Koštičavo voće

INTEGRALNA PROIZVODNJA KOŠTIČAVOG VOĆA

N A Č E L A I A R G U M E N T A C I J A

U N I V E R Z I T E T U S A R A J E V U

Poljoprivredno – prehrambeni fakultet Sarajevo

Novembar, 2008


page 2 of 131


NAČELA I ARGUMENTACIJA

Autori:

Prof. dr Mirsad Kurtović Doc. dr Nedžad Karić

Doc. dr Vojislav Trkulja Dipl. ing Adnan Maličević

Dipl. ing Fuad Gaši

Tiraž: 500 komada


page 3 of 131

I. U V O D Osnovna težnja uspješnog komercijalnog uzgoja svih vrsta voćaka jeste ostvariti maksimalan prinos po jedinici površine, uz postizanje najvećeg mogućeg kvaliteta proizvoda, a istovremeno sa minimalnim rizikom opasnosti po zdravlje potrošača, te narušavanje prirodnosti i stabilnosti okoline. U pravcu težnje ka potpunoj realizaciji ovog pravca, proizvodnja voća može biti organizovana kroz tri osnovna koncepta, i to kao:

konvencionalna, integralna i organska.

Posmatrana iz ugla konvencionalnog pristupa, a obzirom na učešće čovjeka (rad i znanje), tehnologija uzgoja voćaka može se podijeliti na:

- Ekstenzivnu - karakteristike ovog, početnog nivoa konvencionalne proizvodnje, su: uzgoj pojedinačnih i veoma bujnih stabala voćaka, koje su kalemljene na sijanac kao podlogu, prirodno formirane krošnje, alternativno plodonošenje, kasno prorođavanje, te obično nikakav nivo provedbe agro i pomotehničkih mjera, što rezultira u veo ma niskom prinosu i kvalitetu ploda, ali veoma visokom stepenu biološke ispravnosti proizvoda i očuvanja životne okoline. Takođe, robno, ista je apsolutno neodrživa.

- Poluintenzivnu - ovaj stepen konvencionalne proizvodnje voća odlikuje se primjenom samo nekih agro i pomotehničkeih tretmana, (najčešće samo zimska rezidba i đubrenje), te dominantno podrazumjeva karakteristike prethodnog nivoa.

- Intenzivnu - ovaj nivo konvencionalne proizvodnje karakteriše se gustim sklopom sadnje, slabobujnim podlogama, primjenom svih neophodnih agro- i pomotehničkih mjera, (adekvatna obrada zemljišta, đubrenje, navodnjavanje, zaštita, zelena i zimska rezidba). Naravno, tek je ovaj oblik održiva robna proizvodnja - ekonomski isplativa, gdje se ostvaruju maksimalni prinosi, kao i kvalitet ploda, osim u, naravno, adekvatnoj biološkoj ispravnosti prema potrošaču, te održivosti životne okoline.


page 4 of 131

- Superintenzivnu - ovaj posljednji nivo konvencionalne proizvodnje pored potpune i intenzivne primjene agro - i pomotehničkih mjera karakteriše i praktikovanje nekih specifičnih aktivnosti, kao npr. : prorjeđivanje plodova, upotreba hemijskih stimulatora rasta i sl ično. I ovdje su dominante karakteristike koje su važile za prethodni nivo.

Integralna proizvodnja voća (IPV) u osnovi je ekološki usmjeren postupak, gdje je primjena hemijskih sredstava svedena na najmanju moguću mjeru, tako da se unište štetočine ili suzbiju bolesti biljajka, a u isto vrijeme ne naruši čovjekova okolina , i na kraju, u što većoj mjeri sačuva zdravlje potrošača. Obzirom da je u pogledu agro- i pomotehničkih mjera apsolutno intenzivna ista ostvaruje realizaciju maksimalnog prinosa po jedinici površine, a zbog svoje sveobuhvatnosti u pogledu primjene zaštitnih sredstava , pruža i visok stepen zaštite životne okoline i zd ravlja potrošača. Apsolutno je, u takvom pristupu, ista ekonomski najisplativija , obzirom da, za razliku od konvencionalnog, ovaj koncept zagovara daleko manju, prognozno-plansku i dozvoljenu primjenu svih oblika pesticida. Odlike ovog sistema su optimalni prinosi po jedinici površine, uz visok stepen kvaliteta i biološku ispravnost konačnog proizvoda, te minimalno moguće rizike od zagađenja, odnosno ugrožavanja stabilnosti sredine.

Organska produkcija. Osnovna odlika organske produkcije voća jeste potpuna zabrana upotrebe hemijskih zaštitnih sredstava , tako da je samo dozvoljena primjena specifičnih bioloških preparata . Ovaj pristup, u pogledu prirodnosti, najsličniji je ekstenzivnom obliku proizvodnje iz konvencijalnog koncepta, te podrazumjeva produkciju biološki najsigurnijeg proizvoda i apsolutno minimalno zagađenje životne okoline, uz ogromna ograničenja u pogledu ostvarivanja maksimalnog prinosa, potpune intenzivnosti agro- i pomotehničkih mjera, uzgoja određenih kultivara, te ekonomske opravdanosti iste. Ovakav oblik produkcije voća bez većih ekonomskih posljedica uglavnom organizuju ekonomski razvijenije zemlje, dok one nižeg stepena razvoja implementiraju mogućnost primjene ovog pravca samo na prirodne populacije različitih vrsta voćaka .

U BiH tehnologija uzgoja voćaka dominantno je ekstenzivnog i poluintenzivnog karaktera. Zatim slijedi dobar dio intenzivne


page 5 of 131

proizvodnje, dok je superintenzivna prusutna u tragovima. Integralna proizvodnja voća zastupljena je samo u određenim područjima naše zemlje, uglavnom kao rezultat međunarodnih projekata u regionalnim okvirima. S druge strane, organska produkcija, iako se iz dana u dan favorizuje, ne nalazi plodnu osnovu, obzirom da ne osigurava robnu održivost koja je ključni segment opstanka zemalja u razvoju u najvećoj mjeri usljed nodostatka potpunog zakonskog okvira, prethodne egza ktne valorizacije raspoloživih resursa i sl..

Obzirom da navedeno stanje voćarstva kod nas podrazumjeva još uvijek poprilično nizak nivo agro- i pomotehničkih mjera, te nepostojanje adekvatnih standarda za datu produkciju, u odnosu na zapadno-evropske zemlje, evidentan je prostor za djelovanje, odnosno poboljšanje tretirane proizvodnje. U tom pogledu, tim stručnjaka poduzeo je niz aktivnosti na uvođenju integralne proizvodnje na prostore BiH, a jedan od početnih koraka jeste i izrada ove publikacije. II. INTEGRALNA PROIZVODNJA VOĆA (IPV) Razvoj integralne proizvodnje (IP) bio je rezultat naporne saradnje većine naučnika, uglavnom tokom posljednjih 25 godina. Sam termin ïntegralna proizvodnja¨ nastao je na jednom od sastanaka koji je održan u Ovrannaz-u, Švicarska, 1976 godine. Kao rezultat ovog skupa publikovan je i dokument koji razmatra početnu tačku za IP u Evropi. Nakon ove, inicijalne faze usljedilo je štampanje nekoliko vodiča o IP, generalnih i usko specifičnih za pojedine usjeve, a koji su nastali kao rezultat istraživanja i nadogranje sistema IP.

Opće prihvaćena definicija IP glasi da je to ¨poljoprivredni sistem koji proizvodi visokokvalitetnu hranu i druge proizvode putem korištenja prirodnih izvora i regulacijskih mehanizama u zamjenu za inpute koji zagađuju okolinu, te koji obezbjeđuje održivu poljoprivredu¨. Unutar okvira ove generalne definicije, integralna proizvodnja voća (IPV) se definiše kao ëkonomična proizv odnja voća visokog kvaliteta, koja daje prioritet ekološki sigurnijim metodama, koje minimiziraju neželjene strane uticaje i primjenu agrohemikalija, sa ciljem povećanja zaštite životne okoline i zdravlja čovjeka¨. Ove definicije su nadaleko prihvaćene šir om svijeta, i one


page 6 of 131

su dio nacionalanih propisa nekoliko zemalja, kao što je na primjer Švicarska.

Za razliku od organske poljoprivrede, IP ne traži eliminaciju korištenja poljoprivrednih hemikalija, već prilično smanjenje, (ili čak isključenje u nekim slučajevima), proizvodnih inputa sa visokim uticajem na okolinu, kao što je širok spektar pes ticida i đubriva, te preferira primjenu korisnih, sigurnih alternativa.

U okviru IP, poseban akcenat je dat na:

kompletan prilaz sistemu koji obuhvata cjelokupnu far mu kao baznu jedinicu,

centralnu ulogu agro-ekosistema, balansiranom ciklusu ishrane, i na blagostanju svih vrsta u animalnoj poljoprivredi.

Očuvanje i poboljšanje plodnosti zemljišta, diverziteta okoline i uzimanje u obzir etičkog i socijalnog kriterija esencijalne su komponente integralne proizvodnje.

Biološke, tehničke i hemijske metode su pažljivo balansirane , i one se uzimaju u iznosu zaštite okoline, profitabilnosti i socijalnih zahtjeva.

Prema tome, integralna proizvodnja, i u voćarstvu, je ekološ ki usmjeren postupak, kome je cilj u prvom planu očuvanje i zaštita životne sredine, uz produkciju plodova sa visokim stepenom zdravstvene sigurnosti. Ovaj koncept u širem smislu, predstavlja stepenicu daljeg razvoja integralne zaštite biljaka, u okviru ko jeg je data prednost prirodnim izvorima i regulatorima suzbijanja patogena, štetočina i korovskih vrsta. U pogledu agro- i pomotehničkih mjera ovaj koncept voćarstva podrazumjeva intenzivnu proizvodnju, s tim da se aplikacija hemijskih sredstava ne provodi totalno, već preventivno, i na bazi prognozne službe. Ishrana, odnosno gnojidba voćaka, kao neophodna agrotehnička mjera u ovom sistemu organizovanja proizvodnje voća, mora biti prilagođena određenoj vrsti, uz što manje narušavanje prirodne osobenosti uzgojnog područja. Integralna proizvodnja voća podrazumjeva đubrenje na osnovu kontrole plodnosti zemljišta, izbor vrsta voćaka i kultivara koji su tolerantni ili otporni na važnije patogene i štetočine, izbor kvalitetnog sadnog materijala, biološke i


page 7 of 131

mehaničke mjere suzbijanja i upotrebu pesticida sa zelene i žute liste, poštivanje principa berbe, uskladištenja i čuvanja plodova. Sve ovo ima za posljedicu racionalnija ulaganja, koja su umnogome smanjena u odnosu na sve ostale koncepte, obzirom da se ništa ne radi na slijepo, te da je učinak maksimalan, a istovremeno proizvodi iz ovakvog sistema posjeduju certifikat, markicu po kojoj su prepoznatljivi i ostvaruju veću cijenu na tržištu, što ovaj koncept čini ekonomski najopravdanijim.

Integralna proizvodnja podrazumjeva sistem takvog organizacionog oblika u kojem se cijelo imanje uključuje kao elementarna jedinica, integralno – sveobuhvatno. Ovo iziskuje brižnu njegu zemljišta, održavanje i povećavanje njegove plodnosti, jačanje otpornosti stabala prema štetočinama i bolestima, te korištenje prirodnih ograničavajućih faktora za bolesti i štetočine. Primjena sredstava za zaštitu biljaka se ograničava na što je moguće manju upotrebu. Pri tome se u prvom redu koriste preparati koji, najmanje moguće opterećuju zemljište, vodu i vazduh. Hemijski regulatori rasta se ne smiju koristiti za upravljanje rastom, poboljšanje boje, odnosno sjaja ploda.

Integralni koncept u voćarstvu predstavlja proizvodnju koja poštuje sredinu, a ujedno je ekonomski izvodljiva, osigurava o drživu produkciju biološki potpuno opravdanih plodova visokog kvaliteta, sa minimalnim ostacima pesticida unutar istih, promoviše i održava biološki diverzitet, daje prednosti upotrebi prirodnim mehanizmima regulacije kada je u pitanju zaštita od bolesti i štetočina, obogaćuje i štiti dugoročnu plodnost zemljišta, te minimizira zagađenje vode, vazduha i zemljišta.

Integralna proizvodnja je jedna konsekveta daljnjeg razvoja integralne zaštite biljaka, pri čemu su sve mjere proizvodnje optimalno usklađene jedna sa drugom. Voćari, koji ovaj integralni proces žele primjeniti, preuzimaju spram odgovornosti prema životnoj okolini, na sebe i oštra pravila. To od njih zahtijeva veoma stručna znanja i posebnu motivaciju pri upravljanju zasadom.

U svim voćarski razvijenijim zemljama dominantan sistem proizvodnje voća podrazumjeva upravo ovaj koncept.


page 8 of 131

III. UKUPNI KVALITET PROIZVODA I ODRŽIVA POLJOPRIVREDNA PROIZVODNJA Temeljne promjene u evropskoj poljoprivredi odigrale su se tokom protekle četiri dekade. Hiperprodukcija, ugrožavanje divljih vrsta, zagađenje zemljišta i površinskih voda danas su identifikovani kao glavna ograničenja intenzivne poljoprivredne proizvodnje. Ovi i drugi problemi postali su jako važni za politiku proizvođača, farmera i društva, te su vodili fundamentalnoj reorjentaciji u poljoprivredi. Samo ekološki sigurni, održivi oblici korištenja zemljišta mogu se suočiti sa prisutnim izazovima. Oni mogu biti ciljani na zamjenu agrohemikalija koje zagađuju, naročito pesticida i đubriva, od str ane ekološki sigurnijih i održivih tehnologija. Prema tome, evolucija od pojmova biološke kontrole do integralnog upravljanja štetočinama (IPM) i konačno do potpuno sistemskog pristupa sigurno nije bila slučajnost, već naprotiv, to je bio logičan odgovor n a napredak koji je razvijao koncepte i naučne standarde, kao važne prekretnice u poljoprivrednoj proizvodnji. U konačnici, definisan je koncept integralne proizvodnje, odnosno integralne poljoprivrede, kao baza koja osigurava visok kvalitet proizvoda i odr živu produkciju. Zbog toga je posebno važno pojasniti ukupni kvalitet proizvoda u okviru IP.

Tumačenje značenja kvaliteta hrane bilo je praćeno velikim promjenama zbog nezadovoljstva i ogromnih protesta potrošača. Savršen vanjski kvalitet hrane, prihvatlj iv okus, (unutrašnji kvalitet hrane), te niska cijena čini se da ne mogu biti dugo dominatni parametri ocjene u tom pogledu od strane povećanog broja kritič kih potrošača. Parcijalna definicija kvaliteta hrane danas je zamijenjena sa onom o ukupnom kvalitetu koji izlazi izvan konvencionalnih okvira istog kod hrane. Aspekti kvaliteta postaju sve više i više vezani za sigurnost hrane kroz ¨dodatnu vrijednost¨ indirektnog i nevidljivog kriterija kvaliteta hrane, neodređeno opisanim kao ¨zdrava okolina¨, ¨blagostanje životinja¨ i ädekvatno tržište¨.

¨Pošto, u većini slučajeva, tržište vodi brigu o vanjskom kvalitetu poljoprivrednih proizvoda, sistemi održive produkcije, kakav je i IP, uzimaju u obzir 4 dodatne crte, osobine kvaliteta proizvoda, proizvodne i/ili prerađivačke procedure, i uslove rada. On e su u


page 9 of 131

velikoj mjeri nevidljive za potrošače, ali daju esencijalne komponente sveobuhvatnog kvaliteta hrane, kao:

unutrašnji kvalitet proizvoda (hemijski, fizički, organoleptički) ekološki kvalitet proizvodn je i postupanja proizvodom, etički kvalitet proizvodnje, držanje i postupanje sa

životinjama, te socio-ekonomski kvalitet proizvodnje, uslovi rada.

Ako se svi shvatljivi aspekti kvaliteta, (identifikovani u sektoru hrane na tački prodaje), predstave u v irtualnu tabelu dobije se nešto poput piramide koja predstavlja ukupni kvalitet proizvoda. Ova piramida ima veliki dio hrane nižeg kvaliteta u svojoj bazi i mali dio hrane najvišeg kvaliteta na vrhu.

Dijagram 1. Piramida ukupnog kvaliteta hrane

Kao što je pokazano na dijagramu, ova ¨piramida ukupnog kvaliteta hrane¨ može se podijeliti u različite slojeve (ili nivoe kvaliteta):

na dnu je hrana koja ima nisku cijenu, standardna, normalna, hrana sa ¨¨certificiranim etiketama¨

zauzima središnji dio, i ¨Premijum (iznad nominalne vrijednosti)¨ hrana sa najvišim

standardima ukupnog kvaliteta na vrhu.


page 10 of 131

Zakonska granica je odvajanje hrane niske cijene od hrane koja ne ispunjava sigurne, pouzdane, zakonske zahtjeve (s obzirom na higijenu, sigurnost hrane i druge aspekte kvaliteta).

Postoje tri posebne faze u sektoru hrane:

1. Primarna produkcija, koja pokriva procese proizvodnje hrane, kao ¨primarna¨ faza, do tačke gdje proizvodi budu ubrani i spremljeni kao ¨poljoprivredni proizvodi¨ za prodaju. Koncept integralne proizvodnje je fokusiran na ovu primarnu fazu produkcije i obuhvata posebno aspekte prije berbe.

2. Kasnija sekundarna faza rukovanje, postupanje i prerada poljoprivrednih proizvoda može se obaviti izvan nivoa farme, (proizvodnja vina od grožđa, cijeđenje maslinovog ulja, pečenje hljeba), ili kao ¨sekundarni¨ poljoprivredni proizvodi, odnosno oni proizvedeni od strane specijalizovanih organizacija. IP ne uključuje ovu fazu prerade u svoju normativnu djelatnost, ali vodi računa, razmatra takve aktivnosti na farmi u svojoj odobrenoj proceduri ako se prerađeni proizvodi farme certificiraju.

3. Faza distribucije obuhvata raspodjelu, nabavku i šablon prodaje poljoprivrednih proizvoda. Aspekti ispravnog tržišta se adresiraju u ovoj fazi.

Ako se pažnja fokusira na primarnu fazu proizvodnje hrane, to postaje jasno, očigledno, da definicija kvaliteta hrane zavisi u velikoj mjeri od pozicije sa koje se kvalitet iste opaža. Generalno, neodređeno opisani aspekti kvaliteta hrane od strane javnosti u većini (¨privlačnost vizuelnog izgleda¨, ¨nikakvi po zdravlje štetni rezidui¨, ¨proizvodnja mesa s obzirom na blagostanje životinja¨, ¨proizvodnja hrane s obzirom na okolinu¨ i ¨proizvedena i prodata hrana s obzirom na ispravno tržište¨), su objašnjeni na profesionalnom nivou u preciznije termine, kao što su:

a) Kvalitet proizvoda, (ili kvalitet poljoprivrednih proizvoda), koji obuhvata vanjske i unutrašnje osobine kvaliteta proizvoda na tački prodaje, uključujući aspekt sigurnosti, bezbjednosti hrane.

b) Proizvodni kvalitet pokriven u preciznijoj formi generalnim pojmom okolina i blagostanje životinja. Ključni


page 11 of 131

elementi su, ekološki kriterij proizvodnje ili tehnički aspekti animalne produkcije u pogledu baznih pravila blagostanja životinja.

c) Etički kvalitet adresira generalni etički stav farmera sa poštivanjem proizvodnih procedura primjenjenih na farmi i pridržavanje temeljnih, osnovnih pravila ispravnosti s obzirom na radnike farme. Etički aspekti su posebno važni u animalnoj proizvodnji, s obzirom na blagostanje životinja.

d) Socijalni kvalitet adresira na poštivanje osnovnih ljudskih prava, zdravlja i blagostanja, te socijalnog staranja, koja su definisana od strane Međunarodne organizacije za rad pri Ujedinjenim Nacijama.

Skandali sa hranom imali su, i nastavljaju imati, značajan uticaj na stavove potrošača u pogledu sigurnosti, bezbjednosti iste. Zanimljivo je primjetiti da aspekti sigurnosti hrane kvalitet u proizvoda ne daju samo veliku pažnju, već su ustvari poboljšana i stroga pravila implementirana na skoro svim nivoima piramide kvaliteta hrane, (vidjeti dijagram ispod). S druge strane, može se pretpostaviti da hrana niske cijene ima vjerovatno najniže standarde kvaliteta za potrošače, s obzirom na ¨dodatnu vrijednost¨, to jest okolinu, animalno blagostanje i ispravno tržište, (predstavljeno od strane etičkih, ekoloških i socijalnih komponenti ukupnog kvaliteta hrane). Međutim, najviši standardi ukupnog kva liteta mogu biti očekivani u dobro upravljanim proizvodnim sistemima , koji predstavljaju napredne sistema održive poljoprivrede.

Kako je prihvaćeno od strane javnosti u većini, premijum sektor hrane koji prekriva sve aspekte ukupnog kvaliteta iste je dobro predstavljen od strane organske (biološke) poljoprivrede. Iznenađujuće je da nijedan drugi sistem održive produkcije nema jasno ostvaren, postignut ugled, reputaciju ni generisanu sličnu dodatnu vrijednost na nivou farme. Dok se širom svijeta troškovi proizvodnje u poljoprivredi povećavaju, a cijene proizvoda padaju, izgleda da ne postoji nikakav prostor niti motivacija za investiranje, odnosno ulaganje za više od apsolutnog minimuma kod potrošača, odnosno ¨dodatnu vrijednost¨ kvaliteta na nivou farme.


page 12 of 131

3.1 Pozicija IP u piramidi ukupnog kvaliteta hrane Danas postoje tri uspostavljena, internacionalna standarda vezana za primarnu fazu poljoprivredne proizvodnje, koji adresiraju sve komponente ukupnog kvaliteta u sektoru hrane (po menuti hronološkim nizom): organska (biološka) poljop rivreda, integralna proizvodnja, i nivo 3 sveobuhvatno pouzdanje farme (IFA/EUREP). Zanimljivo je napomenuti da su sva tri standarda razvijena od strane privatnog ili nevladinog sektora. Pozicija ovih standarda u piramidi ukupnog kvaliteta predstavljena je u dijagramu 2. Standardi organske poljoprivrede spadaju u premijum segment. Oni imaju dugu tradiciju i visoku reputaciju. IP standardi takođe se osvrću na dugu tradiciju. Oni su definisani temeljnim dokumentom ¨Načela integralne proizvodnje¨ zajedno sa tehničkim direktivama za specifične usjeve. Ülazni kriterij¨ se stavlja u položaj na mađusklop ¨Certificirane hrane¨ i ¨Premijum hrane¨ segmenata i funkcioniše kao prvi generalni pristupni scenario za organizacije kandidate. Detaljnije analize, koje koriste specifične


page 13 of 131

alate za ocjenu, pomažu u odluci o uspješnom odobrenju organizacije kandidata. Tokom tri godine eksperimentalnog perioda, IP odobrena organizacija ima priliku, mogućnost, za poboljšanje suboptimum tačaka programa i smjestiti svoj epitet na viši nivo u segment premijum hrane. Sa jasnom politikom supostavljenom početkom 1990-tih, IP je uvijek pružala otpor svim pokušajima za smanjenje njenih standarda. IP će težiti ovoj politici u budućnosti kako bi se motoviranim farmerima omogućilo da razviju svoje sisteme održive poljoprivrede utemeljene na naprednim naučnim i tehničkim saznanjima. Osim toga, visoki standardi ukupnog kvaliteta moraju biti održavani za stvaranje dodatne vrijednosti na nivou farme i da opravdaju adekvatne cijene poljoprivrednih proizvoda.

Nivo 3 šema integrisanog pouzdanja farme (IFA) EUREP-GAP (danas GLOBAL-GAP) počinje da prekriva središnji radijus piramide ukupnog kvaliteta. Sa svojim modularnim prilazom ovaj specifični pro gram ima potencijal konačno da razvije standarde pozicionirane na višim nivoima kvaliteta.

Dijagram 2. Pozicija tri internacionalna standarda primarne faze poljoprivredne proizvodnje na piramidi ukupnog kvaliteta hrane


page 14 of 131

IV. GENERALNI ASPEKTI IPV Posljednjih nekoliko godina, interesi i potrebe potrošača, prodavača, uzgajivača i prerađivača hrane za sigurnu, bezbjednu hranu dobrog kvaliteta sakupljeni su u brojnim međunarodnim standardima. Ovi standardi ne mogu biti ignorisani od strane koncepta IPV.

Standardi u industriji hrane su definisani od strane zakonskih nacionalnih i internacionalnih vladinih regulativa, ili od strane dobrovoljnih saglasnosti koje dopiru u privatni sektor. Većina istih fokusirana je na proizvodni kvalitet, posebno aspekte sigurnosti hrane. Kroz svoje inspekcijske šeme oni implementiraju mnoštvo inspekcijskih kriterija koji su adresirani na sigurnost svježeg proizvoda. Drugi standardi proširuju sigurnosi fokus na agronomske komponente i definišu specifičnu interpretaciju dobre poljoprivredne prakse (GAP Good Agricultural Practice). Ograničeni broj skorašnjih standarda nadograđuje, za razlikovanje stepena, komponente ¨dodatnih vrijednosti¨ (okolina, blagostanje životinja, sajamska trgovina), te tako idu u više kategorije kvaliteta.

IP koncept i direktive uspostavljene od početka 1990-tih vezane za ovu oblast definišu generalne kriterije specifičnog usjeva naprednih sistema održive produkcije. Do sada ovi dokumenti su uzimali za odobrenje, (i bili stoga propuštan i), većinu baznih elemenata koji se tiču zakonske suglasnosti i dobre poljoprivredne prakse. Takođe, oni nisu elaborirali u detalje specifične zahtjeve za vanjskim i unutrašnjim kvalitetom proizvoda, uključujući i aspekte sigurnosti hrane.

Povećanje međunarodne svijesti o transparentnosti standarda, onome čemu se može ući u trag, konkurencijskoj oznaki visine kvaliteta, potvrđenim procedurama inspekcije i dr., su takođe povećali pritisak na farmera da pristupe sa preovladavajućim tehničkim standardima na tržištu. Prema tome razvoj koncepta IP uzima u razmatranje navedeni napredak, te isti integriše u svoje okvire. ¨Kompatibilnost¨ IP principa sa standardima koji dominiraju na tržištu ne namjerava da smanji njihov visoki stepen vrijednosti u pogledu kvaliteta proizvoda, već je to na uzgajivaču koji treba da minimizira suvišne i/ili čak kontradiktorne inspekcijske aktivnosti na svojoj farmi. Prema tome, u koncept IPV inkorporirano je mnoštvo relevantnih elemenata izvedenih iz obavljenih i internacionalno


page 15 of 131

primjenjenih šema sigurnosti hrane i GAP kriterija za povećanje ove inspekcijske kompatibilnosti.

Dobra poljoprivredna praksa (GAP) i standard integralne proizvodnje. Temeljni i relevantni elementi GAP – standarda koji su identifikovani u internacionalno prihvaćenim ček listama kao tačke, moraju takođe biti uzete u razmatranje u IP direktivama i trebali bi biti naborajani u inspekcijskim protokolima (= ček liste). Međutim, načela IPV za pojedine grupe voćaka ne mogu pomenuti sva navedena pravila pod ¨mora¨ od strane dobre poljoprivredne prakse, ali moraju predstaviti odabrane zahtjeve koji se čine da budu od specijalne relevantnosti za ukupni kvalitet. Tako koncept IPV jasno definiše minimiziranje ostataka rezidua pesticida, kao i adekvatno odlaganje njihove prazne ambalaže.

Aspekti bezbjednosti/sigurnosti hrane. Temeljni i relevantni elementi procedura upravljanja sigurnosti hrane koji su identifikovani u međunarodno sklopljenim i prihvaćenim standardima (Global Food Safety Initiative), kao ¨mora¨ tačke, trebale bi biti uzete u razmatranje i u IP direktivama i najbrojane u osobitim inspekcijskim protokolima (= ček liste). Međutim, načela IPV za pojedine grupe voćaka ne mogu pomenuti sva navedena pravila pod ¨mora¨ od strane upravljanja sigurnosti hranom, ali moraju predstaviti odabrane zahtjeve koji se čine da budu od specijalne relevantnosti za ukupni kvalitet. Tako se snažno preporučuje da IPV organizacije diskutuju sa svojim članovima i međusobno pomažu u implementaciji HACCP (Hazard Analysis Critical Contro l Points, kako su definisane od strane prehrambenog kodeksa). Ovaj pristup sastoji se od identifikacije i prevencije problema koji se događaju s obzirom na sigurnost hrane. HACCP obuhvata procjenu svih koraka obuhvaćenim u operacijama proizvodnje hrane za identifikaciju svih mikrobioloških, hemijskih i fizičkih opasnosti. On identifikuje kritične kontrolne tačke, gdje, ako kontrola nije ostvarena, sigurnost i kvalitet proizvoda mogu biti dovedeni u pitanje.

Aspekti kojima se može ući u trag. Svi učesnici proizvodnog procesa su odgovorni za kvalitet konačnog proizvoda i, ako je pogodno, za determinaciju (zagađenja) nivoa rezidua. Članovi moraju osigurati da je potpuno praćenje moguće kroz njihov proizvodni proces, i da postoji sistem na mjes tu za provođenje ove


page 16 of 131

veze do sljedeće tačke u snabdjevenom lancu kada proizvod postane nezavisan od članova kontrole. Svi proizvodi farme certificirani i etiketirani od strane ovlaštenih institucija za dati standard moraju biti praćeni do registrovane farme gdje su uzgajan i.

Lična ocjena. Svaki član farme mora kompletirati tokom godine ispekcijski protokol (= ček lista) od strane potvrđene organizacije za dati standard, pored radnih knjiga koje se vode u sistemu IPV. Rezultat ove lične ocjene trebao bi biti korišten u farmskoj inspekciji, i odgovarajućim korekcijama implementiranog plana. IV. CILJEVI INTEGRALNE PROIZVODNJE INTEGRALNA PROIZVODNJA JE POLJOPRIVREDNI SISTEM KOJI:

INTEGRIŠE PRIRODNE I REGULACIJSKE MEHANIZME U POLJOPRIVREDNE AKTIVNOSTI ZA POSTIZANJE MAKSIMALNE ZAMJENE OFF-FARM INPUTA

Ovi ciljevi adresiraju temeljne namjere održive poljoprivrede. Razumno upravljanje i oprezno korištenje prirodnih izvora može pomoći u zamjeni inputa farme kao što su đubriva, pesticidi i gorivo. Ukupna ili djelimična zamjena ov ih materijala ne samo da smanjuje zagađenje, već takođe i troškove proizvodnje, te poboljšava ekonomičnost farme.

OBEZBJEĐUJE ODRŽIVU PROIZVODNJU HRANE VISOKOG KVALITETA I DRUGIH PROIZVODA KROZ EKOLOŠKI BOLJE I SIGURNIJE TEHNOLOGIJE

IP ima za cilj visokokvalitetne poljoprivredne proizvode, uglavnom kroz ekološki ispravne tehnike koje su sigurne za zdravlje čovjeka. Ukupna ocjena kvaliteta poljoprivrednih proizvoda smatra se, kao značajan kriterij, ne samo njihov im specifičnim unutrašnjim i vanjskim karakteristikama i sigurnosti hrane (= proizvodni kvalitet), već takođe sv im održivim metodama zaštite usjeva (= ekološki kvalitet), adekvatnim standardima u animalnoj proizvodnji (= etički kvalitet), te adekvatnim uslovima rada za radnike na farmi (= socijalni kvalitet).


page 17 of 131

ODRŽAVA DOHODAK FARME

Proizvodi farme proizvedeni sa visokim nivoom ekološki sigurnog, etički ispravnog i socijalno prihvatljivog kvaliteta moraju proizvesti opravdane ¨dodatne vrijednosti¨. Održiva poljoprivreda i marketing moraju primjeni ti princip sajamske trgovine u najvećem mogućem obimu.

ELIMINIŠE ILI SMANJUJE IZVORE PRISUTNOG ZAGAĐENJA OKOLINE PROIZVEDENOG OD STRANE POLJOPRIVREDE

Zagađenje poljoprivrednog porijekla mora biti smanjeno ili eliminisano bilo kad i bilo gdje se ono izvod i.

PODRŽAVA MULTIPLE/VIŠESTRUKE FUNKCIJE POLJOPRIVREDE (MULTIFUNKCIONALNOST)

Poljoprivreda mora zadovoljiti potrebe cjelokupnog društva, što obuhvata i one zahtjeve koji nisu direktno vezani sa proizvodnjom hrane i vlakana. Raznoliki pejzaži, očuvanje divljih životinja, kolonizacija i kultivacija zabačenih područja, kao i održavanje lokalnih kulturnih tradicija su neke od nepoljoprivrednih centralnih i rekreacionih vrijednosti obezbjeđene od strane operativne farme.

V. PRINCIPI INTEGRALNE PROIZVODNJE

Principi koji važe za IP su: 1. IP SE PRIMJENJUJE SAMO POTPUNO/KOMPLETNO

IP nije samo kombinacija integralnog upravljanja štetočinama (IPM – Integrated Pest Management) i dopunskih elemenata, kao što su đubriva i agronomske mjere za povećanje njihovih učinkovitosti, već se oslanja na regulaciju ekološkog sistema, na važno blagostanje životinja i na očuvanje prirodnih izvora.

2. VANREDNI TROŠKOVI I NEPOŽELJNI UTICAJI SU MINIMIZIRANI

Štetni sporedni uticaji poljoprivrednih aktivnosti, kao što su kontaminacija vode za piće nitratima ili pesticidima, ili sedimentima erozije u podzemnim vodama, nameće ogromne troškove za društvo. Ovi vanjski troškovi se


page 18 of 131

normalno ne reflektuju u budžetima za poljoprivredno trošenje i moraju biti smanjeni.

3. CJELOKUPNA FARMA JE JEDINICA IP IMPLEMENTACIJE

IP je sistemski pristup koji se fokusira na cjelokupnu farmu kao baznu jedinicu. Kada se praktikuje na izoliranim pojedinačnim područjima farme, IP nije kompatibilna sa potpunim pristupom postuliranim iznad. Važne strategije, kao što su uravnoteženi ciklusi ishrane, smjene usjeva i ekološke infrastrukture, postaju značajne samo ako se uzimaju u obzir za cijelu farmu.

4. FARMEROVO ZNANJE O IP MORA BITI REDOVNO

AŽURIRANO/OSVJEŽAVANO

Farmer igra ključnu ulogu u sistemu IP. Njegovo/njeno shvatanje, motivacija i profesionalna sposobnost za ispunjenje zahtjeva savremene održive poljoprivrede su usko povezani sa njegovim/njenim profesionalnim sposobnostima stečenim i ažuriranim redovnim treninzima.

5. STABILNI AGROEKOSISTEMI MORAJU BITI SAČUVANI KAO KLJUČNE KOMPONENTE

Agroekosistemi su temelji za planiranje i realizaciju svih aktivnosti na farmi, posebno onih sa potencijalnim ekološkim uticajem. Oni su vidljive ekspresije kompletn og koncepta i obezbjeđuju oboje, prirodne izvore i komponente regula cije. Stabilizacija znači najmanji mogući poremećaj ovih izvora od strane aktivnosti koje se provode na farmi.

6. CIKLUSI ISHRANE MORAJU BITI URAVNOTEŽENI I GUBICI MINIMIZIRANI

Üravnotežen ili balansiran¨ u ovom kontekstu znači onaj koji ima za cilj maksimalnu redukciju gubitaka hranjiva (npr. putem ispiranja), opreznu zamjenu onih količina koje ostaju na obrađivanom području prodajom proizvoda, te one koji recikliraju materijale farme.

7. SUŠTINSKA/UNUTRAŠNJA PLODNOST ZEMLJIŠTA MORA BITI SAČUVANA I POBOLJŠANA


page 19 of 131

Unutrašnja, osobena, plodnost zemljišta je proizvodna sposobnost istog bez vanjskih intervencija unutar datih uslova mjesta. Prema tome, plodnost je funkcija balansiranih fizičkih karakteristika zemlji šta, hemijskih performansi i ujednačene biološke aktivnosti. Zemljšna fauna je važan indikator plodnosti istog.

8. IPM JE BAZA ZA ODLUKU IZVRŠAVANJA ZAŠTITE USJEVA

Integralno upravljanje štetočinama (IPM) primjenjuje se za štetne vrste fitofagnih životinja, patogena i korova. Štetne vrste su one koje uzrokuju više gubitaka nego koristi. U kontekstu naglašavanja održive poljoprivrede unutar zaštite usjeva daje se prednost preventivnim (ïndirektnim¨) mjerama, koje moraju biti iskorištene u najpotpunijem obimu prije nego direktne mjere budu primjenjene (= kontrola). ¨Kontrola¨ znači upravljanje populacijom štetočina kako bi se isti održali ispod nivoa koji uzrokuje ekonomske gubitke. Odluke o potrebi primjene kontrolnih mjera u zaštiti usjeva moraju se osloniti na najnaprednije dostupne alate (načine), kao što su prognozne metode i naučno verifikovani pragovi. Instrumenti direktne zaštite biljaka su posljednje sredstvo koje se primjenjuje, ukoliko ekonomski neprihvatljivi gubici ne mogu biti spriječeni primjenom indirektnih mjera.

9. BIOLOŠKI DIVERZITET MORA BITI PODRŽAN

Biološki diverzitet uključuje različitosti na nivou genetike, vrste i ekosistema. To je kičma stabilnosti ekosistema, faktora prirodne regulacije i kvaliteta zemljišta. Zamjena pesticida od strane faktora prirodne regulacije ne može biti dovoljno ostvarena bez adekvatnog biološkog diverziteta. Stabilni agroekosistemi u kojima su flora i fauna diverzifikovani obezbjeđuju važne ekološke servise za farmera obuhvaćene od strane termina ¨Funkcionalni biodiverzitet¨.

10. UKUPNI KVALITET PROIZVODA JE VAŽNA KARAKTERISTIKA

KVALITETA ROIZVODA ODRŽIVE POLJOPRIVREDE


page 20 of 131

KVALITET MORA BITI NE SAMO DEFINISAN OD STRANE KONVENCIONALNIH VANJSKIH I UNUTRAŠNJIH PARAMETARA KVALITETA PROIZVODA, VEĆ TAKOĐE I OD STRANE TE PROIZVODNJE, POSTUPANJA I SOCIJALNOG KRITERIJA NEVIDLJIVOG ZA KONZUMENTE.

Artikli farme proizvedeni na visokom nivou ukupnog kvaliteta ne ispoljavaju samo standarde u konvencionalnim i mjerljivim parametrima, kao što su vanjski i unutrašnji kvalitet. Oni takođe moraju zadovoljiti zahtjeve kvalitetnih osobina koje nisu vidljive za potrošače: naime, kvalitet proizvodnje (= ekološki kvalitet), kvalitet životinjskog odgajanja, držanje, transport i procedure klanja (= etički kvalitet), i adekvatne uslove rada radnika farme prema UN – povelji Internacionalne organizacije rada (= socijalni kvalitet).

11. ANIMALNA PROIZVODNJA NA MJEŠOVITIM FARMAMA

ANIMALNA GUSTINA/ZBIJENOST MORA BITI ODRŽAVANA NA NIVOIMA DOSLJEDNIM SA OSTALIM PRINCIPIMA

Animalna gustina po ha obradivog zemljišta ima glavni uticaj na uravnoteženost ishrane u okviru farme. Nabavljena animalna hrana i animalno đubrivo imaju važan uticaj na cikluse ishrane, edafski diverzitet i okolinu.

BLAGOSTANJE SVIH VRSTA FARMSKIH ŽIVOTINJA MORA BITI UZETO U RAZMATRANJE

Uslovi držanja farmskih životinja, transport i procedure klanja moraju se smatrati baznim potrebama ponašanja i blagostanja pojedinačnih vrsta, i mora ju ispuniti više (nacionalne i internacionalne) zahtjeve.


page 21 of 131

VI. SMJERNICE – NAČELA IPV

Načela IPV detaljno razrađuju sljedeća poglavlja:

Plan uzgoja Mjesto Sadni materijal Sorte i podloge Uzgojni sistem Zaštitni pojas Redovna njega

Obrada zemljišta

Priprema zemljišta za sadnju Sadnja voćaka Obrada međurednog prostora Redna obrada zemljišta Đubrenje i navodnjavanje

Regulacija rasta i rodnosti

Održavanje krošnje Regulatori rasta Prorjeđivanje plodova

Zaštita voćaka

Kontrola zasada Regulisanje populacije štetnih insekata Zaštita i podsticaj razvoja prirodnih neprijatelja

štetnih bioloških agenasa Mehaničke mjere zaštite Biotehničke mjere zaštite Hemijske mjere zaštite Ispravnost i tehničke mogućnosti aparata za

primjenu zaštitnih sredstava Krajnji rok primjene hemijskog sredstva

Berba

Određivanje momenta berbe Tehnička pravila berbe


page 22 of 131

Zahtjevi u vođenju imanja Vođenje radne knjige

Nakon izrade ovih smjernica i upoznavanja proizvođača IP sa istim jasno je da njihovi krajnji korisnici date postulate prihvataju, uz njihovo istovremeno bezuslovno pridržavanje.

6.1 PLAN UZGOJA

6.1.1 Mjesto

Izbor mjesta za zasnivanje voćnjaka uslovl jen je ekološkim aspektom. Ukoliko su agrarne površine ekološki stabilne, moraju i drugi strukturni elementi (vezivo, naslon i dr.) biti od prirodnih materijala. Ekstremna stanja, povećan utrošak sredstava za zaštitu i mineralnih đubriva su nepoželjna, naročito kod ekstremno lakih i teških zemljišta s nepovoljnim vodnim režimom i sadržajem hranjivih materija. Moraju biti izabrane samo one parcele koje su pogodne za održivu proizvodnju određene kulture. Svako polje mora biti moguće identifikovati, kako bi se na pravi način izvršilo snimanje stanja. Mjesta za novu sadnju moraju biti procjenjena na opasnost i koje se nameću od strane segmenta sigurnosti hrane, očuvanja zdravlja potrošača i stabilnosti okoline, a što zahtjeva da treba uzeti u razmatranje prijašnje korištenje zemljišta, tip istog, položaj i mogućnost erozije, inklinaciju terena, stanje podzemnih voda (kvalitet i nivo), dostupnost odgovarajućih izvorišta vode, padavine, trajanje sijanja sunca, opasnost od kasnih proljetnih i ranih jesenjih mrazeva, učestalost od grada, te uticaj na, i od susjednog područja. Pogodnost lokacije za podizanje zasada voćaka treba posmatrati pored ekološkog i sa organizovano-ekonomskog aspekta. Posebnu pažnju treba posvetiti putnoj mreži, povezanosti lokacije sa tržištem, potrošačkim i prerađivačkim centrima. Kada procjena mjesta identifikuje nekontrolisanu opasnost koja je kritična za zdravlje i/ili okolinu, mjesto ne smije biti korišteno za proizvodnju. Trebao bi postojati akcioni plan za korekciju, što podrazumjeva definisanje mjera za minimiziranje svih identifikovanih (a koje je moguće kontrolisati) opasnosti u novim poljoprivrednim područjima. Usjevi se ne bi smjeli uzgajati u poljima bez adekvatnih tampon zona, susjednih osjetljivih i/ili problematičnih područja (po vršina


page 23 of 131

vode i izvorišta, autoputevi, otpadna smetljišta, zaraženi usjevi, hibernacijska područja štetočina i bolesti).

6.1.2 Sadni materijal

Uslov za uspješnu produkciju voća jeste kvalitetan i zdravstveno ispravan sadni materijal. Pod kvalitetom sadnog materijala podrazumjeva se sljedeće:

da sorta i podloga odgovaraju narudžbi, da nedzemni sistem i korijen sadnice zadovoljava zakonom

predviđene standarde za pojedine vrste i kategorije, da je isti proizveden takvom tehnologijom koja maksimalno

garantuje zdravstveno stanje, da nema fizičkih oštećenja.

Za zasnivanje zasada u konceptu IPV smije se upotrebljavati samo bezvirusni sadni materijal, a ukoliko on ne stoji na raspologanju u iznimnim slučajevima može se koristiti i sadni mater ijal koji je testiran na viruse.

6.1.3 Sorte i podloge

Kultivari i podloge moraju biti adaptirani na lokalne uslove . Tako prilikom izrade plana budućeg zasada voćaka u obzir se moraju uzeti sve privredno vrijedne veličine, posebno kvalitet planirane sorte, visina njenog prinosa, otpornost, tolerantnost iste na napad bolesti i štetočina, njeno fiziološko stanje, te mogućnost skladištenja -čuvanja u hladnjači. Naravno, data obilježja potrebno je sagledati i kroz ekonomske parametre, uvažavajući profit kao vodeću komponentu. Primarno se izbor sorte treba orjentisati prema klimi, a iste koje su manje osjetljive ili rezistentne treba da imaju prednost, odnosno da se pokusno uvode. Niske forme uzgoja, obzirom na kvalitet voća, prednjače u integralnoj proizvodnji. One se mogu postići u potrebom slabo bujnih podloga. Prema rastu na datim zemljištima ili prema sorti mogu se upotrijebiti podloge slabe ili eventualno jače snage rasta. Naime, kod podloga za jabučaste vrste treba uzeti u obzir i klimatsku podobnost istih. Postojeće oficijelne nacionalne liste varijeteta moraju biti uzete u razmatranje. Takođe, genetski modifikovani organizmi (GMO) ne smiju biti korišteni.


page 24 of 131

6.1.4 Uzgojni sistem

Sistem uzgoja, koji uključuje šablon sadnje, održavanje oblika krošnje putem pomotehnike, (zimska i ljetna rezidba, povijanje grana i sl.), mora poštovati optimalna fiziološka stanja date kulture. Nove plantaže trebaju usvojiti lokalno prilagođene sisteme uzgoja, koji dozvoljavaju principe integralne zaštite biljaka i mjere za povećanje biodiverziteta, kako bi bile optimalno integralne. Uzgojni sistem mora biti takav da za vrijeme čitavog eksploatacionog perioda voćnjaka isti obezbjeđuje dovoljno svjetlosti i prisustvo aeracije. Nesmiju se primjenjivati drastične mjere rezidbe, niti se smiju koristiti regulatori rasta. Uzgojni sistem mora da doprinese redukciji upotrebe herbicida , kao i maksimalno iskorištavanje životnog prostora, te minimalno rasipanje vode i đubriva. U pogledu sistema uzgoja preporučuju se isti, koji podrazumjevaju pojedinačne redove, odnosno špalire.

6.1.5 Zaštitni pojas u voćnjaku

U cilju obezbjeđenja zaštitnog pojasa u voćnjaku, u blizini ulica ili stambenih naselja, sade se stabla graba (Carpinus), drenjka (Cornus), hrasta (Acer) ili druge biljke jače snage rasta, otporne na plamenjaču. Ove jedinke s jedne strane smanjuju unos štetnih materija iz pravca saobraćajnica u voćnjak, a s druge strane sprečavaju širenje zaštitnih sredstava izvan voćnjaka.

6.1.6 Redovna njega voćnjaka

Proizvodnja zdravog, okusnog i voća koje se dobro čuva, podrazumjeva uravnotežen odnos između snage rasta i optimalne rodnosti stabala voćaka. Zbog toga uzgoj, uslovno rečeno ¨mirnijih¨ stabala jedan je od osnovnih principa ovih načela. Rezidba, dakle mora biti izvedena tako, da se ne isprovocira ekstremne reakcije. Pomoćni materijal, substance kao što su: zaštitna sredstva i mineralna đubriva moraju se upotrebljavati u ograničenim količinama kako bi ista bila prihvatljiva i u smislu zaštite čovjekove okoline.

6.2 OBRADA ZEMLJIŠTA

Sve mjere obrade i njege zemljišta moraju biti usmjerene na održavanje ili povećanje njegove unutrašnje plodnosti i strukture.


page 25 of 131

Tehnike uzgoja moraju biti prilagođene prema tipu zemljišta, usjevu, topografiji, opasnosti od erozije i klimi, kako bi se održala i poboljšala plodnost zemlj išta. Održavanje i povećanje plodnosti zemljišta mora biti ostvareno putem:

Definisanja optimalnog nivoa humusa prema karakteristikama lokacije i njegovo održavanje p utem adekvatnih mjera;

Održavanja visokog stepena diverziteta vrsta flore i faune. Primjena bioindikatora (kišne gliste, organizmi koji dekompoziraju celulozu, i dr.) treba biti podstaknuta;

Optimizacije bio-fizičkih osobina zemljišta, (stabilnost veličine agregata, konduktivitet, provodljiv ost), za izbjegavanje sabijanja;

Održavanja najduže moguće zaštite zemljišta pomoću usjevnog ili neusjevnog pokrivača;

Podešavanja svih mjera obrade za najmanje mogući poremećaj zemljišta (fizički i hemijski).

Preferira se nizak intenzitet kultivacije zemljišta. U regionima sklonim ka ispiranju i opasnostima od erozije, pogodan zemljišni pokrivač, (sa adekvatnim kapacitetom usvajanja N), mora biti održavan. Na veoma nagnutim terenima, zaštita zemljišta može biti postignuta putem obrade po konturama i/ili terasama. Mjere za izbjegavanje ili kontrolu erozije zemljišta trebale bi biti definisane za svaki usjev na osnovu mogućnosti erozije, i to specifično za region i farmu. Gdje su štete od erozije vidljive, plan za akcij u popravke mora biti uspostavljen i implementiran.

Mehanizacija na farmi trebala bi biti optimizirana, tako da bi ista smanjila sabijanje zemljišta i sačuvala organsku materiju, te za povećanje efikasnosti i djelotvornosti mašinske kontrole korova i aplikacija agorhemikalija, uz smanjenje potrošnje goriva.

6.2.1 Obrada međurednog prostora

Međuredni prostor u voćnjaku se održava u sistemu trava malč, odnosno isti se ozelenjava. Primjenjeno malčiranje pospješuje zavidnu opskrbu zemljišta sa organskom materijom i rezultira ravnomjernim protokom azota, tj. predstavlja izvor ovog elementa


page 26 of 131

za voćku. Iz navedenog razloga đubrenje azotom može biti svedeno na minimum. Zatravljivanje u međurednom prostoru pogoduje zemljištu i obzirom da ono podnosi teret točkova i drugih vidova pritisaka , pri velikoj vlažnosti ne dolazi do njegovog značajnijeg oštećenja. U cilju smanjenja pritiska na zemljište, njegovog sabijanja, manjeg uništavanja biljaka u međurednom prostoru i smanjenja mogućnosti nastajanja tragova od točkova, pri upotrebi mehanizacije, koriste se gume nižeg pritiska, pogon na sve točkove, te manja uk upna masa vozila. Trake, brazde i druge depresije na zemljištu se uklanjaju obradom, a kvalitet provedenih mjera se ogleda u brzom zatravljivanju međurednog prostora.

6.2.2 Redna obrada zemljišta

U regulisanju borbe protiv korova u prvom planu nalaze se metode koje nisu štetne za okolinu i zemljište. Prostor u redu treba održavati nezakorovljen toliko dugo, i u mjeri ko liko je neophodno za normalan rast i razvoj voćaka. Za normalan rast stabala sa dobrim prinosima i visokim kvalitetom plodova, posebno u mladim zasadima, obavezno je da u rednom prostoru nema korova u periodu od proljeća do ljeta.

Alternative hemijskoj borbi protiv korova bile bi:

- mehaničke mjere borbe, različitim oruđima, - zastiranje rednog prostora dobro zgorjelim stajnjakom,

piljevinom, triješćem ili folijom, - puštanje korova da raste do nivoa koji je podnošljiv u

zasadu, u kratkom periodu.

Navedeni postupci nisu uvijek primjenljivi. Često primjena ovih metoda povećava troškove proizvodnje, a zavisno od uslova na terenu i vremenskih prilika mogu čak biti i neizvodljivi. U ovakvim slučajevima upotreba herbicida, odnosno hemijske mjere borbe protiv korova ostaju i dalje kao jedino izvodljive. Kod primjene herbicida treba koristiti najniže moguće količine istih, koje su dovoljne za uništenje korova. Tretiranje se vrši tako da se održavaju redne trake širine cca 80 cm, te smanjuje broj tretiranja u godini, kao i količina herbicida , u pojedinačnim primjenama. Međuredni prostor mora biti pod trajnim zelenim pokrivačem, i to


page 27 of 131

najmanje 70%, od ukupne površine međurednog prostora u voćnjaku. Herbicidi se smiju primjenjivati ukoliko u blizini nema pitke vode. Da bi se spriječila zagađenost zemljišta, treba dati prednost kontaktnim sredstvima. Tretiranja herbicidima nisu dozvoljena 6 sedmica prije sazrijevanja i tokom berbe plodova određene sorte voćaka. Pri prejakom razvoju korova neophodna je primjena kontaktnih herbicida i nakon berbe, takođe na ovaj način se smanjuje i mogućnost pojave oštećenja i od strane miševa na stablima voćaka. Ovaj kasni postupak primjene herbicida omogućava da se isti ne moraju upotrijebiti u proljetnom terminu.

6.2.3 Đubrenje i navodnjavanje

Norme đubrenja i navodnjavanja su ovisne prije svega od vrste, sorte, podloge, uzrasta i slično, i treba ih se pridržavati. Odstupan ja prije svega utiču na kvalitet plodova, te ugrožavaju okolinu, naročito kod preobilnog đubrenja. Đubrenje. Đubrenje se izvodi na osnovu potreba voćaka za hranjivima. Analiza makroelemanata zemljišta je baza za procjenu hranjivih potreba, (izuzev N). Prema tome, sadržaj makroelemenata zemljišta, naročito fosfora, kalija i magnezija, mora biti utvrđen hemijskom analizom zemljišta u definisanim intervalima, obično svakih tri do pet godina. Potreba za đubrenjem u slučajevima specifičnih zemljišta, odnosno područja, mogu se adekvatnije odrediti kombinacijom analize zemljišta i analize lista, zatim na osnovu fiziološkog stanja stabala, količine i kvaliteta plodova. Harmonična ishrana plodova u smislu njihovog dobrog skladištenja može se uspostaviti jedino i deta ljnom analizom istih. Adekvatna deskripcija tehnika primjene (to jest interpretacija kriterija koji uključuju ciljani opseg poželjnih hranjivih rezervi P, K i Mg, tehnike uzimanja uzoraka, analitičke procedure), je takođe neophodna. Kriterij usvajanja i potrebe za makrohranjivima moraju biti uspostavljeni, i ova informacija učinjena dostupnom za članove datog IP udruženja. Hemijski sadržaj od najmanje N, P, i K u svim neorganskim i organskim đubrivima korištenim unutar plantaža tokom posljednjeg dvanaestomjesečnog perioda mora biti poznat i dokumentovan.


page 28 of 131

Skriveni izvori hranjiva, kao što su unošenje kroz zagađeni zrak (N), i potencijal mineralizacije organskih komponenti zemljišta takođe, moraju biti uzeti u razmatranje.

Snabdjevanje nitrogenom i proračun vremena. Prilikom korištenja azotnih đubriva treba posebno voditi računa, obzirom da ovaj elemenat putem ispiranja i evaporacije izaziva značajne ekološke posljedice. Opskrba azotom, kao i podešavanje vremena primjene, moraju biti ciljani da zadovolje potrebe date vrste. Kod voćaka dobar način je i vizuelna ocjena zelene obojenosti lišća , putem koje se mogu obezbjediti korisne indikacije potrebe za ograničenom primjenom N. Prilikom aplikacije N mora biti jasno definisan maksimalni unos istog za svaku kulturu (izražen u kgN/ha/godina), i specificirati vremenski okvir adekvatne aplikacije. Proste, slijepe, preporuke u direktivama za postojanje službenih preporuka nisu prihvatljive. Prema tome, đubrenje azotom na propusnim zemljištima ne smije se izvoditi pri je sredine marta, a na teškim zemljištima ne prije februara. Potrebe za azotom konstatuju se na osnovu fiziološkog stanja voćaka, tipa i održavanja zemljišta i kroz iznošenje hranjivih elemenata putem berbe. Opskrba stabala mikroelementima vrši se folijarn im đubrenjem. Prekomjerni fosfat mora biti izbjegavan jer su male količine istog dovoljne da uzrokuju prekomjerno bogaćenje površinskih voda. Fosfat od poljoprivrednog zemljišta se uglavnom translocira pomoću erozije malih čestica zemljišta. Bilo koji unos P i K, (do 10%), preko količine pokazane putem analiza mora biti opravdan. Zamjena unosa mineralnog P kroz povećanje aktivnosti organizama zemljišta (mikoriza) treba da bude podstaknut.

Organska đubriva u datom konceptu se preferiraju. Naime, stajnjak ili kompost mogu pomoći za poboljšanje plodnosti zemljišta putem povećanja sadržaja organske materije, što poboljš ava retenciju vode i hranjiva, te smanjuje eroziju. Stajnjak mora sadržavati samo najniže moguće opterećenje teških metala i drugih toksikanata i zadovoljiti zakonske regulative. Ozbiljnija ograničenja za teški metal i druge toksikante koji prekoračuju minimalne zakonske zahtjeve treba da budu postignuti. Netretirane ljudske fekalije ne smiju biti aplicirane na farmskom zemljištu.


page 29 of 131

Sigurna i učinkovita aplikacija đubriva i stajnjaka. Moraju biti uspostavljene liste mjera za smanjenje tehnički neizbježnih gubitaka hranjiva putem ispiranja, erozije i evaporacije, (zemljišni pokrivač ili podešavanje vremena kultivacije zemljišta). Stajnja k i mineralna đubriva nesmiju biti primjenjeni na tekuću vodu, smrznuto zemljište, ili strmi teren gdje postoji rizik, od njihovog oticanja. Mašine za aplikaciju đubriva moraju biti redovno održavane u dobrom stanju. Redovno servisiranje i godišnja verifikacija kalibr acije (količina po vremenu i po prostoru), moraju biti izvršeni od s trane kvalifikovanog lica, odnosno specijalizovane kompanije.

Skladištenje/čuvanje đubriva. Uslovi skladištenja i mjere predostrožnosti za đubriva moraju ispuniti temeljne zahtjeve dobre poljoprivredne prakse (GAP). Čvrsta đubriva, stajnjak i biljna hranjiva moraju biti skladišteni na čistoj, suhoj lokaciji gdje ne postoji rizik od kontaminacije vode. Neorganska i organska đubriva ne smiju biti skladištena sa svježim proizvodom i biljnim materijalom za razmnožavanje. Ako je nemoguće skladištiti đubriva odvojeno, onda bi ona trebala biti jasno odvojena i označena.

Navodnjavanje. Sve mjere koje podrazumjeva navodnjavanje moraju biti izvršene da minimiziraju gubitak vode i optimiziraju kvalitet proizvoda. Navodnjavanje je samo opravdano ako prirodno raspoloživa voda ne zadovoljava potrebe uzgajane vrste. Proračunata količina vode ne smije prekoračiti kapacitet zemljišta. Sistemi koji planski rasipaju vodu trebali bi biti korišteni. Farmerima koji slijede koncept IP moraju biti dostupne informacije o potrebi različitih usjeva za vodom, tipovima zemljišta, i klimatskim uslovima za date kulture. Navodnjavanje bi trebalo koristiti, gdje god je moguće, lokalne podatke u pogledu količine evaporacije izračunate pomoću sredina u lokalnim meteorološkim stanicama. Plan navodnjavanja treba da bude uspostavljen pojedinačno za svaku odvojenu plantažu. Količina primjenjene vode treba da bude zabilježena u evidenciju. Navodnjavano područje koje pokazuje deficit vode, trebalo bi biti ne manje od 30% od ukupne površine pod navodnjavanjem.

Načini navodnjavanja. Najučinkovitiji i komercijalno praktični sistemi isporuke vode trebali bi uvijek biti korišteni za osiguranje


page 30 of 131

najboljeg iskorištavanja vodenih izvorišta. Gdje god je moguće, trebalo bi primjeniti kombinaciju navodnjavanja sa fertirigacijom. U područjima sa nedostatkom adekvatnih količina vode trebalo bi dati plan upravljanja vodom za optimizaci ju korištenja iste, uz smanjenje rasipanja, i to: navodnjavati noću, održavati sisteme za smanjenje gubitaka, sakupljati kišnicu sa krovova, itd.

Kvalitet vode i snabdjevanje. Voda za navodnjavanje mora biti adekvatnog kvaliteta i nesmije sadržavati elemente koji zagađuju, (koji prevazilaze tolerance zakonskih nivoa), i patogene bitne za uzgajanu kulturu. Preporučuje se redovno analiziranje kvaliteta vode s obzirom na teške metale, N, Na/Cl, i dr.. Korištenje netretirane otpadne vode za navodnjavanje/fertirigaciju je zabranjeno. Ondje gdje se koristi tretirana otpadna voda, kvalitet iste se mora povinovati WHO-direktivama 1989 o ¨Sigurnosti korištenja otpadne vode i ekskreta u poljoprivredi i akvakulturi¨. Voda za navodnjavanje trebala bi biti dobijena iz održivih izvora, (izvori koji obezbjeđuju dovoljno vode unut ar normalnih uslova). Takođe, trebaju biti instalirani i mjerni uređaji na određenom području za registrovanje količine primjenjene vode.

Prema tome, kod navodnjavanja i jabučastog voća, količina potrebne vode mora se usaglasiti sa aktuelnim potrebama jabuke i kruške za istom. Prevelike količine vode, posebno na lakim zemljištima, mogu dovesti do ispiranja hranjivih elemenata, dok na teškim zemljištima mogu dovesti do nakupljanja vode, te nastati periodi gušenja korijena, zbog nedostatka kiseonika. Momenat navodnjavanja ne smije nikada prekoračiti iskoristivi vodni kapacitet u zemljištu. Za naša područja najaktuelniji sistemi za navodnjavanje jabuke i kruške, a koji omogućavaju i fertirigaciju, su tipa kap po kap.

6.3 REGULACIJA RASTA I RODNOSTI

6.3.2 Održavanje krošnje

U cilju formiranja i održavanja krošnje, odnosno zahvatima koji se provode u sklopu rezidbe voćaka, ovim tehnikama se može efikasno upravljati razvojem krošnje, kako u pravcu jače, tako i pravcu slabije snage rasta. U cilju postizanja željenih dimenzija voćke, samo u


page 31 of 131

mladim zasadima, poželjan je snažan rast. U rodnim voćnjacima, prejak vegetativni rast pospješuje alternativno plodonošenje i isto često vodi ka lošoj obojenosti plodova i smanjenoj mogućnosti čuvanja istih u skladištu. Svako orezivanje zasebno podsticaj je vegetativnog rasta. Sve što se više voćka orezuje, to je stimulisanje vegetativnog rasta sve izraženije. Orezivanje, dakle mora da osigura kvalitet rodnih stabala voćaka, a ne da samo potencira čisti vegetativni rast stabala. Veći uglovi formiranja mladara usporavajući su za vegetativni rast. Isti efekti mogu se postići slabijom rezidbom, ciljanim ljetnim pomotehničkih zahvatima, kao nadopunom zimskoj rezidbi. Termin, načini i jačina mjera u okviru rezidbe određuju se prema učinku vegetativnog rasta, prinosima stabala, ukupnoj rodnosti i održivosti ploda.

6.3.3 Regulatori rasta

Primjena regulatora rasta u cilju: upravljanja vegetativnom snagom rasta, poboljšanja boje plodova, sprečavanja njihovog opadanja i ubrzanje sazrijevanja istih, u IP konceptu nije dozvoljena.

6.3.4 Prorjeđivanje plodova

Redovni prinosi i kvalitetni plodovi voćaka ne mogu se postići bez primjene zahvata prorjeđivanja plodova. Prekomjerni cvjetovi i začeci plodova moraju se, u interesu redovnog godišnjeg zavidnog nivoa obrazovanja cvjetova, veoma rano odstranjivati. Bez hemijskih pomoćnih sredstava ova operacija je gotovo neizvodiva. Ona je i pri tome vremenski vrlo usko ograničena i veoma skupa operacija. Ipak, svjesno dodatno ručno prorjeđivanje je neminovno, kako bi se postigao što veći kvalitet ploda.

6.4 INTEGRALNA ZAŠTITA VOĆAKA

Integralna zaštita biljaka: put nije konačna destinacija. Početna tačka pregleda u ocjeni metoda zaštite biljaka je tabela 1, uspostavljena davne 1977 godine, ali još uvijek zadržava svoju osnovnu punovažnost. Nešto prije 20 godina, naučnici su opisali četiri koraka u razvoju zaštite biljaka i zaključili da integralna zaštita biljaka je najviši,


page 32 of 131

najnapredniji, najpoodmakliji, korak koji može biti dostignut. Oni su dijelili korak 4 od koraka 5, (integralnu zaštitu od integralne proizvodnje), sa punom linijom koja ukazuje na krajnje odredište, destinaciju. Međutim, glavni napredak je ostvaren posljednjih godina, od kad postoji jasan stav da zaštita biljaka mora biti izdvojena iz ove izolacije i stavljena u kontekst ukupnih operacija farme. Stoga je ovdje, čvrsta linija zamijenjena sa isprekidanom kako bi se naglasilo da integralna zaštita biljaka jeste, i mora biti sastavni dio integralne proizvodnje.

Tabela 1. Ocjena metoda zaštite biljaka (prilagođeno od 1977)

* U originalnoj tabeli, korak 4 bio je jasno odovojen od koraka 5 pomoću čvrste linije. Ovdje je ista zamijenjena sa isprekidanom linijom koja ukazuje da u modernom konceptu integralne zaštite biljaka je uklonjena iz svoje izolacije i stavljena u sadržaj cjelokupnih farmskih operacija

Nakon razmatranja ove ocjene metoda u razvoju zaštite biljaka sada se može produžiti tačka interesa, odnosno integralna zaštita u kontekstu integralne proizvodnje. U ovom ciljnom području može se, primjetiti visok stepen maglovitosti i mnoštvo opcija koje imaju svoje

1. Slijepa hemijska kontrola

Generalne, opće, šematske i rutinske aplikacije najpotentnijih pesticida; savjet, izvještaj od industrije

2. Hemijska kontrola bazirana na izvještaju

Aplikacija uobičajeno širokog spektra pesticida nakon konsultacije sa zvaničnim, službenim savjetodavnim servisom

3. Specifična kontrola

Prijelazna faza

Uvođenje koncepta ¨nivoi ekonomskog praga¨; aplikacija pesticida bez negativnih stranih uticaja; zaštita korisnih organizama

4. Integralna zaštita biljaka*

Dinamička faza

Slična specifičnoj kontroli, ali osim u

integraciji bioloških i biotehničkih metoda i metoda dobre poljoprivredne prakse; Hemijska kontrola snažno regulisana

5. Integralna poljoprivredna proizvodnja*

Otvorena dinamička faza, napredni razvoj moguć u cijelom svijetu

Slična integralnoj zaštiti biljaka, ali osim u

pridržavanju, čuvanju, integraciji i eksploataciji svih pozitivnih faktora u agro-ekosistemu prema ekološkim principima, načelima


page 33 of 131

korjenje u definiciji FAO (1967) i njenoj kasnijoj adaptaciji od strane IP prihvatljivog koncepta, a koja se interpretira kako slijedi:

Definicija integralne zaštite biljaka (FAO, IOBC 1977)

Sve ekonomične, ekološke i toksikološke odbrambene metode će biti primjenjene za održavanje štetnih organizama ispod ekonomskih nivoa štete

dok se svjesna eksploatacija prirodnih kontrolnih faktora naglašava.

Ova definicija otvorena je za širok spektar interpretacija. Mnoge ilustracije u različitim knjigama pokazuju integralnu zaštitu biljaka kao veliki radijus dejstva mjera zaštite biljaka prilagođenih za dati usjev. Ovo sugeriše da je moguće učiniti bilo koju datu kombinaciju (=integraciju) kontrolnih metoda prema nečijem ličnom ukusu i proglasiti to programom integralne zaštite. Krajnji slučaj pronađen u literaturi objavljuje da ¨princip (integralne zaštite biljaka) se sastoji od kombinacije bioloških i hemijskih metoda kontrole¨. Očigledno, ovo mišljenje ne odražava više moderni koncept zaštite biljaka u kontekstu održive poljoprivrede. Moderni koncept koji je razvijen u 1980-tim ističe agro-ekosistem kao jedan od ključnih elemenata integralne i organske poljoprivrede. Jasna hijerarhija prioriteta zamjenjuje slobodnu kombinaciju kontrolnih metoda. Glavni zadatak zaštite biljaka ne može biti popravljanje šteta uzrokovanih od strane neadekvatnih poljoprivrednih praksi. Utemeljeno na ovakvom razmatranju sistem IP je usvojio jasan koncept prioriteta za zaštitu biljaka u kontekstu održive poljoprivrede. Osnovni elementi ove prioritetne liste predstavljeni su šematski u tabeli 2. Potpun pristup sistemu daje najveći prioritet preventivnim mjerama koje mogu biti rezimirane kao indirektna zaštita biljaka. Ovaj prvi element uključuje (1) optimalno korištenje prirodnih izvora već u planiranoj fazi novog usjeva, (2) eliminaciju svih operacija farme sa negativnim uticajem na agro-ekosistem, (koje izazivaju ili povećavaju probleme zaštite biljaka), i (3) zaštitu i povećanje prirodnih antagonista. Sistem monitoringa i prognoze kao važan drugi, sekundaran element, daje neophodne instrumente za odluku ako i kada treći element, naime direkta zaštita biljaka (= kontrolne mjere) mora biti primjenjena. Dakle, korištenje pesticida nije po sebi sastavni dio integralne zaštite biljaka, već posljednja opcija kada prevencija sama ne proizvodi prihvatljive rezultate.


page 34 of 131

Indirektna zaštita biljaka (=prevencija)

1.

2.

3.

Optimalno korištenje prirodnih izvora, bogatstava

Usjev adaptiran, prilagođen na lokalne uslove; pogodna očekivanja prinosa; rezistentni varijeteti i klonovi; menađment korova sa adekvatnim intenzitetom, jačinom, konkurencije, takmičenja usjeva; mješavina varijeteta i usjeva (možda se misli vrsta); optimalno vrijeme sadnje; optimalni uzgojni sistemi; ekološki naknadna, obeštećena, područja (=parametri, granice, obimi, sistema)

Farmski postupci, prakse, bez begativnog uticaja na agor-ekosistem

ne višak inputa nutrienata (posebno N); optimalna gustoća usjeva i lišća (provjetravanje); niz ak intenzitet obrade/kultivacije i produkcija metoda koje štite plodnost zemljišta; menedžment korova (kontrola erozije); menadžment prebivalista, sredine (zeleni pokrivač) za povećanje biodiverziteta

Zaštita i povećanje antagonista (korisne artropode, gljivice, biljke)

Procjena važnih individualnih antagonist vrsta; oslobađanje inokuluma; koji guši (suppressive) zemljišta; habitat-menadžment.

Odluka za primjenu direktnih kontrolnih mjera Monitoring i prognoza sistemi

Epidemiologija i prognozni modeli (vrijeme doađaja, slučaja i opasnost, rizik) Ekonomski pragovi i nivoi trpeljivost, tolerancije

Direktna zaštita biljaka (=kontrola)

4.

5.

Primjena kontrolnih mjera koje djeluju isključivo na ciljane organizme (štetočine, bolesti, korovi)

Biološke i biotehničke: tehnika sterilnog insekta; ponavljano otpuštanje, oslobađanje, selektivnih parazita, predatora, entomopatogena (virusa), i gljivičnih antagonista, indukovana rezistentnost; konkurencijske, kompetitivne, biljke; mikoherbicidi i selektivni herbivori u kontroli korova;

Selektivne hemikalije: feromoni (prekid, remećenje, parenja)

Primjena manje selektivnih mjera, gdje prethodni koraci ne sprečavaju ekonomski neprihvatljivu štetu

Poluselektivni pesticidi: Bacillus thuringiensis , regulatori rasta insekta (IGR), sterol fungicidi sinteze inhibicija;

Neselektivni pesticidi: kratka perzistentnost

Tabela 2. Zaštita biljaka u kontekstu održive poljoprivrede (integralna i organska poljoprivreda)


page 35 of 131

Principi integralne zaštite biljaka koji moraju biti primjenjeni mogu se sažeti u sljedeće: ¨preventivne (indirektne) mjere i observacije u zasadima na status štetočina, bolesti i korova moraju biti uzete u obzir prije nego intervencije sa direktnim mjerama zaštite biljaka budu poduzete¨.

Tamo gdje indirektne mjere zaštite biljaka nisu dovoljne da spriječe probleme, i prognozne vrijednosti praga ukazuju na potrebu intervencije sa direktnim mjerama zaštite biljaka, priorite t mora biti dat onim mjerama koje imaju minimalan uticaj na zdravlje čovjeka, ne-ciljane organizme i okolinu.

Sprečavanje i/ili zataškavanje ključnih štetočina, bolesti i korova trebalo bi biti ostvareno ili podržano između drugih opcija posebno pomoću:

izbora pogodnih rezistentnih/tolerantnih kultivara , primjene optimalnog plodoreda, (gdje se primjenjuje) , korištenja adekvatnih tehnika uzgoja, (to jest vremenski rok

za sadnju, gustina sklopa sadnje, dubina sadnje, formiranje i održavanje adekvatnog uzgojnog oblika i dr.),

primjene praksi uravnotežene ishrane (posebno nitrogenom), i navodnjavanja (način, vrijeme, količina) ,

zaštite i podsticanja važnih prirodnih neprijatelja za određene štetočine pomoću adekvatnih mjera zaštite biljaka ,

iskorištavanja ekoloških infrastruktura unutar i izvan proizvodnih mjesta, voćnjaka, za njihovo širenje koje podržava očuvanje biološke kontrole štetočina od strane antagonista.

Integralna zaštita u proizvodnji voća predstavlja jedan sistem u kome sve primjenjene mjere imaju za cilj da održe populaciju štetnih bioloških agenasa na nivou u kome oni nisu ekonomski štetni za uzgajane vrste voćaka, uvažavajući privredne, ekološke i toksikološke kriterije upotrebljenih pojedinačnih mjera. Jedan od osnovnih ciljeva integralne proizvodnje voća je, da pored dobijanja što kvalitetnijih proizvoda, održi voćke u takvom stanju u kojem one pokazuju najveću otpornost na napad štetočina i bolesti, štiteći prirodne neprijatelje i antagoniste (održiva proizvodnja). Ekonomski prag štetnosti (prag tolerancije, kritični broj, prag intervencije) u integralnoj zaštiti je veoma bitan faktor za donošenje


page 36 of 131

odluke o intervenciji. Samo u slučaju prekoračenja praga štetno sti opravdana je primjena zaštitnih sredstava. Međutim, i u ovom slučaju primjena sredstava ne smije biti na slijepo, nego treba obratiti pažnju na mogućnost suzbijanja više štetnih vrsta sa manje tretiranja, kao i na prisutnost prirodnih neprijatelja štet očina i antagonista uzročnika oboljenja.

6.4.1 Kontrola zasada

Odluka o podobnosti primjene hemijskih sredstava u integralnoj zaštiti donosi se u prvom redu nakon detaljnog pregleda zasada na prisustvo štetočina i uzročnika bolesti, kao i njihovih prirod nih neprijatelja i anatagonista. Kod suzbijanja bolesti neophodno je obratiti pažnju i na uslove potrebne za ostvarenje infekcije. Za kvalitetnu kontrolu zasada neophodno je obratiti pažnju na:

temperaturu, padavine i dužinu vlaženja lista za uspješnu prognozu pojave gljivičnih oboljenja (krastavost), što je moguće ostvariti pomoću elektronskih i raznih mehaničkih metoda;

redovna vizuelna opažanja, u cilju praćenja pojave štetočina i bolesti, kao i njihovih prirodnih neprijatelja (pregledi pupoljaka, cvjetova, listova, prirasta i plodova) ;

početak i vrijeme trajanja leta štetnih vrsta insekata pomoću feromonskih zamki, što omogućava određivanje pravovremenog termina intervencije ;

pojavu određenih štetnih vrsta pomoću ljepljivih ploča različite obojenosti (bijele – osice voćaka, žute – muhe voćaka);

pojavu cvjetojeda i korisnih insekata metodom otresanja i prisustvo prezimljujućih oblika insekata pregledom grančica

u toku zime.

Štetočine, bolesti i korovi moraju biti praćeni primjenom adekvatnih metoda i alata za određivanje kada i gdje primjeniti direktne mjere kontrole. Naučno ispravno upozorenje, sistemi koji prognoziraju i početno dijagnosticiraju prisutne probleme trebali bi biti korišteni. Oni su važni za donošenje odluke o tome kada su direktne mjere k ontrole neophodne. Zvanične prognoze opasnosti od štetočina i/ili bolesti,


page 37 of 131

gdje su na raspolaganju, moraju biti uzete u razmatranje i najveće moguće korištenje istih mora biti učinjeno. Snažne i naučno ispravno utemeljene vrijednost ekonomskog praga štetnosti su esencijalne komponente za donošenje bilo koje odluke. Za štetočine, bolesti i korove, zvanično uspostavljeni nivoi praga definisani za region moraju biti uzeti u razmatranje prije postupanja sa direktnim mjerama. Empirijske vrijednost praga trebale bi biti zamjenjene od strane više naučnih ispravnih parametara. Razlike u osjetljivosti vrsta, gdje su poznate, moraju takođe biti uzete u razmatranje.

6.4.2 Regulisanje populacije štetnih insekata

Cilj integralne zaštite biljaka je da štetne organizme p omoću različitih uzgojnih i bioloških mjera održi na nivou koji nije ekonomski štetan uz tendenciju sve manje upotrebe hemijskih sredstava. U integralnoj proizvodnji koštičavog voća, u cilju regulacije štetnih organizama, podesne su mjere koje će u narednom pregledu biti navedene i detaljnije opisane.

6.4.3 Zaštita i podsticanje razvoja prirodnih neprijatelja

Osnovu regulacije štetnih organizama u ovom sistemu zaštite i proizvodnje čini očuvanje i podsticanje razvoja korisnih organizama. U ovom pogledu najvažnije mjere bile bi:

- unošenje parazitskih i predatorskih vrsta insekata u zasade, - postavljanje oslonaca za ptice grabljivice , - postavljanje gnijezda i naseljavanje ptica koje se hrane

insektima, - postavljanje raznih skrovišta za ostale korisne životinje (jež), - održavanje i eventualno podizanje zaštitnih ograda od

biljaka nepodesnih za razvoj i prezimljavanje bolesti, kao mjesta za gnijezda ptica i skloništa za korisne insekte.

6.4.4 Izbor metoda direktne zaštite biljaka (= kontrola)

Biološke, biotehničke i fizičke/mehaničke metode moraju biti prioritetne naspram hemijskih metoda ako one obezbjeđuju zadovoljavajuću kontrolu. Biotehničke metode kontrole se definišu u primjenjenoj entomologiji kao visoko specifične procedure koje djeluju na ponašanje ili razvoj štetočina bez direktne aktivnosti koja


page 38 of 131

izaziva smrt, kao što je na primjer prekid parenja, zastrašivanje, tehnika neplodnog insekta i dr. Sve korištene agrohemikalije moraju ispuniti temeljne zahtjeve GAP -a. Svi primjenjeni proizvodi za zaštitu biljak a moraju biti zvanično registrovani ili dopušteni od strane pogodne vladine organizacije u zemlji od aplikacije i konačne destinacije proizvoda. Gdje ne postoji registrovana oficijelna šema upućuje se na izvršavanje FAO Propisa o ponašanju u distribuciji i primjeni pesticida. Primjenjeno sredstvo za zaštitu biljaka mora biti pogodno za cilj, kako je ukazano na proizvodnoj etiketi, ili za zvanično odobreno korištenje. Sve aplikacije pesticida moraju se povinovati uslovima propisanim zakonom u pogledu specifičnog usjeva, maksimuma dozvoljene ukupne doze, maksimuma broja tretmana, interval a prskanja i posljednje vrijeme aplikacije, kako je ukazano na etiketi proizvoda ili ovlaštenoj primjeni bez etikete . Pošto su doze na etiketi maksimalne doze odobrene od strane stručnjaka, smanjene doze su moguće, (posebno kod herbicida). Izbor pesticida u šemama održive produkcije i njihova klasifikacija unutar ¨dozovoljeni¨, dozvoljeni sa restrikcijamaï ¨nedozvoljeni¨ kategorije mora razmotriti sljedeće faktore:

njihovu otrovnost za ljude*, njihovu otrovnost za ključne prirodne neprijatelje *, njihovu toksičnost za druge prirodne organizme *, njihovu mogućnost zagađenja okoline (zemljište, voda,

vazduh)*, njihovu sposobnost da stimulišu štetočine i bolesti , njihovu selektivnost, njihovu perzistentnost, njihov potencijal za razvoj otpornosti/rezistentnosti kod

cilja**, nepotpunu ili informaciju koja nedostaje, te potrebu korištenja.

* Za ovaj kriterij preporuka je načinjena za oficijelne faze opasnosti EU (i drugih država)

** Mjere zaštite biljaka koje imaju nestalnost ovog kriterija mogu biti korištene u zelenoj listi samo ako je njihovo korištenje poželjno, stroga resistent -menadžment šema biva definisana i njihov eko-toksikološki profil ne pokazuje druge negativne aspekte.


page 39 of 131

Gdje je opasnost od rezistentnosti nasuprot mjera zaštite biljaka poznata i gdje nivo štetočina, bolesti ili korova zahtjeva ponovljenu aplikaciju proizvoda za zaštitu biljaka u voćnjaku, regionalna organizacija mora obezbjediti jasne preporuke ili obavez ne zahtjeve za anti-rezistentnom strategijom za održavanje djelotvornosti proizvoda.

6.4.5 Mehaničke mjere zaštite

Mehaničke mjere zaštite su veoma efikasne i najčešće se preporučuju. Međutim, ove mjere borbe su veoma teško izvodljive, posebno u velikim zasadima voćaka i pri jačem napadu štetočina i uzročnika bolesti. Najbitnije mehaničke mjere u zasadima koštičavog voća su:

- održavanje opšte higijene zasada putem odstranjivanja oboljelih grana, grančica i mumificiranih plodova,

- odsjecanje napadnutih dijelova krošnje ili krečenje napadnutih stabala, u slučaju napada bolesti koje se hemijskim tretiranjem ne mogu spriječiti,

- pravovremeno isjecanje rak rana, - suzbijanje miševa pomoću klopki, - zaoravanje ili neki drugi način uništavanja opalog lišća radi

sprečavanja razvoja parazitskih gljivica u toku zime.

6.4.6 Biotehničke mjere zaštite

Ovo su specifične i efikasne mjere zaštite, a u granicama mogućnosti i lako primjenjive. U ove mjere spadaju:

- suzbijanje drvotočaca pomoću zamki sa alkoholom , - suzbijanje više vrsta leptira metodom zbunjivanja.

6.4.7 Hemijske mjere zaštite

Zaštita biljaka u sistemu integralne proizvodnje koštičavog voća ima za cilj postizanje zadovoljavajućih prinosa i kvaliteta , uz što manju primjenu hemijskih sredstava. U slučaju primjene hemijskih sredstava treba imati u vidu:

- mogućnost tretiranja samo jednog dijela zasada radi nejednake osjetljivosti sorti i neujednačenog napada u cijelom zasadu, zbog blizine šume, susjednih površina i sl. ,


page 40 of 131

- jedino primjena selektivnih preparata protiv pri rodnih neprijatelja ima šansu da bitnije utiče na regulaciju štetnih vrsta.

U integralnoj zaštiti voćaka dozvoljena su sredstva koja djeluju selektivno i štite prirodne neprijatelje, sa jedne strane, a sa druge strane koja ne zagađuju okolinu, to jest, či ji se rezidui brzo razgrađuju u prirodi. Sva dozvoljena sredstva svrstana su u dvije liste: zelena, koja podrazumjeva dozvoljena sredstva u integralnoj zaštiti i žuta lista na kojoj se nalaze sredstva sa ograničenom upotrebom. U slučaju ekstremnih pojava bolesti i štetočina i nemogućnosti suzbijanja istih sa sredstvima sa ove dvije liste, neophodne je tražiti savjet i dozvolu, od ekspertnog tima integralne proizvodnje. Hemijska sterilizacija zemljišta u integralnoj proizvodnji nije dozvoljena. U slučaju zamorenosti zemljišta neophodno je prije podizanja novog zasada na takvom zemljištu provesti odgovarajuće mjere, kako bi se taj efekat otklonio (zelenišno đubrenje).

6.4.8 Neophodne liste u konceptu IPV

Svaka regionalna IP organizacija koja slijedi i implementira IPV načela, u okviru istih, mora imati, za datu vrstu, uspostavljene sljedeće liste:

Restriktivnu - koja ograničava listu ključnih štetočina, bolesti i korova koji su ekonomsko važni, i zahtjevaju redovne kontrolne mjere u dotičnom regionu;

Listu najznačajnijih, poznatih, za mjesto specifičnih prirodnih antagonista, sa informacijom o njihovoj važnosti u uzgajanom usjevu. Zaštita i povećanje najmanje dva prirodna antagonista mora biti podržana kao poželjan cilj u naprednijim održivim produkcionim sis temima kakav je i koncep IPV;

Listu preventivnih i veoma selektivnih mjera direktne kontrole, odnosno pesticida koji se koriste u IP programu (¨zelena lista¨).

Listu pesticida koji mogu biti korišteni sa restrikcijama (¨žuta lista¨).


page 41 of 131

6.4.8.1 Zelene i žute liste mjera zaštite biljaka

Indirektne (preventivne) mjere zaštite biljaka su prioritetni izbori, opcije, u programu integralne zaštite biljaka. One su bazirane na mnogobrojnim agronomskim aspektima kao što su đubriva (posebno N), upravljanje zemljištem, ekološke infrastrukture, izbor adekvatnih kultivara i klonova, itd. One su podržane putem uvođenja i/ili zaštite ključnih antagonista u području gdje se uzgaja usjev. Adekvatni monitoring alati i ekonomski pragovi su instrumenti za odluku ako , kada i koja vrsta veoma selektivnih direktnih kontrolnih mjera mora biti primjenjena.

Svi ovi aspekti, često nisu jasno identifikovani kao jednako bitni za planiranje integralne zaštite biljaka i on i su obično razbacani kroz različita poglavlja IP načela.

Mjere nabrojane u zelenoj listi moraju biti prihvatljive na farmi bez ograničenja. Generalni plan zelene liste je pripremljen od strane organizacije uzgajivača sa najvećim mogućim učešćem obuhvaćenih farmera. Farmske specifične opcije su odabrane i primjenjene od strane individualnog člana. 1. Svrha zelenih i žutih listi mjera zaštite biljaka

¨Zelena lista mjera zaštite biljaka¨ spada u ključne dokumente, datih udruženja koje slijede koncept IPV, odnosno organizuju poljoprivrednu proizvodnju na visokom nivou održivosti. Ovi dokumenti se uspostavljaju svake godine od strane kompetentne, nadležne, službe i daju neophodni alat za planiranje i implementaciju aktivnosti integralne zaštite biljaka na nivou farme. Specifična zelena lista se uspostavlja za svaki usjev i za svako geografsko područje sa

Zelena lista mjera zaštite biljaka je jedan od ključnih elemenata uspostavljen od strane ekspertnog tima i IP odobrene organizacije uzgajivača, udruženja. Čim se uspostavi za datu vrstu, ona zadržava svoju vrijednost za nekoliko godina i služi kao važan alat za organizac iju, individualnog farmera i inspekcijsko tijelo.

Pažljivo dizajnirana zelena lista je snažan alat za sakupljanje i predstavljanje svih elemenata koji su relevatni za moderni program

zaštite biljaka.


page 42 of 131

uporedivom situacijom zaštite biljaka. Svaka zelena lista ima dopunsku žutu listu mjera zaštite biljaka. 2. Zelene liste su više od lista pestcida

¨Zelene¨ i ¨žute¨ liste agrohemikalija imaju relativno dugu tradiciju i postali su uobičajeni, generalni, alati u programima integralne proizvodnje. Međutim, opšta praksa za primjenu zelenih i žutih kategorija isključivo za direktne mjere zaštite biljaka otvara vrata pogrešnim shvatanjima. Jedno takvo pogrešno s hvatanje je netačno uvjerenje da proizvodi zaštite biljaka i kontrolne procedure uključene u zelene liste ustanovljavaju same po sebi prioritetnu opciju, izbor, zaštite biljaka. Funkcije i sadržaj zelene liste izvode se iz sljedećeg konteksta:

¨Zelena lista mjera zaštite biljaka se uspostavlja i godišnje ažurira za dati sistem uzgoja usjeva i za definisano geografsko područje sa uporedivom situacijom u zaštiti biljaka. To je tehnički dokument koji obuhvata sve specifične aspekte usjeva neophodne za plan i implementaciju integralne zaštite biljaka na nivou farme, a to su:

lista ključnih štetočina, bolesti, korova i fizioloških poremećaja,

dva najznačajnija antagonista, listu preventivnih mjera, monitoring alate i ekonomske pragove, listu veoma selektivnih direktnih kontrolnih mjera (fizičke,

biološke, biotehničke, hemijske) bez negativnog uticaja na ljudsko zdravlje, neciljane organizme i okolinu.

Zelena lista može imati dopunsku i ograničenu žutu listu pesticida da bude korištena sa restrikcijama, odnosno ograničenjima. 3. Uspostavljanje zelenih listi

Struktura zelene liste trebala bi olakšati logične procedure aktivnosti zaštite biljaka, a ista sadrži:

a) Naziv i profil mjesta što obuhvata:

ime organizacije, godinu važnosti vrstu, kulturu, usjev,


page 43 of 131

geografski region ili njegovo specifično područje, godišnji i nivo padavina tokom 6 najvažnijih mjeseci

vegetacije;

b) Ključne štetne organizme i antagoniste: Nadležna služba organizacije će sakupiti ili verifikovati informaciju u pogledu ključnih štetočina, bolesti , korova i fizioloških poremećaja i relevantnih anatagonista i uvrstiti ovu informaciju na sam vrh zelene liste.

c) Listu opcija koje pokrivaju preventivne mjere koja

može biti provjerena od strane farmera. Lista može adresirati sljedeće aspekte: Prevencija (= indirektna zaštita biljaka) Sprečavanje i zataškavanje ključnih štetočina, bolesti, korova i fizioloških poremećaja trebalo bi biti ostvaren o ili podržano između drugih opcija posebno do strane : izbora pogodnih rezistentnih/tolerantnih kultivara, primjene adekvatnih tehnika obrade, optimalnih programa đubrenja (posebno nitrogenom) i navodnjavanja, zaštite i povećanja važnih prirodnih neprijatelja pomoću adekvatnih mjera (uvođenje antagonista, korištenje ekoloških infrastruktura unutar i izvan proizvodnih mjesta za širenje koje podržava konzervacija biološke kontrole ključnih štetočina putem antagonista).

d) Monitoring i ekonomski pragovi: Preporuke bi trebala biti urađene u tehničkim dokumentima – načelima, i informacija dostupna farmeru, ako ovi detalji nisu dati u zelenoj listi.

e) Lista direktnih metoda zaštite biljaka Lista mjera zaštite biljaka, (kontrolne procedure i proizvodi zaštite biljaka), bez negativnog uticaja na ljudsko zdravlje, neciljane organizme i okolinu. Izbor podesnih mjera se zasniva na pouzdanim i naučno ispravnim izvorima informacije. Biološke, biotehničke i fizičke metode moraju biti prioritetne prema hemijskim metodama ako one obezbjeđuju kontrolu koja zadovoljava. Pesticidi uključeni u zelenu listu moraju zadovoljiti kriterij e održive produkcije i pripadati priroritetnoj opciji s obzirom na pesticide. Mjere


page 44 of 131

koje narušavaju ovaj kriterij, i stoga zahtjevaju restrikcije s obzirom na njhovu aplikaciju nabrojani su u žutoj listi. Izuzetak može biti napravljen za pesticide sa potencijalnim razvojem rezistentnosti, ako se stroga otpornost nameće, (stroga regulacija dozvoljenog broja tretmana, zamjena, načini djelovanja i dr). Tamo, gdje postoji rizik od rezistentnosti proizvoda zaštite biljaka i gdje nivo štetočina, bolesti ili korova zahtjeva ponovljenu aplikaciju proizvoda za zaštitu biljaka, regionalne organizacije moraju obezbjediti jasne preporuke ili obavezne zahtjeve, za anti-rezistentnu strategiju održavanja neefektivnih proizvoda.

4. Uspostavljanje žutih listi

Dopunska, komplementarna ¨žuta lista¨ sadrži kritički odabranu grupu proizvoda za zaštitu biljaka koji nisu kvalifikovani za ¨zelenu listu¨, ali bi trebali biti dostupni za uzgajivača uprkos njihovim opštim, jasnim, negativnim aspektima. Razlozi za razmatranje korištenja takvih proizvoda mogu biti aspekti menadžmenta razistentnosti ili obilježenog kor ištenja za precizno definisane, izuzetno teške slučajeve. Grupa proizvoda nabrojana u žutim listama može prekršiti ¨selektivnost¨ ili ¨toksičnost za ključne prirodne neprijatelje ¨ ili ¨toksičnost za druge prirodne organizme¨ ili ¨njihov potencijal za razvoj rezistentnosti kod cilja¨. Ova grupa proizvoda mora biti održavana veoma malom. Proizvodi su dozvoljeni samo za precizno definisane indikacije sa jasno preciziranim ograničenjima. Njihovo korištenje u naprednim IP programima mora biti minimalno, s trogo regulisano i kontrolisano. 5. Pribavljanje informacije o proizvodima za farmera

Zelene liste sa komercijalnim proizvodima mogu nabrojati dozvoljene pesticide sa njihovim komercijalnim imenom i aktivnim sastavom, materijom. Žute liste, međutim, moraju dati važnu informaciju o proizvodu u adekvatnoj formi. Ekotoksikološki podaci posebno moraju biti komplenti, i olakšati izbor adekvatnog proizvoda od strane farmera.


page 45 of 131

6.4.9 Aplikacija i evidencija primjene pesticida

Posebno se preporučuje ograničiti aplikacije na najmanji mogući prostor, (na primjer: prskanje u trake, mjesni tretmani).

Pored toga, primjena najboljih, dostupnih tehnika aplikacije za minimiziranje drifta (zanošenja) i gubitaka, takođe se jako preporučuje.

Mora postojati dokumentovana evidencija o načinu primjene prema naznačenim instrukcijama, te da je količina za aplikaciju bila tačno/precizno izračunata, pripremljena i zabilježena. Prskanje za vrijeme vjetrovitih vremenskih uslova kada brzina vjetra premašuje 5 m/sec, na temperaturama iznad 25oC, i relativnoj vlažnosti ispod 50%, se ne preporučuje. Tampon zone adekvatne veličine između područja tretiranog voćnjaka, i osjetljivih područja bez usjeva, (vodene površine, izvorišta, ekološke infrastrukture), moraju se poštivati.

Uticaj na okolinu mora biti minimiziran pomoću izračunavanja doze/ha zahtjevane za datu fenološku fazu uzgajane vrste. U tro-dimenzionalnim usjevima, postojeći modeli za izračunavanje zapremine pokrivača i lisne površine trebali bi biti korišteni za najpotpuniji stepen.

Mala netretirana područja, (nula tretman ili ökviri prskanja¨), trebala bi biti održavana u svakom usjevu, i u svakom glavnom plotu/polju osim za artropodne štetočine, bol esti i korove deklarisane kao ¨veoma opasnim/zaraznim¨ od strane nacionalnih stručnjaka.

Službeni i n t e r v a l i p r i j e b e r b e za minimiziranje rezidua pesticida moraju se pratiti i trebali bi, ako je moguće, biti produženi. Oni moraju biti zabilježeni za sve aplikacije proizvoda za zaštitu biljaka i evidencija bi trebala obezbjediti mogućnost praćenja.

6.4.10 Efikasno i sigurno/bezbjedno skladištenje i postupanje pesticidima

Temeljni zahtjevi Dobre poljoprivredne prakse (GAP) s obzirom na skladištenje, sigurnosno rukovanje i odstranjivanje pesticida, kao i za funkcionisanje, čuvanje i održavanje opreme za prskanje, moraju biti izvršeni i ocrtani u detalje unutar regionalnih načela.


page 46 of 131

Sigurnost i rukovanje. Moraju postojati adekvatni objekti za mjerenje, miješanje, sipanje, te punjenje u rezervoare proizvoda koji se apliciraju. Adekvatna pomoćna sredstva, kao što je tekuća voda, kutija prve pomoći i pomoćne procedure, moraju biti pribavljene do detalja sa mogućom kontaminacijom operatora. Pomo ćni plan mora uključivati popis telefonskih brojeva pomoći i lokaciju najbližeg telefona. Operator mora imati adekvatno zaštitno odijelo i opremu za operacije koje uključuju hemikalije.

Sigurna primjena i trening. Svi operatori prskanja moraju imati podesan trening i dobiti, gdje je važno, podesan certifikat o sposobnosti, nadležnosti. Operatori na treningu za certifikat sposobnosti moraju biti nadziran i tokom aplikacije pesticida od strane certificirajućeg tije za datu namjenu.

Skladištenje. Pesticidi moraju biti uskladišteni u saglasnosti sa lokalnim propisima, u zaključanoj sobi i odvojeni od drugih materijala. Ključ i pristup skladištu pesticida mora biti ograničen za radnike sa formalnim treningom za rukovanje pesticidima. Pesticidi smiju samo biti uskladišteni u svom originalnom pakovanju. Samo pesticidi koji su odobreni za korištenje u usjevima smiju biti skladišteni u istoj prostoriji; proizvodi za zaštitu biljaka korišteni u druge svrhe, a ne za zaštitu usjeva, prema odobrenim IP programima moraju biti jasno identifikovani i uskladišteni odvojeno od proizvoda sa ¨zelene¨ i ¨žute liste¨.

6.4.11 Ispravnost i tehničke mogućnosti aparata za primjenu sredstava za zaštitu voćaka

Aparati kojima se vrši primjena sredstava za zaštitu voćaka moraju biti tehnički ispravni i od strane stručnjaka, angažovanog ispred ekspertnog tima, pregledani najmanje jednom u dvije godine. Kod kontrole ispravnosti posebnu pažnju treba posvetiti ravnomjernom raspoređivanju sredstava i smanjenju zagađenja zemljišta i vazduha putem drifta.

6.4.12 Krajnji rok primjene hemijskih sredstava

Za sprečavanje ostatka štetnih rezidua u plodovima voćaka neophodno je strogo pridržavanje karenci propisanih od strane proizvođača sredstava.


page 47 of 131

Tretiranje protiv bolesti u skladištima, po započetoj berbi, dozvoljeno je samo uz posebnu dozvolu ekspertnog tima integralne proizvodnje. Inače, tretiranje plodova u skladištu nije dozvoljeno.

6.5 BERBA

U momentu nastupanja berbe, plodovi moraju postići traženi stepen zrelosti i visok kvalitet. Za vrijeme određivanja vremena berbe, srazmjerno sortama, pored veličine plodova presudni su i oblik, boja, čvrstoća ploda, sadržaj rastvorljivog skroba i va ljan sadržaj šećera. U slučajevima preobilnog roda, kvalitet plodova za berbu može se poboljšati putem višestruke berbe. Za pravilno branje veoma su važne upute za berbu. Berači, naime moraju biti pažljii pri: branju, punjenju, sortiranju, nošenju i pražnjenju ubranih plodova. Pri tome se mora voditi računa i o kvalitetu ambalaže, kao i o količini plodova koji se stavljaju u pojedinačna pakovanja , u cilju smanjenja pritiska i mogućih oštećenja pri transportu. Količinu punjenja pojedinačnih načina pakovanja treba tako odmjeriti kako bi se izbjegla oštećenja pritiskom pri slaganju istih. Od velike važnosti je, takođe brza dostava plodova, u za to prikladne uslove skladištenja, u cilju izbjegavanja pojave neželjenih fizioloških poremećaja na istim.

6.6 ZAHTJEVI U VOĐENJU IMANJA

6.6.1 Imanje

Proizvođač koji proizvodi voće prema ovim uputstvima treba da ima pozitivan stav prema ciljevima integralne proizvodnje i da posjeduje zavidan nivo stručne osposobljenosti. Pored tehničke osposobljenosti on treba da poznaje životne cikluse štetnih insekata, gljivica, bakterija, njihove prirodne neprijatelje i ostale mjere sizbijanja štetnih organizama. IP je sama po sebi jedan stalni proces u daljnjem razvoju proizvodnje voća. Zbog toga, proizilazi obaveza proizvođača za njegovo stalno stručno educiranje na području novina u ovoj proizvodnji.


page 48 of 131

6.6.2 Radna sveska - knjiga

Integralna proizvodnja zahtjeva tačan opis razvojnog toka kulture koja se gaji, kao i provedenih mjera u okviru ovakvog produkcionog pristupa. Svaki rukovodilac imanja, koji učestvuje u integralnoj proizvodnji prema ovim smjernicama, je naime obavezan da o istoj vodi radnu svesku proizvodnje. U ovoj radnoj svesci su dokumentovane sve bitne mjere, aktivnosti i posebno nacrt o:

karakteristikama zasada voćaka (veličina, sistem uzgoja, sorte/podloge,...),

rezultati posmatranja zasada , sprovedene zaštitne mjere, upotrebljena količina sredstava za zaštitu biljaka , mjere zaštite i pospješivanja razvoja korisnih organizama i rezultati ispitivanja zemljišta i đubrenje.

VII OBAVEZE

Proizvođač u integralnoj proizvodnji obavezuje se da će ovlaštenim osobama svoj način proizvodnje otvoreno predočiti, dopustiti uvid u njegove radne knjige, te dozvoliti posjete njegovom zasadu i prostorijama imanja. On treba da dozvoli i uzimanje uzoraka zemljišta, lista i ploda, na svom gazdinstvu, u cilju analize rezidua u istim. Takođe, proizvođač svojim potpisom potvrđuje potpunost i tačnost podataka koji su unijeti u radnu svesku.


page 49 of 131

LISTA DOZVOLJENIH INSEKTICIDA U INTEGRALNOJ PROIZVODNJI KOŠTIČAVOG VOĆA

LISTA DOZVOLJENIH AKARICIDA U INTEGRALNOJ PROIZVODNJI JABUČASTOG VOĆA

Aktivna materija Preparat Koncetracija %

Doza/ha kg, l

MINERALNO ULJE - zimski period

- u vegetaciji

Bijelo ulje

3 – 4 1 - 2

30-40 10-20

Aktivna materija Preparat Koncetracija

% Doza/ha

kg, l AZADIRACHTIN A NeemAzal 0,3 – 0,5 3-5

Bt - preparati Baturad WP 0,1 1 FENOKSIKARB Insegar 0,03 – 0,05 0,3-0,5

MINERALNO ULJE Bijelo ulje 2 – 3 20-30 PIRIMIKARB Pirimor 0,04 – 0,06 0,4-0,6

TEBUFENOZID Mimic 0,06 0,6 TIAKLOPRID Calypso 0,01 – 0,02 0,1-0,2

TRIFLUMURON Alystin 0,06 – 0,08 0,6-0,8 TIAMETOKSAM Actara 0,02 0,2 ACETAMIPRID Mospilan 0,04 0,4 PIMETROZIN Chees 25 WP 0,04 0,4


page 50 of 131

LISTA DOZVOLJENIH HERBICIDA U INTEGRALNOJ PROIZVODNJI KOŠTIČAVOG VOĆA

LISTA SREDSTAVA ZA PRORJEĐIVANJE PLODOVA DOZVOLJENIH U INTEGRALNOJ PROIZVODNJI

KOŠTIČAVOG VOĆA

Aktivna materija

Koncetracija %

Doza/ha kg, l

ETHEFON Na osnovu preporuke proizvođača

A k t i v n a m a t e r i j a Preparat Koncetracija

% Doza/ha

kg, l GLIFOSAT Herkules 0,4 – 1,2 4-12 GLUFOSINAT Basta 0,45 – 0,75 4,5-7,5


page 51 of 131

VIII. ARGUMENTACIJA IP KOŠTIČAVOG VOĆA 8.1. Izbor i ocjena pogodnosti mjesta za podizanje zasada šljive, višnje i trešnje u konceptu integralne proizvodnje

Za normalan rast i razvitak šljive, višnje i trešnje, budući zasad bi trebao da ima u toku cijele godine dovoljne količine sunčeve svjetlosti, lagano strujanje vazduha-vazdušnu drenažu, te da je zaštićen od dominantnih hladnih i toplih vjetrova. Posebnu opasnost predstavlja podizanje voćnjaka u zoni vazdušnih bara gdje dolazi do stagniranja hladnih vazdušnih masa i do inverzije temperatur e. Kada je u pitanju ekspozicija terena (okrenutost stranama sv ijeta) treba znati da je južna ekspozicija u našim uslovima najtoplija, te se na istoj ispoljavaju najviše temperature vazduha i zemljišta, u proljeće se brzo oslobađa snijega, ranije kreće vegetacija, ali ima i najmanje zaliha vode, a ujedno najveća isparavanja. Suprotno južnoj, sjeverna ekspozicija je najhladnija, na njoj se pojavljuju najniže temperature vazduha i zemljišta. Na zapadnoj strani (naročito jugozapadnoj) oscilacije temperature su brže i veće, nego na istočnoj, jer se zapadna strana brže hlad i po zalasku sunca. Inklinacija (pad) terena (odnos između visinske razlike između dvije tačke na terenu i horizontalnog rastojanja između tih tačaka) – vrlo je bitna kod iskorištavanja zemljišta. Tako zemljišta 0 -5° inklinacije se normalno iskorištavaju kad su u pitanju voćnjaci (ravni tereni), 5 -15° potrebna je obrada po izohipsama, 15-30° obavezno je trasiranje za podizanje voćnjaka, dok >30° u obzir dolaze samo šume i travnjaci. Osim navedenog, pravilan izbor mjesta za podizanje zasada šljive, višnje i trešnje još obuhvata i sagledavanje: stanja podzemnih voda, padavine, trajanje sunčevog sjaja, opasnost od kasnih proljetnih i ranih jesenjih mrazeva, te učestalost od grada i sl ično. Šljiva i višnja predstavljaju dominantne kulture na području distrikta Brčko te se generalni, prethodno navedeni zahtjevi spram pogodnosti mjesta mogu smatrati zadovoljavajućim. Kada je u pitanju trešnja, koja iz dana u dan osvaja područja Brčko distrikta, u pogledu klime treba obratiti pažnju na sljedeće – cvjetanje trešnje počinje kada prosječne dnevne temperature dostignu 10 -11oC, a oplodnja je najbolja pri prosječnoj dnevnoj temperaturi od 15 i 20 oC.


page 52 of 131

Trešnja dobro podnosi vrlo niske temperature u periodu dubokog zimskog mirovanja, s tim da ako je u ovu fazu stablo stupilo u dobroj kondiciji može izdržati i do -30oC, a rodni pupovi i do -25oC. Rani jesenji, kao i kasni proljetni mrazevi mogu izazvati značajne štete, posebno na stradanju debla, te račvišta grana. Različite sorte trešanja specifično su osjetljive na niske temperature. Sve su trešnje žute ili svijetlocrvene i crvene boje ploda otpornije od sorata tamnocrvene i crvene boje ploda, jer je i kora svih vegetativnih organa svjetlija. Trešnja je izrazit heliofit, tj. traži mnogo svjetla i topline, te odlično podnosi vrlo visoke temperature. Trešnji pogoduju umjerena zračna strujanja, a ne podnosi jače i suhe vjetrove, posebno u periodu cvjetanja. Snježni pokrivač zimi je koristan u zasadu trešnje, jer utiče na sporije zagrijavanje zemljišta u kritičnim godinama kada povišene temperature zraka mogu izazvati kolanje sokova nakon dubokog zimskog mirovanja. Tada korijen u hladnijem zemljištu usporava cirkulaciju sokova i time umanjuje mogućnost smrzavanja ako poslije toga nastupi period vrlo niskih temperatura. 8.2 Izbor sadnog materijala za zasnivanje zasada šljive, višnje i trešnje u konceptu IP

Sadni materijal nabavlja se isključivo od ovlaštenih rasadnika. Svaka sadnica mora da ima markicu/etiketu na kojoj stoji: ime i adresa rasadnika, vrsta, sorta, podloga, star ost podloge i plemke, za koju godinu i sadnju važi. Pored markice, obavezno je da kupljeni sadni materijal prati i adekvatna dokumentaciju u pogledu dokaza o sortnoj čistoći i fitopatološkoj ispravnosti, a koja je izdata od strane ovlaštene institucije. Certificiran sadni materijal preduslov je uspješnosti buduće proizvodnje voća. Pr ilikom kupovine sadnica jabuke i kruške potrebno je obratiti pažnju na izbor tipa sadnice , jer će od izbora iste, u krajnjem zavisiti uspješnost planirane proizvodnje. Postoje sljedeći tipovi kalemljenog sadnog materijala voćaka: OKULANT – starost plemke i podloge je jednu godinu; KOPULANT – starost podloge je dvije, a plemke jednu godinu; RAZGRANATA SADNICA – starost podloge je dvije, a plemke jednu, s tim da se na istoj nalaze prijevremeni prirasti; KNIP SADNICA – starost podloge je tri, plemke dvije, a prirasta na njoj jednu godinu. Preporučuje se uzimati sadnice sa razgranjenjima.


page 53 of 131

Posebnu pažnju posvetiti pri izboru podloge, obzirom da ista uslovljava razmak sadnje.

Slika 1. Tipovi sadnog materijala kalemljenih voćaka 8.3 Izbor sorte i podloge za zasnivanje zasada šljive, višnje i trešnje u konceptu IP

Sorta je klon, odnosno vegetativno potomstvo jednog stabla i može se razmnožavati samo vegetativnim putem. Zbog toga se u praksi sorte i šljive, višnje i trešnje razmnožavaju kalemljenjem na jednu od podloga koja u određenim uslovima najviše odgovara za dotičnu sortu. Prema tome, svako kalemljeno stablo je prisilna simbioza dva organizama različitih bioloških svojstava, podloge (hipobionita) i plemke ili sorte (epibionita), te je razumljivo da se uticaj podloge odražava na sortu i obratno, kao i to, da bi ta životna zajednica funkcionirala, potrebno je da između sorte i podloge postoji zadovoljavajući afinitet, odnosno kompatibilnost.

Podloge za šljivu: Kao podloga za šljivu u BiH se uglavnom koristi sijanac džanarike, te je većina sorte ove vrste voćaka i na području Distrikta okalemljena na ovaj tip podloge. Međutim, danas se u svijetu sve više koriste vegetativne podloge srednje ili slabe bujnosti, koje omogućavaju podizanje zasada sa većim brojem biljaka po jedinici površine, a time i povećanje prinosa. Među najznačajnijim su:

podloga St. Julien koja je pogodna za sve tipove zemljišta, GF 655/2 podloga kojoj više odgovaraju lakša i tolija

zemljišta, Fereley podloga koja dobro podnosi i teža zemljišta,


page 54 of 131

Mr. S 2/5 nešto je bujnija, srednje otpornosti na asfiksiju -gušenje korijena, dok je slabije otporna na hlorozu.

Ove podloge u BiH još uvijek nisu ispitane, tako da je sijanac džanarike još uvijek vodeća podloga za šljivu.

Sortiment šljive: na osnovu biohemijskih i fizičkih osobina ploda sve sorte mogu se podijeliti, prema upotrebnoj vrijednosti, u sljedeće grupe:

1. stone sorte, po krupnoći ploda spadaju u srednje krupne do krupne, plodovi imaju harmoničan odnos šećera i kiselina, aromatični, tipično su plave boje, izražene sočnosti, a meso se lako odvaja od koštice,

2. sorte za preradu: Sorte za kompot: imaju čvrsto meso sa 1,25% kiselina, pH soka preko 3,4 (altanova i zel ena renkloda, požegača, italijanka, nansi mirabela, katinka) ; Sorte za marinadu (požegača, ana špet, zimmerova rana, italijanka, altanova renkloda, aženka), Sorte za zamrzavanje: požegača, aženka, italijanka, ana špet, žuta mirabela, stenlej, zimmerova rana, altanova renkloda,), Sorte za sušenje: sadrže 46,62-54,94% ukupnih šećera i 2,53-3,18% kiselina, od 100 kg svježe šljive se proizvede oko 27 kg suhe šljive, sušenje na početku je na temperaturama od 50-55ºC, a pri kraju na 75-85ºC (požegača, aženka, valjevka, ana špet, zimmerova rana, stanley, čačanska rodna); Sorte za sokove: požegača, aženka, italijanka, alt. Renkloda; Sorte za rakiju: požegača, aženka, altanova renkloda, bjelošljiva.

U IP zasadima šljive prednost se daje sortama iste koje su otporne, ili pak tolerantnije na bolesti i štetočine, a posebno šarku šljive.

Stone sorte šljive:

Rut Gersteter: najranija stona sorta, dozrijeva polovinom jula. Plod je srednje krupan, ovalnog oblika, ljubičasto plave boje. Meso se lako odvaja od koštice, po okusu je slatko-kiselo i srednje čvrstoće. Plod dobro podnosi transport. Stablo je srednje bujnosti, rano stupa na rod i redovno rađa. Cvjetanje je srednje rano, ali je djelomično samobesplodna sorta pa traži uzgoj sa oprašivačem (npr. požegača, stenlej.) Osjetljiva je na proljetnje mrazeve, a otporna na plamenjaču, moniliju. Šarka šljive izaziva manja oštećenja na plodu.


page 55 of 131

Kalifornijska plava: dozrijeva u drugoj polovini jula. Plod je krupan, okrugao i tamno plave boje. Meso se lako odvaja od koštice, vrlo je sočno i slatko. Plodovi su osjetljivi na transport, pa je treba brati prije pune zrelosti. Bujnost stabala je slaba do srednja, rano prorodi i redovno rađa. Samooplodna je sorta. Osjetljiva na proljetnje mrazeve i sušu. Nije rezistentna na šarku, ali n astala oštećenja nisu velika. Pogodna je za toplija područja sa plodnim zemljištima.

Bilska rana: dozrijeva početkom avgusta. Plod je srednje krupan, jajste forme i tamno plave boje. Meso ploda se lako odvaja od koštice. Stabla su bujnog rasta, ali kasno prorođavaju. Samooplodna je sorta, srednje kasnog perioda cvjetanja. Otporna je na niske temperature, bolesti i štetočine, a šarka šljive izaziva slaba oštećenja na plodu.

Vagenheim: dozrijeva polovinom augusta. Plod je srednje krupan i jajast, tamno plave boje. Meso je dobrog kvaliteta i lako se odvaja od koštice. Dobro podnosi transport. Stabla su bujna, nešto kasnije dolaze na rod i dobro rađaju. Cvjetanje je kasno, a samooplodna je sorta. Šarka je zaražava u manjoj mjeri, a dobro podnosi niske temperature i teža zemljišta

Čačanska rana – dozrijeva polovinom jula. Plod je krupan, eliptičan, ljubičasto plave boje. Meso ploda je sočno i aromatično i lako se odvaja od koštice. Stablo je srednje bujnosti, rano stupa u rodnost. Djelomično je samobesplodna sorta, i treba je gajiti sa oprašivačem: čačanska ljepotica, čačanska najbolja.

Čačanska ljepotica: dozrijeva krajem jula i početkom avgusta. Plod je srednje krupan, ovalnog oblika, tamno plave boje. Meso ploda se lako odvaja od koštice, a kvalietet mu je dobar. Stabla su slabo do srednje bujna, rano prorode i obilno rađaju. Samooplodna je sorta.

Čačanska najbolja: dozrijeva u drugoj polovini avgusta. Plod je krupan, ovalnog oblika, tamno plave boje sa mesom koje se odvaja od koštice. Stablo je srednje bujno, vrlo rano stupa na rod. Djelomično samobesplodna je sorta, a dobri oprašivači su čačanska rana, čačanska ljepotica i čačanska rodna.

Stenly - dozrijeva od kraja augusta i u septembru, plod je srednje krupan do krupan, tamno plave boje. Meso se odvaja od koštice,


page 56 of 131

stabla se slabo razgranjavaju pa zahtjeva redovnu rezidbu. Plod je dobar za stonu upotrebu i za preradu, ali nije pogodan za sušenje.

President – dozrijeva početkom septembra. Plod je vrlo krupan, ovalnog oblika i tamnoljubučaste boje. Meso ploda je čvrsto i odvaja se od koštice. Stabla su bujnija, nešto kasnije stupaju u rod. Samobesplodna je sorta i traži oprašivače.

Sorte šljive za kombinovanu upotrebu (stonu i preradu)

Čačanska rodna: dozrijeva krajem avgusta. Plod je srednje krupan, jajstog oblika, tamno plave boje. Meso se odvaja od koštice. Stablo je srednje bujnosti, rano prorodi i obilno rađa. Samooplodna je sorte.

Aženka 707 – dozrijeva prije požegače i smatra se dobrom sortom za sušenje.

Požegača je dugo vremena bila vodeća i dominantna sorta šljive, koja je dobra i za svježu upotrebu, ali i za preradu. Međutim, i pored visokokvalitetnih plodova, njen dalji uzgoj se ne preporučuje zbog izuzetne osjetljivosti na šarku.

Nove sorte šljive izražene tolerantnosti na šarku

U zadnjih 20 godina rad na oplemenjivanju i selekciji šljive je išao u pravcu selekcionisanja sorata koje uz dobar kvalitet ploda imaju i izraženu tolerantnost i otpornost na šarku šljive. Među tim sortama su najvažnije:

Katinka – rana samooplodna sorta (zrenje u drugoj polovici jula-početak augusta), vrlo rano prorodi, plod sitan -srednje krupan, meso se lako odvaja od koštice). Kod katinke je boja ploda problematična i samo dobro zreli plodovi imaju tipično plavu boju. Ima dobar odnos šećera i kiselina.

Hanita – zrije u drugoj polovici augusta (nakon čačanske ljepotice), plod srednje krupan do krupan, plod vrlo kvalitetan, a prinosi visoki i redovni, stona sorta, ali je dobra i za preradu. Sorta ima dosta antocijana u pokožici i lijepu žutu boju mesa. Plodove brati u momentu zrelosti, jer kod ranije obranih plodova meso se malo teže odvaja od koštice.

Jojo – sorta koja se opisuje kao otporna na šarku, visokog i kvalietnog prinosa, a plodovi su izuzetno dobri za stonu upotrebu. Sazrijeva u avgustu mjesecu.


page 57 of 131

Elena – kasna samooplodna sorta (kraj septembra – početak oktobra), plod srednje krupan do krupan, meso sočno i lako se odvaja od koštice, redovan i kvalitetan prinos, a prema namjeni je sorta kombinovanih osobina.

Presenta – dozrijeva iza Elena, srednje krupan do krupan plod, slične osobine Eleni.

Top, Toper, Topking i Top 2000 - selkcije prof. Jacoba iz Geisenheima. Toper i dalja poboljšanja imaju veći stepen tolerantnosti na šarku. Plodovi su krupni, plave boje, prelijepe žute boje mesa, ali nedovoljne sočnosti. Grane se lako lome zbog obilnog rađanja i cvjetanja. Vrlo je kasna sorta, zajedno sa Elenom i Presentom.

Primjer sortnih kompozicija za šljivu u konceptu IPV:

Stenlej 80-90 % i čačanska ljepoticu 10 - 20 %. ili Čačanska rodna 90 % + 10 % stenleja, Bilska rana 50 % + 20% čačanska ljepotica+Hanita, Hanita

80 % + 20 % katinka.

Podloge za višnju

Pri izboru podloge za višnju u intenzivnim zasadima treba se pridržavati sljedećih pravila:

da podloga ima potpuni afinitet s datom sortom, da ne emituje izdanke, da osigurava ujednačenost stabala, da se dobro pričvršćuje stablo za zemljište i da osigurava ranu i redovitu rodnost.

Pri izboru podloga za višnju nema velikih mogućnosti kao kod jabuke. Višnja se na težim zemljištima uzgaja uglavnom na generativnim podlogama, i to na sjemenjaku divlje trešnje ( Prunus avium). Na lakšim pjeskovitim zemljištima, višnja se dominantno uzgaja na sjemenjaku rašeljke (Prunus mahaleb). Kao što se vidi, sorte višanja kod nas se praktično kaleme samo na dvije podloge. Između istih postoji velika razlika. Rašeljka kao podloga je vrlo osjetljiva prema težim i hladnijim zemljištima, prekomjernoj vlažnosti istog, a posebno prema vodi koja stagnira. Divlja trešnja kao podloga za višnju je zastupljenija od rašeljke. Ova podloga se mnogo lakše može adaptirati na lošije uslove zemljišta i


page 58 of 131

klime. Kako sjemenjaci trešnje posjeduju heterogena genetska svojstva, isti kod izbora podloge za višnju moraju poticati od poznatih matičnih stabala koja su pod konstantnim nadzorom. To je posebno važno zbog ujednačenosti vegetativnih osobina, dobrog afiniteta sa pojedinim sortama višnje i nestvaranja izdanaka iz korijena.

Sortiment višnje

Prilikom projektovanja i podizanja zasada višnje u intenzivnoj proizvodnji treba voditi računa o tržiš tu, vremenu sazrijevanja, kvalitetu ploda i njegovoj transportabilnosti, kao i o odnosima oprašivanja i oplodnje. Postoje samooplodne sorte višnje, te je iste moguće gajiti u monosortnim zasadima (samo jedna sorta), iako i one ostvaruju bolje rezultate kada se uzgajaju u višesortnom zasadu, odnosno ako se obezbjedi oprašivač.

Poseban segment prilikom izbora sortimenta višnje jeste namjena plodova. Prema trenutno dostupnim saznanjima, u glavnim evropskim proizvodnim područjima višnje zadržalo se samo nekoli ko najboljih i najkvalitetnijih sorti za preradu i za stonu, odnosno svježu potrošnju.

Prema tome, kod izbora sorte višnje za zasnivanje zasada treba obratiti pažnju na sljedeće osobine iste:

plodovi moraju biti prikladni za preradivačku industriju ili p ak stono tržište u zavisnosti o namjene proizvodnje ,

dobru produktivnost, prikladnost za mehanizovanu berbu , autofertilnost, ako se sadi samo jedna sorta , otpornost prema moniliji, bakteriozi, šupljikavosti i

pjegavosti.

Uzmu li se u obzir svi navedeni faktori proizvodnje, preporučuju se sljedeće sorte višnje:

Oblačinska višnja. Prestavlja isključivo industrijsku sortu. Slabe je bujnosti. Plodonosi obilno i redovno. Plod oblačinske višnje je sitan, tamnocrvene pokožice. Meso ploda je aromatično, kisel o-slatkog okusa, srednje čvrstoće i tamno crvene boje. Relativno je otporna na bolesti, i tolerantna na lošija zemljišta. U našim područjima prosječno sazrijeva krajem juna (oko 25 juna).


page 59 of 131

Hajmanov rubin je sorta srednje bujnosti. Rađa obilno i redovno. Srednje krupnog do krupnog ploda, te je više namijenjena stonom tržištu. Pokožica ploda je tamno crvena. Meso ploda je žarkocrvene boje, mekano, slatkokiselo, aromatično. Sazrijeva oko 1. jula.

Duga lotova slabo do srednje bujna sorta. Rađa obilno i redovno . Plod je srednje krupan. Pokožica ploda je tanmocrvena. Meso ploda je tamnocrveno, sočno, slatkokiselo, aromatično. Sazrijeva oko 10 jula.

Od sorti višnje koje takođe zaslužuju pažnju mogu se spomenuti Kelleris i Montmorency. Primjer sortne kompozicije za zasad višnje: 60 % oblačinska, 20 % šaten morela i 20 % hajmanov rubin.

Podloge za trešnju: U BiH su se tradicionalno za zasnivanje zasada trešnje najviše koristile generativne podloge izražene bujnosti, da bi se u posljednje vrijeme počelo sa primjenom vegetativnih podloga slabijeg rasta. Naime, savremena tehnologija uzgoja trešnje podrazumjeva slabiju bujnost stabala u cilju povećanja kvantiteta i kvaliteta plodova, kao i svih mjera prilikom održavanja zasada ove vrste. Podloge za trešnju mogu se podijeliti na vegetativne i generativne. Kalemljene na generativnim podlogama, sorte trešnje izrazito su bujne, neujednačenog porasta, kasnije prorode, a zatim redovno i obilno rađaju, te dugo žive. Na vegetativnim podlogama navedeni nedostaci se u najvećoj mje ri eliminišu. Od generativnih podloga za trešnju značajne su: SIJANAC DIVLJE TREŠNJE ili VRAPČARA (Prunus avium) i SIJANAC RAŠELJKE (Prunus mahaleb).

Sjemenjak divlje trešnje ima dobar afinitet s svim sortama trešanja. Posjeduje izrazito razvijen korjenov sistem koji se dobro razvija i na težim, slabije plodnim zemljištima. Bolje podnosi vlažna i hladna zemljišta nego rašeljka. Okalemljene sorte trešnje na ovoj podlozi manifestuju veoma snažan porast, te u konačnici imaju veoma bujnu krošnju, kasnije prorode, neujednačene su po veličini, a imaju veoma dug životni vijek (obično 40 – 50 godina). Zbog izražene bujnosti stabla, za sorte kalmljene na divljoj trešnji, preporučuje se prirodno formiranje krošnje, što ima za posljedicu veći razmak prilikom sadnje. Divlja trešnja otporna je prema niskim temperaturama, dok sušu ne podnosi.


page 60 of 131

Sjemenjak rašeljke ili magrive takođe posjeduje dobru podudarnost sa svim sortama trešanja. Sorte trešnje kalmljene na ovoj podlozi su manje bujne nego na divljoj trešnji. Na ovoj podlozi stabla trešnje prije prorode nego, u odnosu na sijanac vrapčare, ali su zato kraćeg životnog vijeka. Ova podloga podnosi suha, pjeskovita, skeletna i krečna zemljišta, te se trešnja na ovoj podlozi posebno uzgaja na lakšim zemljištima (Hercegovina) , dok ukoliko se zasadi podižu na teškim, slabo propusnim zemljištima vrlo brzo dolazi do propadanja stabala. Zbog smanjene bujnosti, rašeljka kao podloga za trešnju, pogodna je za poluvisoke i žbunaste uzgojne oblike. Važno je napomenuti da je rašeljka kao podloga podudarnija sa višnjom nego sa trešnjom.

Kolt je vegetativna polupatuljasta podloga za trešnju nastala ukrštanjem divlje trešnje i lažne višnje. Ima odličnu kompatibilnost sa najvećim brojem sorti trešnje koje imaju za oko 30 % kržljavije -manje bujno stablo nego na divljoj trešnji. Lako se vegetativno razmnožava reznicama. Otporna je na rak grana i tzv. bolest presađivanja, kao i prema smolotočini. Za razliku od naše zemlje, u Italiji predstavlja najmasovniju podlogu za trešnju. Pogodna je za uzgoj trešanja u gustom sklopu uz obavezno navodnjavanje.

GISELA – Podloge iz grupe ¨gisela¨ dobivene su ukrštanjem vrsta Prunus cerasus, Prunus canescens, Prunus fructicosa i Prunus avium u Njemačkoj. Cilj selekcije bio je u pronalaženju podloga slabe bujnosti, koje bi poslužile za podizanje gustih zasada trešnje, koji bi postizali brzu početnu, te kasnije redovnu i obilnu rodnost. Od šest hiljada križanaca izdvojeni su tipovi Gisela 1 i Gisela 5. Gisela 1 - Sorte trešnje kalemljene na ovu podlogu formiraju stabla patuljaste do osrednje bujnosti i dobre rodnosti. Posjeduje dobro učvršćavanje korijena. Tolerantna je na asfiksiju -gušenje korijena, osjetljiva na pjegavost lišća, moniliju i Pseudomonas. Nije dovoljno kompatibilna sa sortama trešnje, te se često javljaju izraženija zadebljanja na spojnom mjestu, čime je otežana cirkulacija sokova, te dolazi do propadanja cjelokupnog stabla. Takođe, sorte trešnje kalemljene na ovim podlogama iskazuju povećano izlučivanje smole, o čemu se mora voditi računa prilikom rezidbe. Gisela 5 – Sorte trešnje kalemljene na ovu podlogu formiraju stabla slabije bujnosti (50% manje nego kod sijanca rašeljke), često s nedovoljno obraslom krošnjom, te stimulira brzo stupanje u početnu


page 61 of 131

i punu rodnost. Korijen se razvija pretežno u površinskom sloju, pa zahtjeva naslon. Tolernatna je na asfiksiju korijena, osjetljiva na pjegavost lišća, moniliju i Pseudomonas. Nije zadovoljavajuće kompatibilna sa sortama. Nedostatak podloge je izražena osjetljivost na anaerobne uslove koji su prisutni u teškim zemljištima gdje Phitophtora može izazvati značajna oštećenja. Nema nekih velikih saznanja o ovom tipu podloge. Sigurno je samo da gisele u različitim ekološkim uvjetima pokazuju dobru ili slabu kompatibilnost sa sortama.

Sorte trešnje

Bing – je jedna od najstarijih sorti trešnje koje se još uvijek uzgajaju. Naime, to je kultivar koji se u SAD najviše uzgaja. Nastala je 1875 godine u Oregonu. Plodovi sorte Bing su krupni. Meso je čvrsto i hrskavo, slatko i sočno, izrazito lijepe arome. Iako im a veoma kvalitetan plod ova sorta takođe pokazuje u uzgoju i određene slabosti. Niske zimske temperature mogu predstavljati problem, kao i osjetljivost cvjetnih pupoljaka na proljetne mrazeve zbog ranog vremena cvjetanja. Plodovi lako pucaju usljed kiše i ovu sortu treba gajiti u područjima u kojima nema kiše 2 -3 nedelje pred berbu. Sorta je ranog vremena sazrijevanja sa vremenskim rasponom od 60-75 dana između perioda punog cvjetanja i berbe. Samobesplodna je sorta. Dobri oprašivači su sorte Van i Rainier.

Burlat – ova sorta trešnje sazrijeva oko 20 maja. Plod je veličine približno sedam grama. Posjeduje glatku pokožicu , karmincrvene boje. Meso ploda je čvrsto, hrskavo i slatkonakiselo. Stabla ove sorte trešnje kasnije dolaze u početnu rodnost. Burlat je sorta trešnje osjetljiva na pucanje plodova.

Giorgia – predstavlja ranu sortu trešnje, te sazrijeva oko 28 maja. Daje srednje bujna stabla. Kao dobri oprašivači su sorte: Burlat, Erly Star, New Star.

Hedelfingen – dobro poznata, starija sorta koja još uv ijek zauzima visoko mjesto u asortimanu trešnje koja se proizvodi za svježu upotrebu. Dobro podnosi hladnoću, daje veoma obilan rod i tolerantna je prema pucanju plodova. Plod je krupan, čvrst, crvene boje i veoma prijatnog okusa. Kultivar je kasnog perio da cvjetanja zajedno sa Attikom. Kasnog vremena sazrijevanja. Samobesplodna sorta, zahtjeva unakrsno oprašivanje.


page 62 of 131

Lapins – nastala u Britanskoj Kolumbiji, Kanada, ukrštanjem sorti Van x Stella, jedna je od najljepših sorti trešnje tamno crvene boje. Samooplodna. Plod je krupan, tamne burgundsko crvene, skoro crne boje u punoj zrelosti, slatkog okusa, odličnog kvaliteta i arome. Tolerantna je prema pucanju plodova. Stablo dobro podnosi zimske mrazeve, rano prorodi i obilno rađa. Sorta je ranog perioda cvjetanja, a plodovi sazrijevaju oko dvije nedjelje poslije sorte Bing (14 juni).

Sam – sorta je trešnje ranog do srednje ranog perioda sazrijevanja (od 5-10 juna). Nije samooplodna. Plodovi ove sorte trešnje uglavnom su izrazito krupni, crne boje , relativno siromašnog okusa, vrlo otporni na pucanje, i dobro su vezani za peteljku. Stablo je otporno na bakterijalni rak, iskazuje dobru produktivnost.

Merchant – sorta je trešnje porijeklom iz Velike Britanije. Posjeduje plodove srednje krupnoće, dobrog kvaliteta, a peteljka iste ostvaraju dobru vezu sa grančicom. Plodovi ove sorte trešnje nisu otporni na pucanje. Ova sorta daje veoma bujna stabla, dobrog zdrastvenog stanja. Rana je sorta trešnje, dozrijeva 25 maja. Nije samooplodna, ali je dobar oprašivač za druge sorte.

Sweetheart – je genotip trešnje vrlo dobrog kvaliteta ploda. Isti su tamnocrvene boje, izrazito krupni i čvrstog mesa. Po vrijemenu sazrijevanja vrlo je kasna sorta, sazrijeva 22 juna . Vrlo je zahvalna sorta trešnje, i ista kalemljena na svim tipovima podloga ostvaruje veoma dobre prinose. Otpornosti na izmrzavanje i rak su varijabilne, a djelimično je otporna na pucanje pokožice. Samooplodna je sorta trešnje.

Kordia (Attika) – sorta trešnje čiji su plodovi krupni, čvrsto mesa, mahagoni crvene boje na vrlo dugim peteljkama, i imaju izvrsan okus. Sazrijeva srednje kasno do kasno (VI sedmica zriobe trešnje) . Otpornost ove sorte trešnje na izmrzavanje je dobra, srednje otporna prema dejstvu kiše (pucanje plodova). Cvjetovi Cordie su najosjetljiviji od svih sorti trešnje. Autosterilna, odnosno nije samooplodna sorta trešnje, te zahtjeva oprašivače.

Regina – nova sorta, porijeklom iz Njemačke, koja je tržišno sve zastupljenija među komercijalnim kultivarima tamno crvene trešnje. Ova sorta dobro podnosi zimske mrazeve i tolerantna je prema hladnijim vremenskim uslovima sa većom količinom padavina. Plod


page 63 of 131

je veoma dobrog kvaliteta, krupan, mahagoni crvene boje, čvrst, veoma dobrog okusa, otporan na pucanje . Ista je osjetljiva na pjegavost lista. Sorta kasnog vremena cvjetanja i sazrijevanja. Samobesplodna je.

Summit – impresivno veliki plodovi, crvene do tamno crvene boje, srcastog oblika, manje čvrstoće ploda nego ostale sorte za stonu upotrebu. Sazrijeva srednje kasno do kasno (VII sedmica dozrijevanja trešnje). Srednje otporna na pucanje. Samobesplodna.

Sunburst – Dozrijeva 6 juna. Ima krupne, tamno obojene plodove, nije preporučljiva za hladnije krajeve, jer je moguće izmrzavanje. Plodovi su tamnocrvene boje, slatkog ukusa. Samooplodna.

Skeena – krupni,okrugli,čvrsti plodovi, tamnocrvene boje. Sazrijeva 19 juna. Ima dobru toleranciju na pucanje uzrokovano kišom. Stablo je visoke rodnosti i autosterilna je sorta. 8.4 Izbor uzgojnog oblika prilikom zasnivanja zasada šljive, višnje i trešnje u konceptu IPV

Standardni uzgojni oblik (forma krošnje) i za šljivu, višnju i trešnju u intenzivnoj proizvodnji je vitko vreteno. Ovaj uzgojni oblik se sastoji od provodnice sa primarnim granama, koje su ujedno i rodno drvo, ili te kratke primarne grane nose na sebi rodno drvo (sekundarne elemente). Dakle, ovaj uzgojni oblik kao skelet ima samo stožinu, a poluskeletne grane čine nosači rodnog drveta i obrastajuće grančice koje se nalaze direktno na provodnici. Stabla u vitkom vretenu pružaju velike prednosti u proizvodnji navedenih kultura, tako što se u svim pomotehničkim zahvatima smanjuje ljudski rad. Takva kombinacija sorte, podloge i uzgojnog oblika obezjeđuje rano dospijevanje voćnjaka u početnu rodnost, uz kasnije postizanje dobrih prinosa. Obzirom da se šljiva i višnja dominatno uzgajaju na sijancu kao podlozi vitko vreteno kod istih se umnogome razlikuje od onog kod jabuke. Naime, kod ovih vrsta zbog izražene bujnosti podloge treba težiti formiranju prvih grana, uslovno prvog sprata pod što je moguće otvorenijim uglovima u odnosu na centralnu stožinu, jer će ta zona nositi najveći dio roda. U preostaloj zoni krošnje formiraju se naizmjenično raspoređeni prirasti bez jasno definisane spratovnosti. Ukoliko su sorte trešnje kalemljene na sijancu kao podlozi ova karakteristika se odnosi na njih, a ukoliko su


page 64 of 131

iste na jadnoj od vegetativnih podloga (obično kod nas gissela) onda oblik vitkog vretena je sličan onom kod jabuke i kruške.

Slika 2. Shematski prikaz formiranog uzgojnog oblika vitko vreteno kod šljive

i višnje (lijevo, sredina) i trešnje desno

Važno je znati da su rast i rodnost u korelaciji. Borba protiv rasta jeste povijanje grana. Grana koja raste vertikalno dominantno raste, a njena rodnost se destimuliše. S druge strane prirast koji se povija pod većim uglom u odnosu na stožinu prelazi na rod u korelaciji od tog ugla otklona. Što je veći ovaj ugao, odnosno što je grana više povijena, brže stupa na rod. Treba znati da će na generativnim podlogama daleko teže biti formirati otvorenije uglove.

Slika 3. A. Oštri uglovi grananja – stimuliše se samo rast, B. Poređenje oštrog i otvorenog ugla grane, C. Primjer povijenih grana

8.5 Priprema zemljišta za sadnju šljive, višnje i trešnje u konceptu IPV

Prvi korak u pripremi zemljišta za zasnivanje budućeg zasada šljive, višnje i trešnje u konceptu IPV jeste hemijska, odnosno pedološka analiza zemljišta na osnovu koje se pristupa popravci plodnosti


page 65 of 131

zemljišta, koja treba da omogući povoljne uslove za prijem, porast, razvoj i plodonošenje navedenih vrsta. Vrijeme uzimanja uzoraka za analizu zemljišta zavisi od više faktora, ali isto mora da obezbjedi dovoljan vremenski period, kako bi se neophodne prepravke mogle izvršiti do momenta sadnje voćaka. Pedološka analiza zemljišta minimalno mora obuhvatiti sljedeće pokazatelje: sadržaj humusa u zemljištu, sadržaj pristupačnih makroelemenata NPK, pH zemljišta, te tip zemljišta. Uzorci zemljišta se uzimaju sa dvije dubine , i to od 0-30 cm, i od 30-60 cm, sa različitih mjesta po cijeloj parceli, a potom se isti pomiješaju u jedan uzorak koji se dostavllja na analizu. Hemijska analiza zemljišta takođe, mora sadržavati preporuke za đubrenje u pogledu planiranih vrsta.

Svježe krčevine, šumskih populaci ja ili starijih voćnjaka, nisu pogodne za podizanje novih zasada jabuke i kruške, te iste treba prvo kultivirati najmanje 2 godine. Najbolje predkulture za voćnjak su leguminoze, odnosno grahorice, a potom pašnjaci i žitarice, dok se nepovoljnim smatra većina okopavina, a posebno krompir i suncokret. Priprema zemljišta podrazumjeva: pretpostavku da je pH zemljišta 5,5-6,5, osnovnu obradu - duboko oranje do 60 cm, osnovno đubrenje - 3-5 t/dunumu zgorjelog goveđeg stajnjaka, aplikaciju mineralnih đubriva, voćarskih formulacija (10:20:30, 8:16:24) u količinama prema analizi zemljišta , te dopunsku obradu zemljišta tanjiranje i frezanje. Zemljište se mora pripremiti minimalno mjesec dana prije same sadnje, i što je moguće bolje, jer će na tom mjestu voćnjak biti eksploatisan 15-tak godina. Dubina kopanja sadnih mjesta - rupa takođe, zavisi od intenziteta obrade. Ukoliko se zemljište adekvatno pripremi sadnja voćaka se može obaviti i u brazde. Suprotono, lošija priprema zemljišta zahtjeva kopanje sadnih mjesta veće dubine. 8.6 Sadnja šljive, višnje i trešnje u konceptu IPV

Razmjeravanje za sadnju – Razmak sadnje između redova, i za nevedene kulture, obično se definiše tako da omogući prolaz neophodne mehanizacije, za razliku od unutarrednog koji dominantno zavisi od izbora podloge. Tako se za šljivu na sijancu kao podlozi predlaže razmak od 5x3 m, a za trešnju na sijancu 5x4 m, s tim da se mora obratiti pažnja na tip zemljišta i ishranu. Preporučeni razmak sadnje za trešnju na vegetativnim podlogama iz


page 66 of 131

grupe gisela je 4x2,5 m, uz obavezno obezbjeđenje ra stresitog zemljišta i sistema za navodnjavanje. Za višnju se takođe preporučuje razmak sadnje od 4x3 m. Ako su u pitanju blaže padine razmak između redova treba nešto povećati zbog proklizavanja mašina prilikom obrade. Obavezan pravac redova, ukoliko to nagib dozvoljava je sjever-jug, a na blažim padinama redovi se postavljaju kontra nagibu ili pak po izohipsama, odnosno na većim nagibima formiraju se terase.

Slika 4. Primjer razmjeravanja za podizanje zasada šljive na generativnoj

podlozi i uzgojnog oblika vitko vreteno

Dimenzije rupe za sadnju i tehnika kopanja rupe - Sadnja i šljive, višnje i trešnje obavlja se uglavnom u jesen, jer je to najbolji momenat kako bi se voćke pripremile za naredni period. Dimenzije rupe za sadnju, u pravilu iznose 60x60 cm. Međutim, ukoliko je zemljište dobro pripremljeno iste mogu biti i manjih dimenzija, dok kod idealno pripremljenog zemljišta sadnja se može vršiti i u brazde. Kopanje rupe izvodi se na sljedeći način: prvo se iskopa gornji sloj zemljišta (zdravica) na dubini od 30 cm (jedan ašov), te se isti odloži na jednu stranu. Drugi sloj (još 30 cm – mrtvica) odvoja se na drugu stranu. Dakle, ova dva sloja zemljišta jasno se razdvajaju.

Slika 5. Dimenzije rupe za sadnju voćaka sa naznačenim slojevima zdravice i mrtvice (lijevo), tehnika kopanja rupe (desno)


page 67 of 131

Tehnika sadnje – Sadnju u pravilu uvijek treba da obavljaju dva lica, jedno drži sadnicu, drugo zat rpava rupu, i to tako da se na dno iskopanog sadnog mjesta prvo unosi 1/3 zdravice u formi humke, kako bi se po postavljanju sadnice npr. šljive spojno mjesto (mjesto kalemljenja) što više podiglo iznad površine zemlje. Nakon toga se postavlja sadnica, a potom korijen iste prekrije drugom trećinom zdravice, i to tako da stajnjak (jedna lopata) i NPK (15:15 :15 jedna šaka samo u tom navratu) ne dođu u dodir sa korijenom. Potom se rupa zatrpava preostalom količinom zdravice, te cjelokupna površina prekriva ostatkom zemlje (mrtvicom).

Slika 6. Pravilna tehnika sadnje šljive, višnje i trešnje

Važno je još jednom napomenuti da se spojno mjesto ne smije ugroziti (zakopati ili ostaviti u nivou zemlje i time izložiti čestoj stagnaciji vode), već se isto treba locirati što više iznad površine zemlje. U suprotnom isto će bit ugroženo, brže je njegovo propadanje, odnosno lomljenje pod teretom roda. 8.7 Obrada rednog i međurednog prostora voćnjaka u konceptu IPV

Koncept IPV zahtjeva način održavanja zemljišta u sistemu trava malč. Isti podrazumjeva da se redni prostor intenzivno obrađuje (mašinski ili ručno) u širini od 60 cm sa obje strane stabla, i time stalno održava čistim od korova, zatim travom pokošenom u međuredu, te i na taj način smanjuje isparavanje vlage iz zemljišta, ali i otežava rast novog korova. Za razliku od rednog, međuredni prostor se održava pod travom „trava malč“, gdje se koriste trave necvjetnice (npr. ljuljevi), koje se kose čim dostignu visinu od 5 cm. Obično se košnja obavlja šest puta u toku vegetacije, ali može čak i više u zavisnosti od vremenskih prilika (količina padavina).


page 68 of 131

Slika 7. Održavanje zemljišta unutar voćnjaka u sistemu trava malč

Pokošena trava se zatim prebacuje u redni p rostor, a u pravilu se ne iznosi iz voćnjaka. Košenje trave se obavlja mašinom koja se naziva malčer, ista ujedno kosi i sitni pokošenu travnu smjesu. Usitnjena travna smjesa je važna zbog brze razgradnje i ponovnog vraćanja hranjiva u zemljište. Sistemom trava malč postižu se sljedeće prednosti: lakše se podnosi teret traktorskih točkova i drugih vidova pritisaka, ne remeti se struktura zemljišta, konzervira se potrebna vlaga, slabije je osjemenjavanje korovskih biljaka, manja je upotreba đubriva, lakša je manipulacija traktora kroz zasad, plodovi pri berbi su čistiji i dr. 8.8 Đubrenje i navodnjavanje šljive, višnje i trešnje u konceptu IPV

Đubrenje kao agrotehnička mjera provodi se isključivo na osnovu potrebe voćnjaka za hranjivima. Sadržaj pojedinih eleme nata, naročito P, K, Ca, Mg mora biti utvrđen na osnovu hemijske analize zemljišta svake tri godine. Na osnovu analize zemljišta i iznesenog hranjiva plodom, dakle planira se ishrana za sljedeću vegetaciju. Ishrana voćaka može se podijeliti, obzirom na uzrast, na ishranu mladih zasada i gnojidbu voćaka u rodu. Mladi zasadi se redovno đubre sa ciljem normalnog rasta i razvoja stabala, a voćnjacima u rodu đubrenjem se teži osiguranju visokog, stabilnog i kvalitetnog roda, uz optimalan vegetativan porast. Takođe, đubrenje može biti i osnovno, ali i prihranjivanje. Osnovno đubrenje obavlja se fosfornim i kalijumovim đubrivima, a termin njihove aplikacije je od jeseni pa do početka vegetacije. Prihranjivanje se obavlja azotnim đubrivima i ista podrazumjevaju intervencije u vegetaciji.


page 69 of 131

8.9 Regulacija rasta i rodnosti šljive, višnje i trešnje u koceptu IPV

Rezidba u cilju formiranja krošnje započinje odmah nakon sadnje i to tako što se u proljeće po sadnji, sadnice prikraćuju kosim rezom iznad pupoljka na odgovarajuću visinu, šljiva, višnja i trešnja 115-120 cm iznad zemlje, uz osljepljivanje drugog i trećeg pupoljka, u cilju eliminacije konkurencije terminalnom. Za razliku od jabučastih vrsta voćaka, kod kojih se prikraćivanje kosim rezom obavlja što bliže pupoljku, kod koštičavog voća u tom pogledu postoje određene specifičnosti. Kod šljive i višnje prilikom prikraćivanja ostavlja se manji patrljak iznad pupoljka (uobičajeno oko 1 cm), dok kod sorti trešnje kalemljenih na vegetativnim podlogama iz grupe gisela isti se ostavlja u dužini od oko 10-15 cm. Ovaj patrljak se ostavlja zbog toga što koštičave vrste voćaka imaju izraženu pojavu smo larenja na mjestu reza, a koja je najizraženija kod kultivara trešnje kalemljenih na giseli. Kako smolarenje ne bi uzrokovalo propadanje pupoljka na koji je izvršeno prikraćivanje, iznad istog se ostavlja patrljak određene dužine. Svi pupoljci na dužini debla (70 cm) se odstranjuju, provjerava vezivo za vertik alni naslon sadnice, a nakon izrastanja mladara 15-20 cm, po dužini razgranjenja vrši se njihovo dovođenje u horizontalni položaj, obično postavljanjem čačkalica, tegova ili jednostavnim vezivanjem.

Slika 8. A. Sadnica u jesen nakon sadnje , kočić pored sadnice i vezivanje iste na osmicu; B. Prikraćivanje sadnice kosim rezom sa suprotne strane , sa

ostavljanjem patrljka iznad istog, na visini 115-120 cm od zemlje; C. Sljedeća dva pupoljka (drugi i treći) se osljepljuju, te uklanjaju svi prirasti na visini 70 cm od zemlje, ovo je dio sadnice predviđen za formiranjem debla ;

D. Pravilno izoliran pupoljak tokom vegetacije omogućuje razvoj produljnice koja formira centralnu stožinu


page 70 of 131

Na ovaj način postiže se horizontalan položaj bočnih razgranjenja , te je kod istih bolja diferencijacija generativnih pupoljaka, čime se skraćuje period rasta, a ubrzava nastupanje plodonošenja.

Slika 9. A. Različiti načini razvođenja grana ; A.1 – razvođenje grana štipaljkama; A. 2 – razvođenja grana čačkalicama; A. 3 – razvođenje grana

letvicom; A. 4 – razvođenje grana tegovima; A. 5 – grana koja u osnovi posjeduje poželjan ugao (90o) posjeduje pri bazi prsten-šlic, dok grana

oštrog ugla ima procjep

U drugoj i trećoj godini vrši se prikraćivanje produljnice na visini od 70 cm iznad posljednjeg razgranjenja, a ostali zahvati ponavljaju kao i u prvoj godini. U zavisnosti od razvijenosti mladog stabla u trećoj godini postepeno se pored zimske rezidbe (rezidba u cilju formiranja uzgojnog oblika) uvodi i zelena (rezidba na rod). N aime, zelena rezidba obezbjeđuje bolju aeraciju, osunčanost krošnje, kao i eliminaciju svih nepotrebnih prirasta. Na indirektan način ovako se pospješuje diferencijacija generativnih pupoljaka, smanjuje vlažnost lisne mase, a samim tim i pojava bolesti, kao i dodatno pospješuje obojenost plodova. Sa zelenom rezidbom obično se započinje krajem maja, po završetku aktivnog vegetativnog rasta, i ista se provodi u dva bliska ljetna termina. Previše kasna zelena rezidba ne daje željene efekte, a ukoliko se ista obavlja prvo voćarskim makazama, kasnije se još jednom mora intervenisati u cilju ručnog prorjeđivanja mladara.

Zimska rezidba obavlja se u proljeće prije otvaranja pupoljaka, odnosno sve dok ne krenu sokovi u voćki. U onim klimatskim područjima gdje ne postoji opasnost od žestokog izmrzavanja na mjestima izvršenih rezova ista se može obaviti i u jesen. Osnovni cilj zimske rezidbe je formiranje uzgojnog oblika, kasnije ista služi za


page 71 of 131

njegovo održavanje i čini sastavni dio zelene rezidbe. Treba napomenuti da je najbolje rodno drvo ono koje je staro četiri godine. To praktično ukazuje da se treba vršiti zamjena rodnog drveta čija je starost veća od četiri godine. Potrebno je znati da je pravilo i što je dio koji se rezidbom uklanja veći, to je i reakcija na re z veća. Takođe, najbolji plodovi su oni koji se nalaze što bliže centralnoj stožini, te provođenjem rezidbe teži se istom. Treba imati na umu da prilikom provođenja osnovnih zahvata rezidbe kod sorti trešnje kalemljenih na vegetativnim podlogama iz grupe g isela iznad izvršenog reza uvijek se ostavlja patrljak od 10-15 cm zbog izraženijeg smolarenja.

DVIJE GRANE IZ ISTOG MJESTA – osnovno pravilo kod rezidbe voćaka u uzgojnom obliku vitko vreteno jeste da nikada iz jednog mjesta ne smije da raste više od jedne grane, zbog formiranja račve koja u toku plodonošenja puca i dolazi do oštećenja stabla.

PRIKRAĆIVANJE (ŠTRICKANJE GRANA) – pravilo kod rezidbe je i da se rast grana nikada ne zaustavlja prikraćivanjem/štrickanjem (skraćivanjem vrha makazama u bilo kojem intenzitetu). U suprotnom na mjestu prikraćivanja formiraju se dvije nove grane, pa kada se i one skrate četiri i tako u nedogled. Svaki rez na voćki je provociranje rasta. Reakcija na isti zavisi od jačine reza. Ranije je napomenuto da se rast grane zaustavlja prevođenjem na donju ili boču, a u pravilu nikada granu prikraćivati.


page 72 of 131

UKLANJANJE PARALENIH PRIRASTA – kada se u malom prostoru unutar krošnje nalaze dvije grane jedna iznad druge, mada ne remete , a pogotovo kad remete zakon potčinjenosti, i paralelne su, i to tako da gornja u izvjesnoj mjeri zasjenjuje donju, jedna od ovih grana se obavezno uklanja, obično ona koja je slabije obrasla ili ima oštriji ugao.

UKLANJANJE NISKO POLOŽENIH PRIRASTA – svi prirasti koji su prisutni niže od 70 cm (deblo) kod koštičavih voćaka uklanjaju se, obzirom da postoji mogućnost da će plodovi na ovim granama tokom plodonošenja dodirivati zemlju , ili pak smetati adekvatnom načinu održavanja zemljišta u rednom prostoru. Ove priraste nabolje je po mogućnosti uklanjati rukom tako što se otkinu iz osnove čime se eliminiše mogućnost pojave novih mladih prirasta jer su uklonjeni i spavajući pupoljci.

REZ NA ČEP – ukoliko se na gornjem spratu nalazi jača grana u odnosu na niži sprat, zbog zakona potčinjenosti, odnosno zbog toga što zasjenjuje donju, ista se uklanja rezom na čep, i to tako da donja površina reza-čepa bude veća od gornje, kako bi se dobio slabiji prirast i boljeg (otvorenijeg) ugla (A). Ovaj zahvat se prakt ikuje u slučaju kada na jednoj strani stabla postoji jaka grana, a sa suprotne strane ista ne postoj (B).


page 73 of 131

UKLANJANJE VERTIKALNIH PRIRASTA/JAHAČA – vertikalni prirasti (vodopije) su nerodni, crpe hranu i s toga se, bez obzira na mjesto njihovog nastanka, obavezno uklanjaju do osnove. Najbolje ih je uklanjati u toku zelene rezidbe dok su mladi i to rukom, bez makaza . DODIRIVANJE PRIRASTA – zbog bioloških osobina kod koštičavih vrsta voćaka, kojim pripadaju i trešnja i breskva, nikada ne treba dozvoliti da se prirasti dodiruju, bilo da se radi o prirastima na istom stablu ili pak dva susjedna.

Zelena rezidba je pomotehnički zahvat koji se obavlja tokom vegetacije. Ista ima za cilj poboljšanje količine i kvaliteta roda, zbog čega se još naziva rezidba na rod. Zelenu rezidbu, u pravilu treba vršiti ručno, iz razloga što uklanjanjem grana makazama u osnovi


page 74 of 131

ostaju spavajući pupoljci koji će se probuditi, dati novi prirast koji će se ponovo morati uklanjati. Međutim, kada se grana el miniše rukom iz osnove ne postoji mogućnost za njeno ponovno pojavljivanje.

PINCIRANJE – ovaj zahvat ima za cilj zaustavljanje rasta vrhom i stimulisanje bočnih razgranjenja. Izvodi se na taj način što se vrh grane otkine rukom, zalamanje između prstiju, na zadnji razvijen list.

UKLANJANJE VERTIKLNIH PRIRASTA SA RODOM – ukoliko se desi da vertikalni prirast u svojoj osnovi nosi plod u zelenoj rezidbi isti se skraćuje na 3-4 lista, kako bi se plod mogao ishraniti i ne bi došlo do ožegotina. Naravno, nakon berbe plodova, prikraćeni prirast se, tokom zimske rezidbe uklanja do osnove. Ovo je jedan od rijetkih zahvata koji se u pravillu tokom zelene rezidbe mora obavljati makazama.

UKLANJANJE VERTIKALNIH PRIRASTA TKZV. JAHAČA – vodopije (jahači) se uklanjaju rukom na taj način što se isti dok su mladi (oko 10-15 cm) povijaju u jednu stranu do osnove, potom u drugu stranu i naj taj način ostranjuju, pucajući i ispadajući bez poteškoća. Takođe, pravilo da samo jedna grana raste iz jednog mjesta, zahtjeva u


page 75 of 131

nekim slučajevima i na nekim mjestima u krošnji, intervenciju u tom pravcu i u zelenoj rezidbi.

POŠTIVANJE OSNOVNIH ZAHVATA ZELENE REZIDBE - Takođe, pravilo da samo jedna grana raste iz jednog mjesta, zahtjeva u nekim slučajevima i na nekim mjestima u krošnji, intervenciju u tom pravcu i u zelenoj rezidbi. 8.10 Berba šljive, višnje i trešnje u konceptu IP

Ova tehnička radnja koja označava kraj proizvodnje provodi se u pravom momentu koji se određuje na osnovu većeg broja raspoloživih metoda (sadržaj šećera, jodni test, čvrstoća ploda i sl.). Obzirom na neujednačenost sazrijevanja plodova berbu je ispravno provest u dva do tri navrata. Plodovi se beru pažljivo, slažu u ambalažu (holandeze) i po mogućnosti vrši i istovremeno klasiranje (ukoliko je na kolicima za berbu veći broj holandeza). Klasiranje je moguće provesti i kasnije, a plodovi se po sortiranju otpremaju do potrošača (kao stono) ili dalje tretiraju u zavisnosti od njihove krajnje upotrebe (za preradu, za hladnjače ).


page 76 of 131

8.11 Integralna zaštita šljive, višnje i trešnje

Integralna zaštita šljive, višnje i trešnje predstavlja sistem u kojem sve primjenjene mjere imaju za cilj održavanje populacije štetnih bioloških agenasa na nivou na kojem oni nisu ekonomski štetni. Jedan od osnovnih ciljeva integralne proivodnje voća je, pored dobijanja što kvalitetnijih proizvoda i održavanje voćnjaka u takvom stanju u kojem on obezbjeđuje najveću otpornost od napada bolesti i štetočina, uz očuvanje prirodnih antagonista (bubamara, zla tooka, pčela i sl.). Naime, pomoću kompjuterskog programa, a na osnovu meteoroloških podataka utvrđuje se intenzitet i vrijeme pojave infekcije, te na osnovu toga određuje termin, sredstvo i koncentracija aplikacije. Naravno , da se na bolesti i štetočine djeluje ne samo kurativno, već prije svega preventivno. Redovna vizuelna zapažanja takođe, se u sklopu prognoze obavezno provode. Ovi pregledi vrše se na popoljcima, cvjetovima, listovima, ukupno na cijelim prirastima i plodovima. Početak i vrijeme trajanj a leta štetnih insekata prati se pomoću feromonskih klopki, što naravno omogućava određivanje pravovremenog momenta aplikacije. Sve upute po pitanju integralne zaštite dobijaju se direktno, preko telefona ili telefonske sekretarice. U pravilu integralna zaštita, i pridržavanje načela IP omogućuju datom konceptu smanjenje troškova u proizvodnji i do 50%. 8.11.1 Integralna zaštita koštičavih voćaka od štetočina

Integralna zaštita koštičavih voćaka od lisnih ušiju (Aphididae)

Lisne uši su štetnici brojne skupine insekata iz reda Homopterae. Karakteriše ih visok potencijal razmnožavanja, naročito partenogenezom, gdje u toku vegetacije mogu da razviju veći broj generacija.

Biljkama pričinjavaju direktne i indirektne štete. Direktne se ogledaju u mehaničkom oštećenju biljnih dijelova a indirektne u prenosu virusa-uzročnika biljnih oboljenja. Ovisno o vrsti biljaka značaj vrste oštećenja je različit.

Poseban značaj lisne uši imaju kod koštičavih voća obzirom na rasprostranjenost virusnih oboljenja kod ovih voćnih vrsta. Dobro je poznat problem šarke šljive parisutan na našem području više


page 77 of 131

desetina godina. Virus koji uzrokuje ovu bolest prenosi se na više načina. Pored prenosa sadnim materijalom, koji može biti dominantan u pojediniom fazama, prijenos lisnim ušima je stalno prisutan u toku vegetacije. Dovoljno je da samo jedna jedinka lisne uši, inficirana virusom hraneći se na zaraženoj biljcu dospije na nezaraženu i na njoj započene ishranu, da i ta biljka bude zaražena.

Radi se o insektima koji su manjih tjelesnih dimenzija (1-3 mm), nježnje tjelesne građe, uglavnom svjetlijih boja, mada se susreće i crna boja. Boja zavisi od vrste, staništa i godišnjeg doba. Hrane se sisanjem biljnih sokova u kojima preovladavaju ugljeni hidrati. Višak šećera izbacuju na cjevčice (sifuncule) na leđnoj strani u obliku medne rose. Mednom rosom se hrane mravi zbog čega se često javaljaju u zajedničkoj populaciji sa ušima i često uzrokuju pogrešne dijagnoze. Nisu mravi uzrok pojave lisnih ušiju nego obrnuto. Mravi u ovom slučaju nisu štetni mada u određenoj mjeri potpomažu ishranu lisnih ušiju skidanjem medne rose sa pomenutih cjevčica, koja se može zadržati na vrhu cjevčice i stvrdnuti čime onemogućava daljnu ishranu lisne uši.

Usni aparat je tipa aparata za bodenje i sisanje i glavno je sredstvo prenosa virusa kod lisnih ušiju bilo da je riječ o mehaničkom, ili prenosu preko tjelesnih tečnosti. Mehanički način podrazumijeva prijenos na površini usnog aparata i kao takav je od manjeg značaja , jer je lisna uš infektivna dok se v irus nalazi na površini usnog aparata. Međutim, prijenos virusa preko tjelesnih tečnosti je značajniji obzirom da je jedinka lisne uši infektivna sve dok se virus nalazi u njenom tijelu, a to je najčešće tokom cijela njena života. Pojedini virusi su sposobni i da se umnožavaju u tijelu ušiju, što predstavlja dodatni pritisak , jer je u tijelu insekta virus prisutan stalno u obimu sposobnom da i pri najmanjem kontaktu sa novom biljkom izvrši zarazu.

Ovisno o vrsti, lisne uši prezimljavaju u različitim stadij ima razvoja. Većina ekonomski značajnih vrsta prezimljava u stadiju zimskog jajeta na samim voćkama. Stoga je i suzbijanje lisnih ušiju bitno započeti u toku mirovanja vegetacije jer se tada postižu znatno bolji rezultati. Zimskim tretiranjem koštičavih vo ćaka sa mineralnim uljima uništavaju se prezimljujuća jaja ušiju iz kojih se u proljeće javljaju najštetnije generacije. Bitno je suzbiti lisne uši u prva dva mjeseca vegetacije, kada i prave najveće štete, naročito u prenosu viroza.


page 78 of 131

Kasnije u toku ljeta usporava prirast i cirkulacija biljnih sokova , a uši se sele na zeljaste domaćine. Sljedeća kritična faza je ponovo u jesen pri kasnom ljetnom prirastu kada se uši ponovo sele na drvenaste biljke na kojima polažu prezimljujuća jaja.

Za uspješno suzbijanje vrlo je bitan momenat intervencije i kvalitet primjenjenog sredstva. Za određivanje momenta intervencije neophodno je izvršiti pregled voćnjaka na prisustvo i brojnost ušiju. To se radi vizualno, a može i pomoću žutih ljepljivih klopki na kojima se prati početak leta ušiju. Utvrđivanjem prisustva ušiju prisutupa se odabiru sredstava koja moraju biti na listi dozvoljenih u integralnoj zaštiti bilja. Za zimsko tretiranje su to već pomenuta mineralna ulja koja se susreću i u kombinacijama sa fungicidnom kompon entom. U toku vegetacije u obzir dolaze samo novija i ekološki prihvatljiva sredstva iz skupine sistemičnih insekticida. Sistemik je neophodan iz dva razloga: prvi je da dospije do ušiju skrivenih u zakovrdžanim dijelovima listova i izboja, a drugi je da ne djeluje kontaktno čime se štite korisni insekti koji se nalaze u tretiranom zasadu.

Integralna zaštita od trešnjine muhe (Rhagoletis cerasi)

Trešnjina muha je najznačajniji štetnik trešnje, višnje i maraske. Oštećuje plodove u fazi zriobe, što umanjuje tržišnu vrijednost plodova kako za svježu upotrebu tako isto i za industrijsku preradu. „Crvljive“ plodove izbjegava konzumirati većina ljudi , a isto tako u industrijskoj preradi larve mogu onečistiti veće količine gotovih proizvoda. Imaga trešnjine muhe polažu jaja u početnim fazama zriobe, pri pomjeni boje ploda od zelene prema žutoj. Larva se ubušuje u plod i njemu završava razvoj. Prezimljava u stadiju lutke u površinskom dijelu zemljišta nakon što larve napuste otpale plodove.

Osnova integralne zaštite je uništavanje otpalih plodova i lutki u površinskom dijelu zemljišta u cilju smanjenja potencijala napada u idućoj godinu.

Zaštita u toku vegetacije bazira se na praćenju pojave imaga pomoću žutih ploča koje se raspoređuju u voćnjaku. Nakon uočene pojave imaga pristupa se tretmanu voćnjaka sa sredstvima kraće karence (acetamiprid). U slučaju manjih zasada brojnost trešnjine muhe može se uspješno smanjiti i sa nekoliko žutih ploča po stablu.


page 79 of 131

Ploče treba postaviti više sa južne strane, gdje plodovi u pra vilu počinju ranije da mijenjaju boju.

Integralna zaštita od grinja

Grinje su vrlo sitne životinjice iz klase Arachnidae, klase pauka. Od insekata se razlikuju po mnogim osobinama , a najvažnije su morfološke, gdje grinje imaju dva ili četiri para nogu , a insekti uvijek tri para. Po ovoj morfološkoj karakteristici sa najlakše identifikuju. Obzirom da su malih tjelesnih dimenzija, ispod jednog mm, za identifikaciju je u pravilu potrebna lupa odgovarajućeg uvećanja. Imaju više generacija u toku godine.

Ova skupina štetnika na koštičavom voću može biti ekonomski zanačajna. Posebno kod šljive pri formiranju uzgojnog oblika. Naime jača pojava grinja iz familije Eriophydae na početku vegetacije ili u rasadnicima izaziva jače grananje šljive, što je često nepožel jno. Kod trešnje i višnje grinje mogu praviti veće probleme neposredno pred zriobu plodova kad je zbog karence nemoguće intervenisati akaricidima.

Pored štetnih vrsta, u ovoj skupini štetnika postoje i mnoge korisne -predatorske koje su jako osjetljive na primjenjivane insekticide i akaricide u vrijeme totalne zaštite. Vrlo brzo je populacija korisnih grinja uništena tako da su štetne došle do izražaja obzirom na veoma visok potencijal razmnožavanja. Kako je navedeno, veoma su sitne u uglavnom se primjete tek po prenamnoženju i nastalim štetama kada i nema neke koristi suzbijati iste.

Prezimljuju najčešće u stadiju jaja , a pojedine vrste i u stadiju larvi i imaga u zaštićenim prostorima. Štetne vrste u voćarstu prezimljavaju u stadiju jaja na stablima gdje je prva mejra suzbijanja zimsko tretiranje voćaka sa mineralnim uljima. Suzbijanje populacija u toku vegetacije se bazira na adekvatnom praćenju pojave i stanja meteoroloških prilika. Za ubrazani razvoj i razmnožavanje grinje zahtijevaju više temeparature uz manju vlažnost zraka. Stoga se posebna pažnja mora obratiti u toku ljetnih mjeseci. U slučaju jače pojave i prognoze povoljnih vremenskih uvjeta treba intervenisati nekim od akaricida dozvoljenim u integralnoj zaštiti od ovih štetnika.


page 80 of 131

Slika 10. Lisne uši na mladom izboju-mladaru

Slika 11. Prezimljujuća jaja lisnih ušiju

Slika 12. Trešnjina muha


page 81 of 131

Slika 13. Trešnjina muha

Slika 14. Grinje na šljivi

Slika 15. Oštećenje na prirastima šljive od grinja


page 82 of 131

8.11.2 Integralna zaštita šljive, višnje i trešnje od bolesti

Sušenje cvjetova i grančica i mrka trulež plodova („Monilioza“) koštičavih voćaka

― prouzrokovači Monilinia laxa (Ader. et Ruhl.) Hon. ex Whet.; anamorf: Monilia laxa (Ehr.) Sacc. i Monilinia fructigena (Ader. et Ruhl.) Hon. ex

Whet.; anamorf: Monilia fructigena Pers. ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Među nekoliko parazita koštičavih voćaka koji prouzrokuju smanjenje prinosa, pogoršanje kvaliteta plodova, kao i prevremeno izumiranje stabala, vrste iz roda Monilia kod nas, svakako, zauzimaju posebno mjesto. Ovo i zbog toga što, pored velikih gubitaka koje prouzrokuju pri gajenju pojedinih vrsta koštičavih voćaka u toku vegetacije (sl. 94), vrlo su značajni i gubici koji nastaju na plodovima ovih voćaka poslije berbe. Tačni podaci o ekonomskim gubicima, koje pričinjavaju ovi paraziti u našoj zemlji nisu poznati, ali nisu rijetki slučajevi da propada i do 80% plodova. Naime, usljed lošeg transporta i slabijih smještajnih prilika dolazi do ozljeđivanja i infekcije plodova, tako da često za vrlo kratko vrijeme propadaju velike količine ovog voća i prije nego što stignu na neko udaljenije tržište.

Simptomi. Bolest se uočava na parazitiranim cvjetovima, mladarima, granama, grančicama i plodovima pojedinih vrsta koštičavih voćaka. Cvjetovi i mladari. Infekcija cvjetova može da nastane odmah po njihovom oslobađanju iz pupoljaka, ali i kasnije tokom perioda cvjetanja. Prvi simptomi bolesti na ovim organima uočavaju se u vidu sušenja prašnika i kruničnih listića, poslije čega se ubrzo suše i ostali dijelovi cvijeta (sl. 1). Ako je vrijeme vlažno, na izumrlim cvjetovima se obrazuju sitne gomilice pepeljaste boje, sastavljene od reproduktivnih organa parazita. Kroz cvjetnu dršku micelija parazita prodire i u tkiva mladara, gdje produžava svoje razviće, prouzrokujući na njima u početku ovalne i eliptične pjege, koje se, u povoljnim uslovima za razvoj patogena, šire i spajaju, prstenasto obuhvatajući mladar, tako da se dio iznad mjesta zaraze suši i izumire. U vlažnim uslovima iz oboljelog tkiva mladara ističe smola, što često može poslužiti kao dobar dijagnostički znak o prouzrokovaču nastale bolesti, jer naoko slični simptomi mogu


page 83 of 131

nastati i izumiranjem tkiva mladara, usljed dejstva kasnih proljetnih mrazeva. Plodovi. Plodovi mogu biti inficirani od trenutka zametanja pa do potpune zrelosti, ali i kasnije, poslije berbe, u toku transporta i skladištenja. Mladi plodovi skoro po pravilu bivaju inficirani preko sasušenih prašnika, koji se na njima zadržavaju duže vremena, ali zaraza može nastati i kroz pokožicu ploda ako je peridermis ma i najmanje ozlijeđen. Ove povrede najčešće nanose insekti, a mogu nastati i usljed dejstva hemikalija, insolacije, grada i sl. Prvi simptomi bolesti uočavaju se u vidu manjih, okruglastih, mrkih pjega, koje se šire dosta brzo, a ako je temperatura povoljna i ima dosta vlage, plod može biti zahvaćen u potpunosti i propasti za svega nekoliko dana. Na površini ploda dolazi do obilne sporulacije parazita (sl. 2). Kroz obrazovane pukotine na pokožici ploda izbijaju pepeljaste gomilice, sastavljene od reproduktivnih organa parazita (sporodohije), koje se obično formiraju u vidu koncentričnih krugova, što predstavlja jedan od karakterističnih dijagnostičkih znakova ove bolesti. Oboljeli plodovi postepeno gube vodu, suše se i pretvaraju u mumije, koje su prožete micelijom i služe za održavanje patogena tokom zime. Tako mumificirani plodovi u toku zime mogu ostati u krošnji, pričvršćeni micelijom uz granu, ili pak opadaju i ostaju na zemlji ispod krošnje.

Opis parazita. Koštičave voćke parazitiraju dvije vrste iz roda Monilinia, i to: Monilinia laxa (Ader. et Ruhl.) Hon. ex Whet. (syn. Sclerotinia laxa Ader. et Ruhl.; S. cinerea (Bon.) Sch.); anamorf: Monilia laxa (Ehr.) Sacc., koja je dominantan parazit koštičavih voćaka kod nas, i Monilinia fructigena (Ader. et Ruhl.) Hon. ex Whet. (syn. Sclerotinia fractigena Ader. et Ruhl.); anamorf: Monilia fructigena Pers., koja se rjeđe pojavljuje kao parazit koštičavih voćaka kod nas. Oba navedena parazita imaju skoro identičnu biologij u, a morfološke razlike između njih su relativno male. Tako se ova dva parazita međusobno mogu razlikovati na osnovu izgleda njihovih kolonija na krompir-dekstroznoj podlozi, na kojoj je obod kolonije M. laxa režnjevit, dok je kod M. fructigena cio. Takođe, ovi paraziti se mogu dosta lako razlikovati i na osnovu načina klijanja njihovih konidija, odnosno izgleda začetaka hifa, koji je kod M. laxa jednostavan,


page 84 of 131

kratak i razgranat, dok je kod M. fructigena prost, dugačak i neraz-granat. U ciklusu njihovog razvića mogu se razlikovati: kondije anamorfnog (bespolonog) stadijuma (Monilia spp.); nepotpune sklerocije (strome) i apotecije-plodnosna tijela teleomorfnog (polnog) stadija (Monilinia spp.). Kondijski stadijum karakteriše se kratkim, jednostavnim konidioformama, na kojima se razvijaju u dužim nizovima kondije limunastog ili ovalnog oblika. Kondiofore s kondijama uvjek se obrazuju u većim grupama, stvarajući često krupnije gomilice (sprodohije) u vidu sivih ili pepeljastih bradavičica na površini oboljelih organa voćke. U mumificiranim plodovima (stromama) micelija održava svoju vitalnost preko deset godina, stvarajući svake godine u toku proljeća na njima nove generacije kondija, dok formiranje apotecija na ovim organima u našim uslovima još nije utvrđeno. Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. M. laxa prezimljava u obliku micelije u kori oboljelih grana i grančica, i u mumificiranim plodovima koji se nalaze u krošnji ili na površini zemljišta, dok M. fructigena obično prezimljava u mumificiranim plodovima. U povoljnim uslovima temperature i vlažnosti micelija sporuliše tokom zime i proljeća, bilo u kori oboljelih grana ili na mumificiranim plodovima, tako da u našim uslovima osnovne izvore infekcija predstavljaju kondije koje se formiraju u proljeće u vidu pepeljastih gomilica - sporodohija na mumificiranim plodovima i na oboljelim grančicama i sasušenim cvjetovima ili rak -ranama. Primarne zaraze se najčešće vrše konidijama, ali u nekim područjima one mogu nastati i od askospora formiranih u apotecijama , koje se stvaraju na mumuficiranim plodovima. Međutim, smatra se da su u našim uslovima konidije osnovni izvor inokuluma, kako za primarne, tako i za sekundarne zaraze. Duži kišni periodi u proljeće omogućuju obilnije formiranje konidija, njihovo rasijavanje, klijanje i infekciju cvjetova i mladara koštičavih voćaka. Takođe, u vlažnim uslovima, količina inokuluma se tokom vegetacije povećava, zbog čega se skoro redovno može očekivati i jača pojava truleži plodova. Konidije parazita klijaju u širokom temperaturom intervalu, ali je optimalna temperatrua za infekciju 18-22oC, kada inkubacioni period traje svega 2-3 dana. Ovi podaci jasno ukazuju o specifičnim osobinama parazita, a ujedno i o problemima suzbijanja istih.


page 85 of 131

Suzbijanje. Suzbijanje M. laxa i M. fructigena, parazita koštičavih voćaka, veoma je složeno, bez obzira na karakter mjera koje se preduzimaju. Uspješna zaštita se može postići samo uz upotrebu integralnih mjera zaštite koje podrazumjevaju uzgoj otpornih sorti pojedinih vrsta koštičavih voćaka uz primjenu agrotehničkih, mahaničkih i hemijskih mjera suzbijanja ovih patogena. Uzgoj otpornih sorti. Pitanju introdukcije i uzgoja pojedinih novih tolerantnijih i otpornijih sorti šljive, beskve, višnje i drugih vrsta koštičavih voćaka, kao jednom od naj jednostavnijih i najjeftinijih načina borbe protiv Monilia spp., kod nas se, na žalost, još uvijek ne posvećuje dovoljna pažnja, a i dostupni podaci su još uvijek nedovoljni, na čemu bi se u budućnosti trebalo mnogo više i konkretnije raditi. Agrotehničke mjere. Pri podizanju zasada pojedinih vrsta koštičavih voćaka treba birati ocjedite terene, gdje lako dolazi do provjetravanja, a redove postavljati u pravcu dominantnih vjetrova, radi bolje aeracije. U voćnjaku treba redovno provoditi sve higijenske mjere (njega krošnje, suzbijanje korova i dr.) povećavajući na taj način vitalnost voćki, a samim tim i smanjujući do izvjesne mjere napad parazita. Isto tako, pravilno i ujednačeno nađubrene voćke Monilia spp. manje napadaju. Mehaničke mjere. Od mehaničkih mjera borbe, najznačajnije je sasjecanje i spaljivanje oboljelih i sasušenih grančica, kao i sakupljanje i zakopavanje mumificiranih plodova. Ovo sakupljanje treba izvesti još u jesen i to kako plodova koji se nalaze na zemlji, tako i onih koji su ostali na voćki. Takođe, ukoliko je moguće, treba uklanjati oboljele plodove još u toku ljeta čim se na njima ukažu prvi znaci zaraze. Isto tako, ukoliko je moguće, treba ukloniti i sve opale plodove sa zemlje, koji su najčešće oštećeni od strane insekata, jer će i ti plodovi biti inficirani od strane Monilia spp. Ove mjere mogu biti veoma korisne u okućnicama (na manjim površinama), jer se njima značajno umanjuje infekcioni potencijal parazita. Međutim, u većim voćnjacima, koji se obrađuju, a gdje je navedene mjere teže sprovesti, korisno je opale mumificirane plodove zaorati, ali dosta duboko. Kod pojedinih vrsta koštičavih voćaka se, nadalje, preporučuje i uklanjanje zimskom rezidbom svih suvih grana i grančica, zajedno sa mumificiranim plodovima na njima.


page 86 of 131

Hemijske mjere. Sve dosad navedene mjere, iako korisne, najčešće same nisu dovoljne za uspješnu zaštitu šljive, breskve, višnje i drugih vrsta koštičavih voćaka zbog čega se kod nas redovno preduzimaju i mjere hemijskog subijanja Monilia spp., posebno u godinama povoljnim za njihov razvoj (tzv. „godinama monilioza”), pri čemu je vrijeme aplikacije i broj tretiranja u direktnoj zavisnosti od konkretnih meteoroloških uslova, dužine cvjetanja, osjetljivosti vrste (sorte), razvoja parazita i osobenosti fungicida koji s e primjenjuju. Iskustva su pokazala da se u našim uslovima za uspješno suzbijanja Monilia spp., parazita pojedinih vrsta koštičavih voćaka, najčešće mogu preporučiti 3 tretiranja, i to: prvo, prije kretanja vegetacij e, preparatima na bazi bakra (Champion, Bakrocid-50, Bakarni oksihlorid S-50, Bakarni kreč 50, Cuprablau-Z, Plavi kamen, Bordovska čorba, i dr.); drugo, prije početka cvjetanja i treće, odmah po precvjetavanju, pri čemu su vrijeme i kvalitet aplikacije ključni za uspješno suzbijanje ovih patogena. U slučaju produženog trajanja uslova povoljnih za ostvarivanje infekcije ovih parazita u vrijeme cvijetanja, a to su uslovi višednevne povećane vlage (kiša, magla, rosa) pojedini tretmani se mogu ponoviti u razmacima 5 -7 dana. Takođe, tokom sazrijevanja plodova potrebno je vršiti redovno suzbijanje insekata koji oštećuju plod i na taj način prave povrede kroz koje ovi patogeni lako mogu prodrijeti u njih. Za uspješno suzbijanje Monilia spp. prema preporuci EPPO-a mogu se koristiti preparati na bazi fludioksonila + ciprodinila (Switch 62,5-WG), fenheksamida (Teldor), prosimidona (Sumilex 50 FL), iprodiona (Kidan), miklobutanila (Systane 6-FLO), tebukonazola (Folicur WP 25) i karbendazima (Bavistin FL, Zino) , pri čemu je za izbjegavanje pojave rezistentnost i za preporuku kombinovanje sistemičnih i protektivnih fungicida.

Kovrčavost lista breskve

― prouzrokovač Taphrina deformans (Berk.) Tul. ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Kovrdžavost lišća breskve je jedna od najrasprostranjenijih i ekonomski n ajznačajnijih bolesti breskve kod nas. Rasprostranjena je u svim krajevima naše zemlje gdje se breskva gaji. Bolest se naročito ispoljava u onim klimatskim rejonima gdje je proljeće prohladno i kišovito u doba kretanja vegetacije.


page 87 of 131

Ekonomski značaj ove bolesti se ogleda u tome, što oboljeli listovi breskve otpadaju tokom vegetacije (već u maju), poslije čega voćke ponovo prolistavaju, tokom juna i jula, što dovodi do njihovog iscrpljivanja. Ovakve voćke slabije formiraju cvijetne pupoljke, zbog čega im se smanjuje rodnost u narednoj godini. Osim toga, i mladari ovakvih voćaka nedovoljno sazrijevaju, pa su podložni izmrzavanju tokom zime, a i lakše podliježu napadu drugih parazita breskve. U godinama jakih zaraza, takođe, dolazi i do otpadanja nesazrelih plodova, a ukoliko oni i ne otpadnu, sporije dozrijevaju i lošijeg su kvaliteta. Ukoliko se bolest manifestuje na jednoj voćki uzastopno nekoliko godina, ona toliko oslabi, da najzad upotpunosti izumire. T. deformans je patogen breskve i nektarine, rijetko infi cira badem, a veoma rijetko kajsiju.

Simptomi. Bolest se uočava na parazitiranim listovima, mladarima, cvjetovima i plodovima breskve. List. Najkaraterističniji simptomi bolesti ispoljavaju se na lišću, koje biva inficirano odmah po oslobađanju iz pupoljka. Parazitirano lišće se više ili manje deformiše, nabora i iskovrdža (sl. 3), pa otuda i sam naziv bolesti. Ove deformacije nastaju usl jed nejadnakog razvoja nerava i parenhima lista, do kojeg dolazi zbog dejstva parazita. Kod rane zaraze, tj. na mladom lišću, kovrdžavost obično zahvata cijelu površinu liske, dok se kod kasnije inficiranog lišća bolest ispoljava samo mjestimično. Zbog gubitka hlorofila inficirani dijelovi lista poprimaju žućkastozelenu, a kod nekih sorti i crvenkastoljubičastu boju. Krajem proljeća na iskovrdžanom lišću pojavljuje se sivkasta pravlaka sastavljena od reproduktivnih organa parazita, poslije čega oboljelo lišće požuti, a potom postaje mrko, sasušuje se i otpada. Kovrdžavost lišća breskve koju prouzrokuje T. deformans umnogome liči na kovrdžanje lišća iste voćke koju uzrokuje biljna vaš Myzus perisice. Razlika je u tome što lišće koje je iskovrdžano usled dejstva lisnih vašiju ne mijenjaju boju, nego ostaje stalno zeleno, a i ako pogledamo naličje lišća u kovrdžavim dijelovima ćemo gotovo uvijek naći biljne vaši. Mladari. Bolest često zahvata i mladare, koji se nepravilno razvijaju i deformišu. Njihovi internodiji zadebljavaju i ostaju kratki, uvrnuti su, zaostaju u porastu i mijenjaju boju u žutocrvenkastu. U potpunosti oboljeli mladari izumiru poslije pojave sivkaste prevlake na njihovoj


page 88 of 131

površini, dok djelimično zahvaćeni rastu katkad i nadalje, ali ne dozrijevaju, zbog čega izmrzavaju tokom zime. Cvjetovi i plodovi. I cvjetovi i mladi plodovi, mogu biti parazitirani, što se obično događa u “godinama jakih zaraza”. Oboljeli cvjetovi u cijelosti se deformišu, suše i otpadaju, dok plodovi postaju deformisani i izduženi. Na njima se formiraju u početku žućkastozelenkasti (sl. 4), a potom žućkastocrvenkasti mjehurasti izraštaji, poslije čega oni posmeđe, smežuraju se i otpadaju.

Osobine parazita. Taphrina deformans je obligatni parazit. Nema kondijski stadijum i ne obrazuje plodonosna tijela, te u ciklusu razvića ovog parazita nalazimo samo miceliju i askuse u kojima se formira po 8 askospora, iz kojih pupljenjem nastaju sekundarne spore. Sekundarne spore mogu nastati iz askospora dok su one još u askusu ili poslije njihovog oslobođenja iz askusa, što umnogome podsjeća na kvasce. Micelija patogena se razvija interćelijski i stimulativno djeluje na parazitirane ćelije, te pojačava njihovo razviće i diobu, a smanjuje u njima sadržaj hlorofila. Prema Ivanoviću (1992) T. deformans formira “vegetativne” i “sporonosne” hife. Vegetativne hife su izdužene, končaste, sastavljene od dugih, t ankih ćelija i uglavnom se nalaze u mladarima, dok su sporonosne hife sastavljene od nepravilnih kratkih ćelija i nalaze se u lišću.

Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. Mada je životni ciklus T. deformans dobro poznat, neki detalji oko prezimljava nja i nastajanja infekcije nisu još dovoljno razriješeni. Prema nekim autorima askospore i sekundarne spore prezimljavaju u granama i grančicama breskve, dok drugi smatraju da neke od njih dospjevaju u pupoljke i da tu, zaštićene, ostaju do proljeća kada o bavljaju zarazu. Postoje, takođe, i pretpostavke da prezimljuje samo micelija u oboljelim lastarima i da se na njoj, u početku vegetacije stvaraju askusi, iz kojih se oslobađaju askospore koje vrše infekciju mladog lišća. Prezimjele askospore i sekundarne spore se proljetnim kišama spiraju sa grana na lisne pupoljke, gdje se bespolno razmnožavaju pupljenjem. Odmah po otvaranju pupoljka, one klijaju u kapi vode i vrše infekciju tek otvorenog pupoljka ili mladog lista. Infekcije se ostvaruju u relativno kratkom vremenskom periodu, samo onda kada ove spore dođu u kontakt sa nediferenciranim tkivom domaćina.


page 89 of 131

Optimalna temperatura za infekciju i razvoj parazita je 15,5 -21°C. Ako je kretanje vegetacije usljed prohladnog i kišovitog vremena duže i sporije, period osjetljivosti breskve na infekciju je duži i obnuto, pri toplijem i suvom vremenu, period osjetljivosti je kraći, a napad parazita slabiji. Poslije infekcije micelija parazita brzo raste interćelijski ispod gornjeg epidermisa, stimulišući intenzivniji pora st ćelija, što dovodi do pojave karakterističnih simptoma bolesti. Ispod kutikule oboljelih listova parazit obrazuje splet hifa (himenium), od kojih se neke razvijaju u askuse, koji izdižu kutikulu i izbijaju na površinu lista, stvarajući karakterističnu sivkastu prevlaku. Pri toplom i vlažnom vremenu dozreli askusi pucaju i iz njih se oslobađaju askospore koje se razmnožavaju pupljenjem i formiraju tzv. sekundane spore (blastospore, sporidije). Ove spore ne ostvaruju sekundarnu zarazu jer osjetljivo tkivo domaćina brzo postaje veoma otporno prema dejstvu parazita. Osim toga, ove spore se šire kišnim kapima, zbog čega je mala mogućnost njihovog raznošenja sa oboljelih na zdrave voćke, kao i za njihovo širenje izvan zasada. Međutim, sekundarne spore prezimljavaju i predstavljaju izvore zaraze sledećeg proljeća čime se životni ciklus parazita nastavlja.

Suzbijanje. Ako se breskve koje se uzgajaju u špalirima pored zidova, zaštite od kiše kakvim zaklonom, pojava bolesti na njima biće minimalna. Međutim, ova mjera, iako korisna u okućnicama, najčešće je teško izvodljiva, pogotovo u većim zasadima, pa se za potpunu zaštitu breskve od T. deformans obavezno preduzimaju mjere hemijskog suzbijanja ovog patogena. Primjena fungicida poslije otpadanja lišća breskve u jesen ili rano proljeće, prije bubrenja pupoljaka, omogućuje skoro potpunu zaštitu breskve. Pri tome, osim pravilnom izboru fungicida, potrebno je posebnu pažnju posvetiti vremenu tretiranja breskve, jer se zna da ukoliko gljiva prodre u tkivo biljaka i ostva ri infekciju, parazit se ne može suzbiti. U našim uslovima za pravilno suzbijanje T. deformans dva prskanja igraju odlučujuću ulogu. Prvo prskanje se obavlja u jesen i ima za cilj da uništi askospore i sekundarne spore parazita koje prezimljuju. Ovo prskanje nije vremenski organičeno i može se izvoditi tokom čitave jeseni, poslije otpadanja lišća. Međutim, pošto ovo prskanje utiče i na suzbijanje nekih drugih parazita breskve ( Stigmina carpophila, Monilia spp.) potrebno ga je izvesti, najkasnije, do


page 90 of 131

sredine novembra. Drugo prskanje obavlja se u proljeće u fenofazi bubrenja pupoljaka breskve, i za razliku od jesenjeg, vremenski je ograničeno. U našim uslovima to je vrijeme između prvog i petnaestog februara u južnim krajevima i primorju, i krajem februara do 15. marta za naše kontinentalne krajeve. Međutim, u slučaju da se fenofaza kretanja pupoljaka produži, usljed nižih temperatura praćenih kišom, ovo prskanje treba ponoviti. Više autora (Radman Ljubica, 1979, Ciglar, 1988; Kišpatić i Maceljski, 1989; Ivanović, 1992) navode da pri suzbijanju T. deformans najveću efikasnost ispoljava Bordovska čorba (u konc. 2 -3%), kojom se obavlja tzv. “plavo prskanje” voćaka. Ovim fungicidom stabla treba temeljno isprskati (“okupati”) tako da svaka grančica bude nakvašena. Kako se plava boja bordovske čorbe na kori voćaka dobro vidi, breskve se drugi dan dobro pregledaju, poslije čega se tretiraju grane i grančice koje su u prethodnom prskanju propuštene. Na taj način se na njima formiraju naslage bordovske čorbe, koja se na kori zadržava dugo, te fungicid u njoj uništava prezimjele reproduktivne organe parazita, pa nema ni zaraze u fazi pupanja. I drugi fungicidi na bazi bakra (Champion, Bakrocid -50, Bakarni oksihlorid S-50, Bakarni kreč 50, Cuprablau-Z i Plavi kamen) ispoljavaju dobru efikasnost za suzbijanje T. deformans. Pri upotrebi preparata na bazi bakra, potrebno je paziti da se tretiranje breskve obavi najkasnije do pred samo kretanje pupoljaka, jer pri prekasno izvršenom prskanju tim preparatima može doći do pojave fitotoksičnosti (pojave ožegotina na pupoljcima, odnosno na lišću breskve). Za suzbijanje ovog patogena osim preparata na bazi bakra mogu se koristiti i preparati na bazi ditianona (Delan), dodina (Melprex S-65) i cirama (Ciram S-75). Prskanje ovim fungicidima izvodi se kada se listići počinju pojavljivati iz pupova, dakle nešto kasnije nego preparatima na bazi bakra. Ukoliko se ukaže potreba, prskanja ovim preparatima treba ponoviti poslije 5 -6 dana. Međutim, u slučaju da prskanje iz bilo kojeg razloga iz ostane, i bolest se pojavi u jakom intenzitetu, što neminovno dovodi do masovnog otpadanja lišća breskve, jedino što se može uraditi je da se breskve održavaju u što boljoj kondiciji. Takve voćke treba u maju prihraniti azotnim đubrivom, i, ako je moguće, u sušnom periodu zaliti kako bi lakše obnovile lišće. Takođe, u slučaju potrebe treba odstraniti plodove sa voćaka, kako se one ne bi previše


page 91 of 131

iscrpljivale. Da ove mjere upotpunimo, potrebno je stalno voditi računa o tome, da se orezivanje bresaka vrši, pra vilno i na vrijeme, kao i da se redovno uklanjaju sve oboljele i osušene grane i grančice. Postoje i izvjesne razlike u osjetljivosti prema ovom parazitu između pojedinih sorti breskve i nektarine, ali potpuno otpornih sorti nema, pa se breskva i nektarina u toku gajenja i dalje moraju štiti fungicidima. Međutim, u budućnosti bi ovom pitanju trebalo posvetiti više pažnje.

Šupljikavost lišća koštičavih voćaka

― prouzrokovač Stigmina corpophila (Lév.) M.B. Ellis; syn. Wilsonomyces carpophilus (Lév.) Adask. et al. ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Stigmina carpophila (Lev.) Ellis; syn. Clasterosporium carpophilum (Lev.) Aderh., prouzrokovač šupljikavosti lišća voćaka, predstavlja ekonomski značajnog parazita koštičavih voćaka i to kako kod nas, tako i gotovo u cijelom svijetu, svuda gdje se one gaje. Parazit napada mnoge gajene vrste iz roda Prunus, kao što su: kajsija, breskva, nektarina, višnja, trešnja, šljiva i badem, od kojih najveću osjetljivost ispoljava breskva, kajsija i tre šnja.

Simptomi. Bolest se uočava na parazitiranim listovima, plodovima, mladarima, pupoljcima i cvjetovima ko štičavih voćaka. List. Na oboljelim listovima u početku se uočavaju sitne crvenkastosmeđe pjege, oivičene tamnijim rubom. Vremenom se pjege povećavaju, a tkivo unutar njih postaje mrke boje, izumire i ispada tako da listovi postaju šupljikavi (sl. 5). Broj pjega na jednom listu može da bude različit, a često dostiže i nekoliko desetina, usljed čega list poprima izgled kao da je izrešetan sačmaricom, zbog čega ovu bolest u nekim mjestima nazivaju i “sačmavost” ili “rešetavost” lista. Jako oboljelo lišće se suši i opada već u rano ljeto i nije rijetko da su stabla već sredinom ljeta skoro bez lišća, osim u vršnim dijelovima krošnje, gdje se bolest ispoljava u manjem intenzitetu. Usljed ovako ranog opadanja lišća cvijetni pupovi se slabije formiraju što se može negativno odraziti na prinos u slijedećoj godini. Plod. Simptomi bolesti na plodovima se razlikuju i u zavisnosti su od vrste voćke. Na plodovima trešnje i višnje uočavaju se ulegle, smeđe, često crvankasto oivičene pjege. Ranije inficirani plodovi se


page 92 of 131

suše; neki od njih otpadnu, dok drugi ostaju da vise u kro šnji. Na kasnije oboljelim plodovima uočavaju se pjege, plodovi se ne suše, ali im je kvalitet umanjen. Na plodovima kajsije i breskve ispoljavaju se neravne crvenkastosmeđe pjege sa svjetlijim središnjim dijelom koje liče na sitne kraste ili bradavice (sl. 6). Na povr šini ploda često dolazi do isticanja smole, što sve zajedno znatno umanjuje njihovu upotrebnu vrijednost. Na plodovima šljive simptomi se direktno ne ispoljavaju, ali oni zbog ranog i jakog gubitka lišća slabije dozrijevaju, nemaju dovoljno šećera, pa su kiseliji i lošijeg su kvaliteta. Kod šljive veliki broj plodova i opadne. Mladari. Pojava simptoma bolesti na mladarima je naročito značajna kod breskve, kod koje se već na zelenoj kori ovih organa uočavaju izdužene smeđe pjege sa crvenkastim obodom, iz kojih često ističe smola. Razvojem bolesti mladari mogu biti i prstenasto obuhva ćeni, kada se njihov vršni dio suši i izumire, što se često pogrešno pripisuje mrazu. Takođe, pjege mogu i da se šire dužinom mladara, kada dovode do raspucavanja tkiva kore i formiranja rak -rana, što takođe može biti uzrok njihovog sušenja i izumiranja. Ovakve rak-rane se mogu formirati i na mladarima trešnji i višnje, ali su one obično manje nego kod breskve. S. carpophila takođe inficira i uništava spavajuće pupoljke, koji potamne i nakon sušenja smole (koja se ponekad ispolji) izgledaju kao lakirani.

Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. S. carpophila prezimljava micelijom u opalom lišću, u rak-ranama na ljetorastima i u oboljelim pupoljcima, a kod trešnje i u sasušenim plodovima zaostalim u krošnji voćke. U proljeće, u povoljnijim uslovima, na opalom lišću (na površini zemljišta) i zaostalim plodovima (u krošnji voćke), kao i u rak-ranama i oboljelim pupoljcima, parazit formira konidije, koje služe kao inokulum za primarne infekcije listova, a kasnije i plodova, mladara i pupoljaka. Prve infekcije listova počinju već tokom aprila, dok mladari bivaju inficirani u junu i julu, ali i kasnije tokom ljeta i jeseni. Konidije parazita klijaju u širokom temperaturnom intervalu, ali je optimalna temperatura za infekciju 18-21°C. Međutim, vlažnost je jedan od najvažnijih faktora koji omogućava kako intenzivnu fruktifikaciju parazita, tako i njegovo raznošenje i infekciju. Naime,


page 93 of 131

konidije patogena se raznose kišnim kapima, pa je zato lišće na granama u nižim dijelovima krošnje jače inficirano, jer konidije spira kiša, cijedeći se niz krošnju. Takođe, intenzitet bolesti vrlo je zavistan od, više ili manje, kišovitog vremena. Kada u proljeće ima mnogo kiša, tada se bolest ispoljava u jakom intenzitetu, dok naprotiv, kada je u to doba malo kiše, bolest je rijetka. Parazit prestaje sa razvojem u toku ljeta u uslovima suvlje klime. Međutim, čim padnu prve jesenje kiše on se ponovo aktivira kada dolazi do infekcije pupoljka i mladara. U toku vegetacije parazit formira vi še generacija konidija, tako da ima veći broj sekundarnih zaraza. Osim toga, S. carpophila nije specijalizovan parazit, pa su moguće unakrsne infekcije pojedinih koštičavih vrsta voćaka (npr. parazit se može prenijeti sa trešnje na breskvu i obrnuto).

Suzbijanje. Oboljele grančice i ljetoraste na kojima se nalaze rak-rane treba rezidbom ukloniti i spaliti. Međutim, ova mjera, iako korisna, najčešće sama nije dovoljna, pa se preduzimaju i mjere hemijskog suzbijanja parazita , posebno u godinama povoljnim za njegov razvoj. Međutim, ukupan broj tretiranja, kao i vrijeme aplikacije u pojedinim godinama su različiti i u zavisnosti su od meteoroloških uslova, razvoja parazita i osobenosti preparata koji se primjenjuje. Iskustva su pokazala da se u našim uslovima mogu preporučiti 3 tretiranja za suzbijanje S. carpophila, i to: prvo, u fazi bubrenja pupoljaka (tzv. „"plavo prskanje") Bordovskom čorbom ili drugim preparatima na bazi bakra (Champion, Bakrocid -50, Bakarni oksihlorid S-50, Bakarni kreč 50, Cuprablau-Z, Plavi kamen); drugo, odmah po procvjetavanju, i treće, 2-3 nedjelje poslije drugog. Za drugo i treće prskanje mogu se koristiti fungicidi na bazi ditianona (Delan SC-750), cirama (Ciram S-75) i kaptana (Merpan 50 WDG, Stoper, Captan WP 50).

Rogač šljive

― prouzrokovač Taphrina pruni Tul. ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Rogač je veoma rasprostranjena bolest šljive, kako kod nas, tako i u svijetu. Prvi put je utvrđena 1864. godine od strane de Barya. Štete koje prouzrokuje T. pruni su različite zavisno od rejona i godine. U godinama sa vlažnim i hladnim proljećem (godine rogača), štete mogu biti veoma


page 94 of 131

velike, jer T. pruni može da uništi i do 80% zametnutih plodova, koji gube svaku upotrebnu vrijednost. T. pruni parazita vrste roda Prunus (P. domestica, P. spinosa, P. insitita, P. ussuriensis, P. cerasifera, P. divaricata, P. nigra, P. americana, P. subcordata i dr.). Osim evropske i orjentalne šljive, ovaj patogen napada još i ukrasnu šljivu i crni trn.

Simptomi. Tipični simptomi se ispoljavaju na plodovima, mada mogu da budu napadnuti i ljetorasti, li šće i cvijet. Pod uticajem patogena, zaraženi plodovi se razvijaju brže nego zdravi, zbog čega se izdužuju, krive i poprimaju oblik koji podsje ća na rog, odakle i naziv "rogač" (sl. 7 i 8). U nekim slučajevima ove promjene su manje izražene i plodovi imaju izgled pasulja, zbog čega se nazivaju još i "pasuljare". Oboljeli plodovi su obično veći od zdravih plodova, blijedozelene su boje, pljosnatog oblika i u njima se često ne razvija koštica, niti sjemenka. Meso deformisanih plodova je krto i sunđeraste konstitucije. Na njima se obrazuje sivkasta prevlaka, poslije čega oni nekrotiraju, pocrne i opadaju, što direktno umanjuje prinos.

Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. Ciklus razvoja ove gljive je sličan ciklusu razvoja T. deformans. Utvrđeno je da se micelija T. pruni nalazi na grančicama šljive i da kroz cvjetnu peteljku može da prodre u plodnik. Međutim, zarazu mladih plodova mogu da izazovu i askospore. Micelija, koja je zahvatila cijeli mezokarp, dospijeva ispod kutikule ploda i tu formira askuse, koji izbijaju na površinu cijepajući je. Utvrđeno je da mladi plodovi mogu da budu zaraženi i spoljnim putem od askospora ili sekundarnih blastospora koje su od njih nastale. Održavanje ovog patogena tokom zime može biti i askosporama ispod ljuspastih listića pupoljaka. Razvoju patogena pogoduje visoka vlažnost i umjerena temperatura (17-190C) u vrijeme cvjetanja.

Suzbijanje. Mehaničko skidanje i uništavanje rogača po njihovoj pojavi moglo bi dati izvjesne rezultate, ali se u praksi malo primjenjuje. Osnovna mjera zaštite je preventivno uništavanje askospora i sekundarnih blastospora, koje se nalaze u kruni voćaka. Ono se izvodi primjenom fungicida na bazi bakra (Champion, Bakrocid-50, Bakarni oksihlorid S-50, Bakarni kreč 50, Cuprablau-Z, Plavi kamen, Bordovska čorba, i dr.) u vrijeme mirovanja šljive


page 95 of 131

(plavo zimsko prskanje). U toku vegetacije moguća je zaštita plodova fungicidima na bazi ditianona (Delan SC-750), cirama (Ciram S-75) i dodina (Melprex S-65).

Crvena pjegavost (plamenjača) lista šljive

― prouzrokovač Polystigma rubrum (Pers.) DC.; anamorf: Polystigmina rubra (Pers.) DC. ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Crvena pjegavost (plamenjača) lista je jedna od najznačajnijih bolesti šljive kod nas, naročito na osjetljivim sortama kao što je Požegača. Usljed prevremenog opadanja lišća do kojeg dolazi pri jačem napadu patogena plodovi ostaju sitni, nakiselog ukusa, bez dovoljno šećera, zbog čega imaju smanjenu upotrebnu vrijednost. Pri povoljnim uslovima oboljela stabla ponekad ponovo listaju u jesen, što do datno iznuruje biljku, koja postaje osjetljiva na zimsko izmrzavanje.

Simptomi. Na mladom lišću pojavljuje se veći broj narandžastih pjega različitih veličina, koje su sa lica ispupčene, a sa naličja ugnute (sl. 9). U početku pjege su žućkaste, zatim dobijaju narandžastu, a na kraju tamnocrvenu boju (sl. 10). Jače oboljelo lišće prevremeno opada u toku avgusta i početkom septembra.

Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. P. rubrum prezimljava na opalom lišću u kome se razvija saprofitski, formirajući u njemu plodonosna tijela - peritecije sa askusima i askosporama, koji svoj razvoj dovršavaju u proljeće sa povećanjem temperature. U vrijeme cvjetanja i precvjetavanja šljive, poslije kišnog i vlažnog vremena, oslobađaju se prve askospore koje pod uticajem kiše ili rose ostvaruju primarne zaraze lišća. Period pojave askospora iz prezimjelih organa je dosta dug, zbog čega se kritičan period za zarazu kreće od početka listanja, pa 2-3 nedjelje poslije precvjetavanja, a nekih godina i do sredine ljeta. Reproduktivni organi koje parazit formira u toku vegetacije na listu (piknospore) nemaju značaja za širenje bolesti.

Suzbijanje. Za preporuku je uklanjanje i uništavanje opalog lišća u kojem gljiva prezimljava, što doprinosi ukupnom umanjenju infektivnog potencijala parazita. Ukoliko ova mjera nije dovoljna, suzbijanje patogena i zaštita šljive od vrši se primjenom fungicida na bazi propineba (Antracol), mankozeba (Dithane M-70) ili kaptana


page 96 of 131

(Merpan 50 WDG, Stoper, Captan WP 50). Prvi tretman je potrebno izvršiti nakon precvjetavanja. Pri povoljnim uslovima za razvoj patogena, i u zavisnosti od pritiska gljive, tretmane je potrebno ponoviti maksimalno dva puta u toku vegetacije , u intervalima od 12-15 dana, jednim od navedenih fungicida.

Rđa šljive

― prouzrokovač Tranzschelia pruni-spinosae (Pers.: Pers.) Dietel ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Ova bolest je široko rasprostranjena kod nas, pri čemu u pojedinim godinama i na osjetljivim sortama (kao što je Požegača) pričinjiva značajne štete. Oboljelo lišće ima smanjenu funkciju asimilacije i često prerano opadne, zbog čega plodovi nemaju dovoljno šećera, te ostaju nezreli, bez prirodne voštane prevlake što ih čini nekvalitetnim, naročito za preradu.

Simptomi. Tipični simptomi se ispoljavaju na listu, mada patogen napada i grančice i plodove šljive. Prvi znaci bolesti pojavljaju se na licu lišća u vidu brojnih sitnih eliptičnih pjega, veličine od 1-2 mm, žutolimunaste boje (sl. 11), koje ponekad podsjećaju na oštećenja od insekata. U okviru pjega, sa naličja lista se pojavljuju okruglasta ispupčenja rđaste boje. Ova ispupčenja predstavljaju reproduktivne organe parazita (uredosoruse sa uredosporama), koji tokom vremena prelaze u prašinaste gromuljice koje prekrivaju naličje lista i dobijaju smeđecrnu boju (sl. 12), a predstavljaju teleutosoruse gljive. Jake infekcije mogu uzrokovati rano otpadanje lišća.

Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. Parazit prezimljava teleutosporama na opalom lišću. U proljeće teleutospore klijaju i formiraju bazid sa četiri bazidiospore koje nošene vjetrom dospijevaju na Anemone spp., na kojoj ostvaruju infekciju, sa koje kasnije prelazi na lišće šljive, na kome sa naličja ostvaruju prve zaraze. Ubrzo se na inficiranom lišću pojavljuju nove uredospore pomoću kojih se parazit dalje širi u toku vegetacije. Za klijanje uredospore potrebna je 100% relativna vlažnost zraka (list prekriven vodom), i širok raspon temperatura 10-38°C (optimalno 20-25°C), a simptomi se na listu uočavaju obično 7-10 dana nakon infekcije. Ova bolest napada šljivu u punoj vegetaciji obično u drugoj polovini juna.


page 97 of 131

Suzbijanje. Sprečavanje pojave primarne zaraze, kao i širenja parazita u toku vegetacije veoma uspješno se postiže prskanjem šljive jednim od sledećih fungicida: Antracol, Dithane M-70, Folpet WP-50, Punch 40-EC, Impact, Tilt 250-EC i Folicur 250-EW. Prvo prskanje treba izvršiti sredinom juna, a na vrlo osjetljivim sortama, pri povoljnim uslovima za razvoj patogena, 10-15 dana kasnije ga je potrebno ponoviti uz korišćenje nekog od navedenih fungicida.

Ospičavost lista višnje i trešnje

― prouzrokovač Blumeriella jaapii (Rehm) Arx; syn. Cocomyces hyemalis Higg.; anamorf: Phloeosporella padi (Lib.) Arx ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Ospičavost je veoma značajna i vrlo rasprostranjena bolest višnje i trešnje, kako kod nas, tako i u svijetu. Pri jačem napadu do opadanja lišća dolazi već polovinom ljeta usljed čega oboljela biljka slabi, a nisu rijetki slučajevi da kod plantažnih zasada dođe i do potpunog opadanja listova znatno prije kraja vegetacije. Ranije opadanje listova često ima za posljedicu i stvaranje manje rodnih pupoljaka za narednu vegetaciju. Osim trešnje i višnje Blumeriella jaapii može inficirati i šljivu i kajsiju, dok je breskva otporna.

Simptomi. Prvi znaci bolesti uočavaju se na lišću u obliku sitnih okruglastih pjega ljubičaste do mrke boje, nalik „ospicama“ (sl. 13), odakle potiče i ime ove bolesti . Broj pjega se postepeno povećava tako da dolazi do njihovog međusobnog spajanja, usljed čega oboljeli listovi u početku djelimično ili potpuno gube zelenu boju, dobijajući potom prvo žućkastu, a onda narandžastu boju (sl. 14), nakon čega obično opadaju. U okviru ovih pjega, sa naličja lista, formiraju se reproduktivni organi gljive (konidije) pomoću kojih se parazit širi u toku vegetacije. Na plodovima i mladarima se rijetko ispoljavaju simtomi bolesti.

Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. Parazit prezimljava u opalom lišću u kome gljiva formira reproduktivne organe za prezimljavanje (apotecije sa askusima i askosporama). U proljeće, najčešće u fazi precvjetavanja, iz askusa se oslobađaju askospore koje izazivaju prve – primarne zaraze. Najosjetljiviji na infekciju su mladi listovi koji mogu biti inficirani neposredno nakon pojavljivanja iz pupa. Period pojave askospora je dosta dug, tako da se


page 98 of 131

istovremeno na lišću mogu naći i konidije i askospore. Optimalni uslovi za razvoj su temperatura između 15-20°C uz uslove visoke relativne vlage – praćena kišnim periodima.

Suzbijanje. Za preporuku je sakupljanje i uništavanje otpalog zaraženog lišća što doprinosi smanjenju infektivnog potencijala parazita u proljeće. U nekim evropskim zemljama primjenjuju se i neke antagonističke gljive za razgradnju zaraženog lišća, s ciljem uništavanja prezimljavajućih formi ovog patogena. Za uspješno suzbijanje ovog patogena preporučuju se 2 -3 tretiranja fungicidima, koja je potrebno izvoditi u određenim razmacima. Prva primjena fungicida se preporučuje u vrijeme intenzivnog izbacivanja askospora, što se najčešće poklapa sa precvje tavanjem, odnosno nakon otpadanja kruničnih listića. Cilj ovog tretmana je spriječiti primarnu infekciju mladih listova, da bi se preduprijedile i najveće ekonomske štete. Nakon toga se preporučuje drugi tretman u vrijeme zametanja plodova, a po potrebi i treći tretman na kon 14 dana. Za tretiranje se mogu koristiti fungicidi na bazi dodina (Melprex S-65), ditianona (Delan SC-750), mankozeba (Dithane M-70) i kaptana (Merpan 50 WDG, Stoper, Captan WP 50).

Rak-rane i sušenje koštičavih voćaka

― prouzrokovači Leucostoma cincta (Fr:Fr) Höhn. (syn. Valsa cincta (Fr:Fr.) Fr.) i L. persoonii Höhn. (syn. V. leucostoma (Pers.:Fr.) Fr.) ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Rak-rane i sušenje koštičavih voćaka prouzrokovani vrstama iz roda Leucostoma su prvi put opisani u zapadnom Njujorku 1900. godine. Danas je ova bolest rasprostanjena u Evropi, Aziji i sjevernoj Americi, dok se u uslovima suptropske i tropske klime rjeđe pojavljuje. Leucostoma cincta i L. persoonii napadaju razne vrste voćaka (breskvu, kajsiju, šljivu, trešnju, višnju, krušku, jabuku i dr., ali i neke vrste šumskog drveća) prouzrokujući njihovo djelimi-čno ili potpuno sušnjenje. Mogu prouzrokovati značajne ekonomske štete na koštičavim voćkama, pogotovu na breskvi, kajsiji i šljivi. U SAD ova bolest se dovodi u vezu sa sindromom „kratkog vijeka iskorišćavanja” breskve, dok se u Evropi smatra da je ona dio kompleksa bolesti koštičavih voćaka zvanog „apopleksija”, među kojima je posebno poznata i ekonomski štetna apopleksija kajsije. Nešto češća pojava ove bolest i u poslednje vrijeme se dovodi u vezu sa forsiranjem intenzivne


page 99 of 131

rodnosti koštičavih voćaka, koje dovodi voćke u „stresno stanje”, kada postaju osjetljive prema ovim patogenima.

Simptomi. Ispoljavanje simptoma ove bolesti kod breskve i drugih koštičavih voćaka zavisi od organa koji je napadnut. Na mladim rodnim grančicama prvi simptomi se ispoljavaju u vidu utonulih i obezbojenih područja, često sa uočljivim naizmjeničnim zonalnim linijama, obično oko pupoljaka koji su izmrzli tokom zime ili oko mjesta na kojima su prethodne godine bili listovi. Oboljela tkiva grančice vremenom tamne i iz njih može doći do izlučivanja smole. U povoljnim uslovima za razvoj patogen se nastavlja brzo širiti sve više zahvatajući tkivo grančice, pri čemu na njoj može doći i do formiranja rak-rane. Ovakve grančice se često upotpunosti osuše, a zaraza se sa njih širi na deblje grane. Ovi simptomi podsećaju na simptome nastale pod uticajem Monilia spp., i sa njima se mogu pomiješati. Tipični simptomi bolesti se ispoljavaju u vidu rak-rana na debljim i starijim granama krošnje, ramenim granama ili deblu oboljelih voćaka (sl. 15). Ove rak-rane su tipično eliptične i iz njih se izlučuje obilna količina smole ćilibarne boje. Tkivo u okviru rak-rane obično uliježe, postaje nešto mekše i smeđe boje. Promjena boje zahvata floem, kambijum i ksilem. Nekroza ksilema u vidu smeđih linija ili pruga uočava se ispod kore na prelazu od oboljelog ka zdravom kambijumu. Kako rak-rana stari, smola na njoj postaje tamnosmeđa, a oboljela kora se sasušuje i puca, tako da se kroz nastale pukotine uočava pocrnjelo oboljelo tkivo drveta. To je karakterističan dijagnostički znak za ovu bolest po kojem se ona može razlikovati od drugih rak-rana, kao i prosustvo piknida i peritecija parazita formiranih u floemu ispod epidermisa kore. Takođe, rak-rane se mogu pojaviti i na oslabljenim granama bez formiranja obilne smole, posebno ukoliko infekciji prethodi izmrzavanje tkiva. Razvoj nekrotičnog procesa koji prouzrokuju Leucostoma cincta i L. persoonii obično se odvija prstenasto, obimom grane ili debla. Zbog toga izumiru samo pojedinačne grane ili čitave voćke (sl. 16), u zavisnosti od toga gdje je prstenasta nekroza tkiva nastupila: na granama ili deblu. Do izumiranja grana i cijelih voćaka (sl. 16) dolazi usljed sprečavanja proticanja hrane i vode kroz nekrotični prsten i poremećaja u snabdjevanju asimilatima dijelova iznad oboljelog tkiva.


page 100 of 131

Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. Leucostoma cincta i L. persoonii su tipični paraziti rana, koji infekciju mogu ostvar iti isključivo kroz razne mehaničke povrede ili rane prouzrokovane rezidbom voćaka, dejstvom insekata, izmrzavanjem tkiva usljed mraza, ožegotinama od sunca, i sl. Razvoj patološkog procesa pospješuje dejstvo fermentnog sistema ovih gljiva, nedostatak vlag e, slaba fiziološka aktivnost voćaka i dr. Skromni zahtjevi ovih parazita prema temperaturi omogućavaju razvoj bolesti kao i ostvarenje same infekcije i tokom zime. Osim toga, nastanku bolesti doprinose i svi oni faktori koji utiču na smanjenje vitalnosti biljnog organizma (slab razvoj voćaka, suša, niske temperature, i sl.) zbog čega se ovi paraziti često nazivaju i „paraziti slabosti”. Breskva i druge koštičave voćake veliku osetljivost prema ovim parazitima ispoljavaju u periodu njihovog mirovanja. Tada obolijevaju ksilem, kambijum i floem. Nekroza kambijuma i floema ima suštinski značaj, jer njihovim propadanjem spriječava se stvaranje novog tkiva; odnosno njihovo izumiranje prouzrokuje formiranje rak-rana i nekrotičnog prstena na granama i deblu oboljelih voćaka. U tako formiranim rak-ranama razvoj parazita ne prestaje, jer se rak-rana povećavaju iz godine u godinu. Sve to povećava opasnost od parazita i predstavlja značajan izvor zaraze. Od početka proljeća pa do pred kraj ljeta, voćke su praktično otporne, iako do infekcije dolazi. Ali, usljed intenzivnog starenja novog tkiva nekrotični proces biva zacieljen, a širenje parazita spriječeno ili lokalizovano. U to doba godine obolijeva pretežno ksilem, dok su floem i kambijum pošteđeni. Rak-rane i sušenje koštičavih voćaka prouzrokuju dvije fitopatogene gljive, i to: Lecostoma cincta (Fr:Fr) Höhn. (syn. Valsa cincta (Fr:Fr.) Fr.); anamorfni stadijum Leucocytospora cincta (Sacc.) Höhn. (syn. Cytospora cincta Sacc.) i Lecostoma persoonii Höhn. (syn. Valsa leucostoma (Pers.:Fr.) Fr.); anamorfni stadijum Leucocytospora leucostoma (Pers.) Höhn. (syn. Cytospora cincta Sacc.). Morfološke razlike između ove dvije vrste je obično teško primjetiti, zbog čega se ove vrste obično diferenciraju na bazi njihovih odgajivač kih karakteristika kada se one gaje na krompir -dekstroznoj podlozi ili podlozi od Leoniandovog slada. Razlike uključuju boju micelije, veličinu, oblik i karakteristike piknida i optimalne i kritične temperature razvoja. Tako je micelija obje vrste bijela, ali ona kod vrste L. persoonii vremenom postaje tamnija, dobijajući braon boju.


page 101 of 131

Isto tako, piknidi vrste L. cincta su dosta veliki (1-3 mm prečnika), bijele boje, okruglasti i rijetko izlučuju spore u vidu „vitica”, mada su obično puni spora sposobnih za ž ivot, dok su piknidi L. persoonii mali (1 mm ili manjeg prečnika), tamne boje, imaju kljun i kada sazriju izlučuju spore u vidu „vitica”. Dalje, L. persoonii najbolje raste na 25-30ºC, dok L. cincta najbolje raste pri 18-20ºC, zbog čega se kao brzi test za diferencijaciju ovih dviju vrsta u kulturi najčešće koristi sposobnost L. persoonii da raste pri 37ºC. Obe vrste na oboljelom biljnom tkivu formiraju piknide, a kasnije i peritecije i to u sličnim stromama, sastavljenim iz nepravilnih šupljina, čiji se kanali spajaju pri vrhu stroma, ispod jednog zajedničkog otvora („Valsoidni tip”). U piknidima se formiraju sitne, jednoćelijske, slabo povijene i bezbojne piknospore. U periodu vlažnog vremena piknospore se iz piknida kroz ostiolum oslobađaju u vidu „vitica” bijeličaste boje. U periecijama se obrazuju askusi sa askosporama, koje su po obliku slične piknosporama, samo nešto većih dimenzija. S obzirom na to da je površina stroma obično bijele boje nastao je i naziv „leucostoma” (gr. „leucos” = bijel i „stoma” = usta). Piknidi se stvaraju skoro tokom cijele godine; sazrijevaju pri nešto nižim (10-20ºC), a peritecije pri višim (preko 20ºC) temperaturama (juli-avgust). Leucostoma cincta i L. persoonii prezimljavaju u vidu piknida, peritecija i micelije. Intenzivnost oslobađanja i rasijavanja piknospora iz piknida i askospora iz peritecija u zavisnoti je od količine padavina - kiše i rose, neophodnih za obilnije vlaženje grane, odnosno tkiva u kome se ova plodonosna tijela nalaze. Piknospore su osnovni izvor zaraze i nalaze se prisutne u voćnjaku praktično tokom cijele godine.

Suzbijanje. Rak-rane i sušenje koštičavih voćaka koje prouzrokuju Leucostoma cincta i L. persoonii se može uspješno suzbijati samo integralnim mjerama borbe. Ova strategija se bazira na preven tivnim mjerama koje prije svega obezbjeđuju optimalno zdravlje voćaka, te minimiziraju mogućnost za nastajanje raznih mehaničkih povreda ili oštećenja od insekata, izmrzavanja, ožegotina od sunca i dr., a ako i povrede nastanu obezbjeđuju i olakšavaju njihovo brzo zacjeljivanje. Zbog toga je važno da se sve povrede koje nastaju tokom gajenja voćaka, počev još od rasadničke proizvodnje, pa nadalje, što više izbjegavaju, jer se pokazalo da mehaničke povrede nastale dejstvom


page 102 of 131

mašina za obradu zemljišta u voćnjaku, kao i druga oštećenja ma kakve vrste, omogućavaju inveziju parazita. Za preporuku je i korišćenje odgovarajućih agrotehničkih i pomotehničkih mjera, kao što su: pravilan izbor mjesta za podizanje voćnjaka, plodored, pravilna i pravovremena obrada zem ljišta, pravilno i blagovremeno navodnjavanje (kako bi se izbjegao stres izazvan sušom), uravnotežena ishrana voćaka, kao i izbor sorti koje odgovaraju datom području, te podloga koje su dobre kompatibilnosti sa odabranim sortama, i sl. Osim toga, zasađena mlada stabla ne bi trebala biti povijena pod uglom u odnosu na zemljište, jer su takva stabla osjetljivija na izmrzavanje, invaziju insekata i ispoljavaju sklonosti prema pucanju kada nose mnogo plodova, zbog čega su osjetljivija prema ovim patogenima. Ta kođe, iz istog razloga potrebno je obratiti pažnju da se izbjegne i grubo zatezanje žice ili udaranje eksera u stablo voćki. Pri podizanju zasada potrebno je obezbjediti da sadnice budu posađene odmah nakon što su dobijene iz rasadnika, kako bi se izbjegao dodatni stres. Posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti od insekata, a naročito od bresvinog moljca i breskvinog savijača koji mogu značajno oštetiti mlada stabla i stvoriti na njima povrede koje su ulazna vrata za prodor Leucostoma spp. Isto tako, mlade zasađene sadnice, kao i rodna stabla breskve i drugih koštičavih voćaka bi trebale biti zaštićene žičanim ili plastičnim štitnicima, kako bi bila zaštićena od glodara. S obzirom na nejednak razvoj parazita tokom godine preporučuje se da umjesto dosadašnje rezidbe voćaka vršene u periodu zimskih mjeseci, ona uslijedi u proljeće, u vrijeme njihove manje osjetljivosti prema ovim parazitima. To je obično poslije listanja voćaka, odnosno, nakon izbijanja lišća iz pupoljaka. Ukoliko se rezidba voćaka pak ne izvodi u proljeće, onda se dezinfekcija makaza, testera ili drugog alata nameće kao obavezna mjera, pošto se parazit ovim sredstvima prenosi. Za preporuku je rastvor hipohlorita u vodi (razređenje komercijalnog dezinfeciensa sa četiri dijela vode). Prskanje voćaka posle rezidbe preparatima na bazi bakra spriječava infekciju koja bi nastala kroz povrede prouzrokovane rezidbom. Da bi se izbjegla oštećenja od niskih temperatura, potrebno je izbjegavati pretjeranu ili kasnu ishranu azotom, kao i kasnu jesenju sadnju mladih sadnica prilikom podizanja voćnjaka. Isto tako, voćke sa lišćem koje je nedovoljno ishranjeno azotom su osjetljivija na


page 103 of 131

infekciju sa Leucostoma spp. nego ona koja su dobro hranjena. Osim toga, primjena azotnih đubriva bi trebala biti izbalansirana odgovarajućim količinama fosfora i kalijuma, za šta je najbolje koristiti analizu plodnosti zemljišta, kao i analizu lista u toku vegetacije, kako bi se odredile optimalne potrebe voćaka za pojedinim hranivima. Takođe, za preporuku su i razne fitosanitarne mjere, koje podrazumijevaju podizanje mladih voćaka na dovoljnoj udaljenosti od izvora inokuluma (stariji zaraženi voćnjaci), korišćenje za sadnju isključivo zdravog sadnog materijala, uklanjanje i spaljivanje rak-rana sa voćaka koje su se pojavile u toku vegetacije, sasijecanje i uništavanje oboljelih dijelova krune ili krčenje čitavih jako zahvaćenih voćaka, koje ima svoje puno opravdanje, jer se time infekcioni potencijal parazita smanjuje. Rak-rane na manjim grančicama i velikim granama bi trebale biti uklonjene sredinom ljeta, kad stabla najbrže zacjeljuju. Rezanje treba obaviti po suhom vremenu koje će se zadržati bar tri dana. Tokom rezanja, treba otkloniti svu oboljelu koru oko rak-rane, kao i oko 3-5 cm zdravog tkiva oko nje. Oruđe za rezidbu (alat) treba dezinfikovati poslije svakog rezanja alkoholom ili rastvorom natrijum hipohlorida. Tretiranje (premazivanje) rak-rana fungicidima, pogotovu sistemačnim, koji mogu prodrijeti kroz koru, može pomoći u sprečavanju daljeg razvoja parazita i lokalizovanja infekcije. Kod nas nijedan fungicid nije registrovan da suzbijanje Leucostoma spp. Međutim, preparati na bazi bakra ukoliko se primijene u jesen, za vrijeme ili poslije otpadanja lišća sa voćaka, mogu redukovati infekcije na ožiljcima nastalim opadanj em listova.

Olovna bolest koštičavih voćaka

― prouzrokovač Chondrostereum purpureum (Pers.:Fr.) Pouzar (syn. Stereum purpureum Pers.:Fr.) ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Olovna bolest je prvi put opisana u Francuskoj 1883. godine. Danas je ona p risutna u većini proizvodnih područja koštičavih voćki umjerene zone, uključujući Sjevernu Ameriku, Evropu, Aziju, Južnu Afriku, Australiju i Južnu Ameriku. Prema Ivanoviću i Ivanović Dragici (2005) olovna bolest se redovno javlja na našim prostorima, gdje nanosi


page 104 of 131

ekonomske štete pri uzgoju šljive, breskve, kajsije, višnje, trešnje, vinove loze i oraha. Chondrosterum purpureum napada preko 150 vrsta biljaka iz 26 botaničkih familija. Ekonomski najznačajniji domaćini su razne vrste voćaka, mada ovaj patogen može da napadne i mnoge vrste listopadnog šumskog drveća, kao što su: hrast, bukva, jablan, topola, breza, vrba i dr., kao i neke ukrasne biljke, koje takođe mogu poslužiti kao izvori inokuluma.

Simptomi. Tipični simptom ove bolesti je „olovni sjaj” ili „srebrolikost” oboljelih listova (sl. 17). Ovaj simptom nastaje usljed dejstva toksina gljive, koji se stvaraju nakon prodiranja patogena u biljno tkivo i koji iz inficiranih grana bivaju transportovani kroz ksilem do listova biljke na kojima uzrokuju odvajanje gornjeg epidermisa od palisadnog tkiva, usljed čega nastaje šupljina u koju prodire vazduh, zbog čega nastaje refleksija svjetla i pojave olovne (srebrnaste) boje lista, po čemu je bolest i dobila ime. Jako zahvaćeni listovi dobijaju olovnosivu boju, uvijaju se ivicama prema gore i mogu postati nekrotični, po čemu se jasno razlikuju od susjednih zdravih listova normalne zelene boje. Na poprečnom presjeku napadnute grane ili debla zapaža se nekroza oboljelog tkiva žućkaste do smeđe boje. Kada dođe do iz umiranja drveta u osnovi napadnutog stabla gljiva formira plodonosna tijela – karpofore, koje su pored olovnog sjaja lista još jedan dijagnostiči znak za identifikaciju napada ovog patogena. Karpofore su sitne (do 2,5 cm dužine), priljubljene uz koru drvet a i često poredane u vidu pločica jedna uz drugu (sl. 18). Njihov gornji dio je kožast, dok se na njihovoj donjoj strani uočava himenijalni sloj purpurne boje, na kojem se razvijaju bazidiospore, zbog čega je i vrsta dobila naziv „purpureum”. Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. C. purpureum se širi bazidiosporama koje se ispuštaju u vazduh iz karpofora za vrijeme i nakon kiše, kada je relativna vlažnost vazduha iznad 90%. Ispištanje bazidiospora se vrši pri temperaturama između 4 i 21 ºC u bilo koje doba godine, dana ili noći. Infekcija nastaje kada bazidiospore, koje se raznose vjetrom, dospiju na svijež rez nakon rezidbe voćaka ili neku drugu mehaničku povredu ili ranu, gdje uz prisustvo obilne vlage klijaju ili se pak transportuju u sudove ksilem a, gdje takođe klijaju stvorajući infekcione hife koje se šire u drvetu.


page 105 of 131

Rezovi nastali tokom rezidbe voćaka su prema ovom patogenu najosjetljiviji tokom prve sedmice nakon orezivanja, dok su usljed stvaranja kalusa nakon mjesec dana gotovo otporni na inf ekciju. Gljiva je ograničena na ksilem i ne raste u kambijalnim tkivima. Rizik od infekcije i pojave bolesti je povećan ako se voćke orezuju za vrijeme kasne zime ili ranog proljeća, kada su koncentracije hranljivih sastojaka u soku, kao što su azot i razn i ugljenihidrati, najviše. Sorte sa bujnim porastom su izgleda najosjetljivije. Pojavi infekcije takođe pogoduje jaka rezidba voćaka, čime se one tjeraju u brz porast, kao i kada se u rano proljeće u rasadnicima sadnice jako prekraćuju. Oboljeli alternatin i domaćini kao što su šumsko drveće ili razne ukrasne biljke su česti izvori inokuluma, kao i gomile orezanih grana koje nisu iznešene iz voćnjaka ili su ostavljene u njegovoj blizini. Međutim, značajnije širenje ovog parazita je uslovljeno velikom vlagom neophodnom za formiranje bazidiospora, sporulaciju i infekciju, čime se objašnjava činjenica da je C. purpureum kod nas u poslednje vrijeme rjeđe prisutan i da ne pričinjava značajnije ekonomske štete, osim u pojedinim godinama. Suzbijanje. Suzbijanje C. purpureum nije ni jednostavno ni lako i može se uspješno ostvariti samo uz korišćenje integralnih mjera borbe. One podrazumijevaju sprovođenje niza preventivnih mjera koje prije svega obezbjeđuju optimalno zdravlje voćaka, te minimiziraju mogućnost za nastajanje raznih mehaničkih povreda ili oštećenja od insekata, izmrzavanja, ožegotina od sunca i dr. Suzbijanje ovog patogena nije lako jer on ima mnogo domaćina, uključujući razne vrste voćaka, kao i brojne vrste šumskog drveća i ukrasnih drvenastih biljaka. Međutim, da bi se smanjio rizik od pojave olovne bolesti, svi potencijalni izvori na kojima se mogu formirati plodonosna tijela gljive, kao što su orezani biljni dijelovi, oboljele voćke i druge biljke domaćini, panjevi ili klade, trebaju se ukloniti, spaliti ili zakopati prije razvoja karpofora na njima. Rezidba voćaka se treba obavljati kada se ne očekuju padavine i kada su voćke manje osjetljive prema ovom patogenu (ljeto do jesen). Odmah nakon rezidbe ili nakon grada preporučuje se preventivno tretiranje fungicidima radi dezinfekcije rana, kako bi se spriječile infekcije, dok bi se veće rane trebale premazati fungicidnim premazom za rane. Orezivanje debljih grana ne bi trebalo vršiti suviše blizu osnove, kako bi se omogućilo lakše zarastanje rana.


page 106 of 131

U novije vrijeme u suzbijanju ovog patogena ostvareni su ohrabrujući rezultati korišćenjem bioloških mjera borbe, koje su uglavnom bazirane na korišćenje antagonističkih sojeva Trichoderma viride, kao i pojedinih vrsta iz rodova Truncatella i Gliocladium. Osim toga, razvijeni su i specifični fungicidni rastvori za ubrizgavanje u oboljela stabla, ali je njihova primjena još uvjek u eksperimentalnoj fazi. Rak-rane i bakteriozno izumiranje grana koštičavih voćaka

― prouzrokovači Pseudomonas syringae pv. morsprunorum (Wormald) Young et al. i Pseudomonas syringae pv. syringae van Hall ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Pseudomonas syringae pv. morsprunorum prvi put je otkriven i opisan u Engleskoj 1932. godine, dok je Pseudomonas syringae pv. syringae prvi put otkriven u Holandiji 1902. godine, i to na jorgovanu (Syringae sp.) po čemu je vrsta i dobila ime. Danas su ovi paraziti rasprostranjeni u gotovo svim glavnim proizvodnim područjma koštičavih voćaka u svijetu. Ekonomske štete koje prouzrokuju ovi patogeni variraju od malih, gotovo beznačajnih, pa do veoma velikih, do kojih dolazi usljed brzog izumiranja koštičavih voćaka u rasadnicama i voćnjacima. Ovo uveliko zavisi od kombinacije nekoliko predispozicionih elemenata, među kojim su posebno važni klimatski i zemljišni faktori, koji odgovaraju pojavi i širenju bolesti. Pseudomonas syringae pv. morsprunorum napada većinu gajenih i ukrasnih vrsta koštičavih voćaka iz roda Prunus, među kojima su ekonomski najznačajnije trešnja, višnja, šljiva, breskva i kajsija. Osim toga, različiti sojevi ove bakterije ispoljavaju izvjesnu fiziološku specijalizaciju koja se ogleda u njihovom nejednakom spektru domaćina u prirodi, kao i nemogućnosti unakrsne infekcije. Tako se npr. sojevi porijeklom s trešnje svrstavaju u dvije r ase: 1 i 2, pri čemu je rasa 1, prema kojoj većina sorti ispoljava osjetljivost, predo -minantna. Pseudomonas syringae pv. syringae je izrazito polifagna bakterija koja napada širok krug biljaka domaćina uključujući brojne zeljaste i drvenaste, kako gajene, tako i ukrasne i spontano rastuće biljke. Različiti sojevi i ove bakterije ispoljavaju izvjesnu fiziološku specijalizaciju koja se takođe ogleda u njihovom nejednakom spektru domaćina u prirodi.


page 107 of 131

Simptomi. Ispoljavanje simptoma ove bolesti zavisi od vrste , sorte i starosti voćke, kao i od napadnutog tkiva biljke, vrste, soja patogena i prirode predispozicionih faktora. Pojava rak-rana je najkarakte-rističniji simptom ove bolesti, ali se one na nekim domaćinima uvijek ne pojavljuju. Ukoliko se pak pojave, rak-rane se obično razvijaju na granama u osnovi cvijetnih i listnih pupoljaka, u osnovi inficiranih cvjetova ili na mjestima raznih povreda ili rana, nastalih tokom zimske rezidbe ili odstranjivanja mladara tokom vegetacije. Nakon infekcije na ovim mjestima oboljela kora grana ili ljetorasta se suši i puca, te se u okviru ovih promijena formiraju rak -rane. Usljed reakcije susjednog zdravog tkiva na ovim mjestima obično nastaju zadebljanja ili kvrge, često praćene pojavom smole. Oboljeli ljetorasti često zaostaju u porastu, požute i izumiru, dok prisustvo rak-rana na jačim i starijim granama takođe prouzrokuje njihov usporen razvoj, a na kraju i potpuno sušenje. U slučaju jakih zaraza dolazi do djelimičnog ili potpunog sušenja napadnutih voćaka. Osim grana i ljetorasta, simptomi ove bakterioze se mogu ispoljiti i na pupoljcima, cvijetovima, listovima i plodovima pojedinih vrsta koštičavih voćaka. Usljed sistemičnog širenja tokom perioda mirovanja voćke bakterija može rano inficirati pupoljke, prije njihovog otvaranja, u kojem slučaju oni obično ugibaju, tako da uopšte ne dolazi do njihovog otvaranja. Osim toga, infekcija može nastati i u toku otvaranja pupoljaka, u kom slučaju se oboljeli pupoljci suše i izumiru ili se pak neki napadnuti pupoljci normalno otvaraju u proljeće, da bi doživjeli kolaps u rano ljeto. Ukoliko nastane infekcija cvijetova, onda obično dolazi do njihovog venjenja i sušenja, pri čemu sasušeni cvjetovi često ostaju prilijepljeni uz grane. Na napadnutom lišću početni simptomi se uočavaju u vidu manje-više okruglastih, vlažnih nekrotičnih pjega mrke boje (sl. 19), često sa izraženim oreolom. Vremenom se tkivo u okviru ovih pjega sasušuje, izumire i ispada, obrazujući tako šupljike ili otvore („šupljikavost”), što je drugi karakterističan dij agnostički znak za ovu bolest i (sl. 20). Na kasnije inficiranim plodovima se obično uočavaju vlažne, ravne, tamnosmeđe pjege, dok pjege mogu biti i ulegnute u meso ploda, naručito kada je inficiran nezreo plod trešnje i višnje. Parazit. Prouzrokovači ove bolesti mogu biti dva patogena varijeta vrste Pseudomonas syringae, i to: P. syringae pv. morsprunorum (Wormald) Young et al., koji je kod nas posebno značajan jer napada prije svega trešnju, višnju i šljivu (kod koje može


page 108 of 131

prouzrokovati pojavu rak-rana na deblu usljed čega može doći i do sušenja oboljelih voćaka, na šta je posebno osjetljiva sorta stenlej), i P. syringae pv. syringae van Hall, koji može prouzrokovati slične simptome na raznim vrstama jabučastih i koštičavih voćaka. Bakterije oba patogena varijeta su aerobne, gram-negativne, asporogene i štapićaste, sa 1-5 polarnih cilija, a njihova pouzdana determinacija se vrši u laboratorijama na osnovu razlika u patogenim, odgajivačkim, biohemisjko -fiziološkim i molekularnim karakteristikama.

Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. P. s. pv. morsprunorum i P. s. pv. syringae prezimljavaju u inficiranim pupoljcima i rak-ranama na oboljelim koštičavim voćkama. U proljeće se iz inficiranih pupoljaka, kao i iz nastalih rak -rana oslobađaju bakterije u vidu eksudata. Oslobođene bakterije vrše zarazu lišća. Ovim počinje proljetna faza u razvoju bolesti . Bakterije inficiraju nove listove kroz stome, poslije čega one kolonizuju međućeliske prostore parenhima i sunđerastog tkiva lista, kao i podstominu duplju, gdje se obilno razmnožavaju, nakon čega se veliki broj bakterijskih ćelija kroz stome izlučuje na površinu lista. Tako nastaju epifitne populacije ovih bakterija koje omogućuju bitan izvor inokuluma za nove infekcije osjetljivih domaćina. Populacije bakterije prouzrokovača pjegavosti lista se po ostvarenoj proljetnoj infekciji u daljem razvoju tokom ljeta smanjuju, odnosno pod uticajem ljetnih žega i drugih faktora izumiru, pri čemu samo jedan manji procenat bakterijskih ćelija u podstominim dupljama zadrž ava vitalnost, ali koji je ipak dovoljan da se za vrijeme jeseni ili zime one ponovo aktiviraju i obnove zarazu. U jesen, u periodu nešto vlažnijeg vremena, nastaje infekcija ljetorasta, grančica i grana bakterijama oslobođenim iz lišća. Ova infekcija se ostvaruje pretežno preko lisnih ožiljaka koji ostaju poslije otpadanja lišća. Pomenutom infekcijom počinje zimska faza razvoja bolesti. Tokom ove faze bakterije se sistemično šire, kolo nizirajući susjedna tkiva i pupoljke, prouzrokujući postepeno formiran je rak-rana. Širenje rak-rana se pri niskim temperaturama tokom zime usporava, ali se ponovo aktivira i nastavlja u proljeće, dok populacija patogena u rak-ranama, pri visokim temperaturama, tokom ljeta opada. Oboljeli pupoljci izumiru u toku zime, zbog če ga se narednog


page 109 of 131

proljeća ne otvaraju, ili se po otvaranju ubrzo suše i izumiru, predstavljajući zajedno sa rak-ranama izvore širenja inokuluma. Dakle, početkom ljeta može nastati zaraza mladog lišća, ali infekcija debla teško ili nikako. Starenjem lišće gubi svoju osjetljivost, ali se na njemu bakterije epifitno održavaju, odakle u jesen, kišom dospijevaju na grančice i grane, koje su sada (u jesen) ponovo osjetljive. Ovakva biologija parazitnih bakterija umnogome otežava izolaciju, usljed njihovog malog prisustva u oboljelom tkivu tokom ljeta (Arsenijević, 1997). Razvoju bolesti u proljeće pogoduje vlažno i vjetrovito vrijeme. Tako pjegavost lišća preovlađuje u proljeće poslije vjetrovito -kišovitog perioda, nastalog krajem cvjetanja, dok se u uslovima suv og proljeća bolest ne pojavljuje ili pak nastaju sporadične pjege koje je teško i primijetiti, dok se pjegavost može pojaviti i ukoliko je ljeto kišovito. Isto tako, zbijenija i teža zemljišta sa nedostatkom kalijuma, kao i drugi faktori stresa favorizuju razvoj bolesti. Kod P. s. pv. morsprunorum korovi i biljni ostaci izgleda da nemaju toliki značaj kao izvori zaraze, za razliku od P. s. pv. syringae, kod koje se epifitne populacije mogu pojaviti i na listovima trava i drugih biljaka domaćina. Vlažno i vjetrovito vrijeme pogoduje i jesenjim infekcijama koje se ostvaruju kroz lisne ožiljake, kada mogu nastati zaraze jakog inteziteta. I krajem zime, periodi čestih kiša, visoke vlage, nižih temperarura i vjetra odgovaraju ostvarivanju infekcija i širenju patogena. Isto tako, povrede kore nastale od septembra do maja omogućavaju prodiranje bakterija u tkivo i nastajanje rak -rana. Šljiva je naročito osjetljiva, jer se pokazalo da infekcije nastaju kroz pukotine na kori izazvane niskim temperaturama ili kroz pov rede nastale vezivanjem voćke uz kolac. Suzbijanje. Uspješno suzbijanje P. s. pv. morsprunorum i P. s. pv. syringae može se ostvariti samo uz korišćenje integralnih mjera borbe. One podrazumijevaju sprovođenje niza preventivnih mjera koje prije svega obezbjeđuju dobru kondiciju ioptimalno zdravstveno stanje voćaka, te minimiziraju mogućnost nastajanja stresa kod njih. Neki od faktora stresa koji povećavaju osjetljivost koštičavih voćaka prema ovim patogenima su povrede usljed izmrzavanja, razne rane i povrede, oštećenja od nematoda, infekcije fitopatogenim gljivama iz roda Leucostoma i Nectria, i sl.


page 110 of 131

U voćnjacima treba redovno preduzimati i sve fitosanitarne mjere, koje podrazumjevaju redovno uklanjanje rak -rana i jače oboljelih biljka, kako bi se smanjio infekcioni potencijal parazita. Rezidbu voćaka treba obavljati kada se ne očekuju padavine i kada su voćke manje osjetljive prema ovim patogenima (ljeto do jesen). I izboru mjesta za podizanje mladih voćnjaka, kao i pravilnom odabiru podloge i sorte, koje su prilagođene specifičnim uslovima datog regiona, bi trebalo posvetiti posebnu pažnju. Za hemijsko suzbijanje P. s. pv. morsprunorum i P. s. pv. syringae mogu se koristiti preparati na bazi bakra, pri čemu se preporučuju dva tretiranja, i to: prvo, u prol jeće prije cvjetanja voćaka i drugo u jesen, poslije opadanja lišća. Bolji rezultati se ipak postižu kada se sa tretiranjem otpočne početkom opadanja lišća, pošto ova tretiranja redukuju epifitnu populaciju bakterija, te tako smanjuju izvor zaraze posredstvom kojeg nastaje infekcija grana i grančica kroz ožiljke nastale opadanjem lišća. Zbog toga, pojedini autori u jesen preporučuju tri tretmana bakarnim preparatima, i to: sredinom avgusta, početkom septembra i početkom oktobra, pri čemu se kod prva dva prskanja bakarnim preparatima dodaje pamučno ulje radi smanjenja fitotoksičnosti. Pojedine sorte koštičavih voćaka, a prije svega trešnje i šljive, ispoljavaju nejednaku osjetljivost, odnosno otpornost prema ovim parazitima, što se povezuje s otpornošću podl oge koja se koristi pri kalemljenju, kao i s visinom na kojoj se kalemljenje izvodi, zbog čega se preporučuje izbor otporne podloge i kalemljenje „na visoko”.

Rak korijena koštičavih voćaka

― prouzrokovač Agrobacterium tumefaciens (E.F. Sm. et Town) Conn ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Rak korijena koštičavih voćaka je zabilježen u svim dijelovima svijeta gdje se one gaje. Bolest je prvi put utvrđena i opisana na vinovoj lozi u Evropi 1853. godine, dok je bakterija prouzrokovač ove bolesti prvi p ut izolovana i opisana u SAD 1904. godine. Kod nas se bolest često pojavljuje i pričinjava probleme u rasadničkoj proizvodnji, naročito u uslovima nepoštovanja plodoreda, kada dolazi do nagomilavanja inokuluma u zemljištu. Posebno je jaka pojava ove bolest i u područjima sa niskim, zimskim temperaturama, gdje dolazi do izmrzavanja biljaka,


page 111 of 131

poslije čega patogen prodire kroz povrede nastale od mraza i ostvaruje zaraze.

Simptomi. Početni simptomi se ispoljavaju u vidu pojava bradavičastih izraslina, okruglast og ili nepravilnog oblika, sa naboranom površinom, koji se mogu ispoljiti na korijenu ili korijenovom vratu koštičavih voćaka. Ove bradavičaste izrasline se postepeno povećavaju, tako da u nekim slučajevima mogu da dostignu i veličinu čovjekove pesnice, a ponekad i više (sl. 21 i 22). Patogen, koji se najčešće nalazi lokalizovan u površinskim tkivima guka, djeluje na meristemsko tkivo izazivajući dalja dijeljenja ćelija, a time i porast tumora. U blizini primarnih izraslina često počinju da se formiraju i sekundarne. Ovi novi izraštaji često mogu biti sterilni, bez prisustva bakterija u njima. Otuda uklanjanje samih tumora sa oboljelih dijelova žila ili korijenovog vrata često ima vrlo ograničen praktičan značaj. Obrazovani tumori se uvijek sasušuju, samo nekada brže, a nekad sporije. Oni koji se nalaze u zemljištu raspadaju se pod dejstvom raznih saprofitnih gljiva i bakterija. Trulež tumora najčešće prouzrokuje i propadanje dije lova korijena na kojima se ti tumori nalaze, što ima za posljedicu zasto j u porastu, a ponekad i smrt oboljelih sadnica. Rak je naročito opasan na mladim sadnicama u rasadniku, na kojima prouzrokuje zakržljalost, a u izvjesnim slučajevima i njihovo potpuno propadanje. Oboljele sadnice nikada ne dostižu normalan porast i uvijek su kratkog vijeka, zbog čega se takve sadnice i ne smiju koristiti kao sadni materijal.

Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. Osnovni izvori zaraze su kontaminirano zemljište i inficiran sadni materijal, koji je posebno opasan, jer se pomoću njega ova bakterija može proširiti i u područja gdje do tada nije bila prisutna. Inokulum se u toku vegetacije najčešće održava u sistemično zaraženim biljkama, jer su bakterije osim u tumorima otkrivene i u soku, kalusu i na presjeku korjena oboljelih biljaka. Sa ovih mjesta bakterije na različite načine mogu dospijeti u spoljnu sredinu, odakle pomoću kišnih kapi, vode za zalivanje, insekata, vjetra, alata, raznih oruđa ili dijelova biljaka koji se koriste za razmnožavanje, dospijevaju do novih biljaka, gdje ostvaruje zarazu.


page 112 of 131

Patogen u biljku domaćina prodire kroz rane ili prirodne otvore, a aktivnost bakterija je najveća za vrijeme ljetnih mjeseci. Tako, pri temperaturi od 20°C manji tumori počinju da se uočavaju već 2 -4 sedmice nakon infekcije, dok je pri temperaturi ispod 15°C pojava simptoma veoma usporena i može trajati čak i do tri godine.

Suzbijanje. Za suzbijanje prouzrokovača ove bolesti preporučuje se korišćenje kompleksa fitosanitarnih i agrotehničkih mjera. Fitosanitarne mjere prije svega podrazumi jevaju da se za podizanje novih zasada koštičavih voćaka isključivo koristi certifikovan i zdrav sadni materijal, te da se vrši uklanjanje i spaljivanje svih biljaka sa ispoljenim simptomima bolesti čim se izvade iz rasadnika, kao i detaljno pranje i dezinfekcija svog korišćenog alata za rezanje potapanjem u alkohol ili u 0,5% rastvor natrijum hipohlorida. Takođe, za kalemljenje se moraju uzimati samo potpuno zdrave plemke sa nezaraženih matičnih stabala. A za preporuku je dezinfekcija, i to kako materijala, tako i noževa i ruku prije početka, kao i u toku kalemljenja. Od agrotehničkih mjera preporučuje se izbor podloga sa manjom osjetljivošću prema patogenu, te kalemljenje na zeleno i izbor agromjera koje smanjuju povrede biljaka u rastilu. Ukoliko je moguće, presjeke na podlogama bi trebalo izložiti temperaturi 21 -22°C da zarastu prije njihovog sađenja u vlažno zemljište. Takođe, neohodno je koristiti plodored, pri čemu se podloge ne bi smjele saditi tamo gde je ranije konstatovana bolest, dok ne istekne minimalno 4-5 godina. Na zaraženim zemljištima trebalo bi nekoliko godina sijati biljke koje A. tumefaciens ne može zaraziti, kao što su: kukuruz, pšenica, ječam, ovas, i druga žita, kako bi se zemljište oslobodilo od parazitnih bakterija.

Šarka

― prouzrokovač Plum Pox Potyvirus (PPV) ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Virus šarke šljive je jedan od najrasprostranjenijih i ekonomski najštetnijih virusa voćaka uopšte, posebno šljive, ali i drugih koštičavih vrsta voćaka. Prvi je zapažen u u Bugarskoj 1918. od strane Atanasova, a potom i u Jugoslaviji 1936. godine od strane Josifovi ća. Danas je poznat u oko 15 zemalja Evrope. Van Evrope zabilje žen je još u Turskoj, Siriji, na


page 113 of 131

Kipru i SAD. Njegovo prisustvo na Novom Zelandu jo š uvijek nije sa sigurnošću potvrđeno. Šarka je veoma štetna bolest i prema nekim podacima može da izazove prevremeno opadanje preko 90% plodova. Kod nas je viroza šarke šljive ugrozila gajenje sorte Požegača, tako da se zasadi pod ovom sortom masovno krče. Pored smanjenja prinosa virus šarke šljive pogoršava kvalitet plodova i u mnogim slučajevima ih čini neopotrebljivim.

Simptomi. Prvi vidljivi simptomi bolesti se javljaju u prolje će po listanju šljive. Na lišću se uočava opšti simptom u vidu mozaičnog šarenila, koje karakterišee naizmjenično smjenjivanje hlorotičnih i zelenih površina (sl. 23). Na lišću Požegače, pored opštih simptoma, javljaju se i pjege prstenastog oblika sa hloroti čnim oreolom i zelenim unutrašnjim dijelom (sl. 24). Ovaj simptom je tipičan i može da ima dijagnostički karakter. Prosvjetljavanjem lista jasno se vide prstenaste pjege. Kod sorte Crvena ranka mozai čne šare su upadljivo žute boje, koju vremenom zamjenjuje narandžasta, a zatim i crvenkasta boja. Na drvenastim dijelovima tkiva biljaka osjetljivih sorti nekrotiraju i dolazi do pucanja kore. Požegača je po reakciji plodova jedna od najosjetljivijih sorti prema virusu šarke i na njima se javljaju tipični simptomi bolesti. Prvi simptomi na plodovima se uočavaju tek pred početak sazrijevanja u vidu blijedoružičastih pjega na pokožici. Kasnije pjege se udubljuju u mezokarp ploda i njihova površina postaje neravna. Na obljelim mjestima mezokarp je taman i smolast. Pjege u mezokarpu se šire sve do koštice na kojoj nastaju crvenkastomrke pjege, naj češće prstenastog oblika. Promjene na plodovima dovode do njihovog izmijenjenog oblika, pogoršanog ukusa i prevremenog opadanja (30-40 dana prije berbe). Kod tolerantnih sorti, kakva je Stanley, simptomi na li šću i na plodovima su manje izraženi. Takođe, kod ovih sorti tokom ljetnih mjeseci simptomi mogu biti i maskirani, a postoje i takve sorte kod kojih su simptomi maskirani 1-2 ili 3-4 godine, zbog čega su one posebno opasne jer mogu biti skriveni prenosilac virusa. Virus šarke se javlja i na kajsiji i breskvi i izazi va tipične simptome. Odmah po listanju kajsije zapažaju se svijetle hlorotične površine oko lisnih nerava, koje se kasnije spajaju i prugasto prote žu duž nerava. Vremenom, između nerava se javljaju prstenaste, a zatim i


page 114 of 131

nepravilne hlorotične pjege. Na plodu kajsije u vrijeme sazrijevanja nastaju kružne pjege u okviru kojih se mezokarp deformiše i oni imaju neravnu površinu. Na koštici se mogu vidjeti simptomi slični onima na plodu. U vrijeme sazrijevanja dolazi do masovnog opadanja plodova kajsije. Simptomi virusa šarke šljive na lišću breskve se ispoljavaju u vidu prosvjetljavanja lisnih nerava. Zara ženi dijelovi nerava zaostaju u porastu, zbog čega je lišće izmijenjenog oblika (nesimetrično i kovrdžavo). Ponekad se na lišću breskve mogu ispoljiti i prstenaste ili nepravilne hlorotične pjege, dok se na plodovima pojavljuju tipične prstenaste pjege. Kod sorti sa bijelim mezokarpom one su bjeličaste, a sa žutim zelenkaste ili žućkaste. Boja prstenova na plodovima nektarina je vrlo upadljiva i oni prevremeno opadaju.

Domaćini. Među brojnim prirodnim domaćinima virusa šarke šljive su šljiva, japanska šljiva, džanarika, kajsija, breskva, nektarina, trnošljiva, ukrasna šljiva i crni trn. Do skoro se smatralo da ovaj virus parazitira samo vrste roda Prunus, ali je pokazano da je eksperimentalni domaćin i oskoruša. Osim toga, smatralo se da se virus šarke šljive ne razvija na zeljastim biljnim vrstama. Međutim, Šutić (1961, 1971 i 1981) je uspio da sokom prenese virus na biljke duvana, maka, bulke i mišjakinje, a Nèmeth (1963) na biljke pepeljuge (Chenopodium foetidum) (loc. cit. Šutić, 1995).

Ciklus razvoja i epidemiologija patogena. Virus šarke šljive se održava u brojnim domaćinima, među kojima je šljiva najvažnija. Zaraženi sadni materijal ima presudnu ulogu u prenošenju ovog virusa. Na ovaj se način virus proširio u mnoge krajeve gdje ga ranije nije bilo. Izdanci, koji se obrazuju na korjenu zara ženih biljaka su, takođe, zaraženi. Vaši imaju važnu ulogu u prenošenju virusa. One ga prenose na neperzistentan način. Ishranom na zaraženom lišću od nekoliko sekundi do 5 minuta postaju infektivne i sposobne da virus prenesu odmah na zdrave biljke. Najva žniji vektori Brachycaudus helichrysi, B. cardui, Phorodon humuli, Myzus persicae, Aphis craccivora i A. spiraecola. Za epidemiologiju bolesti je značajan i odnos vektora i pojedinih sojeva virusa. Virus šarke šljive može se prenijeti i mehanički zaraženim biljnim sokom, što zasad ima samo eksperimentalni značaj. Prema nekim podacima on se može prenijeti polenom i sjemenom. U literaturi postoje različiti podaci o dužini inkubacionog perioda. Prema nekim


page 115 of 131

on traje i do osam godina. Međutim, simptomi na breskvi inokulisanoj u staklari su se javili za nekoliko nedelja, a na šljivi nakon 43 dana. Nèmeth (1986) smatra da kao dužinu inkubacionog perioda treba računati 8-10 mjeseci.

Suzbijanje. Virusi se ne mogu suzbijati pesticidima, što znači da se biljka zaražena virusom ne može se „izliječiti“. Zbog toga treba poduzeti sve karantinske mjere da se spriječi pojava i širenje virusa. To prije svega znači krčenje i uništavanje oboljelih biljaka izvora infekcije. Za preporuku je i suzbijanje štetočina, naročito lisnih vašiju, kao prenosioca (vektora) ovog virusa, čime se sprječava širenje virusa šarke. Veoma važna mjera zaštite je proizvodnja bezvirusnog sadnog materijala. Da bi se to postiglo neophodna je provjera podloga i kalem grančica na prisustvo virusa iz meritornih dijagnostičkih institucija. U sadnicama se virus može inaktivirati termoterapijom. Od posebne je važnosti i izbor za gajenje tolerantnih ili otpornih sorti.

Nekrotična prstenasta pjegavost koštičavih voćaka

― prouzrokovač Prunus Necrotic Ring Spot Ilarvirus (PNRSV) ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Virus nekrotične prstenaste pjegavosti je prvi put opisan na breskvi 1931. godine. Danas je ovaj virus opšte raširen u svijetu. Otkriven je u skoro svim evropskim zemljama, a izolati ovog virusa iz trešnje identifikovani su i na području bivše SFRJ. Štetnost ovog virusa u proizvodnji trešnje varira i u zavisi je od osjetljivosti sorte, pri čemu se smanjenje prinosa kreće od 35 do 52% (Šutić, 1995). PNRSV ima veći broj prirodnih i eksperimentalnih domaćina iz ukupno 21 familije biljaka. Prirodni domaćini ovog virusa su skoro sve gajene vrste voćaka iz porodice ruža (Rosaceae), među kojima su najznačajnije razne vrste koštičavih voćaka iz roda Prunus, kao što su: trešnja, višnja, šljiva, džanarika, breskva, nektarina i kajsija, a osim njih virus napada i magrivu, divlju trešnju, crni trn, jabuku, ružu, hmelj, i dr.

Simptomi. Kod većine koštičavih voćaka, ispoljavanje simptoma zaraze sa PNRSV zavisi od sorte i izolata virusa. Tako npr. neki izolati ovog virusa ne prouzrokuju vidljive simptome na napadnutim


page 116 of 131

biljkama, zbog čega se mogu otkriti samo inokulacijama drvenastih indikator biljaka (kao što je Prunus serrulata) ili serološkim testovima (ELISA). Ipak većina PNRSV izolata prouzrokuju nekrotične pjege u okviru kojih, u kasnjoj fazi bolesti, oboljelo tkivo lista puca i ispada, usljed čega se na njemu pojavljuju manje ili veće rupice (“rupičavost lišća”), što je specifični djagnostički znak ovog oboljenja (sl. 25). Ovakvi simptomi najčešće nastaju na zaraženim mladim listovima koštičavih voćaka tokom prve godine njihove sistemične infekcije (akutna faza bolesti), dok često ima malo, ili nimalo uočljivih simptoma na listovima ili plodovima ovih voćaka u kasnijim godinama (hronična faza bolesti). Osim njih, utvrđeni su i izolati koji prouzrokuju ispoljavanje nekrotičnih pjega u prvoj godini, koje su praćene hroničnim hlorotičnim šarenilom i nekrozom lista, te deformacijama i enacijama lista, kao i odlaganjem sazrijevanja ploda i specifičnim simptomima pucanja i nekroze ploda (sl. 26). Ciklus razvoja i epidemiologija virusa. PNRSV virus se održava u njegovim mnogobrojnim prirodnim višegodišnjim domaćinima. U prirodi se ovaj virus prenosi polenom i sjemenom njegovih domaćina iz roda Prunus. Sjemenom ovih biljaka prenošenje može biti i do 70%, mada je kod sjemena breskve i drugih srodnih vrsta procenat obično značajno manji (Šutić, 1995). Osim toga, PNRSV se prenosi i kalemljenjem kada se za ovu operaciju koriste pupoljci i kalem -grančice porijklom sa zaraženih biljaka.

Suzbijanje. Osnovna preventivna mjera za suzbijanje PNRSV je da se za podizanje novih zasada koristi iskl jučivo zdrav, bezvirusni sadni materijal. Takođe, neophodno je iz mladih, kao i iz proizvodnih zasada, redovno i blagovremeno uklanjati sve zaražene biljke, kako se virus ne bi širio polenom. Zbog toga je neophodno redovno provjeravati zdravstveno stanje matičnih stabala zbog opasnosti od stalnih zaražavanja za vrijeme oprašivanja, kao i obratiti pažnju na zdravstveno stanje sijanaca trešnje i magrive koje se koriste kao podloga za proizvodnju sadnica trešnje i višnje. Za dobijanje zdravog sadnog materijala može se koristiti termoterapija, koja podrazumjeva izlaganje odabranog početnog materijala koštičavih voćaka dejstvu temperature od 37°C u trajanju od 2-3 nedelje.


page 117 of 131

SLIKE NAJZNAČAJNIJIH BOLESTI ŠLJIVE, VIŠNJE I TREŠNJE

Sl. 1. Monilia spp. Izgled jako napadnutog stabla višnje na okućnici (foto: V. Trkulja)

Sl. 2. Monilia spp. Simptomi bolesti ispoljeni na plodovima trešnje (foto:

V. Trkulja)

Sl. 3. T. deformans. Izgled oboljelih listova breskve (foto: V. Trkulja)

Sl. 4. T. deformans. Simptomi bolesti ispoljeni na listovima i plodovima

nektarine (foto: V. Trkulja)


page 118 of 131

Sl. 5. S. corpophila. Simptomi

šupljikavosti ispoljeni na listu šljive (foto: V. Trkulja)

Sl. 6. S. corpophila. Karakteristični simptomi bolesti ispoljeni na listu i plodu kajsije

Sl. 7. T. pruni. Izrogačen plod šljive (foto: V. Trkulja)

Sl. 8. T. pruni. Tipični simptomi „rogača“ ispoljeni na plodovima šljive (foto: V. Trkulja)

Sl. 10. P. rubrum. Simptomi bolesti ispoljeni na listovima šljive, kasnija faza (foto: V. Trkulja)

Sl. 9. P. rubrum. Karakterističan simptom crvene pjegavosti lista

šljive (foto: V. Trkulja)


page 119 of 131

Sl. 11. T. pruni-spinosae. Simptom rđe ispoljen na licu listu šljive (foto: V. Trkulja)

Sl. 12. T. pruni-spinosae. Tipični simptom rđe na naličju listu šljive (foto: V. Trkulja)

Sl. 13. B. japii. „Ospičavost“ lista trešnje (foto: V. Trkulja)

Sl. 14. B. japii. Simptomi bolesti ispoljeni na licu i naličju listova višnje (foto: V. Trkulja)

Sl. 15. Leucostoma spp. Izgled rak-rane na deblu trešnje (foto: V. Trkulja)

Sl. 16. Leucostoma spp. Izgled osušenog stabla breskve (foto: V. Trkulja)


page 120 of 131

Sl. 17. C. purpureum. Izgled oboljelih listova breskve sa ispoljenim „olovnim

sjajom“ (foto: V. Trkulja)

Sl. 18. C. purpureum. Izgled karpofora gljive na oboljelom deblu trešnje (foto: V. Trkulja)

Sl. 19. P.s. pv. morsprunorum. Izgled oboljelih listova i ploda trešnje (foto: V. Trkulja)

Sl. 20. P.s. pv. syringae. Simptomi bolesti ispoljeni na listovima i plodu kajsije

Sl. 21. A. tumefaciens. Tipični simptomi bolesti ispoljeni na

korijenu sadnica šljive


page 121 of 131

Sl. 22. A. tumefaciens. Izgled tumora

formiranog na korijenu sadnice trešnje

Sl. 23. Plum Pox Virus. Tipični simptomi šarke ispoljeni na listovima šljive

(foto: V. Trkulja)

Sl. 24. Plum Pox Virus. Izgled oboljelih listova i ploda šljive napadnutih virusom šarke

(foto: V. Trkulja)

Sl. 25. PNRSV. Simptomi bolesti ispoljeni na listovima trešnje u voćnjaku (foto: V. Trkulja).

Sl. 26. PNRSV. Izgled oboljelih plodova trešnje (foto: M. Nemeth)


page 122 of 131

IX. ŠTA TREBA ZNATI O PESTICIDIMA Pod pesticidima, kao grupnim nazivom, uglavnom se podrazujevaju sredstva, (preparati), kojima se suzbijaju štetočine i bolesti u poljoprivredi. Samo ime potiče od latinske riječi pestis – kuga i ceadere – ubiti.

Preparat je smjesa jedne ili više aktivnih materija sa drugim hemijskim supstancama koje omogućavaju njihovo korištenje na najefikasniji način.

Aktivna materija je ona hemijska tvar u formulaciji preparata za zaštitu biljaka koja djeluje na štetočine i bolesti.

Pod formulacijom se podrazumjeva oblik u kojem se dato sredstvo, odnosno preparat nalazi.

U odnosu na vrstu organizama koje suzbijaju, pesticidi se mogu podijeliti na:

Aficidi – suzbijaju lisne uši (Aphididae) Akaricidi – suzbijaju grinje (pauke) Baktericidi – suzbijaju bakterije Fungicidi – suzbijaju gljivice Herbicidi – suzbijaju korove Arboricidi – suzbijaju drvenaste korove Graminicidi – suzbijaju travnate korove Insekticidi – suzbijaju štetne insekte Insekto-akaricidi – suzbijaju insekte i grinje Korvicidi – suzbijaju štetne ptice Larvicidi – suzbijaju larve (ličinke) Limacidi – suzbijaju puževe Nematocidi – suzbijaju nematode Rodenticidi – suzbijaju glodare Raticidi – suzbijaju miševe Virocidi – suzbijaju viruse

Oblici djelovanja pesticida mogu biti:

Depresivno – djelovanje koje izaziva klonulost i zastoj u rastu i razvoju organizma;

Kontaktno (dodirno) – djelovanje na organizme preko njihovog dodira sa organizmom;


page 123 of 131

Sistemično – djelovanje na štetne organizme preko sokova biljke ili tjelesne tekućine organizma k oji se štiti;

Translokacijsko – djelovanje koje se podjednako manifestuje na svim organima organizma, bez obzira na to kroz koji organ je sredstvo unijeto;

Perzistentno – djelovanje koje traje, jer sredstvo upotrebljeno u preporučenoj količini ostaje u zem ljištu, te je opasno za osjetljive kulture koje se siju u predviđenom plodoredu nakon berbe (žetve) određene vrste , ili koje duži vremenski period djeluje na ponovni porast;

Rezidualno – djelovanje na štetočine određeno razdoblje nakon upotrebe sredstva;

Kumulativno – djelovanje koje postiže željeni efekat tek u određenom vremenskom razdoblju nakon primjene sredstva;

Selektivno – izborno djelovanje sredstva koej je više toksično za jedne biljne ili životinjske vrste nego za druge;

Totalno (neselektivno) – djelovanje na sve vrste u djelokrugu upotrebe sredstve;

Preventivno – djelovanje koje sprečava uzročnike bolesti i štetočine da izazovu zarazu, odnosno masovniji napad;

Kurativno – djelovanje protiv uzročnika bolesti i štetnika pošto je došlo do zaraze, odnosno do masovnog napada;

Pomoćno – djelovanje pod uticajem tvari koja je dodata sredstvu za zaštitu biljaka, pomaže u djelovanju aktivne materije, a sama nije efikasna;

Površinski aktivno (surfactant) – djelovanje pod uticajem materije koja smanjuje površinsku napetost vode;

Oznake pojedinih formulacija:

EC – koncentrirana emulzija SL – vodotopivi koncentrat SC (FL, FC, TK) – koncentrirana suspenzija TK – tečni koncentrat koji se upotrebljava nerazrjeđen WP – močivo prašivo za suspenziju SP – topivi prah SG (WG, WDG, DF) – disperzivna mikrogranula MC – mikrokapsulirani koncentrat za suspenziju K – kristali Pa – pasta


page 124 of 131

Tpa – tekuća pasta P – prašivo za zaprašivanje usjeva G – granule Psj – prašivo za zaprašivanje sjemena M – mamci KM – koncentrat za mamac Št – štapići

Emulzija je smjesa u kojoj su fine kapljice jedne tekućine raspršene u drugoj tekućini (npr. ulje u vodi).

Suspenzija je disperzni sistem krutih čestica većih od 0,1 mikrona raspršenih u tekućini. Ima izgled zamućene tekućine.

Karenca – najkraće razdoblje koje mora proći između upotrebe sredstva za zaštitu biljaka i berbe, žetve, otkosa ili puštanja stoke na ispašu. Izražava se u danima.

Fitotoksičnost – oštećenje kulturne biljke nakon upotrebe sredstva za zaštitu biljaka ili durgih hemijskih sredstava. Mogućnost pojave trovanja zbog upotrebe preparata smanjuje se izborom adekvatne formulacije i primjene preparata prema uputstvima koje daje proizvođač.

Otrovnost – svojstvo sredstva za zaštitu biljaka da uzrokuje oštećenje u organizmu.

Doza (količina) – označava količinu aktivne materije ili formulacije koje se upotrebljava po jedinici površine (kg/ha ili i/ha, g/100 m2 ili ml/100 m2) ili količina smjese za prskanje (sredstva za zaštitu biljaka i vode) po jedinici površine, po biljci i sl. Utr ošak tekućina (škropiva) obično se izražava u i/ha ili u l 100 m2.

Koncentracija – količina aktivne materije ili sredstva za zaštitu biljaka u otapalu (vodi) izražena u procentima (%).

Utrošak vode – u voćarstvu 1.500-2.500 l/ha. Kontaktni herbicidi ne smiju se upotrebljavati s manje od 300 l/ha vode. Ako niej naznačena količina vode, uobičajeno je trošiti 300 -600 l vode/ha.

Mogućnost miješanja – ako nema podataka u uputama proizvođača, preporučeno je pridržavati se pravila da se miješaju


page 125 of 131

istovrsne formulacije sredstava za zaštitu biljaka (npr. EC + EC, WP + WP, pri čemu se uzima da je WG=WP=SC). MJERE ZA POVRŠINU KOJE SU UOBIČAJENE U NARODU I POLJOPRIVREDNOJ PRAKSI

1 ar (a) = 100 m2 1 hektar (ha) = 100 ara = 10.000 m2 1 katastarsko jutro (kj), ral = 1.600 chv = 5.754 m2 1 četvorni hvat (chv) = 3,5966 m2 1 dulum ili dunum = 278,039 chv = 1.000 m2 1 lanac = 2.000 chv = 7.193 m2 1 dan oranja = 1.112,145 chv = 4.000 m2 1 motika zemlje = 800 m2 KOEFICIJENT ZA PRERAČUNAVANJE KOLIČINE PREPARATA

Iz kg/ha u druge jedinice: broj kg/ha pomnožen sa 0,5754 daje broj kg/katastarsko jutro (kj) broj kg/ha pomnožen sa 0,00036 daje broj kg/četvorni hvat (chv) broj kg/ha pomnožen sa 0,1 daje broj kg/dunum broj kg/ha pomnožen sa 0,72 daje broj kg/lanac

Isti je postupak i kod izračunavanja količine preparata iz l/ha u ostale nabrojane jedinice. ODNOS JEDINICA ZA KOLIČINU I ZA KONCENTRACIJU PREPARATA:

1 kg/ha = 10 g na 100 m2 1 l/ha = 10 cm3 na 100 m2 0,1% = 1dcl na 100 l vode ili 0,1 l na 100 l vode

Koncentracija preparata od 0,1 % uz utrošak vode od 500 l/ha isto je što i količina preparata od 0,5 l/ha.

10 g = 1 dag 100 = 10 dag 1.000 g = 1 kg 10.000 g = 10 kg

1 cm3 = 1ml 10 cm3 = 10 ml = 0,1 dl 100 cm3 = 100 ml = 1 dl 1.000 cm3 = 1.000 ml = 1l 10.000 cm3 = 10.000 ml = 10 l

ORJENTACIONI PROGRAM ZAŠTITE ŠLJIVE U 2008 GODINI

1 Ovisno o stadiju otvorenosti pupova, više otvoreni pupovi –manja koncetracija i obrnuto 2 Tretirati pred veče radi zaštite oprašivača 3 Izvršiti pregled nasada na prisustvo lisnih ušiju i grinja. 4 Termin tretiranja na osnovu podataka monitoringa na feromonskim klopkama postavljenim u prvoj polovini maja 5 Na osnovu podataka monitoringa feromonskih zamki postavljenih u drugoj polovini juna

Period Bolest/štetnik Preparat Koncentracija Doza U toku jeseni i zime, sve do stadija mišjih ušiju 1

monilija prezimljujući stadiji štetnika

Cuprablau Z + Bijelo ulje, ili

0,3 – 1 2 – 4

3-10 kg/ha 20–40 l/ha

Crveno ulje 2-3 20-30 l/ha Neposredno pred cvatnju monilija NEDOSTAJE U punoj cvatnji2 monilija NEDOSTAJE Po okončanju cvatnje plamenjača, hrđa šljive NEDOSTAJE

šljivine osice, lisne uši Calypso SC 480 0,03 0,3 1/ha 10-15 dana nakon prethodnog tretiranja, ovisno o vremenu

plamenjača, hrđa šljive NEDOSTAJE lisne uši (po potrebi3) Mospilan Sp 20 0,03 0,3 kg/ha

Maj-juni lisne uši (po potrebi) Mospilan Sp 20 0,03 0,3 kg/ha grinje (prema potrebi)

Vertimec EC + Bijelo ulje

0,08 + 0,25

0,8 l/ha + 2,5 l/ha

savijač ploda4 (prva generacija)

Insegar WP 25 0,03 0,3 kg/ha

U toku ljeta lisne uši (po potrebi) Mospilan Sp 20 0,03 0,3 kg/ha grinje (prema potrebi)

Vertimec EC + Bijelo ulje

0,08 + 0,25

0,8 l/ha + 2,5 l/ha

savijač ploda5 (druga generacija)

Insegar WP 25 0,03 0,3 kg/ha ha

4-6 dana prije berbe Monilija plodova NEDOSTAJE


page 127 of 131

ORJENTACIONI PROGRAM ZAŠTITE VIŠNJE I TREŠNJE U 2008 GODINI Period Bolest/štetnik Preparat Koncentracija Doza U toku jeseni i zime, sve do stadija mišjih ušiju 6

monilija prezimljujući stadiji štetnika

Cuprablau Z + Bijelo ulje, ili

0,3 – 1 2 – 4

3-10 kg/ha 20–40 l/ha

Crveno ulje 2-3 20-30 l/ha Neposredno pred cvatnju monilija NEDOSTAJE U punoj cvatnji7 monilija NEDOSTAJE Po okončanju cvatnje Šupljikavost lista NEDOSTAJE

lisne uši (po potrebi) Mospilan Sp 20

0,03 0,3 kg/ha

10-15 dana nakon prethodnog tretiranja, ovisno o vremenu

Šupljikavost lista NEDOSTAJE lisne uši (po potrebi8)

Mospilan Sp 20

0,03 0,3 kg/ha

Maj-juni Trešnjina muha9 Mospilan Sp 20

0,03 0,3 kg/ha

4-6 dana prije berbe Monilija plodova NEDOSTAJE

6 Ovisno o stadiju otvorenosti pupova, više otvoreni pupovi –manja koncetracija i obrnuto 7 Tretirati pred veče radi zaštite oprašivača 8 Izvršiti pregled nasada na prisustvo lisnih ušiju 9 Karenca 14 dana


page 128 of 131

Potrebna

doza ZAPREMINA SPREMNIKA (PRSKALICE)

10 l 50 l 100 l 200 l 300 l 400 l 600 l 800 l 1.000 l 1.500 l l ili kg/ha %

0,1 0,01 0,2 0,1 0,05 0,035 0,25 0,017 0,012 0,01 0,006 0,15 0,015 0,3 0,15 0,07 0,05 0,035 0,025 0,017 0,015 0,01 0,2 0,02 0,4 0,2 0,1 0,07 0,05 0,035 0,025 0,02 0,013 0,25 0,025 0,5 0,25 0,125 0,08 0,06 0,04 0,03 0,025 0,017 0,3 0,03 0,6 0,3 0,15 0,1 0,075 0,05 0,035 0,03 0,02 0,4 0,04 0,8 0,4 0,2 0,13 0,1 0,065 0,05 0,04 0,027 0,5 0,05 1,0 0,5 0,25 0,17 0,125 0,075 0,086 0,05 0,033 0,75 0,075 1,5 0,75 0,35 0,25 0,18 0,125 0,08 0,075 0,05 1,0 0,1 2,0 1,0 0,5 0,33 0,25 0,165 0,125 0,1 0,065 1,5 0,15 3,0 1,5 0,75 0,5 0,35 0,25 0,18 0,15 0,1 2,0 0,2 4,0 2,0 1,0 0,65 0,5 0,33 0,25 0,2 0,13 3,0 0,3 6,0 3,0 1,5 1,0 0,75 0,5 0,35 0,3 0,2 4,0 0,4 8,0 4,0 2,0 1,33 1,0 0,65 0,5 0,4 0,27 5,0 0,5 10,0 5,0 2,5 1,67 1,25 0,83 0,6 0,5 0,33

Primjer: zadana doza: 2 kg/ha; vrsta prskalice: leđna; Potrošnja vode: 800 l/ha. Upute za očitanje koncentracije iz tabele: sjecište reda (2,0 kg/ha preparata) i stupca (800 l/ha vode) u tabeli pokazuje da koncentracija mora biti 0,25%. To znači, da bi se postigla potrebna doza, npr. po 1 ha potrebno je pripremiti rastvor za prskanje u odnosu 250 g Match-a na 100 l vode, odnosno 25 g na 10 l, odnosno 2,5 g na litar vode. Ako je prskalica kapaciteta npr. 15 l vode, iz koncentracije se izračuna da u 15 l vode treba dodati 37,5 g Mankozeba (2,5 g x 15 l).

Napomena: za ispravno doziranje sredstva mora biti poznat podatak koliko data prskalica troši tekućine po hektaru (provjera se može napraviti sa čistom vodom).

Tražena konc.

Zapremina spremnika prskalice u litrima (voda) 1 l 5 l 10 l 15 l 20 l 50 l 60 l 80 l 100 l 200 l 300 l 400 l

potrebna količina sredstva u g (ml) 0,01 % 0,1 0,5 1 1,5 2 5 6 8 10 20 30 40 0,02% 0,2 1 2 3 4 10 12 16 20 40 60 80 0,03% 0,3 1,5 3 4,5 6 15 18 24 30 60 90 120 0,04 % 0,4 2 4 6 8 20 24 32 40 80 120 160 0,05 % 0,5 2,5 5 7,5 10 25 30 40 50 100 150 200 0,06 % 0,6 3 6 9 12 30 36 48 60 120 180 240 0,07 % 0,7 3,5 7 10,5 14 35 42 56 70 140 210 280 0,08 % 0,8 4 8 12 16 40 48 64 80 160 240 320 0,09 % 0,9 4,5 9 13,5 18 45 54 72 90 180 270 360 0,1 % 1 5 10 15 20 50 60 80 100 200 300 400

0,15 % 1,5 7,5 15 22 30 75 90 120 150 300 450 600 0,2 % 2 10 20 30 40 100 120 160 200 400 600 800

0,25 % 2,5 12,5 25 38 50 125 150 200 250 500 750 1.000 0,3 % 3 15 30 45 60 150 180 240 300 600 900 1.200 0,4 % 4 20 40 60 80 200 240 320 400 800 1.200 1.600 0,5 % 5 25 50 75 100 250 300 400 500 1.000 1.500 2.000 0,6 % 6 30 60 90 120 300 360 480 600 1.200 1.800 2.400 0,7 % 7 35 70 105 140 350 420 560 700 1.400 2.100 2.800 0,8 % 8 40 80 120 160 400 480 640 800 1.600 2.400 3.200 0,9 % 9 45 90 135 180 450 540 720 900 1.800 2.700 3.600 1,0 % 10 50 100 150 200 500 600 800 1.000 2.000 3.000 4.000 1,5 % 15 75 150 225 300 750 900 1.200 1.500 3.000 4.500 6.000 2,0 % 20 100 200 300 400 1.000 1.200 1.600 2.000 4.000 6.000 8.000 2,5 % 25 125 250 370 500 1.250 1.500 2.000 2.500 5.000 7.500 10.000 3,0 % 30 150 300 450 600 1.500 1.800 2.400 3.000 6.000 9.000 12.000 3,5 % 35 175 350 525 700 1.750 2.100 2.800 3.500 7.000 10.500 14.000 4,0 % 40 200 400 600 800 2.000 2.400 3.200 4.000 8.000 12.000 16.000 4,5 % 45 225 450 675 900 2.250 2.700 3.600 4.500 9.000 13.500 18.000 5,0 % 50 250 500 750 1.000 2.500 3.000 4.000 5.000 10.000 15.000 20.000

TABELA ZA RAZRJEĐIVANJE

priprema potrebne koncentraci je

S A D R Ž A J

I. UVOD ............................................................................... ....... II. INTEGRALNA PROIZVODNJA VOĆA (IPV) ... ........................ III. GENERALNI ASPEKTI IPV ................................................... IV. CILJEVI INTEGRALNE PROIZVODNJE ...... .......................... V. PRINCIPI INTEGRALNE PROIZVODNJE .... .......................... VI. SMJERNICE – NAČELA IPV ...............................................

6.1 Plan uzgoja ...................................................................... 6.2 Obrada zemljišta ........................................................... .... 6.3 Regulacija rasta i rodnosti .... ............................................. 6.4 Zaštita voćaka .................................................................. 6.5 Berba ......................................................................... ..... 6.6 Zahtjevi u vođenju imanja .... .............................................

VII. OBAVEZE .......................................................................

Lista dozvoljenih insekticida u integralnoj proizvodnji jabučastog voća .......... .............................................. .... Lista dozvoljenih akaricida u integralnoj proizvodnji jabučastog voća ...... .................................................... Lista dozvoljenih herbicida u integralnoj proizvodnji jabučastog voća ........ ..................................................

VIII. ARGUMETACIJA IP JABUČASTOG VOĆA .................................. 8.1 Izbor i ocjena pogodnosti mjesta za podizanje

zasada jabuke i kruške u konceptu integralne proizvodnje ........... .............................................. 8.2 Izbor sadnog materijala za zasnivanje zasada jabuke i kruške u konceptu IP ..... .......................................... 8.3 Izbor sorte i podloge za zasnivanje zasada jabuke i kruške u konceptu IP ... ............................................ 8.4 Izbor uzgojnog oblika prilikom zasnivanja zasada jabuke i kruške u konceptu IPV .... ......................................... 8.5 Priprema zemljišta za sadnju jabuke i kruške u konceptu IPV ................................................................ .... 8.6 Sadnja jabuke i kruške u konceptu IPV .... ............................. 8.7 Obrada rednog i međurednog prostora voćnjaka u konceptu IPV ...................................................... 8.8 Đubrenje i navodnjavanje jabuke i kruške u konceptu IPV .................................................................... 8.9 Regulacija rasta i rodnosti jabuke i k ruške u koceptu IPV ....... 8.10 Berba jabuke i kruške u konceptu IP ................................... 8.11 Integralna zaštita jabuke i kruške .......................................

IX. ŠTA TREBA ZNATI O PESTICIDIMA .........................................

Orjentacioni program zaštite jabuke u 2008 godini ..... ...................... Orjentacioni program zaštite kruške u 2008 godini .... ........................

SADRŽAJ ............................................... ........................................

INTEGRALNA PROIZVODNJA JABUČASTOG VOĆA

page 131 of 131

Documents

Koštičavo voće