno uĉiniti ono što sam već odavno...

– Dosta, Nels. Kao prvo, morate ostati ovdje dok ne doĊe Pat.

Morate se pobrinuti da se sve ovo pretovari a dostavna kola i preda u

moj ured. Nakon toga, odnijet ćete u bolnicu Christianine stvari.

– Prokletstvo, Don. Ja ću sada Tildy...

– Nešto ste zaboravili, momĉe! Obećao sam vašoj djevojci da ću

pripaziti na vas. A ja ću svoju rijeĉ i odrţati!

Broanes je teško disao. – Sto mi ţelite predloţiti?

– Sada više nemamo vremena, Nels. Ali, znajte, ukoliko prihvatite

moj prijedlog, postići ćete ono što ţelite sebi i Christiani. I to brţe

nego bilo kojim avionom što leti u Meksiko...

15

Don je mahnuo prvom taksiju. Kao cilj voţnje naveo je policijsku

stanicu poruĉnika Lucasa.

Šofer se okrenuo: – Je li u pitanju nešto hitno?

– Više nego hitno – odgovorio je Don. – AH, zbog toga ne morate

voziti kroz crveno svjetlo. Tako hitno ipak nije.

»Ali je ipak hitno« razmišljao je Don za vrijeme voţnje. Ono što

se dogodilo Louisi i Christiani, moglo bi se dogoditi i drugima. Nisu

bili na djelu sitni kradljivci ili dţepari. Ulog je bio velik, a igraĉi su

htjeli više nego dobitak. Oĉito su odluĉili ukloniti svakog tko bi ih

mogao raskrinkati.

»Osoba na visokom poloţaju u Ambletta« tvrdio je Fred. Tako bi

se moglo nazvati Louise Eston, jednako kao i Christiane. Bilo je i

mnogo drugih koji su spadali u tu kategoriju, ali nikog nije mogao

zamisliti kao sudionika u umorstvu...

Lucas je još bio u svojem uredu. Već je bio pokušavao nazvati

Dona.

– Nije bilo nuţno da dolazite ovamo, ali je moţda tako bolje. –

Poruĉnik je stavio noge na stol. – Kaţe li vam nešto »Hippomane

mancinella«?

– Ne... Je li to neka bolest ili davno izumrla ţivotinja?

– Ni ja nisam dosad za nju ĉuo. Ni naši ljudi u laboratoriju. Ali,

doktor Mayrow...

– Slavni toksikolog fenomenalnog pamćenja?

– Da. On je izvršio obdukciju. Nakon toga je nazvao prijatelja

koji upravlja botaniĉkim vrtom u Bronxu, samo da bi bio posve

siguran... Pokojnica je jela plod mancinelle i zbog toga umrla.

Uostalom, ta voćka liĉi na jabuku, svijetloţuta je. sa crvenim

mrljama.

– Ali, kako je došla do nje?

– Baš bi to doktor ţelio znati. Taj ga sluĉaj neobiĉno zanima. Ĉini

se da je dovoljna samo jedna ta prokleta jabuka da otruje

dinosaurusa...

– A, gdje taj otrov raste?

– Prema izvještaju botaniĉkog struĉnjaka, na Floridi, u

moĉvarama Evergladesa i na otoĉju Mangroven. Stanovnici

Bahamskih otoka nazivaju drvo mancinelle »smrtonosno stablo«. Za

vrijeme obilazaka tih zakonom zaštićenih krajeva prirodnih

rijetkosti, vodiĉi upozoravaju kako je opasno i samo dodirivanje

lišća. Djelovanje liĉi ubodu škorpiona. Doktor smatra da se mora

ustanoviti ima U još tih smrtonosnih voćaka u prometu, kako ne bi i

više ljudi izgubilo ţivot.

Don je znao da je jedan od rukovodećih sluţbenika robne kuće

nedavno boravio u Floridi: Will Maldin je prije deset dana bio na

nekom sastanku u Miamiju.

– A što Mayrow navodi kao uzrok smrti?

– Smrt uslijed grĉeva izazvanih otrovnim plodom. Sudu preostaje

da ustanovi radi li se o nesretnom sluĉaju, samoubojstvu ili

umorstvu.

– Na osnovu pomanjkanja dokaza sud će to proglasiti

samoubojstvom.

– Svakako. – Lucas je zapalio cigaru. – Da je bio nesretan sluĉaj,

morali bismo pronaći ostatak ploda. Vjerojatno ju je, samo jednom

zagrizla i prije nego je taj komadić uspjela i progutati, spopali su je

grĉevi. Ostatak ploda vjerojatno je baĉen u školjku.

– Ĉini mi se vjerojatnijim da je to uĉinio netko drugi umjesto nje.

– Niste li ţeljeli tu priĉu predstaviti kao samoubojstvo? A sada

dolazite ovamo i donosite mi nove obavijesti!

– Samo u ĉetiri oka i nesluţbeno, poruĉnice. Za slijedećih

ĉetrdeset i osam sati ne bih ţelio imati posla s drţavnim tuţiocem.

Potreban mi je taj rok, kako bih postavio klopke za ĉitavo krdo

vukova.

– Ne mogu vam jamĉiti da ću vaţan dokazni materijal zadrţati za

sebe.

– To niti ne oĉekujem od vas, poruĉnice. Bilo bi mi zadovoljstvo

kad biste na kraju vi bili onaj tko je riješio sluĉaj i dobio

odgovarajuću pohvalu...

– Odmah sam znao da se iza toga nešto krije. Morao bih, zar ne,

štošta' otkriti za vas?

– Konaĉno, to vam je zanimanje... A ukoliko nas dvojica ne

budemo suraĊivali, pobrat će lovorike pripadnici komisije za

umorstvo. Louise Eston je bila u središtu jedne od najvećih kraĊa iz

robnih kuća za koju sam ikad ĉuo.

– Mislite li na ono sa skladištem? Pat mi je ponovno priĉao o

tome kad je doveo onog momka.

– Da, Arta Quilana... Sto vam je sve ispriĉao Pat?

– O laţnom skladištu i tuĉnjavi u krĉmi... Smatrao je da ću

pojedinosti doznati od vas...

– Dobro. Dakle, slušajte. – Don je ukratko prepriĉao dogaĊaje, ali

je prešutio posjet Christianinom stanu i tamo naĊenu robu. – Louise

Eston je bila duša nabavnog iskustva. Zbog toga je prva otkrila taj

prevarantski pothvat. Logiĉan je zakljuĉak da je otrovana kako ne bi

progovorila. Daljnji je zakljuĉak da je i druga ţrtva trebala biti

uklonjena iz istog razloga.

– Još jedan leš? – poruĉnik je naćulio uši.

– Ovaj put nije završio smrću. Neki kamion je toboţe naletio na

Christianu Leblanc, šeficu odjela^ kad se vraćala iz tvrtke koju je

posjetila u vezi s krivotvorenim narudţbenicama...

– Je li sluĉaj prijavljen?

– Smatra se nesretnim sluĉajem. Tako i izgleda, ali se besumnje

radi o smišljenom pokušaju umorstva. Vozaĉ je u svakom sluĉaju

kriv za to što je pobjegao s mjesta nesreće. Odvezao se naime odmah

dalje, a da se nije pobrinuo za ozlijeĊenu ţenu.

– Je li netko zabiljeţio njegov registarski broj?

– Ne. Cak ne raspolaţemo ni opisom kamiona. Kako je bilo

nevrijeme, ulice su bile gotovo prazne. Onih se nekoliko svjedoka

silno uplašilo i u prvom redu pobrinulo za Christianu 'Leblanc i

bolniĉki auto. Ali, moţemo priliĉno sigurno pretpostavljati da je za

volanom bio Fred Nafkor. Nekoć je bio vozaĉ u Ambletta, a onda

smo ga prije dvije godine izbacili iz poduzeća.

– Kako ste došli do te pretpostavke?

Don mu je objasnio uzajamne veze.

– Hoćete li podnijeti prijavu protiv njega? U tom bih sluĉaju

mogao za njim raspisati tjeralicu.

– Zbog toga sam i došao k vama. – Don je ispunio formular, a kao

razlog naveo »podli zloĉinac koji je namjerno naletio na ţrtvu«. –

Ali on je uprkos tome »mala riba« – objasnio je zatim poruĉniku. –

Nije dovoljno pametan da bi bio šef bande.

– Znate li moţda kako se vaš veliki neznanac zove?

– Ĉak ne znam radi li se o njemu ili njoj...

– Ţenski rod te vrste je još opasniji, zar ne?

– Što se toga tiĉe, Christiane Leblanc bi se suglasila s vama. –

Uzdahnuo je. – Imam još jednu molbu na vas, poruĉnice!

– Da? .

– Imate li kakvu vezu a drţavnoj policiji u Jerseyju?

– U Jerseyju! Zašto upravo tamo? Jasno, imam veza, ĉak i

nekoliko bratića. O ĉemu se radi?

Donu je trebalo pet minuta kako bi mu sve objasnio, a poruĉnik

Lucas ga je slušao sa sve jaĉom zapanjenošću.

16

Kad je Don ušao u robnu kuću kroz ulaz za osoblje, tezge su bile

pokrivene zaštitnim krpama protiv prašine, a poslovale ĉistaĉice.

Becky je već bila otišla, ali mu je na stolu ostavila ceduljicu.

»Nazvao je Halloran, jako mu je bilo ţao što vas nije našao.

GospoĊica Forde je u pola šest otišla kući, moli da je odmah

nazovete.

Gospodin Broanes vas ĉeka u svojoj kancelariji.«

Kutije i zamotuljci iz Christianina stana bili su naslagani na podu

ispred ormara s knjigama. Don je objesio svoj ogrtaĉ, umoĉio ruĉnik

u vruću vodu i pritisnuo ga na lice. Ah, njegove utuĉenosti nije

nestalo.

Nekoliko je minuta sjedio za pisaćim stolom i razmišljao o ţeni u

mrtvaĉnici i djevojci na klinici. Sutra će osoblje uvelike priĉati i

jamaĉno reći kako je on morao sprijeĉiti smrt Louise Eston, a i

nesreću Christiane. Nitko od tih ljudi nije mogao znati što se zapravo

dogaĊa. A nije to ni on znao.

Posegnuo je za telefonom da nazove Sibyl. Tada se sjetio Nelsa

koji je sjedio u svojem uredu i bavio se mraĉnim mislima. Odloţio je

telefonsku slušalicu i stubištem poţurio na sedmi kat.

Nels Broanes je stajao pokraj prozora i piljio u osvijetljene

nebodere. Don je prošao kroz veliku sobu i zastao pokraj njega.

– Vjerojatno moţete zamisliti ĉemu će se sutra rano ujutro priĉati,

Nels?

– Kako je Amblett omogućio grupi varalica da u njegovo ime

prevari nabavljaĉe.

– Tako je. Predbaci vat će nam da naš postupak pri naruĉivanju

robe nije na visini, jer inaĉe takva prijevara ne bi bila moguća.

– Nije tako. Ni jedna kuća na Petoj aveniji nema savršeniji

nadzorni sustav.

– Naravno. Ali, uprkos tome, kazat će...

– Mene više od svega najviše zabrinjava moja veza s Christianom,

ukoliko ostane ţiva...

– Kako joj je?

– Spava. Nisam smio ući u njenu sobu. – Broanes je podignuo

ruke. – Gospode, ne mogu besposleno stajati, dok se ona bori sa

smrću. Rekli ste mi da ćete mi nešto predloţiti.

– Kao prvo: budite što dalje od svoje ţene.

– U obiĉnim okolnostima ne biste to uopće trebali zahtijevati od

mene. Ali, s obzirom na ovo sada...

– Ukoliko Tildy ima veze s Christianimm sluĉajem, moţe se

pretpostaviti da nešto sliĉno planira i s vama. Prema tome,

izbjegavajte njenu blizinu. V suprotnom sluĉaju, mogli biste dospjeti

u još goru situaciju, a ona ionako nije dobra. Morate biti svjesni da

ste vi osumnjiĉeni broj jedan, Nels.

– Što?

– Ostanite mirni i saslušajte me. Svoje vam osobno mišljenje ne

moram reći, jer ga znate. Ali, zbog toga ne moţete oĉekivati da će i

ostali imati toliko povjerenja u vas.

– U svakom sluĉaju, hvala vam za vaše dobro mišljenje o meni. –

Nels je postao sarkastiĉan.

– Kao prvo, sutra će vam oduzeti vaše punomoći... Trenutak,

najprije me saslušajte!... Puss Halloran je danas bio kod mene i dao

mi to naslutiti... Odrţavali ste tajnu vezu sa šeficom odjela i tako

dalje... Zatim mi je priĉao o vašim planovima za putovanje... On je

smatrao da ste upleteni u prijevaru i da kanite nestati.

– Gad!

– Rekao sam mu nekoliko sliĉnih rijeĉi, ali to ga neće sprijeĉiti da

sa svojim izvještajem ode Maldinu... Ako se ne varam, već ste se

nekoliko puta sukobili Maldinom...

– On ne bi bio u stanju vodati ni dućanĉić a Eskima.

– Moţda... Ali, sjedi u direkciji i prema tome posjeduje stanovitu

moć. Zna da ste jedan od rijetkih koji ste viĉni postupku s

narudţbenicama i da istodobno znate cijene nabavljaĉa...

– Govorite poput drţavnog tuţioca.

– Nisam tuţilac, ali vam moram dobro objasniti vaš poloţaj... U

subotu ste bili s Louise. Razgovarali ste o prijevarama, ali niste o

njima obavijestili Maldina.

– Bogamu! Ta, rekao sam vam...

– U redu. U svakom sluĉaju, to vam neće ići u prilog. Osim toga,

ne moţete opravdati svoju vezu s Christianom. I dalje: pretpostavimo

da i u vaš stan pošalju nekoliko paketa, kakve smo našli u Christiane.

Sto bi se dogodilo kad bi to doznao netko od istraţitelja? UviĊate li

konaĉno u kom grmu leţi zec?

– UviĊam jedino da je krajnje vrijeme da Tildy...

– Ne, to bi bio krivi put. Umjesto toga radije mi pomognite

uništiti bandu koja je Christianu otpremila u bolnicu. I tada biste

mogli izmijeniti prstenje... Zasad morate obuzdati ţelju da odjurite

kući i zadavite ţenu.

Broanes je nekoliko trenutaka šutio.

– U redu. Time bih vjerojatno samo pogoršao Christianin

poloţaj... Imate pravo... Recite mi što da uĉinim... Nešto moram

raditi, jer ću, inaĉe, poludjeti...

– Ne znamo kako je banda velika, Nels. Znamo samo za jednog

pripadnika, našeg bivšeg šofera Freda Nafkora. Izbacili smo ga prije

dvije godine. On je otpremao robu u laţna skladišta. Osim toga, lako

je moguće da je upravo on naletio na Christianu. Policija ga već

traţi. Kad ga ulove, u što ne sumnjam, doznat će imena njegovih

suradnika. Ali banda dotle moţe biti već iza sedam brda...

– A vi biste u meĊuvremenu htjeli pronaći njihovog suradnika u

našoj kući.

– Njega moţete mirno prepustiti meni. Ali, postoji netko od

šefova bande koga biste moţda mogli razotkriti. On je toĉno upoznat

s našim poslovanjem pa odreĊuje koje predmete valja ukrasti i kome

treba poslati laţne narudţbenice, a i kako se moţe riješiti robe.

Dosad gotovo ništa ne znamo o njemu. Govorim o ĉovjeku koji je u

subotu ujutro nazvao Louisu Eston. Ona vam je rekla da joj se

njegov glas uĉinio poznat.

– Louise je poznavala sve zastupnike na istoku.

– Vjerojatno ga pozna i Christiane, ili ga je poznala, a to znaĉi da

radi za nekog od proizvoĊaĉa ili uvoznika bijelog rublja ili tkanina.

– Mogao bih napraviti popis...

– Dobro. Prouĉite svakog koji je posljednjih mjeseci bio u

poslovnim vezama s Louisom ili Christianom. Moţda upravo kani

promijeniti namještenje iH je to već uĉinio. U svakom sluĉaju, taj

toĉno pozna trţište i cijene prošlog tjedna. I još nešto, postoji

mogućnost da se zove George. AM, ovo je samo pretpostavka.

Broanes je uzdanuo.

– Moţete M mi ga toĉnije opisati? Izgled, starost, boja kose?

– Samo glas– Louise ga j«, zar ne, nazvala tamnim i blagim...

Razmislite tko bi od vaših poslovnih prijatelja mogao imati takav

glas. Ĉak ja moguće da ste i vi nekoliko puta razgovarali s tim

ĉovjekom.

– Pozabavit ću se time, odmah ujutro.

– Ne, Nels... Još noćas... ObiĊite krĉme u ĉetvrti tekstila. Blizu

32. ulice mora ih biti pola tuceta. Mogli biste se ponašati kao da

ţelite namjestiti nekog tko se razumije a posteljno i stolno rublje... Ili

otiĊite u vaš klub... Moţda ćete tamo naći neki trag... Gdje ćete

noćas spavati?

– Kako? Kod... – Broanes je zanijemio.

– Evo. – Don je stavio kljuĉ na pisaći stol. – To je »Sezame otvori

se« za moj stan u Vauclairu. U sobi za dnevni boravak je kauĉ.

Budite moj gost. Mirnije ću spavati kad budem znao da je s vama sve

u redu. Osim toga, mogli bismo još razgovarati kad se budem vratio

kući. U redu?

– Mogao bih prenoćiti i u klubu Athletic...

– Uĉinite ono što sam vam predloţio, Nels. U ormaru ima viskija.

Osim toga, etaţni je konobar u sluţbi do dvanaest sati... Vidjet ćemo

se kasnije...

Broanes mu je pruţio ruku.

– Prije toga ću proći pokraj klinike.

Ali, pazite na promet– Ĉuvajte se kamiona!

Nakon toga je otišao u svoj ured i nazvao Sibyl.

– Konaĉno! Kako se se još dugo sušiti peĉenje?

– Oh, zvuĉi zavodljivo!

– Ima li još kakvih loših vijesti? Ĉini mi se da nisi dobro

raspoloţen.

– Ne... Ne osjećam se dorastao tom sluĉaju…

– Gle! A već ja prvi metak bio pun pogodak!

– Znaĉi, kod Snuggle-Toysa je bilo sve kako valja?

– Ne bih tako rekla – U svakom sluĉaju, poţuri. Priĉat ću ti o

svojoj pustolovini i baršunastim zeĉevima...

17

– Don je morao sjesti u naslonjaĉ pokraj kamina, a onda mu je

Sibyl donijela vrući grog.

– Popij ovo, jer... što bi rekao gospodin pomoćnik direktora kad bi

upravo sada morao zbog gripe u krevet?

– Maldin me ne bi pohvalio... Ali, on to ionako nikad ne ĉini...

Đon je tako kihnuo da ga je Sibyl ĉula u kuhinju.

– Eto! – kliknula je. – Uostalom, ljudi iz trgovine s baršunastim

ţivotinjama bili su vrlo susretljivi.

– Ali vjerojatno nisu mogli ustanoviti tko je kupio onih dvanaest

zeĉeva.

– Tvrtka ipak nije tako velika da se Norie Davis ne bi mogla

sjetiti onih nekoliko kupaca.

– Znaš i njeno ime? To je zaista išlo brzo!

– Norie je srebrnastoplava usidjelica. Jedna od onih koje umjesto

srca imaju registarsku blagajnu. Silno se uzbudila kad sam je upitala

je li i ona već nasjela tim varalicama...' Jasno, htjela je doznati sve

pojedinosti...

Don je pijuckao rum i uţivao gledajući kako Sibyl prostire stol.

– Tvrtka obavlja glavni dio posla putem veletrgovina – nastavila

je Sibyl. – One zatim opskrbljuju zabavne parkove, sajmove, noćne

klubove, male trgovine papirnatom robom, supermarkete i

prodavaonice automobilskih guma. Uopće se ne trude da svoju robu

prodaju odjeljenjima za igraĉke robnih kuća.

– A kako je s draţbovaonicama?

– Taj se posao gotovo iskljuĉivo obavlja putem veletrgovina.

Jasno, tu i tamo se proda ponešto i za gotovinu. Prekjuĉer je Norie

prodala šest tuceta zeĉeva od baršuna i dvije velike patke... Ljupke

stvarĉice, ţuti baršun i plastiĉni kljunovi... Kupac je bio Jonzen Art

Auction iz Rehobotha, Delaware...

– Tipiĉna blagdanska roba... Ipak, sumnjam da će kupališno

šetalište u Rehobothu već biti otvoreno.

– Norie mi je pokazala narudţbu.

– Je li ikad ranije prodala nešto tim ljudima? Pozna U ih?

– Ne. Ali, zašto bi sumnjala u njih? Molili su još i specificirani

raĉun. Zašto bi se trudili...

– Da bi pri mogućoj istrazi skrenuli paţnju s njihova traga...

– A ja sam mislila da ćeš se radovati kako si još jednom bio u

pravu... A ti si razoĉaran...

– Ti me ni u kom sluĉaju nisi razoĉarala. – Posegnuo je za njom

kad je prolazila pokraj njega.

– DoĊi... Moţda će ti jelo popraviti raspoloţenje...

Peĉenje bilo je odliĉno i Don ga je pohvalio. Ali, nije mogao

neprekidno govoriti o njenom kuharskom umijeću.

– Jesi li pitala Norie o onim licitacijama »uspomena«?

– Zna za to. Posjetila je prije dvije godine takvu draţbu u

Miamiju. 'Ispriĉala mi je kako neki njen namještenik koji je ranije

radio s porculanom i imitirao Meissnerove figure i sliĉne stvari,

pozna sve draţbovaonice na istoku. Na ţalost, već je bio otišao kući.

Sutra ujutro pobrinut ću se za to... Oh, uopće ne jedeš voćnu salatu,

Don, a nisam gulila jabuke... – Ugrizla se za usnu. – Sada sam se

sjetila Louise...

– Da, i to s pravom.

Ispriĉao joj je što je doznao o »smrtonosnom stablu«.

– I te mancinelle rastu samo na Floridi? – upitala je Sibyl.

– Lucas je rekao, u Srednjoj Americi i na Floridi. A pošto nije

vjerojatno da je voće dopremljeno u hladnjaĉi, moţemo s priliĉnom

vjerojatnošću zakljuĉiti da je onaj tko je Louise dao otrovni plod,

nedavno bio na jugu.

Nije spomenuo Maldina. Sibyl je ulila kavu.

– Društvena rubrika te oĉito tie zanima?

– A što sam tako znaĉajno previdio?

– Tildy Broanes se upravo vratila s dvotjednog boravka u Hobe

Soundu.

– Imaš dobre oĉi!

– Meni se ta pomisao ĉini smiješnom, Don. Moţeš li zamisliti tu

mondenku kako u Evergladesu traţi otrovno voće, donosi ga ovamo i

ĉeka priliku da ga ponudi svojoj ţrtvi?

– Ĉinjenica je da je netko donio plod mancinelle iz Floride...

Moţda ne samo jedan, nego više njih... Sutra će novine objaviti

priĉu, ubojicu će moţda uhvatiti panika i on će izgubiti ţivce. U

svakom sluĉaju, nemoj uzimati nikakvu jabuku, ma kako privlaĉno

izgledala, ni od prijatelja, ni od neprijatelja... Imaš li uostalom

pojma, je li Tildy ikad imala nešto s nekim od naših rukovodilaca?

– Priĉalo se nešto u vezi s Bobom Stolzom. – Ulila je Donu malo

konjaka u kavu. – Nikad nisam u to vjerovala.

– Osim toga, Bob je sada u Evropi i već zbog toga ne dolazi u

obzir.

– Tildy je navodno prava divlja maĉka...

– Vjerojatno i otrovnih kandţi...

– Popij, sada, kavu... Zaboravi, na neko vrijeme tu odvratnu

priĉu... Poslušaj, radije, Mozarta...

Prišla je glazbenom ormariću. Odmah zatim odjeknuli su zvuĉi

Koncerta za glasovir i orkestar u A-duru. Zbog prijatne atmosfere,

Don je uvijek nanovo odgaĊao odlazak. Ali, kad je Sibyl poĉela

raspremati stol, obukao je ogrtaĉ. Uvrijedila se.

– Nećeš, valjda, otići?

– Jako bih rado ostao, Sib, znaš i sama. Ali, postoje neke još

neobjašnjene toĉke.

– Ideš u ured?

Kimnuo je, iako to nije namjeravao uĉiniti.

– Bila je prekrasna veĉer, ti si divna djevojka...

– Poznam te! Sada ćeš njuškati po Louisinom uredu, otići u Leb-

witzov...

– A moţda i Maldinov, kako bih ustanovio ne posjeduje li

povjerljive izvještaje o tebi i meni... Od stanovitog Hallorana...

Ovila mu je ruke oko vrata.

– Znam da je djetinjasto, Don, ali, bojim se pustiti te da odeš...

– Nikakvo ĉudo nakon svega što se dogodilo. Ali, ne brini za

mene. Mogu paziti na sebe. Kasnije ću te nazvati i zaţeljeti ti laku

noć...

Moţda je zbog njenih rijeĉi bio malo oprezniji nego inaĉe. Moţda

mu je iznenada prodrlo do svijesti kako je bio opasan slijedeći korak

što ga je namjeravao poduzeti. U svakom sluĉaju, prije nego je

krenuo da rukom dozove taksi, na trenutak je zastao u sjeni kućnih

vrata. I tada je primijetio ĉovjeka koji je stajao s druge strane ulice,

na uglu, pred izlogom drugstora. Osvjetljenje je bilo loše, ĉovjek se

nalazio otprilike trideset metara daleko, ali je Don vjerovao da je

prepoznao Freda Nafkora...

18

Bio je odjeven u crni koţnati kratki kaput kakve obiĉno nose

vozaĉi motor-kota. Koţnatu je kapu duboko navukao na lice.

Podignuo je ruku i pod slabim svjetlom goruće cigarete pogledao

ruĉni sat.

Da, bio je to Fred Nafkor. Don je bio uvjeren da promatra Sibylin

apartman. Ali, zašto? Koga je ĉekao? Don je bio siguran da ga nije

bilo ovdje kad je išao Sibyli. Zar ga je slijedio već od Ambletta, ili

mu je jedino Sibyl bila zanimljiva? Moţda je namjeravao prodrijeti u

njen stan?

Don je znao da na ova pitanja neće biti odgovoreno, bude li ostao

ovdje. Promatrao je promet. Automobili su prolazili preko

rastopljenog snijega i na uglu prelazili aveniju. Zeleno, ţuto, crveno

– zeleno,, ţuto, crveno... Don je toĉno zapamtio vremenske

razmake...

Ovo je bio novi dokaz da je banda imala u tvrtki svog ĉovjeka.

Kako bi inaĉe Nafkor znao za njegovu vezu sa Sibyl? Zar je netko

vjerovao kako će ga moći sprijeĉiti da nastavi s ispitivanjima, bude li

izvršen pritisak na Sibyl, ili njega jako uplaše?

Jedna su kola projurila. Ţuto svjetlo. Jedan se taksi pribliţavao i

oštro zakoĉio – crveno svjetlo. Polagano se pribliţavao neki kamion.

Šofer se oĉito nadao da će na taj naĉin stići do raskršća u trenutku

kad se upali zeleno svjetlo, a da neće morati stati. Kad je kamion

prolazio kraj Dona, on je brzo izišao iz udubljenja ulaznih vrata, tako

da ga nitko nije mogao vidjeti sa suprotne strane ulice.

Svjetlo na semaforu se promijenilo, taksi je krenuo, kamion

promijenio brzinu, a kad je teški motor zaurlao, Don je neprimjećeno

stigao do raskršća.

S nekoliko koraka našao se na drugoj strani ulice... Bio je to zaista

Fred Nafkor... Njegovo je drsko lice zadobilo zaprepašten izraţaj.

Rukom u rukavici htio je posegnuti u dţep na boku, ali je Don već

bio tik kraj njega.

Bivši Amblettov vozaĉ pokušao je ljevicom udariti Dona u lice.

Istodobno se nagnuo u stranu, kako bi mogao koristiti i desnicu.

»Ne zaboravi da nisi u najboljoj formi« upozorio je Don samoga

sebe.

Bacio se u stranu, tako da je zadobio bezazleni udarac u potiljak.

Kad je Nafkor izvukao revolver, Don mu je već iskretao ruku, sve

dok cijev Oruţja nije bila uperena u napadaĉeva rebra. Desnicom je

savijao njegovu glavu u natrag i istodobno ga koljenom snaţno

gurnuo u ţeludac. Nafkor se zgrĉio od boli i otvorenih usta hvatao

zrak.

Zateturali su i pali na klizav ploĉnik. Nafkor se srušio postrance.

Don je zasjeo na njega.

Neki se automobil pribliţi, usporio i zastao.

– Ej! – viknuo je vozaĉ. – Sto se dogaĊa?

Nafkor je ispustio revolver, lice mu se trzalo kao od grĉeva, dok

je desnom rukom drţao dţep od hlaĉa.

– Napao me je! – kriknuo je. – Pomoć! Opljaĉkao me!

Don je zgrabio revolver.

– Pozovite policiju! – doviknuo je vozaĉu, snaţnom ĉovjeku koji

je ţurno izlazio iz svojeg auta. Don je svom teţinom kleĉao na

Nafkorovom desnom ruĉnom zglobu i posegnuo u dţep kojeg je

napadaĉ maloprije tako napadno krio. Osjetio je vlagu i drveno jaje.

Privjesak hotelskog kljuĉa! Izvukao ga je i odjednom su ga vlaţni

prsti paklenski zapekli.

– Policija! – htio je viknuti, ali je prije nego je uspio izustiti ta

ĉetiri sloga, dobio snaţan udarac po glavi,, od kojeg se srušio licem

na tvrdi ploĉnik.

Kad se ponovno osvijestio, osjetio je ruku koja mu je oprezno

pipala rame.

– Jeste li bolesni?

Don je ispljunuo rastopljeni snijeg.

– Ne, dobro mi je.

Podboĉio se i ugledao dobroćudno lice neke starice.

– Ali, ne izgledate tako. – Starica je premjestila torbu s povrćem u

drugu ruku. – Jeste li pijani?

– Ne, samo sam se okliznuo.

– Mora da ste se tukli – rekla je prezirno. – Oko vam je

pomodrilo.

Pipajući oko sebe traţio je revolver. Našao ga je u snijegu.

– Imate pravo. A gdje je onaj drugi momak?

– Ne znam. – Sagnula se i pokušala oĉistiti njegov ogrtaĉ od

snijega i blata. – Kad sam izišla iz drugstora, neki je ĉovjek pomagao

drugom da uĊe u auto. Stidite se! Pogledajte samo svoju odjeću!

– Stidim se. – Neopazice je gurnuo revolver u dţep. – Stidim se

što sam dopustio onom momku da pobjegne. – Još se jednom sagnuo

i naĉinio grudu snijega.

Ţena je nešto progunĊala i nastavila put.

Don je stisnuo grudu i promatrao u nju utisnuto drveno jaje: 418 –

Hotel Worgrave, 78 ulica, N. Y. C. – Molim, bacite u prvi poštanski

ormarić. NadoknaĊujemo troškove.

Nagonski se okrenuo prema Sibylinoj kući. AH, odjednom je

zastao, pogledao osvijetljene prozore na ĉetvrtom katu i predomislio

se. Uţasno bi se uplašila kad bi vidjela njegovu ruku, te bi

zahtijevala da odmah pozove lijeĉnika. A za to sada nije imao

vremena. Zbog kljuĉa je morao djelovati odmah.

Don se okrenuo, otišao do ugla, zatim blok kuća dalje, sjeverno

do »Paddy's Placea« i ušao u krĉmu. Boljela ga je ne samo ruka,

nego i glava. Nije htio niti pomisliti kako bi ga ruka tek boljela da je

do nje dospio sok mancinelle. Ali ni Fred Nafkor_ nije bio u dobrom

poloţaju. Ĉovjek je u dţepu hlaĉa imao tu smrtonosnu jabuku,

vjerojatno zamotanu u aluminijsku foliju. Kad je pao, ona se

vjerojatno zgnjeĉila, a sok prodro kroz njegove hlaĉe i donje rublje.

Don je samo trenutak taknuo foliju, a već ga je pri tom ruka

paklenski zapekla, uĉinilo mu se da je zahvatio goruće ugljevlje.

Fred Nafkor je po svoj prilici bio opeĉen na još mnogo osjetljivijem

mjestu. Don je naruĉio vreli grog i sa ĉašom u ruci prišao zidnom

telefonu.

– Zdravo, mala!

– Don! Sto se dogodilo'' – Zabrinut sam za tebe.

– Glas ti tako ĉudno zvuĉi!

– Zbog kave kojom si me ponudila... Ĉuj! Ne otvaraj nikome, bez

obzira kako hitan razlog naveo i za koga se izdavao...

– Ako misliš...

– Da, mislim. Ne preuzimaj nikakve pakete, brzojave, pisma, ĉak

ni ispod vrata. Ako netko u kući vikne »vatra«, priĉekaj dok ne

stignu vatrogasci, prije nego uĉiniš i korak iz .stana. Ako doĊe

policija, pošalji ih do vraga! Siguran sam naime da to ne bi bili

policajci!

– Mislim da se nepotrebno zabrinjavaš, Don...

– Neću se brinuti ostaneš li gdje jesi. Sve dok se ponovno he

javim.

– Što kaniš poduzeti?

– Ispriĉat ću ti kad te kasnije nazovem.

Objesio je slušalicu, ispio ostatak groga i izašao iz krĉme. Naišao

je na taksi i dao adresu hotela »Worgrave«.

Pedesetih godina bio je to još dobar hotel, ali, danas je vlasnik

morao stanare traţiti putem oglasa.

Noćni portir ga je nepovjerljivo promatrao. Njegova je

sumnjiĉavost postala još veća kad je opazio da kasni gost nema

prtljagu.

– Sobu za jednu noć – Don se nagnuo i portir je osjetio jak zadah

alkohola.

– Pet dolara. – Noćni portir je stavio kljuĉ pokraj prijavnice. –

Ţelite li da vas rano ujutro probudim?

– Da, u sedam. – Don je pogledao broj sobe: 342. Krenuo je

prema dizalu.

Na hodniku trećeg kata nije sreo nikog.

Njegova je soba sliĉila tisućama drugih hotelskih soba, u kojima

osamljeni ljudi provode noći.

U ogledalu u kupaonici skeptiĉki je pogledao svoje oko, ali se nije

dugo zadrţao...

Ponovno se vratio na hodnik. Vrata je samo pritvorio. Popeo se na

slijedeći kat. Nekoliko trenutaka kasnije stajao je pred sobom broj

418.

Ispod vrata nije prodiralo svjetlo. Kad je kratko, pokucao, ništa se

nije pomaklo.

Uzeo je revolver u ljevicu i Nafkorovim kljuĉem otvorio vrata.

Njegova je opreznost bila nepotrebna.

Fred nije bio ovdje. Ali, njegove stvari jesu...

19

...Nakon što je površno pogledao neurednu sobu, zakljuĉao je za

sobom vrata. Krevet je bio pospremljen, ali je inaĉe vladao velik

nered.

Na krevetu su stajala dva otvorena kovĉega. Ili ih je Nafkor

upravo raspakiravao ili je namjeravao nestati. Ovo je posljednje bilo

vjerojatnije...

Najgornja ladica komode bila je napola otvorena. Don nije u njoj

našao ništa osim zbirke prljavih maramica, praznu bocu viskija i

ţutozelenu kratku mušku ĉarapu s crvenim prugama.

U sobi se osjećao ĉudan slatkasti zadah. Nije poticao od kakvog

parfema. Toaletni pribor je stajao pokraj kovĉega. Don ga je

pregledao: brijaći aparat, boĉicu mirisa »Arisco«, pozlaćenu ĉetku za

kosu s odgovarajućom ĉetkom za odjeću i plastiĉni zeleni ĉešalj.

Istina, »Arisco« je imao prodorni miris, ali nije bio slatkast i

odvratan.

U košari za papir bila je hrpa prljavog rublja: Košulja, gaća,

ĉarapa, pidţama. Fredu je oĉito bilo jednostavnije bacati prljavo

rublje, nego ga dati oprati. Bila je tu i toĉkasta kravata s velikom

masnom mrljom. U kovĉegu je bilo još pola tuceta ĉistih košulja.

Don ih je pogledao. Nije toĉno znao kakvu je robu imao Amblett, ali

mu se naziv proizvoĊaĉa uĉinio poznat.

Kravate su bile ĉetiri, a sve su bile nove, ili gotovo nove. I nije

bilo mjesta sumnji: svaka je imala ušit Amblettov znak.

Zamišljeno ih je promatrao. Nešto mu je bilo ĉudno, ali, je trajalo

neko vrijeme prije nego se sjetio: bile su to skupe kravate, ni jedna

ispod pet dolara, dok su sve druge stvari u kovĉegu bile jeftine. Kako

je ĉovjek koji je imao pozlaćene ĉetke – jeftini kiĉ – došao do tako

ukusnih kravata?

Don se odjednom lecnuo i ponovno izvukao revolver. Netko je

pritisnuo kvaku. Polako je prišao bliţe i otvorio vrata, sakrivši pri

tom revolver.

Neki zdepasti muškarac srednjih godina, sa cigaretom u ustima i

dţepnom svjetiljkom u ruci, već je otišao dalje. Sada se okrenuo.

– Oprostite, gospodine, samo provjeravam, zakljuĉavaju li gosti

vrata.

– Oh, u redu – odgovorio je Don.

– Ne moţete zamisliti kako su ljudi lakomisleni. Odu u prostoriju

za tuširanje i zaborave zakljuĉati sobu. A dogodi se ponekad da se

ovamo useli momak koji pobere sve što nije zakovano.

– Vjerujem...

– Dakle, laku noć...

Noćni ĉuvar je produţio put i provjeravao, desno i lijevo, jesu li

vrata zakljuĉana.

Don se vratio u sobu, zakljuĉao iza sebe vrata i još jednom poĉeo

sustavno pretraţivati kovĉeg.

Osim kutijice revolverskih metaka nije našao ništa što bi moglo

teretiti Freda. Tek je u košari za otpatke pronašao nešto što je

pobudilo njegovo zanimanje.

To je najprije bila kartica s reklamom: »Jamĉimo da su kutije od

dvije funte »Originalni Jessie« uvijek svjeţe. U suprotnom sluĉaju,

vraćamo novac.

»Prave 'Jessie' dobijete samo na plaţi Atlantic-Cityja. N.Y«

Don se zadovoljno nasmiješio, ali je odmah zatim stavljajući

karticu u dţep, naborao ĉelo. Nešto mu nije bilo jasno...

Zatim je naišao na plastiĉnu kutiju za sapun. Imala je prozirni

plastiĉni poklopac, a iz nje je izbijao slatkasti zadah. U kutiji je bio

samo komadić aluminijske folije. Ali, Don je bio uvjeren da se u njoj

do nedavno nalazio smrtonosni plod mancinelle.

Uzeo je iz jednog kovĉega ĉistu maramicu, ovio njome kutije za

sapun i gurnuo je u dţep ogrtaĉa. Zatim je ugasio svjetlo, izvana

zakljuĉao vrata i sišao u prizemlje.

Vidjevši Dona kako napušta hotel, noćni se portir uopće nije

iznenadio. Pijanice su obiĉno prije spavanja ispijale još poneki

gutljaj ...

Sluţbujući podoficir u Lucasovoj postaji bio je priliĉno iznenaĊen

kad mu je Don stavio na pisaći stol kljuĉ sobe 418.

– Moţete prije toga razgovarati s poruĉnikom Lucasom, ali ja bih

odmah poslao nekog u hotel. Tamo se uselio Fred Nafkor. Ovo je

kljuĉ njegove sobe...

Podoficir se poĉešao po glavi,

– Poruĉnik je još u kinu. U jedanaest sati će biti kod kuće, pa ću

ga nazvati... Kako ste, zapravo, saznali gdje taj tip stanuje...

– Toĉno reĉeno, to mi je sam Fred odao... Recite poruĉniku

Lucasu da je taj momak posve sigurno upleten u priĉu... A sada bih

rado izmijenio nekoliko rijeĉi s vašim gostom Quillanom.

– Ne znam je li još u stanju govoriti... Nakon veĉere neprekidno je

brbljao. Htio je podmititi nekog od naših momaka da mu donese

piće... Herb... Odvedi gospodina Cadeeja u ćeliju devet.

Don se zahvalio podoficiru i za straţarom se spustio niz stube.

Kad se Arto probudio, oĉi su mu odraţavale strah. Don je sjeo na

njegov leţaj.

– Dobivamo polagano uvid u sve, Arto. Još prije nego potpuno

iznojite svoj viski, bit ćete vani i dobiti pristojno zaposlenje.

– Na taj sam trik već jednom nasjeo.

– Ovaj put neće biti nikakvih trikova... Ali, nemojte ni vi

pokušavati prevariti mene. Sada mi odgovorite na jedno pitanje, ali,

dobro promislite što ćete reći... Kako je bio visok tip koji se nazivao

Pete Ryan?

– Bio je visok i vrlo snaţan...

– Glatko obrijan?

– Svakako, sve do lubanje.

– Znaĉi, djelomiĉno ćelav. Koliko godina biste mu dali?

– Ĉetrdesetak. Ponekad je to teško ocijeniti.

– Je li imao oĉale?

– Ne.

– Je li bio dobro odjeven?

– Da. Jednostavno i otmjeno.

– Biste li ga prepoznali?

– Da, ĉak i u mraĉnom podrumu.

Don je bio uvjeren da je to ĉovjek koji je za vrijeme njegove

tuĉnjave s PreĊom izišao iz auta.

– U redu, stari prijatelju. Donio sam vam ĉokolade. Morate se

malo udebljati prije nego se budete predstavili u Amblettu.

Ostavio je Arta u ćeliji, zahvalio straţaru, oprostio se s

podoficirom i taksijem odvezao u »Vanclair«.

Crnac koji je obavljao sluţbu portira i liftboja, pozdravio je Dona.

– Zar ste naletjeli na neku šaku?

– Tresnuo sam licem o zemlju, Hobey.

– Nadam se da je onaj drugi još ţešće tresnuo.

– Tresnuo je, ali nije slomio šiju. – Don se nasmiješio. – Moram

još izaći. Nazovite, molim vas, garaţu, neka mi dovezu kola.

– Ne biste li se prije toga presvukli?

– Idem odmah gore. Brzo ću se vratiti. Je li moj prijatelj već

došao?

– Da. Naruĉio je led i sodu.

– U redu. Inaĉe, nije nitko pitao za mene?

– Nazvao je neki Lebwitz... prije pola sata... pet minuta iza de-

set... Nije ostavio telefonski broj...

– U redu. Znam gdje ga mogu naći.

Nelson Broanes je sjedio pred televizorom. U ruci je drţao ĉašu s

viskijem, u ustima lulu.

– Gospode! Što vam se dogodilo, Don?

– Vjerojatno je to bila olovom napunjena gumena cijev. Ĉim

nešto popijem, sve ću vam ispriĉati. Kako je Christiane?

– Srećom, bolje. Bolniĉarka mi je dopustila da ĉitavu minutu

razgovaram s njome.

– Prema tome, kriza je prošla?

– Ne znam, Don. Ali, ona će ozdraviti, siguran sam. Ali, rekla mi

je nešto ĉudno...

– I to?

– Znate, mi se odliĉno slaţemo, imamo ista shvaćanja, jednake

poglede na mnoge stvari, ali, o jednoj temi nismo nikad razgovarali...

– Tildy?

Broanes je kimnuo.

– Da. A, to je oĉito bilo samo po sebi razumljivo. U svakom

sluĉaju, Chris nije o njoj nikada govorila, kao što bi to ĉinile druge

djevojke, vjerojatno da bi vidjele kako će muškarac reagirati.

Razumijete li što mislim?

– Svakako.

– Ukratko prije nego sam morao otići, privukla me sebi i morao

sam joj zadati isto obećanje koje ste i vi zahtijevali od mene.

– Da se drţite daleko od svoje ţene?

– Da ne dolazim u njenu blizinu, niti da s njome razgovaram. –

Broanes je podignuo ĉašu, kao da je htio nazdraviti. – Najlakše

obećanje što sam ga ikad morao zadati.

– Volio bih da i ja mogu tako govoriti, Nels.

– U vezi s Tildy?

– Da. Odvest ću se sada k njoj, samo se moram brzo presvući...

20

– Zar ste poludjeli? Zašto, zaboga?

– Zbog istog razloga, zbog kojeg ste je još prije kratkog vremena

htjeli zadaviti. Vi ste se uplašili kad se Christiani dogodila nesreća.

Sada se ja bojim. Veĉeras je Nafkor bio kraj Sibyline kuće. Potukao

sam se s njime i pri tom ustanovio da u dţepu ima plod mancinelle.

Pobjegao mi je. A sada moram sprijeĉiti da se i Sibyl nešto ne

dogodi. – Don se poĉeo oblaĉiti. – Quillan je iza rešetaka. Za

Nafkorom je u tri savezne drţave raspisana tjeralica. Treći ĉovjek

kojeg moramo onemogućiti, bio je veĉeras isto tako u blizini Sibyli-

na stana. Bit ću miran tek kad i on bude u ćeliji. Uvjeren sam da ga

Tildy pozna. A, ukoliko zna gdje se nalazi, moţda ću je navesti da

mi to otkrije.

– Ako vjerujete da ćete smekšati Tildy, ljuto se varate.

– Znam neke stvarĉice o njoj...

– Nitko o njoj ništa ne zna. Nitko je dobro ne pozna, ĉak ni djeca.

Ona je zagonetna. Uz to je i potpuno neuraĉunljiva. U jednom

trenutku laţe, u drugom je iskrena i naivna poput djeteta. Ne moţete

predvidjeti kiko će se ponašati. U najboljem sluĉaju, pokušat će se s

vama poigrati.

– Upravo se u to uzdam. – Don je nestao u kupaonici. –

Vjerojatno ste zbog udarca u glavu izgubili razum. – Broanes je

priĉekao dok se Don istušira. Uostalom, upozorili ste me na ime

»George«. Jedini George o kome sam veĉeras u klubu ĉuo,, bio je

George Washington. Ni u svratištima tekstilaca nisam ništa doznao...

Što još znate o trećem ĉovjeku?

Don se upravo trljao ruĉnikom.

– Visok momak, ĉetrdesetih godina, djelomiĉno ćelav. Dobro

odjeven. Djeluje poput sreĊenog graĊanina.

– Ne znam nikog tko bi odgovarao tom opisu.

– Jamaĉno redovno dolazi Amblettu... Moţda bi ga se Irac mogao

sjetiti... – Don je otišao u spavaću sobu i promatrao svoje oteĉene

prste, koji su u meĊuvremenu zadob'li boju i izgled prţenih kobasica.

– Imate li pojma gdje je Tildy mogla upoznati tog momka?

Posjećuje li rado licitacije?

– To joj je strast kao i njeni erotiĉki eksperimenti. Jednom je s

Floride dopremila kombi pun »umjetniĉkih predmeta«, stvari što ih

ljudi iz Palm Beacha nisu više ţeljeli imati u svojim feudalnim

vilama. Da, mogla ga je upoznati jednom takvom prilikom.

Don je nazvao Lebwitzov stan. Nitko se nije javio. Pokušao je s

tajnim brojem u uredu, ali, isto tako bezuspješno.

Broanes je promatrao Dona koji je obukao kišni ogrtaĉ.

– Tildy će misliti da sam vas ja poslao, kako biste je špijunirali.

– Špijun postavlja pitanja. Ja to neću ĉiniti. Poznate li sluĉajno

šefa policije u Larchmontu?

– Larryja Binota? Kad je njegova kćerka trebala opremu za

mladenku, poslao ju je k meni. Što trebate od Laryja? Tjelesnog

ĉuvara?

– Ne, samo dobro otvorene viši... Nazovite ga i preporuĉite me,

kako bi njegovi ljudi znali tko sam... kad budem došao...

Novi mercedes je ĉekao pred vratima.

– Vozite oprezno – upozorio ga je Hobey – poledica je.

Don je odgovorio da će biti oprezan, ali nije bio uvjeren da će to

obećanje odrţati u Larchmontu...

Na auto-cesti nije bio jak promet. Don je imao vremena

razmišljati o pitanjima na koja još nisu postojali razumni odgovori.

Što je bandu toliko uznemirilo da je već izvršila jedan zloĉin i

pokušala drugi? Njihova im je prijevara morala donijeti – ukoliko

nisu u preprodavaĉa postigli samo najniţe cijene – otprilike trideset

tisuća dolara. A to nije bio razlog da odmah ubijaju ljude, samo da bi

izbrisali tragove.

Dvadeset minuta prije dvanaest skrenuo je s auto-ceste. U ponoć

je stigao u policijsku postaju i kapetanu Youngmannu pokazao svoju

iskaznicu.

– Ţelio'bih da sluţbujući ĉinovnik iz telefonske centrale prekrši

propise i povjerljivom policajcu dopusti slušati razgovore stanovitog

prikljuĉka.

– Nemamo pravo prisluškivati niĉiji telefon, gospodine Cadee...

Šef pozna Broanesa i rado bismo vam pomogli, ali zbog toga ne

smijemo kršiti propise... Ĉiji bi to telefon trebao biti?

– Broanesov.

– Oh! – kapetan je poĉešao guste obrve. – Ima li to veze s

ljubavnim pustolovinama njegove ţene?

– Ne radi se ni o kakvoj sablazni. Nels je iznad toga. Sluĉaj je

mnogo ozbiljniji. Tiĉe se komisije za umorstva.

– Oho...

– Ako hoćete, mogli biste se povezati s poruĉnikom Lucasom.

Njegov je privatni broj: Morgenside 86129. Radi se o slijedećem,

kapetane: Imamo razloga za pretpostavku da se Matilde Broanes

povezala s bandom koja je danas ubila jednu našu sluţbenicu, a

drugu teško ozlijedila. Sada ću se odvesti Broanesovoj ţeni. Nakon

razgovora sa mnom, vjerojatno će nazvati nekog ĉlana bande, kako

bi ga upozorila. Ne ţelim ništa drugo osim njegov telefonski broj i

ime...

Kapetan je slegnuo ramenima. – Ne znam što bi nam u tom

sluĉaju mogli prigovoriti. U svakom sluĉaju, stvar je potpuno

nesluţbena. "Ne moţete kasnije doći i pozvati našeg sluţbenika kao

svjedoka pred sud.

– To ne dolazi u obzir, kapetane. Samo što sam rekao: "broj i ime.

Ono što ćete mi osim toga saopćiti, smatrat ću jedino uslugom s vaše

strane.

Don se odvezao do kuće Broanesovih, velike raskošne zgrade. Iza

ţeljezne ograde nalazio se njegovan travnjak sa zimzelenim

grmljem. U prizemlju je gorjelo svjetlo. Prvi kat je bio u mraku.

Vrata garaţe za troja kola bila su zatvorena.

Moţda nije u kući, pomislio je Don. Moţda provodi noć s kojim

od ljubavnika, te su sve pripreme bile uzaludne.

Ali, ako je Tildy imala veze s ubojstvom Louise Eston, a i

atentatom na Christianu, nastojat će pribaviti dobar alibi. Što bi bilo

bolje od toga nego da glumi dobru suprugu i briţnu majku, te ostane

s djecom kod kuće.

Pojavila se na vratima u svijetloruţiĉastoj kućnoj haljini. Njena je

plava kosa bila njegovana, kao da je upravo došla od frizera.

Besumnje, bila je najbolji protudokaz tvrdnji da ţena koja burno ţivi,

brzo ostari. Otvoreno je gledala Dona u oĉi, kao da se nije nimalo

uplašila.

– Cadee od Ambletta – predstavio se. – Moţda me se još sjećate.

– Oh, jasno! – Ništa na njoj nije djelovalo sumnjivo. Bila je

napadno srdaĉna. – UĊite, gospodine Cadee. Svi su mi Nelsovi

prijatelji dobro došli. – Bacila je pogled na svoje lagane papuĉe. –

Nadam se da vaš dolazak u ovako kasno doba ne znaĉi da se Nelsu

nešto dogodilo? – Ušla je ispred njega u ekstravagantno ureĊenu

gostinjsku sobu. U jednom je naslonjaĉu leţala skvrĉena pudlica.

– Nels je pretrpio teţak šok. – Htio joj je objasniti kako nije došao

samo da bi s njome malo popriĉao. – Neki je kamion naletio na

gospoĊicu Leblanc i jedva je ostala ţiva. Nels je sada kod nje na

klinici.

– Oh, strašno mi je ţao! – Tildy je sjela na naslon ruţiĉastog

naslonjaĉa i ĉešala pudlicu iza uha. – Hoće li uskoro ozdraviti?

– To se zasad ne zna. – Don je ostao stajati. – Nisam došao usred

noći da bih vam podnio izvještaj o stanju gospoĊice Leblanc. Došao

sam zbog dobrobiti vaše djece. Htio bih vas upozoriti...

– Što je to s djecom? Ali, sjednite, molim vas, inaĉe ću još imati

osjećaj da razgovaram sa zastupnikom tvrtke usisavaĉa za prašinu.

Ţelite li nešto popiti?

– Ne, hvala. Vašoj bi djeci zacijelo bilo vrlo teško kad bi morali

ĉuti kako im je majka u zatvoru zbog sudioništva u ubojstvu. To

zabrinjava Nelsa.

– Niste li malo melodramatiĉni? – Podignula je pudlicu u krilo i

iskliznula u naslonjaĉ, Pri tom je pokazala više donjeg rublja nego je

bilo nuţno. – Kako bi me mogli optuţiti za ubojstvo? Tu djevojku s

kojom se Nels upustio, uopće ne poznam. Osim toga, zapravo i ne

znam što joj se dogodilo, osim onog što ste mi malo prije rekli. Ĉitav

sam dan provela kod kuće.

– Ni vozaĉ koji je naletio na gospoĊicu Leblanc nije poznao svoju

ţrtvu. Radio je po zapovjedi. Prepoznat je. Zove se Fred Nafkor.

Obješenjaĉki se smiješila, poput djeteta zateĉenog kako krade

šećer. – Ovo bi mi ime vjerojatno trebalo zadati teţak udarac? Zao

mi je što vam ne mogu uĉiniti tu uslugu. Nikad nisam ĉula za tog

Nafkora.

– Zaduţili ste privatnog detektiva da prati vašeg muţa i podnosi

vam izvještaje p njegovim posjetama gospoĊici Leblanc. Dosad

niste' dali pristanak za rastavu braka. Za svakog drţavnog tuţioca

imali biste prekrasan motiv da uklonite tu djevojku s puta.

Stavila je pudlicu na pod i ustala.

– Imala bih dovoljno razloga da ubijem svog muţa, ako baš

hoćete ĉuti! Ali, nisam to uĉinila.

– Ali, navodno ste izrekli takve prijetnje. MeĊutim, najvaţniji će

biti Nafkorov iskaz, kad ga budu ulovili. Ustanovljeno je da je

stanovao u hotelu »Worgrave«. Zatvorit će ga, a to je isto tako

pouzdano kao i da je imao stanovite »jabuke«... – Don je napravio

umjetnu stanku.

Ako je i shvatila aluziju, nije dopustila da se to primijeti.

– Je li to upozorenje o kojemu ste na poĉetku govorili?

– Da. Poznam Nafkora, Radio je nekoć kod Ambletta. Sitni lopov,

koji će sve ispriĉati pod pritiskom. Ukoliko bude priznao da ste ga vi

potplatili da pregazi onu ţenu, tada biste svojoj djeci prištedjeli

mnogo jada ako u jutro prvim avionom odletite u Evropu.

– Zacijelo vas je Nels poslao da biste mi to predloţili?

– Ni govora. Znao je samo da idem k vama i pokušao me od loga

odgovoriti. Smatrao je to potpuno izlišnim. Mislio je da ćete me

jedino moţda pokušati osvojiti svojim ĉarima.

– I sada ste iznenaĊeni što to nisam pokucala? – smiješila se i

stala tik ispred Dona.

– Zato što znate da to kod mene ne bi upalilo – dodao je grubo. –

Moţda vas mnogi muškarci smatraju privlaĉnom. Ali, ja bih se prije

upustio s nekom prostitutkom, nego s vama.

Nekoliko je trenutaka ostala bez rijeĉi. Zatim je pljunula u njega i

noktima posegla prema njegovim oĉima.

Pudlica ' je zareţala i skoĉila na Dona...

21

... Zgrabio ju je za ruĉne zglobove kako mu ne bi dospjela do

oĉiju. Glasno je kriknula. Htjela je probuditi djecu ili osoblje,

pomislio je Don. Ili samo nahuškati psa.

Ţivotinja je bijesno skoĉila na Dona i htjela se doĉepati njegova

grla. Don je naglo okrenuo Tildy, kako bi izbjegao psu. Ţena se

lupila o stolić i ĉvrsto zgrabila Dona kako ne bi pala. Pri tom mu je

oštrim noktima izgrebla lice. Pudlica je ponovno skoĉila i zarinula

zube u Donovu nogu, tik iznad noţnog zgloba.

Don je odgurnuo Tildy, zgrabio stolicu i njome otjerao psa.

– Zgrabi ga, Cyrano, zgrabi! – vikala je i posegnula za dugom

emajliranom kutijom za cigarete.

Don je drţao pudlicu u šahu, ali je bilo oĉito da se pas razbjesnio

upravo kao i njegova gospodarica. Reţao je, pokazivao zube i

ponovno pokušavao napast' ponoćnog uljeza.

Don se povukao do zida. Ĉekao je da ţena izvadi iz doze malu

crvenu jabuku. MeĊutim, kad se okrenula, vidio je kako u ruci drţi

zavinute škare.

Ako me time pogodi u pravo mjesto, sutra će novine pisati o

meni, pomislio je Don. Nazvat će to nuţnom obranom i nitko ţiv

neće moći dokazati suprotno.

Njena se kućna haljina otvorila i skliznula s lijevog ramena. Kosa

joj je bila rašĉupana. Njenog je djetinjastog smiješka nestalo. Lica

iskrivljenog od mrţnje huškala je psa.

– Drţi ga, Cyrano! Zgrabi ga! Don je ĉuo kako su se na katu

zalupila neka vrata.

Ako se pojavi i netko od osoblja, ili uplete uplašeno dijete,

premoć će biti prevelika, pomislio je Don. Došlo je vrijeme za

povlaĉenje.

Tildy mu je prilazila pogrbljena i htjela ga ubosti škarama. Don ju

je tresnuo stolicom po ruci a onda se poĉeo natraške povlaĉiti prema

predvorju, neprekidno uza zid. U udubljenjima s obje strane vrata

stajala su dva meksikanska vrĉa za vodu. Zgrabio je jednog za dršku

i bacio ga prema Cyranu koji je upravo htio skoĉiti.

Vrĉ se, uz glasnu tresku, razbio, a pudlica zaurlala. S Tildy inom

krikom pomiješali su se uplašeni povici odozgo.

– Majko? Što se dogaĊa, majko?

Don je bacio stolicu u predvorje, naglo otvorio vrata, zalupio ih za

sobom i jednim skokom preskoĉio stubište trijema. Prije nego je

buka u kući utihla, zaurlao je motor mercedesa... Don se odvezao

nekoliko blokova dalje, a onda je stao i obrisao krv s brade,

Pogledavši se u retrovizoru, ugledao je tri traga ogrebotina što su

poĉinjala kod lijevog oka i protezale se do brade.

Sreća što sutra ne moram stajati iza prodajnog mjesta, mraĉno je

pomislio. S tim bi izgrebenim licem i crvenim oteĉenim prstima

otjerao sve kupce.

Smatrao je da je bolje da se u ovakvom stanju ne pokazuje na

policiji. Odvezao, se na staru poštansku cestu i u krĉmi iz koje je

dopirala glazba, našao telefonsku kabinu.

U krĉmi je najprije naruĉio crnu kavu i komad ĉokoladne torte.

– No, ta vas je nauĉila kako se valja ponašati – primijetila je

konobarica.

– Slijedeći put ću se bolje ponašati – odgovorio je Don,

razvukavši lice u osmijeh. – Hoćete li mi dati komadić leda?

Ponio je led u telefonsku kabinu i dok je ĉekao na vezu s

kapetanom Youngmanom, njime trljao nateĉene brazde na licu.

– Don Cadee, kapetane...

– Oh... vi ste... – kapetanov glas je zvuĉao suzdrţano. – Naš se

sluţbenik upravo vratio... Spojit ću vas s njim... Sam, na telefonu je

gospodin Cadee...

– Hallo, Sam – rekao je Don. – Je li uspjelo?

– I te kako! – Sluţbenik je govorio , lakim talijanskim naglaskom.

– Telefonirala je prije petnaest minuta.

– Znate broj ?

– MeĊugradski razgovor s New York City... Deland, osam,

sedam, dva, dva, pet... Maldin na aveniji Park...

– Gle! A što je rekla?

– Ovaj... ţalila se na vas... – Ĉovjek se zbunjeno nakašljao.

Tvrdila je kako ste upali u njenu kuću i pokušali je silovati.

– U tom sluĉaju dama ne zna znaĉenje te rijeĉi... I, dalje?

– Uţasno je psovala... Vi ste, rekla je, bili beskrajno drski, bacili

ste je na pod, poderali haljinu, slomili neku stolicu... Jasno, mislio

sam si svoje... Ako je toĉno to što kaţe, zašto nije nazvala policiju i

dala vas uhapsiti?

– Imate pravo. Je li ju Maldin uspio smiriti?

– Rekao je da će odmah doći k njoj. Bio je to zaista ĉudan

razgovor... Gotovo je poludjelu od bijesa, dok je muškarac ostao

potpuno miran...

– I to je bio jedini razgovor što ga je vodila?

– Da...

– Vjerojatno ne oĉekujete da ću doći k vama i prijaviti se da sam

pokušao silovati damu?

– Dosad nije nitko podnio prijavu. Ali, ipak je dobro što je

gospodin Broanes prije toga nazvao kapetana Youngmanna... Prema

tome, vjerojatnost njene izjave, svakako...

– Uprkos tome, ona moţe nanijeti još mnogo zla, Sam... Mnogo

vam hvala... Kad budete u New Yorku, u kupovini, svratite

Amblettu... Moţda ćete uštedjeti, koji dolar. Isto vrijedi i za kapetana

Youngmanna...

Onda je nazvao Sibyl. U glazbenom ormaru su se promijenile

dvije ploĉe prije nego ga je telefonistica za meĊugradske veze

obavijestila da se pretplatnik ne javlja.

Pola minute kasnije odjurio je svojim mercedesom.

Sibyl nije obiĉavala ne podizati slušalicu, pogotovo kad je

oĉekivala da je on nazove. U Greenwich Villageu nešto nije bilo u

redu.

Vozio je iznad propisane brzine. Oĉajniĉki se pitao nije li

pogriješio što nije pred Sibylina vrata dao postaviti kriminalistiĉkog

sluţbenika.

Bilo je posve jasno što je banda smjerala. Najprije Louise, zatim

Christiane, sada Sibyl!

Kad je stigao do predgraĊa, morao je smanjiti brzinu. Vozeći,

zamišljao je sve moguće strahote što su se mogle dogoditi djevojci u

Horatio Streetu. U ĉetvrt tri oštro je zakoĉio, ni tri metra od mjesta

gdje se s Fredom valjao u blatu.

Nije ĉekao, dizalo, nego je najtiše što je mogao pojurio stubištem.

Na hodniku pred Sibylinim vratima nije bilo nikoga.

Vrata su bila zakljuĉana. Pokucao je i viknuo:

– Sib! Sib!

Odgovor je uslijedio odmah. Bio je to u stvari jecaj:

– Don?

– Sve u redu?

Zaĉuvši njen glas, osjetio je neizmjerno olakšanje.

Otvorila je vrata i bacila mu se oko vrata.

– Oh, Don... bilo je strašno!

22

Ĉvrsto je pri vinuo djevojku uza se.

– Bez obzira što se dogodilo, više se ne moraš bojati.

Prestala je plakati, malo se odmakla i promatrala ga.

– Kako to izgledaš, Don! Bio je, dakle, u pravu!

– Tko je bio u pravu?

– Onaj uţasni ĉovjek koji je neprekidno nazivao i govorio da si

doţivio prometnu nesreću i leţiš na hitnoj pomoći u Centralnoj

bolnici... Na samrti si i ţeliš me vidjeti...

– Jadna moja djevojĉice! – Ovio joj je ruku oko ramena. – Taj te

je razbojnik jako uplašio. Ali, pobrinut ćemo se da i on štošta doţivi.

– Ali, Don, ti si ozlijeĊen!

– Nije to bio nesretni sluĉaj. Oteklina oko oka je posljedica

histeriĉnog napada, a izgrebla me divlja maĉka... Priznajem da

trenutno ne djelujem naroĉito fotogeniĉno. Ali, nije strašno kao ono

što si ti morala proţivjeti.

Sibyl je podignula ramena i zadrhtala.

– Bilo je to pet najteţih sati u mom ţivotu.

– A tko je bio taj koji te je nazivao? Stanoviti gospodin blaga

glasa?

– Objektivno bi ga se moglo tako nazvati. Ali, nakon trećeg

poziva, išao mi je taj sladunjavi glas na ţivce, kao kad se kredom

piše na ploĉi.

– Kad je poĉelo to muĉenje?

– Oko devet... Otprilike sat vremena nakon što si otišao... Rekao

je da se zove Jack Gomez i da je podoficir, te da se nalazio na uglu

Brodwaya i 53. ulice. Upravo je otpremio teško unesrećenog u hitnu

pomoć Centralne bolnice. Ţrtva se zove Don Cadee. Poznam li ga...

– Jasno, poznaš ga, iako nisi udata za njega. To si mu zacijelo

rekla?

Uprkos njegova šaljiva tona. nije se nasmiješila. Još nije

preboljela šok.

– Kad sam pitala kako su teške ozljede, izvlaĉio se, kao što bi

uĉinio i svaki pravi policajac. Lijeĉnici će se potruditi, rekao je. U

lisnici je bilo upozorenje da. u sluĉaju nesreće, valja obavijestiti

mene...

– Taj umije izmišljati imena. U laţnom se skladištu zvao Pete

Ryan. Kod Ambletta je poznat kao stanoviti George. A sada se

naziva Jack Gomez...

– Što se mene tiĉe, mogao se nazvati bilo kako, ne bih niti

primijetila. Bila sam na kraju ţivaca. – Promatrala je Donovo

izgrebeno lice. – Uzela sam ogrtaĉ i šešir, ali, kad sam htjela izjuriti

van, sjetila sam se tvog upozorenja da ni u kojem sluĉaju ne otvaram

vrata.

– Pametna moja djevojĉice!

– Najprije mi uopće nije palo na um da bi se moglo raditi o

prijevari kojom me pokušavaju izvući iz stana. A kad mi je to

konaĉno postalo jasno, koštalo me mnogo naprezanja da skinem

ogrtaĉ i razmislim što da uĉinim.

– Nazvala si »Vauclair«?

– Da... Nelson mi je rekao da si prije nekoliko minuta otišao s

mercedesom. Kao da nije toĉno znao što si namjeravao, ali, nije znao

ni za prometnu nesreću. U svakom sluĉaju, oni iz bolnice ne bi imali

razloga nazvati hotel. – Zapalila je cigaretu. – Kad sam doznala da si

zaista krenuo autom, ponovno sam zaboravila tvoje upozorenje. Opet

sam htjela izići, ali sam se svladala i nazvala bolnicu.

– I tamo su te po obiĉaju prebacivali s jednog telefona na drugi...

– Nisam mogla ništa doznati. Nisu mi rekli da si dopremljen k

njima, ali isto tako nisu niti iskljuĉili tu mogućnost. Bili su vrlo

ljubazni, ali kad sam spustila slušalicu, znala sam isto toliko koliko i

prije nego što sam nazvala...

– Koliko je dugo trajalo prije nego je toboţnji policajac nazvao po

drugi put?

– Otprilike tri minute nakon što sam razgovarala s bolnicom. I

tada sam postala sumnjiĉava. Zašto se toliko brinuo o meni?

Konaĉno, uĉinio je svoju duţnost i obavijestio me. Hoću li ja otići u

bolnicu ili neću, nije ga uopće trebalo zanimati.

– A što je naveo kao razlog ponovnog nazivanja?

– Zapravo sasvim opravdan... Rekao je, ukoliko nemam auto,

poslat će mi policijski.

– Taj je momak zaista temeljit. A što si mu odgovorila?

– Zahvalila sam se i objasnila da moram razmisliti o njegovoj

ponudi... Pitala sam ga gdje ga mogu nazvati...

– Tada se jamaĉno razbjesnio?

– Ni na trenutak nije zaboravio svoju ulogu. – Sibyl je oponašala

njegov glas. – Meni je, gospoĊice, posve svejedno hoćete li vidjeti

tog ĉovjeka prije nego li umre. Govorim iz govornice u bolnici i

moram još podnijeti izvještaj svojoj postaji. Prema tome, ne mogu

gubiti vrijeme zbog dame kojoj oĉito nije jasno, vrijedi li joj njen

prijatelj toliko da bi po ovom odvratnom vremenu izlazila van. Pitala

sam ga broj govornice, rekla sam da ću ga nazvati za jednu minutu,

ali je on jednostavno spustio slušalicu.

– I opet te je uznemiravao?

– Tada mi je postalo jasno da je po srijedi klopka. Svejedno sam

predbacivala samoj sebi zašto se već odavno nisam odvezla u

bolnicu...

Ne bi stigla ni do prvog raskršća. Sib...

Da mi nisi izriĉito naglasio da u svakom sluĉaju moram ostati kod

kuće, upustila bih se u pogibelj... Otprilike triĉetvrt sata kasnije

nazvao je ponovno. Slomio si kiĉmu i trpiš nepodnosive bolove.

Spustila sam slušalicu i nisam je više podizala. Nisam više mogla

podnijeti taj glas...

– Mogu zamisliti kako si se osjećala... Kad sam te nazvao iz

Larchmonta, a telefonistica mi je rekla da se ne javljaš, oznojio sam

se od muke.

– Iz Larchmonta? Bio si kod Tildy Broanes?

– Razgovarao sam s njome. Još i više! Osjetio sam njene kandţe,

a i ovo. – Podigao je nogavicu i pokazao kako ga je Cyrano ugrizao.

– Pudlica je branila ĉast svoje gospodarice.

– Njenu ĉast? Zbijaš šale, Don!

– Nakon što sam pobjegao od nje, nazvala je Willa Maldina.

Tvrdila je da sam je htio silovati!

Sibylino je lice odraţavalo odvratnost i nevjericu.

– Što si zapravo uĉinio da se tako razbjesnila?

Ukratko joj je ispriĉao što se zbilo, a i o suradnji s kapetanom

Youngmanom.

– Ne znam što je sve rekla Maldinu. ali ću sutra zacijelo štošta

ĉuti.

– Nasamarila te. Toĉno je osjetila što hoćeš od nje. – Sibyl je

donijela vruće vode, mast za dezinfekciju i zavoje. – Skini cipelu,

pokušat ću ti dezinficirati ranu. Za svaki sluĉaj, neka ti sutra dadu

injekciju protiv bjesnila.

– Neće škoditi. Konaĉno. Tildy se pjenila od bijesa...

– Ništa mi nisi prešutio?

– Ne... Ali, u tom sluĉaju postoje još mnoge zagonetke. Ali,

trenutno je najvaţnije da si ti ţiva i zdrava, i da si u sigurnosti.

Spretno mu je zavila nogu.

– Nećeš li nazvati Nelsa i ispriĉati mu o susretu s njegovom

suprugom?

– Hoću. Zapravo, morao bih ga pripremiti na to da me mora

pozvati na dvoboj. – Don je prišao telefonu i nazvao »Vauclair«.

– Nels? Moţda će vas obradovati kad ĉujete da sam se izvukao iz

meduzina zagrljaja.

– Sretan sam što ne leţite u bolnici. Gdje ste sada?

– Kod Sibyl.

– Mislio sam da ste još u Larchmontu. Ĉak sam nazvao i Tildy.

Ali, kako se ta ţena izraţava!

– Što ima nova?

– Poruĉnik Lucas je nazvao prije pola sata. Hitno vas treba.

– Nije rekao o ĉemu se radi?

– Molio je da odmah doĊete u mrtvaĉnicu zbog prepoznavanja

leša.

– Nije spomenuo nikakvo ime?

– Ne. Ĉekat će vas tamo do tri.

– Hvala... A sada ću vam nešto odati, što moţda nećete razumjeti.

Presretan sam što vam to nije javio prije ĉetrdeset i pet minuta...

23

Sibyl je i nehotice rukom posegla prema grlu.

– Nećeš me valjda ponovno napustiti?

– Lucas ţeli razgovarati sa mnom.

– U ovo doba?

– Radi se o prepoznavanju. – Shvatio je njeno neizreĉeno pitanje.

– Ne, ne radi se ni o kome od Ambletta. Tada bi poruĉnik Lucas

mogao zamoliti i Nelsa da to uĉini.

Sibyl je uzdahnula.

– Znam, od detektivke se oĉekuje drugaĉije ponašanje. Ali,

konaĉno, ne radi se o nekoj kleptomanki što je stavila u prsluĉić

nekoliko švicarskih – maramica. Malo prije samo što nisam doţivjela

ţivĉani slom. A ako ponovno zazvoni telefon ĉim ti iziĊeš...

Don je ugasio stolnu svjetiljku i svjetlo u kuhinjici. Sobu je

osvjetljavao samo ţar iz kamina.

– Lako je moguće da je ĉovjek blaga glasa u meĊuvremenu

dospio u mrtvaĉnicu... Isto je tako moguće da vreba negdje u blizini.

Ali, to ćemo mu. veselje pokvariti. – Don je prišao prozoru, malo

odmaknuo zavjesu i oprezno promatrao cestu.

– Neću sklopiti oka dok se ne vratiš...

– Vratit ću se ĉim pogledam ono što mi Lucas ţeli pokazati.

Auto je bio ostavio blizu. Nije vidio nikakvu sumnjivu sjenu kraj

vrata kuća na suprotnoj strani ceste. Jasno, netko je mogao stajati i

toĉno ispod prozora...

Izvadio je revolver iz dţepa ogrtaĉa.

– Ova stvarca nema osiguraĉa. Puna je. Moraš samo pritisnuti. –

Oruţje je stavio na ploĉu kamina. – Uvjeren sam da nećeš trebati

revolver, ali on ipak smiruje ĉovjeka... Stavi ga ispod jastuka.

– Ne vjeruješ valjda da ću leći prije nego se vratiš...

Don je pokazao kako mu to nije nimalo drago, a zatim je otvorio

vrata.

– Nema nikoga, osim nas dvoje – rekao je umirujuće i polako

pošao niz stube.

Najprije je obišao mercedes kako bi se uvjerio da ga ne ĉeka

nikakvo neprijatno iznenaĊenje. Prije nego je ušao, mahnuo je prema

mraĉnom prozoru. Bio je uvjeren da Sibyl tamo stoji i promatra ga.

Vozeći se prema East Riveru, razmišljao je više o Tildy Broanes

nego o ĉovjeku blaga glasa. Zašto je nazvala Willa Maldina, umjesto

da upozori Georga ili Freda? Zar je htjela da ga Maldin, pošto je Bob

Stolz bio odsutan, otpusti i namjesti nekog drugog šefa detektiva? Ili

se iza te priĉe krilo nešto više?

U mrtvaĉnici se Don nije dugo zadrţao.

Lucas je sjedio u predvorju za stolom, na kome su leţali mokri

komadi odjeće. Ukoso je nakrivio glavu, promatrao oteklinu pokraj

Donova oka, tragove ogrebotina na licu, ali se suzdrţao od

primjedbi.

Don se nije iznenadio prepoznavši crni koţnati kaputić i kapu s

obodom.

– Gdje ste ga našli, poruĉnice?

– Momci su vršili uobiĉajeni obilazak dokova i izvukli ga iz

rijeke. Zbog zraka u kaputiću voda ga je nosila poput balona.

– Poruĉnik se namrštio. – Pogledajte je li to vaš bivši šofer.

Ĉovjek u prljavom haljetku izvukao je veliku metalnu ladicu. –

Baš je izabrao dobru noć za kupanje! – primijetio je.

Don je bacio pogled na ponešto oteĉeno lice Freda Nafkora. – To

je on. poruĉnice. Ali, nije tip samoubojice, a i vi vjerojatno ne mislite

da se utopio.

– Kad je baĉen u vodu, bio je već mrtav – odgovorio je Lucas.

– Tu je rana od uboda. – Pokazao je plaviĉastu mrlju na lijevoj

strani mrtvaĉevih prsiju. – A ovo. ovdje... – upozorio je na mreţu

crvenih brazda na desnom boku. – Vjerojatno neka kiselina.

– Vjerojatno je trpio uţasne bolove, ali je tome u stanovitoj mjeri

sam kriv. Bio je to sok smrtonosne jabuke, poruĉnice.

– Opekotine od salitre izgledaju isto tako.

– Ovo je bio plod mancinelle. Nosio ga je u dţepu. – Don je

pokazao poruĉniku desnu ruku i ukratko ispriĉao svoj susret sa

Nafkorom rano uveĉer.

– Mogli ste nas odmah pozvati, moţda bismo ga ulovili prije nego

su mu zarinuli noţ izmeĊu rebara.

– Sumnjam da bi to imalo smisla. Kad ga je njegov prijatelj

odvezao s mjesta dogaĊaja, već je bio u agoniji. Urlao je od bolova.

George se vjerojatno uplašio da bi vikom mogao privući neĉiju

paţnju, pa ga je ušutkao na svoj okrutan naĉin.

Lucas je pokrio leš.

– Sto ste našli u njegovim dţepovima? – upitao je Don.

– Ništa osim olovke i nekoliko ceduljica, ali su one tako mokre da

se jedva nešto moţe proĉitati. Nije imao ni lisnicu, ni bilo kakve

dokumente.

– Rado bih vidio ceduljice, poruĉnice.

– Bile su skrivene ispod zaštitne koţe protiv znojenja u kapi.

Kopije neke liste. – Lucas je uzeo papir" s radijatora gdje se sušio. –

Budite oprezni da se ne potrga. Prema propisima, nitko to ne bi smio

dotaknuti prije nego bude pregledano u kriminalistiĉkom

laboratoriju.

– Ĉuvat ću ih poput vlastite zjenice. – Don je odvio tri već

osušena lista papira i raširio ih na stolu pokraj cipela.

Bili su to strojem pisani popisi roba: stolnjaci, ubrusi od lanenog

platna i ĉipaka, ruĉnici za kupanje i goste, prostiraĉi za kupaonice,

vrĉevi i druga staklena roba. Na prva dva stajala je jedva vidljiva

bilješka: »C. L. kaţe 72x108 su najupotrebljiviji.«

– U svakom sluĉaju, jednog moţemo brisati s liste potjernica –

rekao je Lucas. – I pribrojiti ga statistici ubojstava. Ukoliko novine

doznaju da su obje ţrtve mancinelle radile za Arabletta, moglo bi

doći do velike senzacije.

– Moguće... Ukoliko prije toga ne pohvatamo bandu, koja to voće

stavlja u promet.

– Moţda bismo morali preko radija i televizije upozoriti javnost.

– Ne bih bio za to – odgovorio je Don. – Moglo bi lako doći do

sveopće panike. Ali, što mislite da televizija donese fotografiju Freda

Nafkora i zamoli javnost za podatke o njemu? Za koga je radio, ĉiji

je kamion vozio i tako dalje...

Poruĉnik je bio neodluĉan.

– Ne znam... Postoje stanoviti propisi za zaštitu uspomene na

pokojnike, a nemamo dokaza da je uĉinio nešto protuzakonito.

Uprkos tome, kad biste mi mogli poslati fotografiju...

– Odvest ću se odavde ravno w ured. – Don je još jednom

pogledao liste. – Fotografiju ću vam donijeti kad budemo pisali

zapisnik o prepoznavanju.

* * *

Kad je Don konaĉno stigao u svoj ured, već su bila ĉetiri sata.

Izvadio je iz pisaćeg stola kazetu u kojoj su bili kljuĉevi i otišao u

nabavno odjeljenje. Uzeo je formular narudţbenice i trebalo mu je

pet minuta da na stroju Louise Eston napiše jednu listu. Isto je

ponovio i na Vojvotkinjinom stroju. Iako je bio potpuno uvjeren,

ipak mu se ĉinilo iskljuĉenim da su liste naĊene u Nafkorovoj kapi

bile napisane na jednom od ta dva stroja.

Nakon toga je otišao u Lebwitzov ured. Upravo kad je gurnuo

kljuĉ u srednju ladicu pisaćeg stola, zazvonio je telefon, tajni broj

Irasa Lebwitza.

Don je podigao slušalicu.

– Halo?

– Gospodin Cadee? – odjeknuo je baršunasto meki muški glas. –

Pretpostavljao sam da njuškate tamo...

24

Zašto je taj tip sada nazvao, pomislio je Don. Zar me je htio

razdraţiti, skrenuti s pravog traga? Oĉito vjeruje kako znam više o

njemu, nego što doista znam. Valja ga dakle ostaviti u tom uvjerenju.

– Zapravo ne njuškam, George. UsporeĊujem krivotvorene

narudţbe s kopijama pronaĊenim u Freda Nafkora.

Nakon kraćeg oklijevanja, ĉovjek s onu stranu ţice se nasmijao.

– Naša tvrtka kod tog posla ne gubi ni centa, prijatelju. Zašto

onda gurate svoj nos u tu stvar?

– Izgubili smo jednu od naših najboljih sluţbenica. I, gotovo i

drugu. Mislite li uistinu da nećete biti kaţnjeni zbog toga?

– Niste li sluĉajno ukljuĉili magnetofon?

– Ne... Ne zavisimo više o vašem priznanju... Ne tako dugo dok

Tildy Broanes moţe dati iskaz...

– Je li to ona dama što daje mnogo materijala za skandaloznu

rubriku? Laskate mi: Ja je, naime, uopće ne poznam.

– Moţda je zaista ne poznate, George... Ukoliko, meĊutim,

vjerujete da će ţena koja je odluĉila maknuti s puta suparnicu i

vlastitog muţa, šutjeti i sama snositi kaznu, a dopustiti da njeni

suradnici ostanu pošteĊeni, onda ste je uistinu jako podcijenili...

– Gotovo ste mi natjerali sirah u kosti Cadee – nasmijao se

ĉovjek.

– Neću to uĉiniti ja, nego ta dama, George. Tildy se nećete riješiti

tako lako kao Louise Eston.

– Slušajte! – Sada, kao da mu se glas sastojao jedino od ljutitog

rezanja. – Jedina djevojka koja me zanima je riĊokosa ljepotica iz

Greenwich Villageja. Jako nam je ţao, ali njoj bi se uskoro trebalo

dogoditi nešto vrlo ruţno. Jeste li shvatili?

– Ako joj padne samo vlas s glave, udesit ću vas tako da vas

nikakav kirurg neće moći više zakrpati, George! Jeste H shvatili?

Klik! Ĉovjek je spustio slušalicu.

Taj »George« ga je razljutio. Moţda ga je Louise Eston tako

zvala, a moţda mu je to bio nadimak po kojem je bio poznat u

struĉnim krugovima. Ako je ovo posljednje bilo toĉno, moglo je

njegovo prepoznavanje MU samo pitanje nekoliko sati. Ne preostaje

dakle više mnogo vremena, pomislio je Don.

Napokon je našao odgovarajući kljuĉ za srednju ladicu Irasova

stola i otvorio je.

U koţnatoj mapi sa zlatnim slovima prezimena šefa nabavnog

odjela, leţao je sveţanj pisama, memoranduma i izvještaja.

Ispravljeni cjenici bili su spojeni kancelarijskim štipaljkama. Pokraj

mape leţale su kopije brzojava što ih je Marie Dorchess slala

dobavljaĉima. Ali, Don nije našao ni jedan odgovor na brzojave.

Sasvim otraga u ladici nalazila se ĉitava zbirka kutijica s

pilulama, nekoliko boĉica i u foliju zamotana pipeta i par gumenih

rukavica.

Taj je ĉovjek po svoj prilici umišljeni bolesnik... Louise Eston je

povremeno bila popila koji gutljaj iz boce; Suprotno od nje, Iras kao

da je više cijenio tablete i kapljice...

Bilo je tu i gumicom stisnutih fotokopiranih listova: »Otpis

zaliha«, zatim referat Irasa Lebwitza na sastanku šefova nabavnih

odjeljenja u Atlantic Cityju 24. veljaĉe...

Don je bacio papire do gumenih rukavica i zakljuĉao ladicu.

Zatim je još jednom pretraţio stol Louise Eston, stolić za pisaći stroj

Vojvotkinje i police sa spisima...

Bilo je već pola šest kad se s Hzorcima svih mogućih

narudţbenica i potvrda o prijemu robe vratio u svoj ured.

Kancelarijskom štipaljkom ih je zakvaĉio za formulare što ih je

Christiane donijela od Kortenkiana, napisao na ceduljicu »za

Hallorana« i sve to stavio na Beckyn pisaći stroj.

Tada je nazvao Sibyl.

– Jesam li te probudio, mala?

– Dobro znaš da nisam sklopila oka. Tko je bio u mrtvaĉnici?

– Fred Nafkor. Njegov mu je dragi prijatelj George zarinuo noţ

meĊu rebra.

– Moţda me je prijatelj George konaĉno ostavio na miru, jer je

zauzet ubijanjem drugih.

– Ne vjerujem da će te dalje progoniti? »Jesi li zaista uvjeren u

to« pomislio je.

– A sada pokušaj spavati, mala moja! Imat ćeš mnogo posla kad

budeš došla ovamo!

– Bez obzira što se dogodilo, ništa me više ne moţe izvesti iz

mira, nakon onoga što sam noćas prošla.

– Ne budi tako uvjerena. Moraš braniti tvrĊavu i to protiv napada

generala Maldina.

– S njime ću lako izići na kraj.

– Bit ću u Atlantic Cityju, Syb. Sada krećem.

– Oh, nemoj!

– Ništa ne pomaţe. Znam da se ĉini kao da u kritiĉnom trenutku

bjeţim, ali, vrijeme hita. Ne mogu sada raspravljati s gospodinom

pomoćnikom direktora. Ionako će me suspendirati na osnovu Til-

dyne tuţbe. Ali, pošto neću biti u gradu, suspenzija nema praktiĉne

vrijednosti.

– Što je tako hitno u Atlantic Cityju?

– Velike draţbe. I svjeţi Jessiesi!

– Jessiesi! A koliko draţbovaonica tamo ima! Kako ćeš znati koja

je ona prava?

– To ćeš mi ti reći. Ĉim budeš razgovarala s onim namještenikom

Snuggle-Toysa, brzojavit ćeš mi... Western Union, poste restante...

– Maldin neće biti oduševljen kad bude od mene ĉuo da nisi u

kući.

– Njemu moţeš reći da se lijeĉim od ozljeda zadobivenih pri

vršenju duţnosti. U svakom sluĉaju, ne znaš gdje sam.

– Ne dopada mi se to, Don.

– Uostalom, Pussu Halloranu moţeš reći kuda sam otputovao.

– Hoćeš li me nazvati?

– Oko podneva... Moţda i ranije...

– Vozi oprezno. Vjerojatno si smrtno umoran. Znaš kako je

opasno kad ĉovjek vozi tako iscrpljen.

– Pazit ću. Ali, ti isto tako pazi kad budeš izlazila iz stana. Neka ti

revolver uvijek bude na dohvatu ruke.

– Ako me do dvanaest sati ne nazoveš, alarmirat ću drţavnu

policiju New Jerseyja.

– Za to sam se već pobrinuo, slatka moja.

Svratio je u policijsku stanicu i predao Nafkorovu fotografiju.

Zatim je na brzinu dao podatke za prepoznavanje mrtvog šofera, pa

se udaljio prije nego ga je podoficir dospio zapitati odakle mu

ogrebotine na licu...

Sibyl je bila u pravu, bio je umoran. Boljela ga je uspomena na

Cyrana. A na potiljku gdje je zadobio udarac, osjećao je mukli

pritisak. Dok se vozio kroz tunel Hudson, uzalud se trudio da ne

razmišlja o Nafkoru i mrtvaĉnici.

Zaustavio se pokraj prvog motela na autocesti, popio kavu i

proĉitao jutarnje novine. Upravo kad je ulio drugu šalicu kave,

napokon je našao vijest o tragediji kod Ambletta. Bila je posve

kratka, a nalazila se na dnu treće stranice: »Smrt zbog otrovnog

voća«.

O Louise Eston govorilo se samo kao o sluţbenici velike robne

kuće na 5. aveniji. Nije bilo spomena ni o kakvoj zloĉinaĉkoj spletki.

Toksikolozi se trenutno bave egzotiĉnom jabukom što navodno

potjeĉe iz Floride, a poznata je pod imenom »mancinella«. To je bilo

sve...

Kad se Don pribliţio obali, crno je nebo postalo ţeljeznosivo. Na

horizontu su se pomaljale sumpornoţute pruge. Don' je mogao

iskljuĉiti reflektore. Na auto-cesti je bilo sve više kamiona i svi su ga

oni podsjećali na Freda Nafkora. Ţalio je što. nije od Arta izvukao

više pojedinosti o njegovu vozilu...

Tvrtka koju je traţio, još nije bila otvorena. Doruĉkovao je,

prouĉio oglase o draţbama u mjesnim novinama, a u pola devet se

vratio Jessies-Toffesu.

Mlada punaĉna ţena ruţiĉastih obraza i vedra ponašanja uzela je

kartu priznanicu.

– Dakle, gospodine? Jesu li naši proizvodi toliko prijali poštaru da

ih je sam pojeo?

– Nisam se došao ţaliti – smirio ju je Don. – Ţelio bih samo znati

ime naruĉioca.

– Oh! – Nestala je, a nakon dvije minute se vratila sa ceduljicom.

Na njoj je pisalo:

Krederik Nafkor 162 Hallaubee Place Bronx, New York, N. Y.

25

Na obalnom šetalištu je poĉela parada oboţavatelja sunca. Uprkos

vjetru, muškarci i ţene su toplo odjeveni prkosili vjetru i uţivali u

prvim zracima sunca.

Don se umiješao u procesiju koja se polako pokraj izloga

pomicala prema jugu.

Ovdje su bile predstavljene najraznovrsnije poslovne grane:

zabavni lokali, mlijeĉni barovi, prodavaonice suvenira, riblje

kuhinje, trgovine muških odijela, butici, dragulj a me. trgovini

igraĉaka, dućani sa sportskim priborom, draţbovaonice...

Nakon pola sata šetnje bila je otvorena prva. Zvala se »Ĉetiri

strane svijeta«... Rijetki pojedinaĉni primjerci... Udobne stolice –

niske cijene... Dnevno dvije draţbe: u 14 i 20 sati...

Don je ušao. Stariji ĉovjek prestao je ĉitati burzovni izvještaj u

novinama i dostojanstveno, poput butlera na filmu, prišao Donu.

– Je li George ovdje? – upitao je Don.

Zgranuti pogled bio je' prije svega namijenjen oteklini pokraj oka

i izgrebenom licu.

– Ovdje nema nikog tko bi se tako zvao. Moţda mislite na nekog

od naših namještenika, koji su zimi u našoj galeriji u Palm Beachu?

Ţelite li dati procijeniti nešto za poslijepodnevnu draţbu?

Don je odgovorio da je ţelio jedino razgovarati s Georgeom.

Kada to nije bilo moguće, raspitao se kako će doći do brzojavnog

ureda Western Uniona.

Na njegovo veliko iznenaĊenje, brzojav je već bio stigao.

»Maldin te je suspendirao. Nasljednik još nije odreĊen.

Snuggleov se momak još nije pojavio. Lebwitz kao da je poludio.

Navodno, dao otkaz. Priĉa se da je vještica iz Larchmonta stigla

ovamo na metli. Nazivao Lucas. Ne moţeš li brzoj aviti Bobu Stolzu

ili ga nazvati? Sibyl.«

Don je odmah poslao brzojav Broanesu:

»Saznajte hitno tko je. George Porgie. Pitajte Tildvne prijateljice

u Hobe Soundu, zimska kolonija u Palm Beachu. Don,«

Don je odluĉio da ode brijaĉu. Prepustio se njegovim spretnim ru-

kama, pa su nakon triĉetvrt sata oteklina oko oka i ogrebotine postali

gotovo nevidljivi.

»Bilo bi besmisleno nazvati Boba Stolza ili mu brzojaviti«

razmišljao je prepuštajući se blagotvornom djelovanju vrućih

ruĉnika. Direktor je za vrijeme svog odmora opunomoćio Maldina i

nikakva moć uvjeravanja ne bi mogla obezvrijediti otkaz. Isto tako

ne bi imalo smisla raspravljati . s Bobom Stolzom iza Maldinovih

leĊa... osim, ako ne dobije u ruke odgovarajući adut.

Don je pokušao kod »Slavne draţbe – London – Pariz – New

York. Ostavštine, antikno srebro, nakit, orijentalni sagovi«.

– Hoće li ovdje biti na licitaciji stvari što su pripadale šefu

gangstera ubijenom prije dva mjeseca u Tampi?

Vitki mladić, koji je upravo slagao samovare, prezirno je

pogledao Dona.

– Ne u nas. Primamo samo ekskluzivne predmete iz najboljih

obitelji. Svaki naš predmet ima svoje rodoslovlje i ekspertizu o

originalnosti. Tu jeftinu senzacionalistiĉku robu mi ne prodajemo.

Vjerojatno traţite Modri sjenik. To je potpuno drugaĉija

draţbovaonica, to vam mogu jamĉiti.

Don se zahvalio i otišao u »Splendid Grill« gdje se osvjeţio

pićem i upoznao razgovorljivog barmena.

Modri sjenik? Da, to je nešto vrijedno pogledati! Nalazi se vani, u

Ocean City Roadu. Još nikad nisam vidio toliko rijetkih i zaista

luksuznih predmeta. Prošlog su tjedna licitirali stvari što su pripadale

nekom indijskom maharadţi: sagove, stolnjake. ĉipkane prekrivaĉe.

Mogu vam reći, bilo je dupkom puno! Odvukla me tamo moja

prijateljica... znate već... zbog djevojaĉke opreme!

– I što vam je dopustila da joj kupite?

– Stolnjake obrubljene ĉipkom. Za moj ukus malo su suviše

otmjeni. Nikad još nisam sjedio, za tako fino prostrtim stolom. Ali,

ona ih je htjela i ja sam ih platio. Sumnjam da je ikad neki

maharadţa jeo s takvih stolnjaka. S njih su naime još visjele

ceduljice sa cijenama. Znaĉi, još nikad nisu bili prani. Ali, mojoj su

se maloj dopali i ja sam ih kupio, a nisu me koštali više od nekoliko

veĉera.

Don je ušao u telefonsku govornicu i nazvao Ambletta.

– GospoĊice Forde? – sluţbeno je upitao. – Govori vaš bivši šef.

– Sretna sam što ste još na slobodi. U meĊuvremenu je izdan

nalog za vaše hapšenje.

– Nije li valjda Tildy ostala pri svojoj priĉi o silovanju?

– Optuţeni ste zbog zlostavljanja i pokušaja ubojstva.

– Maldin je u to povjerovao?

– Ne znam... Veliki gospodin se nije izjasnio... Mene potpuno

ignorira... Uopće ne znam jesam li još u radnom odnosu ili nisam...

U svakom sluĉaju, još sam ovdje...

– Jesi li razgovarala sa Snuggle-Toysima?

– Upravo sam ti poslala još jedan brzojav.

– Nisam ga dobio. Proĉitaj.

– Dakle: »Snuggleov momak zna samo tri mjesta u New Jerseyju

gdje se redovno licitiraju suveniri: Kismet, Outlet Room,

Modri sjenik. Halloran traţi bankovne izvode za sve tri firme.«

Tako, to bi bio tekst brzojava, ali, u meĊuvremenu sam doznala i

više.

– Slušam!

– Iras Lebwitz je u svojem uredu doţivio slom. Sada leţi gore, u

bolesniĉkoj sobi. Maloprije me je nazvao Nelson iz klinike. Smio je

nekoliko minuta razgovarati s Christiane. Spomenuo je Georgea

Porgiea i Chris ga zaista pozna.

– U tom smo sluĉaju uĉinili velik korak naprijed.

– Ĉovjek se zove Raifard... Sve do prije tri ili ĉetiri mjeseca bio je

poslovoĊa u »Arts of the Azores«... Navodno je otpušten zbog toga

što se nekoliko kupaca ţalilo na njega. Vjerojatno nije mogao drţati

ruke tamo gdje spadaju.

– To bi zacijelo mogao potvrditi i Fred.

– Sada listam struĉne revije kako bih pronašla njegovu

fotografiju, ali to moţe trajati dosta dugo, Don.

– Ako znamo kako se zove i gdje stanuje, morali bismo ga

pronaći. Idem sada u »Modri sjenik« mala.

– Vjerojatno nema smisla da ti još jednom kaţem da budeš

oprezan.

– Oprezan sam.

– A kad ću te ponovno ĉuti?

– Još prije zatvaranja radnje. Neko će vrijeme trajati prije nego na

licitaciji kupim dovoljno robe za dokaze potrebne drţavnom

tuţiocu...

– Ako ne nazoveš do pet, otići ću gore Irasu Lebwitzu i zamoliti

ga da se nešto poduzme.

26

Na mjestu gdje je nekad bilo dvorište farme, nalazilo se stotinjak

automobila. Stambena zgrada bila je srušena, ostao je samo ogroman

štagalj i dvije manje pomoćne zgrade. Na plavom krovu blistala su se

ţuta neonska slova:

Ulazite! Svako poslijepodne licitacija.

Kad je Don skrenuo, mahnuo je plavokosi kauboj s vilama u ruci.

– Parkirajte tamo prijeko! Ima dovoljno mjesta! Kad bi vaša kola

bila oprana, izgledala bi sasvim pristojno.

Don je poslušao, iskljuĉio motor i poţurio je prema štaglju, ne

vodeći raĉuna o ostalim pridošlicama.

Na ulazu je visio plakat što je objavljivao da će se tog dana

licitirati jedino osobno vlasništvo nedavno ubijenog diktatora Emilija

Cardeza – prekrasan namještaj.

Don je ušao s grupom posjetitelja. Obiĉne drvene klupe već su

bile zaposjednute. Neki se debeli ĉovjek nalik na boksaĉa teške

kategorije neprekidno obraćao prisutnima.

– Stisnite se malo, ljudi! Dajte mjesta i drugima! Svi bi ţeljeli

iskoristiti povoljnu priliku! Vi niste jedini, koji znate gdje se za malo

novaca moţe dobiti pravo blago!

Tada je primijetio Donovo izgrebeno lice (brijaĉ ipak nije uspio

sakriti sve ogrebotine) pa mu je prišao šireći ruke, s blaţenim

smiješkom na usnama.

– Raduje me što vas ponovno vidim, prijatelju!

– Halo! – prijateljski je uzvratio Don, ali mu nije pruţio ruku.

»Vjerojatno hoće provjeriti imam li oteĉene prste« pomislio je

strelovitom brzinom. Kauboj s vilama oĉito je javio da je mercedes

stigao. »Izazvao sam njihovu paţnju, a to znaĉi da sam na pravom

mjestu.«

Debeljko je nastavljao:

– Je li netko našao novĉanicu od deset dolara? Ne morate gledati

ispod klupe, ljudi. Pogledajte unaokolo: taj prekrasan stari porculan,

divna srebrnina, ĉudesne ĉaše za vino... Imate jedinstvenu priliku da

te dragocjenosti odnesete svojoj kući. A pri tom ćete uštedjeti više od

deset dolara!

S obje strane štaglja bile su police. Na njima su bile naslagane

sadrene figure, jeftino posuĊe, predmeti od stakla odavno izišli iz

mode, svijećnjaci i drugi »srebrni« predmeti koji bi vrlo brzo mogli

postati crni.

Na kraju štaglja bio je pregradni zid iza kojeg se nalazilo

skladište. U njega se moglo ući kroz mala vrata. Ispred pregradnog

zida bili su stalci na kojima su bili rasprostrti laţni istoĉnjaĉki

sagovi.

Jednostavni kuhinjski stol bio je prekriven stolnjakom od

damasta. Nedostajao je luksuz draţbovaonica s plaţe. Umjesto

raskošnih svijećnjaka sa stropa su visjele zapaljene petrolejske

svjetiljke.

– A sada više nećemo pustiti da dalje ĉeznete – doviknuo je

debeljko i dugim koracima prišao kuhinjskom stolu. – Znamo kako

nestrpljivo ĉekate da licitiramo ovo blago. Da biste dobili pravi

pojam o dragocjenostima što vam ih ovdje nudimo, pokazat ću vam

kako u nas vrijedi svaka ponuda, bez obzira koliko nudite!

Sagnuo se i ispod stola izvukao bijelog zeca od baršuna.

– Skupocjena domaća ţivotinja, ali jeftina za odrţavanje. Ne

morate je ĉak niti hraniti. U dućanu takve ţivotinje koštaju pet

dolara, a ja ne zahtijevam ĉak ni jedan dolar. Ima li netko prijateljicu

koja bi ţeljela ovog ljupkog zeca? Jesam li dobro ĉuo? Netko nudi

pet centi? Onaj gospodin nudi pet centi, gospodo! Pet centi, prvi put,

drugi i treći put!

Samo je sipao rijeĉi. Don je zaţalio što već nije stupio u vezu s

drţavnom policijom, ali se ipak htio sam uvjeriti, prije nego zatraţi

sluţbenu podršku. Svake je minute postajao sigurniji da je ovo bilo

gnijezdo preprodavaĉa ukradene robe...

Prodavaĉ je za tren prodao cijeli tucet ţivotinja od baršuna. Kao

da je sada bio uvjeren da se publika zagrijala. Okrenuo se stolnim

svjetiljkama.

– Imamo pismeno jamstvo da su se ova rasvjetna tijela nalazila u

palaĉama najbogatijih ljudi na Antilima. Ne mogu vam opisati kakvi

su se dramatiĉni dogaĊaji odigrali u sjeni ovih svjetiljaka. Ako bih

vam ispriĉao sve one mraĉne i krvave priĉe, prošla bi vas ţelja da se

domognete tih predivnih predmeta. Kaţem samo jedno, ovo su

muzejski primjerci!

U stanovitim je vremenskim razmacima iz skladišta izlazila mlada

ţena i na stol stavljala nove svjetiljke. I ona je bila odjevena poput

mladića na parkiralištu.

Svjetiljke bogataša s Antila bile su brzo rasprodane. Don je

izraĉunao da bi Modri sjenik donosio lijepu dobit, ĉak i kad bi stvari

bile pošteno kupljene. Ukoliko su bile ukradene, dobit je morala biti

ogromna.

Kao slijedeće pojavili su se rukom tkani prekrivaĉi za stolove.

Don se ĉudio naivnosti ljudi. Taj diktator mora da je posjedovao više

stolova nego Amblett u odjelu za pokućstvo. Kad su se ponude za

ĉipkane prekrivaĉe smanjile, debeljko je posegnuo za stolnim

garniturama.

– Najbolji stolnjaci od irskog lana s dvanaest ubrusa... Tko se

javlja?

– Deset dolara – zacvrkutao je ţenski glasić.

– PonuĊeno je deset dolara... Bit ću iskren prema vama, prijatelji

moji... Sumnjam da je onaj car s Antila ikad jeo s jednog od ovih

stolnjaka. Pretpostavljam da taj stolni pribor nikad nije bio rabljen.

Ne mogu vam reći iz ĉijeg su milijunaškog doma te stvari

opljaĉkane, ali, mogu vam nešto odati: ako tu robu u nekom

ekskluzivnom dućanu platite devedeset dolara, napravili ste dobar

posao... Tko je ponudio petnaest dolara? Tko nudi više?

– Petnaest! – viknuo je Don. Debeljko je zraĉio od sreće.

– Bolji gospodin nudi petnaest... Petnaest... tko daje više?

– Dvadeset! – zagrmio je prijeteći bas iza Dona.

– Dvadeset, prvi put. Tko... Don je povisio na dvadeset i

šest, bas je ponudio trideset, ali je odustao, kad je Don povisio na

trideset i jedan dolar.

– Trideset i jedan, prvi put, trideset i jedan, drugi put, – nitko ne

daje više? Trideset i jedan treći i posljednji put... Molim lijepo,

licitirao je dobar poznavalac stolnih tkanina. – Debeljko se srdaĉno

smiješio Donu.

Djevojka je uzela novac i donijela Donu stolni pribor od damasta.

On ni u kom sluĉaju nije bio struĉnjak za stolno rublje, ali je

dovoljno ĉesto prolazio kroz Christiandno odjeljenje da bi znao kako

garnitura na njegovu krilu košta više od trideset i jednog dolara.

Vjerojatno je pripadala Kortenkianovoj pošiljci.

Ali, ako je bilo tako i ako ga je kauboj s parkirališta prepoznao, a

i aukcionator, odakle su smogli drskost da ipak pred njim licitiraju tu

robu? Zar su bili tako sigurni da ih se ni na koji naĉin ne moţe

sprijeĉiti?

Prošao je sat i po prije nego je dobio odgovor na to pitanje On je

sve u svemu kupio nekoliko stolnjaka s ubrusima i mali zidni sag od

Kortenkiana, sve za šezdeset i pet dolara, jasno, po daleko niţoj

cijeni nego bi platio u Ambletta. Tada je debeljko najavio prekid od

pola sata, kako bi prisutnima omogućio da pogledaju srebrne servise

što su navodno ukrašavali diktatorovu palaĉu. Ljudi su se razišli

unaokolo, protezali se nakon dugog sjedenja, priĉali i smijali se.

Don je stavio svoj plijen pod ruku i ĉekao dok djevojka nije na

trenutak napustila skladište. Tada je brzo ušao kroz uska vrata.

Sudario se s debeljkom.

– Traţim neku kutiju za ove stvari. – Don je pogledom obuhvatio

nagomilane sanduke i kartonske kutije.

Debeljko je ostao nijem, ali je tik iza Dona blagi glas izgovorio: –

Mislim da vam mi moţemo nabaviti divnu kutiju, gospodine Cadee...

27

... Don je na potiljku osjetio šiljat predmet.

– Savjetovao sam vam da prekinete prije nego bude prekasno –

nastavio je blagi glas.

– Budite oprezni, George. Vjerujem da se vašem prijatelju više

dopada u Modrom sjeniku, nego u ćeliji smrti. – Don je govorio

posve mirno. S bodeţom na potiljku i debeljkom ispred sebe, slabo

su mu mogla pomoći njegova spretnost i iskustvo. Tapkanje mnogih

nogu i buka glasova iza pregradnog zida nadjaĉali bi svaki poziv u

pomoć.

– Da bismo ispunili vašu ţelju – George je izvukao Donu lisnicu i

kljuĉeve iz dţepa – na koju vrstu kutija ste mislili? Kakve izrade?

– Moţda gospodin ima vani pomoćnika George – javio se

debeljko. – Ne bih htio sebi natovariti na vrat policiju.

Momak se dakle bojao da bi mogao bita uhvaćen kako prodaje

nezakonito steĉenu robu, pomislio je Don. Moţda bi mu to moglo

posluţiti? Pruţio mu je teški paket. Debeljko ga je automatski

prihvatio.

– Budite mirni! – prosiktao je George. – Pazi na njega, Matt!

Don se nije micao. Nasmiješio se.

– Posjedujete izvanredni dar govornika. Mogli biste na taj naĉin

zaraĊivati dovoljno novaca i ne biste se trebali upuštati s kradljivcem

koji je postao i ubojica.

Vršak bodeţa se zarinuo dublje u meso. Don je osjetio kako mu je

potekla krv.

– Ne moram nikome dopustiti da me ucjenjuje, gospodine Cadee

– branio se Matt. – Ja sam pošten trgovac. Kupujem za gotovinu, a

plaćam po najniţoj cijeni po kojoj mogu dobiti robu. Svejedno mi je

tko mi što prodaje. Ne pitam za porijeklo ni kad mi netko ponudi

antiknu stolicu kako bih, moţda, prema tome mogao odrediti njenu

vrijednost. Moje su knjige u redu i svatko ih moţe pogledati. Zbog

toga me ne zanima što vi radite za tvrtku kojoj moje jeftine cijene ne

odgovaraju. Nećete u mene naći ništa što nisam platio prema

propisima. Dakle, ostavite me na miru s vašim priĉama o ukradenoj

robi. George me već upozorio na vas.

Don je pokazao dva sanduka na kojima je velikim slovima pisalo

»Kortenkian«.

– Dat ću vam stotinu dolara za svaki od tih stolnjaka, ukoliko mi

dokaţete kako ta roba nije prijevarom oduzeta uvozniku.

– Pusti ga neka brblja! – zasiktao je George. – Odvest ću ga

odavde, Matt, kako ti ne bi smetao.

– Oh, zacijelo ću mu još smetati. – Don se polako okrenuo, u

prkos tome što mu je noţ parao koţu na vratu. Pogledao je visokog

ĉovjeka koji je stajao iza njega. – On naime toĉno zna da me

namjeravate ubiti! Ali takoĊer zna da sam nekolicini ljudi povjerio

kamo idem. Zbog toga će promisliti prije nego postane sudionik u

ubojstvu.

Ugledavši krv na Donovu vratu, debeljko je naborao ĉelo.

– Ne dopada mi se to, George. Svejedno mi je što ćeš s njime

uĉiniti, ali, odvedi ga odavde...

– Uredu. – George je pritisnuo bodeţ petnaest centimetara ispod

Donova lijevog pazuha. – Konaĉno, ne mogu ništa protiv toga što je

ovdje izazvao guţvu 1 pri tom zadobio nekoliko ogrebotina. Podigni

mu oko vratnik uvis i pozovi Boba da mi pomogne odvesti ovog tipa

do auta. Nauĉit ću ga pameti. Ubuduće će te ostaviti na miru.

Don je pogledao Georgea u oĉi. Bile su to oĉi krvoţednog luĊaka,

– Posljednji kojeg si nauĉio pameti bio je tvoj ortak, George, je li

tako? Mislite na to. Matt!

Debeljko se odgegao do vrata na kraju pregradnog sida koji je bio

napola prekriven nagomilanim kutijama i paketima Kauboj je odmah

ušao s vilama a ruci. Kao da je ĉekao vani.

Kad su ga George i Bobo stavili u sredinu, Don se posljednji put

obratio aukcionatoru. – Vjerojatno ćete ĉula za neku prometnu

nesreću. George je struĉnjak za prometne nesreće. Vjerojatno znate

kako se nastavlja prijava o prometnoj nesreći

Vile su se zabile u Donov donji dio leĊa.

– Naprijed, gospodine!

Na parkiralištu nije bito ni ţive duše. Kad su Dona odveli iza

sjenika, jasno je ĉuo kriještavi glas debeljka:

– Kao dar, sretni sudionici draţbe srebrnine dobivate fotografiju

pokojnog diktatora. Dakle, prijatelji, ovdje je najprije prekrasan

servis za ĉaj...

Vodili su ga prema mercedesu. Don je morao sjesti za volan.

George se ugurao kraj njega i pritisnuo mu dugu oštrica bodeţa o

rebra.

– Do viĊen ja, Bobo. – George ja mahnuo kauboju u znak

oproštaja, gurnuo kljuĉ i ukljuĉio motor. – Tako, Cadee, vozite. Kroz

izlaz, a onda lijevo. Koliko će voţnja dugo trajati, zavisi o tome

koliko se moţete usredotoĉiti na cestu. Sto se mene tiĉe, nesreća se

moţe dogoditi već i ovdje. Meni je posve svejedno.

Don je pritisnuo kvaĉilo i ukljuĉio prvu brzinu.

U susret mu je dolazio Chevrolet s natpisom Savez samostalnih

vozaĉa i upravo htio skrenuti na parkiralište Modrog sjenika.

Ugledavši mercedes, vozaĉ i« zakoĉio i ĉetiri puta kratko za trubio.

Oĉito je prepoznao auto.

»Halloran! Puss Halloran! Nećeš više spasiti prijatelja... ili,

ipak?« brzinom munje razmišljao je Đon. »Moţda ovaj junak s

bodeţom kraj mene ne zna kako mercedes moţe biti okretan?«

Pritisnuo je papuĉicu do daske. Kola su poletjela ogromnim

skokom naprijed, poput hrta puštena s uzice.

*

Tik ispred chevroleta Don je naglo okrenuo volan u stranu i

skrenuo na betonsku traku auto-ceste. Pokazivaĉ brzine stajao je na

oznaci 80 kilometara.

Don je povukao auto u sasvim kratkom lijevom zavoju i udario

vrata. Mercedes se okrenuo na dva kotaĉa, George je bio odbaĉen od

Dona i poletio prema desnim vratima. Don je napeo svaki mišić kako

bi skoĉio suprotno od centrifugalne sile lijevog zaokreta i snaţnim

skokom, naglavce, zaronio u blatni jarak ceste.

Kad se oporavio od hladnog šoka, opazio je da se mercedes

zaĉudo još uvijek nalazi na cesti. George je vjerojatno pravodobno

uspio okrenuti volan.

– Gospode! – Halloran je skoĉio iz unajmljenih kola. – Kako ste

to uspjeli, a da niste razbili glavu? – Tada je ugledao krv na Donovu

grlu. – Brzo, moţete li sami ući? Odvest ću vas u prvu bolnicu...

– Do vraga s bolnicom! Ulovimo onog lopova!

Chevrolet je krenuo i povećavao brzinu.

– Nikad nećemo stići mercedes – konaĉno je rekao Halloran.

– Moţda, ipak... Momak je izgubio glavu od straha... Slijedite

ga...

– Bio bih ovdje već prije pola sata, ali se moj avion zbog kvara

morao zadrţati u Newarku..

– Sibyl Forde vam je rekla gdje ćete me naći?

– Da. Zamolila me da vam poruĉim nešto u vezi s Irasom Lebwit-

zom... Doţivio je ţivĉana slom... Bolniĉarka ga je morala zavezati uz

krevet, kako ne bi uĉinio nešto sebi naţao.

– Udesno, Halloran, momak je skrenuo u pokrajnju ulicu.

Pritisnite gas, stići ćemo ga kad bude na ulazu morao platiti

cestarinu.

– Ali, pogledajte! – kriknuo je Halloran. – Prošao je a da se nije

niti zaustavio!

Kad se pribliţio šalteru na raskršću, Chevrolet je smanjio brzinu.

– Oni će obavijestiti prometnu policiju – rekao je Don. – I tada će

ga zaustaviti.

– Ali on vozi na krivoj strani – viknuo je Halloran. – Pogledajte,

na lijevoj je strani! Taj je momak lud!

Sluţbenik na šalteru već je telefonirao. Kad je spustio slušalicu,

obrisao je znoj sa ĉela.

– Ovaj pijani tip vozi najmanje stotinu šezdeset! Policija ga neće

dobiti ţivog!

Nakon sedam milja ugledali su crveno svjetlo što je zatvaralo

suprotnu traku. Na betonskoj traci stajao je koso preko ceste veliki

tegljaĉ. Pedesetak metara dalje ugledali su kola prometne policije,

parkirana pokraj bezobliĉne krpe lima.

– Sreća što nije naišao autobus sa školskom djecom. – Policajac je

s mukom progutao slinu i okrenuo se od olupine automobila. – Vidio

je da je cesta zatvorena i pokušao projuriti ispod lanca. Krov

mercedesa je bio kao britvom odrezan..

28

Kuća s apartmanima na trgu Hallaubee bila je golema zgrada s

više od osamdeset stanova. Upravitelj nije bio previše oduševljen

kad je morao dati duplikat kljuĉeva apartmana 3 M.

Dugo je promatrao Halloranovu punomoć, kao i Donovu

detektivsku licencu. Tek kad je nazvao. poruĉnika Lucasa zbog

»stanovitog Dona Cadeeja koji tvrdi da radi za Ambletta u 5.

aveniji« postao je pristupaĉniji.

– Zacijelo ne ţelite, gospodo, da imam neprilika. Vlasnik ne ţeli

da stanari budu na bilo koji naĉin uznemiravani. Svi toĉno plaćaju

stanarinu.

– GospoĊa će se jako brzo odseliti – odgovorio je Don. – Sve

ćemo obaviti vrlo diskretno.

– Jeste li zaista uvjereni u to? – upitao ga je Halloran s

nevjericom.

– Jesam. – Don je za svaki sluĉaj iz upraviteljeva ureda nazvao

broj supruge Freda Nafkora i nitko se nije javio. – Ovo je

nesumnjivo uzrok ţivĉanog sloma Irasa Lebwitza. Bojim se da bih

mogao biti u pravu.

– Ali, Raifard i Nafkor su mrtvi. Tko bi osim njih, mogao....

– Matt i Bobo će govoriti poput vodopada, budu li time mogli

spasiti glave. A, Christiane Leblanc će dati izjavu pod zakletvom.

Arto Quillan isto tako. Osim toga, naći ćemo tiskara koji je Georgeu

izraĊivao laţne formular. Ĉovjek će ispriĉati sve što zna, jer bi inaĉe

mogao izgubiti dozvolu za rad. on je zatvorio vrata i zapalio svjetlo.

Zidovi su bili obloţeni ruţiĉastim tapetama, na krevetu su leţali

jastuci ukrašeni ĉipkama, na komodi je bilo mnoštvo ukrasnih

stvarĉica, dok se na ljubiĉastom naslonjaĉu nalazio ruţiĉasti zec od

baršuna.

Halloran je lunjao unaokolo po sobi. pregledao revije i nešto

knjiga, kao' i kitnjasti upaljaĉ na stoliću pokraj kauĉa. – Vjerujete,

dakle, da Raifard nije sve preprodao Modrom sjeniku.

– Toĉno. George Porgie smislio je nešto veliko. – Don je

pretraţivao ladice komode. – Mislim da nema sumnje da je i ostalim

draţbovaonicarna pokušavao prodati robu.

– Ĉuo sam od ljudi iz kreditnog odjeljenja kako postoji vrlo malen

broj tvrtki koje ne bi postavljale pitanje odakle dolazi roba. O

Raifordu već imaju dosije. Otkako je otišao od Korten-Kiana, davao

je sagove i rublje solidnim aukcionatorima u komisionu prodaju. Ali

ta mu zarada oĉito nije bila dovoljna.

– Bio je strahovito lakom, ne samo na novac. – Don je promatrao

haljine u ormaru i odjel za cipele u donjem dijelu. – Ali, prevarili ste

se u Broanesu. Taj ĉovjek nije namjeravao uĉiniti ništa loše.

Putovanje u Meksiko imalo je samo jedan cilj: htio se rastati sa

ţenom.

– Rado priznajem tu zabludu. Lako je razumljiva. Pouzdao sam se

u izvještaj što sam ga dobio ol onog privatnog detektiva...

– Od kojeg privatnog detektiva? – htio je znati Don.

– Onog kojeg je Broanesova supruga unajmila da uhodi

Christianu Leblanc. – Halloran je bio zbunjen. – Mi imamo...

stanovite veze sa svim obavještajnim uredima. Plaćamo povjerljive

izvještaje o sluţbenicima na rukovodećim poloţajima. Na taj sam

naĉin dobio kopiju izvještaja. Priznat ćete da nisu bili naroĉito

povoljni za Broanesa.

– Imam u njega beskrajno povjerenje, samo se mora konaĉno

riješiti te Tildy. – Don je onjušio zrak. Osjećao je isti sladunjavi

miris što ga je već primijetio u Fredovoj sobi u hotelu »Worgrave«.

Halloran je podrugljivo promatrao kako je Don pretraţivao ladice,

limenke, hladnjak i posudu za otpatke. – Oĉito, ne moţete pronaći

nikakav opipljiv dokaz, zar ne?

– Ali oni su svakako ovdje! – Don je ugasio svjetlo u spavaćoj

sobi, kuhinji, te na kraju u gostinjskoj sobi. – Moţda ćemo ih mraku

lakše naći. AK, bolje je da ne pušimo kako se ne bismo odali.

Sjedili su dulje od pola sata u mraku. Don je već pomislio kako je

vlasnik stana obaviješten o njihovu prisustvu, kad se zaĉulo

zveckanje kljuĉeva. Vrata su se otvorila i oni su ugledali

debeljuškastu spodobu što se ocrtavala na pozadini svjetla u

predsoblju.

Ušla je, zapalila svjetlo i uplašeno kriknula. Don je sjedio na

naslonu stolice, a Halloran stajao u kutu s izvuĉenim revolverom.

– Gospodine Halloran – ustao je Don – smijem li vam predstaviti

mladu damu koja je, predstavljajući se kao Louise Eston izdavala

naloge da se roba šalje u nepostojeće skladište...

Djevojka se naglo okrenula i htjela je istrĉati van.

– Stanite ili pucam! – zagrmio je Halloran.

Okrenula se. Don joj je prišao.

– Kad je nazvala »Arts of Azores« predstavila se kao Christiane

Leblanc... Ovdje stanuje kao supruga Freda Nafkora. Prema tome, ne

znam hoće li je poruĉnik Lucas uhapsiti pod imenom Marie

Dorches...

Vojvotkinja se okrenula zidu i zaĉeprkala po ruĉnoj torbici. Don

se našao pokraj nje, upravo kad je izvukla paketić omotan u voštano

platno. Ali, prije no što ga je uspjela gurnuti u usta, Don ju je zgrabio

za ruĉni zglob i okrenuo ga.

Vojvotkinja se spustila na koljena, bacila se u stranu i slobodnom

rukom pokušala dohvatiti plod mancinelle.

Don je nogom odgurnuo otrovnu jabuku.

– Ne dirajte, Halloran! Ova je stvarca opasna!

– Zašto ste me sprijeĉili! – stenjala je Vojvotkinja.

Don ju je podignuo uvis.

– Sjećate li se kako je izgledala Louise Eston. To je teška smrt...

– Nije teţa od onoga što će se sada dogoditi! – Poĉela je plakati.

Iste suze kao i kad je umrla Louise Eston. – Vama moţe biti

svejedno! Freda više nema! Zašto da još ţivim? Pustite me...

Don joj je oduzeo torbicu.

– Morate imati krunskog svjedoka na sudu, Halloran. Evo, tu je.

Nastojte iz nje izvući što više prije nego doĊe poruĉnik Lucas.

29

Don se udobno smjestio pokraj kamina u Sibylinoj sobi.

– Imao si sreću što si pomoću narudţbenice za slane štapiće Tof-

fees našao adresu! – Sibyl je donijela veliku ĉašu vrelog groga. – Ali,

ti si i ranije sumnjao u nju.

Uzeo je grog i uzdahnuo.

– Sluĉajno sam se u pravom trenutku našao na pravom mjestu i

tada izvukao zakljuĉke: Ali je Louise Eston pojela otrovnu jabuku

kako bi poĉinila samoubojstvo, ili nije znala kakav je to plod.

Postojalo je samo dvoje ljudi koji su joj mogli ponuditi da ga kuša...

– Iras i Vojvotkinja...

– Naravno, Iras je mogao ostaviti plodinu prije nego je otputovao

u Atlantic'City. Ali, Louise je i dan prije toga bila u kancelariji, pa bi

se u tom sluĉaju nesreća dogodila dan ranije... Ne, mislio sam

zapravo na Christiane i Vojvotkinju.

– A kad je Fredov kamion naletio na Christiane, izbrisao si je s

popisa osumnjiĉenih.

– Postojali su i drugi nagovještaji da Christiane nije mogla biti

poĉiniteljica. U Fredovoj sobi u »Worgraveu« našao sam velik broj

ukusnih kravata. Potjecale su od Ambletta, prema tome, vjerojatno ih

je kupio netko tko je tamo radio. Smatrao sam nevjerojatnim da ih je

kupio Fred osobno. Ali, da je Christiane kupila kravate, uĉinila bi to

jedino za Nelsa i ni za koga drugog.

– Nije li ti nikad palo na um da je Tildv mogla izdrţavati Freda?

– Fred nije bio njen tip. Osim toga, poklonila bi muškarcu samo

ono što je jedino vrijedilo i njoj samoj, a to je novac.

– Nekoliko kravata, Don. To uistinu nije bogznašto.

– Imao sam još nekoliko polaznih toĉaka. Banda je u našoj tvrtki

morala imati ĉovjeka za vezu, a ta je osoba morala znati Irasov tajni

telefonski broj. Vojvotkinja je bez daljnjega mogla ĉuti kako je Iras

rekao broj nekom poslovnom prijatelju. Tada je i on sam uskoro

primijetio da samo jedna osoba dolazi u obzir, a to je bio uzrok

njegova ţivĉanog sloma. Nije mogao podnijeti misao kako je netko

iz njegove najbliţe okoline, varao njega i štetio tvrtki.

– Zbog toga se i osjećao odgovornim za smrt svoje pomoćnice..

– Najviše ga je muĉila smrt Louise Eston... Jasno, ĉitavo sam

vrijeme pomišljao i na Irasa, zato što je on bio u Atlantic-Cityju...

Oĉito, lopovi su se ipak namjeravali lišiti robe u Atlantic Cityju,

naroĉito preko produţenog vikenda u povodu dana Washingtonova

roĊenja. A kad sam još u njegovu pisaćem stolu našao i par gumenih

rukavica, sumnjaoj sam samo još u njega i Vojvotkinju...

– Da nisam bila onako jako zabrinuta za tebe, moţda bih i ja sve

to otkrila ranije.

– Svatko tko bi htio dotaknuti plod mancinelle, morao je zaštititi

ruke; i osobno sam se u to uvjerio. Gumene rukavice mogle su tome

korisno posluţiti. Pretpostavljao sam da pripadaju Irasu, a

Vojvotkinja zna gdje ih on ĉuva. MeĊutim, ustanovilo se da ih je

kupio Fred i dao ih Vojvotkinji zajedno s plodom mancinelle,

zapovjedivši joj da svojoj šefici ponudi otrovno voće.

– Odakle je dobio to uţasno voće?

– George ga je donio iz West Palm Beacha. Tamo je upoznao Til-

dy i proveo s njom jednu noć. Tildy je za mancinellu ĉula od

prijatelja koji su svojim ĉamcem krstarili Evergladesom. Oĉito ti se

plodovi mogu kupiti od Seminola za vrijeme nekih njihovih

sveĉanosti. U svakom sluĉaju, Tildy je kupila bar pola tuceta tih

otrovnih jabuka. Vjerojatno je u poĉetku s pomoću njih kanila

ukloniti Nelsa, i to tako da bi krivnja pala na Christianu.

– Time bi jednim udarcem ubila dvije muhe...

– Sasvim toĉno. Taj je prljavi posao trebao za nju obaviti George,

ali, on je oĉito imao druge planove. Znao je da će potrajati svega

nekoliko dana prije nego Louise i Iras otkriju varku s nepostojećim

skladištem.

– Znaĉi, Louise je prva posumnjala?

– Ispriĉala je Nelsu kako umalo nije prepoznala glas preko

telefona... Najprije je znala samo da je to morao biti netko od

isporuĉitelja robe. U svakom sluĉaju, juĉer joj je rano ujutro poslalo

jasno da je to bio Raifard. Vjerojatno je to rekla Vojvotkinji; ili je

bar morala spomenuti njegov nadimak: George Porgie. Pod tim je

imenom bio poznat u struci. Jasno, Vojvotkinja je to odmah javila

Fredu. Raifard je nesumnjivo već imao pripremljen plan za takav

sluĉaj. U tom je trenutku smatrao da najveću opasnost predstavlja

Louise. I zato je dao Fredu plodove mancinelle, kako bi ih

Vojvotkinja u ponedjeljak ujutro mogla ponuditi Louise Eston. Plan

je uspio, a mi smo na tako tragiĉan naĉin izgubili kolegicu.

– Raifard uopće ne bi imao mogućnosti ponuditi Nelsu

mancinellu – primijetila je Sibyl.

– Ne... Georgea, uopće nisu zanimale Tildyne osvetoljubive

namjere. Njegov prevarantski pothvat bio mu je vaţniji, a da bi mu

njegove prijevare usnjele, morao je biti toĉno upućen u sve što se

dogaĊalo u nabavnom odjelu. Bilo mu je vaţno da zna kad Iras i

Louise izlaze, kako bi Vojvotkinja, u sluĉaju potrebe, mogla preko

telefona igrati ulogu Louise.

– Zar je uistinu bila udata za Freda?

– Tako ona tvrdi... Rekla nam je da je jedino zahvaljujući

Georgeu dobila namještenje. Neko je vrijeme bila Fredova

prijateljica. Imao je vlastiti kamion i prevozio sumnjive terete. I s

Raifardom je obavio nekoliko takvih mraĉnih poslova. Marie

Dorches je bila silno zaljubljena u svog šofera, a. osim toga. ona nije

nimalo poštena osoba. Kad joj je George jednog dana ponudio da će

je zaposliti u tvrtki koja je otpustila Fredu, objeruĉke je to prihvatila

kako bi se mogla »osvetiti za nepravdu« što je prema njenom

mišljenju bila uĉinjena Fredu... Iz njenih dokumenata 'proizlazi da ju

je Raifard preporuĉio Irasu...

– Zna li Vojvotkinja da je George bodeţom usmrtio njenog muţa?

– To joj je i razriješilo jezik. Pretpostavljam da još uvijek priĉa

Lucasu.

– Je li teretila i Tildy?

– Tu ne postoji nikakva veza, Sib. Tildy je htjela uništiti

Christiane i Nelsa, te se nadala, kao što je rekla, da će George

umjesto nje obaviti taj prljavi posao. Sve ostalo su samo

pretpostavke, barem što se tiĉe Vojvotkinje. Nitko ne moţe sa

sigurnošću tvrditi kako je Tildy navela Georgea da zapovjedi Fredu

neka ispred Kortenkianove trgovine pregazi Christianu. Vojvotkinja

je priznala da je nazvala Georgea i rekla mu kamo je Christiane

otišla. Ali ni Fred na George ne mogu više biti izvedeni pred sud...

– Misliš'li time reći da će Tildy proći bez kazne?

– Ona će ostatak ţivota morati provesti s odvratnom, zloćudnom,

pretjerano hirovitom osobom, naime, sama sa sobom. Ne uzimajući

to u obzir, mogla bi, s pravne strane, biti smatrana neduţnom...

ukoliko se, ipak, ne bi promijenila i olakšala svoju savjest...

– Rijeĉ »neduţna« je oĉito ovdje na krivom mjestu. – Sibyl je

sjedila na sagu do Donovih nogu. – U svakom sluĉaju, neće praviti

više nikakve poteškoće Nelsu i Christiani. – Dobacila mu je

zaljubljen pogled. – Strašno izgledaš, dragi. Modre masnice oko

oĉiju, izgrebeno lice, od skoka u jarak imaš kvrgu na ĉelu, na vratu

ranu! Sada će biti najbolje da nekoliko dana ostaneš kod kuće. Ako

te Maldin ovakvog vidi...

– Znaš li što, mala moja? Potpuno mi je svejedno što će misliti

Maldin...

– U pravu si, što se toga tiĉe. Neka te na koljenima zamoli za

oproštenje. Ako bi te pak zamolio da ponovno uzmeš svoje

namješten je, onda neka ti da povišicu, to se razumije samo po sebi.

– Potegla mu je nogavicu hlaĉa malo uvis, kako bi se uvjerila je li

zavoj još na pravom mjestu. – Morao bi otići u bolnicu da se lijeĉnik

pobrine za tebe.

– Nemam li ja ljupku njegovateljicu koja me mazi?

– Imaš, dragi.

– Onda me mazi. – Pomilovao ju je po kosi. – Ali, molim te, ne

nudi me jabukama...

KRAJ

Anthony Gilbert

SPAVAJTE, EMILY

Sada, dok su mi još sve ĉinjenice jasne u glavi, hoću da sve

stavim crno na bijelo, prije nego što vrijeme i druga zbivanja n,e

izbrišu moje uspomene ili prije nego što se poĉnem pitati nisam li

sve to sanjala. Ne smijem grubi ti vrijeme jer će me bez dvojbe Emi-

ly preteći, pa je tako pogoditi kojoj će od nas dviju gospoĊa Gates

više vjerovati. Iako je sve to od male vaţnosti, jer ja inaĉe ne

namjeravam više ovdje ostati ni za što na svijetu. Sredit ću svoju

plaću i otići u London. Novine ĉuvaju svoje arhive ĉak dvadeset

godina unatrag. Prije nego što razmislim što ću ĉiniti poslije, hoću da

saznam sve što se zbilo.

Poĉinjem. Zovem se Caroline Flynn. Namještena sam već dvije

godine kao bolniĉarka u klinici »Ludnica« kojom upravlja gospoĊa

Gates. U stvari, to i nije bolniĉka ustanova. Samo smo dvije

diplomirane bolniĉarke, a po pravilu i ne nosimo uniforme. U klinici

su smještene samo starije ţene; njihove im obitelji radije otvaraju

kesu nego vrata. Nemamo umno oboljelih, budući da gospoda Gales

kategoriĉki odbija dati sklonište onima ĉije duševno stanje nije posve

jasno.

Jedno od pravila klinike odreĊuje da osoba, ako joj je potreban

stalni nadzor zbog bolesti Hi nezgode, moţe birati da bude prenesena

u bolnicu ili da joj se stavi na raspolaganje ţena koju mi u našem

ţargonu nazivljemo »specijalna«, to jest bolniĉarka paziteljica. To

se, naravno, mora platiti nešto više. Štićenice, u strahu da pri

povratku iz bolnice naĊu svoju sobu zauzetu, u većini sluĉajeva su se

opredjeljivale za »specijalnu« uz dodatno plaćanje. Paziteljice smo

dobivali od lokalnog ureda za zapošljavanje, a on nam je slao ĉime je

raspolagao. Vjerujem da shvaćate što time ţelim reći.

Bila sam više iznenaĊena nego poĉašćena kad mi je gospoĊa

Gates kazala da je Emily Brown – koju smo mi odmila zvali Emily, a

slomila je bedrenu kost u padu – izrazila ţelju da me uzme za

»specijalnu«. I gospoĊa Gartes je izgledala malo iznenaĊena, ali

budući da nikad nisam bila njena ljubimica, nisam se nimalo

zaĉudila kad je dodala:

– To je protivno našim uobiĉajenim pravilima, ali sam ipak,

iznimno u ovom sluĉaju, pristala. GospoĊica Brown mi je razjasnila

da bi joj bilo vrlo neugodno kad bi se morala privikivati na neku

stranu osobu.

Naravno, zaboravila je reći da je stara gospoĊica bila u stanju da

»specijalnu« stavi pod noge u roku manjem od dvadeset ĉetiri sata.

Ali, budući da su naredbe naredbe, morala sam se pokoriti i

pretvarati se kao da sam time oduševljena.

Starica Emily je sjala od sreće.

– Presretna sam što je upraviteljica vodila raĉuna o mojoj ţelji –

rekla je.

Zapamtite da mi se moj novi posao prvih dana nije ĉinio

neprijatnim. Naprotiv, promjena mi je ĉak dobro došla. Nisam više

morala bez prestanka naokolo nositi te ĉajne šalice i tanjuriće, što je

bio glavni posao bolniĉarke u toj vrsti ustanove. Tek sam se drugog

tjedna poĉela pitati da li će uskoro doći do bure. Treba da vam

kaţem da »specijalna« moţe zatraţiti premještaj tek nakon jednog

mjeseca ili poslije tri tjedna ako je posao zaista tegoban, no nikako

prije. Mogla sam zamisliti kakva bi bila reakcija gospoĊe Gates da

sam zatraţila premještaj već poslije tjedan dana.

Najstrašnije je pri obavljanju duţnosti »specijalne« to što morate

biti od jutra do veĉeri neprekidno na raspolaganju bolesnice. Morate

podnositi njeno stalno vikanje, a da pri tome nemate nikakve

mogućnosti da date sebi od uska u razgovoru s nekim drugim.

GospoĊica Emily je bila štićenica neobiĉnog kova u klinici

»Ludnica«. Time hoću reći da je bila jedina koja nije pripadala

onome što se obiĉno nazivlje »ugledna obitelj«. Onog dana kad mi je

povjerila da je bila kućna nastavnica napomenula sam joj da sam

vjerovala kako je to privatno zvanje davno išĉezlo. Odgovorila mi je

da postoje nenapuĉena mjesta na selu gdje je bilo uobiĉajeno da se

udruţe dvije do tri obitelji koje bi unajmile nastavnicu sve dok

njihova djeca ne porastu za odlazak u školu.

– Nije li vam bilo draţe da radite u nekoj školi?

Odgovorila mi je malo hladno da je uvijek više ţeljela toplinu

domaćeg ognjišta.

– Ja sam neudata i osamljena – reĉe glasom koji je pozivao na

povjeravanje što kod mene nije izazvalo nikakvu uzbuĊenost.

Mogla sam joj i sama mnogo priĉati d samoći, jer sam ţivjela

osamljeno od kada se moja majka udala za ĉovjeka koji se brinuo za

našu hranu i odjeću. Ima skoro petnaest godina kako uopće nisam

vidjela svoju majku, ali to se ticalo samo mene. Na taj sam naĉin

izbjegavala da se raspriĉam o onome što me tišti; takva povjeravanja

obiĉno ne vode niĉemu dobrome.

– Zašto ni jedan od vaših Ċaka ne doĊe nikad da vas vidi? –

upitala sam je, jer zaista ona nikad nije dobijala posjete.

Većina štićenica ima kćerke ili sestre ili nećakinje koje dolaze u

krasnim automobilima i koje se poĉinju ushićivati još prije nego što

prijeĊu glavna ulazna vrata govoreći kako zavide mami ili tetki što

imaju tu sreću da ţive u tako lijepoj kući gdje su svi tako ljubazni

prema njima. Ali Emily nije imala nikoga. Primala je samo po jedno

pismo svakog mjeseca, sluţbeno po vanjštini, tako da smo

ocjenjivali kako joj ga šalje neki pravnik.

– Ne govorite gluposti, Caroline. Zar ste ikad pomislili na' svoje

stare uĉitelje od kad ste izašli iz škole? – Poĉela se smijati, a cijelo

joj je tijelo drhtalo kao da ju je obuzela hladnoća. U povodu toga

moram vas upozoriti da je bila veoma krupna.

Ali, ako su uĉenici zaboravili gospoĊicu Emily, ona nije nikad

prestala misliti na njih. To joj je bio hobi. Sjećajući ih se, prolazilo

joj je vrijeme u uspomenama. Imala je veliki album u koji je lijepila

sve do ĉega je došla, a odnosilo se na njene uĉenike.

– Gospodin William Jones! – govorila je. – Pitam se nije li to onaj

mali Willie Jones?... Zašto da ne? On je mnogo obećavao i nimalo

me ne ĉudi što je imenovan za guvernera.

Onda bi izvadila svoj album i uperila košĉati prst na fotografiju

nekog ruţnog djeĉaka od sedam godina, pitajući me:

– Zar ne zamjećujete sliĉnost?

Poţurila sam da potvrdim.

Jedan dio mojega posla sastojao se u svakodnevnom prelistavanju

mondenskih rubrika te u ĉitanju oglasa o ţenidbama, udajama i

umrlima. S vremena na vrijeme ona bi otkrila da taj i taj pripada

krugu njenih ljubimaca. U takvom sluĉaju trebalo je otkinuti cijelu

stranicu i gospoĊica Emily bi bila uzbuĊena cijeli taj dan. Iţivljavala

se u uzdisanju i jecanju. Shvatit ćete me kad vam kaţem da je svaki

dan proveden s njom bio dug ĉetrdeset osam sati, a svaki je sat trajao

sto minuta. Bila sam upravo zahvalna kad sam je trebala masirati da

bih iz nje odagnala ukoĉenost zbog nepomiĉnog leţanja u krevetu, ili

kad bih joj trebala ĉetkati slijepljenu kosu. Smrt je spas za osobe

lišene zdravog razuma, mislila sam.

* * *

Uvijek je teško shvatiti da je prošlo svega nekoliko sati otkako se

sve oko vas okrenulo naglavce. Ĉinilo se da će i taj dan proći poput

drugih, uz uobiĉajenu viku. Upravo sam prelistavala tjednik

»Gossip« gospoĊice Emily, kad sam se zabezeknuta pred jednom

fotografijom.

Slika je predstavljala djevojku kojoj bi, vjerujem, svaka ţena

poţeljela sliĉiti. Bila je neobiĉne ljepote, a lice joj je izraţavalo

sreću. Bila sam toliko zaokupljena promatranjem te slike da nisam

odmah ni zamijetila kako mi stara gospoĊica nešto govori.

– Vi spavate potpuno budni, Caroline?

Okrenuh glavu. Bilo je uţasno pomisliti da na svijetu mogu u isto

vrijeme ţivjeti dva ljudska bića tako razliĉita kao što je gospoĊica

Brown i mlada djevojka s fotografije.

– Pogledajte! – rekoh pruţajući joj reviju. – Kakva ljepotica! Jeste

li ikad vidjeli takvu ljepotu?

Dugo je gledala. Natpis ispod fotografije glasio je: »GospoĊica

Jane Buch, kćerka pokojnog Richarda Rucha i lady (John) Heather

njene su zaruke objavljene...«

– Dobro – upitah je. – Sto mislite o tome?

GospoĊica Emily okrene pogled prema meni.

– Vrlo je lijepa – prizna – ali to je ruţnoća ako se usporedi s

njenom majkom kad je bila u tim godinama.

– Ne šalite se sa mnom... – zapoĉeti, ali me ona prekine i pošalje

me da joj donesem njen album.

Kad sam joj ga pruţila, ona ga poĉe grozniĉavo prelistavati.

– Pogledajte! – reĉe mi. Vjerovali ili ne, govorila je

istinu. Djevojka s fotografije nije se mogla usporediti s onom koju

mi je pokazivala. Osim ljepote imala je i posebno drţanje.

Pisalo je: »GospoĊica Rosy Benyon, nećakinja pokojnice«.

GospoĊica Emily je dopisala crnim slovima svojim nezgrapnim

rukopisom: draga Rosy u trenutku afere.

– Kakve afere? – upitah je. – Tko je bila pokojnica i od ĉega je

umrla?

Bilo je jasno da je rijeĉ o nekoj tajni. Novine ne objavljuju neĉiju

sliku samo zato što je neobiĉno lijep ili što mu je umrla tetka.

– Ah! To se dogodilo prije mnogo godina – šaputala je Emily, već

na granici prošlosti i sadašnjosti. – Harriett Benyon je umrla jer je

uzela prekomjernu dozu sredstava za spavanje i...

– I netko je tvrdio da nije ona to sama uĉinila?

Bio je to prvi razgovor s gospoĊicom Emily koji je nešto

obećavao.

– Sasvim je sigurno da ih je ona uzela sama. Pitanje je samo da li

ih je uzela namjerno ili greškom, što nikad nije bilo razjašnjeno.

– Zašto bi, se dragovoljno sama ubila? – upitah.

– To je duga pripovijest – reĉe gospoĊica Brown neodreĊeno.

Osjetila sam da je bila uzbuĊena.

– Ostaje nam još dugo do veĉere – navaljivala sam ja.

Trebalo je mnogo strpljivosti da bi se izvukla priĉa koju je

gospoĊica Brown drţala u svojim uspomenama. Napokon ja ipak

kapitulirala, jer je u neku ruku gorjela od ţelje da o tome govori.

Unatoĉ svemu, nije mi bilo lako slijediti je jer je prekidala nit

pripovijesti raznim beznaĉajnim udaljavanjem od predmeta, a više je

puta bilo teško utvrditi o kojoj je osobi zapravo rijeĉ. Evo na što se

njezina pripovijest na kraj u mogla svesti.

* * *

Harriett Benyon i Emily Brown upoznale su se za rata u Londonu.

Sva su djeca, razumije se bila evakuirana i Emily je našla zaposlenje

u drţavnoj administraciji. Dogodilo se da su dvije ţene primljene u

isti ured i u istu sluţbu.

Teško je reći zašto Harriett Bije pošla u pokraj inu sa svojom

nećakinjom Rosy, kad je ova bila evakuirana sa školom. Ona nije

imala nikakvih materijalnih briga. Njezin imetak, koji je Rosy

trebala da naslijedi poslije njene smrti, penjao se na trideset tisuća

funti. Moţda je bila patriotkinja koja je smatrala da treba izvršiti

svoju duţnost prema domovini, prihvaćajući bilo kakvo mjesto u

administraciji.

Bilo kako bilo, Harriett i Emily su se srele. Poslije, kad je bomba

srušila pansion u kojem je ţivjela Emily, ona se smjestila u praznu

sobu u stanu gospoĊice Harriett. Poslije rata, kad se gospoĊica Emily

sa zebnjom pitala što bi mogla raditi (privatne nastavnice od pedeset

godina već su izišle iz mode. a privremenih sluţbenika iste dobi bilo

je u izobilju), gospoĊica Benyon joj je povjerila da namjerava kupiti

u provinciji kuću za nju i njenu dragu Rosy; ako Emily ţeli, mogla bi

doći da ţivi s njima. Kao druţica za društvo! Prihvatila je.

– Još prije nego što sam upoznala Rosy bila sam zaista sita

londonskog ţivota. Ali kad sam Je vidjela prvi put, bila bih prihvatila

ponudu gospoĊice Benyon za polovicu nagrade koju mi Je

predloţila.

To je bilo kao udarac groma. Rosy je mogla biti istih godina kao i

mlaĊa djevojka na fotografiji »Gossipa«.

– Od svih djevojaka koje sam poznavala ona je bila jedina koju

bih zaţeljela da mi bude kćerka – rekla je stara gospoĊica.

Kako je i gospoĊica Benyon gajila iste osjećaje, nije nikakvo ĉudo

što je Rosy teţila malo većoj nezavisnosti. Nije joj bilo nuţno da radi

jer joj je teta osigurala sve potrebno. A s ljepotom koju je

posjedovala bilo joj je lako da se uda svakog tjedna i bez novaca.

GospoĊica Benyon je bila jedna od onih autoritativnih starih

djevojaka – u bolniĉarskom se pozivu takve ĉesto susreću – koje

uvijek ţele »najboljega« svojim ljubimicama, ali onako najboljeg

kako ga one vide. A najbolji za Rosy po Emilynom mišljenju, bio je

John Heather.

– Uvijek mi se ĉinilo da se Rosy prenagljuje – reĉe Emily. – Bila

je veoma mlada, a kad je netko u devetnaestoj godini, ĉovjek od

trideset pet godina ĉini mu se poput nekog starca.

Trideset pet godina su upravo moje godine. »Hvala, gospoĊice

Brown«. pomislila sam u sebi.

U svakom sluĉaju, Rosy i njena tetka upravo u tome nisu imale

iste poglede. Rosy se sviĊao neki ĉovjek po imenu Richard Bueh.

– On je bio slikar – razjasnila mi je gospoĊica Emily. – U to je

vrijeme bio potpuno nepoznat kao umjetnik. Tek poslije njegove

smrti u avionskoj nesreći organizirana je posmrtna izloţba njegovih

slika. Vjerujem da danas svako i najmanje njegovo platno vrijedi

astronomsku svotu.

Ĉula sam razgovore o Richardu Buchu. Njegovala sam ţenu

nekog trgovca koja je priĉala da ga u slikarskim krugovima smatraju

najvećim u njegovoj generaciji. Mene nije naroĉito oduševljavao.

Zamislite, na primjer, jedan triptih, potpuno crn, pod naslovom:

»Progres duše«. Ako biste zatraţili razjašnjenje, rekli bi vam da je

crno na svakoj slici za nijansu razliĉito.

Kunem se onim što mi je najdraţe da ne ţelim braniti gospoĊicu

Benyon, ali mogu s mnogo razumijevanja dijeliti njeno gledište,

pogotovu kad sam ĉula iz Emilynih usta da Richard Buch nije

pokazao nimalo smisla za suradnju. Nije imao novaca, a ĉini se da

mu nije ni stalo da ih zaradi. GospoĊica Benyon je saznala da je

odbio ponudu poznate propagandne agencije da izradi seriju plakata

reklamiraj ući marku nekog poznatog piva, argumentirajući to time

da je on umjetnik, a ne mazalo, izjavljujući odluĉno »da je ţivot

suviše kratak da bih ga smio rasipati stvarajući vulgarna

komercijalna djela«.

– I zaista, novac ga nije nimalo Zanimao – ustrajala je gospoĊica

Brown. – Harriett je smatrala da ga privlaĉi bogatstvo što je Rosy

trebala naslijediti, no ja sam uvijek bila uvjerena da ona u tome

pretjerava.

– Znam ponešto o ljudima koji smatraju da predstavljaju nešto

uzvišenije da bi se spustili na vulgarna materijalna zanimanja – rekla

sam gospoĊici Emily. – Ali to ih ne spreĉava da misle na hranu, na

modu, jednom rijeĉju na raskoš. Ne zanima ih da saznaju tko

podmiruje raĉune za to.

– Moţda ljudi poput nas ne razumiju umjetnike – reĉe Emily – ali

mi se ĉini da je morao pokazati malo više uviĊavnosti. Tolike su

stvari ovisile o Harrietti da je on morao pokazati malo više smisla za

taktiĉnost.

Zakljuĉila sam da je gospoĊica Benyon zacijelo bila neka prokleta

ţena i gotovo sam poţeljela da je Rosy otruje. Tada sam se sjetila da

je ona doista i umrla otrovana.

– Nitko nije mogao razuvjeriti Harriettu da Richard Buch ţudi

samo za Rosynim novcem. Zbog toga je odluĉila staviti do znanja

svojoj nećakinji što će se dogoditi kad on sazna da neće naslijediti

ni jednu paro. Napisala je pismo gospodinu Cassu, svom pravnom

zastupniku, izraţavajući ţelju da izmijeni svoju oporuku i da sve

svoje imanje ostavi drţavi. Ona je to razjasnila kako nas neki put

pojedinci mogu razoĉarati i izdati, ali da nam zemlja ostaje uvijek

vjerna.

– Nije se, dakle, brinula o sreći Rosy, jer je bilo oĉito da je ona

zaljubljena? – upitala sam.

– Ne treba tako misliti. Harriett je bila uvjerena da tako najbolje

osigurava sreću svoje nećakinje. Osobno mislim da joj gospoĊin

Cass ne bi dopustio da izvrši svoju namjeru.

– Što je uĉinio?

– Ispalo je da je on bio odsutan nekoliko dana kad je stiglo pismo

u njegov ured. Kad se vratio s puta, gospoĊica Banyou je već bila

mrtva.

Zaklela bih se da je Emily, stigavši do te pojedinosti u svojoj

priĉi, potpuno zaboravila na moju nazoĉnost.

– Nikad neću zaboraviti taj dan – reĉe ona. – Bila je srijeda,

sjećam se toga dobro, jel su se u srijedu dijelile vozne karte po

sniţenim cijenama. Trebalo je da otputujem u London u posjet nekoj

prijateljici. Ova se bila udaljila i odselila, ali je dolazila da provede

nekoliko dana u domovini i mi smo bile ugovorile taj sastanak

mnogo prije. Bila sam na muci jer nisam bila sigurna da će mi

gospoĊica Benyon dati odsustvo. Ona se nekoliko dana prije toga

bila pokliznula na parketu i išĉašila zglob. Te nesreće nisu naroĉito

teške, ali vas uĉine nemoćnim. Mnogo se muĉila, zato joj je lijeĉnik i

propisao sredstva za san. Preporuĉio joj je da mora mirno spavati jer

je to bio uvjet brţeg ozdravljenja. Ja sam joj davala svake veĉeri po

dvije pilule. Njezin lijeĉnik joj je bio dr Moss i on ju je vukao za nos.

To se moglo razumjeti. Nikad nije dobro suprotstavljati se bogatoj

pacijentici. Emily nastavi:

– Jesam li vam rekla da je Rosy u to vrijeme bila već napustila

kuću? Neka joj je prijateljica dala sklonište u svome stanu. Govorila

je: ako joj je nemoguće da se uda bez odobrenja svoje tete (pošto joj

je do punoljetstva ostalo još dvije godine), ništa je ne moţe sprijeĉiti

da ţivi pod drugim krovom. Dakle, te srijede gospoĊica Benyon se

nadala da ću se odluĉiti da ne putujem, ali ja to nisam uĉinila. U

svakom sluĉaju, onda ne bi ostala sama. Postojala je i kućna

pomoćnica Marija koja je tu ţivjela samo zato što je gospoĊica Be-

nyon uvijek imala jednu dvorkinju tamo gdje bi svaki drugi vrlo lako

bio bez nje. Prije nego što sam otišla pobrinula sam se da joj

presvuĉem krevet i da joj nalijem termosicu toplim mlijekom, ako mi

pobjegne jedan od dva vlaka za povratak. Zatim sam provjerila je li

sve u redu (ona je imala svoje apsolutne principe u pogledu ĉistoće u

bolesniĉkoj sobi) i otišla sam. Prvi vlak za povratak doista mi je

pobjegao. Shvatit ćete da smo ja i moja prijateljica mnogo stvari

imale jedna drugoj reći. Ona se udala za psihologa i razjasnila mi je

drţanje koje je gospoĊica Harriett zauzela prema Rosy. Htjela sam

ponoviti Harrietti mnogo toga što me ona pouĉila. Dakle, kako sam

vam već rekla, vratila sam se s priliĉno zakašnjenja. Marija je bila u

predvorju, goreći oĉito od ţelje da mi priopći neku senzacionalnu

novost. Odmah sam pomislila da je Harriett ustala usprkos

lijeĉniĉkoj zabrani i da je slomila i drugi ĉlanak, ali se radilo o

sasvim drugoj stvari.

»Bilo joj je sasvim dobro«, uvjeravala me je Marija, »bila je ĉak i

zadovoljna sama sa sobom iako ima srce tvrdo kao od kamena. Da

smo to bili ja ili vi, gospoĊice Brown, poslije takvog prizora mi

bismo bile najvjerojatnije sasvim slomljene. Ali ne i gospoĊica Be-

nyon.« Pitala sam se na što bi se mogla odnositi njena aluzija. Dobro

sam poznavala Harriettu da bih mogla pomisliti kako se ona upustila

u raspravljanje s kućnom pomoćnicom. Naravno, imala sam pravo.

Marija mi je rekla s izvjesnim prezirom: »Ne bih htjela da nešto loše

pomislite, gospoĊice Brown. U pitanju je gospoĊica Rosy.« Mislila

sam da ću se srušiti i morala sam se pridruţiti za ogradu stubišta.

»Rosy ovdje?« zapitala sam. Saznala sam da je Rosy iznenada upala

u kuću ne najavljujući se telefonom. Zacijelo je doznala da mene

nema. jer je rekla Mariji da je pogodan trenutak za mali sastanak s

tetom, a da im nitko ne smeta. Zatim se popela na kat gdje je poĉela

svaĊa. Pogledajte, morala sam svesti na pola sve ono što mi je

ispriĉala Marija, ĉak i kasnije kad je to ponovila pod zakletvom.

Jedino ako je cijelo vrijeme prisluškivala iza vrata mogla je ĉuti sve

ono što je bilo reĉeno. Nikad mi nije bila draga ta djevojka.

– Ne smijete je uvrijediti – napomenula sam. – Sigurno nije imala

mnogo drugih prilika da se zabavlja.

U nekoj drugoj prilici, Emily bi se zacijelo naljutila kad bi ĉula

moju primjedbu, ali kako sam vam već rekla, ona nije ni zamjećivala

da sam ja pokraj nje.

– Stalno je ponavljala reĉenicu: »Nećete se za njega udati dok

sam ja ţiva.« Naravno, govorim o Harrietti. Rosy je odgovorila: »E

pa dobro, ako ga ne mogu dobiti na drugi naĉin, saĉekat ćemo dok vi

umrete.« Kad je Marija ušla u sobu da joj donese šalicu ĉaja, Harriett

joj je rekla: »Trebalo je da mi donesete malo arsenika, moja draga.«

Ĉini se ipak da su se na neki naĉin sporazumjele jer je Rosy ostala do

kasno uveĉer ĉekajući na moj povratak, ako je tome vjerovati. Kad je

napokon sišla, rekla je Mariji: »GospoĊica Benyon ne ţeli veĉerati.

Uzet će samo malo mlijeka iz svoje termosice, a ima i biskvita na

noćnom stoliću. Ne ţeli da je itko uzinemirava, ĉak ni gospoĊica

Brown kad se vrati. Dala sam joj dvije pilule za spavanje i stavila

sam kutiju na policu.« Cijeli sluĉaj poĉiva na ovoj reĉenici koja

izgleda sasvim bezazleno. Popela sam se stubama u moju sobu.

Marija je mogla misliti kako gospoĊica Benyon ne. ţeli da je itko

uznemirava, ali ja sam znala: ako pilule ne budu djelovale i ako me

bude ĉula kako prolazim, a nisam se zaustavila, ujutro će mi

predbacivati što nisam ušla da provjerim je H sve u redu. Ušla sam u

njenu sobu na vrhovima prstiju. Mala modra svijeća bila je kao l

uvijek upaljena, jer Harriett nije mogla podnositi tamu. Nije se ĉuo

nikakav šum. Svukla sam cipele i pribliţila se u ĉarapama.

Zadovoljila sam se da sredim neke predmete (ona je bila veoma

nervozna i bio bi je spopao bijes da se probudi usred nereda). Oprala

sam termosicu i ĉašu, uspravila sliku i stavila kutiju lijekova na

policu.

– Pilula za spavanje? – upitala sam.

– Ne znam. Pošteno da kaţem, ne znam! Osim pilula ona je

uzimala i analgetik, a obje su kutije bile sliĉne. Bilo ih je lako

razlikovati na danjem svjetlu jer su im etikete bile razliĉite; jedna

crvena a druga bijela. Ali u plaviĉastoj polutami, onako nespokojna i

zabrinuta da je ne probudim i da mi ne poĉne priĉati o Rosy, nisam

ni zamijetila etiketu na kutiji koju sam drţala. Tako sam izjavila i

prilikom istrage.

– Jesu li vam vjerovali? – upitala sam.

– Ne znam – rekla je jednostavno. – Ne znam. Dijagnoza je

glasila: smrt kao posljedica upotrebe prekomjerne doze pilula za

spavanje. Na sudu se nije moglo dokazati na koji je naĉin do njih

došla ili nešto sliĉno. Istraţitelj, koji je od poĉetka bio protiv Rosy,

pokušao je na mene izvršiti pritisak. »Nemojte na tome ustrajati«,

rekla sam mu. »Nisam bila ni u šta sigurna kad je proces poĉeo, a

poslić je toga nije nastupilo ništa novo da bih mogla to potvrditi«,

rekla sam. Primijetila sam da je Rosy zakonski zastupana. Njen je

zastupak dopuštao mogućnost da mlada osoba, nenaviknuta na njegu

bolesnika, vrlo lako moţe poĉiniti neţeljenu grešku.

Zamijetila sam da je gospoĊica Brown preskoĉila ono što je bitno.

– Da li ste ga vi otkrili? – pitala sam. – Mislim, les gospoĊice

Bonyen?

– Nisam. Otkrila ga je Marija. Ja sam bila do te mjere zbunjena,

saznavši da je Rosy bila t'i za vrijeme moje odsutnosti, da sam i

sama uzela pilulu prije nego što sam pošla na spavanje. I to moju, a

ne gospoĊice Harriette. Sve ĉega se sjećam bilo je da me je Marija

drmala za ramena i vikala. »Prestanite vikati«, rekla sam joj. »Vaša

bi vika probudila i mrtvaca.« Ona se popela na kat, noseći doruĉak,

nikako nije mogla probuditi gospoĊicu Harriettu. Iako sam bila

omamljena pilulom, skoĉila sam iz postelje. Naredila sam Mariji da

pozove dra Mossa, preporuĉujući joj da mu ne kaţe sve pojedinosti.

Pojavio se, zapravo, dr Stewart, pomoćnik dra Mossa. Harriett ga

nikako nije mogla podnositi. Uvijek je govorila da se lijeĉnici

moraju truditi da budu ljubazni, ĉak i kad nemaju nikakve ţelje za

tim. Dr Stewart je bio mlad ĉovjek, veoma nagao. »Najvjerojatnije

joj je srce zatajilo«, rekla sam mu. A onda je Marija poĉela vikati da

ju je Rosy ubila. »Poštedite nas nervne krize«, rekla sam joj suho. Da

tu nije bio prisutan lijeĉnik, dala bih joj pljusku bez ikakva

oklijevanja. »Ne pridavajte nikakvu vaţnost Mariji«, rekla sam dru

Stewartu, »jer ona ne zna što govori.« »Nisam znao za vaš psihološki

talent«, odgovorio mi je mrzovoljno. (Nije bilo nikakvo ĉudo što ga

gospoĊica Harriett nije trpjela.) »Ţelio bih da mi Marija kaţe što

misli.« Marija je rekla sve što je znala, ne ispuštajući ništa, što me je

utvrdilo u uvjerenju da joj je pola ţivota prošlo u prisluškivanju na

vratima. Govorila je o Richardu, Rosy, Harrietti, novcu. Bila je nalik

na stare kućepaziteljice koje znaju sve, ali znaju loše. Prekinula sam

je ĉim mi se pruţila prilika. »Od ĉega je umrla?« upitala sam. Dr

Stewart mi je odgovorio: »Ja mislim da to treba prepustiti sudu i

istrazi, gospoĊice Brown. Smrt gospoĊice Benyon nije prirodna i ja

zabranjujem da se pokopa. Ni jedna ni druga ne smijete nikome reći

ni jedne rijeĉi. Ovaj sluĉaj treba da doĊe u ruke pravde.« Pomisao da

će nad jadnom Harriettom biti izvršena autopsija uĉinila me

bolesnom. Bila sam uvjerena da dr Moss nikad ne bi dopustio sliĉnu

stvar. Rezultat je bio onakav kakav sam i predvidjela. Jadna Rosy!

– Mogu zamisliti – rekla sam.

I mogla sam to zamisliti. Ţivjela sam u pokrajini i sumnjala sam,

još prije svršetka istrage, da je vrlo teško bilo razlikovati izmeĊu

Rosy i Drakuline ţene. U stanovitom smislu moglo bi se reći da ju je

spasila Emily, pretpostavljajući da nije prepoznala kutije od pilula

koje je pospremila, jer svatko zna: dok postoji i najmanja sumnja, to.

ide u korist optuţenog. Na optuţeniĉkoj klupi gospoĊica Brown je

priznala da je ona vjerovala kako je pospremila pilule za spavanje,

ali ne moţe to i potvrditi sa sigurnošću.

– Je li prilikom suĊenja otkrivano da je gospoĊica Benyon imala

namjeru izmijeniti oporuku? – upitala sam.

– Sve je otkriveno. Ĉak je izneseno da je Rosy raĉunala kako će

biti pozvan dr Moss, samo što nije znala da on nikad ne ide u kućne

posjete prije devet i pol sati ujutro i poslije šest sati uveĉer,

ostavljajući to svome asistentu... Ah! Uĉinila sam sve što sam mogla

za jadnu Rosy, kojoj je zaista trebalo pruţiti svu potrebnu pomoć.

Izgledala je kao cvijet ĉije je ime nosila kad se nalazi na izmaku,

uvenulih latica i išĉezle boje. Pretpostavljam da se poslije osude

svatko poţurio izjaviti kako je imala sreću što se oslobodila optuţbe

za ubojstvo.

Nije mi se svidio Emilyn pogled koji sam u tom trenutku opazila.

– Pošto joj je njen Richard ostao vjeran – rekoh ţivahno – znaĉi li

to da je on vjerovao u njenu neduţnost?

Izgledalo je da je gospoĊica Brown tek tada iznenada zamijetila

moju nazoĉnost.

– Vi ste još ovdje, Caroline? Što ste ono kazali? Ah da, o

Richardu? Uistinu, ja mislim da se on nije mnogo brinuo o tome je li

ona neduţna ili nije. To je bio ĉudan ĉovjek koji je istinski volio,

koliko je on uopće mogao voljeti nekoga osim svoje umjetnosti. On

je bio doista opsjednut slikarstvom.

– Jesu li sklopili brak? – uporno sam nastavljala. – Jesu li bili

sretni?

– Mislim da jesu. Znate, viĊala sam je vrlo rijetko poslije

vjenĉanja koje je obavljeno ubrzo poslije istrage. Otišli su u

Francusku. Rosy mi je bila vrlo zahvalna. »Vi meni ništa ne

dugujete«, rekla sam joj, »jer sam rekla samo istinu.« Da sam htjela

lagati zato da bih je spasila izjavila bih pod zakletvom da sam zaista

pospremila pilule za spavanje. Kad su otišli kao da je pala zavjesa

iza koje su nastavili ţivjeti, ona, Richard i mala kćerka Jane. Mislim

da je njihova odluka bila pametna jer su na taj naĉin prekinuti sva

govorkanja. Naravno, još ima ljudi koji misle da sam se laţno

zaklela da bih spasila Rosy.

– Mislite li da je gospoĊica Harriett progutala pilule svjesna

posljedica? – upitala sam oklijevajući. – Kao da se na taj naĉin htjela

osvetiti vlastitoj nećakinji.

– Nikad nisam mogla u to vjerovati – reĉe Emily sigurno. – Ja

mislim da se ona probudila poslije mojeg odlaska i da se zaĉudila

kad me nije vidjela kraj svog kreveta sve dok se nije sjetila da sam

otputovala u London. Malo ošamućena pilulama, nije se sjetila da je

već uzela dvije, pa je progutala još dvije. Najgore što se moţe

predbaciti Rosy jeste to da nije stavila kutije izvan njenog dohvata,

ali vrlo teško moţe biti optuţena da je odgovorna za ubojstvo

Harriette.

– Ĉini mi se da imate pravo – rekoh.

Osjećala sam se malo razoĉaranom. Volim kad pripovijest ima

odgovarajući kraj, baš zato mi kriminalistiĉki romani pruţaju toliko

zadovoljstvo. Uvijek na kraju doznate krivca.

– Kad bih ja bila pisac i kad bih poduzela da napišem ovu

pripovijest – nastavila sam – ja bih postupala vrlo vješto. Uredila bih

da pravi ubojica bude netko tko je pripadao okolici ubijene, netko

koji bi bio toliko simpatiĉan da nikome ne bi palo na pamet da ga

osumnjiĉi.

– Vi pravite aluziju no Richarda? – zapoĉe Emily.

– Ne, to ne bi bilo pošteno prema ĉitateljima. Ako sam dobro

pratila vašu pripovijest, on se nije pojavio na katu. Radi se o onim

nevidljivim akterima o kojima svatko govori, ali ih nitko nikad ne

vidi.

– Onda Marija? – reĉe gospoĊica Emily s prezirom u glasu.

– Ne mislim da bi ona bila dovoljno vaţna da postane junakinjom

jednog kriminalistiĉkog romana. A osim toga, ona nije imala nikakva

razloga za to. Ne – dodala sam, smijući se u sebi – u mojoj knjizi

ubojica ste vi. Nastade na ĉasak tišina, dovoljno duga da bi se

shvatilo što sam rekla.

– Rekla sam vam da pretpostavljam da pišem kriminalistiĉki

roman – objasnila sam joj neuvjerljivo.

– To je oĉaravajuće – potvrdi Emily – Nastavite, Caroline, hoćete

li? Usput vam napominjem da sam ja toga dana bila u Londonu.

– To ne predstavlja nikakvu poteškoću – uvjeravala sam je.

– Jednom je neki ĉovjek ubijen iz puške a njegov je ubojica

mogao dokazati da se u ĉasu zloĉina nalazio sedamdeset kilometara

daleko. Samo, poslije se dokazalo da je on ostvario paklenu zamisao:

pri vezao je oruţje za uţe koje je povuklo okidaĉ u ĉasu kad su se

otvorila vrata. Hoću reći to da ste vi vrlo lako mogli usuti sredstvo za

spavanje u mlijeko prije nego što ste otputovali, znajući unaprijed da

ćete se vratiti kasno i da će Harriett to popiti. Na povratku vi ste joj

dali uobiĉajene dvije pilule i dodatni otrov ju je usmrtio.

– Pretpostavljate da je ona Ĉekala na moj povratak da bi popila

mlijeko – reĉe Emily.

– Dovoljno je bilo da umanjite drugu dozu ili da uĉinite nešto s

drugom. U svakom sluĉaju, nitko ne bi smatrao nenormalnim da ste

oprali termosicu i ĉašu prije spavanja jer ste tako obiĉno uvijek

radili.

– Jadna ja! – reĉe Emily. – Moram ubuduće paziti da vas ne

izazovem. Kakva bujna mašta! Od sada ću dobro paziti da ne uzmem

nešto što ste vi pripremili svojom rukom, Caroline!

– Zbog ĉega bih vas ja otrovala? – rekoh. – Trebao bi mi neki

razlog, i to valjan razlog.

– Ako sam ja ubila Harriettu, znaĉi da je postojao neki razlog za

to.

– Vi ste oboţavali Rosy i znali ste da joj gospoĊica Benyon

ozbiljno namjerava uništiti ţivot. Nije nikakvo ĉudo što ste

problijedjeli kad ste doznali da je djevojka bila u kući, jer to nije bilo

u vašem planu. Tada ste iskoristili svoju priliku: kutiju od lijekova.

To je zaista bilo mnogo smionije jer bi sud mogao pomisliti da

pokušavate spasiti mladu djevojku.

Podigavši oĉi, vidjela sam lice gospoĊice Emily u zrcalu koje je

bilo obješeno na zidu nasuprot njenog kreveta. Srce mi je za trenutak

prestalo kucati. Nikad prije nisam vidjela neko ljudsko biće da tako

gleda. Nikad nisam vidjela sliĉan izraz na ĉovjeĉjem licu. Te

razrogaĉene oĉi! Taj ukoĉeni pogled! Ta otvorena usta. Pomislila

sam da je to mrţnja. I u istom sam ĉasu shvatila i njen razlog. Ne

htijući, otkrila sam istinu.

Pitala sam se je li i Rosy sumnjala na Emily. Za sebe je znala da

je neduţna ali i to da joj nikad neće biti moguće to i dokazati. Mnogo

sumnji, ali ni sjene dokaza. A Emily je tu.

Sada mi je bilo jasno odakle joj novac koji joj je omogućavao

boravak u »Ludnici«, kao i pismo koje joj je dolazilo svakog

mjeseca. Shvatila sam zašto joj Rosy nije nikad vise dala znak da je

ţiva, ĉak i poslije udaje za Johna.

Spustila sam glavu i neko ml je vrijeme bilo crno pred oĉima.

Onda sam ĉula kako mi Emily govori:

– Dobro biste uĉinili da popijete malo ovoga, Caroline – pruţi mi

boĉicu njene dragocjene rakije.

GospoĊa Gates zabranjuje da njene štićenice drţe alkoholna pića

u svojim sobama, no nikad nije uspjela to i sprijeĉiti i ja sam sada

zbog toga bila sretna.

Emily doda kap sode u rakiju i ja sve iskapih. Osjetila sam kako

sam se vratila u normalno stanje. Ustala sam i poĉela nešto ureĊivati

po sobi. Štogod se dogodilo. Emily ne smije nikad doznati da sam

posumnjala.

– Prestanite da se uzbuĊujete, Caroline – reĉe starica – i spremite

ovo! – Bile su to njene vlastite pilule za spavanje. – Ja nisam

gospoĊica Benyon.

– Zadovoljit ću se da ih spremim izvan vašeg dohvata – rekla

sam.

Nisam htjela da netko naĊe Emily mrtvu u krevetu zbog upotrebe

prekomjerne doze sredstva za spavanje i da se zbog toga izvrgnem

ruglu kako nisam znala proraĉunati na koji bi naĉin reagirala pošto je

sama sebe otkrila.

– Ponašala sam se glupo – reĉe gospoĊica Brown odmahujući

glavom. – Ne znam što mi je bilo. Mislim da sam gledala ovu

fotografiju u »Gossipu« i ne znam sama kako. sam mogla pogoditi

da će to ostaviti na vas takav dojam. Uvijek je pogrešno prekopavati

po prošlosti. Moţete mi ne vjerovati, ali mjesecima nisam ni

jedanput na to pomislila. Mislila sam da je Rosy našla sreću u braku.

Ona ima dijete, a njen drugi muţ je postao vaţna liĉnost. Njen je

ţivot zacijelo buran. Ja joj ni najmanje ne zamjeram što nikad nije

došla da me posjeti. Na vašem licu ĉitam da vam je to ĉudno. Ali i

njoj je takoĊer stalo da ne oţivljuje prošlost. A sada, draga moja,

malo se odmorite, jer vam je to veoma potrebno. Ponekad se pitam

jeste li izabrali najbolje zanimanje, Caroline. U vašem pozivu ĉovjek

mora biti zaštićen oklopom.

To nije bila prava istina, pomislila sam. Prvu stvar koju ću sutra

ujutro uĉiniti bit će da zamolim gospoĊu Gates da me oslobodi

obaveza prema gospoĊici Brown, a onda ću joj vratiti svoju

uniformu. Ukoliko bude mogla naći za mene zamjenu, neće biti

nikakvih poteškoća da me razriješi duţnosti.

Naravno, svaka struka ima svojih neugodnosti, ali vas nitko ne

moţe natjerati da njegujete ubojicu.

Ovdje završavam svoj izvještaj . Stavit ću ga u omotnicu

naslovljenu na Caroline Flynn, Poste Restante, Charing Cross,

London. Na taj će naĉin biti na sigurnom mjestu.

U isto vrijeme dok pišem poĉinjem pripremiti plan za akciju.

Pitam se je li moja duţnost da kaţem gospodinu Johnu cijelu istinu.

Tko zna, moţda će biti sretan kad sazna da nije uzalud imao

povjerenja u svoju ţenu. O tome ću dublje promisliti kad budem u

Londonu.

*

Horrocks, jutarnja bolniĉarka, prva je otkrila mrtvu Carolinu.

Zacijelo je bila već nekoliko sati mrtva. UtvrĊeno je da se smrt ima

pripisati upotrebi prekomjerne doze sredstva za spavanje.

Od poĉetka istrage nije bilo nikakve sumnje da se radi o

samoubojstvu. Jedina osoba koja je mogla izvući policiju iz zablude

bila je gospoĊica Brown, ali se ona zadovoljila izjavom: »To je

uţasno. Pitam se nije li bilo u mojoj moći da to sprijeĉim.«

GospoĊa Gates, koja nije sumnjala da će ovaj dogaĊaj prouzroĉiti

ozbiljniji udarac ugledu njene ustanove, zapitala je jetko gospoĊicu

Brown na osnovu ĉega je mogla pomisliti da je bila u stanju sprijeĉiti

odluku bolniĉarke.

– E pa dobro – reĉe Emily pruţivši svoje gojazne ruke na plahtu –

ona je imala kompleks krivnje. Nikad nije ulazila u pojedinosti, ali

meni se ĉini da je bila opsjednuta uspomenom na neku staricu koju je

nekad njegovala i koja je uzela prekomjernu dozu sredstva za

spavanje. To je znaĉajna podudarnost. Ne ĉini li vam se!

– U njenom dosjeu nema niĉega sliĉnoga – mrmljala je gospoĊa

Gaites.

– Ja ne mislim da joj je itko na svijetu, osim nje same, mogao

nešto predbaciti za tu nesreću. Ali ona je bila uvjerena da starica ne

bi bila mrtva da je ona stavila kutiju pilula van njenog dohvata.

Naravno, vrlo je lako imati iskustvo poslije toga. »Ne spominjete

stvari koje pripadaj« prošlosti«, obiĉavala sam joj govoriti, »to su

izgubljene suze.«

– Ali zašto je ona izabrala baš današnji dan da izvrši

samoubojstvo? – uporno je nastavljala gospoĊa Gates. – Nije dobila

nikakvo pismo, niti ju je tko zvao telefonom.

– Razgovarale smo o nekom sliĉnom sluĉaju, o neĉemu što je ona

ĉitala u novinama i što ju je veoma uzbudilo. Pomislila sam u

jednom ĉasu da će se onesvijestiti, pa sam joj ponudila gutljaj

osvjeţavanog pića...

– Topli ĉaj jedino odgovara za nervne šokove – izjavi gospoĊa

Gates suho. – Mislila sam da vi to znate, gospoĊice Brown.

– Otkud sam mogla priskrbiti topli ĉaj u tom ĉasu? Uzeta je samo

gutljaj alkohola, a onda sam joj savjetovala da se odmori. Oĉigledno

nije izgledala dobro, gospoĊo Gates. Sto mislite.« moţda je ĉak

upotrijebila moje pilule za spavanje?

– To je vjerojatno, ali je vrlo teško utvrditi, jer pretpostavljam da

vi ne znate koliko vam ih je ostalo. Na svaki naĉin, njena duţnost

stalne bolniĉarke nije joj dopuštala pristup ormaru s otrovima.

Jedna je bolniĉarka izjavila da je zamijetila Carolinu Flynn kako

je prošle noći ubacila pismo u poštanski sanduĉić ustanove, što je

dalo povoda mnogobrojnim pretpostavkama. Je li bilo namijenjeno

sucu istraţitelju? Samoubojice obiĉno ostavljaju iza sebe oproštajno

pismo. Osim ako nije bilo upućeno nekom prijatelju ili roditeljima.

Tako je istraga odgoĊena, da bi se ta osoba prijavila.

– Mi smo sliĉne jedna na drugu – reĉe ţalosno gospoĊica Brown.

– Bila je neudata i od poĉetka je izmeĊu nas postojala neka vrst

meĊusobne naklonosti...

Na sjeveru je otkriveno da postoji neka gospoĊa Wickers koja je

priznala da je majka pokojnice i koja je preko volje izjavila da je

ţivjela petnaest godina odvojeno od svoje kćeri. Ona se ipak

pobrinula za pojedinosti pokopa, a »Ludnica« je poslala vijenac.

GospoĊica Brown je takoĊer poslala jedan na svoj raĉun.

* * *

Nova »specijalna«, dodijeljena gospoĊici Brown, Mia je krupna

ţena od ĉetrdesetak godina, koja ju je, ĉim je nastupila, obeshrabrila

svojim prvima rijeĉima, onim što se zove »muĉna konverzacija«.

– Vi ste doţivjeli šok i najbolje što moţete uraditi jeste da

zaboravite cijeli taj sluĉaj – izjavila je tonom koji nije topio nikakva

pogovora. – I ne predbacujte sebi ništa. Kad netko odluĉi da se ubije,

nitko i ništa ne moţe ga u tome sprijeĉiti. A sad malo zaspite.

– Pošto nm to vi savjetujete... – reĉe blago gospoĊica Browm.

Prekriţi ruke na plahti i zatvori oĉi Sve je prošlo bez smet nje.

Kakav izvrstan potez s onom njenom reĉenicom o rakiji koja je

ostavljala dojam da se Caroline sama posluţila pilulama. Bilo je

iznenaĊujuće kako se vrlo lako moţe izvršiti zloĉin pod uvjetom da

se ne pokušava mnogo raspredati i razjašnjavati.

Prije dvadeset godina gospoĊica Benyora i njeno toplo mlijeko.

A juĉer Caroline Flynn i rakija

Nije imala nikakva osjećaj« krivnje ni u prvom ni u drugom

sluĉaju. Harriett bi uništila Rosy ţivot da Emily nije tome stala na

put. Nije se osjećala nimalo neprijatno prihvaćajući malu naknadu za

to. Ne moţe se cijeli ţivot provesti u radu. Što se tiĉe Caroline ta

glupa djevojka nije mogla da ne otkrije svoje sumnje. Moţe se reći

da je sama sebi potpisala smrtnu osudu. A pismo koje je bacila u

poštanski sanduĉić uoĉi svoje smrti vjerojatno je bio odgovor na

neki oglas za zaposlenje. Ne treba ni gubiti vrijeme misleći na to.

GospoĊica Brown je spavala, odmarajući tijelo i duh.

Spavajte, gospoĊice Brown, spavajte dobro jer nije daleko

vrijeme kad ćete imati stanovite poteškoće da mirno zaspite. Ima

nešto što vi ne znate: da sluţbena strpljivost nije bezgraniĉna. Jednog

dana, u nedalekoj budućnosti, netko će se sjetiti da pismo upućeno

na ime Caroline Flynn nije zatraţeno. Netko će se sjetiti njenog

»samoubojstva« i otvorit će pismo.

Spavajte, Emily...

IDUĆI ROMAN

Pierre Courcel:

Osumnjičen

Uspješan poslovni ĉovjek, mlad i privlaĉne vanjštine, dobija

obavijest da će u odreĊenoj kući, u francuskom provincijskom

gradiću, zateći svoju ţenu s njenim ljubavnikom. Doista ih i nalazi,

ali mrtve... Nevino optuţen ili krivo osuĊen – to je problematika

jednog ĉitavog tipa kriminalistiĉkih romana, i u tom smislu djelo

»Osumnjiĉen« ne predstavlja iznimku. Ipak, on više pripada »ĉistim«

akcionim romanima, koje saĉinjava niz pustolovnih pothvata da bi se

našli dokazi za pravoga krivca.

Traţite kod vašeg prodavaĉa novina TRAG 8

SMRTONOSNO VOĆE

– Radnja romana odigrava se u velikoj robnoj kući, pa već i sam

taj podatak nagovještava nešto posebno. Kućni detektiv nastoji sam

riješiti veliku pronevjeru otkrivenu u robnoj kući, i to prije nego što

će se uplesti policija. Niţu se zapleti i akcije... Osumnjiĉenih je

mnogo. Ima otrovanih, zaljubljenih, nimfomanki, osvetnika. Tekst je

bogat radnjom, vrlo spretno voĊen do kraja, pa se ĉita s mnogo

napetosti i uzbuĊenja. Likovi se psihološki dobro ocrtani i djeluju

uvjerljivo. Erotski su prizori opisani s mjerom, tako da se dobro

uklapaju u dinamiĉan sadrţaj ovog romana.

(Odlomak iz recenzije)