HRANA(,) ZA PROMJENU

VOĆE I POVRĆE

PROTEINI

ŽITARICE

BILJE,ZAČINI,MASTI

Kuharica, priručnik, zbirka iskustava

CIKLUS RADIONICA HRANA(,) ZA PROMJENU2.12.2017.-13.2.2018.

ZAGREB

SchoolSustainability

of

-ciranje Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. Za sadržaj ovog stripa odgovorna je isključivo Zelena akcija te se ni u kom slučaju ne može smatrati da odražava stavove Europske unije i Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Europska unija

www.zelena-akcija.hr

1. ZAŠTO HRANA(,) ZA PROMJENU?

Ove su radionice nastale u okviru projekta „School of Sustain-ability“ kao djelatnost Aktivističke grupe Zelene Akcije. Ideja iza radionica bila je podići svijest o temi održivosti kroz aspekt prehrane; od porijekla i transporta namirnica, sustava uzgoja, odabira namirnica, ambalaže i načina nabave te mogućnosti-ma kojima raspolažemo za stvaranje društveno, etički i ekološki odgovornih sustava. Također, bitno nam je bilo potaknuti zajedništvo tijekom i nakon radionica te osvijestiti nabavku, pripremu i blagovanje hrane kao trenutke interakcije s ljudima i mogućnosti za okupljanjem, što je u modernom društvu po-lako zanemareno.

Radionice su okupile ukupno dvadeset osoba tijekom tri radi-onice koje su se održale u prosincu 2017. i siječnju 2018. go-dine. Sadržaj se temeljio na razgovoru između okupljenih te zadataka i izazova koji su pratili temu susreta. Tako smo na prvoj radionici razgovarale_i o problemima u prehramben-om sustavu i dotaknule_i se problema poput bacanja hrane, konzumacije mesa, plastične ambalaže namirnica, nedostatka znanja o pripremi hrane, nemogućnosti zbrinjavanja biootpa-da u gradu... Uvidjele_i smo da su pitanja povlačila druga pitan-ja, i da na neka jednostavno nismo imale_i spreman odgovor. Promišljale_i smo o odgovorima na te probleme i pokušale_i za-jedno smisliti moguća rješenja. Nakon prve radionice dobile_i smo zadatak voditi dnevnik svojih navika prilikom kupovine, konzumacije i bacanja hrane, s ciljem osvještavanja vlastitih problematičnih ponašanja. Neka od potpitanja kojima smo se vodile_i prilikom bilježenja i razmišljanja bila su sljedeća:

• Gdje kupujem? (supermarket, tržnica, dostava namirnica)

• Kakve proizvode kupujem? (sirove namir-nice, prerađenu hranu, gotova jela, pića – al-koholna, negazirana, alkoholna, kava, čaj)

• Znam li porijeklo namirnica koje kupujem? Obraćam li na to pažnju i kod kojih namirnica?

• Koristim li prilikom kupovine nove plastične vrećice?

• Što sam danas jela? (biljne namirnice, namirnice životinjskog porijekla)

• Tko je pripravio/la hranu koju sam objedovala (osobno, osoba iz kućanstva, poznata osoba je s nama podijelila svoje viškove, nepoznata osoba – jelo iz pekarnice ili restorana, gotova jela)

• Gdje sam jela? (na poslu, kod kuće, u restoranu)

• U kakvom okružju sam jela? (odvojila sam vrijeme za jelo, jela sam „s nogu“, sama ili u društvu – članovi i članice kućanstva, obitelj, prijatelji_ce)

• Imam li dovoljno hrane za svoje potrebe (imam dovoljno, imam u suvišku, nemam, gladujem)

• Što sam bacila danas? (jestivu hranu, pokvarenu hranu, otpatke od pripreme hrane – kora, suhi i nejestivi dijelovi, ambalaža – plastična, papirnata, staklena, aluminijska, metalna)

• Što sam napravila s otpacima? (kompostirala, bacila u miješani otpad, reciklirala, bacila u bio-ot-pad)

Kupovina

prehrana

Bacanje

Kao izazov dobile_i smo da ako već nemamo, izradimo kućni komposter na radionici koju je vodio Marko Košak iz Zelene Akcije. Sastanak je zaključen zajedničkim objedom kojeg su pripremile voditeljice, pripremljenog djelomično od odbačene hrane te od namirnica koje su već imale pri ruci.

Na sljedećem susretu, posjetile smo udrugu Vestigium na Vrb-anima kao primjer lokalne inicijative u kojoj su pojedinke pre-poznale nedostatak sadržaja u svojoj zajednici te se pokrenule i realizirale svoje želje, što je privuklo i druge koje_i su se prikl-jučile_i njihovim aktivnostima. Udruga Vestigium održava svoj „eko plac“, kojeg smo posjetile_i kao grupa te razgovarale_i s proizvođačima i prodavačicama o namirnicama koje prodaju. Tako smo čule_i o iskustvu rada i života na OPG-u, o zahtjevi-ma, poteškoćama i preprekama s kojima se proizvođači sus-reću kada žele registrirati ekološke proizvode te na koji način državne institucije u praksi (ne) podupiru pojedince i pojedinke koje_i nemaju dovoljno znanja o ekološkoj poljoprivredi. Sudi-onice_i su potom od lokalnih proizvođača i proizvođačica na-bavile_i namirnice za zajednički objed koji smo potom zajedno spremile_i te objedovale_i uz razgovor o navikama koje smo bilježile_i prethodni tjedan.

Na posljednjoj radionici susrele_i smo se s aktivistima i aktivist-kinjama koje_i se bave hranom te smo čule_i njihova razmišljan-ja o veganstvu, pripremi kruha bez aditiva te permakulturi i živ-ljenju u zajednici. Na posljednji susret smo same_i pripremile_i i donijele_i hranu i objedovale_i u ugodnom društvu, budući da smo tijekom vremena provedenog zajedno razvile_i i osjećaj zajedništva i dijeljenja.

Namjera ove publikacije jest ostaviti neki materijalni trag iza naših sastanaka i približiti praktične stvari koje smo naučile_i, ali i misaone procese iza promjena u našim ponašanjima koje su uslijedile nakon radionica. Nadamo se da će se čitateljstvo moći pronaći u nekom od naših iskustava i da će doći do pre-ispitivanja navika, pozitivnih promjena, udruživanja i novih in-icijativa.

Ukoliko vas se ova kuharica dojmila ili nadahnula, možete nam se javiti s komentarima na hranazapromjenu@gmail.com.

2. NAŠA ISKUSTVA

IVANA

Baš kad sam pomislila kako bi mi dobro došla podrška u mo-joj prijelaznoj, zapravo posljednjoj fazi u jedan suosjećajniji, održiviji i svjesniji način življenja pojavio se poziv na radionicu Hrana(,) za promjenu. Svemir me i ovoga puta čuo i dao mi mig!

Tako sam družeći se i prihvaćajući izazove ovih radionica osvi-jestila preveliku i često nepotrebnu količinu ambalaže u kojoj se prodaju suvremene namirnice. Čak se i većina organskih, eko i veganskih sirovina i prehrambenih proizvoda nalazi u plastičnoj ambalaži! Stoga mi to sve skupa i nema nekog smisla i sada nastojim kupovati hranu samo u rinfuzi ili u ambalaži koja je biorazgradiva.

Shvatila sam da bez promišljanja kupujem i mnogo uvoznih namirnica. Banane i ostalo egzotično voće, kakao, čokolada, kava postali su sastavni dio života i te se navike teško riješi-ti. Kad malo bolje promislim, sve ono što ne raste u mojem okruženju nije mi ni potrebno. Možda ponekad, u malim ko-ličinama samo za gušt. Draže mi je kupovati lokalne, sezonske namirnice direktno od proizvođača i u onim dućanima koji brinu o porijeklu hrane i o održivosti.

Upoznala sam divna bića koja su svjesna važnosti pravedne raspodjele hrane i znaju da ona zbližava i povezuje ljude. Svaki naš postupak i odluka ostavljaju trag i utječu na cijeli planet. Stoga, krenimo hranom činiti dobro!

BRZA JUHA OD CELERA I ZOBENIH PAHULJICA

Volim ovu juhu jer ima malo sastojaka, jednostavna je i brza za pripremu. Divno je to što se recept može mijenjati prema osob-

nom ukusu. Čak se može prilagoditi i sezoni, pa se u zimskoj varijanti pahuljice preprže na suho na tavi i time se dobiva jači okus, a juha još dodatno zagrijava i daje energiju. Najbolje od svega je to što možemo iskoristiti cijelu biljku celera, jer se lisne peteljke mogu sitno nasjeckati i kuhati zajedno sa ostalim sas-tojcima, a lišće celera dodaje se na kraju umjesto lišća peršina.

(c) Ianqui Doodle via Flickr

Sastojci za 2 osobe: 100 g korijena celera 30 g sitnih zobenih pahuljica 600 ml vode ½ žličice soli lišće peršina par kapi maslinovog ulja (po želji)

Narezati korijen celera na kockice. Staviti u lonac, uliti hladnu vodu i posoliti. Kuhati na laganoj vatri oko 15 minuta. Zobene

pahuljice dodaju se na početku kuhanja ako želite gušću, kašas-tu juhu, a 5 minuta prije kraja kuhanja ako želite da bude bistra. Kad je juha poslužena, posuti je nasjeckanim lišćem peršina.

SALATA OD LEĆE SA ZAČINSKIM BILJEM

Sastojci za 4 osobe: 1 veći luk 4 veće mrkve 500 g zelene leće 4 grančice majčine dušice 4 lista lovora Sol i svježe mljeveni crni papar prema ukusu 60 ml maslinovog ulja 2 žlice tamnog vinskog octa 4 režnja češnjaka 2 žlice peršina

Oljuštite luk. Mrkve operite i po potrebi ogulite i ostavite ih ci-jele. U lonac stavite leću, mrkvu, luk, lovor i majčinu dušicu. Ulijte hladnu vodu da bude tri prsta iznad leće. Nemojte od-mah soliti vodu jer bi se leća mogla stvrdnuti. Kad zavrije, ku-hajte na laganoj vatri 15 minuta. Sada posolite. Provjerite jesu li mrkva i luk kuhani pa ih izvadite i isperite pod mlazom hladne vode. Pazite da ih ne prekuhate! Kuhajte na laganoj vatri još 20-30 minuta da leća bude mekana, ali da se ne raspadne. Ku-hanu leću procijedite i izvadite listove lovora i grančice majčine dušice.

Kuhani luk narežite na tanke ploške, a mrkvu nasjeckajte na kockice. Tako narezano povrće dodajte u još vruću leću i od-mah začinite uljem i octom, posolite, popaprite i dobro promi-ješajte. Dodajte sitno nasjeckani peršin i češnjak. Stavite u zd-jelu za posluživanje i pustite da odstoji 5 minuta da se svi okusi prožmu. Najbolje je ovu salatu poslužiti toplu.

SUNČANA

Suvereno kuhanje u ritmu prirode

Od kad znam za sebe selo mi je uvijek bilo blisko. Upoznala sam proizvođače, radila sam na imanjima, probala sam i sama proizvoditi na jednoj malenoj njivici, ali vratila sam se vrtlaren-ju. Iskustvo koje je najviše utjecalo na mene je prodavanja eko povrća s prijateljem, na čije sam imanje jednom došla volonti-rati da naučim ponešto o eko proizvodnji. Kako je sve drukči-je kad stojiš s druge strane tezge! Ono, kad si na polju do 11 navečer i pereš blitvu list po list, stojiš cijeli dan beznadno, sm-ješkaš se kupcima. Onda na kraju ručaš istu tu blitvu jer je ku-mica do tebe imala jeftinije (iako poznaješ tu ženu i znaš da je jedina zemlja koju ima, doma u tegli za cvijeće) - neprocjenjivo! Prehrambeni suverenitet za mnoge je složenica na kojoj lome jezik. Za mene je prehrambeni suverenitet nešto vrlo životno. Ima imena i lica rođaka, prijatelja, seoskih susjeda. Dopustila sam si da me diraju njihove životne priče. Neko vrijeme sam bila dio jedne permakulturne inicijative pa sam držala preda-vanja o permakulturi, održivosti, ovom i onom. Ali shvatila sam da je sve to uzalud ako pričam o održivosti, a hranim se po trgovačkim lancima gdje je sve jeftino, ali se kosi sa svim moral-nim i etičkim načelima i prema ljudima i prema okolišu. Kritika društva sama po sebi, ne vodi nekoj promjeni. To mora biti taj neki trenutak kad ti prekipi i kad stvar postane osobna.

Moja prva akcija, na koju sam danas najviše ponosna, je dopri-nos razvoju alternativnih modela lokalnih partnerstava između proizvođača i potrošača ili kako se kod nas danas zovu, grupa solidarne razmjene (GSR), solidarnih eko grupa (SEG) i dr. To su grupe gdje se kupci udružuju kako bi kupovali direktno od proizvođača. Imaju s njima dugoročno partnerstvo što znači da zajednički planiraju sezonu na temelju potreba i u pravilu ne bi trebalo biti konkurencije. Mnogim proizvođačima takav oblik prodaje jako puno znači, a kupcima daje povjerenje jer

imaju direktan kontakt s proizvođačem, ponekad posjećuju im-anje, znaju kako je hrana proizvedena. Grupe su kod nas i dalje daleko od savršenstva, ali razvijaju se, žive, mijenjaju se. Svaka je drugačija, ovisno o svijesti i organizacijskim vještinama ljudi koji su se okupili.

GSR dijeta je specifična po tome što prati sezonu. Povrće, voće i ostali proizvodi se proizvode lokalno, što bliže mjestu gdje gru-pa ima tjedne dostave. Prvo što naučiš je kako priroda funkcion-ira, da nema tikvica zimi, kao ni naranči ljeti. Da je u travnju još rano za grašak, a i mrkva i krumpir nisu dostupni cijele godine jer je za to potrebna hladnjača koju si mali proizvođači često ne mogu priuštiti. Da riža ne raste kod nas pa ju zamijeniš ječmom ili nekom drugom žitaricom koju isto tako možeš skuhati i bude jednako fina. Ali zato sve što prvo sazrije bude veliko veselje: prve mlade mahune, jagode, prvi krastavci, paradajzi... Mljac!

Drugo što naučiš je da eko proizvođači ne žive baš tako bajno, što dokazuje i činjenica da na tržištu opako fali ekološkog voća i povrća. Da su ekološki limuni zlato jer nema dovoljno eko proiz-vođača limuna, da ima jedva par eko proizvođača trešanja, bre-skvi, marelica. Uskoro ih sve znaš po imenu. Saznaš da je bijelo brašno mit jer mali proizvođač melje samo integralno, a samo dva proizvođača u cijeloj Hrvatskoj imaju eko zobene pahuljice. Dobiješ jednu realnu sliku kako u Hrvatskoj izgleda prehram-beni sustav kojeg si dio. Tek tu vidiš što znači prehrambena ovisnost i koliko znači prehrambeni suverenitet i to je jedno fenomenalno iskustvo. Posebno kad vidiš da tvoja kupovina čini razliku, potiče ekološku proizvodnju, daje doprinos nečem pozitivnom u ovom šašavom društvu.

Ljeto i jesen nisu tako komplicirani za odabir namirnica i nije teško organizirati vegansku prehranu s onim što dozrijeva. Zato sam za ovu kuharicu odabrala par zimskih i rano proljet-nih recepata koji će vam, nadam se pomoći da uživate i u ovom oskudnijem dijelu godine. Koji u stvari i nije tako oskudan ako

se znate snaći. S prvim mrazovima negdje u listopadu, oprašta-mo se od paprika, paradajza, mahuna, tikvica, patlidžana... Plastenici još malo štite povrće ali ne dugo. Počinje vladavi-na kupusnjača. Osim onih najčešćih koje svi dobro znate kao što su kelj, kupus, prokulice, raštika, mi smo se uz naše proiz-vođače navikli i na razne druge pripadnice velike, sretne i na hladnoću otporne obitelji. Tu su bijela i žuta repa, daikon, crna rotkva, kuštravi i palmasti kelj, cima di rapa, mizuna salata... Njih uglavnom ne fali sve do svibnja kad stižu mladi grašak, mrkvice i ostalo. I naravno neizbježni kiseli kupus i kisela repa. I kiselo što god smo preko ljeta pripremali kao zimnicu (krastav-ci, cvjetača, mahune).

Od svježeg povrća još ima poriluka i čičoke, ali najviše ovisimo o zalihama krumpira, korjenastog povrća (mrkva, peršin, pas-trnjak, cikla), suhih mahunarki, tikava. Početkom proljeća svega ponestaje jer se zalihe kod proizvođača smanjuju, a na njivama ima najviše posla oko sjetve i sadnje. Da se osigurate, možete i sami praviti zalihe korjenastog povrća ako imate uvjete. Do-voljna je kakva negrijana prostorija poput balkona ili podruma. Korjenasto povrće odlično se čuva u vlažnom pijesku. Od voća nas početkom zime oduševljavaju ekološki agrumi, nar, kivi i ostalo tropsko voće koje nam stiže s juga. Dok ih ima, pravi-mo zalihe i čuvamo ih na hladnim balkonima, podrumima. Isto tako je i s jabukama jer otpornije sorte mogu preživjeti zimu. Ponešto možete i sami uzgojiti na prozoru. Vrtna kreša je ukus-na mahunarka koja se jede na salatu i ako ju posijete u posudi kraj prozora, možete ju nekoliko puta pošišati, kao i razne dru-ge mlade salatice. Da ne zaboravimo još i klice. Tko kaže da je zima oskudna!?

Kreativni namazi od mahunarki

Moj omiljeni zimski doručak su namazi koje možete napraviti od bilo kakvih mahunarki koje imate u kući. Namočite ih dan ranije, skuhate i procijedite. Dodajte ulja ili neke druge mas-

noće, može i sojino vrhnje, malo soli i miksajte štapnim mikser-om. Ako je pretvrdo, dodajete vodu dok ne dobijete finu kremu. To je baza. Ostalo je kreativnost u kombiniranju raznih začina. Možete dodavati svježe začine ako ih imate (listove peršina, cel-era, korijandra, vlasca...) ili suhe (timijan, origano, crvenu papri-ku...)

• Jedna od omiljenih kombinacija je grah s bućinim uljem i lukom. Stavite sve sastojke kao i za grah salatu: grah, bućino ulje, usitnjeni luk, malo jabučnog octa i blendate uz doda-vanje vode dok ne postane kremasto.

• Uz grah i leću odlično paše sos od rajčice i maslinovo ulje s malo origana ili nekih drugih suhih dalmatinskih začina

• Odličan humus možete napraviti od slanutka kojem doda-jete tahini, svježi peršin, mljeveni korijander, malo limuno-vog soka. Tahini se pravi od mljevenog sezama, koji nije lokalna namirnica. Ne pokušavajte to kod kuće ako vam je mikser drag, radije nabavite gotov.

• Zanimljiva mahunarka je sikirica ili jari grah. Izgleda kao sitni kamenčići, a kad se skuha ima okus sličan grašku. Raste kao autohtona sorta u Dalmaciji (iako se uzgaja i u kontinental-nim krajevima) i predstavlja posebno vrijednu baštinu gen-etske raznolikosti našeg kultiviranog bilja. Možete ju kom-binirati sa sojinim vrhnjem i dalmatinskim začinima.

• Ako imate ostatke nekog variva od mahunarki i jedete ga već tri dana, možete mu dati “novi sjaj” tako da ga pretvorite u namaz.

Što ću s bijelom repom

Tradicijski se bijela repa najviše koristi kisela, posebno uz grah. Iskreno, meni ju je žao prerađivati na bilo koji način jer je sirova najbolja i najbolje zadrži sve ono zdravo i hranjivo. Dovoljno ju je samo narezati na kriške bez guljenja ili ako si baš hoćete dati truda, možete ju naribati i začiniti. Ista ta salata super je i u kombinaciji sa crnom rotkvom. Ono što me uvijek

začudi jest kako se kod nas koristi samo zadebljala stabljika (“korijen”), a lišće je posebno zanimljive arome. Dok zadebljala stabljika sadrži uglavnom vodu i vlakna, u lišću su svi oni vita-mini i minerali kojih najviše fali u zimsko vrijeme. Ono je pom-alo grubo pa ga možete narezati na sitne rezance i dodati u salatu.

(c) Seacoast Eat Local via Flickr

Nekad salata od repe dojadi, a repi nikad kraja. Posebno ako imate vrt, sigurno ćete ju imati u većim količinama jer jako do-bro raste i nije zahtjevna. Tu kreću kulinarski eksperimenti. Možete ju dodavati u variva kao i drugo korjenasto povrće. Im-ajte na umu da se jako brzo skuha, puno brže od mrkve pa ju dodajte tek pred kraj. Meni je odlična kombinacija ispala kad sam u varivo od leće stavila repino lišće.

Varivo od repe možete skuhati slično kao varivo od korabice. U kipuću, slanu vodu stavite krumpir narezan na sitne kock-ice. Kad omekša dodajte na kockice narezane repice zajedno s

lišćem. Da se malo zgusne napravite laganu zapršku tako da na ulju popržite žličicu brašna (samo malo, nikako ne smije pos-međiti). Možete dodati i malo sojinog vrhnja. To je lagano i ar-omatično varivo.

ZIMSKI KOLAČ S MRKVOM I NARANČOM

Sastojci:

Tijesto: 2 šalice brašna 1,5 šalica ribane mrkve 1 naranča, korica i sok 7 žlica šećera 1/2 šalice ulja prašak za pecivo šaka oraha 1/2 šalice sojinog mlijeka

Naribajte mrkvu i koru od naranče. Sok od naranče pomiješa-jte s uljem, sojinim mlijekom i šećerom, a posebno pomiješa-jte brašno, prašak za pecivo i sjeckane orahe. Pomiješajte sve sastojke i polako dodajte mrkvu. Pecite oko 40 min na 180°C. Stavite da se hladi.

Krema: 10 dkg sitnih zobenih pahuljica, 1/2 l vode, prstohvat soli 1 naranča (sok i kora), 10 dkg margarina, šećera po želji

Napravite zobeno mlijeko tako da pahuljice potopite u vodi. Možete i usitniti štapnim mikserom. Procijedite kroz cjediljku. Kruti dio je odlična baza za popečke i svakako ga iskoristite, a

za ovu kremu nam treba mlijeko. Kad kuhate zobeno mlijeko, ono se zgusne i bude kao puding pa ga inače možete i tako ser-virati. Prije nego ga stavite kuhati dodajte mu šećera (ili neko drugo sladilo) i nešto što će dati aromu jer je samo po sebi neutralno. U ovom slučaju aroma je naranča, kojoj naribajte koru i iscijedite sok. Stavite prstohvat soli da nema onaj voden-kasti okus. Zobeno mlijeko sa svim ostalim sastojcima osim margarina kuhajte na laganoj vatri uz stalno miješanje (da se ne zgruda) dok se ne zgusne i stavite da se hladi. Ako vam se slučajno zgrudao dok kuhate može spasiti stvar da ga proci-jedite kroz cjediljku dok je još tekuć ili ga zmiksate na kraju. Kad se ohladi, u drugoj posudi zmiksajte margarin i kad ga dobro izradite, umiješajte ga u kremu. Možda ste u međuvremenu našli i neko bolje rješenje od običnog margarina iz dućana jer hidrogenizirana biljna mast nije baš neka sreća. Možete staviti ekološki margarin ili ekološki kokosov maslac.

Kad su biskvit i krema hladni, prerežite biskvit na pola i namažite kremom. Ukrasite ako vam je gušt i uživajte.

THERESA

S veganstvom me upoznao suprug koji je vegan više od deset godina. Iako sama nisam veganka, smatram da je zanimljivo i izazovno stvarati različita jela i recepte koje znamo, ali u vegan-skoj verziji, kao i smišljati nove recepte. Toliko sam se zadubila u to, da sam morala stvoriti YouTube kanal „Fokaira“ kako bih sačuvala veganske recepte koje sam napravila te eksperimente i otkrića na koja sam naišla.

San mi je živjeti zdravim načinom života, jesti organsko i uzga-jati vlastitu hranu. Kada sam došla u Hrvatsku, trudila sam se pronaći izvore ekološke i lokalne hrane i srećom, pronašla sam Udrugu Vestigium koja se trudi stvoriti bolje društvo počevši od boljeg kvarta. Posjećujem njihovu lokalnu tržnicu subotom

ili srijedom ili naručujem voće i povrće preko interneta i kupim ga ponedjeljkom. Počela sam volontirati u udruzi i pomagati s preuzimanjem takvih košarica.

Voljela bih podijeliti neke od svojih veganskih recepata od lokalnih namirnica za koje smatram da bi mogli biti odličan do-datak vašoj prehrani.

NAJJEDNOSTAVNIJA JUHA OD BUNDEVE

Jako ju je jednostavno napraviti jednom kada bundevu narežete na kocke. Dodajte ih u lonac i pokrijte vodom. Kada voda prokl-juča, pokrijte lonac i kuhajte dok bundeva ne omekša. Dodajte ružmarin i kuhajte još 5 minuta. Usitnite štapnim mikserom. Sol nije potrebna, ukusno je upravo takvo.

ŠPINAT IZ PEĆNICE

Sve što vam treba je špinat, češnjak, sol i papar. Špinat oper-ite, osušite te pomiješajte s protisnutim češnjevima češnjaka te začinite sa soli i paprom. Stavite špinat u pokrivenu posudu i u pećnicu na 30 minuta. Jako je ukusno!

BABA GHANOUSH

Sastojci: 2 patlidžana 2 češnja češnjaka 2 žlice tahinija Peršin po želji Sok pola limuna Sol i papar

Prepržite patlidžan sa svih strana u tavi dok skoro pa ne zago-ri. Neka se ohladi, a potom žlicom izdubite sadržaj u tanjur. Dodajte protisnuti češnjak, tahini, limun, nasjeckani peršin, sol

i papar. Pomiješajte štapnim mikserom ili protisnite vilicom.

MARIO

KREM JUHA OD BUNDEVE S BROKULOM I HELJDOM

Sastojci: jedna manja muškantna tikva jedna srednja brokula 200g heljde luk, češnjak, majčina dušica sol, papar

Tikvu očistite ili ako idete redovito na plac kupite već očišćenu u pakovanju od 500g. Na malo vode izdinstajte luk i češnjak ili ako ste u žurbi koristite luk i češnjak u prahu. Dodajte tikvu nar-ezanu na kockice, začine, sol i papar i vode da bude malo ispod razine tikve. Kuhajte oko 20 minuta na laganoj vatri. Isključite i ostavite da se malo prohladi. Štapnim mikserom izmiksajte juhu da bude skroz krem. Skuhajte heljdu a brokulu kuhajte na pari, nakon što je heljda skuhana odmah ju tako vruću ubacite u toplu juhu da još upije arome od juhe. Brokulu ostavite da se ohladi i malo ju razdvojite na manje komadiće i tek ju onda ubacite u juhu i lagano promiješajte.

OTILIA

Današnji gradski život nas gotovo odmalena uči i gura da živi-mo ubrzano, da trčimo za novcem i poslom i da nam za cilj ugradi komfor pod svaku cijenu. Ta podvaljena ideja komfora je toliko moćna i jasna da je zaista teško promišljati o alterna-tivama, čak i kad se radi o bazičnim potrebama poput hrane. Incestuozna veza države, u ovom slučaju prvenstveno zdra-vstvenog i edukativnog sustava, i krupnog kapitala, odnosno

prehrambene industrije i velikih trgovačkih lanaca, servira nam svoje naopake piramide koje uzimamo ‘zdravo za gotovo’. Čak i ako shvatimo da su nas nasamarili, često se na prvu opire-mo promjeni: zdrava hrana je tako skupa, nemam vremena ići na plac, taman posla da pazim na ambalažu... No, sve to nije nužno tako, a do informacija se najlakše dolazi putem poznan-stava, razmjenom iskustava. Upravo zato me privukao niz radi-onica Hrana(,) za promjenu koji sam prepoznala kao originalan i inspirativan izazov za proširenje vlastitih vidika. Radionice su otvorile prostor za razmišljanje o raznim potrošačkim navika-ma na individualnoj razini, pokazale primjere dobre prakse i ponudile zanimljiva rješenja za dodatna poboljšanja.

Promjena prehrambenih navika nije nužno jednostavna, ali godi svakoj osobi koja je pronašla razlog, bilo zdravstven ili etičan, da joj pristupi. Ako osvijestimo da nam direktno ili indi-rektno ne treba država da znamo što je dobro za nas i za dru-ge, naša sloboda leži u preuzimanju odgovornosti da pravimo odabire koji su pravedniji i bolji za nas same i sve ostale - ljud-ske i neljudske životinje, kao i ostatak ekosustava. Dok sustav ne omogući pravedniju proizvodnju i distribuciju hrane, glasa-jući svojim novcem za male lokalne farme sigurno ne utječemo značajno na postojeće prehrambene gigante, ali možemo uves-ti za nas puno opipljivije promjene - u svojoj obitelji, društvu i susjedstvu. Osim toga, doprinosimo podršci ljudi koji ionako proizvode i prodaju hranu izvan tog sustava, pa je time i naše poznanstvo temeljeno na sličnom razmišljanju - ljubav je ljepša od komfora, povjerenje bitnije od profita, a sloboda slađa od sigurnosti.

ZIMSKO VESELJE

Sastojci: glavica kelja par poriluka ¼ kile heljde

grincajg luk, češnjak

Volim variva jer me lijepo griju zimi, šarena su, jednostavna, traju nekoliko dana i daju se preraditi u nešto drugo ako i do-jade. Osim toga, lako je raditi varijacije na temu, pa nikad nisu dosadna. Heljda, ječam, mješavine žitarica s lećom, slanutak - sve se to lako pribavi na placu, pa i u nekim dućanima u rinfuzi. Obično spirjam luk i češnjak, zatim dodam nasjeckani grincajg i povrće da se malo opuste i ubrzo dodam vodu i žitarice, gra-horice ili mahunarke i pustim da se skuha. Mahunarke i gra-horice omekšaju natapajući se prethodno preko noći, a tijekom kuhanja ih dodatno omekša i žličica sode bikarbone, lužnatog derivata soli, koja također razbija složene šećere u njima sman-jujući napuhnutost.

LJETNO VESELJE

Sastojci: pola kile ječma dva-tri velika pomidora (ili puno malih :) veliki stručak peršina maslinovo ulje 2 limuna malo svježe metvice sol, papar

Ovo je moja najdraža ljetna salata, osvježava, dobra je za pi-knike i razna druženja. Može poslužiti uz ručak ili se jesti zase-bno. Ukratko, sve se nasjecka, začini, dobro promiješa i po mo-gućnosti pustiti u frižideru da se marinira. Super ju je napraviti u velikoj količini, jer što dulje stoji - to je ukusnija! Meni je za-nimljiva, jer sam prije poznavanja ovog recepta peršin doživl-javala tek kao usputan začin, a ovdje je ključan sastojak i jako fino paše! Lišće peršina može se nasjeckati u salatu, a peteljke spremiti u frizer za povrtni temeljac :)

MARIJA

Tema hrane mi je bitna jer objedujem svaki dan, a uz to studiram agronomiju i veganka sam. Neko vrijeme nakon prelaska na veganstvo bilo mi je bitno samo da su sve namir-nice koje konzumiram veganske, no došla sam do zaključka da to nije dovoljno ukoliko želim živjeti ekološki najprihvatljivijim načinom života. Neke namirnice koje sam često konzumirala prešle su velike udaljenosti kako bih ih imala dostupne u su-permarketu, zbog čega su na transport utrošena fosilna gori-va i pridonijelo se klimatskim promjenama. Zašto sam uopće kupovala u supermarketu? Zato što mi je bilo usput i zato što nisam morala planirati kupovine, već bih samo „skoknula do dućana“. Zanemarila bih što se u supermarketima velike ko-ličine uvenulog povrća i prezrelog voća te namirnica kojima je prošao rok upotrebe bacaju kako bi se oslobodilo mjesto za novu pošiljku „robe“. Upravo takav tretman hrane kao privilegi-je koju si mogu priuštiti samo one_i koje_i imaju novac, dok se istovremeno toliko „nepoželjne“ hrane baca, ponukao me da se dobrano zamislim nad svojim navikama i pokušam pronaći alternative tom sustavu. Ova razmišljanja i razgovori u kojima sam to shvatila bili su podloga za kreiranje ovog ciklusa radi-onica.

Danas, ponekad za svoje potrebe skupljam odbačenu hranu na tržnicama poslije zatvaranja, a kad kupujem, nastojim da su to sezonske i lokalne veganske namirnice. Većinu sastojaka osob-no nabavljam i želim ostvariti kontakt licem-u-lice s osobama koje su uzgojile/preradile namirnice koje prodaju. Osjećam da se takvim pristupom „odučavam“ od odlaska u trgovinu čim mi nešto zatreba, a ono što mi zaista treba ide na popis koji nosim sa sobom u sljedeću kupovinu i trudim ga se držati. Iako tjednu nabavku više ne obavljam u supermarketu, ponekad kupujem u trgovinama “zdrave prehrane”, pri čemu i dalje dajem pred-nost lokalnim proizvodima ili onima s oznakom „fair-trade“ i ekološke poljoprivrede, budući da bi oni trebali označavati

sustav u kojima su osobe koje su proizvele hranu, za taj rad i “primjereno” plaćene i da pritom nisu baratale toksičnim kemi-kalijama. Moglo bi se reći da mi je život kompliciraniji otkako sam počela obraćati pažnju na porijeklo namirnica, ali budući da imam na umu da se zaista radi o ljudima uključenim u proiz-vodni lanac i na to da ne mogu jeftino kupiti namirnicu bez da je netko u tom lancu bio ozbiljno potplaćen, ta „komplikacija“ je nešto na što svjesno pristajem.

Naravno, ne zavaravam se da je moje ponašanje idealno i nas-tavljam se propitkivati. Želim napomenuti da mi se prečesto zna dogoditi da ne uračunam objed u plan za dan, pa se nađem u situaciji da gladujem, jedem u veganskim restoranima ili pak veganski izbor u studentskoj menzi (gdje nemam kontrole nad porijeklom namirnica). Unatoč tome, najveće zadovoljstvo vezano uz hranu za mene je od sezonskih namirnica poznatog, etičnog porijekla pripremiti jelo u ugodnom društvu te odvojiti vrijeme za obrok u miru. Dugoročno gledano, ne želim živjeti načinom života u kojem ću biti prezauzeta da bih svakodnevno kuhala ili pak da nemam vremena ni za kakav drugi objed nego onaj “s nogu”, iz pekare.

Smatram da je ovo minimum koji mogu učiniti ako ne želim pri-donositi destruktivnim praksama koje su štetne za okoliš, ali i za međuljudske odnose. Mislim da je lijepo podržati trud osobe koja je uzgojila hranu koju prodaje, no u budućnosti bih voljela radom u zajedničkom vrtu osigurati hranu koju konzumiram. Budući da trenutno živim u gradu, teško mi je biti samoodrži-va, pa to za mene trenutno znači pokretanje manjeg student-skog vrta i radu na vrtu s obitelji izvan grada te briga za četiri začinske biljke koje ću koristiti pri kuhanju. Za njih ću morati posegnuti do prozorske daske, no postoji čitav svijet začinskih i aromatičnih vrsta koje se mogu pronaći samonikle i koje je moguće primijeniti uz potrebno znanje o izgledu i svojstvima biljaka. Ovo su neki savjeti koje bih htjela podijeliti oko prim-jene naših domaćih začinskih vrsta:

• Iako strahujemo od bliskih kontakata s njom, kopriva je za-ista svestrana biljka pored koje je teško imati puno prob-lema. Može se koristiti kao lijek za širok spektar tegoba, u uzgoju biljaka kao biognojivo i sredstvo za zaštitu te u preh-rani slično kao špinat ili blitva. Pri berbi koristiti rukavice :)

• Medvjeđi luk može se koristiti u juhama, salatama i namazi-ma (npr. hummus), no ne bi ga se smjelo pobrkati s otro-vnim mrazovcem ili đurđicama. Zgnječeni listovi mirišu po češnjaku. Potiče probavu i pospješuje rad želuca i crijeva

• Češnjača daje miris po češnjaku, a od zrelog sjemena se može napraviti senf. Mladu biljku je dobro dodati pred kraj kuhanja ili npr. u salatu od krumpira

• Ružmarin i timijan dobro je kombinirati s gljivama, krumpirom i krupnom soli

• Kadulja je korisna prilikom probave masne i slatke hrane, dobra je okusa u juhi od muškatne tikve i s kuhanim pov-rćem, a najbolje ju je dodati svježu netom prije posluživanja

• Biljka vegeta, ljupčac, daje bolji okus povrću koje raste u blizini, a pospješuje probavu i sprječava nadimanje. Dobro ju je koristiti u juhama, varivima i temeljcima

Ovisno o tome gdje živimo, možemo uvesti skupljanje različitih samoniklih biljaka kao dopunu svojoj prehrani i osobno, radu-jem se toplijim mjesecima i odlasku izvan grada upravo zbog toga. Iako nam priroda sve svoje plodove daje, državni zakon nam neke aktivnosti ograničava, pa postoji gornja granica ko-ličina koje je dopušteno sakupiti u danu.

Sadržaj radionica mi je zaista koristio, a primjećujem kako nis-am jedina koja je profitirala. U jednoj od aktivnosti radionica naučila sam kompostirati ostatke sirovih namirnica koje ne up-otrijebim (kora, peteljke) u kanti koju držim u kuhinji stana, a ubrzo ću i sama podučiti nekoliko osoba kako se to radi. Kada se pročulo da ćemo početi s radionicama, nekoliko okolišnih aktivista i aktivistkinja me pitalo za savjete vezane uz vegansku prehranu ili nabavku namirnica. Tako su radionice rezultirale

mojim posjetima tržnici s obitelji, prijateljima i prijateljicama. Počele_i smo dogovarati razmjene namirnica (ja donesem domaće zobeno mlijeko, ti dvije cikle) i viškova (hej, imam tri kilograma raštike iz svog vrta koju nikako pojesti...), zajednička kuhanja, a sljedeći korak je organizirati “naš” GSR. Razgovor o hrani se nastavio i izvan prostora udruga, radionica i formal-nosti - počele_i smo pričati o hrani(,) za promjenu…

-ciranje Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. Za sadržaj ovog stripa odgovorna je isključivo Zelena akcija te se ni u kom slučaju ne može smatrati da odražava stavove Europske unije i Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Europska unija

www.zelena-akcija.hr